Vidi kôd stranice Portugalski jezik

<!--'''Portugalski jezik'''-->{{Infookvir jezik|ime=Portugalski jezik
|ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici=Português
|familycolor=lawngreen
|države=[[Portugal]], [[Brazil]], [[Mozambik]] i druge [[CPLP]] države
|regije=Uglavnom [[Zapadna Europa]], [[Južna Amerika]] i [[Afrika]]
|govornici=materinski jezik: 208 milijuna<br>
uključujući strane govornike: 218 milijuna
|rang=5-7.
|jezična porodica=[[indoeuropski jezici|indoeuropski jezici]]<br>
&nbsp;[[italički jezici|italički jezici]]<br> 
&nbsp;&nbsp;[[romanski jezici|romanski jezici]]<br>
&nbsp;&nbsp;&nbsp;[[zapadnoitalski jezici|zapadnoitalski jezici]]<br> 
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;[[iberoromanski jezici|iberoromanski jezici]]<br>
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;[[zapadnoiberski jezici|zapadnoiberski jezici]]<br>
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;[[portugalsko-galicijski jezici|portugalskogalicijski jezici]]<br>
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;'''portugalski'''
|država=[[Angola]], [[Brazil]], [[Zelenortski otoci]], [[Istočni Timor]], [[Portugal]], [[Gvineja Bisau]], i druge [[CPLP]] države 
|ustanova=Instituto Internacional de Língua Portuguesa, Comunidade dos Países de Língua Portuguesa ([[CPLP]])

|iso1=pt|iso2=por|sil=POR
}}
'''Portugalski jezik''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=por por]; ''a língua portuguesa'') je [[romanski jezici|romanski jezik]] kojim se služi oko dvjesto milijuna ljudi. Službeni je jezik (''língua oficial'') u [[Brazil]]u (zemlji u kojoj živi 80 % svih govornika tog jezika) i [[Portugal]]u, te nekim afričkim zemljama ([[Angola]], [[Gvineja Bisau]], [[Mozambik]], [[Sveti Toma i Princip]], [[Zelenortska Republika]]). Odnedavno je i jedan od službenih jezika u azijskoj državi [[Istočni Timor]] (Timor Leste). Postoje dvije glavne varijante portugalskog jezika: dominantni, '''brazilski portugalski''' (''português brasileiro'' na port., ''Brazilian Portuguese'' na [[engleski|engl]]., ''brésilien'' na [[francuski|franc]].), kojim se služi oko 80 % svih govornika portugalskog jezika, i '''europski''' ili '''luzitanski portugalski''' (''português lusitano'' ili'' português europeu'' na port., ''Continental Portuguese'' na [[engleski|engl]].) koji je službeni jezik u [[Portugal]]u, afričkim zemljama i u [[Istočni Timor|Istočnom Timoru]]. Stoga se portugalski jezik u [[sociolingvistika|sociolingvistici]] klasificira kao [[policentrični standardni jezik]], kakvi su i drugi veći europski jezici. '''Brazilski portugalski''' proučavaju brazilijanisti, a '''luzitanski portugalski''' luzitanisti. 

