Vidi kôd stranice Proširenje Europske unije

<!--'''Proširenje Europske unije'''-->{| border=0 cellspacing=0 cellpadding=0 align=right style="text-align:center"
|-
|
{| class="toccolours" style="margin-left:1em; float:right; clear:right; font-size: 90%;" width="220px"
! <big>Proširenja EU</big>
|-
|
----
[[Datoteka:EC06-1957-58_European_Community_map.svg|204px]]<br>[[1957.]] – Države utemeljiteljice: [[Belgija]], [[Francuska]], [[Italija]], [[Luksemburg]], [[Nizozemska]], [[Zapadna Njemačka]]
----
[[Datoteka:EC09-1973_European_Community_map_enlargement.svg|204px]]<br>[[1973.]] – Prvo proširenje: [[Danska]], [[Irska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] <br><small>([[Alžir]] je [[1962.]] prestao biti sastavni dio Francuske)</small>
----
[[Datoteka:EC10-1981_European_Community_map_enlargement.svg|204px|]]<br>[[1981.]] – Drugo proširenje: [[Grčka]]
----
[[Datoteka:EC12-1986_European_Community_map_enlargement.svg|204px|]]<br>[[1986.]] – Treće proširenje: [[Portugal]], [[Španjolska]] <br><small>([[Grenland]] je [[1985.]] napustio zajednicu.)</small>
----
[[Datoteka:EU15-1995_European_Union_map_enlargement.svg|204px]]<br>[[1995.]] – Četvrto proširenje: [[Austrija]], [[Finska]], [[Švedska]] <br><small>([[Istočna Njemačka]] je [[1990.]] ujedinjena sa [[SR Njemačka|Zapadnom Njemačkom]])</small>
----
[[Datoteka:EU25-2004_European_Union_map_enlargement.svg|204px]]<br>[[2004.]] – Peto proširenje (prvi dio): [[Cipar]], [[Češka]], [[Estonija]], [[Litva]], [[Latvija]], [[Mađarska]], [[Malta]], [[Poljska]], [[Slovačka]], [[Slovenija]]
----
[[Datoteka:EU27-2007_European_Union_map_enlargement.svg|204px|]]<br>[[2007.]] – Peto proširenje (drugi dio): [[Bugarska]], [[Rumunjska]]
----
[[Datoteka:EU28-2013_European_Union_map_enlargement.svg|204px|]]<br>[[2013.]] – Šesto proširenje: [[Hrvatska]]
----
|}
|}
[[Europska unija|Europsku uniju]] osnovalo je [[1957.]] godine šest država kao [[Europska ekonomska zajednica|Europsku ekonomsku zajednicu]]. Ovoj zajednici prethodila je [[Europska zajednica za ugljen i čelik]] koja je osnovana [[1952.]] godine. Danas Europska unija ima 28 zemalja članica koje su postupno pristupale članstvu u šest procesa proširenja. Najveće proširenje bilo je [[1. svibnja]] [[2004.]] kad je uniji pristupilo 10 država. Najnedavnije proširenje bilo je [[1. srpnja]] [[2013.]], kad je članica unije postala [[Hrvatska]].

Trenutačno su u fazi pregovori o članstvu s nekoliko država. Da bi neka država mogla pristupiti Europskoj uniji, mora zadovoljiti određene gospodarske, političke i pravne uvjete (tzv. [[kopenhagenski kriteriji]]). U osnovi, od moguće države članice zahtjeva se sekularna demokratska vlast, vladavina prava, te odgovarajuće slobode i institucije. Po [[Ugovor iz Maastrichta|Ugovoru o Europskoj uniji]] svaka država članica kao i [[Europski parlament]] moraju posebno pristati na svako proširenje.

[[Ugovor iz Nice]] koji je stupio na snagu [[2003.]] nije omogućavao članstvo za više od 27 država. Daljnje proširenje Europske unije omogućio je [[Lisabonski ugovor]] koji je stupio na snagu [[2009.]]

== Povijest proširenja Europske unije ==
{{glavni|Povijest Europske unije}}

* [[9. svibnja]] [[1950.]] — [[Popis ministara vanjskih poslova Francuske|francuski ministar vanjskih poslova]] [[Robert Schuman]] predstavlja svoj prijedlog o ujedinjenoj [[Europa|Europi]] koji je poznat kao [[Schumanov plan]]. Ovo se smatra početkom današnje Europske unije.
* [[23. srpnja]] [[1952.]] — [[Pariški ugovor|Pariškim ugovorom]] osnovana je [[Europska zajednica za ugljen i čelik]]. Zemlje utemeljiteljice bile su zemlje [[Benelux]]a ([[Belgija]], [[Nizozemska]] i [[Luksemburg]]), [[Francuska]], [[Italija]] i [[Zapadna Njemačka]].
* [[25. ožujka]] [[1957.]] — članice [[EZUČ]]-a osnovale su [[Europska ekonomska zajednica|Europsku ekonomsku zajednicu]] koja kasnije postaje [[Europska zajednica]].
* [[3. srpnja]] [[1962.]] — [[Alžir]] napušta Europsku zajednicu nakon dobivanja neovisnosti od Francuske.
* [[1. siječnja]] [[1973.]] (prvo proširenje) — [[Danska]], [[Irska]], i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] pristupaju EZ-u ([[Norveška]] je potpisala dogovor, ali ga nije ratificirala zbog odbijanja pristupanju zajednici na nacionalnom [[referendum]]u). 
* [[1. siječnja]] [[1981.]] (drugo proširenje) — [[Grčka]] pristupa Europskoj zajednici.
* [[1. siječnja]] [[1985.]] — [[Grenland]] napušta Europsku zajednicu nakon referenduma. Ovo je bilo moguće zbog [[devolucija|devolucije]] koju je [[Danska]] odobrila Grenlandu šest godina ranije.
* [[1. siječnja]] [[1986.]] (treće proširenje) — [[Portugal]] i [[Španjolska]] pristupaju EZ-u.
* [[3. listopada]] [[1990.]] — [[Ponovno ujedinjenje Njemačke|ujedinile]] su se [[DDR|Istočna]] i [[Zapadna Njemačka]], čime je bivša Istočna Njemačka uključena u EZ. Ovim se povećao broj stanovnika zajednice, kao i površina, ali ne i broj članica. 
* [[1. studenog]] [[1993.]] — na snagu stupa [[Ugovor iz Maastrichta]] čime je službeno osnovana [[Europska unija]].
* [[1. siječnja]] [[1995.]] (četvrto proširenje) — [[Austrija]], [[Finska]] i [[Švedska]] pristupaju EU ([[Norveška]] je potpisala dogovor, ali ga nije ratificirala zbog ponovnog odbijanja pristupanju zajednici na [[referendum]]u).
* [[1. svibnja]] [[2004.]] (peto proširenje, prvi dio) <ref name="fifthwave">Prema [http://ec.europa.eu/enlargement/index_sl.htm službenoj stranici Europske komisije], potpisivanjem ugovora o pristupanju Bugarske i Rumunjske završeno je peto proširenje EU. Proširenje 2004. bilo je samo prvi dio petog proširenja EU. (([[Službeni jezici Europske unije|svi službeni jezici EU]]))</ref> &mdash; u EU su primljene [[Cipar]], [[Češka]], [[Estonija]], [[Litva]], [[Latvija]] ,[[Mađarska]], [[Malta]], [[Poljska]], [[Slovačka]] i [[Slovenija]]. Ovo je najveći broj država koje su odjednom primljene u EU.
* [[1. siječnja]] [[2007.]] (peto proširenje, drugi dio) — članice EU postaju [[Bugarska]] i [[Rumunjska]]. 
* [[10. listopada]] [[2010.]] — [[Karibi|karipski]] otoci [[Bonaire]], [[Saba (otok)|Saba]] i [[Sint Eustatius]] postali su izravni dio [[Nizozemska|Nizozemske]] kao posebne općine (''bijzondere gemeente''), te su stoga postali i dio Europske unije<ref>[http://www.statoids.com/uan.html Nizozemski Antili], Statoids {{eng oznaka}}</ref>. Ovi otoci su ranije bili u sklopu [[Nizozemski Antili|Nizozemskih Antila]] koji su dio [[Nizozemsko kraljevstvo|Nizozemskog kraljevstva]]. Ovo manje proširenje je prvo koje se dogodilo u potpunosti izvan Europe.
* [[1. siječnja]] [[2012.]] — francuski prekomorski departman [[Sveti Bartolomej (otok)|Sveti Bartolomej]] napušta Europsku uniju.<ref>[http://register.consilium.europa.eu/pdf/en/10/st15/st15224.en10.pdf Draft European Council Decision on amendment of the European status of the island of Saint-Barthélemy – adoption]</ref>
* [[1. srpnja]] [[2013.]] (šesto proširenje) — članica EU postaje [[Hrvatska]]
* [[1. siječnja]] [[2014.]] — francuski prekomorski departman [[Mayotte]] je postao dio Europske unije sa statusom najudaljenije regije.<ref>[http://www.dw.de/eu-shores-spread-to-indian-ocean-island/a-14957924-1 EU shores spread to Indian Ocean island], Deutsche Welle, 31.3.2011.</ref><ref>[http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2012:204:0131:0131:EN:PDF EUROPEAN COUNCIL DECISION of 11 July 2012 amending the status of Mayotte with regard to the European Union] (PDF)</ref><ref>[http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2013:0577:FIN:HR:HTML Prijedlog DIREKTIVE VIJEĆA koji se odnosi na Mayotte], EUR-Lex</ref>
* [[31. siječnja]] [[2020.]] – [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] napušta Europsku uniju uz prijelazno razdoblje koje je trajalo do [[31. prosinca]] [[2020.]]

