Vidi kôd stranice Napoleon Bonaparte

<!--'''Napoleon Bonaparte'''-->{{Izdvojeni članak|listopad 2006.}}
{{preusmjerava|Napoleon}}
{{Infookvir monarh
| ime                  = Napoleon I. Bonaparte
| slika                = [[Datoteka:Jacques-Louis David - The Emperor Napoleon in His Study at the Tuileries - Google Art Project.jpg|200px]]
| opis                 = [[Jacques-Louis David]]: [[Napoleon u svojoj radnoj sobi]]
| titula               = [[Popis francuskih vladara|Car Francuske]]
| vladavina            = [[18. svibnja]] [[1804.]] - [[11. travnja]] [[1814.]]<br>[[20. ožujka]] [[1815.]] - [[18. lipnja]] [[1815.]]
| krunidba             = [[2. prosinca]] [[1804.]]
| prethodnik           = ''nitko''
| nasljednik           = [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luj XVIII.]] ''(kao kralj)''<br> [[Napoleon II.]] ''(kao car)''
| regent              =
| titula1              = [[Kraljevstvo Italija (1805.-1814.)|Kralj Italije]]
| vladavina1           = [[17. ožujka]] [[1805.]] - [[11. travnja]] [[1814.]]
| krunidba1            = [[26. svibnja]] [[1805.]]
| prethodnik1          = ''nitko''
| nasljednik1          = ''ukinuto kraljevstvo''
| regent1              =
| titula2              =
| vladavina2           = 
| krunidba2            = 
| prethodnik2          = 
| nasljednik2          =
| regent2              =
| titula3              =
| vladavina3           = 
| krunidba3            = 
| prethodnik3          = 
| nasljednik3          =
| regent3              =
| nasljeđe             = -
| supruga              = 
| supruge              = [[Joséphine de Beauharnais]]<br>[[Marija Lujza, vojvotkinja od Parme|Marija Lujza]]
| suprug               = 
| supruzi              = 
| djeca                = [[Napoleon II.]]
| puno ime             = 
| posthumno ime        = 
| dinastija            = [[Bonaparte]]
| vladarska himna      =
| otac                 = [[Carlo Buonaparte]]
| majka                = [[Letizia Ramolino]]
| datum rođenja        = [[15. kolovoza]] [[1769.]]
| mjesto rođenja       = [[Ajaccio]], [[Francuska]]
| datum smrti          = [[5. svibnja]] [[1821.]]
| mjesto smrti         = [[Sveta Helena (otok)|Sveta Helena]]
| datum pokopa         =
| mjesto pokopa        = [[Sveta Helena (otok)|Sveta Helena]], kasnije ekshumiran i prebačen u ''[[Dom invalida u Parizu|Les Invalides]]'', [[Pariz]]
| potpis               =
| zanimanje            = [[general]]
| vjera                =
}}

'''Napoleon I. Bonaparte''' (Ajaccio, [[15. kolovoza]] [[1769.]] – [[Sveta Helena (otok)|Sveta Helena]], [[5. svibnja]] [[1821.]]), bio je [[Francuska|francuski]] vojskovođa, [[državnik]] i [[car]]. 

Kao dijete siromašnog [[Korzika|korzikanskog]] plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i [[Francuska revolucija|francusku revoluciju]] dočekao s činom topničkog [[satnik]]a. U francuskim je revolucionarnim ratovima brzo napredovao do čina [[general]]a i godine [[1796.]] dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od [[Austrija]]naca iz [[Italija|Italije]]. Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske [[Kolonija|kolonije]], osvojio [[Sjeverna Italija|sjevernu Italiju]] i prisilio Austriju na sklapanje [[Mir u Campo Formiju|mira u Campo Formiju]] [[1797.]]

Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarne [[Anarhija|anarhije]] i nasilja. Godinu dana nakon pohoda u [[Egipat]], Napoleon je godine [[1799.]] izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim [[konzul]]om i zaveo osobnu [[Diktatura|diktaturu]]. Godine [[1804.]] proglasio se francuskim [[car]]em. 

Napoleonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s [[UK|Velikom Britanijom]], koji je trajao od godine [[1793.]] do [[mir u Amiensu|mira u Amiensu]] [[1802.]] Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj [[bitka kod Trafalgara|bitci kod Trafalgara]] i kraha planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima. Godine [[1805.]] u [[bitka kod Austerlitza|bitci kod Austerlitza]] porazio je i pokorio [[Austrija|Austriju]], godine [[1806.]] nakon [[bitka kod Jene|bitke kod Jene]] isto je učinio s [[Prusija|Pruskom]] te formalno okončao [[Sveto Rimsko Carstvo]], da bi nakon pobjede nad [[Rusija|Rusima]] kod [[Bitka kod Friedlanda|bitci kod Friedlanda]] [[1807.]] godine sklopio savez s ruskim carom [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandrom I.]] i ustanovio tzv. [[Kontinentalni sustav]], čiji je cilj bio ekonomskim [[embargo]]m poraziti Britaniju. 