Govori ga 177.981.570 ljudi, od čega 163.000.000 u Brazilu (1998.) i 10.000.000 u [[Portugal]]u<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=por Ethnologue (16th)]</ref>.
== Pravopis (Ortografia) ==
Pravopis portugalskog jezika nije u potpunosti fonološki, iako je mnogo manje kompliciran od npr. [[francuski|francuskog]] ili [[engleski|engleskog]] pravopisa. Istim [[grafem]]om mogu biti predstavljeni različiti [[glas]]ovi, a vrijedi i obratno, isti glas, može, u pisanju, biti predstavljen različitim grafemima. Postoje tri grafička naglaska:  '''[[akut]]''' ([[á]]), '''[[cirkumfleks]]''' ([[â]]), '''[[gravis]]''' ([[à]]). Ostali dijakritički znaci su: '''[[tilda]]''' ([[ã]]) i '''[[dijereza]]''' ([[ü]]). '''[[Cirkumfleks]]''' ([[â]]) se koristi za označavanje zatvorenih [[samoglasnik]]a (kao u ''esôfago'' 'jednjak'), nazalnih samoglasnika (kao u ''amêndoa'' 'badem') i nazaliziranih samoglasnika (kao u ''Amazônia'' 'Amazonija', ''câmera'' 'kamera'), a '''tilda''' (ã) samo za označavanje nazalnih samoglasnika (kao u ''tobogã'' 'tobogan', ''tchã'' 'čar, draž', ''cãibra'' 'grč'). '''Akut''' (á) se koristi za označavanje otvorenih (oralnih) samoglasnika (kao u ''xícara'' 'šalica', ''jacaré'' 'kajman'), nazalnih samoglasnika (kao u ''íntimo'' 'blizak, intiman', ''neném'' 'beba', ''refém'' 'talac') i nazaliziranih samoglasnika (kao u ''único'' 'jedini'). '''Gravis''' (à) se javlja samo u stegnutim oblicima prijedloga ''a'' i određenog člana ženskog roda ''a(s)'' (a + a(s) = à(s)) ili pokazne zamjenice ''aquele(s), aquela(s), aquilo'' (a + aquel... = àquel...). '''Dijereza''' (ü) se koristi samo u skupovima '' güe, qüe, güi, qüi'', označavajući da ovdje ''u'' ima vrijednost polusamoglasnika [w]). Od suglasničkih grafema, za portugalski jezik su karakteristični digrafi '''nh''', '''lh''' i '''ch''', te  '''ç''', koji, kao i u francuskom jeziku, ima vrijednost glasa [s]. Njih se ne smatra posebim slovima, pa se, stoga, u rječnicima ''nhoque'' 'njoki' nalazi između ''névoa'' 'magla' i ''nicaragüense'' 'nikaragvanski'. '''[[Apostrof]]''' se rijetko koristi. (Ostao je u uporabi samo u sintagmi ''d'água'' '(od) vode, vodeni, (s) vodom'). Uporaba zareza, uskličnika i upitnika se uglavnom poklapa s hrvatskom upotrebom.

== Izgovor (Pronúncia) ==
Opisat ćemo neutralni izgovor koji se temelji na govoru glavnog grada [[Brazil]]a, [[Brasília|Brasílije]]. To je izgovor koji slijede profesionalni spikeri na brazilskoj televiziji Globo i na brazilskom državnom radiju [[Radiobrás]]. Mnogi gradovi brazilskog Jugoistoka ([[Belo Horizonte]], [[Juiz de Fora]], [[Vitória]], [[Guarapari]]) imaju izgovor sličan ovome. U pregledu koristimo simbole [[Međunarodno fonetsko društvo|Međunarodnog fonetskog društva]] ([[Međunarodna fonetska abeceda|IPA]]), uz neka manja odstupanja, iz praktičnih razloga (uporaba simbola č, ž, š, te korištenje [y] umjesto [j]).

=== Samoglasnici (Vogais)===
[[Datoteka:European Portuguese vowel chart.png|mini|250px|Nenazalni samoglasnici portugalskoga jezika]]