=== Zadnje proširenje ===

{{glavni|Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji}}

[[Hrvatska]] se [[2003.]] godine, prijavila za članstvo u EU, a Europska komisija ju je preporučila za službenog kandidata početkom [[2004.]] godine. Europsko vijeće je odobrilo Hrvatskoj status kandidata sredinom 2004., te odredilo datum za početak pregovora koji su trebali početi u ožujku 2005. godine. Europsko vijeće je odgodilo pregovore [[16. ožujka]] 2005. zbog stava tužiteljstva [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|suda u Haagu]] o nedovoljnoj suradnji RH s tim sudom. Odgođeni pregovori počeli su [[3. listopada]] [[2005.]] godine. Prije početka pregovora EU s Hrvatskom, pravna stečevina EU podijeljena je na 35 poglavlja, što je četiri više od dotad uobičajenih 31. Ova poglavlja odnose se na poljoprivrednu politiku.

Hrvatska je, nakon [[Slovenija|Slovenije]], druga zemlja bivše [[SFRJ]] koja je postala članica Europske unije. Gospodarstvo u državi je relativno stabilno, te su statistički pokazatelji bolji od zemalja koje su postale članice u proširenju 2007. (Bugarska i Rumunjska).

Krajem [[2005.]] dužnosnici EU predvidjeli su primanje Hrvatske u punopravno članstvo između [[2008.]] i [[2010.]], što je i bio cilj tadašnje hrvatske vlade<ref>[http://www.index.hr/clanak.aspx?id=341559 Izjava Ive Sanadera], Sanader: Ulazimo u EU 2009., bez obzira na europski Ustav, Index.hr</ref>. Ipak, zbog tadašnje situacije u EU, nije bio moguć primitak nove države članice<ref>[http://www.index.hr/clanak.aspx?id=341986 Izjava Angele Merkel], Angela Merkel: Po Ugovoru iz Nice ne možemo primiti Hrvatsku u EU, Index.hr</ref>. Rješenje ovog problema predviđeno je Europskim ustavom koji je referendumom odbijen u Francuskoj i Nizozemskoj.

Do zatvaranja svih poglavlja [[acquis communautaire]]a došlo je sredinom [[2011.]] godine, a [[Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji]] potpisan je iste godine.
Godine [[2012.]] održan je [[Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji]], te je započeo proces ratifikacije u parlamentima država članica.
Posljednja je pristupni ugovor ratificirala [[Njemačka]] [[16. svibnja]] [[2013.]], a [[1. srpnja]] iste godine Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije.

===Države koje su podnijele zahtjev za članstvo===
{| class="wikitable" style="font-size:95%; white-space:nowrap; width:75%; text-align:center;"				
! Država
! Zahtjev za članstvo
! Status kandidata
! Početak pregovora
! Završetak pregovora
! Napomena
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/A|ALB}}
| 28. travnja 2009.
| 24. lipnja 2014.
| 24. ožujka 2020.
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="text-align:left;" |
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/B|BIH}}
| 15. veljače 2016.
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="text-align:left;" | 
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/C|CG}}
| 15. prosinca 2008.
| 17. prosinca 2010.
| 29. lipnja 2012.
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="text-align:left;" | otvoreno 33, zatvoreno 3 poglavlja pregovora
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/I|ISL}}
| 16. srpnja 2009.
| 17. lipnja 2010.
| 27. srpnja 2010.
| povučeno
| style="text-align:left;" | 12. ožujka 2015. Island povukao zahtjev za članstvo u EU
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/M|MAK}}
| 22. ožujka 2004.
| 16. prosinca 2005.
| 24. ožujka 2020.
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="text-align:left;" |
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/M|MAR}}
| 20. srpnja 1987.
| odbijeno
| –--
| –--
| style="text-align:left;" | 21. srpnja 1987. Vijeće EU odbilo kandidaturu Maroka
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/N|NOR}}
| 1962., 1967.,<br>1970. i 1992.
| odbijeno
| –--
| –--
| style="text-align:left;" | 1962. i 1967. Francuska uložila veto na proširenje<br>1972. i 1994. kandidatura odbijena na referendumu
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/S|SRB}}
| 22. prosinca 2009.
| 1. ožujka 2012.
| 21. siječnja 2014.
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="text-align:left;" | otvoreno 18, zatvoreno 2 poglavlja pregovora
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/Š|ŠVI}}
| 20. svibnja 1992.
| odbijeno
| –--
| –--
| style="text-align:left;" | 1992. i 2001. kandidatura odbijena na referendumu
|-
| style="text-align:left;" | {{ZD+X/T|TUR}}
| 14. travnja 1987.
| 12. prosinca 1999.
| 3. listopada 2005.
| style="color:#aa0;" |(?)
| style="text-align:left;" | otvoreno 16, zatvoreno 1, blokirano 14 poglavlja pregovora
|}
<span style="color:#aa0;">(zagrade)</span>: predviđeni, odnosno najraniji mogući datum

== Buduća proširenja ==

[[Datoteka:Further European Union Enlargement.svg|mini|350px|desno|
{{legenda|#3f48cc|zemlje članice}}
{{legenda|#00BFFF|zemlje kandidati (Albanija, Crna Gora, Makedonija, Srbija, Turska)}}
{{legenda|#86fdf1|podnesen zahtjev za članstvo (Bosna i Hercegovina)}}
{{legenda|#fff200|potencijalni kandidati (Kosovo)}}
{{legenda|DarkOrange|povučen ili zamrznut zahtjev za članstvo (Island, Norveška, Švicarska)}}
{{legenda|#ff1493|napušteno članstvo u EU (Ujedinjeno Kraljevstvo)}}
{{legenda|#48cc3f|ratificiran Sporazum o pridruživanju (Gruzija, Moldavija, Ukrajina)}}]]

=== Zemlje kandidati ===

==== Albanija ====
{{glavni|Pristupanje Albanije Europskoj uniji}}

Kao već starija članica [[Partnerstvo za mir|Partnerstva za mir]], [[Albanija]] je počela pregovore o [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|sporazumu za stabilizaciju i pridruživanje]] 2003. godine. Ovaj dogovor je potpisan [[12. lipnja]] [[2006.]], čime je napravljen prvi korak prema članstvu Albanije u EU. Ipak, ulazak Albanije u uniju najviše ovisi o gospodarskoj i političkoj stabilnosti zemlje.

Prateći primjere drugih zemalja istočne Europe koje su sada članice EU, i Albanija se odlučila čvrsto povezati s institucijama Europske unije i NATO savezom. Nakon što je [[Albanija]] početkom travnja [[2009.]] godine postala punopravna članica [[NATO]]-a, 28. travnja [[2009.]] predala je zahtjev za članstvo u EU.

