Vidi kôd stranice Kijevska Rus'


{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime              = Kijevska Rus'
|hr_ime           = Kijevska Rus'
|izvorno_ime      = Русь
|genitiv          = Kijevske Rusi
|kontinent        = Europa
|regija           = Istočna Europa
|status           = [[Kneževina]]
|era              = srednji vijek
|godina_start     = [[882.]]
|godina_kraj      = [[1240.]]/([[1132.]])
|datum_start      = 
|datum_kraj       = 
|događaj_start    = formiranje
|događaj_kraj     = 
|p1               = Rus' (Ruska zemlja)
|flag_p1          = Flag of None.svg
|s1               = Mongolsko Carstvo
|flag_s1          = Flag of the Mongol Empire 3.png
|s2               = Novgorodska Republika
|flag_s2          = Banner of the Novgorod Republic (c. 1385).svg
|s3               = Velika Kneževina Litva
|flag_s3          = Royal banner of the Grand Duchy of Lithuania.svg
|s4               = Vladimirsko-Suzdaljska Kneževina
|flag_s4          = Banner of Dmitry Donskoy.svg
|s5               = 
|image_s5         = 
|s6               = 
|flag_s6          = 
|s7               = 
|flag_s7          = 
|zastava          = Kiev rus flag.png
|grb_veličina     = 70px
|zastava_i        = Zastava
|grb              = Yarthewise.png
|grb_i            = Grb
|mapa             = Location of Kyivan Rus.png
|mapa_veličina    = 338px
|mapa_opis        = Kijevska Rus' na vrhuncu moći
|jezik            = [[staroruski]] ([[staroukrajinski]]), [[staroslavenski]]
|glavni_grad      = [[Kijev]]
|vlada_tip        = Monarhija
|titula_vođa      = Kneževi
|vođa1            = [[Oleg, veliki knez Kijeva|Oleg Mudri]] (prvi)
|godina_vođa1     = [[882.]] – [[912.]]
|vođa2            = [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir Veliki]] (konsolidacija)
|godina_vođa2     = [[962.]] – [[972.]]
|vođa3            = [[Kralj Danilo|Danilo I.]] (zadnji)
|godina_vođa3     = [[1239.]] – [[1240.]]
|događaj1         = 
|datum_događaj1   = 
|događaj2         = 
|datum_događaj2   = 
|događaj_poslije  = 
|datum_poslije    = 
|valuta           = [[ukrajinska hrivnja|hrivnja]], kuna, [[vivjerica]]
|stat_godina1     = 
|stat_pop1        = 
|stat_površina1   = 
|himna            = 
|geslo            = 
|vjera            = [[pravoslavlje]], [[poganstvo]]
|legislatura      = 
|danas            = {{Z+X|BJE}}<br>{{Z+X|EST}}<br>{{Z+X|FIN}}<br>{{Z+X|LAT}}<br>{{Z+X|LIT}}<br>{{Z+X|MOL}}<br>{{Z+X|POLJ}}<br>{{Z+X|RUM}}<br>{{Z+X|RUS}}<br>{{Z+X|SLK}}<br>{{Z+X|UKR}}
|fusnote          = Zastava; Stijeg Kijevske Rusi je predstavljao službeni simbol tek u 13. stoljeću pred sam raspad države.
}}

'''Kijevska Rus'''' ([[ukrajinski|ukr.]]: Ки́ївська Русь, Kyjivs'ka Rus', [[ruski|rus.]]: Ки́евская Русь, Kievskaja Rus', [[bjeloruski|bjlrs.]]: Кіеўская Русь, Kieŭskaja Rus')<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41163 Hrvatski obiteljski leksikon]</ref> prva je istočnoslavenska država koja se pojavila pod istočnoslavenskim plemenom [[Poljani (istočni)|Poljanima]]<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\P\O\Polianians.htm Polianians (poliany).]</ref> i [[Vikinzi]]ma<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\V\A\Varangians.htm Varangians (From Norse waering; one who has taken an oath of allegiance).]</ref> u 9. stoljeću na području današnje [[Ukrajina|Ukrajine]], [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i zapadne [[Rusija|Rusije]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/litop/map_980_1054.htm Київська держава за часів Володимира та Ярослава (980-1054 рр.)]</ref> [[Stepa|Stepe]], [[Šuma|šume]] i [[Rijeka|rijeke]] su odredile njezinu dinamičnu povijest. [[Kršćanstvo]] je primila u 10. stoljeću od [[Bizant]]a, stoljeće kasnije postala je kulturno najrazvijenija država u [[Europa|Europi]] ostvarivši pritom čvrste veze sa zapadnim dinastijama, a napadi [[Mongoli|Mongola]] tijekom 13. stoljeća rascjepkali su je na više manjih kneževina.<ref>[http://www.oval.ru/enc/14086.html Владимиро-Суздальское княжество]</ref><ref>[http://litopys.org.ua/krypgvol/krypgv.htm Іван КРИП’ЯКЕВИЧ: ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКЕ КНЯЗІВСТВО]</ref> 

Izgubivši ključno stepsko područje na prostoru danas središnje [[Ukrajina|Ukrajine]], svoje službeno političko središte premjestila je u zapadnu kneževinu Vladimir-Volinj.<ref>[http://litopys.org.ua/krypgvol/krypgv10.htm УТВОРЕННЯ ГАЛИЦЬКО-ВОЛИНСЬКОГО КНЯЗІВСТВА. РОМАН МСТИСЛАВИЧ]</ref> Prvo kolektivno ime naroda Kijevske Rusi bilo je ime Rusini-Rusiči,<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\Ruthenians.htm Ruthenians (Rusyny): A historic name.]</ref> kojeg će zamijeniti etnonim [[Ukrajinci]] u 20. stoljeću za stanovnike Ukrajine, dok su Rusi i Bjelorusi zadržali stari korijen Rus' u nazivima svojih naroda (kao i Rusini) i država. [[Rusi]], [[Ukrajinci]], [[Bjelorusi]] te [[Rusini]] današnji su narodi proizišli iz Kijevske Rusi, koju smatraju svojom prvom državom. Ovi narodi dijele brojne zajedničke kulturološke karakteristike koje su se zadržale do danas. 
----
'''Napomena:''' U hrvatskoj literaturi često se koristi i termin '''Kijevska Rusija''' premda suvremeni stručnjaci s [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]], odjela Rusistike<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ffzg.hr/slaven/istocna/sil_knj1_06_07.htm |title=Rusistika – termin Kijevska Rus' |archive-url=https://web.archive.org/web/20091019091941/http://www.ffzg.hr/slaven/istocna/sil_knj1_06_07.htm |archive-date=19. listopada 2009. |access-date=5. svibnja 2010.}}</ref> i Ukrajinistike,<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ffzg.hr/slaven/ukrajinistika/kultura_i_civilizacija.htm |title=Ukrajinistika – termin Kijevska Rus' |archive-url=https://web.archive.org/web/20070610145413/http://www.ffzg.hr/slaven/ukrajinistika/kultura_i_civilizacija.htm |archive-date=10. lipnja 2007. |access-date=5. svibnja 2010.}}</ref> upućuju na korištenje termina Kijevska Rus' jer ima veću autentičnost od prethodnog naziva. Oba termina se uvažavaju, ali ne smatraju se podjednako autentičnim.

== Padežni oblici ==
Imenica je ženskog roda kao imenica ''noć'', ''žeđ'', ''bol''. Promjena u padežu je kao kod imenice ''bol''.
{| class="wikitable"
| [[Nominativ]] – ''Tko? Što?''
| Kijevska Rus'
|- 
| [[Genitiv]]  – ''Koga? Čega?''
| Kijevske Rusi
|- 
| [[Dativ]] – ''Komu? Čemu?''
| Kijevskoj Rusi
|-
| [[Akuzativ]] – ''Koga? Što?''
| Kijevsku Rus'
|-
| [[Vokativ]] – ''Oj! (dozivanje)''
| Kijevska Rusi
|-
| [[Lokativ]] – ''O komu? O čemu?''
| Kijevskoj Rusi
|-
| [[Instrumental]] – ''S kim? S čim?''
| Kijevskom Rusju
|}

==Osnivanje i širenje države==

Srednjovjekovni grad [[Kijev]] oko 441. godine<ref>F. Berlynskyi; History of Kiev (Історія міста Києва). Kiev: Naukova dumka, 1991.</ref> osnovali su [[Poljani]] (istočnoslavensko pleme). Kroz sljedećih 5. stoljeća, kijevsku okolicu su posjećivale mnogobrojne [[Slaveni|slavenske]], [[Stari Grci|grčke]], [[Ugrofinski narodi|finske]] i [[Germani|germanske]] grupe doseljenika, među kojima su se posebno isticali vješti ratni plaćenici [[Vikinzi|Varjazi]]. Varjazi su se sve više mješali s lokalnim slavenskim stanovništvom i time utjecali na političke odnose u cjelokupnom okruženju.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10703.htm ВАГАННЯ НОВІЙШОЇ ІСТОРІОҐРАФІЇ, ПОПРАВКИ ВАРЯЗЬКОЇ ТЕОРІЇ]</ref> Varjazi su svoju ratničku kulturu prenosili na prostor današnje Ukrajine posebno zbog vrlo razvijenih trgovinskih i kulturnih riječnih puteva između [[Baltičko more|Baltičkog]] i [[Crno more|Crnog mora]]. [[Askold]] i [[Dir]] su prema pojedinim povijesnim zapisima prvi varjaški vojskovođe koji su napali i smjenili dotadašnju poljansku dinastiju kneževa s dvora u [[Kijev]]u.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\A\S\AskoldandDyr.htm Askold and Dyr.]</ref> Vojskovođa [[Oleg]] u službi varjaške dinastije [[Rjurikoviči|Rjurik]], u ključnom savezništvu s Poljanima [[878.]] ubio je [[Askold]]a i [[Dir]]a te je sebe postavio za vladara buduće istočnoslavenske države Kijevske Rusi (878. – 1240.). Kulturno najrazvijenije slavensko pleme [[Poljani]] imalo je ključnu ulogu u početnom formiranju države i stvaranju njezinog slavenskog identiteta.<ref>[http://lib.ru/HISTORY/RUSSIA/povest.txt Повесть Временных лет]</ref> Uslijedilo je svojevrsno vojno-političko zajedništvo između domicijalnih slavenskih Poljana i slaveniziranih Varjaha, koje će na vrhuncu u 11. stoljeću rezultirati stvaranjem najveće europske države. 