U tom trenutku Napoleon je bio na vrhuncu moći, ali  je samo godinu dana kasnije sebi dopustio da bude umiješan u [[Dinastija|dinastijski]] sukob u savezničkoj [[Španjolska|Španjolskoj]]. Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoleonova brata za [[kralj]]a dovela je do svenarodnog otpora, pojave [[Španjolska|španjolske]] [[Gerila|gerile]] i prvih ozbiljnih francuskih poraza. Godine [[1809.]] ohrabrena je Austrija Francuskoj objavila rat što je dovelo do kratkog ali vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u [[Bitka kod Asperna|bitci kod Asperna]] Napoleon po prvi put potučen na bojnom polju. Iako je Napoleon taj rat na kraju dobio, nastojao se od sličnih problema u budućnosti osigurati ženidbom s austrijskom princezom [[Marija Lujza, vojvotkinja od Parme|Marijom Lujzom]] koja mu je rodila sina.

U međuvremenu je Rusija sve teže trpjela ekonomske posljedice Kontinentalnog sustava pa ju je godine [[1812.]] Napoleon napao s najvećom vojnom silom dotada skupljenom. Pohod se krajem godine pretvorio u katastrofu tijekom koje je izgubljen veći dio Napoleonove Velike Armije. U proljeće [[1813.]] Napoleon se suočio sa svenarodnim ustankom u [[Njemačka|Njemačkoj]] i dotadašnjim saveznicima koji su se okrenuli protiv njega. U odlučnoj [[bitka kod Leipziga|bitci kod Leipziga]] Napoleon je poražen i prisiljen na povlačenje u Francuskoj gdje je morao [[abdicirati]] i otići u izgnanstvo na otok [[Elba (otok)|Elbu]] gdje je postavljen za formalnog vladara.

Novi režim kralja [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luja XVIII.]] pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon nakon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao [[Sto dana]]. To je razdoblje završilo u lipnju [[1815.]] godine nakon poraza u [[Bitka kod Waterlooa|bitci kod Waterlooa]]. Napoleona su zarobili Britanci i zatočili na otoku  [[Sveta Helena (otok)|Sveta Helena]] gdje je umro šest godina kasnije.

Godine [[1840.]] njegovi su posmrtni ostaci vraćeni u Francusku gdje je pokopan u [[Pariz|pariškom]] [[Dom invalida u Parizu|Domu invalida]]. Njegov se pogreb smatra jednim od najvećih i najveličanstvenijih u povijesti.

Zbog svoje kratke ali burne vladavine Napoleon je i danas predmetom velikih kontroverzi. Jedni ga smatraju beskrupuloznim tiraninom i militaristom čija je vanjska politika izazvala krvoproliće i pustošenje koje se u [[Europa|Europi]] nije ponovilo sve do doba [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]]. S druge se strane navode njegova manje spektakularna, ali za razvoj europske ekonomije i kulture daleko važnija dostignuća na polju unutrašnje politike, odnosno cijeli niz liberalnih reformi kojima je staro [[feudalizam|feudalno]] uređenje postupno zamjenjivano modernim [[kapitalizam|kapitalizmom]] oličenim u Napoleonovu zakoniku poznatom kao [[Code Napoléon|Code civile]].

== Obiteljski život ==

Napoleon se prvi puta oženio [[1796.]] godine [[Joséphine de Beauharnais|Joséphinom de Beauharnais]]. Joséphine, Rosa Tascher de la Pagerie, rodila se na [[Martinique]]u gdje je njena obitelj imala plantažu [[šećer]]a. Roditelji su je udali za Alexandra de Beauharnaisa. U braku su imali dvoje djece, no rastali su se zbog bračnih razmirica. Alexandar je u doba [[Revolucija|revolucije]] bio pogubljen na [[Giljotina|giljotini]]. Joséphine se udala za Napoleona uoči njegova prvog pohoda na Italiju.

Budući da Joséphine Napoleonu nije rodila dijete, on se [[1809.]] razveo. Potom je [[1810.]] oženio devetnaestogodišnju austrijsku nadvojvotkinju Mariju Lujzu, kćer austrijskog cara [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franje I.]]. Iako nije dobrovoljno ušla u ovaj brak, već sljedeće godine [[Marija Lujza, vojvotkinja od Parme|Marija Lujza]] rodila je Napoleonu sina, nasljednika prijestolja. Marija Lujza napustila je Napoleona [[1814.]] kad je prognan na [[Elba|Elbu]]. Odlukom Bečkog kongresa dobila je vojvodine [[Parma|Parmu]] i [[Piacenza|Piacenzu]] kojima je vladala od [[1816.]] godine. Marija Lujza sklopila je još dva braka i umrla [[1847.]] godine.