Europska komisija je [[10. listopada]] [[2012.]] uputila Europskom vijeću preporuku za odobravanje statusa kandidata Albaniji, a status kandidata Albaniji je dodijeljen [[26. lipnja]] [[2014.]]<ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/339721/Albanija-dobila-status-kandidata-za-EU.html www.tportal.hr], "Albanija dobila status kandidata za EU", objavljeno i pristupljeno 24. lipnja 2014.</ref>

Pregovori su započeli [[24. ožujka]] [[2020.]]<ref name="albmkd">[https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/IP_20_519 EU candidate status for Albania and North Macedonia], European Commission, objavljeno 25. ožujka 2020.</ref>

==== Crna Gora ====
{{glavni|Pristupanje Crne Gore Europskoj uniji}}

Nakon [[referendum]]a održanog [[21. svibnja]] [[2006.]], [[Crna Gora]] je izašla iz državne [[SiCG|zajednice sa Srbijom]] i postala nezavisna država. Nezavisnost ove države znatno je ubrzala početak pregovora za članstvo, u odnosu na vrijeme kad je bila u zajednici sa Srbijom. Pregovori o [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|SSP-u]] počeli su u rujnu 2006. godine,<ref> [http://ec.europa.eu/enlargement/montenegro/key_events_en.htm Proces proširenja EU], ''[[Europska komisija]]'', 10. siječnja 2007. {{eng oznaka}}{{de}}{{fr}}</ref> a sporazum je potpisan u ožujku [[2007.]]<ref>[http://195.29.151.53/index.php?article_id=85968 Podgorica: Parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU], Total portal {{hr}} [http://www.kuna.net.kw/Home/Story.aspx?Language=en&DSNO=961906 KUNA] {{eng oznaka}}{{ara oznaka}}</ref>

Crna Gora je [[15. prosinca]] [[2008.]] predala zahtjev za učlanjenje u Europsku uniju, [[17. prosinca]] [[2010.]] je dobila status kandidata, a [[29. lipnja]] [[2012.]] je započela pregovore s Europskom unijom.

Smatra se da će glavne prepreke ulasku Crne Gore u EU biti ekološki, sudski i kriminalni problemi. Crna Gora je već pri uvođenju eura, prihvatila [[euro]] kao svoju službenu valutu.

==== Sjeverna Makedonija ====
{{glavni|Pristupanje Makedonije Europskoj uniji}}

Sjeverna Makedonija, tada pod imenom [[Makedonija]] se [[22. ožujka]] [[2004.]] godine, prijavila za članstvo u EU, a Europska komisija ju je preporučila za službenog kandidata 9. studenog [[2005.]] godine. Europsko vijeće joj je odobrilo status kandidata 17. prosinca iste godine, ali nije odredilo datum za početak pregovora, s obzirom da je imala neriješeno pitanje s [[Grčka|Grčkom]] oko imena države, koja joj je osporavala pravo na makedonsko ime, smatrajući da ono pripada grčkom povijesno - civilizacijskom naslijeđu. Makedonija je u veljači 2019. godine riješila taj problem, promijenivši ime u Sjeverna Makedonija, i Grčka ju je prestala blokirati u euro-atlantskim integracijama. 

Trenutačno u Sjevernoj Makedoniji vlada mir nakon što su [[Albanci]] u zapadnom dijelu države dobili veću autonomiju putem [[Ohridski sporazum|Ohridskog sporazuma]]. Gospodarstvo se lagano oporavlja, te država niskim porezima želi privući strane investitore. Makar službeno EU nije objavila okvirno razdoblje kad bi Makedonija mogla ući u uniju, makedonski premijer [[Nikola Gruevski]] je smatrao da bi njegova zemlja mogla postati članica već [[2012.]] ili [[2013.]]<ref>[http://derstandard.at/?id=2650785 Izjava Nikole Gruevskog] Makedonski premijer Gruevski u intervjuu: "Pregovori o članstvu od 2008.", Der Standard {{de}}</ref>

[[Europska komisija]] je u dva navrata, 2009. i 2012., predložila početak pregovora, a pregovori su započeli [[24. ožujka]] [[2020.]]<ref name="albmkd">[https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/IP_20_519 EU candidate status for Albania and North Macedonia], European Commission, objavljeno 25. ožujka 2020.</ref>

==== Srbija ====
{{glavni|Pristupanje Srbije Europskoj uniji}}

Politika vodstva [[Srbija|Republike Srbije]] je bila pripremiti zemlju za ulazak u EU u razdoblju od [[2012.]] do [[2015.]] Ipak, ovaj ulazak će se dogoditi kasnije zbog etničkih napetosti, statusa [[Kosovo|Kosova]], siromaštva i vrlo raširene korupcije. Kako bi se pripremila za moguće članstvo u EU, Srbija mora provesti brojne reforme.

Pregovori o [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|SSP-u]] počeli su u studenom [[2005.]] 3.svibnja [[2006.]] Europska unija suspendirala je pregovore o SSP-u sa Srbijom zbog stava tužiteljstva suda u Haagu o nedovoljnoj suradnji Srbije s tim sudom. Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom su ipak nastavljeni unatoč tome što [[Ratko Mladić]] još nije bio izručen, čemu se žestoko protivilo haško tužiteljstvo<ref>[http://www.24sata.info/3708 Carla Del Ponte: ICTY je postao neugodan za europske vlade koje ga ne cijene kao prije], 24 sata</ref>.

Srbija je dobila status zemlje kandidata [[1. ožujka]] 2012. Formalni početak pregovora je bio [[21. siječnja]] [[2014.]] godine, a prema nerealnim procjenama srbijanske vlade, pregovori su trebali biti okončani [[2018.]]<ref>[http://www.jutarnji.hr/srbija-zapocela-pregovore-s-eu-dacic--ovo-je-najvazniji-dogadaj-za-srbiju-poslije-2--svjetskog-rata/1156863/ Srbija započela pregovore s EU], Jutarnji list</ref>

==== Turska ====
{{glavni|Pristupanje Turske Europskoj uniji}}

Pridruživanje [[Turska|Turske]] Europskoj uniji je sporno pitanje u europskim krugovima. Turska je pridruženi član EU, tj. njezinih prethodnica još od [[1964.]], nakon što je potpisan dogovor između EEZ-a i Turske (Ankarski dogovor) [[1963.]] godine. Turska se službeno prijavila za članstvo [[14. travnja]] [[1987.]], a tek je [[1999.]] priznata kao zemlja kandidat za članstvo. Nakon sastanka na vrhu Europskog vijeća koji je održan [[17. prosinca]] [[2004.]], najavljeni su pregovori o članstvu s Turskom koji su započeli [[3. listopada]] [[2005.]], isti dan kad su počeli i pregovori s Hrvatskom. Proces ''screeninga'' koji je započet [[20. listopada]] [[2005.]], završen je [[18. listopada]] [[2006.]]

Od [[1996.]] na snazi je sporazum o [[Carinska unija Europske unije i Turske|carinskoj uniji između EU i Turske]].

Od svih zemalja dosad koje žele ući u Europsku uniju, Turska ima najmanju potporu među stanovništvom unije. Protivnici turskog članstva u uniji za svoje argumente navode nepoštovanje sadašnje i bivših vlada Turske prema [[liberalna demokracija|liberalnoj demokraciji]], u što spada: diskriminacija prema etničkim manjinama (poglavito prema [[Kurdi]]ma), prema [[Suniti|nesunitskim]] [[muslimani]]ma i drugim religijama, prisilni [[sekularizam]] i značajna uloga vojske u političkom životu Turske. Europska unija zabrinuta je i zbog rasta [[nacionalizam|nacionalizma]] u Turskoj, te zbog promjena koje bi se dogodile u europskim institucijama primanjem ove višemilijunske zemlje u članstvo. Mnogi se protive i članstvu jedne izrazito muslimanske zemlje u zajednicu u kojoj su dosad sve zemlje većinski s kršćanskim stanovništvom. Kao veliki argument protivnika članstva Turske u EU, navodi se činjenica da je Turska samo manjim dijelom svog teritorija na europskom kontinentu, dok je većinski dio u Aziji. Vjerojatno najveća prepreka je ipak činjenica da Turska na području nepriznate [[Turska Republika Sjeverni Cipar|Turske Republike Sjeverni Cipar]] s 40.000 vojnika okupira trećinu teritorija Cipra, te odbija priznati državu [[Cipar]], koja je članica EU, kao nezavisnu državu sve dok se ne riješi ciparsko pitanje pod okriljem [[UN]]-a. [[Annanov plan]] o ujedinjenju otoka u jednu državu kojeg su podupirali UN, EU i ciparski Turci, odbili su ciparski Grci referendumom u travnju [[2004.]]

