Vidi kôd stranice Prvi svjetski rat

{{Infookvir oružani sukob
|naziv        = Prvi svjetski rat
|dio          =
|slika        = [[Datoteka:WWImontage.jpg|300px]]
|opis slike   = Prizori iz Prvog svjetskog rata.
|datum        = [[28. srpnja]] [[1914.]] - [[11. studenoga]] [[1918.]]<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59137#poglavlje27954 www.enciklopedija.hr], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], natuknica Svjetski ratovi, pristupljeno 4. kolovoza 2018.</ref><br>4 godine, 3 mjeseca i 14 dana<br>
|mjesto       = [[Europa]], [[Afrika]] i [[Srednji istok]]
|povod        = [[Sarajevski atentat]] (28. lipnja), Austrija objavljuje rat Srbiji (28. srpnja), Rusija mobilizira vojsku na Austro-Ugarsku (29. srpnja)
|teritorij    = Raspad [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i [[Njemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]]. Rusija iz carstva pretvorena u novu državu. Stvorene mnoge nove [[Istočna Europa|istočnoeuropske]] države.
|ishod        = Pobjeda [[Antanta|Antante]].
|sukobljeni1  = '''[[Antanta]]''':<br>{{ZD|F|FRA}} [[Treća Francuska Republika|Francuska]]<br>{{ZD|U|UK}} [[Britansko Carstvo]]<br>[[Datoteka:US flag 48 stars.svg|20px]] [[SAD]]<br>{{ZD+X/R|RUSC}}<br>{{ZD+X/K|Kr ITA}}<br> [[Antanta|''viš.'']]
|sukobljeni2  = '''[[Središnje sile]]''':<br>[[Datoteka:Flag_of_Austria-Hungary_1869-1918.svg|20px]] [[Austro-Ugarska]]<br>[[Datoteka:Flag of the German Empire.svg|20px]] [[Njemačko Carstvo]]<br>{{ZD+X/O|OSM}}<br>[[Datoteka:Bg-1913 (bordered).PNG|20px]] [[Bugarsko Carstvo]]
|sukobljeni3  =
|zapovjednik1 = {{ZD|F|FRA}} [[Ferdinand Foch]]<br>{{ZD|F|FRA}} [[Georges Clemenceau]]<br>{{ZD|U|UK}} [[Herbert Henry Asquith]]<br>{{ZD|U|UK}} [[Douglas Haig]]<br>{{ZD|U|UK}} [[John Jellicoe]]<br>[[Datoteka:US flag 48 stars.svg|20px]] [[Woodrow Wilson]]<br>[[Datoteka:US flag 48 stars.svg|20px]] [[John J. Pershing]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Aleksej Brusilov]]<br>{{ZD|K|Kr ITA}} [[Viktor Emanuel III.]]<br>{{ZD|K|Kr ITA}} [[Luigi Cadorna]]<br>{{ZD|K|Kr ITA}} [[Armando Diaz]]<br>{{ZD|K|Kr ITA}} [[Vittorio Orlando]]<br>
|zapovjednik2 = [[Datoteka:Flag_of_Austria-Hungary_1869-1918.svg|20px]] [[Franjo Josip I.]]<br>[[Datoteka:Flag_of_Austria-Hungary_1869-1918.svg|20px]] [[Conrad von Hötzendorf]]<br>[[Datoteka:Flag of the German Empire.svg|20px]] [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]]<br>[[Datoteka:Flag of the German Empire.svg|20px]] [[Erich von Falkenhayn]]<br>[[Datoteka:Flag of the German Empire.svg|20px]] [[Paul von Hindenburg]]<br>[[Datoteka:Flag of the German Empire.svg|20px]] [[Reinhard Scheer]]<br>[[Datoteka:Ottoman Flag.svg|20px]] [[Mehmed V.]]<br>[[Datoteka:Ottoman Flag.svg|20px]] [[İsmail Enver]]<br>[[Datoteka:Bg-1913 (bordered).PNG|20px]] [[Ferdinand I., bugarski car|Ferdinand I.]] 
|zapovjednik3 =
|jačina1      =
|jačina2      =
|jačina3      =
|posljedice1  = '''Poginulih vojnika:''' <br> 5.520.000 <br>'''Ranjenih vojnika:'''<br> 12.831.000 <br>'''Nestalih vojnika:'''<br> 4.121.000<ref name=Evans>Evans, David. ''The first world war: teach yourself'', Hodder Arnold, London, 2004. str. 188.</ref><br>
|posljedice2  = '''Poginulih vojnika:''' <br> 4.386.000 <br>'''Ranjenih vojnika''':<br> 8.388.000 <br>'''Nestalih vojnika:'''<br> 3.629.000<ref name=Evans/><br>
|posljedice3  =
|bilješke     =
}}

'''Prvi svjetski rat''' bio je globalni oružani sukob između dva saveza država ([[Antanta]] i [[Središnje sile]]) koji se odvijao na više kontinenata od [[28. srpnja]] [[1914.]] do [[11. studenoga]] [[1918.]]<ref name="enciklopedija.hr"/> Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40 milijuna žrtava, uključujući približno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila<ref>{{citiranje www|url=http://www.firstworldwar.com/features/casualties.htm |naslov=Military Casualties of World War One|jezik=engleski |autor=Michael Duffy |arhivurl= |izdavač=firstworldwar.com|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina= 22. kolovoza 2009. |arhivnadnevak= |citat=}}</ref> (zbog čega je to jedan od [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti]]) i značajna razaranja država i gospodarstava, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan '''Veliki rat''' ili '''Rat koji će okončati sve ratove'''. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918.<ref>{{citiranje www |url=http://www.jimmyatkinson.com/papers/versaillestreaty.html |naslov=The Treaty of Versailles and its Consequences|jezik=engleski|autor=James Atkinson |arhivurl=https://web.archive.org/web/20090107015602/http://www.jimmyatkinson.com/papers/versaillestreaty.html/ |izdavač=jimmyatkinson.com|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina= 16. prosinca 2002. |arhivnadnevak=7. siječnja 2009.|citat=}}</ref><ref>Bade, Klaus J; Brown, Allison (tr.) (2003.), ''Migration in European History, The making of Europe'', Oxford: Blackwell, {{ISBN|0631189394}}</ref>

Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u početku su činile [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Rusko Carstvo]] i [[Francuska]] te njihovi teritoriji i [[protektorat]]i. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile [[Kraljevina Italija]], koja se pridružila u travnju [[1915.]], i [[Sjedinjene Američke Države]], koje su u rat stupile u travnju [[1917.]] Središnje sile činili su [[Njemačko Carstvo]] i [[Austro-Ugarska]]. [[Osmansko Carstvo]] pridružilo se Središnjim silama u listopadu [[1914.]], a godinu dana poslije to je napravila i [[Kraljevina Bugarska]]. Do završetka rata od europskih zemalja samo su [[Nizozemska]], [[Švicarska]], [[Španjolska]] i [[Skandinavija|skandinavske]] zemlje ostale službeno neutralne, iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.

Neposredni povod ratu bio je [[Sarajevski atentat|atentat na austrougarskog prijestolonasljednika]], [[Franjo Ferdinand|nadvojvodu Franju Ferdinanda]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[28. lipnja]] [[1914.]], koji je izvršio [[Gavrilo Princip]]. Napad Austro-Ugarske na [[Kraljevina Srbija|Kraljevinu Srbiju]] aktivirao je niz savezništava koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe zaratio.

Rat se vodio na nekoliko bojišta koja su naširoko okruživala Europu. [[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)|Zapadno bojište]] odlikovalo se sustavom [[rov]]ova i utvrđenja koje je odvajala ''[[ničija zemlja]]''.<ref name="Ashworth">Ashworth, Tony (2000.), ''Trench warfare, 1914-18: the live and let live system'', London: Pan, {{ISBN|0330480685}}</ref> Ova su se utvrđenja prostirala dužinom većom od 600&nbsp;km<ref name="Ashworth"/>. Na [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|Istočnom bojištu]] velika prostranstva istočnoeuropskih nizina i ograničena željeznička mreža nisu omogućile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako žestoki. Na balkanskom, bliskoistočnom i talijanskom bojištu također su vođene žestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.

Rat je završen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji [[Versajski ugovor]] [[28. lipnja]] [[1919.]], iako su sile Antante potpisale primirje s Njemačkom [[11. studenoga]] [[1918.]] Najuočljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve članice Središnjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove države. Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je odgovornim za rat i prinuđeno da plaća veliku odštetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su [[Austrija]], [[Mađarska]], [[Čehoslovačka]] i [[Kraljevina SHS]]. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan [[Anadolija|Anadolije]] bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u [[Turska|Republiku Tursku]]. [[Rusko Carstvo]], koje je izašlo iz rata nakon [[Oktobarska revolucija|oktobarske revolucije]], izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove države: [[Finska]], [[Estonija]], [[Latvija]], [[Litva]] i [[Poljska]]. Nakon rata osnovana je [[Liga naroda]], međunarodna organizacija posvećena izbjegavanju budućih ratova i rješavanju sporova između država diplomatskim putem. Prvi svjetski rat označio je kraj poretka koji je postojao nakon [[Napoleonski ratovi|Napoleonovih ratova]] i bio je važan faktor izbijanja [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]].

== Uzroci ==
[[Datoteka:Austria Hungary ethnic.svg|mini|lijevo|Etničko-jezična karta Austro-Ugarske]]
Uzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i složeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodećih europskih zemalja u 19. stoljeću, odnosno činjenicom da su se mnoge države - kao [[Njemačka]], [[Italija]] i [[Japan]] - iz političkih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] i [[Francuska|Francuskoj]] u kolonijalnoj ekspanziji.