Sin Napoleona I. i Marije Lujze dobio je ime [[Francois Charles Joseph Bonaparte]]. Kada je Napoleon abdicirao [[1815.]] kao četverogodišnji dječak proglašen je za francuskog cara pod imenom [[Napoleon II.]] Bio je boležljivo dijete i živio je na dvoru u [[Schönbrunn]]u. Također je bio kralj [[Rim]]a, vojvoda od [[Reichardst]]a i princ od Parme. Nadimak mu je bio Orlić (''L’aiglon''). Umro je [[1832.]] godine u 21. godini života.

== Početak vojne karijere ==

Grad [[Toulon]] nije prihvaćao [[Francuska Republika|Francusku Republiku]]. Proglasio je [[Luj XVII.|Luja XVII]]. (sina [[Luj XVI.|Luja XVI]].) kraljem i dopustio da u luku uđu engleski, talijanski i španjolski brodovi. Napoleon je sudjelovao u opsadi Toulona ([[1793.]]) i zamjenjivao je ranjenog generala. Istaknuo se kao zapovjednik topništva te je dobio čin brigadnog generala. Tada je imao 24 godine.

Potom je imenovan zapovjednikom francuske vojske u Italiji. U borbama protiv Austrijanaca porazio je čak četiri austrijska generala koji su u svakoj borbi bili brojčano nadmoćniji. Uz to su se Napoleonovi vojnici približili [[Beč]]u na sto kilometara, što je prisililo Austrijance na potpisivanje mirovnog ugovora u [[Campo Formio|Campoformiju]] ([[1797.]]). Napoleon je ukinuo [[Mletačka Republika|Mletačku Republiku]]. Njen je teritorij predao Austriji u zamjenu za austrijski teritorij na području [[Belgija|Belgije]] i vlast nad [[Milano]]m.

== Prvi konzul ==

Veliki protivnik Francuske bila je [[Velika Britanija]]. Stoga je Napoleon odlučio uništiti britansku trgovinu s [[Indija|Indijom]] osvajanjem Egipta i time gospodarski oslabiti Engleze. Godine [[1798.]] došao je u [[Kairo]]. Porazio je [[Turska|Turke]] u bitci kod [[Piramida (arhitektura)|piramida]] i zavladao Egiptom. No, kod [[Abu Qir]]a, u bitci na [[Nil]]u, francusku je [[Flota|flotu]] uništio britanski admiral [[Horatio Nelson]]. Napoleon je u Egipat doveo oko 150 znanstvenika koji su napravili [[zemljopis]]ne karte, proučavali [[biljke]] i [[životinje]]. Pomoću kamena iz Rozete koji je pisan [[hijeroglifi]]ma, demotskim i [[Grčka|grčkim]] slovima [[Jean-François Champollion]] uspio je [[1824.]] godine dešifrirati hijeroglife.

U Francuskoj je izbila politička kriza, a Austrija je ponovno zavladala sjevernom Italijom. Stoga je Napoleon potajno napustio Egipat i priključio se uroti protiv [[Direktorij]]a. Proveden je [[državni udar]] i urotnici su [[1799.]] uspostavili novu vlast koju su činila trojica konzula – Konzulat. Napoleon je imenovan Prvim konzulom i postao je neograničeni vladar.

U zemlji je uspostavljena [[vojna diktatura]], vlast je centralizirana, a uloga [[parlament]]a bila je neznatna. Također su centralizirane financije i osnovana je državna banka (Banque de France). Građanima su osigurana prava i slobode stečene u doba revolucije. Svi su bili jednaki pred zakonom i imali su pravo na slobodu [[vjeroispovijest]]i. Zakonom o školstvu otvarane su gimnazije za koje su postojale [[Stipendija|stipendije]]. Cilj školovanja bio je obrazovanje sposobnih činovnika i vojnih dužnosnika. Ono što je mnogima bilo najvažnije bilo je uspostavljanje mira i reda u državi. Godine [[1802.]] [[Ustav]] je promijenjen te je Napoleon imenovan doživotnim konzulom.