U portugalskom jeziku, baš kao i u standardnome [[talijanski|talijanskom]] jeziku, postoji sedam fonemskih samoglasnika: '''a, i, u''' (koji se, uglavnom, izgovaraju kao u [[hrvatski|hrvatskome]]), '''[[é]]''' (otvoreno e; broj 3 na shemi samoglasnika), '''[[ê]]''' (zatvoreno e; br.2), '''[[ó]]''' (otvoreno o; br. 7), i '''[[ô]]''' (zatvoreno o; br. 6). '''Otvoreno e ([[é]])''' se izgovara kao samoglasnik između hrv. a i e (namjestimo usta kao da ćemo izgovoriti e, a izgovorimo a). '''Zatvoreno e (é)''' se izgovara kao samoglasnik između hrv. i i e (namjestimo usta kao da ćemo izgovoriti i, a izgovorimo e). Slično vrijedi i za '''zatvoreno o ([[ô]])''', koje se nalazi između hrv. o i hrv. u, te za '''otvoreno o ([[ó]]),''' koje se nalazi između hrv. o i hrv. a. Mnoge riječi promjenom timbra samoglasnika mijenjaju značenje (''avó'' znači 'baka', a ''avô'' 'djed'; ''sede'' (ponekad se piše ''sêde'') znači 'žeđ', a ''sede'' (ponekad se piše ''séde'') 'sjedište'). Otvorenost vokala u portugalskom jeziku ima mnogo veću važnost nego u talijanskom i nekim drugim jezicima, tako da ni nema regionalne redukcije fonemskog inventara na sustav od samo pet fonema, karakterističan za [[hrvatski]], [[španjolski]] i sjeverne govore [[talijanski|talijanskog]] jezika.


''' Izgovor grafema A''' 

1. '''Nenaglašeno A na kraju riječi''' može se izgovoriti kao otvoreno a [a] ili zatvorenije (br. 4a, 4b, 4c, 4d, 4e na shemi samoglasnika). Izgovor ovisi o raznim faktorima, a neki govornici koriste više realizacija. Primjeri: ''tia'' ['či(y)a] 'tetka', ''brasileira'' [brazi'lera] 'Brazilka'.

2. '''A ispred NH, te A ispred naglašenog M ili N''' se izgovara nazalizirano, tj. kao [ã]. Dolazi do nosnog izgovora A, no nazal koji mu slijedi  (m, n, nh)  također se izgovara. Primjeri: ''cama'' ['kãma] 'krevet', ''banana'' [ba'nãna] 'banana', ''banho'' ['bãỹu] 'kupanje', ''piranha'' [pi'rãỹa] 'pirana', ''banheiro'' [bã'ỹeru] 'kupaonica'. U nekim riječima se svaki samoglasnik između nosnih suglasnika nazalizira: ''mamãe'' [mã'mãỹ] 'mama'.

3. '''A ispred M ili N na kraju [[slog]]a ili riječi''' se izgovara nazalno, tj. kao [ã]. Nazalni konsonant koji slijedi (m, n) se ne izgovara. Primjeri: ''cantar'' [kã'tah] 'pjevati', santo ['sãtu] 'svetac', ''campo'' ['kãpu] 'polje', ''Ivan'' [i'vã] 'Ivan', ''tchan'' [čã] 'čar'. '''Jednaku vrijednost ima i glas predstavljen grafemom Ã''': ''rã'' [hã] 'žaba', Maracanã [maraka'nã] 'Maracanã', tchã [čã] 'čar' (alternativna grafija za ''tchan'').

4. '''U svim ostalim slučajevima''' se izgovara kao hrv. a [a]. Primjeri: ''abacaxi'' [abaka'ši] 'ananas', ''abadá'' [aba'da] 'majica za karneval'.


''' Izgovor grafema I''' 

1. '''Nenaglašeno I na kraju riječi koje dolazi iza samoglasnika ''' se izgovara kao hrv. j [y] (primjeri: ''papai'' [pa'pay] 'tata', ''rei'' [hey] 'kralj'), neovisno o tome slijedi li iza njega ''-s'': ''cais'' [kays] 'gat, mol'. Jednako tako, '''I između samoglasnikâ, te I ispred završnih samoglasnika A ili O''' se izgovara kao hrv.j [y]: ''maiô'' [ma'yo] 'kupaći kostim', ''cerimônia'' [seri'mõnya] 'ceremonija', ''Mário'' ['maryu] 'Mario'. '''I''' je [y] i ispred samoglasnika u nenaglašenom slogu koji nije na početku riječi: ''internacional'' [ĩtehnasyo'naw] 'međunarodni'.

