Vidi kôd stranice Nad otvorenim grobovima

Nad otvorenim grobovima''', ciklus [[Poezija|pjesama]] [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] objavljen u zbirci [[Pjesme u tmini]] ([[Zagreb]] 1937.), te u konačnoj inačici ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969.). Sastoji se od trinaest pjesama: Tužaljka nad mrtvim tijelom [[Antun Gustav Matoš|A. G. Matoša]]; Udovica graditelja crkve; Uspomena na jednog plesača; Klaun; U kazalištu; Pjesma toreadora; Nad otvorenim grobom, tužni zbore; Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled; Tužaljka nad crkvom; Čovjek osuđen na smrt; Seoska crkva; Hladan pogled jedne opatice i Crkvenjaci u predvečerje blagdana. 

Deset pjesama toga ciklusa bilo je objavljeno [[1931.]] u Knjizi pjesama (osim pjesama [[Nad otvorenim grobom, tužni zbore]], Tužaljka nad crkvom i Čovjek osuđen na smrt). Osnovni je ton ciklusa rezignacijski iako u njemu ima i pjesama koje odišu prozračnijom lirskom atmosferom (Seoska crkva), odnosno smirenijim ugođajima (Crkvenjaci u predvečerje blagdana). 

Prevladavaju i temeljnu intonaciju ciklusu daju pjesme o konkretnoj ili simboličnoj [[smrt]]i, [[Ljudi|ljudskoj]] samoći, sumornosti vremena i društva s kojima je lirski subjekt u izrazitom nesuglasju i oporbi. Na poseban se način u ciklusu izdvajaju dvije skupine pjesama.<br />
Prva od njih odnosi se na sudbinu pjesnika, odnosno umjetnika, a riječ je o pjesmama Tužaljka nad mrtvim tijelom A. G. Matoša, Nad otvorenim grobom, tužni zbore i Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled.<br /> 
U tim pjesmama subjektivno se raspoloženje manifestirano u ogorčenju uzdiže do kritičko-satiričkoga lirskoga govora zasnovanoga na karakterističnim Krležinim izražajnim sredstvima, [[Ironija|ironiji]], [[Cinizam|cinizmu]], [[Groteska|groteski]] i [[Sarkazam|sarkazmu]]. 

U drugoj su skupini pjesama one kojima autor ilustrira iluziju i naličje artističkoga života, sudbinu modernih [[Don Quijote|Don Kihot]]a na daskama čije maske skrivaju bolnu ugroženost egzistencije pred nemilosrdnom arenom gledatelja (Uspomena na jednog plesača, Klaun, U kazalištu, Pjesma toreadora). 
Kreativni raspon autora kreće se u ciklusu od nadahnute lirske spontanosti i izvanrednog suglasja između motiva, raspoloženja i forme pjesama što je i urodilo s nekoliko ostvarenja antologijske vrijednosti (Tužaljka nad mrtvim tijelom A. G. Matoša; Nad otvorenim grobom, tužni zbore; Seoska crkva) pa do rutiniranoga lirskog iskaza. Slično je i s izražajno-formalnom strukturom pjesama u rasponu od čvrstih i zgusnutih formi dvostiha i soneta (Tužaljka nad crkvom i Seoska crkva) do oduljih lirskih pjesama dijaloške i poemične strukture. U maniri vezanoga stiha tradicijske provenijencije Krleža suvereno varira ritmičke mogućnosti kratkoga i dugoga, tj. razlivenoga stiha otkrivajući podjednako svoje nadahnuće i umijeće u njihovoj uporabi.

== Izvor ==
* [http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=619 Krležijana, »NAD OTVORENIM GROBOVIMA«, Jo. S.], (pristupljeno i preuzeto 19. kolovoza 2014.)

[[Kategorija:Hrvatska lirika]]