== Bitke ==

=== Carski ratovi ===

Kao izabrani doživotni konzul Napoleon se [[1804.]] godine proglasio carem. U travnju [[1803.]] Britanija je, isprovocirana Napoleonovim agresivnim ponašanjem, nastavila rat s Francuskom na moru. Dvije godine kasnije Britancima su se pridružile Austrija, Rusija, [[Švedska]] i [[Napulj]]. Zbog poraza u pomorskoj bitci kod [[Trafalgar]]a, rta na jugu Španjolske, Napoleon je napustio planove o napadu na Britaniju. Svoju je vojsku usmjerio protiv austrijsko-ruskih snaga te ih [[1805.]] porazio u bitkama kod [[Ulm]]a i [[Bitka kod Austerlitza|Austerlitz]]a.

Iste je godine brata Louisa proglasio kraljem [[Nizozemska|Nizozemske]], a šogora [[Joachim Murat|Joachima Murata]] kraljem Napulja. Godine [[1806.]] ukinuo je [[Sveto Rimsko Carstvo]] Njemačke Narodnosti i od njemačkih je država osnovao [[Rajnska konfederacija|Rajnsku konfederaciju]].

Naredni Napoleonov korak bio je nametanje kontinentalne blokade Velikoj Britaniji. Europskim državama pod njegovom kontrolom naredio je [[bojkot]] britanske robe. Zbog tih je događaja [[Pruska]] sklopila savez s Rusijom i napala je Rajnsku konfederaciju. No, Napoleon je kod [[Jena|Jene]] i [[Auerstadt]]a porazio Pruse. Sljedeće je godine ([[1807.]]) u [[Tilsit]]u sklopio mirovni sporazum s ruskim carom [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandrom I]]. Svome je carstvu pridodao dvije nove države: [[Vestfalija|Vestfaliju]], u kojoj je za kralja postavio brata [[Jérôme Bonaparte|Jérômea]], i [[Varšavsko Vojvodstvo]].

=== Pirinejski rat ===

Godine [[1807.]] Napoleon je osvojio [[Portugal]] koji nije poštovao kontinentalnu blokadu, a [[1808.]] [[Španjolska|Španjolsku]] u kojoj je za kralja postavio brata Josepha ([[Josip I. Bonaparte]]). Josephov dolazak u Španjolsku potakao je ustanak protiv Francuza, poznat pod nazivom Poluotočni rat. Napoleon je došao u Španjolsku i ugušio pobunu, no nakon njegova odlaska borbe su se nastavile. Budući da su Britanci podupirali Španjolce u pobuni u Poluotočnom ratu, Francuzi su s vremenom izgubili 300 000 vojnika i velika novčana sredstva. To je utjecalo na slabljenje Napoleonova carstva.

Ipak, Francusko Carstvo ubrzo je doživjelo najveću ekspanziju. U novom ratu [[1809.]] Napoleon je prinudio Austriju na mir u [[Schönbrunn]]u i oduzeo joj je dio teritorija. Na prostoru [[Hrvatska|hrvatskih]] i [[Slovenija|slovenskih]] zemalja južno od [[Sava|Save]] osnovao je [[Ilirske pokrajine]]. Također je zavladao Nizozemskom i dijelom sjevernih njemačkih država.

== Bitka kod Austerlitza ==
{{glavni|Bitka kod Austerlitza}}

Napoleonova bitka kod Austerlitza poznata je i pod nazivom "trocarska bitka" jer su se u njoj sukobili francuski car Napoleon, njemački car Franjo I i ruski car Aleksandar. Za manje od osam sati, otkako je Napoleon rukavicom dao znak za početak bitke, Austrijanci i Rusi bili su potučeni. Izgubili su 35 000 vojnika, 15 generala, 150 topova i 42 zastave. Napoleon je učvrstio svoju vlast u Europi.

Zaraćene vojske kretale su se prema [[Brno|Brnu]] u [[Češka|Češkoj]]. Napoleon je protivnicima postavio stupicu kod [[Austerlitz]]a (današnji [[Slavkov]] kod Brna). Odglumio je da se povlači prema zapadu i sačekao je neprijateljsku vojsku na terenu koji je sam odabrao. Da se njegova vojska ne bi obeshrabrila, Napoleon je vojnicima objasnio plan bitke što inače nije bilo uobičajeno. ''"Dok neprijatelj bude marširao da opkoli moje desno krilo, izložit će mi svoju bočnu stranu"''. Bitka se odvijala prema Napoleonovu planu. Rusi i Austrijanci pokušali su mu presjeći put prema Beču i Napoleon je namjerno oslabio svoje desno krilo da ga tu napadnu.

