Vidi kôd stranice Kubanska kriza

<!--'''Kubanska kriza'''-->[[Datoteka:CMC Gromyko.jpg|thumbnail|300px|Predsjednik SAD-a [[John F. Kennedy]] i sovjetski ministar vanjskih poslova [[Andrej Gromyko]]]]

'''Kubanska kriza''' je bila krajnje ozbiljna konfrontacija između [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]] i [[Sovjetski Savez|SSSR-a]] [[1962.]] godine. Kriza je otvorena pokušajem stacioniranja sovjetskih [[nuklearno oružje|nuklearnih raketa]] na [[Kuba|Kubi]]. Smatra se vrhuncem i istovremeno prekretnicom u povijesti [[Hladni rat|hladnog rata]]. Nikada prije toga u povijesti svijeta [[atomski rat]] nije bio toliko vjerojatan kao u tim danima.<ref name=bitno>BITNO.net [http://www.bitno.net/vijesti/sjecanje-na-kubansku-krizu/ Sjećanje na Kubansku krizu]</ref>

== Pretpovijest ==

Od početka [[hladni rat|hladnog rata]] obje sile pobjednice iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zastupale su suprotstavljene gospodarske i [[ideologija|ideološke]] sisteme i demonstrirale jedna drugoj vlastitu nadmoć neprekidno novim tehnologijama [[oružje|naoružanja]].

[[Strategija|Strateški]] koncepti su išli tako daleko, da čak nije bila isključena opcija prvog nuklearnog udara. Pri tome je protivnik trebao biti u vrlo kratkom vremenu uništen prvim masivnim udarom nuklearnim oružjem kako protuudar protivnika također nuklearnim oružjem više ne bi bio moguć. Konvencionalno naoružanje nije odgovaralo za jednu takvu ofenzivu, jer vatrena moć nije bila dovoljna da onesposobi protivnika. 

U to su vrijeme obje velesile raspolagale [[raketa|raketnom]] tehnologijom ([[interkontinentalna raketa]]) koja je omogućavala uništenje ciljeva na udaljenosti od 14.000 [[kilometar|km]]. To je omogućavalo da se teritorij protivničke zemlje dosegne s vlastitog teritorija. Pored toga, imali su na raspolaganju i eskadrile [[bombarder]]-a ([[B-52 Stratofortress]] odnosno [[Tupoljev Tu-95]]) koji su jednako tako mogli obaviti takav napad. Ali obje metode napada imale su nedostatak, da je ostajalo određeno vrijeme za uzbunu što je pružalo mogućnost neprijatelju da pokrene protumjere.

Kako bi se protivniku što više smanjilo vrijeme za uzbunu, trebalo je nuklearne rakete smjestiti što je moguće bliže teritoriju neprijatelja. Ta preduvjet su [[SAD]] ostvarile [[1959.]] stacioniranjem [[raketa srednjeg dometa]] tipa Thor i Jupiter u [[Italija|Italiji]] i u [[Turska|Turskoj]]. 

U tom trenutku [[Sovjetski Savez|SSSR]] nije imao mogućnosti stacionirati svoje nuklearne rakete srednjeg dometa na domak teritorije SAD-a.

Tek s bijegom [[diktator]]a [[Fulgencio Batista|Fulgencija Batiste]] s [[Kuba|Kube]] u siječnju 1959. i priznanjem pobjede gerile pod [[Fidel Castro]]m pojavila se mogućnost Sovjetima da nadoknade taj taktički nedostatak.

Castro je formirao revolucionarnu vladu od različitih [[opozicija|opozicijskih]] grupa među kojima su bili i komunisti. SAD su podržavali Batistu, a nova vlada Kube je također održavala odnose sa SAD-om, kad je Castro molio od SAD-a zajam. Američka vlada pod [[Dwight D. Eisenhower|Eisenhowerom]] je Castrovu molbu ne samo odbila, nego je u ožujku 1959. odlučila svrgnuti ga uz podršku opozicije provodeći [[terorizam|terorističke]] udare, [[sabotaža|sabotaže]] i [[atentat]]e. Kao partner Castro za njih uopće nije dolazio u obzir, pa je Castro trebao druge, od SAD-a neovisne, trgovinske partnere.

SSSR je pažljivo pratio ovaj razvoj, pa je uz uspostavljanje [[diplomacija|diplomatskih]] odnosa u svibnju 1959. Kuba ušla u područje njihovog zanimanja.

