Vidi kôd stranice Kavkasko bojište (Prvi svjetski rat)

<!--'''Kavkasko bojište (Prvi svjetski rat)'''-->{{Bitka
|naziv=Kavkasko bojište
|sukob=Prvi svjetski rat
|slika=[[datoteka:Ataturk-1916-Bitlis.jpg|300px]]
|opis slike= [[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal Paša]] u Bitlisu
|vrijeme=[[1914.]] – [[1917.]]
|mjesto=[[Kavkaz]], [[Anatolija|Istočna Anatolija]]
|povod=
|teritorij= 
|ishod=[[Mir u Brest-Litovsku]]
|strana1={{ZD+X/R|RUSC}}
|strana2={{ZD+X/O|OSM}}
|strana3=
|zapovjednik1 = Illarion Voroncov-Daškov<br />[[Nikolaj Judenič]]
|zapovjednik2 = [[Enver-paša|Enver Paša]]<br />Vehip Paša<br />Kerim Paša<br />[[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal Paša]]
|zapovjednik3=
|postrojbe1 = 
|postrojbe2 = 
|postrojbe3=
|gubitci1 = 
|gubitci2 = 
|posljedice3=
|bilješke=
}}
'''Kavkasko bojište''' je bojište [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] na kojem su se sukobljavale vojne snage [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Početni ruski uspjesi na toj bojišnici, pali su kasnije u vodu zbog [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] i [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]], nakon rasula ruske vojske koja je uslijedila nakon toga, [[Turska]] je povratila sve teritorije koje je izgubila u predhodnom ratu.

==Pozadina sukoba==
Ovaj sukob je bio samo dio [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], a [[Osmansko Carstvo]]  stalo je na stranu [[Centralne sile|Centralnih sila]]. Ono je [[2. kolovoza]]  [[1914.]] godine potpisala ugovor o savezništvu s [[Njemačko Carstvo|Njemačkim Carstvom]], ubrzo iza toga proglašena je [[mobilizacija]]. Ali je gotovo istovremeno objavilo i Deklaraciju o neutralnosti. 

Dobar dio članova osmanske vlade, uključujući i [[Veliki vezir|velikog vezira]], nije bio sklon ulasku zemlje u rat. Sve dileme razbio je ministar rata [[Enver-paša|Enver paša]], koji je pod utjecajem njemačkih savjetnika započeo rat bez suglasnosti ostalih članova vlade, stavljajući zemlju pred svršen čin. Naime [[29. listopada|29.]] i [[30. listopada]] [[1914.]] osmanska flota bombardirala je ruske [[Crno more|crnomorske]] luke [[Sevastopolj]], [[Odesa|Odesu]], Feodosiju i [[Novorosijsk]]. [[Carska Rusija]] objavila je [[2. studenog]] [[1914.]] rat [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] a [[5. studenoga|5.]] i [[6. studenoga]]  to su učinile [[Britanija]] i [[Francuska]]. Tako su otpočele i bitke na [[Kavkaz]]u. 

Glavni cilj Osmanskog Carstva bila je želja da povrati  teritorije ([[Ardahan]], [[Kars]] i [[Batumi]] u istočnoj [[Anatolija|Anatoliji]]) izgubljene u predhodnom [[Rusko-turski rat (1877. – 1878.)|ratu s Rusijom iz 1877. – 1878.]] <ref> [http://www.tsk.mil.tr/8_TARIHTEN_KESITLER/8_8_Turk_Tarihinde_Onemli_Gunler/Sarikamis_harekati/Sarikamis_harekati.html Sarıkamış Harekatı (22 Aralık 1914 – 15 Ocak 1915), izdavač: Turska armija]{{tr icon}}</ref>Taj plan prodora na [[Kavkaz]], dopao se i njemačkim saveznicima, jer bi se time odteretile bojišnice prema [[Poljska|Poljskoj]] i [[Galicija|Galiciji]], a na taj način bi bilo lakše 
ostvariti glavni njemački strategijski cilj u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], – odsjeći [[Rusi|Rusima]] pristup do [[Kaspijsko jezero|kaspijskih]] izvora nafte. <ref>"Značenje nafte"The Encyclopedia Americana, 1920., str. 403</ref> 

Za [[Rusko Carstvo|Rusiju]] je Kavkaska bojišnica, bila druga po važnosti, odmah iza [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|istočne]] (zapadne s ruske strane), na kojoj je bilo najviše ruskih vojnika i snaga.
[[Rusko Carstvo|Rusi]] su snažno podupirali Armenski pokret za nacionalno oslobođenje, koji je nastojao uspostaviti prvu Armensku republiku dobrim dijelom na ozemlju Turske u istočnoj [[Anatolija|Anatoliji]].