Drugi važan razlog bio je procvat [[ekspanzionizam|ekspanzionističkoga]] [[nacionalizam|nacionalizma]] kao dominantne ideologije u [[Europa|Europi]] [[19. stoljeće|19. stoljeć]]a. S obzirom na to da se granice država uglavnom nisu poklapale s etničkim granicama, stvarno ili izmišljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice bio je stalan izgovor za rat, dok su stara, ali još uvijek postojeća, višeetnička carstva kao [[Austro-Ugarska]] ili [[Osmansko Carstvo]] postala nestabilnija. S obzirom na postupni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim državama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom mišljenju i sporove s drugim državama postajalo je sve teže rješavati diplomatskim putem. 
[[Datoteka:HMS Dreadnought 1906 H61017.jpg|mini|[[HMS Dreadnought]]. Do Prvoga svjetskog rata, trajala je u povećanju i naoružavanju mornarica između Njemačke i Velike Britanije.]]
Nacionalizam je često prerastao u [[šovinizam]], a u Njemačkoj i u [[rasizam]], odnosno teze o superiornosti [[Nijemci|germanskih]] nad [[Slaveni|slavenskim]] narodima. To je [[Drugi Reich]] vodilo u gotovo neizbježni sukob s [[Rusija|Rusijom]], u kojoj je u to doba dominirao [[panslavizam]]. Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob sprečavao je diplomatski sustav ravnoteže sila ustanovljen na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] [[1815.]] godine. Taj je sustav nakon [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]] modificiran nastojanjem njemačkog kancelara [[Otto von Bismarck|Otta von Bismarcka]] da spriječi savez između Francuske i Rusije, koji bi novonastalu državu natjerao da ratuje na dvije fronte.

Bismarckova su nastojanja da očuva mir putem diplomacije prestala nakon što je na njemačko prijestolje sjeo militantni car [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] On je smatrao da Njemačka, kao vojnički i ekonomski najsnažnija država u Europi, može svrgnuti [[Britansko Carstvo]] s mjesta jedine globalne supersile. Zbog toga je njemačka vanjska politika postala sve agresivnija, a Njemačka je uložila velike napore da stvori ratnu mornaricu koja bi mogla Britancima oteti dominaciju nad svjetskim morima i tako preoteti britansko kolonijalno carstvo.

{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Glavni su uzrok izbijanja I. svj. rata bile nesuglasice između članica Antante i njihovih saveznika te članica Centralnih sila i njihovih saveznika oko održavanja i širenja nacionalnih i kolonijalnih imperija (imperijalizam; kolonijalizam). Njemačka je ušla u rat kako bi od svojih suparnika preotela kolonije i područja utjecaja te ostvarila svj. prevlast. Austro-Ugarska je ušla u rat kako bi učvrstila prevlast u Srednjoj Europi, na Balkanu i području Jadranskoga i Egejskoga mora. Gl. ciljevi Velike Britanije bili su očuvanje vlastitoga kolon. imperija i slabljenje Njemačke kao glavnoga i opasnoga suparnika. I Francuska je ušla u rat kako bi očuvala kolon. carstvo, oslabila Njemačku i povratila Alsace i Lorenu, koje joj je Njemačka oduzela u ratu 1870–71. Carska se Rusija borila za utjecaj na Balkanu i u Osmanskom Carstvu, za Galiciju i Bukovinu, ali i za Dardanele, tj. za izlaz na Sredozemno more. Japan je želio ojačati svoj utjecaj u Kini i preoteti njem. posjede na Tihom oceanu. Talijanski su zahtjevi obuhvaćali Južni Tirol, Slovensko primorje s Trstom, Istru, dio Dalmacije i Albanije, Antalyu i Izmir u Maloj Aziji te proširenje tal. kolonija u Africi. Na izbijanje rata također su utjecali: trajne napetosti u složenom sustavu saveza uspostavljenom nakon 1870. koji se počeo iscrpljivati, utrka u naoružanju, unutrašnjopolit. situacija u pojedinim državama (os. Njemačkoj) ali i pogrješne percepcije mogućega sukoba (opće mišljenje u većini država bilo je da će rat završiti do kraja 1914) te slaba diplomatska komunikacija.|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]}}

=== Podjela Europe na blokove ===
[[Datoteka:Map Europe alliances 1914-hr.svg|mini|lijevo|Vojni savezi iz 1914. u Europi]]

{{glavni|Antanta|Centralne sile|l2=Trojni savez, poslije Centralne sile}}

Nakon sklapanja saveza [[Antanta|Antante]] ([[Velika Britanija]], [[Francuska]], [[Rusija]]) i [[Trojni savez|Trojnog saveza]] ([[Njemačka]], [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarska]], [[Italija]]) političke velesile sve su se više naoružavale.

Nakon slabljenja Osmanskog Carstva i Balkanskih ratova, [[Balkanski poluotok|Balkan]] je i dalje bio žarište sukoba. Oko njega su se nadmetale Austro-Ugarska i Rusija koja je podržavala Srbiju, glavnog neprijatelja Austro-Ugarske na Balkanu.

=== Diplomatske krize ===
{{glavni|Uvod u Prvi svjetski rat}}

Nakon što su počele ozbiljne diplomatske krize i prijetnje ratom krajem 19. stoljeća - čemu je povod bio [[incident u Fashodi]] i [[Burski rat]] - europske sile počele su izdvajati sve više sredstava u vojne svrhe. Taj je fenomen bio nazvan ''utrkom u naoružanju'', i bio je najočitiji na pomorskom polju - Velika Britanija i Njemačka natjecale su se da sagrade što veći broj modernijih [[bojni brod|bojnih brodova]].
[[Datoteka:Bosnian Crisis 1908.jpg|mini|Satirični prikaz [[Aneksijska kriza|Aneksijske krize]]]]
Kako bi zaštitili svoje ekonomsko-političke interese, Velika Britanija i Francuska [[1904.]] godine stvaraju savez [[Antanta]]. Njima će se [[1907.]] godine pridružiti i [[Rusko Carstvo]], iako zbog prijašnjeg saveza stvorenog [[1894.]] između [[Petrograd]]a i [[Pariz]]a to nije bilo ni potrebno. S druge strane, [[Trojni savez]] bio je stvoren [[1882.]] između novih sila ([[Kraljevina Italija]], [[Njemačko Carstvo]]), koje su htjele osvojiti kolonije, i Austro-Ugarske koja je tražila zaštitu od Rusije.

U manje od deset godina prije početka Prvoga svjetskog rata, Europu su potresle četiri velike krize, koje su umalo dovele do početka oružanih operacija. [[Uvod u Prvi svjetski rat#Prva marokanska kriza|Prva kriza je izazvana]] u Maroku [[1905.]] kada se Njemačka umiješala u sukob između marokanskih revolucionara i francuskih kolonizatora. Francuska je Njemačkoj prijetila ratom, ali je sukob riješen mirnim putem u Španjolskoj [[1906.]]

Samo tri godine poslije uslijedi je [[aneksijska kriza]], nakon što je Austro-Ugarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu. [[Austro-Ugarska]] je vršila mobilizaciju protiv [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]], a rat je izbjegnut samo jer u to vrijeme Rusija nije bila dovoljno spremna. Sljedeća kriza [[1911.]] godine prolazi bez velikih ratnih priprema, ali sada su već sve velesile napete u očekivanju izbijanja rata. [[Uvod u Prvi svjetski rat#Druga marokanska kriza|Druga marokanska kriza]] dogodila se 1911. kada je Njemačka poslala razarač Panther u marokanski grad [[Agadir]] u trenutku kada je Francuska nastojala osigurati prevlast u Maroku. Nakon mnogobrojnih prijetnji sa obje strane sukob je riješen kolonijalnim kompromisom. Kako su velike sile bile okupirane marokanskom krizom, [[Kraljevina Italija|Italija]] je iskoristila priliku da napadne Tursku zbog sukoba oko oblasti [[Libija|Tripolitanije i Libije]].

Nakon ovog rata dolazi do [[Balkanski ratovi|dva balkanska rata]] iz kojih je [[Kraljevina Srbija|Srbija]] izašla kao pobjednica što je samo raspirilo težnje za oslobođenjem Slavena pod austro-ugarskom vlašću. Poražene zemlje, Bugarska i [[Osmansko Carstvo|Turska]], samo su čekale priliku za osvetu.

Bez obzira na činjenicu da rat počinje tek nakon [[Sarajevski atentat|sarajevskog atentata]] 1914. godine, politička odluka o ratu donesena je već u prosincu [[1912.]], kada njemačka vlada donosi odluku o početku antiruske kampanje. Situacija u Ruskom Carstvu bila je slična jer tamošnje stanovništvo pod političkim utjecajem ideja panslavizma smatra kako su Nijemci (Njemačka i Austro-Ugarska) glavni neprijatelji Rusa. [[Ultimatum]]i koje vlade međusobno šalju jedna drugoj 1912. i 1913. jasno upućuju na ono što će se dogoditi poslije.

=== Ratni planovi ===
[[Datoteka:Schlieffen Plan.jpg|mini|lijevo|Prikaz [[Schlieffenov plan|Schlieffenovog plana]]]]
Promjene su bile nešto manje vidljive na kopnu. Većina europskih vojski svoju je doktrinu i ratne planove temeljila na iskustvima iz 19. stoljeća, prije svega iz francusko-pruskog rata. Smatralo se da je za uspjeh u ratu najvažnije u što kraćem roku mobilizirati što je moguće veći broj ljudi te ih detaljno razrađenim sustavom željezničkog transporta koncentrirati na neprijateljskoj granici odakle će se masovnim, obuhvatnim manevrom, odnosno opkoljavanjem neprijatelja, sukob riješiti u velikoj odlučnoj bitki u roku od mjesec-dva dana. Najrazrađeniji primjer takvoga razmišljanja bio je njemački [[Schlieffenov plan]], koji je predviđao da se francuske snage na granici iznenade obuhvatnim manevrom kroz neutralnu [[Belgija|Belgiju]] te da se nakon sloma Francuske njemačka vojska okrene prema Rusiji, za koju se držalo da neće moći u tako kratkom roku ugroziti njemačke granice na istoku.

