Vidi kôd stranice Nasilje među djecom i mladima

<!--'''Nasilje među djecom i mladima'''-->{{NPOV/OK}}
'''Nasiljem među djecom i mladima''' smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema [[djeca|djeci]] (<ref>Prema [[Konvencija o pravima djeteta|Konvenciji o pravima djeteta]] iz 1989. godine [[dijete]] označava svaku osobu mlađu od osamnaest godina osim ako se zakonom koji se primjenjuje na dijete granica [[punoljetnost]]i ne odredi ranije</ref>) i mladima(<ref>Prema Zakonu o sudovima za mladež (Narodne novine br. 111/97., 12/02.) maloljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest godina života, a mlađi punoljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila osamnaest, a nije navršila dvadesetijednu godinu života. Sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 73/97., 27/01., 59/01., 82/01, 103/03) [[mlađa punoljetna osoba]] je osoba do navršene 21. godine života.</ref> od strane njihovih vršnjaka (<ref>Termin ''vršnjaci'' odnosi se na široki raspon kategorija djece i mladih, a objašnjeno u obrazloženju značenja ''djece'' i ''mladih''.</ref>) učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju(<ref>'''Nasilništvo''' podrazumijeva 6 definirajućih činitelja: namjera da se nanese [[ozljeda]] ili [[šteta]]; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške; posljedice.</ref> i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).<ref name=protokol>[https://mdomsp.gov.hr/userdocsimages/arhiva/files/62300/Protokol%20o%20postupanju%20u%20slucaju%20nasilja%20medju%20djecom%20i%20mladima.pdf ''PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA ''] Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske. Stranice Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Zagreb, listopad 2004. Pristupljeno 29. listopada 2020. <br>Uvjeti korištenja [https://mdomsp.gov.hr/uvjeti-koristenja/76]. [https://vlada.gov.hr/uvjeti-koristenja/11852 Uvjeti korištenja], stranice Vlade Republike Hrvatske: ''Sadržaji s ovih stranica mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. ''.</ref>{{is|3.}}

== Definicija ==
[[Nasilje]]m među djecom i mladima smatra se osobito: 
* namjerno uzrokovani fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje, gađanje, šamaranje, čupanje, zaključavanje, napad različitim predmetima,<ref name=protokol/>{{is|3.}} [[pljuvanje]] i slično bez obzira da li je kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna ozljeda,<ref name=protokol/>{{is|4.}} 
* [[psihičko nasilje|psihičko]] i [[emocionalno nasilje]] prouzročeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima od strane jednog djeteta ili više djece. Negativni postupci su: [[ogovor|ogovaranje]], nazivanje pogrdnim imenima, [[ismijavanje]], [[zastrašivanje]], [[izrugivanje]], namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine kojoj pripada ili isključivanje i zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s ciljem nanošenja [[patnja|patnje]] ili [[bol]]i, širenje [[glasina]] s ciljem izolacije djeteta od ostalih učenika, oduzimanje stvari ili novaca, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari, [[ponižavanje]], naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja počinjena od djeteta i mlade osobe (unutar kojih i [[spolno uznemiravanje]] i [[spolno zlostavljanje|zlostavljanje]]) kojima se drugom djetetu namjerno nanosi [[fizička bol|fizička]] i [[duševna bol]] ili [[sramota]].<ref name=protokol/>{{is|4.}}

== Nasilništvo ==
''Nasilništvo'' podrazumijeva 6 definirajućih činitelja: namjera da se nanese ozljeda ili šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške; posljedice.<ref name=protokol/>{{is|3.}} 

== Normalni sukob vršnjaka ==
''Normalni sukob vršnjaka'' ima slijedeća obilježja: ne postoje elementi navedeni za [[nasilništvo]]; djeca ne insistiraju da mora biti po njihovom po svaku cijenu; mogu dati razloge zašto su u sukobu; [[isprika|ispričaju]] se ili prihvate rješenje da nitko nije pobijedio; slobodno [[pregovor|pregovaraju]] da bi zadovoljili svoje [[potreba|potrebe]]; mogu promijeniti temu i otići iz situacije. <ref name=protokol/>{{is|3.}}

