Vidi kôd stranice Oružane snage Austro-Ugarske

<!--'''Oružane snage Austro-Ugarske'''-->{{Infookvir vojna postrojba
|naziv                            = Oružane snage Austro-Ugarske<br>''bewaffnete Macht der Doppelmonarchie''<br>''Österreichisch-Ungarisches Militärwesen''
|slika                            = [[Datoteka:Austria-Hungaria transparency.png|180px]]
|opis slike                       = grb Austro-Ugarske
|osnovana datum                   = [[1867.]] 
|ukinuta datum                    = [[1918.]] 
|period                           = 
|država                           = {{ZD+X/A|A-U}}
|odanost                          = [[Datoteka:Wappen Habsburg-Lothringen Schild.svg|23px|link=]] [[Habsburg|Habsburška kuća]]
|grana                            = Carska i kraljevska vojska<br>Carsko i kraljevsko domobranstvo<br>[[Kraljevsko ugarsko domobranstvo]]<br>→[[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo]]<br>[[Carske i kraljevske zračne snage]]<br>[[Austro-ugarska ratna mornarica|Carska i kraljevska mornarica]]
|vrsta                            = Oružane snage Austro-Ugarske
|uloga                            = 
|specijalizacija                  = 
|veličina                         = 2.500.000 (1914)
|zapovjedna struktura             =
|vojarna oznaka                   = 
|sjedište                         = Beč
|nadimak                          = 
|zaštitnik                        = 
|geslo                            = 
|boje                             = 
|marš                             = 
|maskota                          = 
|obljetnica                       = 
|oprema                           = 
|oprema oznaka                    = 
|bitke                            = Zauzimanje BiH 1878.<br>[[Prvi svjetski rat]]
|bitke oznaka                     = 
|odlikovanja                      = 
|raspuštena                       =  
|zapovjednik1                     = Car [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.]] (zadnji)
|zapovjednik oznaka               = Vrhovni zapovjednik
|trenutačni zapovjednik           =
|trenutačni zapovjednik oznaka    =
|zapovjednik2                     = [[Hermann Kövess von Kövessháza]] (zadnji)
|zapovjednik2 oznaka              = Načelnik Glavnog stožera 
|ceremonijalni zapovjednik        = Rudolf Stöger-Steiner von Steinstätten 
|ceremonijalni zapovjednik oznaka = Ministar rata
|istaknuti zapovjednici           = [[Franz Conrad von Hötzendorf]]<br>[[Oskar Potiorek]]<br>[[Miklós Horthy]]<br>[[Svetozar Borojević]]
|simbol raspoznavanja             = [[Datoteka:War flag of Austria-Hungary (1918).svg|180px]]
|simbol raspoznavanja oznaka      = Ratna zastava Austro-Ugarske
|simbol raspoznavanja 2           = 
|simbol raspoznavanja 2 oznaka    = 
|simbol raspoznavanja 3           = 
|simbol raspoznavanja 3 oznaka    = 
|simbol raspoznavanja 4           = 
|simbol raspoznavanja 4 oznaka    = 
}}

'''Oružane snage Austro-Ugarske''' ([[Njemački jezik|njem.]] ''Österreichisch-Ungarisches Militärwesen'', ''bewaffnete Macht'';<ref>Carl GlÜckmann, Das Heerwesen der österreichisch-ungarischen Monarchie; für den Unterricht und das selbst Studium dargestellt, II. Auflage, Beč, 1891., str. 2.</ref><ref>[http://www.mlorenz.at/ Österreich-Ungarns bewaffnete Macht 1900 - 1914]</ref><ref name="wien">Die zeitgenössische Kroatische Militärterminologie und die Geschichte ihrer Entstehung Verfasser, Mag.phil. Zvonko Orešković, UNI Wien, str. 187.</ref> u onovremenim hrv. izvorima ''ces. i kr. Austro-Ugarska vojska''<ref>Hrvatski vojnički koledar, Zagreb, [[1912.]], str. 1.</ref> i ''Oružana sila''<ref name="wien"/>) uz vanjske poslove i financije bile su jedna od tri zajednička čimbenika Dvojne Monarhije. Nastale su [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarskom nagodbom]], a prošle su kroz nekoliko ciklusa reorganizacije. 

