Vidi kôd stranice Katalog žena

{{provjeriti}}
{{Održavanje
| slika      = Nuvola apps important yellow.svg
| opis       = Ovaj članak sadrži '''krivu sintaksu navođenja izvora'''.
| uputa      = Izvore treba ispraviti u skladu s [[Hrvatska internetska enciklopedija:Navođenje izvora|uputama]].
| kategorija = 
}}
[[Datoteka:P.Oxy. XI 1359 fr. 2.jpg|thumb|right|275px|alt=Papyrus|[[Papirus]]ni fragment s početkom opisa obitelji Elektre Atlantove iz 3. ili 4. pjevanja (''Cat''. fr. 177 = [[Oksirinhijski papirusi|P.Oxy.]] XI 1359 fr. 2, 2. stoljeće, [[Oksirinh]])]]
'''''Katalog ženâ''''' ([[starogrčki]] Γυναικῶν κατάλογος), ''Gynaikôn katálogos'') ― poznat i kao '''''Eeje''''' ili '''''Ehoje''''' (ἢ οἵη, ''ē' hoiē'')<!-- {{napomena|Sreću se i [[Latinski jezik|latinske]] [[Transliteracija|transliteracije]] ''Eoeae'' i ''Ehoeae'' (npr. {{Harvard citation text|Cantilena|1979}}, {{Harvard citation text|Solmsen|1981}}). Također se, premda rijetko, sreće i latinski naslov ''Mulierum Catalogus'' kao prijevod grčkoga Γυναικῶν κατάλογος (npr. {{Harvard citation text|Nasta|2006}}). Djelo se obično navodi s pomoću kratica ''Cat''., ''CW'' (ponekad ''HCW'') ili ''GK'' ''(Gynaikon Katalogos)''.}} --> ― jest fragmentarno sačuvana [[Stara Grčka|starogrčka]] [[Epika|epska pjesma]] koja se u [[Antika|antici]] pripisivala [[Heziod]]u. "Žene" koje se u naslovu spominju zapravo su [[Heroj|heroine]], od kojih su mnoge [[Spolni odnos|vodile ljubav]] s bogovima te su svojim ljudskim i božanskim ljubavnicima rodile heroje iz [[Grčka mitologija|grčkoga mita]]. Za razliku od [[Homer]]ove ''[[Ilijada|Ilijade]]'' i ''[[Odiseja|Odiseje]]'', koje se usredotočuju na pripovijedanje, ''Katalog'' je bio izgrađen na temelju opsežnog sustava [[genealogija]] koje proistječu iz svih tih ljubavnih spojeva i, prema riječima [[Martin Litchfield West|Martina Litchfielda Westa]], "pokrivao je cijelo herojsko razdoblje".<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 3}}; cf. {{Harvard citation text|Hunter|2005b}}.</ref> Popisi [[Obiteljsko stablo|obiteljskih stabala]] bili su obogaćeni pričama o mnogim članovima tih obitelji, pa ''Katalog'' predstavlja zbirku [[Mit|mitova]] o herojima upravo onako kako Heziodova ''[[Teogonija]]'' daje sustavni prikaz grčkoga panteona na temelju genealogija bogova. 

Većina [[Klasična filologija|filologa]] danas smatra da ''Katalog'' nije napisao Heziod, no pitanja o autorstvu nisu umanjila zanimanje za proučavanje književnih, društvenih i povijesnih aspekata ove pjesme. Kao svojevrsno heziodovsko djelo koje se bavi najsitnijim detaljima homerskog svijeta heroja, [[polubog]]ova, ''Katalog'' nudi prijelaz između božanske sfere ''Teogonije'' i zemaljskih pitanja ''[[Poslovi i dani|Poslova i dana]]''. S obzirom na to da se ova pjesma bavi ne samo herojima, nego i heroinama, ona pruža i određene pokazatelje o tome kako se u vrijeme njezina postanka i afirmacije među publikom gledalo na ulogu i percepciju žene u [[Grčka književnost|grčkoj književnosti]] i društvu. Grčke [[Aristokracija|aristokratske]] zajednice, kao vladajuća [[elita]], tvrdile su da [[Kult heroja|potječu od heroja]] opjevanih u epskom pjesništvu; stoga ''Katalog'', budući "genealoški vjerna mapa helenskog svijeta", čuva mnoge informacije o jednom složenom sustavu srodničkih odnosa i hijerarhija koji je zadržao svoj značaj dugo nakon što se [[Arhajsko doba Grčke|arhajsko razdoblje]] završilo.<ref>Za ''Katalog'' kao "mapu", v. {{Harvard citation text|Hunter|2005b|loc=str. 1}}; za teze o unutarhelenskim identitetima, v. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 7–11}}, {{Harvard citation text|Fowler|1998}}, {{Harvard citation text|Hunter|2005b|loc=str. 3}}.</ref> Mnogi mitovi koji se spominju u ''Katalogu'' nisu zabilježeni ni u jednom drugom antičkom izvoru koji posjedujemo, odnosno ili ih nema uopće ili ih nema u obliku u kojem su dani u ''Katalogu'', pa su privlačili posebnu pozornost pisaca i filologa, još od kraja arhajskog doba, pa sve do [[Helenistička civilizacija|helenističkog]] i [[Rimska Grčka|rimskog razdoblja]].