== Bullying ==
Nasilničko ponašanje djece ([[bullying]]) razlikuje se od jednokratnih incidenata i dječjih svađa ili tučnjava, jer se radi o ponašanju koje obilježava agresivno ponašanje kojim se namjerno nekome čini zlo, ponavljanje tijekom određenog vremena, neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijeg ili gupa protiv pojedinca). Nasilje i zlostavljanje uključuje različita ponašanja: verbalno (dobacivanje, izrugivanje, omalovažavanje, prijetnje), socijalno (izbjegavanje, ignoriranje, isključivanje iz aktivnosti, ogovaranje i širenje zlobnih tračeva), psihološko (oštećivanje imovine, krađa i bacanje stvari, prijeteći pogledi, praćenje) i tjelesno (guranje, rušenje, udarci).<ref name=protokol/>{{is|4.}}

== Prepoznavanje vršnjačkog nasilja ==
Žrtve se često boje otići u školu (ili koju drugu odgojno-obrazovnu ustanovu) i iz nje, odbijaju ići tamo, žale se da su bolesni da bi mogli ostati kod kuće ili markiraju iz škole, a za izbjeći nasilnike znaju promijeniti uobičajeni put prema školi ili moliti roditelje da ih odvezu. Znak izraženijih fizičkih napada je kad žrtve najednom dolaze kući redovno s potrganom odjećom, oštećenim školskim knjigama ili bez svojih stvari. Može se primijetiti neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine. Ako nasilnik od žrtve traži novac, odjednom kod djece žrtava "nestaje" novac koji su im roditelji dali za ručak ili džeparac, pa ponekad žrtve se vraćaju kući izgladnjeli jer im je uzet novac za ručak. Žrtve nestanak novaca često "opravdavaju" riječima da su ga „izgubili“. U gorem slučaju žrtva radi izbjegavanja neugode i udovoljavanja nasilniku sve češće traži novac od roditelja ili čak krade. U školi ta djeca žrtve nerijetko sama provode odmor, a da to prijateljima iz razreda nije neobično i nisu zabrinuti zbog toga. Kod eskaliranog oblika (strah drugih vršnjaka da se to njima ne dogodi, strah drugih vršnjaka koje je zlostavljač zastražio ili u najgorem obliku krug zlostavljača se proširio na cijelu sredinu) nasilja, vršnjaci iz razreda ih ne biraju u grupnim športovima. Nastavnici mogu primijetiti da dijete češće traži njihovu blizinu, nesigurnost i uznemirenost ako učenik treba izaći pred ploču, odnosno pred razred.<ref name="hrabri telefon">[https://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/bullying-nasilje-medu-vrsnjacima/ ''Bullying – nasilje među vršnjacima ''] Hrabri telefon. Pristupljeno 29. listopada 2020.</ref>

== Posljedice ==
Zbog osjećaja bespomoćnosti i straha često je neprijavljivanje nasilja. Žrtve često odbijaju govoriti o tome što nije u redu, uključujući i kad ih se pita što je. Često govore nevjerojatna objašnjenja i isprike za ono što nas zabrinjava. Vrlo je bitno pri pristupu žrtvi uvažiti njene strahove i pratiti njen tempo, pružajući joj za to vrijeme razumijevanje, ohrabrenje i podršku koji će joj olakšati dijeljenje svoje priče s nama.<ref name="hrabri telefon"/>