[[Datoteka:Varangian routes.png|mini|282px|Karta prikazuje glavne trgovačke puteve [[Vikinzi|Vikinga]] početkom 8. stoljeća. Ljubičastom linijom je označen glavni ''Trgovački put od Vikinga do [[Grci|Grka]]'' preko rijeke [[Dnjepar|Dnjepra]]. Crvenom bojom je označen ''[[Volga|Volgin]] trgovački put'' prema arapskim zemljama. Ostali sporedni trgovački putevi su označeni narančastom bojom.]]

=== Objedinjavanje slavenskih plemena ===

Početkom svoje vladavine u izrazito slaveniziranom društvu kijevske okolice knez [[Oleg]] (878. – 912.), poznat i kao [[Helgi]],<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\O\L\OlehPrince.htm Oleh, Prince (Russian: Oleg; Norse: Helgi).]</ref> kreće u objedinjavanje okolnih [[Istočni Slaveni|slavenskih plemena]] širih prostora današnje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Objedinjavanje pojedinih slavenskih plemena sjeverno od Kijeva, prema gradu i trgovačkom središtu Novgorodu, proteklo je s nešto manjim vojnim otporom nego što je to bilo s vojno jakim plemenima Uliča i Derevljana s ukrajinskih prostora.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10802.htm ВІЙНИ З УЛИЧАМИ ТА ДЕРЕВЛЯНАМИ, ПОХІД НА ВІЗАНТИЮ]</ref> Duži otpor sa sjevera su pružala jedino ruska plemena [[Radimiči]] i [[Vjatiči]], koja su se nalazila između rijeka [[Dnjepar|Dnjepra]] i [[Oka (rijeka)|Oke]]. Ukrajinsko pleme Siverjana, sjeveroistočno od kijevskog središta, nije pružalo otpor i prihvatilo je 882. savezništvo s Kijevom. Oleg je uspijevao zadržati kontrolu nad preuzetim širim slavenskim teritorijem isključivo jer je dopuštao određeni manji stupanj autonomije, koji je u neku ruku predstavljao svojevrsno savezništvo. Borbe su se u isto vrijeme vodile s Hazarima, nomadskim plemenom Pečenegima i Ugarima na južnim prostorima sve prostranije takozvane Kijevske države. Nekada moćni [[Hazari]] na jugoistočnim granicama današnje [[Ukrajina|Ukrajine]], sada su se našli pred novom slavenskom vojnom silom koja je imala objedinjeno središte u Kijevu. [[Hazari]] su u teškim ratnim sukobima poraženi [[907.]], nakon čega je napravljen proboj te je knez Oleg produžio i počeo izvršavati prepade na bogata bizantska središta i grad [[Carigrad]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10804.htm ПОГРОМ ХОЗАРІЇ, ВІЙНА НА ПОДОНЮ]</ref> Nakon [[911.]] dogovoreno je trajno primirje između Kijevske Rusi i [[Bizant|Bizantskog carstva]] te su uspostavljeni jaki trgovinski i kulturni odnosi u kojima su presudnu ulogu imali kijevski kneževi i ukrajinsko pleme [[Poljani]]. Najveće znastveno postignuće starokijevskog razdoblja bila je pismenost, a o tome su svjedoličili brojni zapisi iz 9. stoljeća, između ostalog ugovori s [[Grci]]ma iz 911. i [[944.]] pisani na grčkom i starorus’kom jeziku, pronađeni na zidovima saborne crkve sv. Sofije u Kijevu.<ref>[http://izbornyk.org.ua/ipatlet/ipat.htm ЛІТОПИС РУСЬКИЙ за Іпатіївським списком]</ref> Do kraja svoje vladavine Oleg je pokorio širi prostor između Kijeva i Novgoroda te unatoč tome što neka slavenska plemena još nisu bila uključena u buduću državnu zajednicu, ona su davala određeni danak i bila su pod djelomičnom kontrolom [[kijev]]skih vladara.
[[Datoteka:Radzivill Igor-945.jpg|mini|300px|lijevo|[[Radzyvillivskyj ljetopis]]: kijevski knez Igor uzima danak od plemena Derevljana. (15. st.)]]

Nakon što je Oleg umro, zamijenio ga je [[knez Igor]] (912. – 945.). Prema povijesnim zapisima moguće je iščitati da Igor nije bio toliko obožavan kao njegov prethodnik [[Oleg]], a u bizantskim zapisima okarakterizirali su ga kao nemilosrdnog utjerivača nametnutih danaka koji su trebali osigurati veliku robnu odnosno trgovinsku razmjenu Kijevske Rusi s [[Bizantsko carstvo|Bizantskim carstvom]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkPath=pages\I\H\IhorPrince.htm Ihor, Prince, b ca 877, d 945.]</ref> Tada središnjom Kijevskom Rusi po prvi puta kola ideja o jedinstvenosti staroruskog naroda širih prostora u sklopu državne zajednice odnosno naroda koji se razlikuje od ne-ruskog izvan tih granica. Mnogobrojna zastupljenost slavenskih plemića u kijevskom dvoru jača tu ideju koja zagovara jaču centralizaciju mlade države. Kako bi stekao čvrstu centraliziranu vlast u [[Kijev]]u, Igor je poveo sukobe sa susjednim jakim ukrajinskim plemenima [[Uliči]]ma i [[Derevljani]]ma nastojeći ih u političkom smislu podrediti, no zbog toga je i poginuo [[945.]] tijekom bitke s Derevljanima. Naslijedila ga je njegova žena i udovica [[Olga Kijevska|Olga]] (945. – 962.), poznata i kao [[Helga]], koja je željela osvetiti njegovu smrt te je povela vrlo nemilosrdan rat protiv Derevljana koje je u konačnici porazila.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10803.htm РЕҐЕНТСТВО ОЛЬГИ: ОЛЕГ І ОЛЬГА В ТРАДИЦІЇ]</ref> Objedinjavanjem plemena [[Poljani|Poljana]], Duljiba, Derevljana i Uliča, kijevska vojska je stekla respektabilnu snagu koja je bila u stanju učvstiti granice Kijevske Rusi i povesti utjecajne ratove protiv neslavenskih naroda u širem okruženju. [[Olga Kijevska|Kneginja Olga]] prema povijesnim zapisima predstavlja osobu koja je, uz daljnje proširivanje granica Kijevske Rusi, prva počela prenositi kršćanske vrijednosti u Kijevsku Rus'. Pretpostavlja se da je u kijevskom okruženju prva prešla na kršćanstvo 955. godine. Njezini posjeti [[Carigrad]]u predstvljali su novi oblik komunikacije između dvije moćne države, koje su sve više imale karakteristike prosvjetne i duhovne suradnje. Ipak, Olgino susretanje s kršćanskim vrijednostima u vlastitoj državi s relativno vojničkim svjetonazorom nije tada ostavilo mnogo traga na njezino okruženje i lokalno starorusko stanovništvo.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://uacollections.fal.com.ua/history/olga/OLGAbrie1.htm |title=Историческое исследование - гипотеза |archive-url=https://web.archive.org/web/20070502190305/http://uacollections.fal.com.ua/history/olga/OLGAbrie1.htm |archive-date=2. svibnja 2007. |access-date=14. rujna 2009.}}</ref>