== Ustroj i struktura ==
Oružane snage su se osnovno dijelile na:

*[[austro-ugarska vojska|austro-ugarsku vojsku]]
*[[Austro-ugarska ratna mornarica|austro-ugarsku ratnu mornaricu]]
*[[carske i kraljevske zračne snage|c. i kr. zračne snage]] (od 1912.)

Ministarstvo rata bilo je jedno od rijetkih zajedničkih ministarstava u Dvojnoj Monarhiji koje je bilo nadležno na čitavom području države, a nad kojim je Carska vlada, a ne [[Cislajtanija|austrijska]] ili [[Translajtanija|ugarsko-hrvatska]], imala kontrolu. No, kontrolu nad domobranstvima i pučkim ustankom imala su zemaljska ministarstva obrane u Cislajtaniji i Translajtaniji, svako na svom području. Unutar zajedničkog Ministarstva rata, [[Austro-ugarska ratna mornarica|mornarica]] je uživala značajnu autonomiju u zapovijedanju kroz postojenje Mornaričke sekcije s vlastitim stožerom i sjedištem, dok se Ministarstvo usredotočilo na potporu i administraciju.

Iako je nominalno bilo krovna vojna vlast u državi, Ministarstvo rata nije bilo odgovorno ne samo za brojno oružništvo, već ni za brojne institucije poput ''[[Evidenzbureau]]a'', obavještajne službe u nadležnosti ministarstva vanjskih poslova. Rascjepkanost i međusobne trzavice brojnih tijela, službi i ustrojbenih cjelina slabile su spremnost austro-ugarskih oružanih snaga. Zasebni stožer i vrhovni zapovjednici nadgledali su vojnu obuku, planiranje i operativne odgovornosti njihovih grana OS. [[Austro-ugarska vojska|Kopnena vojska]] je [[1914.]] bila podijeljena na 16 vojnih [[korpus]]a s 325.000 aktivnih vojnika na svim razinama, uz 40.000 vojnika austrijskog [[Carsko i kraljevsko domobranstvo|c. i kr. domobranstva]] te 30.000 [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|kr. ugarsko-hrvatskog domobranstva.]] [[Austro-ugarska ratna mornarica|Ratna mornarica]] upotrebljavala je brojne luke na [[Jadran]]u, s [[Pula|Pulom]] kao glavnom lukom. [[1914.]] posjedovala je 3 suvremena [[dreadnought]]a klase Tegetthoff kao i 9 starijih bojnih brodova uz 3 suvremena klase pred-dreadnought. Ostatak flote činila su razna plovila, krstarice, razarači i podmornice. [[Carske i kraljevske zračne snage|Zrakoplovstvo]] je 1913. bilo u začetku, a zalaganjem [[Milan Emil Uzelac|Emila Uzelca]] [[1914.]] vojnoj balonskoj službi dodana je nekolicina njemačkih zrakoplova.

==Povijest ==
=== Pozadina ===
[[Habsburška Monarhija]] bila je vodeća sila u [[Sveta alijansa|protunapoleonskim koalicijama]], poraženima 1800., 1805. okupacijom Beča i konačno 1809. No, Austrija se ipak 1814. pridružila posljednjoj, uspješnoj kampanji protiv [[Napoleon]]a. Regularna vojska iskazala je vjernost monarhiji 1848./9., prilikom revolucije. [[1859.]] Austrija je uvučena u rat s [[Pijemont]]om i Francuskom. Rat je trajao svega tri mjeseca, ali obje strane su podigle brojne snage. Austrija je poražena nakon žestokih bitaka na [[Magenta|Magenti]] i kod [[Bitka kod Solferina|Solferina]]. 

[[Prusija]] je uspostavila prevlast nad njemačkim državama nakon pobjede u [[Austrijsko-pruski rat|Austro-pruskom ratu]] [[1866.]] Ključna bitka se odigrala kod [[Königgrätz]]a ([[Hradec Králové]]) u Češkoj. Austrija je izgubila 20.000 vojnika, dok ih je još toliko zarobljeno. Taj je poraz zasjenio pobjede nad Sardinijom kod [[bitka kod Custozze|Custozze]] i u [[Bitka kod Visa|bitci kod Visa]].
Glavni razlog vojnim neuspjesima Austrije sredinom 19. stoljeća bila je konstantna politička borba oko izdvajanja sredstava za vojsku. To se odražavalo na slaboj izobrazbi i obuci vojnih obveznika, kao i kvaliteti notorno potplaćenih dočasnika. Usto, vojska se koristila i zastarjelom taktikom - frontalnom napadu s bajunetama. Zapovjedništvo za potporu bilo je poznato po neučinkovitosti i korupciji.

