Vidi kôd stranice Kraljevina Mađarska

<!--'''Kraljevina Mađarska'''-->{{Slično|Kraljevini koja je postojala od 1920. do 1946|glavni članak|Kraljevina Ugarska}}
{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime= Kraljevina Mađarska
|hr_ime = Kraljevina Mađarska
|izvorno_ime = <small>''Magyar Királyság''
|genitiv= Mađarske
|status           =  
|status_tekst     = 
|kontinent   = Europa
|država    = 
|godina_start  = [[1920.]]
|godina_kraj   = [[1946.]]
|događaj_start = Restoracija monarhije
|datum_start  = 1. ožujka 1920.
|događaj_kraj      = ukidanje monarhije
|datum_kraj = 1. veljače 1946.
|događaj1      = [[Trianonski sporazum]]
|datum_događaj1 =4. lipnja 1920.
|događaj2      =Prva bečka arbitraža
|datum_događaj2 =2. studenog 1938.
|događaj3      =Druga bečka arbitraža
|datum_događaj3 =30. kolovoza 1940.
|događaj4      =državni udar
|datum_događaj4 =16. listopada 1944.
|fusnote = 
|carstvo          = 
|vlada_tip        = Parlamentarna i ustavna monarhija
|
|p1          = Mađarska Demokratska Republika
|flag_p1     = Civil Ensign of Hungary.svg
|s1 = Narodna Republika Mađarska
|flag_s1 = Flag of Hungary (1946-1949, 1956-1957).svg
|zastava  = Flag of Hungary 1940.svg
|zastava_tip        = 
|grb  = Coa Hungary Country History med (1919-1938).svg
|grb_i      = Grb Mađarske
|grb_tip  = 
|mapa   =Hungary map World War II - 1920-1941.svg
|mapa_opis = Mađarska 1920.-1944.
|glavni_grad     = [[Budimpešta]]
|himna = ''[[Himnusz]]''
|jezik = mađarski
|valuta         = Kruna<small> (1920.-1927.)</small><br/>Pengő<small> (1927.-1946.)</small>
|vođa1            = ''nitko''
|godina_vođa1     = 1920. – 1946.
|titula_vođa      = [[Kralj]]
|zamjenik1        = [[Miklós Horthy]]
|godina_zamjenik1 = 1920. – 1944.
|titula_zamjenik  = Regent 
|zamjenik2        = [[Ferenc Szálasi]]
|godina_zamjenik2 = 1944. – 1945.
|
|stat_godina1   = 1930.<ref>Révai nagy lexikona, Volume 21., Budapest, 1996., ur. Kollega Tarsoly, István; Magyarország, str. 572. isbn=963-9015-02-4</ref>
|stat_površina1   = 93073
|stat_pop1    = 8688319
|stat_godina2   = 1941.<ref>Élesztős László et al., Révai új lexikona, 2004., isbn 963-9556-13-0; Magyarország, Vol. 13, str. 882, 895</ref>
|stat_površina2   = 172149
|stat_pop2   = 14669100
|internet = 
|vjera = [[Katolička Crkva|katolicizam]]<br>Protestantizam<br>Židovstvo<br>Pravoslavlje
|vremenska_zona = 
}}
'''Kraljevina Mađarska''' ([[mađarski]]: ''Magyar Királyság''), poznata i pod nazivom '''Regenstvo''', postojala je između 1920. i 1946. kao ''de iure'' kraljevina pod vodstvom [[regent]]a [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]]. Horthy je službeno predstavljao [[Kraljevina Ugarska|ugarsku monarhiju]] [[Karlo IV. Austrijski|Karla IV.]], apostolskog ugarskog kralja. Pokušaji Karla IV. Habsburga da preuzme prijestolje spriječeni su prijetnjama susjednih zemalja, koje su strahovale od obnove Austro-Ugarske, a nije imao ni potrebnu potporu regenta Horthyja. Kraljevina Mađarska pod Horthyjem bila je pripadnica Sila Osovine do 1944., kad su je okupirali Nijemci te je Horthy odstupio. Vođa stranke [[Strelasti križevi|Strjelastih križeva]], [[Ferenc Szálasi]], uspostavio je novu mađarsku vladu poduprtu od strane nacista, prevarajući Mađarsku u njemačku [[Marionetska država|marionetsku državu]]. Mađarsku su potom oslobodili Sovjeti, a 1946. uspostavljena je komunistička republika pod sovjetskim nadzorom.