Pobornici turskog ulaska u uniju kao argumente navode povećanje demokratskih promjena u Turskoj, jačanje gospodarstva EU, te pomlađivanje stanovništva unije turskim mladim stanovništvom. Smatra se da bi članstvo u uniji bila nagrada Turskoj za ulogu u [[NATO]]-u i za poboljšanje ljudskih prava koje se dogodilo zadnjih desetljeća.

=== Potencijalni kandidati ===
[[Datoteka:EU Balkan enlargement.svg|mini|desno|
{{legenda|#3f48cc|zemlje članice}}
{{legenda|#00bfff|zemlje u pregovorima}}
{{legenda|#86fdf1|zemlje kandidati}}
{{legenda|#fff200|podnesen zahtjev za članstvo}}
{{legenda|#ff8c00|zemlje potencijalni kandidati}}
]]

Odnosi Europske unije s zemljama tzv. zapadnog Balkana ([[Albanija]], [[Bosna i Hercegovina]], [[Crna Gora]], [[Kosovo]], [[Makedonija]] i [[Srbija]]) trenutačno se smatraju politikom proširenja unije. Neke od ovih država su u pregovorima o pristupanju, neke su priznate kao zemlje kandidati za članstvo, a neke kao potencijalni kandidati<ref>[http://europa.eu.int/comm/enlargement/candidate.htm#pc Zemlje kandidati], Službena stranica EU (([[Službeni jezici Europske unije|svi službeni jezici EU]]))</ref>. Europska unija ih takvim smatra prema napretku u [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|procesu stabilizacije i pridruživanja]].

Sve zemlje proizašle iz bivše [[SFRJ]] prihvatile su integraciju u [[EU]] kao cilj vanjske politike. Najdalje u tome su došle [[Slovenija]] i [[Hrvatska]] koje su postale članice EU. [[Crna Gora]] i [[Srbija]] trenutačno vode pregovore o članstvu, [[Makedonija]] je priznata kao zemlja kandidat, a [[Bosna i Hercegovina]] i [[Kosovo]] kao zemlje potencijalni kandidati.

Isti cilj vanjske politike prihvatila je i [[Albanija]] koja je kandidat za članstvo.

Sastankom na vrhu Europskog vijeća [[2003.]] u [[Solun]]u, zaključeno je da je integracija zapadnog Balkana prioritetna u procesu širenja EU. Ipak, u strategiji Europske komisije donesenoj [[9. studenog]] [[2005.]] navedeno je kako bi trenutačna politika proširenja na sve države bivše Jugoslavije i Albaniju mogla zaustaviti moguće buduće širenje i na [[Bjelorusija|Bjelorusiju]], [[Moldova|Moldovu]], [[Ukrajina|Ukrajinu]] i [[Gruzija|Gruziju]]<ref>[http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2005:0561:FIN:EN:HTML 2005 dokument o strategiji proširenja], Službena stranica EU {{eng oznaka}}{{de}}{{fr}}</ref>.

==== Bosna i Hercegovina ====
{{glavni|Pristupanje BiH Europskoj uniji}}

Približavanje [[BiH]] Europskoj uniji usporavaju brojni gospodarski i politički problemi u zemlji. Ipak, zadnjih godina ostvaren je manji, ali stabilni napredak države, što uključuje i suradnju sa [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|sudom u Haagu]].

Pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju počeli su [[2005.]] godine. [[27. veljače]] [[2008.]] godine, [[Olli Rehn]] izjavio je da bi [[28. travnja]] 2008. godine moglo doći do potpisivanja [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju]] što bi dovelo do toga da [[Bosna i Hercegovina]] početkom [[2009.]] godine i službeno postane zemlja kandidat za ulazak u Europsku uniju.

Sporazum je potpisan [[16. lipnja]] [[2008.]]<ref>[http://euobserver.com/15/26335 Bosnia signs EU pre-accession deal], ''[[EUobserver]]'' {{eng oznaka}}</ref>, do [[10. veljače]] [[2011.]] sporazum su ratificirale sve članice EU, međutim stupanje sporazuma na snagu je odgođeno stoga što Bosna i Hercegovina nije ispunila sve prihvaćene obveze,<ref>[http://daily.tportal.hr/124423/Press-Bosnia-EU-relations-put-on-hold.html Press: Bosnia-EU relations put on hold], ''tportal.hr'' {{eng oznaka}}</ref> te je stupio na snagu tek [[1. lipnja]] [[2015.]]

Bosna i Hercegovina je [[15. veljače]] [[2016.]] predala službeni zahtjev za članstvo u EU.<ref>[http://www.vecernji.hr/hrvatska/miro-kovac-hrvatska-podrzava-podnosenje-zahtjeva-bih-za-clanstvo-u-eu-u-1060368 www.vecernji.hr], "Hrvatska podržava podnošenje zahtjeva BiH za članstvo u EU-u", pristupljeno 15. veljače 2016.</ref>
Te se do 2021. očekuje kandidatski status BiH prema EU.

==== Kosovo ====
{{glavni|Pristupanje Kosova Europskoj uniji}}

[[Kosovo]] je proglasilo neovisnost od Republike [[Srbija|Srbije]] [[17. veljače]] [[2008.]]

Iako 5 zemalja članica EU još nije priznalo kosovsku neovisnost ([[Cipar]], [[Grčka]], [[Rumunjska]], [[Slovačka]] i [[Španjolska]]), Kosovo je dobilo status potencijalnog kandidata.<ref>[https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/countries/detailed-country-information/kosovo_en EU Enlargement - Kosovo], ''[[Europska komisija]]'' {{eng oznaka}}</ref>

Pregovori o [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju|Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju]] su započeli [[28. listopada]] [[2013.]], sporazum je potpisan [[27. listopada]] 2015., a stupio na snagu [[1. travnja]] 2016. Kosovo je prva država čiji se sporazum nije ratificirao u svakoj pojedinoj članici EU.<ref>[http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-13-938_en.htm EU starts the Stabilisation and Association Agreement negotiations with Kosovo], Europska komisija</ref><ref>[http://www.balkaninsight.com/en/article/kosovo-launches-saa-dailogue-with-the-eu Kosovo Launches Crucial SAA Talks With EU], Balkan Insight</ref></small>

== Moguća buduća proširenja ==

Po [[Ugovor iz Maastrichta|Ugovoru iz Maastrichta]] (članak 49), svaka europska zemlja koja poštuje načela Europske unije može se prijaviti za članstvo u istoj. [[Europsko vijeće]] odredilo je uvjete za članstvo u EU u tzv. kopenhaškim kriterijima u lipnju [[1993.]] Da li je zemlja europska ili ne, ovisi o procjeni institucija EU. Danas većina zemalja koje se nalaze u [[Vijeće Europe|Vijeću Europe]] žele postati članice unije, makar po mnogima određen broj njih spadaju u Europu samo u kulturnom smislu, dok u zemljopisnom spadaju u Aziju. Primjer takve zemlje koja je primljena u EU je [[Cipar]].

=== Europska slobodna trgovinska zona (EFTA) ===
[[Datoteka:EU and EFTA.svg|mini|
{{legenda|#003399|[[Države članice Europske Unije]]}}
{{legenda|green|Članice [[EFTA]]-e}}]]

==== Island ====
{{glavni|Pristupanje Islanda Europskoj uniji}}

[[Island]] je podnio zahtjev za članstvo u EU godine [[2009.]], ali je s EU i ranije bio povezan putem [[Europski ekonomski prostor|Europskog ekonomskog prostora]]. Island je također potpisnik [[Schengenski sporazum|Schengenskog sporazuma]], te je izrazio želju ulaska u eurozonu, makar je izvan EU.

Kao i u Norveškoj, jedan od glavnih razloga opiranja ulasku u EU je strah od gubitka kontrole nad [[ribolov]]om u vlastitim teritorijalnim vodama. Islandska vlada osnovala je odbor za traženje načina zaštite ribarskih prava u slučaju ulaska u EU.

