Vidi kôd stranice Predrag Matvejević

{{Infookvir životopis
| ime            = Predrag Matvejević
| slika          = Predrag Matvejević on Subversive Festival.jpg
| veličina       = 
| opis slike     = Predrag Matvejević na [[Subversive Festivalu]]
| pseudonim      = 
| rođenje        = [[7. listopada]] [[1932.]]
| mjesto_rođenja = [[Mostar]], [[Bosna i Hercegovina]]
| smrt           = [[2. veljače]] [[2017.]]
| mjesto_smrti   = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| nacionalnost   = [[Hrvati|Hrvat]]
| poznat_po      = ''[[Mediteranski brevijar]]''
| zanimanje      = književnik
}}
'''Predrag Matvejević''' ([[Mostar]], [[7. listopada]] [[1932.]] – [[Zagreb]], [[2. veljače]] [[2017.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] i [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] pisac i [[publicist]]. Hrvatski i [[Talijanska Republika|talijanski]] državljanin, član [[Akademija nauka i umjetnosti BiH|Akademije nauka i umjetnosti BiH]] od 2002. Spada među najprevođenije hrvatske književnike u svijetu, a možda najpoznatije njegovo djelo [[Mediteranski brevijar]] prevedeno je na 23 jezika. Njegova knjiga [[Razgovori s Krležom]] je od objave 1969. doživjela niz reizdanja, i jedno je od glavnih dokumentacijskih djela o [[Miroslav Krleža|Krleži]].<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39532 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Matvejević, Predrag''] (pristupljeno 2. prosinca 2017.)</ref><ref>[https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/u-matvejevicevim-%E2%80%98razgovorima%E2%80%99-krleza-razotkriva-i-vlastite-pogreske/1741296/ Tomislav Čadež, ''U Matvejevićevim ‘Razgovorima’ Krleža razotkriva i vlastite pogreške'', Jutarnji list, Zagreb, 28. prosinca 2011.] (pristupljeno 2. prosinca 2017.)</ref> Grupa talijanskih intelektualaca je 2016. predložila Matvejevića za [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref>[http://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/303089/predrag-matvejevic-nominiran-za-nobela Dražen Duilo, ''Predrag Matvejević nominiran za Nobela'', Slobodna Dalmacija, 22. veljače 2017.] (pristupljeno 2. prosinca 2017.)</ref>

==Životopis==
Matvejević se je rodio u Mostaru 1932., od oca Vsevoloda Nikolajeviča Matvejeviča, [[Rusi|ruskoga podrijetla]], rođenoga u ukrajinskoj [[Odesa|Odesi]], koji je u Mostaru bio sucem nakon povratka iz ratnoga zarobljeništva u Njemačkoj 1945. godine. Prema Predragovim izjavama na HRT-u 2012., otac je imao [[Boljševizam|boljševistička]] uvjerenja i velike simpatije prema [[ruska kultura|ruskoj kulturi]] unatoč tome što su njegov otac i brat umrli od gladi u [[Gulag]]u. Predragova majka Angelina (r. Pavić) bila je [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvaticom]] iz BiH, a njezina strana obitelji imala je bitan utjecaj na njegov rani odgoj u katoličkoj sredini.<ref>[http://www.giardini.sm/matvejevic/ Službene stranice Predraga Matvejevića]</ref> Nakon školovanja u rodnom Mostaru, gdje je bio i partizanski kurir, započinje studij francuskoga jezika i književnosti u [[Sarajevo|Sarajevu]] koji završava u [[Zagreb|Zagrebu]]. Godine 1967. doktorira na sveučilištu [[Sorbonne|Sorbonni]] u Parizu disertacijom o angažiranu i prigodnom pjesništvu. 

Do 1991. godine predavao je francusku književnost na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] Sveučilišta u Zagrebu. Izbijanjem rata, kao umirovljenik napušta Zagreb te od 1991. do 1994. predaje slavenske književnosti na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. hrvatski i srpski jezik i književnost na Rimskom [[Sveučilište La Sapienza|sveučilištu La Sapienza]]. Primio je počasni doktorat u Francuskoj ([[Perpignan]]) i dva u Italiji ([[Genova]], [[Trst]]), a dodijeljen mu je 2002. godine i počasni doktorat na Sveučilištu „Džemal Bijedić“ u rodnom [[Mostar|Mostaru]]. 