Francuski se logor nalazio na sjevernoj strani uzvisine [[Santon]], a južnije je uzvisina [[Zurlan]] s koje je prema jugu tekao potok [[Goldbach]] okružen zamrznutim baruštinama. Napoleon je Lannesov korpus razmjestio na lijevo krilo. Iza uzvisine Zurlan sakrio je Muratovu konjicu i [[grenadir]]e. U podnožju Zurlana bio je 4. korpus. Kao pojačanje tek je trebao doći 1. korpus. Na Goldbachu se malo ljudi moralo oduprijeti nadmoćnom protivniku. Između Francuza s jedne strane, i Austrijanaca i Rusa s druge strane, bili su brežuljci [[Pratzen]]a, uzvisine koja se proteže oko pet kilometara, visoke do 300 metara s blagim padinama. Napoleon ih je ostavio slobodne, kao "mamac" protivniku.

Rusku vojsku vodio je već ostarjeli general [[Kutuzov]]. Rusi i Austrijanci odlučili su s glavninom vojske napasti francusko desno krilo, upravo kako je Napoleon želio. Pri tome su morali podijeliti svoju vojsku da bi napali i druge francuske jedinice. Upravo je to bila glavna greška. Rusi i Austrijanci radi glavnog udara na francusko desno krilo oslabili su svoj centar gdje je Napoleon imao glavninu vojske.

Večer uoči bitke Napoleon je bio siguran u svoju pobjedu. Veselo je objedovao sa svojim časnicima i jeo svoje, kako se pričalo, omiljeno jelo – pečene krumpire i crveni luk. Malo se odmorio, a onda je još jednom provjerio položaje. Francuska trublja za ustajanje oglasila se u 4 sata [[2. prosinca]] [[1805.]], na prvu godišnjicu carske krunidbe. Bojno polje prekrivala je gusta magla. U 7 sati saveznici su napali Goldbach i polako napredovali. Vjerovali su da je bitka već odlučena. U međuvremenu se magla razrijedila, otkrivajući kolone ruske vojske koja se kretala prema jugu. Austrijsko-ruski centar je slabio. Oko 9 sati francuska se vojska poput klina zabila u protivnički centar i razdvojila im lijevo i desno krilo. U 9 sati i 30 minuta slabi je austrijsko-ruski centar bio u potpunom rasulu i Francuzi su im napali desno krilo. Rusi su bili potučeni. Izgubili su 500 grenadira i 200 članova plemičke viteške garde, osobne careve pratnje.

Istodobno je oko 8 sati pobjedu izvojevalo i francusko lijevo krilo. Oko 14 sati, kad su desno krilo i ruski centar bili slomljeni, Napoleon je naredio uništenje neprijateljskog lijevoga krila. Francuzi nisu htjeli imati zarobljenike i uslijedio je pokolj Rusa. Rusi su se pokušali spasiti bijegom prema jugu, prema zamrznutim baruštinama. Napoleon je naredio da velika baterija od dvadeset pet topova puca po ledu na baruštinama. Pod udarima topova led je pucao i oko 2 000 Rusa  ugušilo se propavši u baruštinu. Nakon bitke iz baruština je izvučeno 38 topova i 130 konjskih trupala. U pet sati poslije podne trublje su označile završetak bitke. Dan kasnije njemački je car osobno došao Napoleonu s molbom za primirje, a potom je zaključen mir u [[Bratislava|Bratislavi]] ([[26. prosinca]]), bez prisustva Rusa. Austrija je izgubila [[Venecija|Veneciju]], [[Dalmacija|Dalmaciju]] i [[Tirol]].

Napoleon se vratio u [[Pariz]] sa 120 austrijskih i ruskih zastava. Od [[Bronca|bronce]] zarobljenih topova izlijevan je stup Velike armije koji i danas ukrašava pariški trg [[Vendome]]. Najvišim časnicima Napoleon je podijelio dva milijuna zlatnih franaka, udovice su dobile trajnu mirovinu, a djeca poginulih mogla su svojim imenima dodati ime Napoleon.

=== Pohod na Rusiju i slom===
{{glavni|Napoleonova invazija na Rusiju}}

Sumnjajući da Rusija planira savez s Engleskom Napoleon je napao Rusiju s 600 000 vojnika. U lipnju [[1812.]] Francuzi su ušli na ruski teritorij, no Rusi su se povlačili paleći sela. Naišli su na Ruse koji nisu htjeli pregovarati. Mnogobrojna francuska vojska često je bila bez hrane, počele su se širiti bolesti, a često su ugibali i konji. Do prve, i jedne od najkrvavijih bitaka toga doba, došlo je kod (Borodina). Napoleon je do te bitke već izgubio polovinu svoje vojske. Rusi su se odlučili povući i francuska je vojska ušla u (Moskvu). No, ruski su vojnici zapalili grad i Napoleon se morao povući. Nakon povlačenja iz Moskve glad, ruska zima i povremeni gerilski napadi ruske vojske uništili su francusku vojsku od koje je ostalo samo 5000 ljudi. Napoleon je otišao u Pariz i s novom se vojskom vratio na područje [[Kraljevina Saska|Saske]].