Godine [[2009.]] zbog svjetske ekonomske krize, koja je rezultirala kolapsom islandskog gospodarstva, novoizabrana vlada je počela razmišljati o ulasku te zemlje u EU. Europska komisija je smatrala kako bi [[Island]] mogao brzo završiti svoj proces ulaska, te su počele špekulacije kako bi [[Hrvatska]] i [[Island]] mogle zajedno ući u tu organizaciju.

[[22. svibnja]] [[2013.]] novoizabrani predsjednik islandske vlade Sigmundur Gunnlaugsson službeno je obavijestio povjerenika za proširenje Europske unije Stefana Fullea da njegova zemlja privremeno otkazuje sve daljnje pregovore o učlanjenju u Europsku uniju, te se povlači i iz svih sporazuma koji su već sklopljeni s Bruxellesom u sklopu procesa euro-integracija. Nova vlada istaknula je da namjerava tu odluku učiniti trajnom. <ref>[http://www.guardian.co.uk/world/2013/may/22/iceland-eu www.guardian.co.uk], "Iceland's next prime minister halts EU membership talks", objavljeno 22. svibnja 2013., pristupljeno 27. svibnja 2013.</ref> To se i dogodilo sredinom lipnja iste godine. <ref>[http://www.vecernji.hr/vijesti/island-odustao-ulaska-eu-to-je-demokracija-clanak-569341 www.vecernji.hr], "Island odustao od ulaska u EU: 'To je demokracija'", objavljeno i pristupljeno 14. lipnja 2013.</ref>

[[12. ožujka]] [[2015.]] Island je povukao zahtjev za članstvo u EU.<ref>[http://www.vecernji.hr/svijet/island-povukao-zahtjev-za-ulazak-u-eu-994729 www.vecernji.hr], Island povukao zahtjev za ulazak u EU", objavljeno i pristupljeno 12. ožujka 2015.</ref>

==== Lihtenštajn ====

[[Lihtenštajn]] je također član Europskog ekonomskog prostora. Smatra se da bi ova država mogla stupiti u EU ako to učini i Švicarska. Kad bi ova kneževina ušla u uniju, bila bi daleko najmanja nacija u EU, što bi zahtjevalo promjenu načina glasovanja u [[Europski parlament|Europskom parlamentu]].

==== Norveška ====

[[Norveška]], koja je nakon [[Luksemburg]]a najbogatija zemlja u Europi i svijetu po [[Popis zemalja po BDP-u (PKM) per capita|BDP-u po stanovniku]] jedina je [[Skandinavija|skandinavska]] zemlja koja nije članica Europske unije. Smatra se da je glavni razlog norveškog ne ulaska u uniju želja za zadržavanjem kontrole nad izrabljivanjem [[nafta|nafte]] i [[zemni plin|plina]] na svom teritoriju, te nad pravima ribolova u vlastitim teritorijalnim vodama. Norveška se dosad četiri puta prijavila za članstvo u [[EEZ]]-u i [[EU]]. [[1962.]] i [[1967.]] Francuska je uložila veto na ulazak Norveške u zajednicu, dok su pokušaji ulaska u zajednicu [[1972.]] i [[1994.]] odbijeni nacionalnim referendumom. Iako je članstvo u EU u Norveškoj uvijek aktualna tema, smatra se da u skorije vrijeme neće biti novih pokušaja za kandidaturu za članstvo, zbog nedostatka političke volje i potpore građana.

Važan razlog nezainteresiranosti ulaska ove zemlje u EU je prepuštanje kontrole nad ribolovom europskoj zajedničkoj politici ribolova. Najveći razlog je ipak činjenica da je Norveška visoko razvijena zemlja, koja bi ulaskom u uniju morala znatno novčano pridonositi proračunu EU, od kojeg bi malo dobila natrag.

[[Thorbjørn Jagland]], predsjednik norveškog parlamenta, predložio je pripremanje zajedničke strategije Norveške i Islanda o ulasku u EU. S islandske strane ovaj je prijedlog naišao na odobravanje.

==== Švicarska ====

[[Švicarska]] je sudjelovala u pregovorima o sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru kojeg je potpisala [[2. svibnja]] [[1992.]], te je predala zahtjev za članstvo u EU [[20. svibnja]] iste godine. Referendumom održanim [[6. prosinca]] 1992. odbijeno je članstvo u Europskom gospodarskom prostoru. Nakon negativnog rezultata referenduma, švicarska vlada odgodila je pregovore s EU do daljnjega. Drugi pokušaj oživljavanja pregovora o članstvu s EU također je odbijen referendumom [[4. ožujka]] [[2001.]] Smatra se da je glavni razlog euroskepticizma među švicarskim stanovništvom strah od gubitka neutralnosti. Ipak, Švicarska je pristala potpisati [[Schengenski sporazum]], kao i mnoge bilateralne sporazume s unijom.

=== Istočnoeuropske države ===
[[Datoteka:EU European Neighbourhood Policy states.svg|mini|right|
{{legenda|#3f48cc|[[Države članice Europske Unije]]}}
{{legenda|#00bfff|Trenutačna politika proširenja}}
{{legenda|#48cc3f|Istočno partnerstvo (EaP)}}
{{legenda|#ff8c00|Europsko susjedstvo (ENP)}}]]

Smatra se da ove države koje su još politički i gospodarski snažno vezane za [[Rusija|Rusiju]] neće još određeno vrijeme biti razmotrene za članstvo u EU. Institucije Europske unije trenutačno su usmjerene na proširenje na balkanske države te Tursku. Sastankom na vrhu koji je održan u [[Mamaia|Mamaiji]] u [[Rumunjska|Rumunjskoj]] u svibnju [[2004.]], širenje na istočnoeuropske države prikazano je kao velika mogućnost, iako su na sastanku bili prisutni samo predstavnici Ukrajine i Moldove.

==== Bjelorusija ====

Odnosi Europske unije s [[Bjelorusija|Bjelorusijom]] su trenutačno zategnuti, jer su institucije EU nekoliko puta prozvale bjelorusku vladu zbog autotoritarnog i antidemokratskog ponašanja, te su uvele sankcije za tu zemlju<ref>[http://ec.europa.eu/comm/external_relations/belarus/intro/ Odnosi Europske unije s Bjelorusijom], Službena stranica EU{{eng oznaka}}</ref>. Trenutačna bjeloruska vlast želi održati bliske odnose s Rusijom s kojom je u svojevrsnoj političkoj uniji.

==== Kazahstan ====

[[Kazahstan]] se djelomično nalazi u [[Europa|Europi]], pa ga stoga [[Vijeće Europe]] smatra europskom nacijom, te je stoga kvalificiran za punopravno članstvo u Vijeću Europe.<ref>[http://www.inform.kz/showarticle.php?lang=eng&id=142262 Kazahstan bi mogao postati punopravni član parlamenta Vijeća Europe, Ivinski], Kazinform, 26. svibnja 2006.</ref> Unatoč europskom statusu, članstvo u EU nije ni jednom razmotreno.

Kazahstansko ministarstvo vanjskih poslova izrazilo je zanimanje za europsku susjedsku politiku<ref>[http://ec.europa.eu/comm/external_relations/kazakhstan/intro/index.htm Odnosi Europske unije s Kazahstanom], Službena stranica EU{{eng oznaka}}</ref>.

==== Moldova ====
Europski parlament je 2014. godine donio rezoluciju u kojoj je rečeno da "u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji , Gruzija, Moldavija i Ukrajina, kao i sve druge europske zemlje, imaju europsku perspektivu i mogu podnijeti zahtjev za članstvo u EU-u u skladu s načela demokracije , poštivanja temeljnih sloboda i ljudskih prava , manjinskih prava i osiguravanja vladavine prava ". 

U travnju 2014., tijekom posjeta moldavsko-rumunjskoj granici kod Sculenija , moldavski premijer Iurie Leanca izjavio je: "Imamo ambiciozan cilj, ali smatram da ga možemo ostvariti: učiniti sve što je moguće da Moldavija postane punopravna članica Europske unije kada će Rumunjska 2019. godine predsjedati EU ".  U srpnju 2017., predsjednik parlamenta Moldavije Andrian Candu rekao je da je zemlja namjeravala podnijeti zahtjev za članstvo do kraja 2018. ili 2019. Također, 2014. je potpisan Sporazum o pridruživanju između Moldove i Europske unije, a nakon što su ga sve 31 potpisnice ratificirale, [[1. srpnja]] [[2016.]] stupio je na snagu. 