Bio je počasni doživotni potpredsjednik Međunarodnoga [[PEN|PEN kluba]] u Londonu, predsjednik Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u [[Napulj|Napulju]] i prijatelj nekadašnjeg talijanskog premijera i predsjednika [[Europska komisija|Europske komisije]] [[Romano Prodi|Romana Prodija]]. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja [[Europska komisija|Europskog povjerenstva]] i član Vijeća [[Stipe Šuvar|Šuvarove]] političke stranke [[Socijalistička radnička partija Hrvatske|SRP]] u Zagrebu.

Matvejević je [[1989.]] bio u grupi intelektualaca s [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta u Zagrebu]] koji su osnovali [[Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu]] (UJDI), prvu neovisnu političku asocijaciju u tadašnjoj Jugoslaviji, koja je prethodila osnutku nacionalnih stranaka ([[Hrvatska socijalno liberalna stranka|HSLS]], [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]]) i zalagala se za jedinstvenu socijalističku Jugoslaviju. Bio je član Savjeta časopisa [[Novi Plamen]]. Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1992. bio je kandidat za saborskog zastupnika na listi [[Socijalno-demokratska unija|Socijalno-demokratske unije]]. Godine 1999. bio je, kao državljanin TR, kandidat [[Talijanska komunistička partija|talijanskih komunista]] na izborima za parlament EU {{fact}}.

Nositelj je odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici Republike u Francuskoj ([[Legija časti]]), Hrvatskoj ([[Red Danice hrvatske]]), Sloveniji i Italiji.

==Književnost==
Matvejević je jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu. Njegovo najpoznatije djelo "[[Mediteranski brevijar]]" (Zagreb, 1987.) prevedeno je na 23 jezika. U [[Italija|Italiji]] je prodano u više od 300.000 primjeraka. Riječ je o literariziranoj, eruditskoj studiji identiteta i duha [[Mediteran|Mediterana]], od [[Palestina|Palestine]] do [[Gibraltar|Gibraltara]], od [[Arapi|arapskog]] svijeta sjeverne Afrike do krajnjeg sjevera [[Jadransko more|Jadranskog mora]]. Autor bilježi povijesne i etimološke uvide, predaju, kartografiju, pisma i običaje. Tekst je podijeljen u tri cjeline (Brevijar, Karte, Glosar). Koncipiran je kao niz kraćih ili duljih esejističko-lirskih zapisa koji zajedno daju portret Mediterana. Neke dijelove je za svoje nastupe pripremao talijanski dramatičar i nobelovac [[Dario Fo]]. U veljači 2016. grupa talijanskih intelektualaca predlaže Matvejevića za [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]], nazivajući ga "ocem geopoetike". Argumentiraju kako je Mediteranskim brevijarom dao Europi nov način gledanja na Mediteran, a svojim ukupnim djelom stvorio sintezu jedinstvene europske kulture.<ref>[https://www.ilfattoquotidiano.it/2016/02/20/predrag-matvejevic-diamo-il-nobel-per-la-letteratura-al-padre-della-geopoetica/2482240/ Nicolò Carnimeo, ''Predrag Matvejevic, diamo il Nobel per la Letteratura al padre della ‘geopoetica’'', Il fatto quotidiano, 20. veljače 2016.] (pristupljeno 30. prosinca 2017.)</ref>

"[[Razgovori s Krležom]]", prvotno objavljeni 1969., su doživjeli brojna reizdanja, i predstavljaju jedno od temeljnih dokumentacijskih djela o Krleži.<ref name=HE/> Razgovori su vođeni na Strossmayerovom trgu, u Leksikografskom zavodu, Krležinom domu i drugim mjestima u Zagrebu i okolici. Rjeđe je Krleža dolazio u [[Utrine]], gdje je Matvejević tada stanovao. Razgovori su i snimani te su neki dijelovi objavljivani na nosačima zvuka (npr. Jugoton 1984.). [[Krleža]] u njima govori o svom susretu s [[Tito|Titom]] u Šestinama 1939., o sukobu na ljevici, o dramskoj poetici te o dramatizaciji [[Banket u Blitvi|Banketa u blitvi]] koji je imao premijeru 1981. u [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskom narodnom kazalištu]]. Čita i ulomke iz [[Zastave (roman)|Zastava]].<ref>[https://www.discogs.com/Predrag-Matvejevi%C4%87-Razgovori-S-Krle%C5%BEom/release/5042269 ''Razgovori s Krležom'', discogs.com] (pristupljeno 4. siječnja 2018.)</ref> Krleža je iščitavao i dorađivao Matvejevićeve bilješke o vođenim razgovorima.<ref>[http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/56150-Razgovori-Krleom.html ''Trideseta obljetnica smrti Pisca, Razgovori s Krležom,'' enovine.com] (29. prosinca 2011.)</ref>