2. '''I ispred NH, te ispred naglašenog M ili N''' se izgovara nazalizirano, tj. kao [ĩ]. Primjeri: ''minha'' ['mĩỹa] 'moja', ''vinho'' ['vĩỹu] 'vino', ''mina'' ['mĩna] 'rudnik', ''lima'' ['lĩma] 'limeta'.

3. '''I ispred M ili N na kraju sloga ili riječi''' se izgovara nazalno, tj. kao [ĩ]. Nazalni konsonant koji slijedi (m, n) se ne izgovara. Primjeri: ''sim'' [sĩ] 'da', ''vinte'' ['vĩči] 'dvadeset', ''limpeza'' [lĩ'peza] 'čistoća, čišćenje'.

4. '''I se u skupovima -EIR-, -AIX-, -EIX-, -EIJ-''' najčešće ne izgovara: ''capoeira'' [kapo'era] 'kapoera, brazilski borilački ples', ''cabeleireiro'' [kabele'reru] 'frizer', ''caixa'' ['kaša] 'kasa, kutija', ''peixe'' ['peši] 'riba', ''beijar'' [be'žah] 'poljubiti'. Slično se događa i s riječima ''quieto'' 'miran' i ''manteiga'' 'maslac' koje se često izgovaraju ['kεtu], odnosno [mã'tega].

5. '''U ostalim slučajevima se I izgovara''' kao hrv. [i]: ''vi'' [vi] 'vidjeh', ''aqui'' [a'ki] 'ovdje'. Ponekad se, u nekih govornika, javlja centralnija realizacija (slična kratkom ''i'' u engleskom; vidi vokal 1a na shemi samoglasnika), češća kod nenaglašenog i.


''' Izgovor grafema U'''

1. '''Nenaglašeno U na kraju riječi koje dolazi iza samoglasnika '''  izgovara se kao englesko w [w] (primjeri: ''mau'' [maw] 'zao', ''meu'' [mew] 'moj'), neovisno o tome slijedi li ''-s'' ili ne: ''seus'' [sews] 'tvoji'. Također, '''nenaglašeno U između samoglasnikâ, te U u skupovima -GUA-, -QUA-, kao i Ü''' (U s dijerezom) se izgovara kao [w]: ''euá'' [ew'a] 'afrobrazilska božica', ''quando'' ['kwãdu] 'kada', ''sangüíneo'' [sã'gwĩnyu] 'krvni'.
'''U nenaglašenom dočetku -UO''', U se izgovara kao [w], koji se često ispušta: contínuo [kõ'čĩn(w)u] 'trajan, neprekinut'.

2. '''U ispred NH, te ispred naglašenog M ili N''' se izgovara nazalizirano, tj. kao [ũ]. Primjeri: ''junho'' ['žũỹu] 'lipanj', ''único'' ['ũniku] 'jedini'.

3. '''U ispred M ili N na kraju sloga ili riječi''' se izgovara nazalno, tj. kao [ũ]. Nazalni konsonant koji slijedi (m, n) se ne izgovara. Primjeri: ''baticum'' [bači'kũ] 'udaranje', ''bunda'' ['bũda] 'stražnjica', ''rum'' [hũ] 'rum'.

4. '''U se u skupu -GUE-, -GUI-, -QUE-, -QUI-''' nikada ne izgovara: ''gueto'' ['getu] 'geto', ''guitarra'' [gi'taha] '(električna) gitara', ''aqui'' [a'ki] 'ovdje'.

5. '''U u digrafu OU''' najčešće se ispušta: ''vou'' [vo] 'idem', ''louco'' ['loku] 'lud'. Iznimka su vlastita imena: ''Moscou'' [mos'kow] 'Moskva', ''Douglas'' ['dowglas] 'Douglas' itd.