Untaoč tomu, Moldova ima mnogih prepreka zu ulazak u EU, jer je zemlja u iznimnom siromaštvu, te ima političkih problema u [[Pridnjestrovlje|Pridnjestrovlju,]] kojeg uopće nema pod kontrolom, a tek su [[1995.]] riješeni problemi u [[Gagauzija|Gagauziji]], a u njoj su [[2014.]] velika većina glasali protiv EU, kao i u [[Pridnjestrovlje|Pridnjestrovlju]], dok je u ostatku države većina potpore. Odnosi s članicom EU, [[Rumunjska|Rumunjskom]], trenutačno su napeti zbog moldovskih optužbi na račun Rumunjske u brojnim slučajevima. 

Mogućnost ujedinjenja s Rumunjskom je uvijek aktualno pitanje, iako se ono ne očekuje ubrzo ili uopće zbog velikog gospodarskog tereta kojeg bi to predstavljalo Rumunjskoj (BDP per capita u Moldovi je četiri puta manji nego u Rumunjskoj). Ipak daljnje jačanje rumunjskog gospodarstva, čemu doprinosi i članstvo u EU moglo bi, u ne tako bliskoj budućnosti, dovesti do ujedinjenja s Moldovom. Kada bi se Moldova ujedinila s Rumunjskom, automatski bi postala članica EU, kao što je to bio slučaj s ujedinjenjem Njemačke [[1990.]]

Moldovska vlada ističe europske težnje, ali je dosad u tom pogledu malo napravljeno. [[1. svibnja]] [[2004.]] mnoštvu okupljenom na skupu koji su mahale zastavama EU, zastave su zaplijenjene, a nekolicina je uhićena pod optužbama za antinacionalizam. Moldova je trenutačno najsiromašnija europska zemlja s razvijenom korupcijom i trgovinom ljudi.

[[6. listopada]] [[2005.]] EU otvorila je stalno predstavništvo u [[Kišinjev]]u.

==== Rusija ====

Budući da i u ruskoj vladi i u Europskoj uniji vlada mišljenje da pridruživanje [[Rusija|Rusije]] EU nije ni u ruskom niti u EU interesu, mogućnosti za ovaj ulazak su vrlo male. Ipak, vlada mišljenje da bi se Rusija i EU trebale približiti i surađivati na gospodarskom, obrazovnom i znanstvenom području. Ovo je izneseno u dogovoru iz [[2003.]] godine.<ref>[http://www.ancentr.ru/portal/article3057.html „Četiri prostora” Rusije i Europske unije, CPKR] {{ru_icon}}</ref><ref>[http://www.rg.ru/2005/11/10/rossia-es.html Četiri prostora, Ruske novine] {{ru}}</ref><ref>[http://rian.ru/politics/20041125/743119.html Intervju s dužnosnikom ruskog MVP o odnosima s EU] {{ru}}</ref><ref>[http://www.tks.ru/cgi-bin/text.pl?file=2004042302&id=reviews Četiri prostora, TKS] {{ru}}</ref>

Od europskih političara, najveći zagovornik ruskog članstva u EU bio je talijanski premijer [[Silvio Berlusconi]]<ref>[http://www.eubusiness.com/archive/East_Europe/051117142628.zo1xn4dr Berlusconi uvjeren da će se Rusija pridružiti EU], EUbusiness, 17. studeni 2005.</ref>.

Ipak, veliki broj europskih političara je protiv članstva Rusije u EU, pogotovo s područja bivšeg istočnog bloka. Drugi smatraju da bi ovo približavanje ojačalo mir na kontinentu.

Ruska eksklava [[Kalinjingrad]] nalazi se okružena prostorom EU, pa je njen status jedno od glavnih pitanja između Ruske Federacije i Europske unije. Rusija još nije ratificirala dogovore o granici s [[Latvija|Latvijom]] i [[Estonija|Estonijom]], što ostaje otvoreno pitanje.

==== Ukrajina ====
Neke političke stranke u [[Ukrajina|Ukrajini]] svojim djelovanjem zagovaraju približavanje Ukrajine EU. Ipak ovo približavanje nema dovoljno zagovornika u uniji. Prema politici Istočnog partnerstva, Ukrajina može postati članica Europske unije.  27. veljače 2014. Europski parlament donio je rezoluciju kojom je priznato pravo Ukrajine da "podnese zahtjev za članstvo u Uniji pod uvjetom da se pridržava načela demokracije, poštuje temeljne slobode i ljudska i manjinska prava te osigurava vladavina zakona". 

Najveći zagovornik je [[Poljska]] u kojoj sve političke strane žele približavanje Ukrajine EU. Iako je EU relativno podržavala proeuropskog vođu [[Narančasta revolucija|Narančaste revolucije]] [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]], brojni skandali nisu stabilizirali političko stanje u zemlji.

Dana [[13. siječnja]] [[2005.]] [[Europski parlament]] donio je izjavu (467 za i 19 protiv) u kojoj izražava želju za približavanje Ukrajine [[EU]] s mogućnošću članstva. Iako su mogući pregovori o članstvu još daleko, [[Europska komisija]] izjavila je da članstvo neće biti isključeno. Također, domaća potpora stanovništva je velika, 68,1% je za, a 17,1% protiv (2019.).

Ipak, u strategiji Europske komisije o proširenju od [[9. studenog]] [[2005.]] navedeno je da bi trenutačni raspored proširenja (preostale zemlje bivše [[SFRJ|Jugoslavije]] i [[Albanija]]) mogao zaustaviti buduće priključivanje Ukrajine, Bjelorusije i Moldove. U ovom kontekstu sve se češće spominje apsorpcijska moć Europske unije.

Ukrajina i Europska unija su započele pregovore o Sporazumu o pridruživanju [[2012.]], no u studenom [[2013.]], samo tjedan dana uoči predviđenog potpisivanja Sporazuma, ukrajinska vlada je prekinula daljnje pregovore u vezi sa Sporazumom o pridruživanju s EU.<ref>[http://www.dw.de/sukob-kijeva-s-bruxellesom/a-17246328 Sukob Kijeva s Bruxellesom], Deutsche Welle</ref> Ipak, nakon što je proruska vlada zbačena s vlasti [[2014.]], nastavljen je proces. Prvi dio sporazuma potpisan je [[21. ožujka]] [[2014.]], a drugi dio [[27. lipnja]]. Sporazum je stupio na snagu [[1. rujna]] [[2017.]], nakon što su ga sve 31 zemlje ratificirale.

U ožujku 2016. predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio je da će trebati najmanje 20–25 godina da se Ukrajina pridruži EU-u i NATO-u.  U lipnju 2018. predsjednik Ukrajine Petro Porošenko rekao je da očekuje da će se Ukrajina pridružiti EU i NATO do 2030

=== Države u Zakavkazju ===

==== Armenija ====

Armenija, koja se potpuno nalazi izvan područja koje se smatra Europom, smatra se kulturno vezana uz europski kontinent. Nekoliko armenijskih dužnosnika izrazilo je želju za ulazak njihove zemlje u EU, te neki predviđaju da bi to moglo službeno biti zatraženo za nekoliko godina. Armenijski predsjednik Robert Kočarjan izjavio je da će Armenija održavati veze s Rusijom, te da neće pristupiti Europskoj uniji i NATO-u<ref>[http://news.xinhuanet.com/english/2006-04/24/content_4468385.htm Armenia not to join NATO, EU: president]</ref>.

Istraživanje javnog mnijenja provedenog [[2005.]] godine na uzorku od 2000 ljudi pokazalo je da je 64% za priključenje EU, dok je samo 11.8% protiv<ref>[http://www.armeniaforeignministry.am/news/inthenews/050107_eu.html RFE/RL Caucasus Report], Armenijsko ministarstvo vanjskih poslova, 7. siječnja 2005.{{eng oznaka}}</ref>.

Najveći problemi zemlje su napetosti s Azerbajdžanom zbog statusa [[Gorski Karabah|Gorskog Karabaha]]. Država bilježi veliki gospodarski rast zadnjih godina, ali on je vjerojatno uzrokovan bivšom dugotrajnom recesijom. Upitno je i gledište Turske, vjerojatne buduće članice EU, na članstvo Armenije u uniji.