==Snage==
[[Osmansko Carstvo]] imalo je na tom području 3. armiju, sa  100.000 do 190.000 vojnika. U cilju da jačanja svojih pozicija [[1916.]] osnovali su na istoj bojišnici i 2. armiju. Glavna slabost osmanske vojske bila je slaba opremljenost (osobito za zimske uvjete ratovanja) i slab zapovjedni kadar.

Ruska vojska je u početku imala 100.000 vojnika, službeno pod zapovjedništom generala [[Ilarion Voroncov-Daškov|Ilariona Voroncova-Daškova]]. Pravi je zapovjednik zapravo bio [[Nikolaj Judenič]], jedan od najsposobnijih ruskih generala u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. Zbog brojnih poraza u bitkama na svom [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|zapadnom frontu]] protiv [[Centralne sile|Centralnih sila]], Rusi su prebacili dobar dio ljudstva sa [[Kavkaz]]a na [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|zapadna bojišta]], tako da im je [[Kavkaz]]u ostalo samo oko 60.000 vojnika.

[[Armenci]] koji su živjeli u sklopu [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], gledali su sa otvorenim simpatijama na Ruse. U ljeto [[1914.]], osnovane su armenske dobrovoljačke jedinice (snage 20 000 ljudi) u okviru ruskih oružanih snaga. Tim snagama zapovjedali su Armenci; Andranik Toros Ozanian, Drastamat Kanajan, Aršak Gafavian i Sargis Mehrabjan. U zapovjedništvo je ušao i dojučerašnji osmanski časnik Karekin Bastermadjian (Armen Karo). Isprva su ove snage imale oko 20.000 ljudi, ali kako se sukob intezivirao i broj ljudi je rastao. [[Nikolaj Judenič|Judenič]] je na prijelazu [[1916.]], odlučio je potpuno spojiti  te jedinice sa ruskim jedinicama na [[Kavkaz]]u ili ih potpuno raspustiti.

Armenski pokret za nacionalno oslobođenje osnovao je Armenske fedajine (armenski: Ֆէտայի) to su bile uglavnom gerilske-partizanske jedinice. Ove jedinice uglavnom su djelovale oko jezera [[Van (jezero)|Van]] do grada Erzincana. 

Nakon proglašenja Demokratske republike Armenije zapovjednik svih armenskih snaga postao je Tovmas Nazarbekian. U Kavkaskim borbama sudjelovale su i [[Kurdi|kurdske]] milicije i to na obadvije strane bojišnice, i na turskoj i ruskoj strani.
[[datoteka:Battle Sarikamis winter gear.png|mini|lijevo|220px|Jedinice osmanske 3. Armije za vrijeme zime 1914.]]