==Povijest==
===Pozadina ===
{{Glavni|Demokratska Republika Mađarska |Sovjetska Republika Mađarska}}

Nakon [[Raspad Austro-Ugarske|raspada Austro-Ugarske 1918.]], [[Demokratska Republika Mađarska]], a potom i [[Sovjetska Republika Mađarska]] kratkog vijeka bile su proglašene do 1919. Kratkotrajna komunistička vlada [[Béla Kun|Béle Kuna]] pokrenula je tzv. Crveni teror, uvlačeći Mađarsku u rat s Rumunjskom, u kojem su sudjelovale i snage Kraljevine SHS. 1920. zemlja je utonula u građanski rat: monarhisti i antikomunisti nasilno su čistili zemlju od komunista, lijevih intelektualaca te svih nepodobnih, pogotovo Židova. To je razdoblje bilo poznato kao Bijeli teror. 1920., nakon povlačenja posljednjih rumunjskih snaga, uspostavljen je mir.

===Uspostava Monarhije===

U siječnju [[1920.]] održani su prvi izbori s općim pravom glasa za muškarce i žene u političkoj povijesti Mađarske. Samo glasovanje nije imalo puni demokratski legitimitet, jer je dio lijevih stranaka i pokreta bio zabranjen, a dio je bojkotirao izbore. U jednodomnom parlamentu desnica je imala ogromnu većinu. 1. ožujka 1920. sastavljena je koalicija desnih stranaka te je Mađarska ponovno postala ustavna monarhija. U ožujku je parlament i službeno poništio [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] iz [[1867.]], a u Mađarskoj je obnovljena [[monarhija]]. Međutim, bilo je očigledno da Antanta neće dopustiti povratak habsburgovca Karla IV. za kralja. Kako su građanski nemiri i potresi u društvu bili preveliki za miran izbor kralja, odlučeno je da će regent predstavljati monarhiju. Izbor je pao na [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]], posljednjeg zapovjednika Austro-ugarske ratne mornarice. Horthy s ovlastima imenovanja premijera, pravom veta na zakone, pravom sazivanja i raspuštanja parlamenta i vrhovnim zapovjedništvom nad oružanim snagama zauzimao je dotadašnji položaj kralja u Austro-Ugarskoj.<ref>Sinor, Denis. 1959. ''History of Hungary'', London: George Allen and Unwin Ltd. Pp. 289</ref><ref>Sinor, p. 289</ref>  [[Sándor Simonyi-Semadam]] bio je prvi premijer u Regenstvu.
[[Datoteka:Trianon consequences.png|200px|minijatura|lijevo|Raspad Zemalja Krune sv. Stjepana u Trianonu]]
Nakon pregovora u [[Pariz]]u, Mađarska je potpisala [[4. lipnja]] [[1920.]] bila prisiljena potpisati [[Trianonski sporazum]] kojim je ostala bez dvije trećine zemalja koje su joj pripadale u Autro-Ugarskoj. Gotovo trećina od ukupno 10 milijuna [[Mađari|Mađara]] našla se u drugim zemljama. Osim Hrvatske i Slavonije koje su imale poseban status, Mađarska je ostala bez [[Prekmurje|Prekmurja]] i [[Međimurje|Međimurja]], te dijela [[Bačka|Bačke]] i dijela [[Baranja|Baranje]] koji su pripojeni [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Dio [[Banat]]a priopao je također Kraljevini SHS, a drugi dio [[Rumunjska|Rumunjskoj]] (Beograd je bio prisiljen ustupiti Rumunjskoj područje oko [[Temišvar]]a i povući se iz [[Pecs]]a). Čitava [[Transilvanija]] pripala je Rumunjskoj, tzv. Gornja Ugarska, odnosno [[Slovačka]] s potkarpatskim područjem, ušla je u sastav [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], a jedan manji dio pripao je i [[Poljska|Poljskoj]]. Veći dio [[Gradišće|Gradišća]] pripao je nakon [[plebiscit]]a [[Austrija|Austriji]]. Nove međunarodne granice odvojile su mađarska industrijska postrojenja od osnovnih materijala, a mađarska industrija i poljoprivreda ostala se bez većeg dijela svoga tradicionalnog tržišta. Znatno su smanjeni izvori drvnog materijala, obradive površine smanjene su za 43%, a drastično su smanjeni i izvori željezne [[rude]]. S druge strane, u Mađarskoj je ostalo oko 51% stanovništva zaposlenog u industriji i oko 56% industrije, od čega čak 82% teške industrije, kao i 70% banaka. 

