Vidi kôd stranice Muslimani (narod)

<!--'''Muslimani (narod)'''-->{{Neutralnost}}{{Infookvir etnička grupa
| ime        =Muslimani
| slika      =
| opis slike =
| populacija =oko 100.000
| regije     =[[Srednja Europa]], [[Jugoistočna  Europa]]
| regija1  ={{ZD+X/C|CG}}
| pop1     =24.625
| ref1     = (popis iz [[2003.]])
| regija2  ={{ZD+X/S|SRB}} (bez [[Kosova]])
| pop2     =19.503
| ref2     =(popis iz [[2002.]])
| regija3  ={{ZD+X/S|SLO}}
| pop3     =10.467 
| ref3     =(popis iz [[2002.]])
| regija4  = {{ZD+X/H|HRV}}
| pop4     = 7558
| ref4     = (popis iz 2011.)<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_05/H01_01_05.html Stanovništvo prema narodnosti – popis 2011.] Pristupljeno 25. listopada 2013.</ref>
| regija5  ={{ZD+X/M|MAK}}
| pop5     =2553
| ref5     =(popis iz [[2002.]])
| regija6  ={{ZD+X/B|BIH}}
| pop6     = nepoznato 
| ref6     =
| jezik      =[[bošnjački]], [[hrvatski]], [[srpski]], [[makedonski]], [[slovenski]]
| vjera      =[[islam]]
| srodne     = ostali [[Južni Slaveni|južnoslavenski narodi]]
}}

'''Muslimani''' (narod), [[Južnoslavenski narodi|južnoslavenski]] [[narod]], konstitutivan u [[SFRJ]] od [[1971.]] godine. Odlukom CK SK BiH u svibnju 1968. vjersko-narodnosna zajednica muslimana postala je zajednica [[Islam|Muslimana]] u nacionalnom smislu. To je potvrđeno ustavnim  [[amandman]]ima i verificirano na popisu stanovništva 1971. godine. Muslimani su na tom popisu većinom prihvatili novi [[nacija|nacionalni]] [[identitet]] pa se 39,6 posto stanovništva SR BiH izjasnilo Muslimanima.<ref>Ivica (Ivo) Lučić, ''Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. 1992. godine, Despot infinitus d. o. o.: Zagreb, 2013., str. 20. </ref>

==Povijest imena==
Povjestnik [[Aali]] i putopisac [[Evlija Čelebija]]:
Osmanskoturski povjestnik Aali (1542.-1599.), rodom iz [[Galipolje|Galipolja]], trideset je godina živio u Bosni na dvoru bosanskih valija (namjestnika). On je prvi u turskoj povijesti bosansko-hercegovačke Muslimane nazvao Hrvatima. U svomu djelu ''Tarihi Aali'' on piše (prijevod dr. [[Safvet-beg Bašagić|Safvet-bega Bašagića]]):
"Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo; većinom su stasiti i prostodušni; njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, što je Bog - koji se uzvisuje i uzdiže - u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuje se velikodušjem to jest čašću i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostudušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave".<ref>[[Krunoslav Draganović]] - O. [[Dominik Mandić]], Herceg-Bosna i Hrvatska, Laus, Split, 1991.</ref>
Elvija Čelebi (Čelebija), glasoviti turski putopisac XVII. st., putovao je Bosnom 1660. i 1661. U svomu putopisu više puta spominje Hrvate u Bosni. Tako kaže, da je "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" čist. Njemu je dakle jezik Bošnjaka i Hrvata jedan te isti, [[hrvatski jezik|hrvatski]]. Livno i Bihać su mu hrvatski gradovi. Hrvate on nalazi i u Boki Kotorskoj. Navodi, da su stanovnici Herceg-Novoga Arnauti, Bošnjaci i Hrvati. Čelebija dva puta spominje muslimane u Bosni, koje naziva Hrvatima. U neposrednoj blizini [[Foča|Foče]] na Drini, u starom gradu [[Plač]]u, njemu (Čelebiji) "dadoše 50 hrvatskih momaka pod oružjem za pratioce". Na Gatačkomu polju "dobi 300 lijepih po izbor hrvatskih gazija (junaka)". Pridjevak gazija (junak) mogao se dati jedino muslimanima. [[Fehim Spaho|Fehim ef. Spaho]], reis-ul-ulema (vrhovni vjerski poglavar) svih muslimana u kraljevskoj Jugoslaviji, u svomu članku Hrvati u Evlija Čelebijinu putopisu kaže: "Za proučavanje naše hrvatske prošlosti osobito je značenje, da nam se otvore i učine pristupnim turski izvori".<ref>([[Hrvatsko kolo]] XIII., Draganović-Mandić)</ref>

