Vidi kôd stranice Princ Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst

{{Infookvir političar 
|ime= Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst
|datum rođenja=[[31. ožujka]] [[1819.]]
|mjesto rođenja=[[Schillingsfürst]], [[Njemačka]]
|datum smrti= [[6. srpnja]] [[1901.]]
|mjesto smrti= [[Bad Ragaz]], [[Švicarska]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika=Chlodwig zu Hohenlohe-Schillingsfürst.png
|veličina=205px
|opis slike=
|podpredsjednik= 
|podpremijer= 
|zamjenik= 
|stranka=nema
|potpis= 
|supruga=
|položaj=3. [[Njemački kancelar]]<br><small>3. [[Njemačko Carstvo|Kancelar Njemačkog Carstva]]</small>
|čin2= 
|zanimanje= 
|fusnote=
|nasljednik= [[Bernhard von Bülow]]
|prethodnik= [[Leo von Caprivi]]
|nasljednik2= 
|prethodnik2= 
|predsjednik=
|mandat_start=[[1894.]] 
|mandat_kraj=[[17. listopada]], [[1900.]]
|mandat_start2=
|mandat_kraj2=
|vjera=
}}

'''Chlodwig Karl Victor, princ Hohenlohe-Schillingsfürst''' ([[31. ožujka]] [[1819.]] – [[6. srpnja]] [[1901.]]) bio je njemački državnik i kancelar.

== Rođenje ==

Chlodwig se rodio u Rotenburgu an der Fuldi, u Hessu. Njegov otac, [[Princ Franz Joshep]] ([[1787.]] – [[1841.]]), bio je [[Katolicizam|Katolik]], dok je njegova majka, [[Princeza Konstanze od Hohenlohe-Langenburga]] bila [[Protestantizam|Protestant]]. Prema tome, Clodwig i njegova braća bili su odgajani u [[katolicizam|katoličkom]] duhu, dok su njegove sestre odgajani kao [[protestantizam|protestanti]].

== Rana karijera ==

Kao mlađi sin, mlađe loze njegove obitelji morao je sljediti obiteljsko zvanje. Neko vrijeme je razmišljao o sticanje oficirskog čina preko svoje ujne koja je bila polusestra [[Kraljica Viktorija|Kraljice Viktorije]] od [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]]. Međutim umjesto toga odabrao je ulazak u [[pruska|prusku]] diplomaciju.

Chlodwigova zamolba da se izostave preliminarni koraci, koja je ukljućivala nekoliko godina rada na sporednim položajima u pruskoj civilnoj službi, odbio je kralj [[Frederick William IV]]. Kao preglednik na sudu u Koblenzu počeo se zanimati za [[pravo]]. U rujnu [[1843.]] postao je referndar i nakon nekoliko mjeseci počeo je putovati po Francuskoj, Italiji, i Švicarskoj te [[13. svibnja]] [[1844.]] otišao u Potsdam u civilnu službu.

Te rane godine su bile od neprocjenjive važnosti, ne samo da su mu dale iskustvo na poslu, nego su mu pružile uvid u jake i slabe strane [[Pruska|pruskog]] sustava. To je rezultiralo njegovom okretanju prema [[liberalizam|liberalizmu]]. Pruski način napredovanja prosvjete, nije se apelirao na njega. Prepoznao je konfuziju i želio se riješiti ideja u najvišim krugovima, sklonosti stvaranju ugovora s vladinim pogledima o odanosti državi. Također je bio žestoki protivnik "prusifikaciji" [[Njemačka|Njemačke]].

== Premijer Bavarske ==

Nakon [[Austrijsko-pruski rat|Austrijsko-pruskog rata]] [[1866.]] Chlodwig je uvjerio bavarski Reichsrat da uđe u bližu vezu s [[Pruska|Pruskom]]. Kralj Ludwig II od [[Bavarska|Bavarske]] protivio se bilo kakvom slabljenju njegove moći, no na kraju je pristao. Nakon što mu je [[Otto von Bismarck|Bismarck]] ponudio veliku svotu novaca iz ''Welfen-Funda'' (velikog dijela bogatsva kraljevske kuće [[Hannover]]a upotrebljavan nakon [[pruska|pruske]] aneksije [[Hannover]]a u borbi protiv Hannoverskih lojalista) da plati svoje dugove. [[31. prosinca]] [[1866.]] Chlodwig je izabran za ministra vanjskih poslova kraljevske kuće i predsjednika vlade [[Bavarska|Bavarske]].