Ono što ti planovi nisu uzimali u obzir bila je veličina vojski, koje su ljudstvom znatno premašivale one iz 19. stoljeća, odnosno koje dotadašnja logistika, temeljena na konjskim zapregama, nije bila u stanju adekvatno opskrbljivati.

Mnogo je važniji bio nagli razvitak naoružanja. Brzometna puška - koja je izvježbanu vojniku omogućavala da u minuti ispali deset puta više metaka nego u 19. stoljeću - postala je standardno oružje pješadije. Slično je bilo i s brzometnom artiljerijom, koja je imala mnogo veći domet, preciznost i razornu moć. Europske su se vojske također od početka 20. stoljeća opskrbljivale modernim [[mitraljez]]ima. U to se vrijeme u vojne svrhe počeo koristiti i nedavno izumljen [[radio]], a deset godina poslije i [[avijacija]], pretežno za izviđanje.

No europske vojne vođe sve su to uglavnom ignorirale. Razlog tomu bio je relativno dugo razdoblje mira u Europi - tzv. [[Belle Epoque]] - tijekom kojeg glavne europske vojske nisu imale prilike testirati novo oružje. Britanci, koji su imali malu profesionalnu vojsku, uveli su doduše određene inovacije, poučeni iskustvima iz [[Burski rat|Burskog rata]], dok je Rusija također počela modernizirati vojsku nakon poraza u [[Rusko-japanski rat|rusko-japanskom ratu]] 1904. – 1905. godine. No, ostale su vojske taktiku, strategiju i logistiku uglavnom temeljile na iskustvima iz 19. stoljeća, stavljajući manje sukobe, poput [[Talijansko-turski rat|talijansko-turskog]] ili [[Balkanski ratovi|dva balkanska rata]], u istu razinu s kolonijalnim ratovanjem, čija iskustva nisu primjenljiva na europske prilike.

=== Predviđanje Durnova ===
[[Datoteka:Durnovo Petr (1842-1915).jpg|mini|120px|Durnovo]]
Petr Nikolajevič Durnovo, ruski ministar unutarnjih poslova koji je ugušio tamošnju revoluciju iz 1905. godine, u veljači 1914. šalje pismo caru Nikoli u kojem ga poziva da napusti [[antanta|savezništvo s Francuskom i Velikom Britanijom]] u korist Njemačke, jer sadašnji savez nema nikakvih koristi za Rusiju, dok će posljedice u slučaju rata biti katastrofalne. Prema njegovim riječima te će posljedice biti sljedeće:

# Dugotrajno ratovanje u kojem će najveće žrtve imati Rusija.
# Mora se uzeti u obzir da će u slučaju poraza sigurno doći do ekstremnog oblika socijalne revolucije u Rusiji.
# U slučaju poraza Njemačke, tamošnje stanovništvo postat će plodno tlo socijalističkih partija, koje će iskoristiti patriotske osjećaje stanovništva za napad na režim koji ih je izdao.<ref>[http://www.ctevans.net/Nvcc/HIS242/Documents/Durnovo.pdf ''Durnovo Memorandum''], [http://www.ctevans.net/Nvcc/HIS242/Documents/Documents.html Russian History (HIS 242) Course Documents], ctevans.net, pristupljeno 14. svibnja 2019. {{eng oznaka}}</ref>

Na kraju su se sve tri točke proročanstva ispunile. U Rusiji dolazi do ekstremnog oblika socijalističke revolucije (dolazak [[Oktobarska revolucija|komunista na vlast]]), a u Njemačkoj do pojave [[Nacionalsocijalizam|nacionalsocijalizma]].

== Povod i objava rata ==
{{glavni|Sarajevski atentat|Srpanjski ultimatum}}
=== Diplomatski potezi ===
[[Datoteka:Gavrilo Princip captured in Sarajevo 1914.jpg|mini|lijevo|Uhićenje [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]] nakon atentata na [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]], 28. lipnja 1914.]]
U lipnju 1914. [[Franjo Ferdinand]], austrougarski [[prijestolonasljednik]], došao je u Sarajevo nadgledati vojne vježbe austrougarske vojske. Dana [[28. lipnja]] [[1914.]], tijekom vožnje ulicama [[Sarajevo|Sarajeva]], [[Sarajevski atentat|ubijen]] je u [[atentat]]u koji je počinio [[Gavrilo Princip]], pripadnik srpske organizacije ''[[Mlada Bosna]]'', uz pomoć oružja dobivenog u Srbiji. Austro-Ugarska je odlučila taj atentat iskoristiti za obračun sa Srbijom, iako je mogla pretpostavljati da će napad na Srbiju – s obzirom na ruske interese na Balkanu i napetosti u međunarodnim odnosima – izazvati opći rat.

Austro-Ugarska, koja je imala dokaze o upletenosti srpskih državnih službenika te smatrajući da je atentatom Srbija pregazila sporazum iz 1909., zahtijeva istragu u [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]] i [[23. srpnja]] [[1914.]], potaknuta od Njemačke, daje [[Austro-ugarski ultimatum Kraljevini Srbiji 1914.|ultimatum]] s ponižavajućim uvjetima za Srbiju. Srbija je na nagovaranje i Rusije i Velike Britanije 25. srpnja pristala na sve osim na dvije točke ultimatuma. Odbijajući onaj dio ultimatuma koji kao suverena država nije mogla prihvatiti, Srbija je izrazila spremnost da se pokori odluci Međunarodnoga suda u Hagu. U diplomatski maestralno napisanom tekstu, uz dobivenu podršku Rusije, Srbija je praktički odbila ultimatum i odmah počela mobilizaciju.

[[Austro-Ugarska]] je izjavila kako odgovor Srbije nije zadovoljavajući. [[Rusko Carstvo|Rusija]] je zaprijetila mobilizacijom, a [[Velika Britanija]] je zahtijeva međunarodnu konferenciju. Svi ovi napori su propali. Njemački car [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] smatrao je srpski odgovor zadovoljavajućim te da će se rat izbjeći. O tomu obavještava Beč, no Austro-Ugarska ne želi odustati od rata.

=== Objave rata ===
[[Datoteka:German soldiers in a railroad car on the way to the front during early World War I, taken in 1914. Taken from greatwar.nl site.jpg|mini|"Put u Pariz", "Vidimo se poslije na Bulevaru", "U boj" samo su neke od poruka na vagonu, u kojem su prevoženi njemački vojnici na bojište na početku rata.]]
Austro-Ugarska je [[28. srpnja]] objavila rat Srbiji. Na to je Rusija odgovorila djelomičnom mobilizacijom. [[Njemačko Carstvo|Njemačka]] je upozorila da će ruska mobilizacija dovesti do rata sa Njemačkom, čak je ponudila natjerati Austro-Ugarsku na prihvaćanje odgovora Srbije ukoliko se Rusija demobilizira. [[Rusko Carstvo|Rusija]] to odbija i 1. kolovoza Njemačka objavljuje rat Rusiji. Francuska je počela s mobilizacijom istog dana. Nijemci su 2. kolovoza prešli [[Luksemburg]] i zatražili od belgijske vlada prolaz za svoje trupe na putu do Francuske, kojoj je 3. kolovoza objavljen rat.

Sljedeći dan, [[4. kolovoza]], Velika Britanija šalje ultimatum Njemačkoj da poštuje neutralnost i suverenitet [[Belgija|Belgije]]. Njemačka to odbija i Britanija joj objavljuje rat istog dana. [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]] pridružila se Srbiji [[5. kolovoza]] navješćujući rat Austro-Ugarskoj, koja je objavila rat Rusiji. [[Kraljevina Italija|Italija]], članica Trojnog saveza, proglasila se neutralnom. Sve je trebao ostati lokalni rat na [[Balkanski poluotok|Balkanu]], no aktivirao je niz savezništava. Tako je svijet ušao u Prvi svjetski rat.

Na taj je način već u početku u rat bilo uvučeno osam europskih država: [[Rusko Carstvo|Rusija]], [[Francuska]], [[Velika Britanija]], [[Belgija]], [[kraljevina Srbija|Srbija]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crna Gora]] s jedne strane, te [[njemačko Carstvo|Njemačka]] i [[Austro-Ugarska]] s druge. Izrazita vojna nadmoć [[antanta|Antante]] bila je više prividna negoli stvarna. Po izvježbanosti i tehnološkoj opremljenosti s njemačkom se vojskom donekle mogla mjeriti jedino francuska. Na moru je Antanta bila znatno nadmoćnija. To joj je omogućilo provođenje učinkovite blokade [[centralne sile|Centralnih sila]], što je postalo jednim od najvažnijih čimbenika rata.

== Atmosfera u trenutku izbijanja rata ==
Bez obzira na danas popularno mišljenje kako je rat počeo željom političkoga vrha, stvarna situacija bila je prilično drugačija. Na opće iznenađenje svih prisutnih, [[Franz Conrad von Hötzendorf]], glavni zapovjednik austrougarske vojske koji se [[1909.]] vatreno zalagao za rat sa Srbijom, sada je bio vatreni zagovornik mira, bez obzira na podršku Njemačke. Slična se situacija događa i u Njemačkoj, gdje se tamošnji glavni zapovjednik vojske [[Helmuth von Moltke mlađi|Moltke mlađi]] također protivi ratu. Kao što vojska obiju država dijeli slično mišljenje, identična je situacija s najvišim državnim dužnosnicima. No oni u ljeto 1914. imaju fatalnu osobnu manu.