==== Azerbajdžan ====

[[Azerbajdžan]], koji je kao i [[Turska]] većinom muslimanska, [[Turski narodi|turkijska]], ali vrlo sekularna zemlja, još nije izrazio želju za ulazak u Europsku uniju. Ova naftom bogata zemlja donekle je razvijenija od svojih susjeda Gruzije i Armenije, te ima visok rast [[BDP]]-a i znatna ulaganja u infrastrukturu. Ipak, zbog stanja u [[Gorski Karabah|Gorskom Karabahu]], velikih vojnih ulaganja i demokracije koja je još u razvoju prema europskim stajalištima, male su šanse da će se zemlja, ukoliko to želi, biti uskoro pozvana na pregovore o članstvu. Mogućnosti članstva Azerbajdžana u uniji vjerojatno bi se znatno povećale ulaskom Gruzije ili Turske u [[EU]].

==== Gruzija ====

Zadnjih godina, politika [[Gruzija|Gruzije]] vodi prema izdvajanju iz sfere utjecaja [[Rusija|Rusije]]. Predsjednik Gruzije [[Mihail Saakašvili]] nekoliko puta je izrazio želju za ulazak njegove zemlje u EU. Od izlaska Gruzije iz [[SSSR]]-a, vladaju mnoge napetosti u zemlji. [[Južna Osetija]] i [[Abhazija]] traže samostalnost i približavanje Rusiji, dok središnja gruzijska vlada to odbija. Separatistički pokreti djeluju i u [[Adžarija|Adžariji]].

Osim separatizma, veliki gruzijski problem je i korupcija. Iako od svih kavkaških zemalja Gruzija ima najviše šanse za ulazak u [[EU]], to se sigurno neće dogoditi u skoroj budućnosti zbog stanja u zemlji, te zbog nespremnosti EU na takvo članstvo <ref>[http://www.glas-slavonije.hr/rubrika.asp?rub=2&ID_VIJESTI=72377  HOĆE LI GRUZIJA, SVOJEVRSNA EUROPA IZVAN EUROPE, IKADA DOĆI NA RED DA BUDE PRIMLJENA U EU?] Glas Slavonije 4. travnja 2007.{{hr}}</ref>.

=== Mikrodržave ===
[[Datoteka:European microstates map.svg|mini|Pet malih država koje graniče s Europskom unijom:
[[Andora]], [[Lihtenštajn]], [[Monako]], [[San Marino]] i [[Vatikan]] ]]

Četiri [[mikrodržava|mikrodržave]] u Europi okružene su prostorom Europske unije. Sve četiri ([[Andora]], [[Monako]], [[San Marino]], i [[Vatikan]]) koriste [[euro]] i kuju vlastite kovanice. Gospodarstva ovih država blisko su vezana s gospodarstvima susjednih država. Ipak, zbog posebnih gospodarskih zakona koji su vezani uz samo postojanje tih država, ta gospodarstva nisu uskladiva sa standardima EU.

==== Andora ====

[[Andora|Andorska]] vlada smatra da trenutačno nema potrebe za ulaskom u EU<ref>[http://www.internationalspecialreports.com/archives/99/andorra/2.html The Washington Times]{{eng oznaka}}</ref>, iako članstvo u uniji zagovara [[Socijaldemokratska stranka (Andora)|Socijaldemokratska stranka]]. Glavni nedostatak ulaska ove zemlje u EU su veliki troškovi.

==== Monako ====

[[Monako]] trenutačno primjenjuje određena pravila EU kroz svoj odnos s Francuskom, koja je članica EU<ref> [http://ec.europa.eu/comm/external_relations/monaco/intro/index.htm Odnosi Europske unije s Monakom], ''[[Europska komisija]]'', prosinac 2005.{{eng oznaka}} </ref>. Monako se nalazi unutar carinske zone EU, te primjenjuje većinu mjera koje se odnose na [[PDV]] i [[trošarine]]. Država se nalazi unutar [[Schengenski sporazum|Schengenske zone]].

==== San Marino ====

U [[San Marino|San Marinu]] opozicijski [[Alleanza Popolare dei Democratici Sammarinesi per la Repubblica|Narodni pokret]] zagovara članstvo u EU, dok je vladajuća [[Partito Democratico Cristiano Sammarinese|Demokršćanska stranka]] protiv članstva.

==== Vatikan ====

[[Vatikan|Država Vatikanskog Grada]] ima jedinstveni status na europskom kontinentu, kao jedina [[teokracija]], što bi bilo nemoguće uskladiti s članstvom u EU.

=== Zavisni teritoriji članica EU ===

Neke članice Europske unije unutar svog državnog sastava imaju područja koja nisu u potpunosti pokrivena ugovorima Europske unije, te na kojima se unijski zakoni primjenjuju samo djelomično ili se uopće ne primjenjuju. Ovim zavisnim teritorijima moguća je promjena statusa u pogledu na EU, bilo to sudjelovanje u EU ili odvajanje.

==== Grenland ====

[[Grenland]], koji je posebni teritorij [[Danska|Danske]], je jedino područje koje je izašlo iz sastava današnje Europske unije. Nakon što je Danska omogućila devoluciju na Grenlandu [[1979.]] koja je stupila na snagu [[1980.]], održan je referendum na kojem je odlučen izlazak iz zajednice. [[1. veljače]] [[1985.]] Grenland je napustio [[EEZ]] i [[EZAE]]. Svi danski državljani na Grenlandu (praktički cijelo stanovništvo) imaju status europskih građana, ali ne smiju glasovati na europskim izborima.
Trenutačno nije predviđeno ponovno priključenje Grenlanda u EU.

==== Føroyar ====

[[Føroyar]] ja autonomno područje Danskog kraljevstva i nije dio [[EU]], što je posebno naglašeno [[Rimski ugovori (1957.)|Rimskim ugovorima]]. Glavni razlog ostanka ovog otočja izvan EU je neslaganje sa zajedničkom politikom o ribarstvu.

Iako među nekim političarima na otočju postoji želja za ulaskom u uniju, drugi smatraju da je prvo potrebno regulirati odnose s Danskom prije ovog mogućeg ulaska.

==== Suverene vojne baze UK-a ====

[[Suverene vojne baze]] [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] na [[Cipar|Cipru]] nisu ušle u EU kad je UK ušlo. [[Atenski sporazum|Atenskim sporazumom]] je naglašeno da se ovaj status ne mijenja ni ulaskom Cipra u EU. Ipak, u bazama se primjenjuju neki zakoni Europske unije.

==== Krunski posjedi UK-a ====

[[Krunski posjedi|Krunski posjedi britanskog monarha]], tj. [[Kanalski otoci]] i [[otok Man]] dobili su posebna prava ulaskom [[UK]]-a u [[EEZ]]. Ova prava su regulirana Protokolom 3 sporazuma o priključenju iz [[1973.]] Njime Kanalski otoci i otok Man ulaze u carinsku uniju, dok se druga pravila zajednice na njih ne primjenjuju.

==== Prekomorske zajednice Francuske ====

[[Collectivités d'outre-mer|Prekomorske zajednice Francuske]] tj. [[Sveti Petar i Mikelon]], [[Wallis i Futuna]], [[Francuska Polinezija]], [[Sveti Martin (prekomorska zajednica)|Sveti Martin]] i [[Sveti Bartolomej (otok)|Sveti Bartolomej]] imaju praktički svaki zaseban status unutar [[Francuska|Francuske Republike]], te zbog teškoće reguliranja njihovog statusa unutar unije, nisu u EU, za razliku od [[Prekomorski departmani Francuske|prekomorskh regija Francuske]] koji su unutar EU.

==== Nova Kaledonija ====

[[Nova Kaledonija]] ima vrlo poseban status unutar Francuske Republike, te se razlikuje od svih francuskih teritorijalnih podjedinica. Ovo područje nije unutar unije, te se europski zakoni tamo ne provode. 

Zasad nije moguće predvidjeti budući status ovog otoka unutar unije, jer će se između [[2014.]] i [[2019.]] na otoku provesti referendum o neovisnosti.

==== Nizozemski Antili i Aruba ====

[[Nizozemski Antili]] i [[Aruba]] dio su [[Nizozemsko kraljevstvo|Nizozemskog kraljevstva]], te su dio europskih prekomorskih zemalja i područja i na njima se ne provode europski zakoni. 