"Druga Venecija“ je prevedena na desetak jezika. Esejističko-putopisna knjiga "[[Kruh naš]]" (2009) istražuje teološki, antropološki, socijalni, i ini civilizacijski značaj kruha. Također je bila popularna u Italiji.<ref>[https://www.tportal.hr/kultura/clanak/matvejevicev-kruh-nas-odusevljava-italiju-20101208 Drago Pilsel, ''Matvejevićev 'Krh naš' oduševljava Italiju'', tportal, 8. prosinca 2010.] (pristupljeno 30. prosinca 2017.)</ref> Na knjizi je radio više desetljeća. Pandani u hrvatskoj kulturi su [[Viktor Žmegač|Žmegačeva]] knjiga o njemačkoj kulturi od [[Johann Sebastian Bach|Bacha]] do [[Bauhaus|Bauhausa]], i knjiga [[Nikola Visković (pravnik)|Nikole Viskovića]] o kulturnoj botanici. Matvejevićevu publicističku knjigu "Jugoslavenstvo danas" uredili su Jovan Radulović i Rajko P. Nogo a objavio beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000 primjeraka.

== Kontroverze ==
Matvejević je u tekstu ''Naši talibani'' ([[Jutarnji list]], studeni 2001.) konstatirao kako bi bilo "''dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima''"<ref>http://www.jutarnji.hr/arhiva/nasi-talibani/2312225/</ref>, i sudio književnicima koji su poticali na [[rat u BiH]]. Jedan od prozvanih pisaca Mile Pešorda ga je tužio za klevetu, smatrajući Matvejevićevu tvrdnju verbalnim političkim atentatom<ref>Matvejevićev verbalni atentat na Pešordu", Fokus br. 81., str. 2., Zagreb, 29. XI. 2001.</ref>. Općinski sud u Zagrebu je u studenom 2005. proglasio Matvejevića krivim te mu odredio petomjesečnu uvjetnu kaznu, objavu presude u Jutarnjem listu o vlastitom trošku, i podmirenje sudskih troškova. Matvejević se nije žalio, navodeći da bi žalbom priznao presudu i onog tko ju je izrekao. Presuda je izazvala prosvjede više istaknutih pisaca u Europi te međunarodnog kluba književnika [[PEN]]<ref>https://pen.org/press-release/statement-on-sentencing-of-international-pen-vice-president-predrag-matvejevic/</ref>, [[Hrvatsko novinarsko društvo|Hrvatskog novinarskog društva]] i tadašnjeg hrvatskog premijera [[Ivo Sanader|Ive Sanadera]].<ref>https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/matvejevic-ne-smije-u-zatvor-20100725</ref> U prosincu 2005. je postala pravomoćna, a u rujnu 2009. ju je potvrdio i [[Vrhovni sud]].<ref>http://www.index.hr/vijesti/clanak/presuda-predragu-matvejevicu-postala-pravomocnom/297380.aspx</ref><ref>http://www.legalis.hr/modules/news/article.php?storyid=804</ref> Matvejevića i njegov napis su kritizirali i publicist [[Zdravko Tomac]] i umirovljeni sveučilišni profesor prava [[Zvonimir Šeparović]]. Francuski pisac i filozof [[Bernard-Henry Levy]] pozvao je hrvatske vlasti da ne šalju Matvejevića u zatvor zbog verbalnog delikta<ref>http://www.larevuedesressources.org/pas-de-prison-pour-predrag-matvejevic,1714.html?lang=en</ref><ref>https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/matvejevic-ne-smije-u-zatvor-20100725</ref>. Levyev članak je objavljen u francuskom [[Le Monde|Le Mondeu]] i američkom [[The Huffington Post]]u, a potpisali su ga talijanski pisci [[Umberto Eco]] i [[Claudio Magris]], francuski filozof [[Michael Foessel]], indijsko-britanski pisac [[Salman Rushdie]], njemački filozof [[Peter Sloterdijk]] i drugi.<ref>http://www.dw.com/hr/slu%C4%8Daj-matvejevi%C4%87-donekle-podijelio-europu/a-5845255</ref>

Imenovanjem Matvejevića za predstavnika Republike Hrvatske u Međunarodnoj organizaciji frankofonskih država, tadašnji predsjednik republike [[Ivo Josipović]] nailazi na kritike iz redova sudaca,<ref name="gredelj">http://www.vecernji.hr/kolumne/predsjednice-vas-je-postupak-bizaran-kolumna-173469</ref> koji su smatrali da nije prikladno na državnu dužnost imenovati osobu koja je izjavila da ne priznaje državne zakone.<ref>http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/79501/Suci-se-obrusili-na-Josipovica-zbog-Matvejevica.html</ref><ref name="gredelj"/>