Njemačkome kancelaru [[Theobald von Bethmann-Hollweg|Theobaldu von Bethmann-Hollwegu]] te godine umire supruga pa u tim najvažnijim trenucima svoga života postaje izrazito depresivan. Njegove odluke u najmanju ruku postaju upitne, jer se u jednom trenutku okreću prema ratu, a u drugome pak prema miru. Identična je situacija i s carem [[Vilim II., njemački car|Vilimom II.]], koji čitajući srpski odgovor [[28. srpnja]] [[1914.]] godine, obavještava Beč da više nema potrebe za ratom. U Austro-Ugarskoj potpuno pasivan car i kralj [[Franjo Josip I.]] nalazi se pod pritiskom austrijskih političara da objavi rat. Protivnici su te objave ugarski političari, ali nakon garancije da Srbija neće biti anektirana i oni počinju vatreno podržavati rat.

Politički se vrh Rusije tijekom krize nalazi u potpuno drugačijim problemima zbog straha od nove revolucije. Bivši ruski ministar unutrašnjih poslova [[Petr Nikolajevič Durnovo]] tijekom veljače [[1914.]] obavještava cara o mogućnosti ekstremnog oblika socijalne revolucije u slučaju izbijanja rata. Na carevu štetu, tadašnji ministar unutrašnjih poslova uspješno nagovara cara [[Nikola II., ruski car|Nikolu II.]] da objavi rat. Naime, tako će ujediniti narod u borbi protiv vanjskog neprijatelja i smanjiti mogućnost za revoluciju.

Premijer Velike Britanije [[Herbert Henry Asquith]] također se nalazi u posebnim problemima. Njegova je politička želja objava rata jer "[[Velika Britanija]] ne može dopustiti poraz Francuske u ratu", no tri četvrtine članova njegove vladajuće liberalne stranke protivi se ratu. U skladu s tom politikom, njegov ministar vanjskih poslova "stvara" plan koji je Njemačka podržala: [[Austro-Ugarska]] neka okupira [[Beograd]] bez objave rata. Kako je moguće okupirati glavni grad druge države bez objave rata [[Velika Britanija]] nije objasnila. Na kraju, jer zbog protivljenja stranke nije bilo moguće odmah objaviti rat, [[Herbert Henry Asquith]] čeka izliku za ratovanje. Pokušaj prolaza [[Njemačka carska vojska|njemačke vojske]] kroz neutralnu Belgiju postat će upravo ta izlika.
[[Datoteka:Melbourne recruiting WWI.jpg|mini|Mobilizacija s vjerom u brzu pobjedu.]]
Za razliku od vlastodržaca koji su se protivili ili barem dvoumili o ulasku u rat, obični ljudi i intelektualci vatreno su ga podržali. Najpoznatiji njemački povjesničar svoje generacije [[Friedrich Meinecke]] izjavit će [[3. kolovoza]] [[1914.]] godine: "Ovo je nova svjetska povijesna epoha", a poslije će dodati da je to bio trenutak "najvećeg veselja". [[Max Weber]], osnivač moderne sociologije i protivnik objave rata, ipak pozdravlja "nacionalni entuzijazam koji je rat stvorio i koji mu je dao smisao bez obzira na konačni rezultat". Austrijski pisac [[Stefan Zweig]], kojeg će [[Hitler]] poslije protjerati iz Austrije zbog njegova židovskog porijekla, piše kako se pridružio ljudima na ulicama i kako je osjetio tamošnje bratstvo. Identična situacija bila je i u zemljama Antante o čemu piše socijalist Loius Barthas govoreći kako su sve stranačke podjele bile istoga trena izbrisane; neprijateljski nastrojeni susjedi ili čak braća na ulicama izmjenjuju poljupce i dobre želje. Prema njegovim riječima nastaje paradoks, jer prvi je utjecaj rata mir (u Francuskoj).

[[Andreas Latzko]] u svojim kratkim pričama izdanim [[1918.]] godine govori kako su najveća razočaranja od početka rata bile žene. Po njemu ni jedan general nije mogao vojnike staviti na vlak za odlazak u rat ako su se žene, majke i sestre pobunile. No one su rat ipak podržale. Htjele su da im suprug, sin, brat bude heroj, čime će one postati popularne, moderne.

Prvi svjetski rat počinje riječima careva, koji ga pod pritiskom narodne volje i vlastitih ministara potpisuju protivno vlastitim željama. Vladar Austro-Ugarske [[Franjo Josip]] nakon potpisa izjavljuje: "Ja sam učinio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo". Njemački car [[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] potpisuje s riječima "Vi ćete požaliti ovo, gospodo", a ruski car [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]] tijekom potpisivanja naređenja o djelomičnoj mobilizaciji [[24. srpnja]] izjavljuje: "Rat će biti katastrofalan za svijet i jednom kada počne, bit će ga teško zaustaviti".

== Tijek rata ==
=== Godina 1914. ===
[[Datoteka:French bayonet charge.jpg|mini|lijevo|Francusko [[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)|pješaštvo s bajonetama]]]]
[[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)|Na zapadnom bojištu]] njemačke su operacije u početku bile uspješne. Njemačka vojska provodeći izmijenjeni [[Schlieffenov plan]], [[1. kolovoz|1.]] i [[2. kolovoza]] okupirala je neutralni [[Luksemburg]], [[3. kolovoza]] prodrla u Belgiju pa preko nje u Francusku. Borbe koje su slijedile otvorile su mogućnost Nijemcima da napadnu [[Pariz]], pa su se Francuzi i u međuvremenu pristigli Britanci povukli na rijeku Marnu. Savezničke snage uspjele su ih zaustaviti i poraziti u [[Prva bitka na Marni|bitki na Marni]] od [[5. rujna|5.]] do [[9. rujna]]. S druge strane, saveznički pokušaj nastavka protuofenzive nije uspio, a pokušaji obje strane da na zapadnom dijelu bojišta obuhvate i odlučno poraze jedna drugu doveo je do [[Trka prema moru|Trke prema moru]], serije krvavih bitaka koje su završile neodlučnim rezultatom i stvaranjem linije rovova, koja se protezala od kanala [[La Manche]]a do švicarske granice.

[[Datoteka:Tannenberg 001.jpg|mini|Ruski [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|zarobljenici u Tannenbergu]]]]
U studenom je propao obostrani pokušaj okruživanja u [[flandrija|Flandriji]]. Nakon iscrpljujućih tromjesečnih borbi bojišnica je stabilizirana. Nijemci su zadržali gotovo čitavu Belgiju i dio [[Sjeverna Francuska|Francuske]]. Bio je to kraj manevarskog rata i prelazak na rovovski način rata s ofenzivama ograničenih razmjera. Pobjeda je tražena i s novim bojnim sredstvima. 
[[Datoteka:Sr prekokolubare.jpg|mini|lijevo|140px|Srpski vojnici [[Kolubarska bitka|prelaze rijeku Kolubaru]] u prosincu.]]
[[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|Na istočnom bojištu]], operacije su počeli Rusi jer su Nijemci imali glavne snage na Zapadu. Rusi su u kolovozu 1914. napali Istočnu Prusku i Galiciju. Nakon početnih uspjeha u [[Pruska|Pruskoj]], Rusi su potkraj kolovoza [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|potučeni kraj Tannenberga]]. Na galicijskom bojištu Rusi su uglavnom dominirali nad austrougarskom vojskom. Do kraja godine okružili su veliku utvrdu Przemyśl i osvojili [[Karpati|Karpate]]. Bojišnica se stabilizirala na liniji od [[Njemen]]a do Karpata.

Na jugu ([[Balkansko bojište (Prvi svjetski rat)|Balkansko bojište]]), borbe su počele u kolovozu 1914. napadom austrougarskih snaga na [[Kraljevina Srbija|Srbiju]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crnu Goru]]. Tada su snage Antante izvojevale prvu veću pobjedu u [[Cerska bitka|bitki na Ceru]], kada je [[Vojska Kraljevine Srbije|srpska vojska]] koristeći svježa iskustva iz balkanskih ratova porazila austrougarske snage. U studenom su austrougarske snage prodrle u Srbiju, ali su u prosincu izbačene iz nje u srpskom protuudaru ([[Kolubarska bitka]]). Bojišnica je stabilizirana na Savi i Drini.

Na Dalekom istoku u rat je [[23. kolovoza]] ušao [[Japan]] na strani Saveznika i preoteo neke njemačke posjede u Kini i na Tihome oceanu. Središnjim silama nije uspio plan riješiti rat u prvih nekoliko mjeseci, ali im je poticaj bilo stupanje [[Osmansko Carstvo|Turske]] u rat na njihovoj strani, [[29. listopada]]. Nakon toga Rusija se više nije mogla snabdijevati preko [[Crno more|Crnog mora]], što je imalo bitne posljedice na efikasnost njezine vojske.

=== Godina 1915. ===
[[Datoteka:Domobrani odmor.JPG|mini|[[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|Hrvatski domobrani]] u austrougarskoj vojsci pri [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|gradnji rova u Galiciji]]]]
Od kraja siječnja do potkraj rujna na istočnoj bojišnici bile su aktivne obje zaraćene strane. U veljači, Nijemci su potukli Ruse kraj Mazurskih jezera. Rusi su obranili [[Varšava|Varšavu]] i osvojili Przemyśl. U svibnju je počela zajednička njemačko-austrougarska ofenziva u kojoj je probijena ruska crta kraj Gorlica u podnožju [[karpati|Karpata]], što je dovelo do lančanog povlačenja ruskih snaga na cijeloj fronti.

