Vidi kôd stranice Magdalena Pereš-Vuksanović

Magdalena Pereš-Vuksanović''' ([[Jelaške]] kraj [[Vareš]]a, [[BiH]], [[1606.]] – [[Rim]], [[31. prosinca]] [[1670.]]) – [[hrvatska]] redovnica, umrla na glasu svetosti. Za nju se kaže da je bila hrvatska i bosanska [[Ivana Orleanska]].<ref name=zdici>[https://www.zdici.info/drevna-zupa-jelaske-kraj-u-koji-se-rijetko-ide Zdici.info] ''Drevna župa Jelaške - kraj u koji se rijetko ide '' 22. kolovoza 2017. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref>

==Djetinjstvo==
Rodila se u u selu Jelaškama, odakle je i pisac fra [[Matija Divković]]. Već kao dijete odlikovala se mnogim vrlinama i velikom pobožnošću. U blizini njenog sela je [[Olovo (BiH)|Olovo]], poznato [[Sveta Marija|marija]]nsko proštenište. Odlučila je čitav život provesti u djevičanstvu. Željela je ići u [[samostan]], ali tada nije bilo ženskih samostana u Bosni, zbog [[Turci|turske]] vladavine. 

==Burna mladost==
Roditelji su je nagovarali na udaju, ali ona nije željela. Mladić Frano Božić, zaprosio ju je kada je imala 18 godina. Odbila ga je. Frano je tada oteo Magdalenu sa sedmero prijatelja i na razne načine, pokušavao je nagovoriti na ženidbu. Pristala je tek kada je Franin brat Mustaj, koji je prešao na [[islam]], zaprijetio Magdaleni, da će je odvesti sa sobom i da će onda njemu biti žena. Frano Božić i Magdalena, vjenčali su se pred [[svećenik]]om, ali ona je u duši odlučila, da neće prihvatiti taj [[brak]], jer je Frano loše postupao s njom. Kada je Magdalena odbijala spolne odnose sa Franom, zatvorio ju je u osamljenu kuću. Nakon trinaest dana, uspjela je pobjeći. Vratila se u kuću roditelja, ali su je opet oteli, a ona je pobjegla nakon dva dana. Odlučila se prerušiti u muškarca i otišla je u goru među [[vuk]]ove. Nije dugo izdržala, zbog nedostatka [[hrana|hrane]]. Otišla je na put i završila u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]], gdje je i dalje bila preobučena u muškarca te se prozvala Ivan. Radila je kod bogatog čovjeka. Toliko mu se svidjela, da je želio posvojiti je i bogati oženiti, misleći da je muško. Zbog toga je otišla i šest mjeseci čuvala [[konj]]e u [[Modriča|Modriči]], a nakon toga osamnaest mjeseci služila u modričkom [[franjevci|franjevačkom]] samostanu. Franjevci su htjeli, da uđe u franjevački red, misleći da je muško, zbog čega je opet morala otići, da je ne otkriju. Došla je u nepriliku, jer su je [[Turci]] smatrali vojnim obveznikom pa je morala služiti kao vozar oružja za vrijeme [[Budimski rat|Budimskog rata]] [[1626.]] godine. Oboljela je u [[rat]]u i oporavljala se. Otkrila je svoju tajnu jednom [[biskup]]u, koji ju je poslao u [[Dalmacija|Dalmaciju]], gdje je godinu dana radila kod jedne plemkinje. Vratila se u rodni kraj [[1629.]], ali nije tamo dugo ostala. U Dalmaciji je nastavila živjeti preobučena u muškarca. Jedan trgovac žitom, na prijevaru odveo ju je u [[Mletačka Republika|Mletke]], gdje ju je prodao mletačkoj vojsci. U [[Brescia|Bresciji]], šest je mjeseci obavljala vojničke vježbe i strepila, da li će je otkriti. Pobjegla je s jednim [[Francuzi|Francuzom]] u [[Milano]], a od tamo je pješke sama išla do [[Rim]]a. Prenoćila bi pod vedrim nebom, a hranila se [[povrće]]m iz vrtova i [[trava|travom]]. 

==Život u Rimu==
Došla je u Rim [[1632.]] U [[Bazilika sv. Petra|Bazilici sv. Petra]], našla je [[svećenik]]a iz Dalmacije, koji joj je pomogao. Taj svećenik je vjerojatno bio [[Bartol Kašić]]. Dugi niz godina, služila je kod jedne gospođe u Rimu. Javio se njen otmičar Frano Božić, koji je tražio da mu se vrati, no od toga nije bilo ništa. Njen ujak fra Martin Brguljanin došao je kao predstavnik bosanskih franjevaca na [[kapitul]] u Rim [[1639.]], prepoznao ju je i potvrdio njenu krjepost. Prednjačila je uzornim životom. Postala je članica franjevačkog svjetovnog reda pod imenom Franjica Slavonka. Slavonka je tada značilo Hrvatica. Živjela je u [[samostan]]u od [[ožujak|ožujka]] [[1663.]], ali je imala pravo na slobodu kretanja i imovinu. Umrla je [[31. prosinca]] [[1670.]] na glasu svetosti. Sahranjena je u [[crkva|crkvi]] [[crkva sv. Dominika i Siksta u RImu|sv. Dominika i Siksta]] u Rimu.

Još za njena života, Severano je napisao njen životopis. Naziva ju “bosanskom Ivanom Orleanskom”. Dr. L. Jelić iz [[Zadar|Zadra]], napisao je njenu biografiju [[1904.]] godine pod nazivom  “Gragja za životopis Magdalene Pereš-Vuksanović, poznate pod imenom Franice Slavonke”. Hrvatski književnik [[Velimir Deželić Stariji]] napisao je [[roman]] o njoj pod nazivom “Mandaljena pobjednica”, [[1926.]] 

{{GLAVNIRASPORED:Pereš-Vuksanović, Magdalena}}
[[Kategorija:Rimokatolička Crkva u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Životopisi, Vareš]]