Vidi kôd stranice Milivoj Dežman

'''Milivoj Dežman''' (pseudonim Ivanov) ([[Zagreb]], [[30. kolovoza]] [[1873.]] – Zagreb, [[24. lipnja]] [[1940.]]) bio je [[hrvat]]ski [[liječnik]], [[književnik]], [[publicist]] i [[političar]]. 

Pod pseudonimom Ivanov, koji je uzeo prema ocu Ivanu Dežmanu, istakao se kao jedna od ključnih figura hrvatske moderne kao glavni ideolog [[Bečka skupina|Bečke skupine]]. Bio je predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], predsjednik [[P.E.N.]]-kluba u Zagrebu, urednik „[[Vijenac (časopis)|Vijenca]]” i član [[JAZU]]-a. Poznat je po ljubavnoj priči s glumicom [[Ljerka Šram|Ljerkom Šram]], za koju je sagradio lječilište Brestovac.

Njegov otac je [[Ivan Dežman]], liječnik i književnik po kojem je nazvan Dežmanov prolaz u središtu Zagreba. Umro je nekoliko mjeseci nakon rođenja sina, pa je Milivoj bio štićenik [[Franjo Rački|Franje Račkoga]] i stipendist biskupa [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayer]]a.

== Liječnički rad i Ljerka Šram ==
Medicinsko obrazovanje stekao je studirajući u [[Beč]]u i [[Prag]]u (1891. - 1897.). Nakon povratka u Zagreb 1898. djelovao je kao specijalist za plućne bolesti te osnovao prvo hrvatsko lječilište za [[tuberkuloza|tuberkulozu]] Brestovac kraj Zagreba<ref>[https://medicinski.lzmk.hr/clanak/dezman-milivoj Milivoj Dežman] Medicinski leksikon Preuzeto 6. prosinca 2024.</ref>, kojim je upravljao od 1908. do 1920. godine. Lječilište Brestovac osnovao je zbog glumice [[Ljerka Šram|Ljerke Šram]]. Bili su vršnjaci i odrasli su u istom dijelu Zagreba, očevi su im bili [[prijatelj]]i. Za vrijeme studija zaljubio se u nju i razmjenjivali su ljubavna pisma, ali ona se ipak udala za drugoga. Njen muž Aleksandar Isaković otišao je nakon što je napravio pronevjeru u [[Prva hrvatska štedionica|Prvoj hrvatskoj štedionici]], a Milivoj Dežman je od tada brinuo o Ljerki Šram i njenom sinu makar se nikada nisu vjenčali. Za nju je 1901. godine dramatizirao [[August Šenoa|Šenoino]] „[[Zlatarovo zlato]]”, kako bi ona glumila u toj predstavi. Kada je Ljerka oboljela od [[tuberkuloza|tuberkuloze]] liječio ju je u Brestovcu, gdje je i umrla na njegovim rukama.<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/ljerka-sram-i-milivoj-dezman-volio-ju-je-ludo-ali-ne-zna-se-je-li-veza-bila-platonska-1014994 Ljerka Šram i Milivoj Dežman: Volio ju je ludo, ali ne zna se je li veza bila platonska] vecernji.hr Preuzeto 6. prosinca 2024.</ref> Prema njima nastao je [[musical]] „Lady Šram” [[Nino Škrabe|Nine Škrabea]] i [[Arsen Dedić|Arsena Dedića]] iz 1991. godine.

== Kulturni rad ==
U kulturnom životu ostavio je dubok trag kao jedan od utemeljitelja [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] (1900.), kojemu je kasnije bio i predsjednik.<ref>[https://library.foi.hr/autori/autor.php?B=1&A=0000000395&E=E1229KAT-POVIJEST Milivoj Dežman Ivanov] library.foi.hr Preuzeto 6. prosinca 2024.</ref> Značajan doprinos dao je pokretanjem i uređivanjem vodećih modernističkih [[časopis]]a: „Mladosti” (1898), „Hrvatskog salona” (1898. -1899.) i „Života” (1900. - 1901.)<ref>[https://proleksis.lzmk.hr/17594/ Milivoj Dežman] Proleksis enciklopedija Preuzeto 6. prosinca 2024.</ref>. S [[Ksaver Šandor Gjalski|K. Š. Gjalskim]] uredio je posljednje godište „[[Vijenac (časopis)|Vijenca]]” (1903.). Od 1906. do 1914. djelovao je kao urednik „[[Obzor (novine)|Obzora]]”<ref>[https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/dezman-ivanov-milivoj Milivoj Dežman] Krležijana Preuzeto 6. prosinca 2024.</ref>, a kasnije je obnašao dužnost ravnatelja grafičko-nakladnog zavoda „Tipografija” (1926. - 1934.).<ref>[https://hbl.lzmk.hr/clanak/4721 Milivoj Dežman] Hrvatski biografski leksikon Preuzeto 6. prosinca 2024.</ref> Bio je predsjednik [[P.E.N.]]-kluba u Zagrebu te član [[JAZU|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] od 1928. u umjetničkom razredu.

Književno stvaralaštvo započeo je kao kritičar i autor modernističkih programa, zalažući se za slobodu umjetničkog izražavanja u tekstovima „O hrvatskim književnim prilikama” (1897.) i „Naše težnje” (1898.). Kao beletrist iskazao se zbirkom crtica „Protiv struje” (1903.), gdje dolazi do izražaja njegov impresionistički stil. Dramski opus uključuje: „Svršetak” (1897.) i „Kneginju Jelenu” (1901.), djela prožeta idejama modernog individualizma. 

== Politički rad ==
U političkom životu zastupao je ideje [[Josip Juraj Strossmayer|J. J. Strossmayera]] te je aktivno sudjelovao u radu Narodnog vijeća 1918. godine. S [[Ivan Lorković|Ivanom Lorkovićem]] osnovao je Hrvatsku zajednicu. Nakon uvođenja [[šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjske diktature]] izradio je nacrt ustava i upućivao [[memorandum]]e protiv [[diktator]]skog režima. Značajan doprinos dao je organiziranju [[novinar]]ske struke i pokretanju izgradnje [[Novinarski dom u Zagrebu| Novinarskog doma u Zagrebu]]. Obnašao je dužnost odjelnog predstojnika za socijalnu politiku u Pokrajinskoj vladi te načelnika Ministarstva socijalne politike.

Osim književnih i političkih tekstova, objavio je brojne stručne i popularne članke iz područja medicine, posebice o liječenju i suzbijanju tuberkuloze. 

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Predsjednici Društva hrvatskih književnika}}

{{GLAVNIRASPORED:Dežman, Milivoj}}
[[Kategorija:Hrvatski liječnici]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti ]]
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni do 1940.]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Predsjednici Društva hrvatskih književnika ]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]