Kuba si je time osigurala snažnog gospodarskog partnera i nadala se, da će postati uzor za stjecanje nacionalne nezavisnosti svim zemljama [[Latinska Amerika|Latinske Amerike]].

To se u SAD-u smatralo pokušajem dovođenja komunizma u [[Južna Amerika|Južnu]] i [[Srednja Amerika|Srednju Ameriku]] i bilo im je potpuno neprihvatljivo. Vlada SAD-a, s Eisenhowerom kao predsjednikom u to vrijeme, [[19. listopada]] [[1960.]] [[dekret]]om zabranjuje izvoz [[nafta|nafte]] kao i bilo kakav drugi izvoz ili uvoz [[roba]] s Kubom.

SSSR je na ovaj [[embargo]] (u to vrijeme je predsjednik Politbiroa bio [[Nikita Hruščov]]) regirao obećanjem [[gospodarstvo|gospodarske]] i [[vojska|vojne]] podrške Kubi. To se obećanje danas smatra povodom za provođenje [[Invazija u Zaljevu svinja|invazije u zaljevu svinja]] [[17. travnja]] [[1961.]] Ova vojna akcija je završila katastrofalno po SAD, ali je jasno pokazala na kakve je mjere SAD u vrijeme vlade [[John F. Kennedy]]a spremna kako bi srušila Castra.

Savez Kube i SSSR-a je bio od obostrane koristi. Sovjeti su sad mogli nadoknaditi taktički nedostatak zbog udaljenosti teritorija SAD-a koje bi sa Kube bilo moguće doseći nuklearnim raketama srednjeg dometa, a Kuba je u Sovjetima vidjela najvažnijeg trgovinskog partnera i zaštitni ogrtač koji je osiguravao Castrovu vladavinu.

== Neposredna pretpovijest ==
SAD su od 1959. stacionirale u [[Italija|Italiji]] 30 i u [[Turska|Turskoj]] 15 atomskih raketa, koje su bile usmjerene prema SSSRu.

Dne 26. i 27. listopada 1960. SAD po prvi put šalju iz zračne baze Laughlin u [[Teksas]]u izvidnički avion [[Lockheed U-2]] na let nad [[Kuba|Kubom]]. Dana 5. rujna 1961. prvi put su snimljene rakete protuzračne obrane tipa [[SA-2]] i borbeni [[avion]]i tipa [[MiG-21]] ''Fishbed''.

U travnju 1962. američke [[atomska raketa Thor|atomske rakete Thor]] i [[atomska raketa Jupiter|Jupiter]] u Turskoj bile su spremne za korištenje. Njih se moglo koristiti samo za prvi atomski udar, jer nisu bile zaštićene.

Pored toga, morima su plovile američke podmornice, opremljene atomskim raketama [[UGM-27 Polaris|Polaris]]. Te rakete su mogle biti lansirane i pod morem, pa ih je prema tome bilo vrlo teško pogoditi. Sovjetski Savez nije imao nikakve raketne sustave kojima bi uspostavio stratešku ravnotežu snaga.

U svibnju 1962. SSSR počinje, pod kodnim imenom ''[[Operacija Anadir]]'', tajno instaliranje raketa srednjeg dometa [[R-12|SS-4]] koje se mogu opremiti atomskim bombama, i razmještaju 40.000 vojnika Sovjetske armije radi obrane Kube od prijeteće invazije SAD-a. Time bi SSSR ponovo uspostavio vojnu ravnotežu poremećenu u korist SAD-a stacioniranjem raketa srednjeg dometa u Europi. 

Dne 5. i 29. kolovoza 1962. [[CIA]] slijedeći informacije svojih agenata otkriva na fotografijama koje je snimio izvidnički avion ''Lockheed U-2'' po prvi put u kubanskoj provinciji [[Pinar del Rio]] raketne lansirne rampe. 

Dne 8. rujna 1962. sovjetski [[teretni brod]] "Omsk" pristaje u Havani s teretom raketa srednjeg dometa SS-4, ali ih ne iskrcava.