6. ''' U ostalim slučajevima se U izgovara''' kao hrv. [u]: ''nu'' [nu] 'gol, nag', ''urubu'' [uru'bu] 'crni sup'. Ponekad se, u nekih govornika, javlja centralniji alofon (sličan kratkom ''u'' u engleskom; vidi vokal 5a na shemi samoglasnika), češći kod nenaglašenog u.


''' Izgovor grafema E'''

1. '''E s cirkumfleksom (ê)''' se izgovara kao zatvoreno e [e]: ''pêsames'' ['pezamis] 'sućut', ''nenê'' [ne'ne] 'beba'. '''Kad se ê nalazi ispred nazala (m, n, nh)''' poprima nosni izgovor [ẽ]: milênio [mi'lẽnyu] 'milenij', ''têm'' [tẽỹ] 'imate, imaju', ''pêndulo'' ['pẽdulu] 'njihalo'.

2. '''E s akutom (é)''' se izgovara kao otvoreno e [ε]: ''jacaré'' [žaka'rε] 'kajman', ''hélice'' ['εlisi] 'elisa'. Jedino se u dočecima -ÉM, -ÉNS izgovara kao zatvoren, nosni samoglasnik [ẽ]: ''ninguém'' [nĩ'gẽỹ] 'nitko, ''nenéns'' [ne'nẽỹs] 'bebe'.

3. '''E ispred naglašenog vokala''' se izgovara kao hrv. i [i] (ili kao hrv. j [y] u brzom govoru): ''passear'' [pasi'ah] šetati, ''teatro'' [či'atru] 'kazalište'.

4. '''Nenaglašeno E na kraju riječi''' izgovara se kao hrv. i [i] ili kao engl. kratko i (vidi samoglasnik br. 1a na vokalnom trapezu). [i] je karakteristika sporog, naglašavajućeg govora, a [br.1] je učestaliji u prirodnome, spontanom govoru. Primjeri: ''telefone'' [tele'fõni] 'telefon', ''avalanche'' [ava'lãši] 'lavina'. Dodavanje pluralnog nastavka -s ne mijenja kvalitetu samoglasnika: ''avalanches'' [ava'lãšis] 'lavine'. E se u dočecima -TE, -DE u običnom govoru često ispušta: ''cidade'' [si'dadž(i)] 'grad', ''dente'' ['dẽč(i)] 'zub'. Isto vrijedi i za pluralne dočetke -TES, -DES: ''cidades'' [si'dads] 'gradovi', ''dente'' ['dẽts] 'zubi'.

5. '''Veznik E''' (odgovara hrv. i) se izgovara kao hrv. i [i] ili kao zatvoreno e [e].

6. '''E se u sufiksima DE- i DES-''' izgovara kao [e] (u nekim riječima) i kao [i] (u ostalim riječima): ''depois'' [de'poys] 'poslije, kasnije', ''demais'' [dži'mays] 'previše'. Prijedlog ''de'' 'od'
se obično izgovara [dži], da bi se razikovao od konjunktiva glagola ''dar - dê'' 'daj'. Iznimka je sintagma ''de repente'' 'iznenada, najednom, iznebuha' u kojoj se ''de'' gotovo uvijek izgovara kao [de]: [dehe'pẽč(i)].

7. '''E ispred NH, te ispred naglašenog M ili N''' se izgovara nazalizirano, tj. kao [ẽ]. Primjeri: ''senha'' ['sẽỹa] 'lozinka', ''senhor'' [sẽ'ỹoh] 'gospodin', ''veneno ''
[ve'nẽnu] 'otrov', ''gema'' [žẽma] 'žumanjak'.

