Vidi kôd stranice Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/11 2016

Bogoslav Šulek''' (Bohuslav; [[Sobotište]] ([[Okrug Senica]]), [[Slovačka]], [[20. travnja]] [[1816.]] - [[Zagreb]], [[30. studenoga]] [[1895.]]), bio je [[Popis hrvatskih jezikoslovaca|hrvatski jezikoslovac]], [[povjesničar]], [[publicist]] i [[leksikograf]] [[Slovaci u Hrvatskoj|slovačkoga]] podrijetla. Utemeljiteljem je hrvatskoga znanstvenog nazivlja.

Bogoslav Šulek rodio se je u Sobotištu (Slovačka), 1816. godine. Pučku školu pohađao u Sobotištu, evangelički licej u Požunu ([[Bratislava]]). Ne zaredivši se za pastora i ne mogavši poći na studij u [[Jena|Jenu]], u studenome [[1838.]] godine dolazi k bratu u [[Slavonski Brod|Brod na Savi]], uspostavlja vezu s [[Ljudevit Gaj|Ljudevitom Gajem]] ([[1839.]]) i od jeseni iste godine u Zagrebu radi u tiskari [[Franjo Župan|Franje Župana]].

U Gajevim izdanjima počinje surađivati [[1841.]] godine. Godine [[1844.]]/[[1845.]] glavni je urednik ilegalnoga lista ''"Branislav"'' koji je tiskan u [[Beograd]]u. Od [[1846.]] godine uređuje Gajeve ''"[[Novine Horvatzke|Novine Horvatske, Slavonske i Dalmatinske]]"'', od broja 113 [[1849.]] godine ''"[[Slavenski jug]]"''a od [[1850.]] godine ''"Jugoslavenske novine"''. U [[1850-ih|pedesetim godinama]] intenzivno djeluje kao pisac popularnih priručnika (na primjer ''Naputak za one, koji uče čitati'', ''Početnica za djecu'', ''Prirodopis za niže škole'', ''Biljarstvo za višje gimnazije'' i ine). Istodobno radi na njemačko-hrvatskome rječniku. Pobijao je velikosrpska jezičnopolitička presizanja srpskoga jezikoslovca i folklorista [[Vuk Karadžić|Vuka Karadžića]].

Godine [[1856.]] u časopisu ''"[[Neven (časopis)|Nevenu]]"'' izlazi ključni Šulekov članak ''"Srbi i Hrvati"'', na više od 30 stranica. Trijeznim se pristupom u kojemu je kombinirana povijest, književnost i filologija pobijaju velikosrpski stavovi koji atribuiraju svu [[štokavsko|štokavski]] napisanu književnost srpskomu jezičnomu korpusu. ''"Tko želi zaniekati egzistenciu jednomu narodu, taj treba da se dobro naoruža razlozima vodjenim iz naravi stvari i svjedočanstvima vjere dostojnih povjestnika"''. Primorski pisci nazivaju svoj jezik hrvatskim, tvrdi Šulek te citira desetak i više djela u kojima se spominje u naslovu hrvatsko ime. Naprotiv, ne može se naći knjiga pisana [[glagoljica|glagoljicom]] ili latinicom u kojoj bi pisac svoj jezik zvao srpskim, pače i knjige pisane hrvatskom ćirilicom (bosančicom) zovu svoj jezik hrvatskim ili slovinskim. Uostalom {{--}} kako bi ga hrvatski pisac i mogao nazvati srpskim, kada su u ono doba sve do najnovijega vremena Srbi pisali smjesom crkvenoga, ruskoga i srpskoga jezika, dok je štokavski jezik ''"sve do ovoga vieka samo kod Hrvata cvatio"''.

<small>...[[Bogoslav Šulek|Pročitaj cijeli članak]]