== Bibliografija ==

* "Sartre" (esej, Zagreb, [[1965.]]) 
* "Razgovori s Krležom" (Zagreb, [[1969.]], [[1971.]], [[1974.]], [[1978.]], [[1982.]], Beograd, [[1987.]], Zagreb, [[2001.]])
* "Prema novom kulturnom stvaralaštvu" (Zagreb, [[1975.]], [[1977.]])
* "Književnost i njezina društvena funkcija" (Novi Sad, [[1977.]])
* "Te vjetrenjače" (Zagreb, [[1977.]], [[1978.]])
* "Jugoslavenstvo danas" (Zagreb, [[1982.]], Beograd, [[1984.]])
* "Otvorena pisma" (Beograd, [[1985.]], [[1986.]])
* "Mediteranski brevijar" (Zagreb, [[1987.]], [[1990.]], [[1991.]], [[2002.]];  Milano [[1991.]], Pariz [[1992.]], Barcelona, [[1992.]], Prag, [[1992.]], Zürich, [[1993.]],  Amsterdam, [[1994.]], Lisabon, [[1995.]], Sarajevo, [[1998.]],  Atena, [[1998.]], Los Angeles, [[1999.]], Istanbul, [[1999.]], Casablanca, [[2000.]], Tel Aviv, [[2001.]], Podgorica, [[2002.]], Ljubljana, [[2002.]], Cluj-Napoca, [[2002.]], Helsinki, [[2002.]], Skopje, [[2002.]], Sejny-Warszawa, [[2003.]], Tirana, [[2003.]], Tokyo, [[2003.]], Budimpešta, [[2006.]], Kairo, [[2007.]])
* "Istočni epistolar" (hrvatskom nakladniku knjige pomogla je Fondacija Soros, Zagreb, [[1994.]]; Pariz, [[1993.]], Rim, [[1998.]]) 
* "Gospodari rata i mira" (s V. Stevanovićem i Z. Dizdarevićem, Split, [[2000.]], [[2001.]])
* "Druga Venecija" (Zagreb, [[2002.]]; Split, [[2005.]]; Warszawa, [[2002.]], Milano, [[2003.]], Pariz, [[2004.]])
* "Kruh naš" (2009.)

====Knjige objavljene prvotno na francuskom jeziku====
* Pour une poétique de l'événement (préface de J.-M. Palmier, Pariz, [[1979.]], Bukurešt, [[1980.]], Skopje, [[1983.]])
* De la dissidence (Lausanne, [[1996.]])
* Le monde «ex» - Confessions (postface de Robet Bréchon, Pariz [[1996.]], Milano, [[1996.]], Zürich, [[1996.]])
* La Méditerranée et l'Europe - Leçons au College de France (Pariz, [[1998.]], Milano, [[1998.]])
* Les Seigneurs de la guerre (sous la direction de P. Matvejevitch, Pariz, [[1999.]], Milano, [[1999.]], Prag, [[2003.]])
* L'Ile-Méditerranée (Pariz, [[2000.]])

====Knjige objavljene prvotno na talijanskom jeziku====
* Sarajevo (Milano [[1995.]]);
* Ex-Jugoslavia : diario di una guerra (Napulj, [[1995.]])
* Tra asilo ed esilio (intervista a cura di Danilo De Marco, Montereale, [[1997.]])
* Golfo di Venezia (Venezia [[1997.]]);
* Isolario Mediterraneo (Milano [[2000.]]);
* Sul Danubio (Rim, [[2001.]])
* Compendio d'irriverenza (a cura di Sergej Roić, Lugano, [[2001.]])
* Lo specchio del Mare mediterraneo (Lecce [[2002.]]);
* Un'Europa maledetta (Milano, [[2005.]])

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat}}
*{{eng icon}} [http://www.pen-international.org/newsitems/in-memoriam-predrag-matvejevic/ Pen International: In memoriam Predrag Matvejevic]
*{{hrv icon}} [https://www.vecernji.hr/vijesti/umro-predrag-matvejevic-1146831 Večernji list: Umro Predrag Matvejević]
*[http://www.matvejevic.org Službena stranica]

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Matvejević, Predrag}}
[[Kategorija:Životopisi, Mostar]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Akademici AZUBiH]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
<!-- talijanski, francuski esejisti, glede toga da je pisao i na drugim jezicima? -->