==Kronologija događanja==
Do stvarne krize dolazi u listopadu 1962.
[[Datoteka:Kubkrise1962MRBMSite1.jpg|mini|Zračna snimka raketnog postrojenja kod San Cristobala 14. listopada 1962.]]
[[Datoteka:Cubacrisis 17 Oct 1962.jpg|mini|Zračna snimka od 17. listopada 1962. s raketnim postrojenjem]]
*'''Nedjelja, 14. listopad''': Predsjednik SAD-a [[John F. Kennedy]] odobrava ponovno snimanje špijunskim avionom ''Lockheed U-2''. Avioni ponovo polijeću iz baze u Texasu i dva puta nadlijeću raketne baze na Kubi. Otkrivaju sovjetske tehničare i vojnike kako u blizini San Cristobala kreću s postavljanjem lansirnih rampi za sovjetske rakete dugog i srednjeg dometa tipa SS-4 i SS-5. Snimili su više fotografija. Sovjeti otkrivaju avion, ali ga ne ruše.
*'''Ponedjeljak, 15. listopad''': Analiza fotografija daje neposredni dokaz: rakete postoje, i radi se o SS-4, raketama srednjeg dometa. Nalaze se u blizini San Cristobala na sjeveroistoku Kube i mogu doseći Washington, kao i velika područja SAD-a.
*'''Utorak, 16. listopad''': Savjetnik predsjednika McGeorge Bundy obavještava Kennedya o rezultatima analize snimki, a Kennedy odmah saziva štab savjetnika. Na sastanku štaba izneseni su različiti prijedlozi: prihvatiti stacioniranje, pokušaj rješavanja krize diplomatskim putem, [[pomorska blokada]] Kube, [[Zračni napad]] i [[invazija]]. Sva savjetovanja i rezultati drže se u strogoj tajnosti. Predsjednik Kennedy daje nalog za daljnje izviđačke letove ''Lockheeda U-2''.
*'''Srijeda, 17. listopad''': Slijedi još šest izviđačkih letova iznad raketnih baza. Zračne snimke dokazuju postojanje 16 do 32 rakete (tip SS-4 i SS-5) s dometom do 4.500 kilometara. Pored američkog glavnog grada, ove rakete su mogle doseći i najvažnije industrijske centre SAD-a, a vrijeme upozorenja (od poletanja rakete do udara) bi bilo samo 5 minuta. Pored toga, otkriveni su i bombarderi [[Iljušin Il-28|Iljušin IL-28]].
*'''Četvrtak, 18. listopad''': Ministar vanjskih poslova SSSRa, [[Andrej Gromyko]] dolazi u posjet Kennedyju kao što je bilo već ranije planirano. Kennedy iz taktičkih razloga ne spominje događanja na Kubi jer želi sačuvati u tajnosti spoznaje o tome. Razgovara se o višekratnim zahtjevima SSSRa da se [[Zapadni Berlin]] [[demilitarizacija|demilitarizira]]. To potvrđuje američku pretpostavku, da Sovjetski Savez namjerava svojim aktivnostima na Kubi popraviti svoj ishodišni položaj u novim pregovorima o Berlinu. To je pretpostavka koju s Amerikancima dijele i ostali zapadni saveznici, ali koja će se kasnije pokazati pogrešnom. [[Washington D.C.|Washingtonom]] se šire glasine o velikim novim dostavama oružja Kubi, i vojni krugovi postaju nestrpljivi. Američki generali pomorsku blokadu smatraju pre slabim rješenjem: trebalo bi odmah djelovati zračnim napadima, i u nastavku invazijom. General zračnih snaga [[Curtis LeMay]] insistira na napadu: "crveni pas kopa u stražnjem dvorištu SAD-a, i za to mora biti kažnjen". Kennedy daje istražiti pravnu podlogu za pomorsku blokadu Kube.
*'''Petak, 19. listopad''': Upoznati s pravnom situacijom, štab savjetnika se organizira na više grupa u kojim se razmatraju različite mogućnosti "savladavanja" raketa na Kubi.
*'''Subota, 20. listopad''': Kennedy i savjetnički štab odlučuju se za [[pomorska blokada|pomorsku blokadu]] Kube usprkos [[protest]]ima [[elita|elitnih]] savjetnika Kenedyjeve porodice koji zahtijevaju [[invazija|invaziju]].
*'''Nedjelja, 21. listopad''': Kennedy odobrava pomorsku blokadu i poziva šefove velikih novina kako bi spriječili preuranjeno izvještavanje.
*'''Ponedjeljak, 22. listopad''': Jedan od najvažnijih dana krize: Američke oružane snage stavljaju se u stanje povećane spremnosti, nove vojne snage se premještaju na [[Florida|Floridu]] radi priprema za invaziju, a 200 brodova se dovodi na položaje oko Kube. Obavještavaju se predstavnici vlada Velike Britanije, Francuske, Zapadne Njemačke i Kanade, a oni garantiraju Kennedyu potpunu podršku. U [[televizija|televizijskom]] obraćanju naciji, Kennedy najavljuje početak pomorske blokade Kube za 24. listopad. Zahtjeva od sovjetskog predsjednika vlade, [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]], povlačenje raketa s Kube i za slučaj napada prijeti atomskim protunapadom. U [[Moskva|moskovskom]] [[Kremlj|kremlju]] se pribojavaju najgoreg, možda i invazije na Kubu.
*'''Utorak, 23. listopad''': Hruščov objavljuje da ne prihvaća blokadu, ali i tvrdi, da rakete stacionirane na Kubi, služe samo za njenu obranu. Zasjeda [[Organizacija američkih država|OAS]] i na sjednici glasa protiv Kube i potvrđuje blokadu ([[karantena]]).