Zbog svakodnevna suočavanja sa strahom i neizvjesnošću na mjestu koje bi trebalo biti mjesto ugodna druženja s vršnjacima a koje se pretvorilo u suprotnost, javlja se kronično izostajanje iz škole ili otpor odlasku u školu. Uspjeh u školi nerijetko slabi. Boravak na takvom nesigurnom i neprijateljskom mjestu ispunja žrtvu strahom, nesigurnošću, tugom, usamljenošću i osjećajem bespomoćnosti. Žrtva je povučenija nego što bi bila, ako bi uopće bila povučena. Posljedica je to gubitka samopoštovanja, odnosno [[osjećaj manje vrijednosti|osjećaja manje vrijednosti]] i [[samokritičnost]]i. Žrtva ne nalazi na potporu u sredini, pa se osjeća usamljeno i napušteno, jer nasilnici žrtvu često nastoje izolirati i izdvojiti od društva. Žrtva gubi vjeru da se nešto doista može promijeniti. Kod dugotrajno pretrpljenog nasilja, javljaju se psihosomatski simptomi pa se žrtva može početi žaliti na [[glavobolja|glavobolju]], bolove u trbuhu ili leđima, [[vrtoglavica|vrtoglavicu]] ili imati poteškoće sa spavanjem. Žrtva je rastuće nesigurna u sebe, [[anksioznost|anksiozna]], napeta, [[depresija|depresivna]] ili čak [[agresivnost|agresivna]] prema drugima. Događaju se promjene u svakodnevnim rutinama, pa n.pr. dijete ili mlada osoba može prestati jesti, imati [[poremećaj sna|poteškoća sa spavanjem]] ili [[noćna mora|noćne more]]. Kod težih oblika vršnjačkog nasilja kod žrtava se javlja [[samoranjavanje]], [[prijetnja]] [[samoubojstvo]]m ili čak pokušaj samoubojstva.<ref name="hrabri telefon"/>

Posljedice vršnjačkog nasilja utječu na žrtvin život i u kasnijim fazama života, uključujući odraslu dob. Moguće je niže samopoštovanje, osjećaj nemoći da se zauzmu za sebe, osjećaj da svijet nije sigurno mjesto, naučena bespomoćnost te ljutnja i ogorčenost na svijet. Žrtve su sklonije anksioznosti, depresiji, [[poremećaj pažnje|poremećajima pažnje]] i [[poremećaj prehrane|poremećajima prehrane]].<ref name="hrabri telefon"/>

== Obveze državnih ustanova ==
U slučaju prijave ili dojave o nasilju, zadužena stručna u odgojno-obrazovnim ustanovama za to područje obvezna je spriječiti to nasilje, obavijestiti roditelje djeteta žrtve ili zakonske zastupnike djeteta žrtve, i obavijestiti ih o svemu u svezi sa slučajem, razgovarati s djetetom žrtvom nasilja, sprovesti liječničku intervenciju ako je potrebno i sačekati liječnikovu preporuku o daljnjem postupanju i dolazak djetetovih roditelja ili zakonskih zastupnika, savjetovati roditelje žrtve o mogućim oblicima savjetodavne i stručne pomoći djetetu, također obaviti razgovor s djetetom nasilnikom i njegovim roditeljima ili zakonskim zastupnicima, upoznati ih s neprihvatljivošću takva ponašanja, te izvijestiti ih o obvezi odgojno-obrazovne ustanove da slučaj prijavi nadležnom centru za socijalnu skrb, Uredima državne uprave u županijama (Službama za društvene djelatnosti i/ili Gradskom uredu za obrazovanje i šport Grada Zagreba), policiji ili nadležnom državnom odvjetništvu. Policija je po prijavi ili dojavi (odgojno – obrazovne ustanove, domova za skrb o djeci, centra za socijalnu skrb, djeteta, njegovog roditelja, zakonskog zastupnika ili neke treće osobe) također obvezna reagirati obvezna poslati specijaliziranog policijskog službenika za maloljetničku delinkvenciju, a iznimno drugog policijskog službenika, radi poduzimanja nužnih i neodgodivih mjera i radnji itd.<ref name=protokol/>{{is|4.-6.}}

== Vidi ==
* [[nasilje u obitelji]]
* [[nasilje nad ženama]]
* [[nasilje nad djecom]]
* [[virtualno zlostavljanje]] (cyberbullying)
* [[mobbing]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*Paulina Križić: [https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:162:566397 ''Virtualno nasilje među mladima ''] Sveučilište u Zadru, Zadar, 2017.
*[https://data.unicef.org/topic/child-protection/violence/peer-violence/ ''Peer violence''] UNICEF, lipanj 2020.

[[Kategorija:Kriminal]]