== Ratna zbivanja ==

=== 1914. ===

Zbog malobrojnih snaga Voroncov je planirao povući rusku vojsku u [[Kars]] i od tamo se braniti, protiv nadirućih jedinica [[Enver-paša|Enver paše]]. General [[Nikolaj Judenič|Judenič]] nije poslušao Voroncova, nego je ostao u Sarikamišu. U [[Bitka kod Sarikamiša|Bitci kod Sarikamiša]] (29. prosinca 1914. – 2. siječnja 1915.) osmanska vojska pretrpjela je teški poraz, pa se povukla u neredu, bitku je preživjelo samo 18.000 turskih vojnika. [[Enver-paša|Enver paša]] je zbog toga poraza podnio ostavku na mjesto zapovjednika vojske, a [[Armenci|Armence]] označio kao glavne krivce svog poraza. Već u veljači je naredio da se razoružaju svi [[Armenci]] u turskoj vojsci. Nakon toga kao označeni kao nepovjerljivi, te poslati u radne logore, gde su mnogi od njih pobijeni. Time je započeo [[genocid nad Armencima]]. Istovremeno kada je vojska [[Enver-paša|Envera paše]] je krenula prema Karsu i u susret katastrofi kod Sarikamiša, mala osmanska vojska je krenula od jezera [[Van (jezero)|Van]] prema sjevernom [[Iran|Iranu]]. Ne naišavši na ikakav ozbiljniji  otpor uspjeli su zauzeti  sjevernoiranski grad [[Tabriz]]. Nakon tog iznenadnog prodora i [[Rusko Carstvo||Rusi]] i [[UK|Britanci]] poslali su svoje snage u sjeverni Iran i odatle istjerali tu tursku vojsku.

=== 1915. ===

[[Nikolaj Judenič|General Judenič]] je nakon pobjede kod Sarikamiša doživio mnoge pohvale te je i službeno postao zapovjednik ruske vojske na [[Kavkaz]]u. Započeo je ofanzivu na turski teritorij prema jezeru [[Van (jezero)|Van]]  u turskom dijelu [[Armenija|Armenije]]. Rusi su se nadali da će dobiti veliku podporu lokalnog armenskog stanovništva. Kako su se [[Rusi]] bližili, tako su se Armenci dizali, tako je 20. travnja izbio ustanak Armenaca protiv osmanske vlasti u gradu Van. [[Armenci]] su se uspjeli održati gotovo mjesec dana protiv nadmoćne turske vojske. Ali nakon toga su mnogi Armenci izbjegli u strahu od turske odmazde<ref>A.S. Safrastian "Narrative of Van 1915" Journal Ararat, London, January, 1916</ref>. [[Rusi]] su osvojili Van u svibnju [[1915.]] 
U to vrijeme general [[Nikolaj Judenič|Judenič]] je vjerovao da su turske snage jako slabe u tom području. Mislio je da imaju najviše četiri divizije. Međutim se prevario, [[Abdul Kerim paša]] imao je osam divizija na raspolaganju uz stalni dotok pojačanja. Ruski general na tom bojištu Oganovski bio je jako spor i razmjestio je svoju malobrojnu vojsku u nekoliko pravaca.
[[datoteka:Van Defenders.jpg|mini|lijevo|Armenske jedinice u obrani grada Vana, svibanj 1915.]]
Kerim Paša je u srpnju [[1915.]] krenuo u protunapad na jezero Van i pobijedio Ruse u [[Bitka kod Malazgirta|Bitci kod Malazgirta]]. Rusi su se nakon toga povukli. [[Nikolaj Judenič|General Judenič]] je okupio na brzinu jednu vojsku od 22 000 vojnika, uglavnomKozaka. Ta vojska pod zapovjedništvom generala Baratova osvetila se Turcima za predhodni poraz u [[Bitka kod Kara Kilise|Bitci kod Kara Kilise]] početkom kolovoza [[1915.]] Turci su poraženi i morali su se povući, Rusi su pritom zarobili 6.000 turskih vojnika i mnogo oružja i opreme. U međuvremenu su Turci pobijedili [[Armenci|armenske]] ustanike u kraju oko jezera Van, ali su se zbog poraza kod Kara Kilise ipak morali povući, tako da su Rusi ponovo zauzeli Van. U jeku ruske ofanzive [[27. svibnja]] [[1915.]] osmanski ministar unutrašnjih poslova [[Talat paša|Talat Paša]] naredio je prisilnu deportaciju svih Armenaca iz ratne zone (Tehcir zakon) u [[Sirija|Siriju]] i [[Mosul]] u [[Irak]]u. 

Kako su [Rusi prodirali u [[Armenija|Armeniju]], radili su i na osnutku sebi naklonjene upravne vlasti Zapadne Armenije. Veliki knez Nikolaj je 24. rujna postavljen kao zapovjednik svih ruskih snaga u Armeniji i Iranu. Međutim, stvarno zapovjedništvo nad vojskom ostavio je sposobnom generalu Judeniču.
[[datoteka:Armenian refugees 1915.jpg|mini|Armenske izbjeglice iz Vana 1915.]]