Slijedilo je frontalno potiskivanje Rusa koje je trajalo do kraja rujna i početkom listopada, kada je crta stabilizirana. Bojišnica se stabilizirala na liniji [[Dnjestar]]–Riški zaljev. Rusi su izgubili [[Galicija (srednja Europa)|Galiciju]], [[poljska|Poljsku]], [[litva|Litvu]] i dijelove Letonije i Bjelorusije. To je bio uspjeh Središnjih sila, koji će im omogućiti da napadnu Srbiju i odupru se Italiji.

Na zapadu, Nijemci su [[Bitka za Ypres|u travnju 1915. kod Ypresa]] prvi uporabili bojne otrove. Poslije će ta sredstva koristiti i [[Antanta]]. Do kraja [[1915.]] nije bilo značajnih pomaka usprkos velikim borbama i golemim gubicima na objema stranama. Francuzi i Britanci bez većih rezultata poduzeli više ofenziva u [[Champagne-Ardenne|Champagnei]], Flandriji i Artoisu.

Ponovno otvaranje rute za snabdijevanje Rusije, odnosno [[Osmansko Carstvo|izbacivanje Turske]] iz rata, bio je glavni cilj ambiciozne [[Galipoljska bitka|dardanelske operacije]], započete [[25. travnja]], koju su pokrenuli saveznici. No taj se plan pretvorio u spektakularni fijasko, prvo nakon neuspjelog pokušaja proboja mornarice kroz Dardanele, a zatim nakon iskrcavanja [[ANZAC]]-a na Galipolju, gdje je njihov prodor uspješno zaustavio turski [[Kemal Ataturk|Kemal-paša]].

Dana [[25. svibnja]] 1915. [[Kraljevina Italija]] je napustila [[Trojni savez]] i objavila rat [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Tako je formirano [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|Talijansko bojište]]. Napadi na austrougarsku crtu počeli su u lipnju i trajali su do kraja godine bez uspjeha. Cilj je bilo zauzimanje [[Trst]]a. Talijanska vojska se pokazala nesposobnom u 4 ofenzive probiti austrougarske položaje na rijeci [[Soča|Soči]].

Središnje sile imale su daleko više uspjeha u svojim napadnim operacijama. Ulazak [[Bugarska|Bugarske]] u rat na strani Središnjih sila omogućio je pokretanje širokog napada na Srbiju. U listopadu 1915. njemačke, [[Austro-ugarska vojska|austrougarske]] i bugarske snage krenule su u ofenzivu na Srbiju i Crnu Goru i u prosincu 1915. i siječnju 1916. ih okupirale. Srpska se vojska uz velike gubitke povukla preko Albanije na jadransku obalu, gdje su je prihvatili Saveznici, prebacili na otok [[Krf]] i nakon reorganizacije premjestili na [[Solunsko bojište]]. Nijemci su dotad bili istjerani iz [[Togo]]a i jugozapada Afrike, a u [[Kamerun]]u i [[Njemačka Istočna Afrika|Njemačkoj Istočnoj Africi]] borbe su se vodile do kraja rata.

=== Godina 1916. ===
[[Datoteka:French 87th Regiment Cote 34 Verdun 1916.jpg|mini|Francuzi u [[Verdunska bitka|rovovima oko Verduna]]]]
Načelnik njemačkoga glavnog stožera [[Erich von Falkenhayn]] smatrao je da Središnje sile, bez obzira na spektakularne uspjehe na istočnim bojištima, neće odnijeti pobjedu ako iz rata ne bude izbačena Francuska. Odbacivši strategiju temeljenu na odlučnom udaru kao neizvedivu u postojećim uvjetima zapadne fronte, odlučio se za ofenzivu čiji je krajnji cilj umjesto osvajanja teritorija bilo iscrpljivanje francuskoga ljudstva. U veljači je pokrenuta [[Verdunska bitka|velika ofenziva na francusku tvrđavu Verdun]]. Nijemci su nastojali slomiti Francusku. Francuzi su uistinu trpjeli velike gubitke i postupno gubili teritorij. Dana [[31. svibnja]], odigrala se [[Bitka kod Jyllanda|kraj Jyllanda]], najveća pomorska bitka u ratu, u kojoj je britanska flota natjerala njemačku na povlačenje. 
[[Datoteka:British Mark I male tank Somme 25 September 1916.jpg|mini|lijevo|Britansko [[Bitka na Sommi (1916.)|pješaštvo i tenk kod Somme]]]]
Nastojeći saveznika osloboditi pritiska, Britanci su u lipnju pokrenuli [[Bitka na Sommi (1916.)|ambicioznu ofenzivu na rijeci Sommi]]. Taj se napad pretvorio u još jedan krvav i spektakularan promašaj u kojemu je poginuo velik broj ljudi zbog beznačajnoga teritorija. S druge strane, nastojeći zaustaviti ovaj napad, Nijemci su bili prisiljeni prebacivati snage s Verduna i tako omogućili Francuzima da tu bitku polako preokrenu u svoju korist. Bitka na Sommi značajna je i zbog korištenja [[tenk]]ova, prvi put u povijesti.

[[Kavkasko bojište (Prvi svjetski rat)|Na kavkaskoj bojišnici]], Rusi su od veljače do svibnja zauzeli Erzurum, [[Trabzon]] i Erzinkan. 
[[Datoteka:Kämpfe auf dem Doberdo.JPG|mini|Sukob Talijana i Austro-Ugarske kod Dobereda, jedne od najkrvavijih bitaka.]]
Na istočnom bojištu, Rusi su u ožujku pokušali su ofenzivu, koja nije uspjela. Početkom lipnja slijedio [[Aleksej Brusilov|prodor generala Brusilova]] kraj Luc’ka i u Bukovinu, koji je ugrozio austrougarsku crtu i zaprijetio njezinim potpunim slomom. Ruska ljetna ofenziva je bila uspješna. Zauzeta je [[Bukovina]] i dio Galicije s oko 400.000 zarobljenika.[[Brusilovljeva ofenziva|Brusilovljev prodor]] zaustavljen je njemačkom intervencijom, dovlačenjem snaga s drugih bojišnica, no tek pošto je uvjerio rumunjsku vladu da će Antanta dobiti rat. 28. kolovoza, Rumunjska je ušla u rat na stranu Saveznika i napala Ugarsku. Stoga su Nijemci težište rata bacili na Rumunjsku i zajedno s bugarskim i austrougarskim snagama osvojili [[Bukurešt]] i većinu Rumunjske.

Na jugu je bilo [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|manjih teritorijalnih pomaka]] između Italije i Austro-Ugarske. Do kraja 1916. Talijani su vratili izgubljeno i osvojili [[Gorica (pokrajina)|Goricu]]. U kolovozu je došlo do prvih borbi na [[solunsko bojište|solunskoj bojišnici]]. Dana [[18. listopada]], srpska je vojska zauzela [[Kajmakčalan]], a [[9. prosinca]] Saveznici [[Bitolj]].

=== Godina 1917. ===
Ruski planove za ofenzivu u proljeće 1917. omela je [[Februarska revolucija|revolucija u Petrogradu]]. Slabi rezultati na bojnom polju, korupcija u pozadini te sve veća glad i neimaština s vremenom su ruski carski režim [[Nikola II., ruski car|Nikole II.]] učinili sve nepopularnijim, te je zbačen u [[Februarska revolucija|Februarskoj revoluciji]]. Nova republikanska vlada nastavila je rat na strani Antante, ali zbog revolucionarnog previranja i boljševičke agitacije nije bila u stanju preokrenuti negativne trendove. Ofenziva je započela početkom srpnja probojem austrougarske crte i zaustavljena je intervencijom Nijemaca. 
[[Datoteka:Avrora1917Petrograd.jpg|mini|Krstarica Aurora odigrala je značajnu ulogu u [[Oktobarska revolucija|Oktobarskoj revoluciji]].]]
Uskoro je sredinom srpnja počela uspješna austro-njemačka ofenziva i Rusi su odbačeni duboko na Istok, što je olakšano izbijanjem [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije u Rusiji]], zahvaljujući i zahtjevanju mira od sve većeg broja ruskoga stanovništva. Početkom prosinca potpisano je primirje između [[centralne sile|Središnjih sila]] i Rusije, što je slijedila i Rumunjska.

Slični događaji, iako u mnogo manjoj mjeri, dogodili su se u Francuskoj, gdje su vojnici, nakon krvave i neuspjele ofenzive [[Robert Nivelle|generala Nivellea]], počeli otkazivati poslušnost časnicima. Na zapadu, 1917. inicijativa je bila uglavnom u rukama Francuza i Britanaca, koji su proveli nekoliko neuspjelih operacija. Najveću ofenzivu u ratu, poduzeli su Saveznici na Aisnei i u Champagnei (travanj–svibanj), ali ni ona nije dala gotovo nikakve rezultate, kao ni britanska ofenziva u Flandriji (lipanj–studeni). Posljednja je bila potkraj godine kraj Cambraia u kojoj su masovno korišteni tenkovi. U lipnju je na stranu Saveznika stala [[Kraljevina Grčka|Grčka]].

Nijemci su pribjegnuli neograničenomu podmorničkom ratu, u kojem su više od 10 milijuna tona savezničkoga i neutralnoga brodovlja. Time je ubrzan ulazak [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]] u rat na savezničkoj strani. Nakon potapanja sedam američkih trgovačkih brodova i objavljivanja Zimmermannova telegrama, u kojem je Njemačka nastojala nagovoriti [[Meksiko]] za napad na SAD, Amerika je ušla u rat [[6. travnja]]. [[Februarska revolucija|Izbacivanje Rusije]] i Rumunjske iz rata Nijemci su iskoristili da pojačaju snage na Zapadu i pokušaju postići rješenje prije masovnog dolaska američkih snaga.