== Kriza u listopadu 1962.==

'''Kubanska raketna kriza''' se danas smatra najopasnijom [[vojno-politička situacija|vojno-političkom situacijom]] u ljudskoj povijesti, obzirom da je u 38 dana, koliko je trajala, po prvi put ljudska civilizacija bila pred realnom mogućnošću potpunog istrebljenja.

Ozbiljna situacija nastala oko razmještanja [[SSSR|sovjetskih]] [[raketno postrojenje|raketnih postrojenja]] na već [[komunizam|komunističkoj]] [[Kuba|Kubi]], dovela je svijet na rub [[nuklearni rat|nuklearnog rata]].

Sukobljene strane u [[hladni rat|hladnoratovskom]] svijetu, [[SAD]] i [[SSSR]], tada su predvodili [[John F. Kennedy]] i [[Nikita Hruščov]]. Za rješenje nuklearne krize između [[Moskva|Moskve]] i [[Washington]]a značajno se zauzeo papa [[Ivan XXIII.]] poslavši pismo Kennedyju i Hruščovu, a preko [[Radio Vatikan]]a svijetu je uputio [[apel]] za [[mir]].<ref name=bitno /> Kennedy je zamolio Papu da bude most između [[Kremlj]]a i Washingtona.<ref name=bitno />

== Posljedice krize ==
SAD su prekinule blokadu Kube, a SSSR je demontirao lansirne rampe i povukao vojnike s Kube.
Budući da su obje velesile posjedovale nuklearno oružje, vladala je "ravnoteža straha". Znalo se da bi nuklearni rat predstavljao i kraj civilizacije. Nakon Kubanske krize započela je politika detanta, odnosno politika popuštanja napetosti u svijetu. Pojačana je suradnja između velesila. Kubanska kriza iznjedrila je nadahnuće za papinu [[Enciklika|encikliku]] [[Pacem in Terris]], objavljenu u travnju [[1963.]] godine.<ref name=bitno />
Unatoč pregovorima o smanjenju nuklearnog naoružanja, ono se i dalje proizvodi.

== Citati ==
{{u wikicitat}}
* ''"Ovo je kao kad bi Sovjeti instalirali svoje rakete u Meksiku ili na Kubi"''--D.Eisenhower, 1959., povodom instaliranja američkih atomskih raketa u Turskoj
* ''"Trebalo bi Amerikancima dati da osjete kako je to biti okružen neprijateljskim nuklearnim bazama"''--Hruščov u svibnju 1962. u krugu najužih suradnika povodom stacioniranja atomskih raketa u Italiji i Turskoj od strane SAD-a
* ''"Obje najmoćnije nacije na svijetu su krenule u borbu jedna protiv druge, svaka s prstom na otponcu. Mislilo se, da je rat neizbježan...No epizoda je završila triumfom zdravog razuma."''-- iz Hruščovljeve autobiografije "Hruščov se sjeća"
* ''"Mir! Mir! Danas obnavljamo ovu svečanu molbu. Zaklinjemo sve upravitelje da se ne ogluše na ovaj krik čovječanstva. Neka učine sve što je u njihovoj moći da se očuva mir. Tako će svijetu uskratiti užase rata, čije se užasne posljedice ne mogu predvidjeti."''-- Papa [[Ivan XXIII.]] preko [[Radio Vatikan]]a<ref name=bitno />

== Izvori ==
{{Izvori}}

{{HladniRat}}
{{Mrva-pol}}
[[Kategorija:Hladni rat]]
[[Kategorija:SSSR]]
[[Kategorija:Povijest Kube]]
[[Kategorija:Povijest SAD-a (1945. – 1989.)]]
[[Kategorija:Američko-kubanski odnosi]]