=== 1916. ===

Obično je tijekom zime vladalo zatišje na frontovima. Turska armija je bila loše opremljena za zimske uvjete. Zbog tog je general [[Nikolaj Judenič|Judenič]] odlučio da ponovno iskoristi zimu i iznenaditi Turke. U siječnju [[1916.]] ruska vojska je tajno krenula prema velikoj osmanskoj tvrđavi Erzurumu, u svom napredovanju su iznenadnim napadom uništili jednu osmansku diviziju.
Dok su se Rusi kretali da osvoje Erzurum druga osmanska divizija bila je uništena [[14. veljače]] [[1916.]] kod grada Tafta, isto tako iznenadnim napadom. Kerim Paša, koji je zaposjeo i branio Erzurum bio je ili nespreman za dugotrajnu opsadu ili suviše nervozan, tako da se iznenadno povukao, umjesto da čvrsto drži zaposjednute položaje. Tako su se [[Rusi]] praktički bez borbi ušetali u Erzurum [[16. veljače]]  [[1916.]]  Od Erzuruma se ruska vojska  kretala u dvije napadne kolone. Sjeverno krilo je u travnju zauzelo stari lučki grad [[Trabzon]]. Južna kolona  je zauzela gradove Muş i Bitlis,  goneći pred sobom demoraliziranu osmansku vojsku.

Osmanska armija je pod novim zapovjednikom Vehip Pašom dobila je zapovijed da Rusima preotme [[Trabzon]]. Turska vojska je krenula obalom prema [[Trabzon]]u, ali su Rusi zahvaljujući pomoći svojih mornaričkih snaga uspjeli zaustaviti tursku kolonu. General Judenič je na na ovaj turski napad odgovorio kontanapadom prema gradu Erzinkanu, te ga zauzeo [[2. srpnja]] [[1916.]] Zbog tog su Turci potpuno zaustavili ofanzivu prema [[Trabzon]]u, i prešli u obranu. Jedini uspjeh sa turske strane polučio je [[Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] koji je uspio Rusima preoteti gradove Muş i Bitlis u kolovozu 1916. Međutim, već krajem jeseni Rusi su istjerali Kemalovu vojsku iz tih gradova.

=== 1917. ===

Ruska vojska je imala planove o o daljnjim vojnim koracima protiv Turaka, ali je nenadana [[Februarska revolucija]] omela sve daljnje vojne operacije. Nova vlada je postavila generala Judeniča u prilično besmislenu poziciju na Kavkaskoj bojišnici, te se on povukao u mirovinu. Turci su s druge strane bili pod velikim pritiskom britanske vojske u [[Palestina|Palestini]] i [[Mezopotamija|Mezopotamiji]], pa su zbog toga povukli većinu vojske na južna bojišta. Tijekom cijele preostale [[1917.]] ruska vojska se zbog revolucionarnih zbivanja postupno raspadala, tako da je na kraju spala na nekoliko tisuća dobrovoljaca.

[[datoteka:Ottoman soldiers burying the Muslim civilians left behind the retreating forces during Caucasus Campaign in WWI.jpg|mini|Turski vojnici pokapaju muslimanske civilne žrtve rata]]
Dana [[5.  prosinca]] [[1917.]] godine potpisan je [[Sporazum o prekidu vatre u Erzincanu]] između [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] čime je završio oružani sukob.<ref> Tadeusz Swietochowski, Russian Azerbaijan 1905-1920, str. 119</ref> 

Između prosinca i veljače, 7. armenskih pukovnija je upućeno na bojišnicu, koju su napuštali ruski vojnici, ostavljajući Armencima svo oružje.

==Pogledajte i ovo==
* [[Genocid nad Armencima]]

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [http://www.turkeyswar.com/caucasus.html Kavkasko bojište na stranici Turkeyswar.com]

{{Rusko-turski ratovi}}
{{Prvi svjetski rat}}
[[Kategorija:Bojišta u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Rusko-turski ratovi]]