Bosansko-hercegovački Muslimani XVI. i XVII. st. o svomu podrijetlu i pripadnosti:
[[Mehmed-paša Sokolović]], [[veliki vezir]] Osmanskoga Carstva, izdaje [[1566.]] naredbu u povodu [[harzaul]]a (obtužbi) grčkoga patrijarha, u kojoj kaže: "Car daj eferman, da rimski fratri po Budimu, Temišavaru i Dubrovniku i uopće od naroda hrvatskoga ne pitaju milostinju, ako taj narod spada na grčkog patrijara... Nu ako pak narod pod patrijara ne spada, zabranjeno mu je napastovati fratre i njihov puk" <ref>(Draganović-Mandić)</ref>. Sokolović sve Slavene u turskomu Budimu, Temišvaru i Dubrovniku smatra Hrvatima. Također Hrvatima smatra i narod, koji od Budima do Dubrovnika - dakle i u Bosni - po turskoj zemlji stanuje.
[[Hodavendija]], čauš (pobočnik) bosanskoga paše [[Sofi Mehmed]]a, musliman iz Bosne, piše 20. rujna 1589. mletačkomu providuru (poglavaru) u Zadar po dva pisma turskom jazijom (pismom) i [[bosančica|bosančicom]]. Na kraju pisma veli: "Zato mi, rečeni Hodavendi čauš, hotismo učiniti viru od toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje hrvatske, rukom Ali čehaja" <ref>(Draganović-Mandić</ref><ref>; dr. [[Ferdo Šišić|Ferdo pl. Šišić]], Herceg-Bosna prigodom [[aneksija BiH|aneksije]], Zagreb, 1908.)</ref>. Hodavendija, dakle, jezik bosansko-hercegovačkih muslimana naziva hrvatskim.
[[Muslihudin bin Ali]], banjalučki muderiz (profesor medrese), u predgovoru svoga spisa napisana 1609. kaže i ovo: "Sva dosadanja djela i knjige došle su od Arapa i Perzijanaca iz raznih pokrajina i Herata, a ovaj je sastavak nikao u pokrajini Hrvata" <ref>(Draganović-Mandić)</ref>. To znači, da on svoju domovinu Herceg-Bosnu smatra zemljom Hrvata.
[[Ivan Zovko]] u svojoj knjižici Hrvatstvo Herceg-Bosne po narodnoj predaji i običajima (Mostar, 1899.) spominje još dvojicu Muslimana, koji bosansko-hercegovačke Muslimane smatraju Hrvatima. To su:<ref name=Zovko>Zovko, Ivan; ''Hrvatstvo Herceg-Bosne po narodnoj predaji i običajima'', Mostar: Hrvatska dionička tiskara, 1899.</ref>
[[Šejh Sudi]] - "Kako se općenito drži, on je rogjen u selu Sudići, koje spada pod sarajevski kotar. Od toga sela potječe mu i samo ime. Megju muslimanima Herceg-Bosne on je glasovit, kao muverrih (povjesničar), od kojega se sačuvao i dan danas tevarih (povijest) u rukopisu, gdje se izrično spominje Hrvatstvo Bosne i Hercegovine i kako su Bošnjaci i Hercegovci Hrvati."<ref name=Zovko/>
[[Šejh Jujo]] (1650.-1707.) - "Bio je na daleko poznat u islamskom svijetu po narodnom tevatru (predaji), kao evlija (dobri). On je poznat i pod imenom Hadži Juja efendija. I ovaj dakle islamski muverihh, koji je cijeloga svoga vijeka ibadet (bogosluženje) Bogu činio, izrično nazivlje u svojim spisima Hercegovce i Bošnjake Nam-Hrvatima, dakle porijeklom, koljenom Hrvatima. Mezar (grob) ovog čuvenog evlije nalazi se u Mostaru."<ref name=Zovko/>
Slično kao i putopisac Evlija Čelebija, naziva i znameniti turski povjestnik [[Ibrahim Pečevija|Ibrahim ef. Pečevija (Alajbegović)]], pisac XVII. st., jezik Hrvata bosanskim i hrvatskim. <ref>(Draganović-Mandić)</ref>
Mnogi se glasoviti turski paše i veziri nisu stidjeli svoga hrvatskoga podrijetla, pa su uza svoja imena stavljali pridjevak Hrvat. O njima piše dr. [[Safvet-beg Bašagić]] u svomu djelu ''Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini'' (Zagreb, 1931.). Evo ih nekoliko: [[Mahmut-paša Hrvat]], koji "stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva", vezirom je postao nakon zauzeća Carigrada 1453.; [[Memi-paša Hrvat]] iz Gradačca; [[Rustem-paša Hrvat]], rodom iz Sarajeva (kako misli Hamdija Kreševljaković); [[Sijavuš-paša Hrvat]]; [[Tahvil-paša Kulenović Hrvat]], sadrazam (veliki vezir) sultana [[Selim II.|Selima II.]]
Iz carskih [[ferman]]a (naredbi, zapovijedi) osmanskoturskih sultana i starih pisama jasno se vidi, da su hrvatskoga roda i koljena begovi Kulenovići, Kapetanovići, Evlijići, Filipovići i mnogi drugi. Sarajevski Mutevelići potomci su Murad-bega Fardića, Hrvata iz Šibenika. Potomci srednjovjekovnoga bosanskohrvatskoga plemstva su Kopčići, Kulovići Hrasnice, Gradaščevići, Korići, Dugalići (Malkoči), Starčevići, Dženetići (nekad Rajkovići). Neka su prezimena sačuvana samo u bosanskih katolika i muslimana: Đikići, Svrze, Čengići, Križevci.
Begovi Kulenovići bijahu hrvatski plemići, kojima su praoci bili hrvatski plemići još u doba hrvatskih narodnih vladara. Nakon [[Pacta conventa]], ne htijući prihvatiti ugarskoga kralja za svoga kralja, odselili su se u Bosnu. U doba bosanskohrvatskoga kraljevstva pripadali su stališu velikaša. Velika je mogućnost, tako se govorilo, da je iz njihova roda [[Kulin ban]], po kojemu su dobili prezime Kulenović (Kulinović). "Begovi Kulenovići nikada nisu nijekali svoje hrvatstvo, nego su ga uvijek izticali. Malo je poznato, da je [[Ibrahim-paša Kulenović]] na saboru u Frankfurtu godine 1562. ponosno govorio 'svojim hrvatskim jezikom'" <ref>(dr. [[Džafer Kulenović]], Izbor iz djela, Uzdanica d.d., Zagreb, 1992.)</ref>.