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 102-10737, Graf István Bethlen.jpg|200px|minijatura|desno|István Bethlen, dugogodišnji mađarski premijer između dva rata]]

=== Jačanje desnice ===
[[Datoteka:Horthy a visszatert Pecsett 1921.png|200px|minijatura|lijevo|Regent admiral Horthy na vojnom mimohodu, 1921.]]
Horthy je u srpnju [[1920.]] premijerom imenovao [[grof]]a [[Pál Teleki|Pála Telekija]], čija je desničarska vlada ograničila primanje „politički nesigurnih elemenata“ na sveučilišta, što se najčešće odnosilo na [[Židovi|Židove]]. Kako bi utišala seljačko nezadovoljstvo, vlada je razdijelila 3.850 četvornih kilometara obradivog zemljišta manjim gazdinstvima. Telekijeva vlada morala je podnijeti ostavku nakon sukoba s [[Karlo I., car Austrije|Karlom IV.]] koji je polagao pravo na mađarsko prijestolje. To je dovelo do podjele na mađarskoj političkoj sceni koju je dobro znao iskoristiti grof [[István Betheln]] koji je osnovao novu Stranku jedinstva, a Horthy ga je imenovao premijerom. Nakon što ni u drugom pokušaju nije uspio doći na mađarsko prijestolje, u listopadu [[1921.]] umro je Karlo IV. Kroz sljedećih deset godina Bethlen je dominirao mađarskom politikom, reformiravši izborni zakon, zapošljavajući svoje pristalice u državnom aparatu i manipulirajući izborima u ruralnim područjima. Obnovio je red u zemlji dajući dobra mjesta radikalnim kontrarevolucionarima u zamjenu za prestanak nasilja protiv Židova i ljevičara. Već [[1921.]] sklopio je sporazum sa socijal-demokratima i [[sindikat]]ima, legalizirajući, između ostaloga, njihove aktivnosti i oslobodivši političke zatvorenike, u zamjenu za socijalni mir i prestanak širenja antimađarske propagande. Uveo je [[1922.]] Mađarsku u [[Liga naroda|Ligu naroda]] i počeo otklanjati njezinu međunarodnu izolaciju sklopivši [[1927.]] sporazum o prijateljstvu s [[Italija|Italijom]]. Kroz cijelo razdoblje nastojanje oko revizije Trianonskog sporazuma bilo je vodeća linija mađarske politike koja je služila i za zataškavanje gospodarskih i unutarnjih političkih problema. 

===Približavanje fašizmu ===
[[Datoteka:Party of National Unity Hungary logo.svg|150px|minijatura|desno|Logo Stranke narodnog jedinstva Gyule Gombosa]]
[[1932.]], u vrijeme [[Velika depresija|Velike depresije]] političko je raspoloženje otišlo još desnije, a Horthy je premijerom imenovao [[Gyula Gömbös|Gyulu Gömbösa]]. On je Mađarsku uveo u užu suradnju s [[Njemačka|Njemačkom]], s kojom je potpisao sporazum kojim je mađarsko gospodarstvo izvučeno iz depresije. Međutim, postalo je i ovisno o Njemačkoj, kako u pogledu sirovina, tako i u pogledu tržišta. [[Adolf Hitler]] Mađarskoj je ponekad obećavao povrat izgubljenih teritorija, a ponekad prijetio vojnom intervencijomi ekonomskim pritiskom, kako bi je natjerao na podršku [[nacizam|nacističkoj]] politici. [[1935.]] osnovana je i mađarska fašistička stranka. Gömbösev nasljednik na premijerskom mjestu Kálmán Darányi nastojao je smanjiti njemački pritisak, donijevši zakon kojim je židovska prisutnost po profesijama ograničena na 20%, no to nije zadovoljilo ni Nijemce ni mađarske radikale. Nakon Darányijeve ostavke u svibnju [[1938.]], premijer postaje Béla Imrédy koji je ispočetka nastojao poboljšati odnose s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]], no nakon [[Anschluss]]a Austrije, u ožujku iste godine, ponovno je od jeseni prisiljen osloniti se na [[Treći Reich]] i [[Italija|Italiju]]. Kako bi si osigurao položaj na desnici, Imrédy je potiskivao sve suparnike, pa je i fašistička stranka zabranjena, a preustrojio je vladu na totalitarističkim osnovama i donio još oštriji Drugi židovski zakon. Taj je zakon potvrdila i sljedeća vlada na čelu s [[Pál Teleki|Pálom Telekijem]]. 1938. novi grb države postao je [[commons:Datoteka:Coa Hungary Country History med (1915).svg|grb Zemalja Krune sv. Stjepana]] iz 1915., koji je uključivao i grbove Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Rijeke, BiH i Transilvanije.