=== Širenje države pod Svjatoslavom I. ===
[[Datoteka:Location of Kyivan Rus.png|mini|desno|250px|Položaj Kijivske Rusi]]
Oljhu je sa svojih dvadeset i dvije godine naslijedio njezin sin [[Svjatoslav., veliki knez Kijeva|Svjatoslav]] (964. – 972.), zapamćen kao hrabri vojskovođa koji je utjecaj iz Kijeva proširio gotovo cijelom istočnom [[Europa|Europom]]. Svjatoslav je svoje ratove započeo na istočnim granicama Kijevske Rusi jer je želio poraziti [[Hazari|Hazare]] koji su predstavljali prijetnju [[Kijev]]u. Nakon dvije godine rata Svjatoslav [[966.]] poražava Hazare i uništava njihovo središte u gradu [[Sarkil]]u. Oslobodivši trgovački put prema [[Kaspijsko jezero|Kaspijskom jezeru]], prisilio je neslavenska plemena Jasiane i Kasogiane sa sjevernog [[Kavkaz]]a da plaćaju danak. Potom nešto sjevernije napada i poražava Bugare uz rijeku [[Volga|Volgu]]. U istoj sredini, Svjatoslav 966. podređuje dugotrajan otpor slavenskog plemena [[Vjatiči|Vjatiča]] te im ujedno određuje danak. Godine 967. okreće se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi i uz sugestije [[bizant]]skog cara napada [[Bugari|Bugare]] na [[Balkan]]u, poražava njihovu vojsku i osvaja 80-ak bugarskih gradova. Stječe time kontrolu na rijeci [[Dunav]], kao važnom trgovačkom središtu te se pretpostavlja da je namjeravo širiti kijevski utjecaj na središnjem [[Balkan]]u.<ref>[http://litopys.org.ua/krypcult/krcult07.htm Святослав Хоробрий - Війна й лицарство]</ref> Nakon što je Svjatoslav prethodno porazio Hazare na jugoistoku granica Kijevske Rusi, neočekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu [[Pečenezi]]ma, koji su počeli povremeno vršiti snažne vojne prepade na središnje odnosno južne prostore Kijevske Rusi. [[Bizant]]ski vladari, u vrlo uspješnoj ekspaniziji Svjatoslava prema južnom [[Balkan]]u, vidjeli su opasnost za svoje carstvo te su uspjeli uvjeriti Pečenege da napadnu i ugledan Kijev dok je [[Svjatoslav., veliki knez Kijeva|Svjatoslav]] na ratištu izvan svoje zemlje. Svjatoslav se s [[Balkan]]a odmah vratio u [[Kijev]] i pružio snažan otpor [[Pečenezi]]ma koji su se povukli na teško kontrolirane stepske prostore uzduž južne granice Kijevske Rusi.<ref>[http://ukrlife.org/main/prosvita/_sviato.htm СВЯТОСЛАВ князь київський]</ref> Pečenezi kao vješti nomadski ratnici, duže vrijeme nisu dozvoljavali da se u današnjoj jugoistočnoj Ukrajini uspostavi potpuna kontrola kijevskih kneževa što je narušavalo trgovinske odnose uzduž rijeke [[Dnjepar|Dnjepra]] koja vodi prema [[Crno more|Crnom moru]] i [[Bizant]]u. 

Nova opasnost po [[Kijev]] prislilia je Svjatoslava da razmišlja o podjeli kontrole nad povećom državom jer je on stalno ratovao izvan nje. Odredio je da njegov najstariji sin Jaroslav čuva vlast u [[Kijev]]u, sin [[Oleg]] da čuva zapadnu okolicu Kijeva i upravlja Derevljanima, a sin Vladimir je trebao čuvati vlast na sjeveru u Novgorodu, također važnom trgovačkom središtu. Nakon podjele vlasti u Kijevskoj Rusi, 969. Svjatoslav se vratio na [[Balkan]] s namjerom da napadne [[Bizantsko carstvo]] koje je isprovociralo napad Pečenega na [[Kijev]]. Udružena bizantsko-bugarska vojska pružala je dugotrajan i snažan otpor manjoj vojsci Svjatoslava te je u blizini grada [[Dorostol]]a poražen.<ref>П.О.Карышковский; Русско-болгарские отношения во время Балканских войн Святослава // Вопросы истории. 1951. № 8;</ref> Potom je Svjatoslav bio prisiljen potpisati primirje s [[Bizant|Bizantskim carstvom]] te ujedno i povlačenje svoje vojske. Prilikom povlačenja [[972.]] kod otoka [[Hortecja]] na rijeci [[Dnjepar|Dnjepru]], iz zasjede su ih napali [[Pečenezi]] te je u tom sukobu Svjatoslav ubijen.<ref>[http://persona.rin.ru/cgi-bin/rus/view.pl?id=18208&a=f&idr= Князь Святослав, сын князя Игоря и княгини Ольги.]</ref> Zasigurno prvi slavenski i ujedno kijevski knez [[Svjatoslav]], njegov markantan stil odijevanja i ratnički stil vladanja, duboko se zadržao u svijesti [[Ukrajinci|ukrajinskog naroda]] sve do 15. stoljeća kada se na donjem toku rijeke [[Dnjepar|Dnjepra]] pojavljuju [[Ukrajinski kozaci|zaporoški kozaci]], koji su prije svega vragolastim mentalitetom, dotjerivanjem i stilom ratovanja nalikovali na Svjatoslavovu starorusku vojsku.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10804.htm ХАРАКТЕРИСТИКА СВЯТОСЛАВА В ТРАДИЦІЇ]</ref> 

U vrijeme Svjatoslava, Kijevska Rus' se protezala s jugozapada od planina Karpata preko rijeke [[Dnjepar|Dnjepru]] i šire okolice grada Kijeva pa prema sjeveru i široj okolici grada [[Novgorod]]a. Ostala je pod vlašću tri brata Jaroslava, Olega i Vladimira.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\S\V\SviatoslavIIhorovych.htm Grand prince of Kyiv Sviatoslav I Ihorovych.]</ref> U sljedećem razdoblju oni su međusobno zaratili kako bi stekli samostalnu kontrolu nad državom. U međusobnom ratu bili su potpomognuti čak i svojim neprijateljima iz bliskog okruženja. Česti sukobi oko preuzimanja vlasti u [[Kijev]]u bili su posljedica drugačijeg i intrigantnog načina nasljeđivanja prijestolja. Dok je u drugim tadašnjim europskim dinastijama bio običaj da se vlast prenese s oca na najstarijeg sina, vlast u [[Kijev]]u se prenosila sa starijeg na mlađeg brata te s najmlađeg ujaka na najstarijeg nećaka. Takav postupak preuzimanja vlasti često je rezultirao međusobnim ratovanjem unutar porodica.<ref>Kubijovyč, Volodymyr (ed.) (1963). Ukraine: A Concise Encyclopædia. Toronto: University of Toronto Press.</ref>

==Reorganizacija i konsolidacija države==
[[Datoteka:Alex K Kievan Rus..svg|mini|desno|150px|Grb Kijivske Rusi]]
Kijevska Rus' je tijekom svog dinamičnog širenja u 9. i 10. stoljeću obuhvatila različita plemena odnosno narode šireg prostora, ali glavninu populacije u sklopu proširenih granica činili su upravo budući [[Istočni Slaveni]]. Među slavenskim plemenima također su postojale manje etničke, jezične, kulturne i religijske razlike, ali nisu predstavljale barijeru u nakani sljedećeg kijevskog kneza [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimira I.]] da pokuša napraviti svekoliku unutarnju konsolidaciju države kako bi učvrstio njezine granice u eventualnim sukobima s ostalim nerus'kim (staroruskim)<ref>Napomena: Razlikuj termin «staroruski» od modernijeg «ruskog».</ref> narodima. Za vrijeme njegovog vladanja, pridošli [[Vikinzi|skandinavski ratnici]] koji su ratovali zajedno sa slavenskim plemenima, gotovo posve su se asimilirali s većinskim [[Istočni Slaveni|slavenskim stanovništvom]]. U državnu zajednicu sada su bila uključena i [[Ugrofinski narodi|finska plemena]] na krajnjem sjeveroistoku te pojedina [[Baltički narodi|baltska plemena]] u zapadnom dijelu države. Dio tih plemena se asimlirao sa slavenskim, dok je dio njih sačuvao svoju kulturnu i drugu autnomiju, ali ne i političku.<ref>[http://country-studies.com/latvia/history.html History of Latvians]</ref><ref>[http://books.google.com/books?id=ST6TRNuWmHsC&pg=RA1-PA130#v=onepage&q=&f=false The peoples of the Russian forest belt]</ref>

=== Prihvaćanje kršćanstva pod Vladimirom Velikim ===

Nakon što je 980. [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] (980. – 1015.) nadživio svoju braću i preuzeo kontrolu nad Kijevskom Rusi, započeo je s objedinjavanjem pograničnih okupiranih područja sa središtem u [[Kijev]]u. Nakon što je pobijedio problematične Pečenege na južnim granicama države, današnje južne [[Ukrajina|Ukrajine]], oni su i dalje predstavljali prijetnju za [[Kijev]] i slobodno trgovanje duž rijeke [[Dnjepar|Dnjepra]] koja je predstavljala jedinstven trgovački prolaz na otvoreno [[Crno more]]. Problematična vanjska i unutranja nestabilna situacija prisilila je [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimira I.]] razmotriti nove trgovinske puteve uz zapadne granice države te tako napada istočne prostore današnje [[Poljska|Poljske]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10901.htm Закінченнє будови Руської держави; часи Володимира Великого]</ref> Potiskuje Ugare u jugozapadnim krajevima zemlje i stječe čvrstu kontrolu nad širim prostorom. U cijeloj Kijevskoj Rusi jedini ozbiljniji otpor i dalje su pružala ratoborna plemena na sjeveroistoku podno rijeke [[Volga|Volge]], prostoru gdje su uglavnom živjela [[Ugrofinski narodi|finska plemena]] [[Murom]]i, [[Meščera|Meščere]] i [[Marijci]] te nešto južnija susjedna slavenska plemena [[Vjatiči]] i [[Radimiči]]. Zbog nepoštovanja vlasti u Kijevu, [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] ih je u razdoblju između 982. i 984. tijekom dva navrata ponovno nadvladao i politički podredio.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10902.htm ВІЙНА З ВЯТИЧАМИ, РАДИМИЧАМИ Й БОЛГАРАМИ]</ref>