[[Hamdija Pozderac]], čelnik '' 'Muslimana' '' u [[SFRJ|Titovoj Jugoslaviji]] prigodom [[ustav|ustavnih]] promjena je pokušao donijeti uredbu kojom bi se dalo  ime [[Bošnjaci]] za Muslimane, smatrajući kako je to "povijesno ime" kojim su se pripadnici tog naroda nazivali tijekom [[povijest|povijesti]], u kontinuitetu od srednjovjekovlja (u varijanti Bošnjani), zatim u [[Osmansko_carstvo|Osmanskoj carevini]] (Bošnjaci), kao i u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] carevini do pred [[Prvi_svjetski_rat|Prvi svjetski rat]] (Bošnjaci), te tijekom postojanja Jugoslavije u kolokvijalnoj uporabi (termini Bosanci i Bošnjaci naizmjenično). 

Značajan pokret za renesansu bošnjačke nacije tijekom [[Monarhija|Monarhije]] poveo je [[Safvet-beg Bašagić]], predsjednik [[Bosna|Bosanskog]] sabora zajedno s bošnjačkim intelektualcima na čijoj strani se nalazila službena [[politika]] [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] predvođena Benjaminom Kalajem, što je izazvalo negodovanja [[Srbi|srpskih]] predstavnika, a manjim dijelom i [[Hrvati|hrvatskih]], jer su vlasti zabranile srpske i hrvatske udruge, kako bi smanjile utjecaj [[Zagreb]]a i [[Beograd]]a na proces nacionalnog formiranja Srba i Hrvata u Bosni. 

Valja napomenuti da je od [[1910.]]-tih godina od kada je zabranjeno postojanje bošnjačke nacije i ''bosanskog jezika'' u [[Kraljevina|Kraljevini]] Jugoslaviji i u prvih 20-tak godina Titove Jugoslavije, muslimanima nametnuto da se izjašnjavaju ili Srbima ili Hrvatima, a nakon što je uvedena rubrika ''Ostali'', većina BiH Muslimana  je iskoristila tu mogućnost, što zbog činjenice da im je nametanje bilo ponižavajuće {{fact}}, ali i zbog činjenice da su u Srbima i Hrvatima vidjeli prirodne neprijatelje s kojima su vodili ratove tijekom povijesti, često ih pejorativno nazivajući "[[Vlasi]]ma".{{fact}}