Stalna (stajaća) vojska [[1854.]] sastojala se od 12 [[Zbor (vojska)|zbor]]ova s 240.000 pripadnika. Punom popunom iz pričuve ukupan broj vojnika rastao je na 800.000 te ju je to činilo jednom od najvećih vojski u Europi. No, sporost mobilizacije i loš transpot snaga umanjivali su prednost brojnosti. Pričuvnici i vojni obveznici bili su često dodijeljeni u pukovnije daleko od mjesta prebivališta, što je mobilizaciju produžavalo na osam tjedana, gotovo dvostruko duže no što je trebalo [[Prusko Kraljevstvo|pruskoj]] vojsci, organiziranoj po regionalnom ključu.

=== 1867.-1914.===
[[Datoteka:Mapa c.k. garnizonow (Landwehra) 1898.jpg|200px|mini|lijevo|Razmještaj austro-ugarske vojske, [[1898.]]]]
[[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarskom nagodbom]] [[1867.]] osnovane su zajedničke austro-ugarske oružane snage, koje se dijele na zajedničku vojsku i [[Austro-ugarska ratna mornarica|ratnu mornaricu]] te tri domobranstva:<ref>István Deák: Der k. (u) k. Offizier 1848– 1918, Beč – Köln – Weimer, 1991., str. 72.{{citat|Oba zakona predviđaju zajedničku vojsku i mornaricu podčinjenu državnom ratnom ministru, te tri domobranstva, naime austrijsko, ugarsko i hrvatsko-slavonsko (Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nämlich eine östrreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische, vor.)|István Deák}}</ref> c. i kr. domobranstvo pod imenom ''landwehr'' (za [[Cislajtanija|austrijski dio]] [[Austro-Ugarska|Monarhije]]), [[kraljevsko ugarsko domobranstvo|kr. ugarsko domobranstvo]] pod imenom ''honvédség'' (za [[Translajtanija|ugarski dio]] [[Austro-Ugarska|Monarhije]]) i [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|hrvatsko-slavonsko domobranstvo]] (za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju) te dvojno podijeljen [[pučki ustanak]].<ref name="ustroj">[http://hrcak.srce.hr/10513 Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.]</ref> 

Zajednička vojska ima zadaću braniti [[Austro-Ugarska|dvojnu monarhiju]] protiv ''"izvanjskog neprijatelja i uzdržavati red i sigurnost u zemlji"''.<ref name="ustroj"/> Domobranstvu je zadaća podupirati zajedničku vojsku i braniti granice od napada, te iznimno za održavanje reda i sigurnosti.<ref name="ustroj"/> Pučki se ustanak (Landsturm)predviđa kao krajnja obrambena mjera u ratu u slučaju prodora neprijatelja na teritorij [[Austro-Ugarska|Monarhije]].<ref name="ustroj"/> Posebno je ustrojen tek 1886. Vojna obveza u zajedničkoj vojsci traje 10 godina (3 godine u postrojbi i 7 godina u pričuvi), a u domobranstvu 12 godina (2 godine u postrojbi i 10 godina u pričuvi).<ref name="ustroj"/>

[[Austro-ugarska vojska]] bile je opisivana kao "država u državi". Nadvladavala je brojne etničke sukobe te poliitčke i ekonomske podjele te je nerijetko bile jedina prava spona lojalnosti brojnih naroda Carstva. [[Austro-Ugarska]] je ostavljala dojam visoko militarizirane nacije. Prema britanskom povjesničaru Edwardu Crankshawu, ne samo car, već i većina muškaraca višeg sloja nikad ne nosi civilnu odjeću, osim prilikom lova. Pojedine pukovnije su bile pomno urešene i opremljene.