[[Datoteka:Vasnetsov Bapt Vladimir fresco in Kiev.jpg|mini|350px|desno|Pokrštavanje kijevskog kneza [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimira I. (Volodymyra I.)]] i prihvaćanje kršćanske religije 988. godine.]] 
[[Datoteka:Mapa Kijevska Rus' 1054.png|mini|350px|Kijevska Rus' od [[1054.]] – [[1132.]] god. (na hrvatskom)]]

Nemirnost pojedinih [[Istočni Slaveni|slavenskih plemena]] na sjeveroistoku države naveli su [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimira I.]] da ozbiljno razmisli o unutarnjoj konsolidaciji države i kako premostiti unutarnje kulturološke i druge različitosti. Koncept religijskog jedinstva i hijerarhijske organizacije crkvi trebao je poslužiti kao model za izgradnju stabilne države. Ipak, trebalo je pripaziti za koju religiju se opredijeliti jer je to moglo imati negativan utjecaj u političkim i vojnim odnosima s utjecajnim susjednim državama.<ref name="#1">[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10905.htm ОХРЕЩЕННЄ РУСИ: ЙОГО ПОЛЇТИЧНЕ ЗНАЧІННЄ]</ref> Nakon proučavanja religiozne i međunarodne političke tematike, [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] se odlučio prijeći na kršćanstvo s kulturom karakterističnom za [[Bizantsko carstvo]]. Službeno je prihvatio [[Kršćanstvo]] 988. godine u gradu [[Hersones]]u, kada je počeo s pokrštavanjem populacije u cijeloj Kijevskoj Rusi, koja je do tada imala uglavnom poganska vjerovanja.<ref>[http://www.saints.ru/v/vladimir_krest.html ЖИТИЕ СВЯТОГО РАВНОАПОСТОЛЬНОГО ВЕЛИКОГО КНЯЗЯ ВЛАДИМИРА, ВО СВЯТОМ КРЕЩЕНИИ ВАСИЛИЯ, КРЕСТИТЕЛЯ РУСИ]</ref> Nad onima koji su se protivili novim kršćanskim vjerovanjima često se provodilo prisilno pokrštavanje. Zahvaljući sličnim kulturološkim karakteristikama, proces pokrštavanja u ranoj fazi uspješno je prihvaćen u središnjoj Kijevskoj Rusi, odnosno na prostorima [[Ukrajina|Ukrajine]] i južnog dijela [[Bjelorusija|Bjelorusije]], ali na sjeveroistoku države i dalje je postojao dugotrajan i jak otpor poganskog stanovništva.<ref name="#1"/> Generalno, uvođenje [[Kršćanstvo|kršćanstva]] naglo je razvilo kulturnu i arhitektonsku tradiciju u Kijevskoj Rusi koja je u mnogo čemu nalikovala onoj iz [[Bizant]]skog carstva. [[Vladimir, knez Kijevske Rusi|Vladimir I.]] je također započeo s proizvodnjom srebrnih i zlatnih kovanica, na kojim je s jedne strane bio iscrtan njegov lik, a s druge grb [[Trizub]], danas službeni grb Ukrajine. [[Ćirilica|Ćirilično pismo]] tada postaje sve više raspostranjenije, a mnogi napisi na raznim predmetima upućuju na široko raširenu pismenost među pučanstvom.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\C\H\ChurchoftheTithes.htm Church of the Tithes (Desiatyna tserkva).]</ref><ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10907.htm ПОШИРЕННЄ ВІЗАНТИЙСЬКОЇ КУЛЬТУРИ]</ref>

Za svojeg vladanja [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] je pridonijeo upečatljivom i snažnom razvijanju Kijevske Rusi i njezinog kulturnog utjecaja iz Kijeva, koji će u kasnijem razdoblju biti prenesen na sve buduće [[Istočni Slaveni|Istočne Slavene]]. Vladimir I. je u konačnici također nastojao uspostaviti mirne odnose s [[Poljaci]]ma, [[Ugari]]ma i [[Bohemi]]ma što mu je pošlo za rukom.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ukrainesf.com/inform/dovidky/dyp_trad_en.htm |title=Diplomatic traditions in the Ukrainian lands. |archive-url=https://web.archive.org/web/20090719024608/http://www.ukrainesf.com/inform/dovidky/dyp_trad_en.htm |archive-date=19. srpnja 2009. |access-date=14. rujna 2009.}}</ref> Jedini ozbiljan problem za [[Kijev]] bili su [[Pečenezi]] koji su s jugoistoka današnje Ukrajine i dalje često upadali na južne prostore Kijevske Rusi pljačkajući njezino materijalno bogatstvo. [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] je poveo nekoliko ratova protiv njih u razdoblju između 992. i 997. te je uspostavio jake vojne utvrde koje su trebale štiti grad Kijev od njihove najezde. Duž ukrajinske stepe tada su razasute brojne vojne utvrde koje su štitile Kijevsku Rus' s jugoistoka, a grad [[Perejaslav]] u blizini Kijeva predstavljao je glavno obrambeno središte jugoistočnih granica ogromne države. [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] je svoju administrativnu vlast podjelio među svojim sinovima: [[Jaroslav]] je postavljen u [[Novgorod]]u, budući nasljednik države [[Svjatopolk]] (1015. – 1019.) je postavljen u [[Turiv]]u, [[Boris]] u [[Rostov]]u, Glib u [[Murom]]u, [[Svjatoslav]] je vladao u zemlji Derevljana, [[Izjaslav]] u Polotsku, a [[Mstislav]] u Tmutorokanu. Nakon smrti [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimira I.]] 1015. godine, došlo je do sukoba između njegovih sinova, i to je trajalo naredne četiri godine. Posebno komešanje nastalo je kod grada [[Novgorod]]a, koji je kao drugo važno trgovačko središte predstavljao i određenu političku silu koja se svako malo odupirala [[Kijev]]u i njegovoj potpunoj dominaciji. Veliki razlog tomu bile su kulturološke i religijske razlike, jer su stanovnici u široj okolici Novgoroda puno teže prihvaćali nešto drugačije običaje s kijevskog juga, posebno nova [[kršćanska vjerovanja]]. [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] se tomu za života uspješno odupirao, ali na posljetku nakon njegove smrti širom Kijevske Rusi formirat će se manje zajednice s velikim stupnjom autonomije.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10908.htm КОНФЛЇКТ З СИНАМИ, СМЕРТЬ ВОЛОДИМИРА, ЗНАЧІННЄ ВОЛОДИМИРОВОЇ ДЇЯЛЬНОСТИ]</ref>

=== Razvoj kulture pod Jaroslavom Mudrim ===
[[Jaroslav Mudri]] (1019. – 1054.) nakon sukoba sa svojom braćom dolazi na kijevsko prijestolje 1019. s nešto manje izmijenjenim teritorijalnim granicama Kijevske Rusi.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\Y\A\YaroslavtheWise.htm Yaroslav the Wise - Jaroslav Volodymyrovyč Mudryj, b 978, d 20 February 1054 in Kyiv.]</ref> Nastavio je sa širenjem kršćanstva, a njegovo prethodno središte kod Novgoroda ostalo je podređeno vlasti u Kijevu, ali s nešto većom autonomijom. Nakon sukobljavanja s vlastitom braćom, Jaroslav je 1024. naišao na otpor poganskog plemena kod grada [[Suzdalj]]a koji su predvodili poganski svećenici poznati kao «volvhi». Ondje je ponovno upotrijebio silu kako bi ih prisilio da prijeđu na kršćanstvo. Sljedeće godine ponovno je napao istočne granice države [[Poljska|Poljske]] gdje je do 1031. povratio prethodno izgubljene teritorije. Nakon toga s [[Povijest Poljske|Poljskom]] ponovno uspostavlja mirne i prijateljske odnose te stvara obrambeni grad Jaroslav na rijeci [[Sjan]]. Najveću vojnu prijetnju Jaroslavu i dalje su predstavljali [[Pečenezi]] koje je na jugoistočnim granicama države do 1036. kontrolirao Jaroslavov brat knez Mstislav.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur20104.htm ВІЙНИ ЯРОСЛАВА З БРЯЧИСЛАВОМ І МСТИСЛАВОМ; ЛИСТВИНСЬКА БИТВА]</ref> Nakon njegove smrti, nova prijetnja Kijevskoj Rusi postala su druga turkijska plemena koja su povremeno u hordama navaljivala s krajnjeg istoka kontinenta. Nomadska prijetnja turkijskih hordi uzduž ukrajinske južne stepe stalno je predstavlja prijetnju i prepreku za nesmatan trgovački razvoj grada Kijeva. Ipak, Jaroslav je u sljedećem razdoblju uspješno odoljevao svim napadima i razvijao Kijevsku Rus' i grad [[Kijev]] u najveće gospodarsko i kulturno središte Europe. Jaroslav je za vrijeme svoje vladavine utjecao na prestižan razvoj kulture i prosvjete u cijeloj Kijevskoj Rusi (posebno Kijevu i okolici) koja će u bitnoj mjeri odrediti bogatu kulturu i prosvjetu [[Rusin]]a (Ukrajinaca) te ostalih istočnoslavenskih naroda. U njegovo vrijeme reformirana Kijevska Rus' politički i ekonomski je stabilizirana te priznata u širim srednjovjekovnim europskim i svjetskim krugovima kao jedna od najrazvijenih država tog vremena. 