[[Datoteka:Marcia nella valle dell'Isonzo.jpg|mini|lijevo|Marš njemačke vojske u [[Bitka za Caporetto|bitki kraj Kobarida]] (dvanaestoj bitki na Soči).]]
Jedini poticaj za Antantu u to doba bio je ulazak [[SAD]]-a u rat na strani Antante, motiviran ekonomskim interesima bankara koji su financirali Antantu i neograničenim podmorničkim njemačkim ratom čije su žrtve često bili američki brodovi. S druge strane, trebalo je vremena da SAD mobilizira i obuči vojsku u opsegu koji bi mogao važnije promijeniti stanje na zapadnoj fronti. Najveća novina bio je dolazak prvih američke snaga na ratište.

U rujnu 1917., Talijani su prešli na lijevu obalu Soče i ugrozili [[Ljubljana|Ljubljanu]]. Zbog toga su početkom studenoga, austrougarske i njemačke snage krenule u ofenzivu i u [[Bitka za Caporetto|bitki kraj Kobarida]] potpuno probile talijansku crtu i prodrle do rijeke Piave, na prilaze [[Venecija|Veneciji]], gdje su Talijani postavili obrambenu crtu. Saveznici su talijansku frontu stabilizirali šaljući britanska i francuska pojačanja pa Središnje sile nisu uspjele iskoristiti ovaj uspjeh i Italiju izbaciti iz rata.

=== Godina 1918. ===
U veljači 1918. Nijemci su obnovili rat protiv Rusije, koja je u ožujku prisiljena na nepovoljan mir. Rusi su napustili Poljsku, Litvu, Letoniju i Estoniju, a [[Ukrajina]] i [[Finska]] postale su zasebne države. Čak i prije nego što je s novom [[Ruska SFSR|sovjetskom Rusijom]] sklopljen [[mir u Brest-Litovsku]], Središnje sile počele su svoje efektive povlačiti s istočne na zapadnu bojišnicu kako bi stekli dovoljnu nadmoć u ljudstvu i rat riješili velikom ofenzivom prije dolaska američkih snaga. Na zapadnu su bojišnicu stalno stizale američke postrojbe, a udarna je moć Središnjih sila sve više slabila zbog [[raspad Austro-Ugarske|raspada Austro-Ugarske]] i općenite ratne istrošenosti njezina potencijala.
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 104-0984A, Bei Etricourt, Truppen auf Landstraße.jpg|mini|Nijemci u proljetnom napredovanju]]
Od ožujka do srpnja 1918. Nijemci su u pet ofenziva (između Somme i Oise, u Flandriji, na Chemin des Dames, na Marni i u Champagnei) pokušali postići pobjedu, ali bez uspjeha. Pažljivo pripremljena ofenziva, za koju su razvijene nove taktike, nazvana je [[Njemačka proljetna ofenziva 1918.|Kaiserschlacht]]. Počela je u proljeće i ispočetka imala spektakularan uspjeh, pogotovo na britanskome sektoru bojišta.

Britanci su s vremenom uspjeli dovući pojačanja i stabilizirati situaciju. Njemački pokušaji da odsudni proboj naprave na drugim sektorima imali su još manje uspjeha, pokazavši kako je njemačka vojska istrošila većinu svojih ljudskih i drugih resursa. Među Nijemcima je nakon neuspjeha ''Kaiserschlachta'' bitno opao moral, čemu je pridonosila boljševička agitacija koju su sa sobom donijeli veterani s istočne fronte.
[[Datoteka:Canadian troops on Arras- Cambrai road-1918.jpg|mini|lijevo|Savezničko [[Ofenziva od 100 dana|stodnevno napredovanje]]]]
Od srpnja do rujna, trajala je saveznička protuofenziva. [[Ofenziva od 100 dana]] je polako, ali sigurno počela odbacivati Nijemce ne samo s položaja dostignutih u proljeće nego i u unutrašnjost belgijskoga teritorija. Nijemci su primorani povući se na Siegfriedovu crtu. Savezničkim je snagama naglo porastao moral, pogotovo kada su među savezničke redove u većem broju stigli Amerikanci.

Sredinom 1918. na Solunskom bojištu, Središnje sile imale su na raspolaganju oko 600.000 vojnika, a [[antanta|Saveznici]] (Britanci, Francuzi, Talijani, Srbi i Grci) oko 620.000. [[Kraljevina Srbija|Srpska vojska]] (oko 130.000 vojnika) i dvije francuske divizije izvršile su proboj fronte [[15. rujna]] 1918. te nastavile napredovati prema [[Prilep]]u i [[Skoplje|Skoplju]] (zauzeto [[29. rujna]]), a bojišnicaa se ubrzo raspala i u Albaniji i Traciji. Bugarska je kapitulirala 29. rujna. Nedugo zatim britanski proboj turskih linija u Siriji doveo je do kapitulacije [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] ([[30. listopada]]). 
[[Datoteka:Waffenstillstand gr.jpg|mini|Potpisivanje primirja s Njemačkom]]
Na talijanskom bojištu, austrougarski pokušaj proboja Piave u lipnju 1918. nije uspio. Nakon neuspjele austrougarske ofenzive nekoliko mjeseci prije toga, potkraj listopada Talijani su prešli u ofenzivu i kraj Vittorija Veneta [[26. listopada]] probili austrougarsku crtu. Nakon toga, [[3. studenoga]], [[Austro-Ugarska]] je kapitulirala. Talijanska ofenziva izazvala potpuno rasulo austrougarske vojske. Vojnici su odbili naredbe i počeli se vraćati kućama, izazvavši tako proces, koji će u roku od nekoliko tjedana dovesti do [[Raspad Austro-Ugarske|raspada Austro-Ugarske]].

U takvim okolnostima Njemačka više nije mogla nastaviti rat. Istodobno sa savezničkim napadima, u Njemačkoj je u studenom izbila revolucija, [[weimarska Republika|proglašena je republika]] i [[11. studenoga]] potpisana kapitulacija njemačke vojske. Time je završen Prvi svjetski rat.

== Bojišta ==
[[Datoteka:World War I 1914 08 04.png|mini|left|350px|Stanje na početku Prvoga svjetskog rata, 4. kolovoza 1914.]]
[[Datoteka:World_War_1.gif|350px|mini|left|'''Antanta i Centralne sile u Prvom svjetskom ratu:'''<br />*<span style="color:#59be6e;"> '''Tamno zelena'''</span> – Antanta<br />*<span style="color:#a9da7f;"> '''Svijetlo zelena'''</span> – kolonije, dominioni, teritoriji ili okupirani teritoriji Antante<br />*<span style="color:#f7b433;"> '''Tamno naračasta'''</span> – Centralne sile<br />*<span style="color:#f2db76;"> '''Svijetlo narančasta'''</span> – kolonije i okupirani teritorij Centralnih sila<br />*<span style="color:#cccccc;">'''Siva'''</span> – neutralno]]
Bitke su se vodile na četiri glavna bojišta: istočnom (Poljska, Galicija, Karpati), zapadnom (Belgija i Francuska), talijanskom i balkanskom. Još nekoliko bojišta otvoreno je u Africi, Bliskom istoku (kavkasko, sinajsko, mezopotamsko), Aziji i Pacifiku, no bitke na tim bojištima nisu imale presudan značaj za ishod rata.

* '''[[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|Istočno bojište]]''': Godine [[1915.]] Centralne sile počele su protunapad i bojišnica je probijena kod [[Gorlic]]a u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]]. Rusi su odbačeni na istok. Centralne sile zauzele su teritorij Poljske, do crte [[Riga]] - [[Dnjestar]]. Motiviranost slavenskih vojnika nije bila jaka na ovom bojištu, jer se smatralo da se ratuje protiv ''"slavenskog brata"'', za državu koja Slavenima ne želi dati veća prava, iako su većina.
* '''[[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|Talijansko bojište]]''': Austro-Ugarska imala je uspjehe zahvaljujući i iznimnoj motiviranosti slavenskih vojnika i polovica njezine vojske ondje je ratovala. Austrougarska mornarica nije ubrzo napuštala [[Jadran]] jer je Antanta imala snažniju flotu.
* '''[[Balkansko bojište (Prvi svjetski rat)|Balkansko bojište]]''': Godine 1915. [[Kraljevina Srbija|Srbija]] poražena je nakon nekoliko neuspjelih velenapada zbog iznimne srpske motiviranosti, zbog lošega vrhovnog zapovjedništva, zbog iznenadno brze ruske mobilizacije i prijetnje proboja galicijskog bojišta, ali i nesuradnje bugarskih saveznika, koji su čekali da Austro-Ugarska ''"obavi posao"''. Stoga su u napade na Srbiju uz Austro-Ugarsku krenuli i [[Njemačko Carstvo|Nijemci]] i [[Kraljevina Bugarska|Bugari]]. Vlada Srbije i ostatci vojske povukli su se na otok [[Krf]]. Poražena je i [[Kraljevina Rumujska|Rumunjska]], tek što se priključila u rat na strani Antante. Godine 1915. Velika Britanija i Francuska te australski i novozelandski vojnici u njihovoj službi izvršile su [[Galipoljska bitka|desant na Galipolje]] kako bi osvojile tjesnace [[Bospor]] i [[Dardaneli|Dardanele]]. Saveznička vojska doživjela je strahovite gubitke. Nakon neuspjeha Francuzi i Britanci iskrcali su se u grčkoj luci [[Solun]]u i otvorili novo, [[Solunsko bojište]], gdje su odnijeli pobjedu.
* '''[[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)|Zapadno bojište]]''': Godine [[1916.]] Njemačka vojska krenula je u napad i od veljače do lipnja vodila se [[Bitka za Verdun|bitka kod Verduna]] gdje je poginulo više od pola milijuna vojnika. Francuzi su obranili svoje položaje i krenuli u [[Bitka na Sommi (1916.)|napad na rijeci Sommi]].
* '''[[Kavkasko bojište (Prvi svjetski rat)|Azijsko-tursko bojište]]''': U kolovozu 1914. [[Osmansko Carstvo|Turska]] je prešla na stranu [[centralne sile|Centralnih sila]]. Do kraja godine ratovala je s Rusijom bez teritorijalnih pomaka. U 1915. položaj Turske se pogoršao zbog ruskih pritiska na [[Kavkaz]]u i u Kaspijskome moru, te britanskih pritiska u [[Iran]]u. Britansko-francuska desantna operacija na [[Dardaneli]]ma završila je u prosincu neuspjehom. U 1917. glavne borbe bile su u Mezopotamiji i Palestini u kojoj su Britanci potkraj godine osvojili Gazu, Jafu i [[Jeruzalem]]. U rujnu 1918. počela je britanska ofenziva u Palestini. Do kraja listopada osvojeni su [[Damask]] i Alep i presječene logističke prometnice turskih snaga u Mezopotamiji, što je dovelo do raspada turskih snaga u srednjoj Aziji.
* '''Rat na moru''': Na Sjevernom moru Britanci su blokirali njemačku obalu i do kraja 1914. ograničili njemački krstarički rat. U veljači 1915. Nijemci su počeli neograničeni podmornički rat, a ograničili su ga u rujnu nakon prosvjeda SAD-a i drugih neutralnih zemalja. [[Bitka kod Jyllanda|U neodlučenoj bitki kraj Jyllanda]] [[31. svibnja]]-[[1. lipnja]] 1916. propao je njemački pokušaj dobivanja rata na moru. U veljači 1917. Nijemci su objavili neograničeni podmornički rat, a Britanci su odgovorili uvođenjem sustava konvoja i jačanjem protupodmorničke borbe.
* '''Rat u kolonijama''': Do kraja 1914. Nijemci su izgubili sve svoje kolonije u Aziji i Tihom oceanu. Slično se dogodilo i u Africi, s izuzetkom Kameruna, u kojem su borbe trajale do veljače 1916., a u [[Njemačka Istočna Afrika|Njemačkoj Istočnoj Africi]] do kraja rata 1918.