[[Pukovnija|Pukovnije]] su bile organizirane po jezičnom ključu, iako je [[njemački]] bio zapovjedni jezik. Etnička pripadnost nije priječila novačenje ili redovno promaknuće časnika drugih narodnosti i jezika. No, u prestižnijim postrojbama, većina visokih časnika dugovala je svoje činove podrijetlu ili materijalnom statusu. 1900. većina [[časnik]]a je govorila njemački kao materinski jezik, iako je gotovo četvrtina stanovništva bila [[mađari|mađarske nacionalnosti]].
Na prijelazu stoljeća, OS su prošle kroz temeljitu modernizaciju. Kao rezultat truda načelnika glavnog stožera [[Rudolf Montecuccoli|Montecuccoli]]ja i prijestolonasljednika [[Franjo Ferdinand|Franje Ferdinanda]] Mornarica je posebno modernizirana izgradnjom novih brodova. Vojska je također poprilično reorganizirana, ali je zadržala oslonac na pogranične utvrde, i to u eri brzog ratovanja. 

OS Austro-Ugarske služile su i u inozemstvu, prvenstveno [[Zaposjedanje BiH 1878.|zauzimanjem BiH i Sandžaka 1878.]], ekspedicijom na [[Kreta|Kretu]] i sudjelovanjem u gušenju [[Bokserski ustanak|Bokserskog ustanka.]]

=== 1914.-1918.===
{{Glavni|Austro-Ugarska#Prvi svjetski rat|l1=Austro-Ugarska u Prvom svjetskom ratu}}
Početkom rata, vojska je podijeljena na dvije skupine: manja je napala [[Kraljevina Srbija|Srbiju]], dok je veća krenula na istočnu bojišnicu protiv [[Rusko Carstvo|Rusije]]. No, srbijanska kampanja je bila katastrofa - do kraja 1914. nije zauzet gotovo nikakav teritorij po cijenu 227.000 vojnika (od ukupno 450.000).

==Naslijeđe==
Neke tradicije stare [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i danas su očuvane u Austrijskoj vojsci. Primjerice, najpoznatija postrojba je poznata pod nazivom ''Jägerregiment Beč'' smještena u Vojarni [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]]. Mnoge druge pukovnije čuvaju tradiciju poznatih austro-ugarskih pukovnija, poput "''Kaiserjäger''", ''"Rainer"'', itd.

==Galerija==
<center>
<gallery>

Image:Rovine_della_facciata_del_Forte_Vezzena.jpg|Tvrđava Vezzena
Image:Forte Prato Piazza2.jpg|Tvrđava Prato Piazza
Image:Lusern. 38cm.Haubitze. (BildID 15636899).jpg|Haubica M 16 kalibra 38 cm
Image:Austrian troops leaving Jerusalem, 1916.JPG|Austrijske postrojbe napuštaju [[Jeruzalem]] 1916.
Image:Handgranatenwerfer an der isonzofront 10. september 1917.jpg|Postrojbe u ratu
Image:Militärparade ringstrasse wien.jpg|Pješačka pukovnija na mimohodu 1913.
Image:100 mm Skoda Gebirgshaubitze.jpg|Škoda 100 mm brdski top
Image:Albatros D.III(Oef.) Brumowski.jpg|Lovački zrakoplov
Image:GuentherZ 2006-05-20 0487 Wien03 Marinesektion.jpg|Sjedište Mornaričke sekcije Ministarstva rata
Image:Klasa radetzky.png|Pre-dreadnought Klase Radetzky
Image:Habsburg-class.jpg|Pre-dreadnought Klase Habsburg 
Image:Vunitis-class.jpg|Dreadnought klase Viribus Unitis
Image:Gun turret on SMS Tegetthoff.JPG|Topovske kupole [[SMS Tegetthoff]]a

</gallery>
</center>

== Literatura ==

*[http://hrcak.srce.hr/12085 Tado Oršolić: Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija Austrougarske vojske 1867.–1890., Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.46 Kolovoz 2004.]


==Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Military of Austria-Hungary|Oružane snage Austro-Ugarske}}
* [http://www.austro-hungarian-army.co.uk/index.htm Austro-ugarske kopnene snage 1848.–1918.]
* [http://www.oocities.org/veldes1/index.html Vodstvo Austro-Ugarske 1914.-1918.]


[[Kategorija:Austro-Ugarska]]