Jaroslav je promovirao prijateljske i političke veze s ostalim razvijenim državama u okruženju, ali posebno sa zapadnom Europom. To se posebno moglo primijetiti u međusobnim odnosima između članova Jaroslavove obitelji i vladajućim dinastijama gotovo cijele Europe. Jaroslavova žena [[Ingegerd Olofsdotter|Irena (Ingegarda)]] je bila kći [[Olof Skötkonung|kralja Švedske]], Jaroslavova kći [[Elizabeta Kijevska|Elizabeta]] udala se za poznatog [[Norvežani|norverškog]] viteza i [[Harold Hardrada|kralja Harolda od Sterna]], a njegova druga kći [[Ana Kijevska|Ana]] udala se za [[Henrik I., kralj Francuske|kralja Francuske]]. Jaroslavov najstariji sin Izjaslav oženio je njemačku princezu Gertrudu, zbog čega su kijevski vladari bili u izuzetno dobrim odnosima s [[Nijemci|njemačkim]]. Prema njemačkom povjesničaru Dietmaru od Merseburga, [[Kijev]] je u vrijeme Jaroslava izrastao u veliki grad koji je imao preko 400 crkvi i 8 trgovačkih središta. Tada je izgrađena [[Saborna crkva Svete Sofije]] koja se renovirana i danas nalazi u Kijevu. Drugi povjesničar [[Adam Bremenski]] [[Kijev]] opisuje kao ravnopravnog takmaca Bizantu.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur20105.htm ЗАГРАНИЧНІ ЗНОСИНИ — З НЇМЕЧЧИНОЮ, З СКАНДИНАВІЄЮ, З ФРАНЦИЄЮ Й УГОРЩИНОЮ, З ВІЗАНТИЄЮ; ОСТАННЇЙ ПОХІД НА ЦАРГОРОД.]</ref> Stvorene su jake kulturne veze s Bizantskom crkvom, koje su [[Ukrajinci|ukrajinski]] i [[Bjelorusi|bjeloruski]] narod u kulturno-prosvjetnom i religijskom smislu postavile na lidersko mjesto među ostalim istočnim Slavenima sve do 18. stoljeća. Godine 1037. uspostavljena je crkvena hijerarhija na čelu s Kijevskim metropolitom [[Rusinom Ilarionom]], koji je bio odgovoran Carigradskom patrijarhu u [[Bizant]]u. Kijevska Rus' posebno dobre odnose tada ima s [[Poljska|Poljskom]], Bohemijom i Ugarskom. Za vrijeme vladanja Jaroslava, Kijevska država je u kulturnom smislu nemjerljivo prednjačila u odnosu na cijelu zapadnu [[Europa|Europu]]. Posebno je razvijala književnu kulturu i učenje stranih jezika i kulture. Dok su u to vrijeme djeca s kijevskih dvorova bila pismena od ranog djetinjstva, neki se zapadnoeuropski vladari doslovce nisu znali niti potpisati. Jaroslav je ujedno bio i veliki graditelj te je izgradio stotinjke crkvi bizantskog stila, obnovio i učvrstio veliki broj tvrđava, unaprijedio je zakone države i uspostavio sudove. Naziv Jaroslav Mudri dobio je zahvaljujući stvaranju zakonika [[Ruska pravda]] koji je prikupio tadašnje norme u pravni kodeks države.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur20106.htm КУЛЬТУРНІ ЗАХОДИ: МОНАСТИРІ, ОСЬВІТА І ЦЕРКОВНІ СПРАВИ]</ref> 


[[Datoteka:Саркофаг Ярослава Мудрого.jpg|mini|300px|lijevo|Sarkofag kijevskog kneza [[Jaroslav Mudri|Jaroslava Mudrog]] u Kijevu.]]
[[Datoteka:Novgorod torg.JPG|mini|300px|lijevo|Tržnica u srednjovjekovnom trgovačkom središtu [[Novgorod]]u, autor: Apolinarij Vaznjecov.]]

[[Jaroslav Mudri|Jaroslav]] je prije svoje smrti podijelio vlast nad Kijevskom Rusi među svojim sinovima: inače drugim preživjelim najstarijim sinom [[Izjaslav]]om (1054. – 1073.) u glavnom središtu Kijevu, [[Svjatoslav]]om u [[Černjihiv]]u, [[Vsevolod]]om u [[Perejaslav]]u i [[Igor]]om u [[Volinija|Voliniji]] te nećacima u drugim krajevima države. Oni se nakon njegove smrti 1054. ponovno sukobljavaju i politički dijele državu među svojim sinovima. Prije svoje smrti, Jaroslav je eventualne sukobe, koji bi oslabili državu, posebnim mjerama pokušao spriječiti, ali su se njegova očekivanja izjalovila. Nakon smrti Jaroslava, takav postupak dijeljenja i sukobljavanja zbog stjecanja vlasti u [[Kijev]]u rezultirao je oslabljenim blagostanjem unutar Kijevske Rusi. Država je s novonastalim unutarnjim sukobljavanjima bila teritorijalno izložena ozbiljnoj opasnosti spram potencijalnih neprijatelja izvana, uključujući i državu [[Poljska|Poljsku]] na zapadu koja je krajem 11. stoljeća sve češće vršila pritisak na zapadne granice. Posebnu opasnost su predstavlja nova turkijska nomadska plemena [[Kumani]] (Polovci) s istoka kontinenta, koji su u mnogočemu bili slični njihovim prethodnicima [[Pečenezi]]ma.

==Podjela i okupacija države==

Kijevsku Rus' nakon smrti Jaroslava Mudrog, krajem 11. stoljeća, prožima sve veća unutarnja politička nesloga oko podjele i priznavanja vlasti sa središtem u Kijevu. U međusobnim sukobljavanjima između braće i rođaka u kratkom razdoblju za redom se mjenjaju vladari Kijeva: [[Izjaslav]] (1054. – 1073.),<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\I\Z\IziaslavYaroslavych.htm Iziaslav Yaroslavych - Izjaslav Jaroslavyč, b 1024, d 3 October 1078.]</ref> [[Vseslav]] (1068. – 1069.), [[Svjatoslav II.]] (1073. – 1076.), Izjaslav po drugi puta (1076. – 1078.), [[Vsevolod]] (1078. – 1093.) i [[Svjatopolk II.]] (1093. – 1113.). Uvidjevši političku oslabljenost države i potencijalne vanjske opasnosti, godine 1097. pod vodstvom kneza Vladimira Monomaha iz Perejaslava, u jednom od najstarijih ukrajinskih gradova [[Ljubeč]]u,<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\L\I\Liubechcongressofprinces.htm Liubech congress of princes.]</ref> održao se kongres politički najjačih i najistakuntijih kneževa Kijevske Rusi. Prisustvovali su Svjatopolk II. Izjaslavič veliki knez od Kijeva, Oleg Svjatoslavič od Černjihiva, David Svjatoslavič od [[Smolensk]]a, David Igorovič od Vladimir-Volinjska i Vasilko Rostislavič od Terebovlja. Na kongresu je odlučeno da međusobna sukobljavanja za prevlast budu zaustavljena s obzirom na to da će se prethodno pravo nasljeđivanja izmijeniti, odnosno svaki knez će posjedovati zemlju koju mu je ostavio njegov otac. Kijevska Rus’ kao unitarna država po novom je predstavljala federaciju više manjih autonomnih jedinica s manjom odgovornošću prema [[Kijev]]u. Svi zajedno trebali su usuglašavati unutarnju politiku države i voditi zajedničku vanjsku politiku u borbi protiv neprijatelja, posebno turkijskog nomadskog plemena [[Kumani|Kumana]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur202.htm Розклад Руської держави в XI-XII в.]</ref> Iako je kongres završio dogovorom, nisu se u potpunosti stišale tenzije između pojedinih kneževa, koje su nastale u prethodnim sukobima, a poseban unutarnji problem predstavljala su nezadovoljna plemena na sjeveru države, koja su se osobno smatrala koloniziranima. 