===Teritorijalno širenje ===
[[Datoteka:TeritorialGainsHungary1920-41.svg|250px|minijatura|desno|Mađarska 1938.-1944.]]
Krajem rujna 1938., Mađarska je poduprla Njemačku u [[Sudetska kriza|pripajanju Sudeta]] od Čehoslovačke tako što je mobilizirala između 200.000 i 350.000 slabo opremljenih i uvježbanih vojnika te ih poslala na granicu prema Slovačkoj. Tako je pokazala spremnost za uključenje u mogući rat Čehoslovačke i Njemačke ukoliko vlada u Pragu odbije prepustiti Sudete Njemačkoj. Ovaj manevar mađarske vojske bio je samo trik, jer je topništvo imalo strjeljiva samo za 36 sati, a čehoslovačka vojska je bila bolje opremljena, uvježbana i ukopana - sagradili su oko 2.000 bunkera uz granicu. Ipak, [[Münchenski sporazum|sporazumom iz Munchena]] [[Hitler]]u je udovoljeno te je sukob izbjegnut. No, Mađarska je imala trajne pretenzije na južnu Slovačku s mađarskom većinom i Zakarpaće - tada dijelovima Čehoslovačke. Mađarski ministar unutarnjih poslova, [[Miklós Kozma]], bio je rođen u Karpatskoj Ukrajini te je polovicom 1938. njegovo ministarstvo naoružalo tzv. Rongyos Gardu ('Kuštravu Gardu'), koja se počela gerilski prebacivati u južnu Slovačku i Zakarpaće (većinski [[Rusini|rusinski]] kraj). Kako su i Sile osovine željele izbjeći preuranjeni rat, uz posredovanje Trećeg Reicha i Italije sazvana je konferencija u Beču. Prvom bečkom arbitražom [[2. studenog]] [[1938.]] [[Čehoslovačka]] je bila prisiljena prepustiti 11.833 km² Slovačke i južnog Zakarpaća Mađarskoj. Tako je oko 590.000 Mađara, ali i 290.000 Slovaka i 37.000 Ukrajinaca ušlo u sastav Kraljevine Mađarske. Slovačka je izgubila i drugi najveći grad, [[Košice]]. Prva bečka arbitraža nije zadovoljila nijednu stranu, te su se između [[2. studenog]] [[1938.]] i [[12. siječnja]] [[1939.]] dogodila 22 pogranična okršaja, u kojima je bilo mrtvih i ranjenih.

[[15. ožujka]] [[1939.]] [[Slovačka Republika (1939. - 1945.)|Slovačka]] proglašava nezavisnost, a nakon nekoliko sati i Zakarpaće kao ''Karpatska Ukrajina''. Gotovo istovremeno mađarska vojska prelazi granicu i okupira čitavo Zakarpaće. Sav otpor je slomljen do 18. ožujka. Unatoč završenim pregovorima s vlastima novonastale Slovačke Republike oko granice, mađarska vojska bez najave i objave rata napala je [[23. ožujka]] s istoka Slovačku s naredbom "prodrijeti što zapadnije". Tzv. "[[Slovačko-mađarski rat|Mali rat]]" trajao je do [[4. travnja]], uz djelovanje zrakoplovstva i tenkova na objema snagama. U konačnici, Slovačka je bila prisiljena prepustiti pojas zemlje na istoku Mađarima.