Dana [[15. prosinca]] [[2008.]] provedeno je restrukturiranje Nizozemskih Antila, čime su [[Curaçao]] i [[Sveti Martin (otočno područje)|Sveti Martin]] postali zemlje unutar Nizozemskog kraljevstva (zajedno s Arubom i kontinentalnom [[Nizozemska|Nizozemskom]]), dok su [[Bonaire]], [[Saba (otok)|Saba]] i [[Sint Eustatius]] postali dio Nizozemske, te time i dio Europske unije<ref>[http://www.regering.nl/actueel/nieuwsarchief/2007/02February/13/0-42-1_42-92711.jsp Dogovor o podjeli Nizozemskih Antila], [http://www.regering.nl Nizozemska vlada], 13. veljače 2007. {{nl icon}}</ref>.

Nizozemska je također predložila da novi ustav Europske unije dopusti Arubi i Nizozemskim Antilima (onom dijelu koji je ostao izvan EU od 15. prosinca 2008.) mijenjanje njihovog statusa u ultraperiferalne regije (kao [[Francuska Gvajana]] ili [[Madeira]]), tako da mogu u budućnosti postati dio EU ako to žele.

=== Neeuropske države ===

Po [[Ugovor iz Maastrichta|ugovoru iz Maastrichta]] (članak 49), svaka europska zemlja koja poštuje načela Europske unije može se prijaviti za članstvo. U ugovoru nije spomenuta mogućnost članstva za neeuropske zemlje. Ipak, prijašnje razmatranje molbe Maroka za članstvo i spominjanje Izraela u kontekstu približavanja uniji moglo bi se protumačiti kao mogućnost da neeuropske zemlje ipak trenutačno mogu postati članice.  

==== Izrael ====

Približavanje [[Izrael]]a Europskoj uniji podržali su neki političari i u Izraelu i u Europi. Istraživanje javnog mnijenja provedeno [[2004.]] godine pokazalo je da 85% Izraelaca podržava približavanje njihove zemlje EU<ref>[http://www.hildegardmueller-mdb.de/image/inhalte/EU_Israel_280604.pdf Privilegirano partnerstvo između EU i Izraela], ''[[Hildegard Müller]]'', 26. lipnja 2006. {{eng oznaka}}</ref>.
Novije istraživanje iz 2011. pokazalo je potporu članstvu u EU od 81%.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.jpost.com/DiplomacyAndPolitics/Article.aspx?id=228926|title=81% of Israelis support EU membership, BGU poll finds|publisher=[[JPost]]|date=12 July 2011}}</ref>

Ideju pridruživanja Izraela EU poduprijeli su određeni političari u Izraelu i Europi, među kojima su bivši izraelski ministar vanjskih poslova [[Silvan Shalom]],<ref>{{Citiranje web|url=http://www.cephas-library.com/israel/israel_weighing_eu_membership.html|title=Analysis: Israel Weighing EU Membership|publisher=[[United Press International]]|date=21 May 2003}}</ref> izraelski ministar vanjskih poslova [[Avigdor Lieberman]]<ref>{{Citiranje web|url=http://blogcentral.jpost.com/index.php?cat_id=6&blog_id=52&blog_post_id=640|title=We need to be part of EU and NATO|publisher=Jerusalem Post|date=January 2007}}</ref> i bivši talijanski premijer [[Silvio Berlusconi]].<ref>{{Citiranje web|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/3142884.stm|title=Jewish communities split over Berlusconi|publisher=BBC News|date=26 September 2003}}</ref> Dvojica talijanskih članova Europskog parlamenta radili su u korist izraelskog članstva u EU još 2006.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.haaretz.com/hasen/pages/ShArt.jhtml?itemNo=786185&contrassID=1&subContrassID=1|title=Two Italians, Marco Pannella and Marco Cappato of the Nonviolent Radical Party, in European Parliament campaign for Israel to enter EU|publisher=[[Haaretz]]|date=10 November 2006}}</ref> 

Izraelska vlada nagovijestila je nekoliko puta da je članstvo u EU mogućnost, ali Europska unija predložila je samo bliske veze s Izraelom. Prepreke ovom članstvu mogle bi biti [[Bliskoistočni sukob|nestabilnost na Bliskom Istoku]], te okupacija [[Palestinska Autonomna Područja|palestinskih područja]]. Istraživanje europske javnosti pokazalo je da vlada poprilično negativno mišljenje o Izraelu.

Vjerojatni argumenti za članstvo Izraela u EU bili bi: u određenom smislu europeizirana kultura, te BDP per capita koji je blizak europskom prosjeku.

Odluku je li Izrael europska zemlja ili ne donijet će Europsko vijeće. Španjolski ministar vanjskih poslova [[Miguel Ángel Moratinos]] predložio je privilegirano partnerstvo za Izrael, koje bi nosilo sve prednosti članstva, osim sudjelovanja u institucijama. [[11. siječnja]] [[2005.]] europski povjerenik za industriju i poduzetništvo [[Günter Verheugen]] predložio je monetarnu i trgovačku uniju s Izraelom.

==== Maroko ====

[[Maroko]] je predao prijavu za članstvo u [[EEZ]]-u u srpnju [[1987.]], koju je vijeće odbilo godinu dana kasnije. Kao objašnjenje za odbijanje prijave, vijeće je izjavilo da ne smatra Maroko europskom zemljom. Iako je gospodarstvo ove države tek u razvitku, te ima neriješene granice sa susjedinim državama, a to je i pitanje [[Saharska Arapska Demokratska Republika|Zapadne Afrike]], dogovoren je sporazum o odnosima EU i Maroka.

==== Zelenortska Republika ====
[[Zelenortska Republika]] je [[otočna država]] u Atlantskom oceanu, čije priključivanje uniji zagovara [[Portugal]]. Zelenortska Republika izrazila je želju pridružiti se Europskoj uniji. <ref>{{Cite news| author=Staff writer | url=http://www.afrol.com/articles/17267 | title=Cape Verde PM discusses special partnership with EU | publisher=afrol News | date=15 November 2005 | accessdate=6 May 2006 }}</ref><ref>{{Cite news| author=Staff writer | url=http://www.afrol.com/articles/15920 | title=EU membership for Cape Verde proposed in Portugal | publisher=afrol News | date=16 March 2005 | accessdate=6 May 2006 }}</ref><ref>{{Cite news| author=Staff writer | url=http://www.afrol.com/articles/18640 | title=EU, Cape Verde display different interests in integration | publisher=afrol News | date=30 March 2006 | accessdate=10 May 2006 }}</ref>U ožujku 2005. bivši portugalski predsjednik [[Mário Soares]] pokrenuo je zahtjev za priključivanje ove bivše portugalske kolonije EU. Izjavio je da bi Zelenortska Republika djelovala kao most koji bi spajao Afriku, Latinsku Ameriku i Europsku uniju. 

Zelenortska Republika ima dosta manji BDP po stanovniku od svih dosadašnjih država članica, te kandidatskih zemalja. Ipak, ovaj pokazatelj je znatno veći od nekih balkanskih zemalja prema kojima je trenutačna politika proširenja orijentirana. Najveći dio uvoza i izvoza Zelenortske Republike odvija se upravo s EU, a lokalna valuta [[zelenortski eskudo]] vezana je uz [[euro]].

Iako se Zelenortsko otočje zemljopisno nalazi u [[Afrika|Africi]], to ne bi trebala biti prevelika prepreka za članstvo, jer se i [[Cipar]] koji je zemlja članica, također ne nalazi na europskom kontinentu. Zelenortski otoci dio su iste otočne skupine kao i [[Kanarski otoci]] ([[Španjolska]]), te [[Madeira]] ([[Portugal]]), tj. [[Makaronezija|Makaronezije]]. Trenutačno EU niti ne priznaje, niti opovrgava da je Zelenortska Republika europska država.

Nedavni postupci politike Zelenortskih otoka mogli bi se protumačiti kao udaljavanje od afričkog političkog okružja i približavanje europskom. Najavljena je jača kontrola ulaska građana zemalja u regiji u ovu državu, kako bi se spriječila ilegalna emigracija u EU.

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.ena.lu?lang=1&doc=20806 Proširenje Europske unije] {{fr}} {{eng oznaka}}
* [http://ec.europa.eu/enlargement/countries/check-current-status/index_en.htm Europska komisija - proširenje - države] {{eng oznaka}}


{{Europska unija}}
[[Kategorija:Proširenje Europske unije| ]]