=== Pretenzije sjevernih plemena ===
Nakon zaustavljanja dinamičnih sukobljavanja unutar države, Kijevska Rus' još jednom kratko je procvjetala za vrijeme prethodno istaknutog ratnika i kneza [[Vladimira Monomaha]] (1103. – 1125.).<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\V\O\VolodymyrMonomakh.htm Volodymyr Monomakh, (Volodymyr I Vsevolodovych), b 1053, d 19 May 1125 in Kyiv.]</ref> On je prema dogovoru naslijedo kijevskog kneza Svjatopolka II., nakon čije smrti je pozvan da vlada cijelom Kijevskom Rusi. Posebno se tada ističe kulturno-religiozan rad vezan za [[Kijevo-pečerska lavra|Kijevo-pečersku lavru]], danas najstarije [[Pravoslavlje|pravoslavno]] svetište u cijeloj istočnoj [[Europa|Europi]]. Monomah je jačao prijateljske veze s vanjskim susjedima, vodio povremene ratove s Kumanima na istočnim granicama i [[Poljaci]]ma na zapadnim, oslobodio je južne prostore i trgovačke puteve te na kraju podjelio svoju vlast među sinovima između kojih se najviše isticao njegov budući nasljednik [[Mstislav I.]] Zadnji kijevski knez koji je u feudalnom sustavu imao relativno značajan utjecaj na ostale kneževine Kijevske Rusi bio je Mstislav I. (1125. – 1132.). [[Kijev]] je u sljedećem periodu, zahvaljujući unutarnjoj nestabilnosti i rascjepkanosti Kijevske Rusi, sve više gubio politički utjecaj nad ostalim kneževinama. Posebnu prijetnju stabilnosti države predstavljala su plemena sjevernijih neslavenskih prostora, koja su kroz unutardržavno sukobljavanje paralelno započeli stvarati potpunu neovisnost od Kijeva. Mstislavov brat i kijevski nasljednik [[Jaropolk II.]] (1132. – 1139.) naslijedio je nestabilno unutarpolitičko stanje u ogromnoj Kijevskoj Rusi. Dio kneževina je odbio priznati vrhovnu vlast velikog kneza [[Kijev]]a što dovodi do daljnjih međusobnih sukobljavanja koja će trajati do rascjepa države na manje kneževine s vlastitom autonomijom. U sljedećem razdoblju Kijevska Rus' će imati niz smjena vlasti, a kijevski kneževi će u konačnici imati sve manju vojnu snagu oduprijeti se povremenim upadima [[Nomadi|nomadskih]] osvajača s istoka. 

Kulturološka i politička rascjepkanost između sjevera i juga goleme Kijevske Rusi te sve veća autonomija njezinih pojedinih kneževina rezultirala je time da je Kijev postao česta meta pljačkaša onih kneževa Kijevske Rusi koji nisu poštivali dinastiju u [[Kijev]]u. Prema zapisima kijevskog monaha i povjesničara [[Nestor Ljetopisac|Venerabla Nestora]] iz 1136. godine, na [[staroslavenski|staroslavenskom jeziku]] zapisane su pojedine okolnosti toga razdoblja. Kijevskom Rusi tada kulminira bojazan od agresivnih napada sve dominantnijih nomadskih plemena s istoka. Kijevsko središte u sljedećem razdoblju postalo je mjesto sve češćeg iseljavanja prema sigurnijim [[Karpati|planinskim]] zapadnim granicama države, oslabljena je trgovina, a pojedini kneževi sa sjevernih prostora Kijevske Rusi povremeno pljačkaju kijevske odnosno ukrajinske prostore, prenoseći tako svoj pljen i kulturne vrijednosti u sjeverne krajeve.<ref>[http://izbornyk.org.ua/pvlyar/yar.htm ПОВІСТЬ ВРЕМ’ЯНИХ ЛІТ]</ref> Godine 1169. knez s prostora [[Vladimir-Suzdalska kneževina|Vladimir-Suzdalja]] [[Andrej Bogoljubski]],<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\A\N\AndreiBogoliubskii.htm Andrei Bogoliubskii – Andrej Bogoljubskij, b ca 1111, d 29 April 1174.]</ref> sin bivšeg kneza Jurija Dugorukog osvaja Kijev, ali tamo ne prenosi svoje državno središte nego ga pljačka, pali i uništava sve kršćanske vrijednosti jer sredinu iz koje dolazi karakteriziraju poganska uvjerenja.<ref>[http://litopys.org.ua/synopsis/syn14.htm Андрій Боголюбський в українській історіографії та агіографії]</ref><ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.ukrcenter.com/library/read.asp?id=1658&read=true |title=Московство - Павло Штепа |journal= |access-date=14. rujna 2009. |archive-date=14. veljače 2010. |archive-url=https://web.archive.org/web/20100214123920/http://ukrcenter.com/library/read.asp?id=1658&read=true |url-status=dead }}</ref> S obzirom na to da su [[Kijev]] prethodno napadali, pljačakli i pokušali razrušiti samo poganini i neslavenski ratnici van države, taj događaj ujedno označava nepovratni pad dominacije kršćanskog Kijeva i početni razvoj raspada jedinstvene istočnoslavenske države, dok zapadna [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjska]] i sjeveroistočna Vladimir-Suzdaljska kneževina postaju neovisno sve dominantnije u političkom i vojnom smislu.<ref>[http://state.rin.ru/cgi-bin/main.pl?id=97&r=40 Владимиро-Суздальское княжество]</ref> 

[[Datoteka:Alex K Yuri Boleslav seal.png|mini|desno|282px|Srednjovjekovni [[Staroruski (termin)|staroruski]] kraljevski novčići (zapadna Ukrajina).]]
[[Datoteka:Mapa Galicko Volinjska Rus'.png|mini|282px|Posljednja staroruska država Galičko-Volinjska Rus'-Ukrajina (1199. – 1349.). (na hrvatskom)]]

Nakon unutarnje destabilizacije države preko 5 kneževina formiraju se kao jaki zasebni državni entiteti, a među njima [[Povijest Ukrajine|kneževina Vladimir-Volinj]] u današnjoj zapadnoj Ukrajini postaje najjačim političkim i kulturnim središtem rascjepkane Kijevske Rusi.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30102.htm Галицько-волинські замішання по смерти Романа]</ref> Nakon 1169. tri kneževine Kijevske Rusi prema staroj dinastiji Rurik započinju reformirati državnu i teritorijalnu formaciju Kijevske Rusi i uspostavljati zajedničku unutarnju i vanjsku politiku.<ref>[http://litopys.org.ua/sofon/sof21.htm ВЕЛИКІ КНЯЗІ КИЇВСЬКІ, ЯКІ ЗГАДУЮТЬСЯ У «КРОЙНІЦІ»]</ref> Galicijska kneževina koju su vodili Rostislaviči, Černjihivska koju su vodili Oljhoviči i Kijevska koji su vodili Mstislaviči usuglašavaju svoje jedinstvo u borbi za oslobođenje Kijeva. Godine 1176. Svjatoslav od [[Černjihiv]]a i Jaroslav od Osmomisla oslobađaju Kijev od stranaca odnosno poganina i pljačkaša, tada je Svjatoslav od Černjihiva (1176. – 1194.) ujedno postavljen za Kijevskog kneza. Kijevom su sljedećih četrdesetak godina vladali Mstislaviči, zatim Monomahoviči i nešto kraće Olegoviči, ali nikada nisu povratili nekadašnju političku moć koja se polako premještala u kneževinu Vladimir-Volinj.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\V\O\Volodymyr6Volynskyiprincipality.htm Volodymyr-Volynskyi principality.]</ref> Razlog tomu bile su sve jače nomadske najezde s istoka, posebno mongolske.

=== Vojne prijetnje Poljaka i Mongola ===
{{glavni|Galičko-Volinjsko Kraljevstvo}}
Staroruski kneževi u sljedećem razdoblju imaju sve intenzivnije borbe s [[Poljaci]]ma na zapadu. Bitke je predvodio [[knez Igor]] godine 1185., što je zabilježeno u povijesnim zapisima odnosno zbirci pjesmama «Legenda o Igorovoj pukovniji».<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\S\L\SlovoopolkuIhoreviIT.htm Slovo o polku Ihorevi (full title: Slovo o polku Ihorevi, Ihoria syna Sviatoslavlia, vnuka Ol’hova [The Tale of Ihor's Campaign, Ihor the Son of Sviatoslav, Grandson of Oleh]).]</ref> Zapadne kneževine [[Galička Kneževina|Galicija]] i [[Vladimir-Volinj]], oslobođene poljskih pritisaka, počele su intenzivno jačati u političkom i kulturnom smislu.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30102.htm Галицько-волинські замішання по смерти Романа — загальна характеристика.]</ref> Godine 1199., knez Roman Mstislavič (1199. – 1205.) ujedinio je preostale zapadne kneževine koje su priznavale političku vlast i dinastiju iz Kijeva te je preuzeo naziv Veliki knez od Kijevske Rusi. Reformirana država [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjska kneževina]] koja je obuhvatila i sam Kijev, sljedeća dva stoljeća do 1340. (1392.) smatrana je izravnim i službenim političkim i kulturnim nasljednikom Kijevske Rusi.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\G\A\Galicia6VolhyniaPrincipalityof.htm A state founded in 1199 by Roman Mstyslavych.]</ref> U sljedećem razdoblju razvijali su se snažni trgovački, kulturni i politički odnosi s [[Poljska|Poljskom]], [[Kraljevina Ugarska|Ugarskom]], [[Litva|Litvom]] i [[Rimokatolička Crkva|Rimskom crkvom]]. Iako je zbog mongolske opasnosti postojala određena volja da se ponovno uspostavi savezništvo sa slavenskim vladarima sjevernih kneževina koji su počeli stvarati vlastito političko središte na prostoru [[Suzdalj]]a, intenzivni mongolski upadi na istočne granice države poslije 1220. često su razdjeljivali njihovu teritorijalnu povezanost i prekidali takve zamisli.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30105.htm Татарські відносини — пляни Данила, ґравітація до Татар на Українї.]</ref> 