Godine [[1813.]] porazio je protivničke vojske kod [[Bitka kod Lützena (1813.)|Lützen]]a, [[Budišin]]a i [[Dresden]]a, ali je izgubio bitku kod [[Leipzig]]a. Vratio se u Francusku, a jer su se njegovi maršali odbili boriti, pobjednička ga je koalicija prisilila da [[Abdikacija|abdicira]]. Protivnici su ga [[1814.]] prognali na otok [[Elba|Elbu]] koji mu je dan na upravu. Na vlast u Francuskoj postavljen je [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luj XVIII.]]. iz dinastije [[Burbon]] (brat Luja XVI. koji je za vrijeme Revolucije napustio Francusku). Napoleonova supruga Marija Lujza i sin Napoleon stavljeni su pod skrbništvo Marijina oca, austrijskoga cara Franje I. Napoleon nikada više nije vidio ni suprugu niti sina.

== Vladavina od 100 dana ==

Napoleon je iskoristio nezadovoljstvo vladavinom Luja XVIII. te se u ožujku [[1815.]] vratio u Francusku. Trupe koje su poslane da ga zarobe, su mu se pridružile i tako je preuzeo je vlast [[20. ožujka]] [[1815.]] (vladavina od 100 dana). Budući da su protivnici odbili sklapanje mira, odlučio ih je napasti. Do [[Bitka kod Waterlooa|bitke]] je došlo kod [[Waterloo]]a u [[Belgija|Belgiji]] [[18. lipnja]] [[1815.]] Pobjedu su izvojevale engleska vojska koju je vodio proslavljeni [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|vojvoda od Wellingtona]] i pruska vojska pod vodstvom [[general]]a [[Blücher]]a. Nakon bitke Napoleon je pobjegao u Pariz. Budući da su mu političari uskratili popodršku, Napoleon je abdicirao i po drugi put pokušao prenijeti vlast na četverogodišnjeg sina [[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske|Napoleona II.]] što je francuski parlament ovaj put i potvrdio. Potom je pobjegao u [[Rochefort]] i tamo se predao kapetanu britanskog bojnog broda [[HMS Bellerophon]]. Britanci su ga prognali na [[Sveta Helena (otok)|Svetu Helenu]], otočić u južnom dijelu [[Atlanski ocean|Atlantskog oceana]].

== Napoleonova smrt ==

S Napoleonom je u progonstvo pošlo i dvadesetak njegovih najvjernijih ljudi (posluga i nekoliko generala). Vrijeme je provodio diktirajući [[Memoari|memoare]] i igrajući [[bilijar]]. Maštao je o bijegu s otočića površine tek nešto veće od 100 km<sup>2</sup>. Umro je [[5. svibnja]] [[1821.]] od [[rak (bolest)|rak]]a na želucu i pokopan je na Svetoj Heleni. Godine [[1840.]] njegovi su ostaci preneseni u Pariz na zahtjev kralja [[Luj Filip, kralj Francuza|Luja Filipa]] i pokopani su u [[Dom Invalida|Domu Invalida]], gdje se i danas nalaze. 

Nekoliko ljudi iz pratnje sačuvalo je za uspomenu uvojke Napoleonove kose. Šezdesetih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]], švedski zubar Sten Forshufvud i još nekoliko znanstvenika su suvremenim metodama analizirali jedan od tih uvojaka. U kosi su otkrivene značajne količine otrova [[arsen]]a. Posumnjalo se da su Britanci sustavno trovali Napoleona. Kasnije je došlo do spoznaja da je za Napoleonovu smrt kriv grof Montholon, njegov tadašnji "prijatelj". Smatralo se da je on s razlogom poslan na Svetu Helenu kako bi likvidirao Napoleona. U vino koje je Napoleon često pio vjerojatno je bio umiješan arsen. Pristup vinskim bačvama imao je i grof Montholon.  Daljnjim istraživanjem i analizama otkriveno je da je zelena boja kojom su u to vrijeme bojali zidove sadržavala arsen. Soba u kojoj je živio Napoleon bila je obojana takvom zelenom bojom. Postojao je još jedan moguć izvor arsena, bio je to otrov za miševe. Naime, kuća u kojoj je Napoleon boravio na Svetoj Heleni bila je puna miševa.

Jasno je da Napoleon nije preminuo od raka želudca, kao što se nekad mislilo. Sustavno je trovan i to vjerojatno od svojeg tadašnjeg prijatelja što je i Forshufvud kasnije zaključio. No, čvrsti dokazi ne postoje zato to i dalje ostaje misterija, barem službeno.