Na čelu bavarske vlade Chlodwigov glavni zadatak bio je otkrivanje neke osnove za uspješnu uniju južnonjemačkih država sa [[Njemačka Konfederacija|Njemačkom Konfederacijom]]. Tijekom tri kritične godine mandata njegovog ureda, bio je uz [[Otto von Bismarck|Bismarcka]] jedan od najvažnijih njemačkih državnika. Napravio je reorganizaciju bavarske vojske po uzoru na [[Pruska|Prusku]], osnovao je vojni savez južnonjemačkih zemalja i sudjelovao u stvaranju parlamenta (''Zollparlament''), u kojem je [[28. travnja]] [[1868.]] bio izabran za podpredsjednika.

Tijekom uzbuđenja koje je izbilo u vezi sa sastajanjem [[Prvi vatikanski koncil|Prvog vatikanskog koncila]], Chlodwig je zauzeo stav snažnog protivljenja ''dalekim pozicijama''. Zajedno s njegovim bratom, vojvodom od Ratibora i kardinalom Gustavom Adlofom zu Hohenloheom, vjerovao je kako politika pape [[Pio IX.|Pia IX.]] stavljanja crkve u opoziciju s modernim državama samo dovodi u lošu situaciju obje strane te da će teorija o nepogrešivosti pape prisiliti [[Crkva|Crkvu]] na pogrešne korake. Ta njegova izjava je naljutila [[Vatikan]] koji se okomio na njega.

[[7. ožujka]] [[1870.]] Chlodwig je bio prisiljen podnjeti ostavku. [[Vatikan]] se zajedno sa bavarskim patriotima, koji su ga smatrali krivim za davanje bavarske nezavisnosti [[Pruska|Pruskoj]], urotio protiv njega i tako ga prislivši na ostavku. Na mjestu premijera [[Bavarska|Bavarske]] nasljedio ga je grof [[Otto von Bray-Steinburg]].

== Kancelar ==

Chlodwig je ostao u [[Strasbourg]]u do listopada [[1894.]], kada je na hitan zahtjev cara Williama II, kojeg je odmah prihvatio, da postane [[Leo von Caprivi|Caprivijev]] nasljednik i time treći njemački [[kancelar]]. Njegovo djelovanje kao kancelar pripada jednom od najvažnijih dijelova [[Povijest Njemačke|njemačke povijesti]]. Kao pogled na unutarnju povijesti tog doba, urednik njegovih memoara uspjepno je svladao velik dio detaljnih komentara koje je princ ostavio za sobom. Uglavnom, tijekom njegova mandata, osobnost [[kancelar]]a bio je manje primjetan u javnim aferama nego u slučajevima njegovih prethodnika. Njegova pojava u pruskom i njemačkom [[parlament]]u bila je vrlo rijetka te je veliku slobodu u obavljanju kancelarskih dužnosti davao svojim ministrima.

Chlodwig je dao ostavku [[17. listopada]] [[1900.]] Umro je u Bad Ragazu u [[Švicarska|Švicarskoj]] [[6. srpnja]] [[1901.]] Kao njegov nasljednik na mjestu kancelara izabran je [[Bernhard von Bülow]].

== Reference (en.wiki) ==

{{1911}}

* Hohenlohe-Schillingsfürst, Prince Chlodwig zu. ''Memoirs of Prince Chlowig of Hohenlohe-Schillingsfuerst''. London: W. Heinemann, 1906.  Chlodwig's own memoirs.

* Hohenlohe-Schillingsfürst, Prince Alexander zu. ''Denkwürdigkeiten''. Stuttgart, 1907. An outspoken biography by Chlodwig's youngest son.

* Hedemann, Alexandrine von. ''My Friendship with Prince Hohenlohe''. London: E. Nash,, 1912.

* Fraley, Jonathan David, Jr. ''The Domestic Policy of Prince Hohenlohe as Chancellor of Germany, 1894-1900''. 1971. A Ph.D. dissertation at [[Duke University]].

* Zachau, Olav. ''Die Kanzlerschaft des Fürsten Hohenlohe 1894-1900. Politik unter dem "Stempel der Beruhigung" im Zeitalter der Nervosität''. Hamburg 2007. (Studien zur Geschichtsforschung der Neuzeit, Vol. 48)

== Vanske poveznice ==

*[http://books.google.com/books?id=qnINAAAAIAAJ&pg=PA3&dq=Chlodwig,+Prince+of+Hohenlohe-Schillingsf%C3%BCrst#PPP11,M1 ''Memoirs of Prince Chlodwig of Hohenlohe-Schillingsfuerst'' in English at Google Books.]

{{Njemački ministri vanjskih poslova}}
{{Njemački kancelari}}

[[Kategorija:Njemački kancelari|Hohenlohe, Fürst Chlodwig zu]]
[[Kategorija:Njemački političari 1815. – 1871.|Hohenlohe, Fürst Chlodwig zu]]
[[Kategorija:Njemački političari 1871. – 1914.]]