Godine 1223. istočne staroruske (ukrajinske) kneževine i grad [[Kijev]] silovito napadaju [[Mongolsko Carstvo|Mongoli]], koji su do tada u svojim vojnim pohodima osvojili velike prostore Azije te slovili kao nepokorivi ratnici. Ukrajinski i poljski kneževi zatim dogovaraju savez o zajedničkoj borbi protiv novih navala s istoka. U početku su uspjevali odoljevati snažnim navalama Mongola, ali 16. prosinca 1240. godine, Mongoli su uspjeli zauzeti Kijev, opljačkali su ga i potpuno uništili što se ujedno smatra i krajem političkog postojanja Kijevske Rusi. Nakon Kijeva Mongoli su nastavili svoj pohod prema [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjskoj kneževini]], kasnije formiranom [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjskom Kraljevstvu]]. Također su napadali Poljsku i Ugarsku sve do 1245., a zatim su se preko ukrajinske stepe povukli u Euroaziju, sjeverno od Kaspijskog jezera.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30106.htm Наступники Данила — становище Василька, його смерть.]</ref> Nekada teritorijalno ogromnu Kijevsku Rus' doslovce je progutala moćna i nemilosrdna [[Mongoli|mongolska vojska]] koja je tada predstavljala najjaču svjetsku vojnu silu. U sljedećm razdoblju, jedini prostor nekada moćne Kijevske Rusi koji se nije nalazio pod političkom kontrolom Mongola predstavljala je [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|Galičko-Volinjsko Kraljevina]] koja je započela intenzivne kulturne i političke odnose za Rimskom crkvom kako bi se formirala europska obrambena vojska. [[Ukrajinci]] i [[Bjelorusi]] sredinom 14. stoljeća potpadaju pod vlast [[Povijest Poljske|Poljske]] i [[Povijest Litve|Litve]],<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur401.htm Окупація українських земель Литвою й Польщею.]</ref> dok [[Rusi]] u okolici Moskve, pod vojničkim svjetonazorom [[Mongoli|Mongola]] jačaju u vojnom smislu i tijekom 14. stoljeća stvaraju [[Povijest Rusije|Veliku kneževinu Moskvu]] koja će kroz sljedećih 5. stoljeća obuhvatiti teritorij cijele Kijevske Rusi. U 18. stoljeću stvoren je [[Rusko Carstvo|Ruski imperij]]<ref>[http://www.russianempire.ru/ Российская Империя - этап в истории нашей Великой страны ]</ref> koji je trebao nalikovati nekada moćnoj Kijevskoj Rusi.

{{glavni|Zaporoška Republika}}
{{glavni|Rusko Carstvo}}

== Povijest termina Rus' i Ukrajina ==
Prema zapisima u [[Kijevski ljetopis|Kijevskom ljetopisu]] termin Rus’ se tijekom 8. stoljeća odnosio primarno na mnogobrojne pridošle [[Vikinzi|Varjahe]] u okolici [[Kijev]]a, na kojemu je stoljećima ranije živjelo ukrajinsko pleme [[Poljani]]. Zemljopisni termin Rus’ prema istim tvrdnjama se odnosio na trokutasti prostor između ukrajinskih rijeka [[Dnjepar|Dnjepra]], [[Irpin]]a i [[Ros]]a u samom središtu sjeverne [[Ukrajina|Ukrajine]].<ref name="#2">[http://litopys.org.ua/ohukr/ohu04.htm Termini Rus, Ukrajina, Malorusija]</ref><ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\RushDA.htm Rus’ – The former name of Ukraine.]</ref> Te je navode u javnosti prvi puta zabilježio 1837. godine carski povjesničar, filolog i etnograf [[Mihajlo Maksimovič]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\M\A\MaksymovychMykhailo.htm Biography of Mykhailo Maksymovych]</ref> U 9. stoljeću, politički termin Rus’ koji je počeo predstavljati sinonim političkog, kulturnog i društvenog zajedništva između Varjaha i Poljana,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.matica.hr/HRRevija/revija2006_2.nsf/AllWebDocs/Pascenko |title=Kulturna baština Ukrajine – Matica Hrvatska |access-date=14. rujna 2009. |archive-date=24. svibnja 2013. |archive-url=https://web.archive.org/web/20130524073357/http://www.matica.hr/HRRevija/revija2006_2.nsf/AllWebDocs/Pascenko |url-status=dead }}</ref> kasnije se proširio gotovo cijelom srednjovjekovnom državom Kijevskom Rusi, ali prije svega zapadnom i središnjom Ukrajinom te južnom [[Bjelorusija|Bjelorusijom]]. Na istim prostorima su formirane srednjovjekovne regije [[Bijela Rus'|Bijela]], [[Crna Rus'|Crna]] i [[Crvena Rus’]] sa svojim središtem u [[Kijev]]u u sklopu Male Rus’i. Središnja regija [[Mala Rus’]] je označavala političku, kulturnu i vjersku maticu cijele Kijevske Rusi i prostirala se uglavnom na prostoru današnje Kijevske, Černjihvske, Poltavske i Čerkaške oblasti. 

[[Istočni Slaveni|Istočnoslavenska plemena]] koja su prihvatila i usvojila rus’ku (starorusku) kulturu Varjaha i Poljana, zajedno s njima su prihvatili njihov etnički naziv «Rusini» (etnonimi: «Rusiči», «Rusnaci», srednjovjekovni «Rusi» (od [[latinski|lat.]] «Russi»)), a plemena koja nisu prihvatila i usvojila istu kulturu nazvana su «rus’kim narodom» («rus’ki ljudi») jer su se nalazila pod kontrolom [[Kijev]]a u sklopu iste države. Prema ukrajinskim povjesničarima, varijaciju termina rus’ki ljudi, u 18. stoljeću su službeno prihvatili današnji [[Rusi]] kroz jedan od svojih etnonima «Russkie».<ref>[http://litopys.org.ua/kostomar/kos38.htm Самоназва — «русские»]</ref>

Stariji ukrajinski etnonim [[Rusini]] zadržao se kod [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] sve do 20. stoljeća u ukrajinskim regijama [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]], [[Bukovina|Bukovini]] i [[Zakarpatje|Zakarpatju]]. Te ukrajinske regije su se duže vrijeme nalazile u sastavu susjednih država izvan svoje matice, koja je u sklopu kulturnog preporoda pred ruskom asimilacijskom politikom počela koristiti mlađi etnonim [[Ukrajinci]]. Manji dio ukrajinskog stanovništva u Zakarpatju koji najduže nije bio povezan sa svojom ukrajinskom maticom, podlegao je usvajanju vlastitog etničkog opredijeljenja, koji su poticali tuđi narodi u sklopu svojih politika s krajnjim ciljem odnarođivanja i asimilacije. Više od 55.000 njihovih potomaka u Ukrajini i svijetu, s često poslovačenim ili pomađarenim prezimenima, i danas često koristi naziv [[Rusini]],<ref>[http://litopys.org.ua/volosh/volosh38.htm Авґустин ВОЛОШИН; РУСИНИ ЧИ УКРАЇНЦІ?]</ref> koji [[Ukrajinci]] smatraju starijim etnonimom.

[[Datoteka:Mapa Kijevska Rus Ukrajina 13st.png|mini|282px|desno|Prostor Ukrajine u sklopu srednjovjekovne države Kijevske Rusi – granice posljednjih 20 godina države sredinom 13. stoljeća.]]
===Termin Ukrajina=== 
Ime [[Ukrajina]] zapisano je prvi put 1187. godine u sačuvanom Kijevskom ljetopisu («I plakaše za njim svi Perejaslavci … a zbog njeg' se i Ukrajina u crno obavije»), u kojem autor piše o smrti perejaslavskoga kneza. Prema tumačenju stručnjaka Vitalija Skljarenka poznato je da se termin koristio i ranije među južnim stanovnicima Kijevske Rusi označavajući zemlju kneževa koji su imali vlast u Kijevu.<ref>Ukrajina. Kolo. Zagreb: Matica hrvatska, 1997, br. 3. Tematski blok – Hrvatska revija, Matica hrvatska, jesen, 2005.</ref> Prema sačuvanim izvorima, od 12. stoljeća se naziv često upotrebljava i u drugim ljetopisima, ali je do danas ostala aktivna rasprava zašto se pojam [[Ukrajina]] nakon 17. stoljeća upotrebljavao dvosmisleno, označavajući južne prostore današnje Ukrajine koje su u 16. i 17. stoljeću naselili [[ukrajinski kozaci]]. 