8. '''E ispred M ili N na kraju sloga ili riječi''' izgovara se nazalno, tj. kao [ẽ]. Nazalni konsonant (m, n) se ne izgovara (npr. ''tempo'' ['tẽpu] 'vrijeme, ''dentro'' ), ili se svodi na nazalno j [ỹ] (npr. ''sem'' [sẽỹ ] 'bez', ''hífen'' ['ĩfẽỹ] 'crtica'). Nazalno j [ỹ] je također vrijednost '''grafema E iza Ã i Õ'''. Primjeri: ''mamãe'' [mã'mãỹ] 'majka', ''ações'' [a'sõỹs] 'dionice''.

9. '''E ispred završnog, nenaglašenog A(S) ili O(S)''' izgovara se kao hrv. j [y]: ''nívea'' ['nivya] 'snježna', ''simultâneo'' [simuw'tãnyu] 'simultan'.

10. '''E se u nenaglašenim dočecima -IE, IES''' obično ispušta: ''cárie'' ['kari] 'karijes', ''séries'' ['sεris] 'serije'.

11. '''E na početku riječi, nakon kojeg slijedi S ili X te još jedan suglasnik''', obično ima vrijednost hrv. [i] (ili samoglasnika br. 1a s vokalnog trapeza): ''escova'' [is'kova] 'četka', ''estar'' [is'tah] 'biti', ''espiar'' [ispi'ah] '(po)gledati', ''expulso'' [is'puwsu] 'izbačen'.

12. '''E u slogu ispred naglašenih zatvorenih samoglasnika''' (i, u ili ô), često, u mnogim riječima,  može (osim [e]) poprimiti i vrijednost [i]: ''menino'' [mi'nĩnu, me'nĩnu] 'dječak', ''seguro'' [si'guru, se-] 'siguran', ''perigo'' [pi'rigu, pe-] 'opasnost', senhor [sĩ'ỹoh, sẽ-] 'gospodin'.

13. '''Naglašeno E, iza kojeg ne dolazi nosni samoglasnik''' izgovara se, ovisno o riječi kao otvoreno e [ε] ili kao zatvoreno e [e]. Pravila nema, te se radi ortoepije mora posegnuti za  kakvim boljim rječnikom. Primjeri: ''ele'' ['eli] 'on', ela ['εla] 'ona', terno ['tεhnu] 'odijelo'.

14. '''U svim ostalim slučajevima''' E se izgovara kao zatvoreno e [e]: ''eletricidade'' [eletrisi'dadž(i)] 'elektricitet', ''parabenizar'' [parabeni'zah] 'čestitati', ''pererecar'' [perere'kah] 'teturati, gegati se, poskakivati', ''eletroterapia'' [eletrotera'pia] 'elektroterapija'.

''' Izgovor grafema O'''

1. '''O s cirkumfleksom (ô)''' se izgovara kao zatvoreno o [o]: ''esôfago'' [e'zofagu] 'jednjak', ''vovô'' [vo'vo] 'djed(ic)a'. '''Kad se ô nađe ispred nazala (m, n, nh)''' poprima nosni izgovor [õ]: Verônica [ve'rõnika] 'Veronika', ''ômega'' ['õmega] 'omega'.

2. '''O ispred NH, ili ispred naglašenog M ili N''' se izgovara nazalizirano, tj. kao [õ]. Primjeri: ''sonhar'' [sõ'ỹah] 'sanjati, snivati', ''sonho'' ['sõỹu] 'san, snivanje', ''sono'' ['sõnu] 'san, spavanje'. '''O ispred M ili N na kraju sloga ili riječi''' izgovara se nazalno, tj. kao [õ], pri čemu se nazalni konsonant (m, n) ne izgovara (npr. ''onda'' ['õda] 'val', ''som'' [sõ] 'zvuk'). Jednako tako, svako '''o s tildom (õ)''' izgovara se kao 
zatvoreno, nazalno õ [õ]: ''relações'' [hela'sõỹs] 'odnosi', ''(você) põe'' [(vo'se] põỹ] 'staviš'. '''O iza nazalnog A''' (ã) se izgovara kao nazalni polusamoglasnik [w]. Primjeri:  ''pão'' 'kruh', ''mãos'' 'ruke' itd.