===Drugi svjetski rat===
{{multiple image
| align     = right
| direction = vertical
| header    = 
| width     = 200

| image1    = TelekiCsakySegundoArbitrajeDeViena.jpeg
| caption1  = Potpisivanje Druge bečke arbitraže 1940. kojom je Mađarskoj ustupljen veliki dio Rumunjske
| image2    = Hungary 1941 ethnic.svg
| caption2  = Etnički sastav proširene Mađarske 1941.
}}

Uoči i za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] mađarski je teritorij ponovno povećan, osobito [[Bečke arbitraže|Bečkim arbitražama]]. [[1940.]] Drugom bečkom arbitražom i sjeverna [[Transilvanija]] prepuštena je Mađarskoj. Hitler je pomogao Mađarima dobiti veliki dio Rumunjske uz izbjegavanje rata s Rumunjima. No, tražio je da Mađarska slijedi njemačku vojni i rasni plan kako bi se spriječili sukobi u budućnosti. [[20. studenog]]a [[1940.]] Mađarska pristupa [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], a u prosincu potpisuje i Sporazum o vječnom prijateljstvu s [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinom Jugoslavijom]]. U travnju [[1941.]], nakon [[puč]]a u Jugoslaviji, Hitler traži od Mađarske potporu u napadu na tu zemlju. Teleki tada izvršava samoubojstvo, a premijer postaje desničarski radikal [[László Bárdossy]] koji vodi zemlju u rat, te zauzima [[Bačka|Bačku]], [[Prekmurje]] i [[Međimurje]]. Iako je Hitler nudio Mađarima da pripoje čitavu Hrvatsku sjeverno od talijanske sfere utjecaja i daju joj formalnu autonomiju, Mađarska je iskazala interes samo za luku Rijeka. [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] nije nikad priznala Mađarsku vlast u Međimurju i Baranji. [[1. srpnja]] [[1941.]] Mađarska ulazi i u rat protiv [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], bojeći se da se Njemačka ne okrene Rumunjskoj. 
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-244-2306-15, Ostfront, Rückzug ungarischer Truppen.jpg|mini|lijevo|180px|Mađarsko topništvo i tenkovi u povlačenju, kolovoz 1944.]]Horthy prisiljava Bárdossyja na odstup, a premijer postaje Miklós Kállay koji i dalje daje podršku Njemačkoj, ali i započinje pregovore sa zapadnim [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]. U [[Bitka za Staljingrad|Bitci kod Staljingrada]] mađarska vojska doživljava težak poraz - uništena je čitava mađarska Druga armija. Nakon toga, svjestan mađarskoga približavanja Saveznicima, Hitler 19. ožujka [[1944.]] odlučuje okupirati zemlju Operacijom Margharet. Nijemci su zauzeli ključne lokacije kako bi osigurali mađarsku suradnji. Horthy je stavljen u kućni pritvor te je premijera [[Miklós Kállay|Miklósa Kállayja]] zamijenio povodljivijim nasljednikom. [[Döme Sztójay]], oduševljeni pronacist, postavljen je za premijera. Sztójay je vladao uz pomoć njemačkog vojnog zapovjednika, [[Edmund Veesenmayer|Veesenmayera]]. u rujnu 1944. sovjetske snage prelaze mađarsku granicu. U listopadu iste godine, Nijemci slamaju Horthyjev i Lakatosev državni udar i pokušaj prelaska na stranu Saveznika. Nijemci pokreću Operaciju Panzerfaust, mijenjaju Horthyja vođom [[Strelasti križevi|Strjelastih križeva]] [[Ferenc Szálasi|Ferencom Szalasijem]]. Uspostavljena je nova pronacistička "Vlada narodnog jedinstva". Iz Mađarske je tada deportirano 437.402 [[Židovi|Židova]]. Szálasi nije zamijenio Horthyja kao regenta, već se proglasio "nacionalnim vođom" (''Nemzetvezető'') i premijerom. 21. prosinca 1944 "privremena skupština" sastala se u [[Debrecen]]u uz odobrenje Sovjeta. Skupština je izabrala privremenu protuvladu na čelu koje je bio [[Bela Miklos]], bivši zapovjednik mađarske Prve armije. [[20. siječnja]] [[1945.]] nova privremena vlada sklapa ponovno primirje sa Sovjetskim Savezom, a sovjetske operacije u Mađarskoj službeno završavaju [[4. travnja]] iste godine.<ref>Stanley G. Payne, [http://books.google.fr/books?id=9wHNrF7nFecC&pg=PA420&dq=szalasi+work+habit+was+poor&cd=1#v=onepage&q&f=false ''A History of Fascism, 1914-1945''], Routledge, 1996, page 420</ref>