Ukrajinska enciklopedija također navodi da se ime [[Ukrajina]] koristilo za južne dijelove Kijevske Rusi i ujedno navodi da su riječi Rus' i Ukrajina sinonimi.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\K\Y\KyivChronicle.htm Kijevski ljetopis]</ref><ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\RushDA.htm The former name of Ukraine]</ref> Tu su tezu znanstveno predstavili ukrajinski stručnjaci Grigorij Petrovič Pivtorak i Vitalij Skljarenko, navodeći da se ime između ostalog koristilo među narodom za različita kneževstva najrazvijenije dijela Kijevske Rusi između južnog toka rijeke Visle u [[Poljska|Poljskoj]] i sjevernog toka rijeke Don u zapadnoj [[Rusija|Rusiji]]. Od tuda sljedi objašnjenje da je ruralno stanovništvo često koristilo termin Ukrajina (doslovni prijevod: u-zemlji) te su [[ukrajinski kozaci]], uglavnom seljaci, lovci, veterani i često kmetovi, prenjeli taj naziv na prostore južne Ukrajine. 

Povjesničari Max Vasmer<ref>[http://starling.rinet.ru/cgi-bin/response.cgi?root=%2Fusr%2Flocal%2Fshare%2Fstarling%2Fmorpho&basename=%5Cusr%5Clocal%5Cshare%5Cstarling%5Cmorpho%5Cvasmer%5Cvasmer&text_word=%D1%83%D0%BA%D1%80%D0%B0%D0%B8%D0%BD%D0%B0&method_word=beginning Vasmer's Etymological Dictionary]</ref> i pojedini drugi stručnjaci poput Jaroslava Rudnickog, Volodimira Sičunskog i Paul R. Magocsia<ref>[http://books.google.hr/books?id=t124cP06gg0C&pg=PA171&lpg=PA171&dq=first+time+name+Ukraine&source=bl&ots=aQsvgYNa0J&sig=JDLx3YdjVllgSU4ZQs4DAnKCSJQ&hl=hr&ei=xwmVStftFNC1sgbR-8UI&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1#v=onepage&q=first%20time%20name%20Ukraine&f=false Paul R. Magocsi:A history of Ukraine]</ref> pojašnjavaju da je ime Ukrajina u starim ljetopisima isto tako bilo naziv za granična područja južne Kijevske Rusi koja su bila izložena nomadskim upadima s jugoistoka. Također pojašnjavaju da je dvosmislena uporaba tog termina razvijena u 17. stoljeću kada su južna područja današnje [[Ukrajina|Ukrajine]] bila izložena nomadskim upadima tatarskog stanovništva koje je imalo svoje središte na poluotoku Krimu. Dvosmislena upotreba termina Ukrajina potencirala se i s ciljem određivanja Ukrajine kao provincije u sklopu [[Rusko Carstvo|Ruskog carstva]]. 

Sačuvani tekst iz 1213. godine navodi da je [[Ukrajinci|ukrajinski]] kralj Danilo<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\D\A\DanyloRomanovych.htm Kralj Danilo Romanovič Galickij]</ref> vladar pored ostalog i Rusi (sinonim za Ukrajinu), stvarajući tako probleme teoriji povjesničara koji govore o isključivo pograničnom teritoriju ili provinciji s obzirom na to da je prostor kojim je Danilo upravljao obuhvatio i teritorije istočne Poljske te južne Bjelorusije. Isti [[Galičko-Volinjsko Kraljevstvo|galički kralj]] uzima za sebe 1335. godine titulu vladara Rusi (odnosno Ukrajine), koja će biti prihvaćena od carigradskog patrijarha.<ref name="#2"/> U slučaju povjesničara s hrvatskih i susjednih prostora, zbrka je nastala kada se termin Rus' poistovjetio s terminom [[Rusija]], pritom se oglušivši da termin Rus' podjednako predstavlja povijesno ime kod svih [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]] i ne može se posve jednako i jednostrano dovoditi u odnos s hrvatskim terminom [[Rusija]]. Takva se praksa ne susreće ni među [[Istočni Slaveni|Istočnim Slavenima]].

==Povijesni prijepori== 
Povijest prve istočnoslavenske države Kijevske Rusi do danas prati određene nedomuice i različita tumačenja od strane ukrajinskih i ruskih povjesničara. Dok ukrajinski povjesničari argumentirano tvrde da je [[Kijevska Rus'|Kijevska država]] bila prva država koju su formirali i razvili isključivo preci današnjih [[Ukrajinci|Ukrajinaca]], ruski povjesničari tvrde da su podjednako zaslužni za razvoj i osnivanje te države, i 5. stoljeća kasnije osnovanu [[Povijest Rusije|Moskovsku državu]] postavljaju u kontiniurani slijed razvoja iste države.

Ukrajinski povjesničari tvrde da [[Povijest Rusije|Moskovska država]] iz 14. stoljeća nije bila legitimna nasljednica [[Kijevska Rus'|Kijevske države]], već posve nova tvorevina. Ruski povjesničari odgovaraju na to tvrdeći da su moskovski kneževi daljnji potomci kijevskih, te ističu ulogu Moskve kao novog središta pravoslavlja nakon što je [[Carigrad]] pao u ruke [[Turci]]ma, a [[Kijev]] [[Litavci]]ma. Svakako je točno da se moskovska kultura znatno razlikovala od starokijivske: demokratski ili barem oligarhijski aspekti staroruskih gradova-država su nestali, a zamijenila ih je moskovska autokracija podržana [[pravoslavlje|pravoslavnom vjerom]].<ref>Felipe Fernandez-Armesto; Narodi Europe, The Times – Naklada Zadro, Zagreb (1997.), str. 318–328.</ref>

==Strana literatura==

*Grekov, B.; Kievskaia Rus’ (Moscow, 1949; English trans Kiev Rus – Moscow, 1959.)
*Paszkiewicz, H.; The Origin of Russia (London 1954.)
*Hrushevskyi, M. Istoriia Ukraïny-Rusy, vols 1–3 (Lviv, 1898. – 1899.)
*Vernadsky, G.; The Origins of Russia (New Haven, 1959.)
*Rybakov, B.; Drevnaia Rus’ (Moscow,, 1963.)
*Shekera, I.; Mizhnarodni zv'iazky Kyïvs’koï Rusi (Kyiv, 1963.)
*Chubatyi, M.; ‘Kniazha Rus’-Ukraïna ta vynyknennia tr’okh skhidn’o-slovians’kykh natsii,’ in ZNTSh, vol 178 (New York – Paris, 1964.)
*Polons’ka-Vasylenko, N.; Dvi kontseptsiï istoriï Ukraïny i Rosiï (Munich, 1964.; English trans Two Conceptions of the History of Ukraine and Russia – London, 1968.)
*Braichevs’kyi, M.; Pokhodzhennia Rusi (Kyiv, 1968.)
*Pashuto, V.; Vneshniaia politika Drevnei Rusi (Moscow, 1968.)
*Brim, V.; ‘Proiskhozhdenie termina "Rus’",’ Rossiia i Zapad, 1 (Petrograd, 1923.)
*Smal-Stocky, R.; The Origin of the Name ‘Rus'’ (Winnipeg, 1949.)
*Simpson, G.; The Names ‘Rus'’, ‘Russia’, ‘Ukraine’ and Their Historical Background (Winnipeg, 1951.)
*Stender-Petersen, A.; ‘Zur Rus’-Frage,’ Varangica (Aarhus, 1953.)
*Vernadsky, G.; ‘The Origin of the Name “Rus’”,’ Südostforschungen, 15 (1956.)
*Ekblom, R.; ‘Roslagen-Russland,’ Zeitschrift für slavische Philologie, 26 (1957.)
*Müagiste, J.; ‘Ruotsi, est. Rootsi m.m. i de finsk-ugriska spraaken,’ Arkiv för nordiska filologi, 73 (1958.)
*Otrębski, J.; ‘Rus’,’ Lingua Posnaniensis, 8 (1960.)
*Hens’ors’kyi, A.; ‘Termin “Rus’” (ta pokhidni) v drevnii Rusi i v period formuvannia skhidnoslov'ians’kykh narodnostei i natsii,’ Doslidzhennia i materialy z ukraïns’koï movy, 5 (1962.)
*Lehr-Spławinski, T.; ‘Z rozważań o pochodzeniu nazwy Ruś,’ in Symbolae linguisticae in honorem Georgii Kuryłowicz (Wrocław, 1965.)
*Falk, K.-O.; ‘Kilka uwag o nazwie Ruś,’ Lingua Posnaniensis, 12–13 (1968.)
*Pritsak, O.; The Origin of Rus’, 1 (Cambridge, Mass 1981.)

==Višejezični izvori==
{{izvori|30em}}

==Povezani članci==
* [[Kraljevi Rusi]]
* [[Povijest Rusije]]
* [[Povijest Ukrajine]]
* [[Povijest Bjelorusije]]

==Vanjske poveznice==
{{commonscat|Kievan Rus}}
*[http://lib.ru/HISTORY/RUSSIA/povest.txt Повесть Временных лет (rus.)]
*[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\RushDA.htm The first state to arise among the Eastern Slavs. (eng)]
*[http://izbornyk.org.ua/litop/map_980_1054.htm Povijesna karta Kijevske Rusi u 11. stoljeću (ukr.)]


{{Ukrajina}}
{{Rusija}}
{{Bjelorusija}}

[[Kategorija:Kijevska Rus'| ]]