3. '''Nenaglašeno O na kraju riječi''' izgovara se kao engl. kratko u (vidi samoglasnik br. 5a na vokalnom trapezu). Ponekad se izgovara kao hrv. u [u], a u sporom, naglašavajućem govoru, ponekad i kao zatvoreno o [o]. Primjeri: ''profundo'' [pro'fũdu] 'dubok', ''raso'' ['hazu] 'plitak', ''folgado'' [fow'gadu, -o] 'lijen'. Isto vrijedi i za O u nenaglašenom završetaku -OS: ''cachorros'' [ka'šohus] 'psi'.

4. '''O s akutom (ó)''' se izgovara kao otvoreno o (između hrv. o i hrv.a; vidi samoglasnik broj 7 na vokalnom trapezu). Primjeri: ''toró'' 'pljusak', ''gogó'' 'Adamova jabučica, ''ótimo'' 'odličan'.

5. '''O ispred završnog, nenaglašenog A ili AS''' izgovara se kao [w]: ''mágoa'' ['magwa] 'tuga'. 

6. '''Naglašeno, zatvoreno O, u završetku -OA''' često se izgovara kao diftong [ou], odnosno [ow]: ''garoa'' [ga'ro(u)a, ga'ro(w)a] 'kišica', ''Lisboa'' [liz'boua, liz'bowa] 'Lisabon', ''pessoa'' [pe'soua, pe'sowa] 'osoba', ''boa'' ['boua, bowa] 'dobra'.

7 '''O u slogu ispred naglašenih zatvorenih samoglasnika''' (i, u, ô, ê), može kadšto, u nekim riječima,  (osim [o]) poprimiti i vrijednost [u]: ''bonito'' [bo'nitu, bu'nitu] 'lijep', ''chover'' [šo'veh, šu-] 'kišiti', ''dormir'' [doh'mih, du-] 'spavati'.

8. '''Naglašeno O, iza kojeg ne dolazi nosni samoglasnik''' izgovara se, ovisno o riječi kao otvoreno o (ó) ili kao zatvoreno o (ô) tj. [o]. Pravila nema, te se radi ortoepije mora posegnuti za  rječnikom. 

9. '''U svim ostalim slučajevima''' O se izgovara kao zatvoreno o [o]: ''morar'' [mo'rah] 'stanovati', ''decorar'' [deko'rah] 'naučiti (napamet)', ''fotografia'' [fotogra'fia] 'fotografija', ''coloquial'' [koloki'aw, kolo'kjaw] 'razgovorni', ''morfologia'' [mohfolo'žia] 'morfologija' itd.

=== Suglasnici (Consoantes)===

[[Suglasnik|Suglasnici]] '''b, f, p''' i '''v''' se izgovaraju kao u [[hrvatski|hrvatskom]]. '''H''' se nikada ne izgovara. '''J''' se uvijek izgovara kao hrv. [ž], '''ç''' kao hrv. [s], '''ch''' kao hrv. [š],
a '''q''' kao hrv. [k]. Izgovor grafema '''c, d, g i t''' ovisi o
grafemima koji dolaze iza njih:

{| class="prettytable"
|- 
! grafem !! ispred ''a'', ''o'', ''u'' !! ispred ''i'' <br> ispred nenaglašenog ''e'' <small>(kada se izgovara kao [{{IPA|ɪ}}])</small> !! ispred ''e'' u drugim položajima
|- 
| c || [k] || [s] || [s]
|- 
| d || [d] || [dž] ({{IPA|ʤ}}) || [d]
|- 
| g || [g] || [ž] ({{IPA|ʒ}}) || [ž] ({{IPA|ʒ}})
|- 
| t || [t] || [č] ({{IPA|tʃ}}) || [t]
|}