== Vlada ==
[[Datoteka:Flag of the Supreme Warlord of the Royal Hungarian Defence Forces (1939-1945, on land).svg|desno|thumb|200px|Standard mađarskog Regenta]]
Horthyjeva vladavina kao [[Regent]]a imala je značajke diktature. Nasljednik u slučaju njegove spriječenosti ili smrti nije određen. Za pretpostaviti je da bi parlament izabrao novog regenta ili pokušao vratiti Habsburge pod [[Otto von Habsburg|Princom Ottom]]. U siječnju 1942., parlament je imenovao Horthyjeva najstarijeg sina Istvana zamjenikom regenta i nasljednikom. To je vjerojatno bio i korak prema uspostavi mađarske dinastije. No, Istvan je poginuo u zrakoplovnoj nesreći u kolovozu te godine, a novi zamjenik nikad nije imenovan. 

U prvih deset godina svog regenstva, Horthy je vodio povećanu represiju nad manjinama, ograničio broj Židova na sveučilištima i ozakonio smrtnu kaznu. Premijer [[István Bethlen]] degradirao je demokraciju, jer je manipulirao izborima u ruralnim područjima. Njegova Stranka jedinstva osvojila je nekoliko izbora zaredom. Nakon gospodarske krize, Bethlen je bio prisiljen dati ostavku.

Očajna situacija nagnala ej Horthyja da prihvati desničara Gyulu Gömbösa kao premijera. Obećao je zadržati postojeći politički sustav i napustiti svoj žestoki antisemitizam te primiti Židove u vladu.

== Gospodarstvo ==

Nakon 1920. zemlja se suočavala s teškim ekonomskim problemima, proračunskim deficitom i visokom inflacijom kao rezultat gubitka važnih područja u Trianonu.<ref name="Signor, pp. 290">Signor, pp. 290</ref> Mađarska je izgubila poljoprivredna područja i tržišta, što ju je učinilo ovisnom o izvozu poljoprivrednih proizvoda. Premijer [[István Bethlen]] i njegova vlada borila se protiv krize velikim inozemnim zajmovima, koji su omogućili Mađarskoj monetarnu stabilnost početkom 1920-ih. 1925. uvedena je nova valuta, ''pengő''.<ref>Signor, pp. 290.</ref> Industrija i poljoprivreda su se brzo podigle te se zemlja okoristila vanjskom trgovinom tijekom čitavih dvadesetih godina.<ref name="Signor, pp. 290"/>

Početkom gospodarske krize 1929., blagostanje zemlje je naglo krahiralo, pogotovo uzrokovano propašću bečke ''Österreichische Creditanstalt''.<ref>Signor, pp. 291.</ref> Nakon vezivanja i gospodarske ovisnosti o Njemačkoj, gospodarstvo se postupno oporavljalo.

== Vanjska politika ==
Kako su se na mjestu premijera smjenjivali ultranacionalisti i desničari, Mađarska je polako izražavala želju za reviizijom Trianonskog sporazuma te se vezivala uz zemlje koje su to mogle promijeniti, nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. [[Benito Mussolini]] je želio uže veze s Mađarskom, počevši od potpisivanja sporazuma o prijateljstvu 5. travnja 1927.<ref name="Sinor, pp. 291">Sinor, pp. 291.</ref> [[Gyula Gömbös]] otvoreno se divio fašističkim vođama.<ref name="Sinor pp. 291">Sinor, pp. 291</ref> Gömbös je pokušao uspostaviti trilateralu između Mađarske, Italije i Njemačke te je djelovao kao posrednik između Italije i Njemačke za njihovog sukoba 1934. oko Austrije. Gömbös je u konačnici nagovorio Mussolinija na prihvaćanje tzv. ''Anschlussa''.<ref name="Sinor, pp. 291"/>

== Literatura ==
*Sinor, Denis. 1959. History of Hungary, London: George Allen and Unwin Ltd.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Mađarska}}

[[Kategorija:Povijest Mađarske]]