== Zanimljivosti ==

* U vrijeme Napoleonovih ratova i najmanje ranjavanje bilo je opasno po život. Zbog velike nehigijene prijetila je opasnost od inficiranja rana. Mnogi su ranjenici umrli zbog [[infekcija]]. [[Anestetik]]a nije bilo, pa su ranjenicima davali [[rum]] ili [[Rakija|rakiju]] kako bi im umanjili bolove. Ozbiljnije rane "liječile" su se [[Amputacija|amputacijom]]. 

* Napoleon je naredio prišivanje gumbȃ na rukavima vojničkih odora kako bi odvikao vojnike od brisanja nosa rukavom.
* Napoleon se često preoblačio u siromaha kada bi god išao u šetnju ulicama Pariza pitajući narod za njihovo mišljenje o samome sebi na osnovu čega je mjerio svoju popularnost.
* Napoleon je patio od ailurofobije,odnosno straha od mačaka. Kad je Napoleon imao svega šest mjeseci dadilja ga je izvela u dvorište i ostavila ga samog u koljevci. Dok je Napoleon bio u koljevci na njega je skočila mačka što je ostavilo posljedice na francuskom vođi. Navodno je za njegovu fobiju znao vojvoda od Wellingtona. Navodno je u bitci kod Waterlooa Wellington postavio ispred vojske sedamdeset mačaka što je uplašilo Napoleona i navelo ga da povuče vojsku.
* Napoleon je želio da se njegovi posmrtni ostatci sahrane na obali rijeke Seine. Budući da nitko nije ispunio njegov zahtjev njegovo tijelo danas leži u Palači invalida u Parizu gdje su sahranjeni mnogi francuski vođe.

=== Prezime Bonaparte ===

Napoleonovi preci živjeli su na području [[Italija|Italije]]. Jedan predak je u [[13. stoljeće|13. stoljeću]] uzeo prezime Buonaparte. Time je želio pokazati da se u sukobu između njemačkog cara i [[Papa|pape]] svrstao na pravu stranu (buona parte) uz gibeline i cara, a protiv guelfa i pape.

U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] [[Francesco Buonaparte]] došao je živjeti na [[Korzika|Korziku]], tada koloniju [[Genova|Genove]].

=== Kokoš à la Marengo ===

Nakon bitke za [[Marengo]] u [[Italija|Italiji]] Napoleon je ogladnio i tražio da mu spreme večeru. Budući da su kola s kuhinjom zaostala za vojskom, kuhar je na brzinu pronašao jednu kokoš, nekoliko potočnih rakova i dva jaja. Kokoš je ispekao na [[Maslina|maslinovu]] ulju, dodao ostale sastojke i sve prelio [[konjak]]om iz Napoleonove čuturice. Jelo je nazvao ''Kokoš à la Marengo''. Priča se da je Napoleon toliko uživao u jelu da je tražio da mu ga spremaju nakon svake bitke.

=== Hrvatske trupe u Napoleonovoj vojsci ===
{{glavni|Hrvati u Napoleonovoj vojsci}}

Hrvatske trupe u Napoleonovoj vojsci poznate su široj svjetskoj javnosti po jednom detalju svoje uniforme - danas nezaobilaznoj [[Kravata|kravati]]. Tradicionalna odora s vezanim, oslikanim, maramama oko vrata pobuđivala je pažnju francuskog dvora. Marame su bile napravljene od različitih materijala, od grubih, koje su nosili obični vojnici, do svilenih i onih od finog [[pamuk]]a koje su nosili časnici. Taj "hrvatski elegantni stil", potpuno nepoznat u tadašnjoj [[Europa|Europi]], oko [[1650.]] godine biva prihvaćen na francuskom dvoru i postaje modni odjevni predmet među buržoazijom tog vremena kao simbol kulture i elegancije. Osim ljepote, te su marame bile i u mnogome praktičnije nego do tada nošeni kruti čipkasti okovratnici francuskih vojnika i časnika.

Hrvatske trupe koje su sudjelovale u Napoleonovom pohodu na Rusiju od kojih se spominju 1. i 3. pukovnija imale su zadatak štititi Napoleonov uzmak preko Berezine. Nakon čega je ostalo zabilježeno da se Napoleon zahvalio krajišnicima: ''"Hrvati, jučer sam se osobno uvjerio u vašu [[hrabrost]]. Stekli ste slavu i neumrlu čast!"''. 