'''Tekući suglasnici''' se izgovaraju kao što slijedi:

{| class="prettytable"
|- 
! likvida !! na početku riječi !! na kraju sloga ili riječi !! nakon nazalnog vokala !! dvostruka !! u ostalim slučajevima
|- 
| r || [h] || [h] || [h] || [h] || [r]
|- 
| l || [l] || [w] || [l] || - || [l]
|}

'''Strujni suglasnici''' se izgovaraju ovako:

[[Datoteka:Sibilantipt2.png|Sibilanti potugalskog jezika]]

'''Nosni suglasnici''' portugalskog jezika se izgovaraju:

[[Datoteka:Clipboard06nazali.png|Nosni suglasnici portugalskog jezika]]

'''Dvoslov NH'''

[[Datoteka:Nasalglide2.png|Nasal Glide updated]]

'''Dvoslov LH''' 

se najčešće izgovara kao nesaliveno l'j (dakle kao kombinacija hrv. l + hrv. j [y]), slično [[slovenski|slovenskom]] lj: 
''ilha'' ['ilya] 'otok', 

''filho'' ['filyu] 'sin'. Polusamoglasnik j [y] iz skupa l’j [ly] se najčešće ne izgovara, dakle LH je [l]:

1. '''ispred otvorenog e '''[ε]:  ''mulher'' [mu'l(y)εh] ‘žena’; ''Guilherme'' [gi'lεhmi] Guilherme;

2. '''isped digrafa NH '''[ỹ]: ''filhinho'' [fi'lĩỹu] 'sinčić'; ''folhinha'' [fo'lĩỹa] 'kalendar'.


'''Grafem X''' 

1. '''na početku riječi''' se izgovara kao [š] (kao npr. u ''xícara'' 'šalica');

2. '''na kraju riječi''' se izgovara kao [ks] (kao u npr. ''tórax'' 'prsni koš, toraks');

3. '''ispred suglasnika''' izgovara se kao [s] (kao npr. u ''explicar'' [espli'kah, ispli'kah] 'objasniti'). 

4. '''između samoglasnika''', može poprimiti vrijednosti: 

---[z] (kao u ''exame'' 'ispit'), 

---[s] (kao u ''próximo'' 'blizak'), 

---[š] (kao u ''vexame'' 'sramota'),

---[ks] (kao u ''táxi'' 'taksi'). 

Ne postoje pravila izgovaranja intervokalnog '''X''', pa se valja poslužiti rječnikom.

== Poveznice ==
* [[Zajednica država portugalskog govornog područja]]
* [[Policentrični standardni jezik]]

== Literatura ==

'''Fonética e fonologia do português.''' Thaïs Cristófaro Silva. Editora Contexto. São Paulo. 2001.

'''Modern Portuguese (A Reference Grammar).''' Mário A. Perini. Yale University Press. New Haven. 2002.
== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.ethnologue.com/14/show_language.asp?code=POR Ethnologue (14th)]
*[http://www.ethnologue.com/15/show_language.asp?code=por Ethnologue (15th)]

{{Službeni jezici EU}}

{{Portugalsko-galicijski jezici}}

[[Kategorija:Portugalsko-galicijski jezici]]
[[Kategorija:Jezici Portugala| ]]
[[Kategorija:Jezici Angole| ]]
[[Kategorija:Jezici Brazila| ]]
[[Kategorija:Jezici Francuske]]
[[Kategorija:Jezici Gvineje Bisau| ]]
[[Kategorija:Jezici Indije]]
[[Kategorija:Jezici Istočnog Timora| ]]
[[Kategorija:Jezici Mozambika| ]]
[[Kategorija:Jezici Svetog Tome i Principa| ]]
[[Kategorija:Jezici Zelenortske Republike]]
[[Kategorija:Jezici po abecedi:P]]