== Vojna tehnika == 
[[Datoteka:Dicke Bertha.Big Bertha.jpg|mini|160px|Debela Berta]]
U Prvom svjetskom ratu došlo je do promjene u naoružanju. Brzometni i dalekometni [[top]]ovi te automatske puške bili su primijenjeni svuda. [[Tenk]]ove su prvi primijenili [[Britanci]] u [[Bitka na Sommi (1916)|bitki na rijeci Sommi]], a [[1917.]] u bitki kod Cambraija slomili su njemačku obranu. Podmornice, plovila koja su nosila strašno oružje, [[Torpedo|torpeda]], gotovo su paralizirale plovidbu morima.

Nijemci su koristili i [[Bojni otrovi|bojne otrove]] što je izazivalo paniku vojnika Antante. Godine [[1915.]] koristili su [[klor]], a poslije [[iperit]]. Često su od plina stradale i njihove vlastite trupe.

Austro-Ugarska koristila je bojne otrove kada je Italija nadirala početkom rata i kad je prijetio proboj bojišnice kod [[Trst]]a.

== Diplomatski pokušaji zaustavljanja rata ==
Dvojica su papa, papa Pio X. i Benedikt XV. sve činili da do rata ne dođe odnosno da se zaustavi rat.

== Ulazak SAD u sukob i kraj rata ==
[[Datoteka:USA_bryter_de_diplomatiska_förbindelserna_med_Tyskland_3_februari_1917.jpg|mini|lijevo|[[Woodrow Wilson|Predsjednik Wilson]] pred Kongresom objavljuje raskid svih veza s Njemačkom i ulazak Sjedinjenih država u rat]]
SAD je u početku rata bio neutralan što je zagovarao američki predsjednik [[Woodrow Wilson]], ali je surađivao s Francuskom, Italijom i Velikom Britanijom. Njemački [[totalni rat]] na moru, gdje su potapljani američki brodovi, promijenio je stav SAD-a. Dana [[6. travnja]] [[1917.]] SAD je stupio u rat na strani [[Antanta|Antante]].

Stanje u Rusiji omogućilo je uspjeh Centralnih sila na istočnom bojištu. [[Boljševici]] su pregovarali s [[Nijemci]]ma i u ožujku [[1918.]] potpisan je [[mir u Brest-Litovsku]].

Nijemci su napredovali i na Zapadu, a topništvom su napali i [[Pariz]]. Protunapad saveznika počeo je u kolovozu [[1918.]]  Francuska i Velika Britanija zauzele su turske posjede, a Bugarska je poražena. Austrougarska vojska raspala se zajedno s Carstvom, koje je prestalo postojati u studenome [[1918.]]

Njemačka je kapitulirala [[11. studenoga]] [[1918.]] Kapitulacija je potpisana u želježničkom vagonu u šumi [[Compiegne]]. Njemački poraz ubrzale su unutarnje prilike i abdikacija [[Vilim II., njemački car|cara Vilima II]].Mirovni ugovor je sklopljen u dvorcu Versalliesu kraj Pariza,na konfereciju su sudjelovale sve države pobjednice tj Velika četvorka:predsjednik Francuske George Clemenceaus,Velike Britanije David Lloyd George i Italije Victtorio Orlando te predsjednik SAD-a Thomas Woodrow Willson.

{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Njemačka je proživljavala agoniju pod udarcima savezničkih armija i valova unutrašnjega nezadovoljstva, što će ubrzo kulminirati u revoluciji. Na cijeloj crti Zapadnoga bojišta, od rijeke Maas do mora, francuske, britanske, američke i belg. snage otpočele su opću ofenzivu 26. IX. Do kraja rujna i poč. listopada Nijemci su u sr. dijelu bojišnice morali napustiti Siegfriedovu liniju, a na lijevome su se krilu povukli iza rijeka Suippe i Aisne. Pod pritiskom Vrhovnoga zapovjedništva njemačka se vlada noću između 3. i 4. IX. obratila predsjedniku SAD-a Th. W. Wilsonu s molbom da poduzme korake za prekid neprijateljstava. Dok su se između Berlina i Washingtona razmjenjivale note, savezničke su armije odbacile njem. vojsku do crte Lys–Hermann–Hunding–Brunhilde, koju je njem. Vrhovno zapovjedništvo odlučilo braniti kako bi položaj vlade na predstojećim pregovorima bio čvršći. Međutim, kada je Th. W. Wilson uputio Nijemce na savezničko Vrhovno zapovjedništvo na čelu s F. Fochom, u čijoj je nadležnosti bilo zaključenje primirja, njem. Vrhovno zapovjedništvo odustalo je od mirovne akcije i pozvalo vojsku da ustraje do kraja. Zbog nepovoljne situacije na bojišnici E. Ludendorff podnio je ostavku (26. X), a potkraj listopada i poč. studenoga saveznici su na više mjesta probili liniju Lys–Hermann–Hunding–Brunhilde. Glad i epidemije, pobune u vojsci (mornara u Kielu) te mnogobrojne pobune radništva doveli su do voj. sloma Njemačke. Pod prijetnjom revolucije, njemačko je Vrhovno zapovjedništvo 7. XI. zatražilo od saveznika primirje, a drž. kancelar Maksimilijan Aleksandar Fridrik Vilim (Max von Baden) proglasio je 9. XI. 1918. abdikaciju cara Vilima III. Potom je mjesto drž. kancelara ustupio F. Ebertu, koji je poč. Studenske revolucije 1918. stao na čelo Vijeća narodnih opunomoćenika (10. XI. 1918) te 11. XI. 1918. potpisao bezuvjetnu kapitulaciju Njemačke. Potom je njem. vojska morala napustiti sva zaposjednuta područja na zapadu i istoku, zatim Alsace, Lorenu i lijevu obalu Rajne. Kapitulacijom Njemačke I. svj. rat bio je završen.|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]}}