Postoje ,međutim , zapisi koji potvrđuju da se dio muslimanskoga stanovništva smatrao Hrvatima, poput muslimanskih pjesnika koji su svome imenu dodavali atribut Hrvaćanin, Hrvat i sl., a i jezik su nazivali hrvatskim imenom. <ref>([[Ivan Ostojić]], "Kako su Hrvati nazivali svoj jezik", [[Kolo (časopis)|Kolo]] 1-2, Zagreb, 1971.)</ref>
Također se dio muslimanskog življa iz BiH se smatrao Srbima. Kao najpoznatiji primjeri iz razdoblja SFRJ ističe se [[Meša Selimović]].
Uspostavljanjem [[FNRJ]] prigodom donošenja prvog ustava, bošnjački zastupnik u skupštini Jugoslavije iz [[Mostar|Mostara]], Husaga Ćišić, je glasovao protiv [[Ustav]]a zbog toga što se nije uvažio zahtjev u skupštini manjinskih Bošnjaka za uvođenjem šeste buktinje u [[grb]] FNRJ i priznavanje Bošnjaka. Trend se nastavio i u [[SFRJ]].{{fact}}

Srpski [[komunist|komunisti]] su uporno izbjegavali dati Bošnjacima status konstitutivnog naroda smatrajući da će se tim činom ugroziti nacionalni interesi srpske [[populacija|populacije]] u Bosni koja je svoj nacionalni identitet oblikovala ranije, pogotovo nakon [[atentat]]a [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]] u gradu [[Sarajevo|Sarajevu]].{{fact}}

Nakon dogovora s [[Tito]]m, krajem '60-ih godina pronađeno je kompromisno rješenje da se dâ mogućnost nacionalnog izjašnjavanja pod imenom Muslimani (s velikim slovom M), odnosno u obliku Musliman (u smislu [[narodnost]]i). 

Pozderac, svjestan činjenice da u Jugoslaviji u tom trenutku nije pogodna klima za punu nacionalnu afirmaciju Bošnjaka, prihvatio je kompromis kazavši čuvenu rečenicu "''Mi hoćemo bosanstvo, a oni daju muslimanstvo. Prihvatit ćemo jer će to otvoriti proces...''"

== Muslimani ateisti ==
Kako je [[komunizam]] preferirao [[ateizam]] događalo se da komunistički dužnosnici se izjašnjavaju kao '''Muslimani''' u nacionalnom smislu a po vjeri [[ateisti]].

== 1990-te i dalje ==

[[1990.]] godine se osnivaju [[Bošnjaci|bošnjačke]] stranke [[SDA]], a potom i MBO, [[Muslimanska bošnjačka organizacija]] na čelu s [[Adil Zulfikarpašić|Adil-begom Zulfikarpašićem]], potomkom poznatih bosanskih [[beg]]ova, a koja se založila za vraćanje povijesnog nacionalnog imena za Bošnjake. 

I sȃm [[Alija Izetbegović]], svjestan činjenice da je sazrelo vrijeme za ponovnu afirmaciju bošnjaštva daje podršku Svebošnjačkom saboru, koji okuplja intelektualnu elitu, a [[1993.]] godine donosi deklaraciju o vraćanju imena ''Bošnjak''.

==Muslimani i Bošnjaci==
[[Datoteka:MontenegroMuslims2011.PNG|thumb|250px|right|Etnički Muslimani u Crnoj Gori, prema rezultatima popisa iz 2011. godine]]
Nakon uvođenja imena Bošnjak, jedan dio nastavlja se i dalje izjašnjavati kao Musliman (u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj), a veći dio se identificira s bošnjaštvom.{{Nedostaje izvor}}
 
Na izborima za [[Sabor RH]] [[2003.]], [[Šemso Tanković]], predstavnik Bošnjaka u Saboru RH  tražio je da se iz popisa pučanstva u RH izbriše odrednica ''Musliman'' te automatski promijeni u ''Bošnjak''.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.dw.com/hr/vjera-je-jedno-a-nacija-drugo/a-3041984|title=»Vjera je jedno, a nacija drugo« {{!}} DW {{!}} 07.01.2008|last=Welle (www.dw.com)|first=Deutsche|work=DW.COM|language=hr-HR|accessdate=2021-04-22}}</ref>

== Vidi još ==
* [[Bošnjaci]]

==Izvori==
{{Izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://maticamuslimanska.me/ Matica muslimanska Crne Gore (službena stranica)]
* [http://savjetmuslimanacg.com/ Savjet Muslimana Crne Gore (službena stranica)]
* [http://muslimanicg.info/ Glas Muslimana Crne Gore (službena stranica)]

[[Kategorija:Slaveni]]
[[Kategorija:Bošnjaci]]
[[Kategorija:Povijest druge Jugoslavije]]