Tijekom povlačenja iz Rusije obje su pukovnije izgubile dvije trećine vojnika.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0802006/podlistak.asp|title=Napoleon i Hrvati|language=}}</ref>

[[Auguste Marmont|Marmont]] u svojim memoarima piše da je Napoleon za Hrvate ustvrdio: ''"Ja nisam nikada imao hrabrijih i boljih vojnika."'' i ''"Hrvati to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo 100.000 Hrvata, osvojio bih čitav svijet."''<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.hrvatska-povijest.tk/|title=Hrvatski ratnici|language=}}</ref>

U najvećem [[Francuska|francuskom]] vojnom muzeju [[Les Invalides]] nalazi se spomen ploča kojom Napoleon zahvaljuje hrvatskim vojnicima za njihove zasluge u [[Bitka kod Berezine|bitci kod Berezine]] 1812. godine. U prijevodu tekst ide ovako: 

{{citat2|U znak sjećanja na hrvatske regimente koje su pod francuskom zastavom podijelile slavu francuske vojske.}}

Ova ploča, samo je mali podsjetnik na činjenicu da su hrvatska vojna hrabrost i slava poznati širom svijeta.<ref>{{Citiranje weba|url=http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1104&Itemid=151|title=Hrvatski narod zaslužuje povijesno-vojni muzej|language=}}</ref>

=== Napoleonov kompleks ===
Vrstu [[kompleks niže vrijednosti|kompleksa niže vrijednosti]] od kojeg pate niski ljudi, psiholog [[Alfred Adler]] nazvao je [[Napoleonov kompleks]]. No, Napoleon bio natprosječno visok (168 cm) za svoje doba (prosječna visina Francuza u 18. st. bila je 160 cm), a mit o njegovom niskom uzrastu pripisuje se razlici između engleskog (2,54 cm) i francuskog (2,71 cm) [[Palac (jedinica)|mjernog palca]], te često pojavljivanje u društvu svoje tjelesne straže koja se sastojala od natprosječno visokih vojnika.

=== Sve Napoleonove žene ===
Nakon što je dvije godine bio zaručen s Desiree Clary, mladi vladar pun ambicija dvaput se ženio, ali je imao i niz ljubavnica. Osim prve ljubavnice Pauline Bellisle Foures, glumice gospođice Georges i poljske plemkinje Marije Walewske, Napoleon je bio i s Louiseom Catherineom Eleonoreom Danulleom de la Plaigne, Francoise-Marie Le Roy, Victorijom Kraus i groficom Albine Helene de Vassal de Montholon koja mu je bila posljednja.

== Napoleonove poznate rečenice ==
{{citat2|Gospodine! Vi ste za glavu viši od mene, ali ako ne budete izvršavali moje zapovijedi ta će razlika uskoro nestati.}}

{{citat2|Hrvati, to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo 100.000 Hrvata, osvojio bih čitav svijet.}}

{{citat2|Moral nema nikakve veze s čovjekom kao ja.}}

{{citat2|Nemoguće nije francuski.}}

{{citat2|Od uzvišenog do apsurdnog samo je korak.}}

{{citat2|Smrt je san bez snova.}}

{{citat2|Pobjeda pripada najupornijima.}}

{{citat2|Ništa nije teže,stoga ni vrijednije,od sposobnosti odlučivanja.}}

{{citat2|Državnikovo srce mora biti u glavi.}}

{{citat2|Kada vaš neprijatelj čini ozbiljnu pogrešku,nemojte biti nepristojni i ometati ga.}}

{{citat2|Tko ne riskira,nema izgleda da dobije.}}

{{citat2|Čovjek se može zaustaviti dok se penje,ali ne i kada pada.}}

{{citat2|Tko nikada nije bio u opasnosti,ne može znati svoju hrabrost.}}

== Poveznice ==
* [[Popis francuskih vladara]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

# 
{{Wikicitat|Napoleon Bonaparte}}

{{Redoslijed
|prethodnik = [[Republika]], a prethodni monarh [[Luj XVI., kralj Francuske|Luj XVI.]]
|gl_članak_funkcija = [[Popis francuskih vladara|Car Francuske]]
|nasljednik = [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luj XVIII.]]
}}
{{Redoslijed
|prethodnik = [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luj XVIII.]]
|gl_članak_funkcija = [[Popis francuskih vladara|Car Francuske]] <br> Vladavina 100 dana
|nasljednik = [[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske|Napoleon II.]]
}}

{{Francuski vladari}}

[[Kategorija:Francuski vladari]]
[[Kategorija:Francuski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Vojni zapovjednici u Napoleonskim ratovima]]
[[Kategorija:Pučisti]]
[[Kategorija:Korzika]]
[[Kategorija:Bonaparte]]
[[Kategorija:Vitezovi Zlatnoga runa]]