== Žrtve Prvoga svjetskog rata ==
[[Datoteka:WorldWarI-DeathsByAlliance-Piechart.svg|desno|250px|Ukupne žrtve u ratu]]
[[Datoteka:WorldWarI-MilitaryDeaths-EntentePowers-Piechart.svg|desno|250px|Žrtve Antante]]
[[Datoteka:WorldWarI-MilitaryDeaths-CentralPowers-Piechart.svg|desno|250px|Žrtve Središnjih sila]]
Tablica prikazuje broj žrtava po najvažnijim sudionicima rata, te ukupan broj žrtava po savezima i sveukupne posljedice rata. Izvori za brojke mogu se naći na [[w:en:World War I casualties|ovom članku]].<ref>[[w:en:World War I casualties|World War I casualties - članak na engleskoj Wikipediji s izvorima za brojke]]</ref>
{| class="wikitable" style="text-align: right"
|- bgcolor="#ffffff"
! width="20%" style="text-align: left;background:#B0C4DE"|'''[[Antanta]]'''
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Populacija<br>(u milijunima)
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Vojne smrti
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Civilne smrti
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Ukupno
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Ozlijeđeni
|-
|align=left|[[Istočna Afrika]] ||||||||Vidi fusnotu||
|-
|align=left|{{ZD+X/A|AUS}}
|4,5
|61.928
|
|61.928
|152.171 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/B|BEL}}
||7,4||58.637||62.000||120.637||44.686 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Canadian Red Ensign 1868-1921.svg|20x22px]] [[Kanada]]
|7,2
|64.944
|2.000
|66.944
|149.732 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/F|FRA}}
|39,6
|1.397.800
|300.000
|1.697.800
|4.266.000
<!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Flag of Greece (1828-1978).svg|20x22px]] [[Kraljevina Grčka]]
|4,8
|26.000
|150.000
|176.000
|21.000
<!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:British Raj Red Ensign.svg|22px]] [[Britanska Indija|Indija]] 
|315,1
|74.187
|
|74.187
|69.214 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/K|Kr ITA}}
|35,6
|651.000
|589.000
|1.240.000
|953.886 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/J|JAP}}
|53,6
|415
|
|415
|907 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/L|LUX}}
|0,3
|Vidi fusnotu
|
|
| <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Flag of Montenegro (1905–1918).svg|20x22px|border]] [[Kraljevina Crna Gora]]
|0,5
|3.000
|
|3.000
|10.000 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/N|NZL}}
|1,1
|18.050
|
|18.050
|41.317<!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Dominion of Newfoundland Red Ensign.svg|20x22px]] [[Newfoundland]]
|0,2
|1.204
|
|1.204
|2.314 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/P|POR}}
|6,0
|7.222
|82.000
|89.222
|13.751 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/R|RUM}}
|7,5
|250.000
|430.000
|680.000
|120.000 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Russian Empire 1914 17 (bordered).PNG|20x22px]] [[Rusko Carstvo]]
|158,9
|1.811.000
|1.500.000
|3.311.000
|4.950.000 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/K|Kr SRB}}
|4,5
|275.000
|450.000
|725.000
|133.148 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Flag_of_South_Africa_1910-1912.svg|20x22px]] [[Savez Južne Afrike|Južna Afrika]]
|6,0
|9.463
|
|9.463
|12.029 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/U|UK}}
|45,4
|885.138
|109.000
|994.138
|1.663.435 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/S|SAD}}
|92,0
|116.708
|757
|117.465
|205.690 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|- bgcolor="#ffffcc"
|align=left|''Ukupno (Antanta)''
|790,2
|5.711.696
|3.674.757
|9.386.453
|12.809.280 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
! width="20%" style="text-align: left;background:#B0C4DE"|'''[[Središnje sile]]'''
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Populacija<br>(u milijunima)
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Vojne smrti
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Civilne smrti
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Ukupno
! width="16%" style="text-align: right;background:#B0C4DE"|Ozlijeđeni
|-
|align=left|{{ZD+X/A|A-U}}
|51,4
|1.100.000
|467.000
|1.567.000
|3.620.000 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|[[Datoteka:Bg-1913 (bordered).PNG|20x22px]] [[Bugarsko Carstvo]]
|5,5
|87.500
|100.000
|187.500
|152.390 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/N|NJEC}}
|64,9
|2.050.897
|426.000
|2.476.897
|4.247.143 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
|align=left|{{ZD+X/O|OSM}}
|21,3
|771.844
|2.150.000
|2.921.844
|400.000<!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|- bgcolor="#ffffcc"
|align=left|''Ukupno (Središnje sile)''
|143,1
|4.010.241
|3.143.000
|7.153.241
|8.419.533 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|-
! colspan=6 style="text-align: left;background:#B0C4DE"|'''Neutralne zemlje'''
|-
|align=left|{{ZD+X/D|DAN}}
|2,7
|
|722
|722
|
|-
|align=left|{{ZD+X/N|NOR}}
|2,4
|
|1.892
|1.892
|
|-
|align=left|{{ZD+X/Š|ŠVE}}
|5,6
| -
|877
|877
|
<!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|- bgcolor="#cccccc"
|align=left|Sveukupno
|944,0
|9.721.937
|6.821.248
|16.543.185
|21.228.813 <!--Please do not change casualty numbers without discussion-->
|}

== Cijena rata, geopolitičke i socijalne promjene ==
{{glavni|Genocid nad Armencima|Pariška mirovna konferencija 1919.|Versajski ugovor|Španjolska gripa|Liga naroda}}
[[Datoteka:Map Europe 1923-hr.svg|450px|mini|desno|"Vrli novi svijet", karta Europe 1923., prema [[versajski poredak|Versajskom poretku]]. Novonastale države: [[Finska]], [[Estonija]], [[Letonija]], [[Litva]] [[Poljska]], [[Čehoslovačka]], [[Savezna Država Austrija|Austrija]], [[Mađarska]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavija]] nazivane su "Novom Europom", u odnosu na države zapadne Europe. Na karti su različitim bojama označene granice nekadašnjih carstava, od kojih su nastale spomenute države.]]

U borbama i ranjavanju umrlo je [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|između 10 i 20 milijuna ljudi, a više od 21 milijun ih je ranjeno]]. Zbog mobilzacije muškaraca žene su radile u gospodarstvu, u tvornicama, što je utjecalo na emancipaciju žena. Uvodilo se pravo glasa. Ojačali su radikalni pokreti [[nacionalizam]] i [[komunizam]]. Došlo je do gospodarskih kriza i prekinuti su trgovački odnosi. Nakon rata Europom je vladala [[Španjolska gripa|epidemija gripe]] koja je oduzela 20 milijuna života.

{{Quote box|width=45%|align=center|quote=Antanta je mirovne uvjete postavila na mirovnim konferencijama 1919–20; mirovni sporazumi potpisani su s Njemačkom u Versaillesu 28. VI. 1919., Austrijom u Saint-Germain-en-Layeu 10. IX. 1919., Bugarskom u Neuillyju 27. XI. 1919., Madžarskom u Trianonu 4. VI. 1920. i Osmanskim Carstvom u Sèvresu 10. VIII. 1920. Njemačka je bila prisiljena odreći se svih kolonija, vratiti Alsace i Lorenu na zapadu, a na istoku Poznań i dio Pomorja, Pruske i Šleske. Rajnsko je područje bilo demilitarizirano, a Saarsko stavljeno pod upravu Lige naroda. Austrijski i madž. dijelovi propale Austro-Ugarske uglavnom su svedeni u nac. granice Austrijanaca i Madžara. Osmansko Carstvo bilo je smanjeno približno na četvrtinu, a Bugarska za nešto više od 11 000 km². Pobijeđene sile bile su obvezne na isplatu ratnih odšteta, a njihove oružane snage svedene na minimum.|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]}}

Vođe pobjedničkih zemalja [[Pariška mirovna konferencija 1919.|sastali su se]] početkom [[1919.]] u [[Pariz]]u kako bi postavili temelje mira i odredile sudbine poraženih. Glavnu ulogu u tome imali su premijeri Francuske [[Georges Clemenceau]], Velike Britanije [[David Lloyd George]], te predsjednici SAD-a [[Woodrow Wilson]] i Italije [[Vittorio Orlando]]. Njemačka je dobila teške uvjete sporazumom potpisanim [[28. lipnja]] 1919. u [[Versailles]]u. Nešto lakše uvjete mira dobile su Austrija i Mađarska. Rusija zbog vlasti Boljševika nije sudjelovala u pregovorima. Prema Versajskom ugovoru, novi je svjetski poredak dobio ime [[Versajski poredak]].

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* [http://proleksis.lzmk.hr/45418/ Opća i nacionalna enciklopedija]
* [http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=32809 Hrvatski obiteljski leksikon]

== Vanjske poveznice ==
{{commons|World War I}}
* [https://web.archive.org/web/20170203024721/http://1914-1918.com.hr/ Internetski portal Hrvatskog odbora za obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata]
** [https://web.archive.org/web/20160305064057/http://1914-1918.com.hr/?s=hrvatska+revija Opširan prikaz rata dat u brojevima 2 i 3 časopisa Matice hrvatske, ''Hrvatska revija'', 2004. i Priče veterana]
*** [https://web.archive.org/web/20140928150829/http://www.1914-1918.com.hr/hrvatska-revija-2004-prvi-svjetski-rat/ Broj 2 - Hrvati i europski bog Mars] Prvi svjetski rat i Hrvati, Veliki rat: Vojnopolitička situacija uoči rata, Fronta na Soči, Zadar u Prvome svjetskom ratu
*** [https://web.archive.org/web/20161209115807/http://1914-1918.com.hr/427-2/ Broj 3 Združenim snagama - portreti vojnika] Veliki rat: Pregled ratnih operacija (+ Statistički podatci o ratu + Biografije), Ratni dnevnik Đure Radakovića, Ratna bolnica Crvenog križa u Valpovu
* [http://enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=59137 Hrvatska enciklopedija (LZMK)] Svjetski ratovi: Prvi svjetski rat + Kronologija važnijih vojnih i političkih događaja 
#[https://hrvatski-vojnik.hr/pjesacko-naoruzanje-zaracenih-drzava-tijekom-i-svjetskog-rata-britansko-oruzje/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Britansko oružje
#[https://hrvatski-vojnik.hr/pjesacko-naoruzanje-zaracenih-drzava-tijekom-i-svjetskog-rata-francusko-oruzje/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Francusko oružje
#[https://hrvatski-vojnik.hr/pjesacko-naoruzanje-zaracenih-drzava-tijekom-i-svjetskog-rata-rusko-oruzje/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Rusko oružje
#[https://hrvatski-vojnik.hr/pjesacko-naoruzanje-zaracenih-drzava-tijekom-i-svjetskog-rata-talijansko-oruzje/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Talijansko oružje
#[https://hrvatski-vojnik.hr/americko-oruzje/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Američko oružje
#[https://hrvatski-vojnik.hr/njemacko-oruzje/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Njemačko oružje
#[https://hrvatski-vojnik.hr/pjesacko-naoruzanje-zaracenih-drzava-tijekom-i-svjetskog-rata-naoruzanje-austro-ugarske/ Hrvatski vojnik - Internet izdanje] Pješačko naoružanje zaraćenih država tijekom I. svjetskog rata: Naoružanje Austro-Ugarske

{{Prvi svjetski rat}}

[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:Prvi svjetski rat| ]]