Usprkos popularnosti koju je uživala kod učene publike [[Helenistička civilizacija|helenističkog svijeta]], uključujući i [[Egipat (rimska provincija)|rimski Egipat]], pjesma se prestala prepisivati prije no što je mogla prijeći u [[Srednji vijek|srednjovjekovnu]] rukopisnu tradiciju, te njezine fragmente danas nalazimo samo na [[Papirus|papirusima]] i u navodima kod drugih antičkih autora. No, i pored toga, ''Katalog'' je osvjedočen mnogo bolje nego većina drugih "izgubljenih" djela, jer oko 1.300 cijelih ili djelomičnih stihova, koliko je sačuvano, predstavlja, prema jednoj procjeni, "između trećine i četvrtine izvorne pjesme".<ref>{{Harvard citation text|Osborne|2005|loc=str. 6}}.</ref> Postoji opsežan materijal koji omogućuje rekonstrukciju pjesme, i to ne samo rekonstrukciju sadržaja, nego i njegove raspodjele, no fragmenatrno stanje tog materijala ostavlja mnoga složena pitanja neriješenim, a u prošlom je stoljeću proizveo nekoliko teza koje su se naposljetku pokazale pogrešnim.

== Naslov i formula ''ē' hoiē'' ==

Antički autori najčešće ovu pjesmu nazivaju ''Katalogom žena'' ili samo ''Katalogom'', no postojalo je i nekoliko drugih naslova.<ref>Za davanje naslova književnim djelima u antici, v. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 1}} i {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 26–30}}. Kod [[Menandar Retor|Menandra Retora]] sreće se množina ''Katalozi ženâ'' (v. {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967|loc=str. 2}}), a nešto je češća kratka množina ''Katalozi'' (npr. [[Sholija|Schol.]] [[Apolonije Rođanin|A.R.]] 3.1086 = ''fr. 2''); cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 1 br. 1}} i {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 26 br. 35}}.</ref> ''[[Suda]]'', [[Bizantska književnost|bizantska enciklopedija]] iz 10. stoljeća, navodi naslov ''Katalog ženâ heroinâ'' (Γυναικῶν ἡρωϊνῶν κατάλογος), a [[Ivan Ceces]], bizantski filolog i gramatičar iz 12. stoljeća, naziva ovu pjesmu ''Herojskom genealogijom'' (Ἡρωϊκὴ Γενεαλογία).<ref>''Suda'' [http://www.stoa.org/sol-bin/search.pl?db=REAL&search_method=QUERY&login=guest&enlogin=guest&user_list=LIST&page_num=1&searchstr=eta,583&field=adlerhw_gr&num_per_page=1 s.v. Ἡσίοδος (η 583)]; Ceces, ''Komentar uz Ilijadu'', p. 63.14. {{Harvard citation text|Cardin|2009}} kaže kako je Ceces ''Herojsku genealogiju'' smatrao naslovom nekog djela različitog od ''Kataloga''. [[Mauro Servije Honorat|Servije]] (uz [[Vergilije]], ''[[Eneida]]'' 7.268) zove pjesmu Περὶ γυναικῶν, tj. ''O ženama''.</ref> No najstariji i najrašireniji alternativni naslov bio je ''Eeje'' (Ἠοῖαι), koji je pjesma dobila po formuli ἢ οἵη / ''ē' hoiē'' = "ili kakva (je bila...)", odnosno, u množini, ἢ οἵαι / ''ē' hoiai'' = "ili kakve (su bile...)".<ref>Naslov ''Eeje'' zapravo je oblik množine ove formule, tj. ἠ' οἷαι (''ē' hoiai''); cf. [[Hezihije iz Aleksandrije|Hezihije]] η 650, Ἠοῖαι• ὁ Κατάλογος Ἡσιόδου, "''Eeje'': Heziodov ''Katalog''".</ref> Tom je formulom pjesnik započinjao historijat svake nove žene ili skupine žena. Na istom je temelju skovan i uobičajeni naslov za jedno slično djelo, ''[[Velike Eeje]]'' (Μεγάλαι Ἠοῖαι), koje se u antici također pripisivalo Heziodu.<ref>{{Harvard citation text|Cohen|1986}} smatra da su ''Katalog'' i ''Velike Eeje'' zapravo ista pjesma ili, pak, da su ''Velike Eeje'' naslov nekog proširenog izdanja ''Kataloga'', no ogromna većina filologa vjeruje da se radi o dva različita djela; v. {{Harvard citation text|D'Alessio|2005a}}.</ref>

Formula ''ē' hoiē'', kako se vidi i po tome što je postala alternativni naslov cijele pjesme, bila je jedna od njezinih najznamenitijih obilježja. Možda je izvorno pripadala nekoj posebnoj vrsti pjesništva koju je karakteriziralo sastavljanje različitih popisa heroina,<ref>{{Harvard citation text|Rutherford|2000|loc=str. 92–3}}.</ref> no u samome ''Katalogu'' ta formula služi kao sredstvo za izgradnju strukture pjesme time što pjesniku omogućuje nastaviti s prekinutim historijatom nekog obiteljskog stabla ili napraviti vodoravni prijelaz između različitih genealogija i prijeći na novu osobu ili liniju podrijetla.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 35}}, {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 30–1}}.</ref> Jedan primjer nalazi se u dijelu gdje se uvodi historijat [[Portaon]]ovih kćeri (''Cat.'' 26.5–9):<!-- {{napomena|Osim ako nije drukčije naznačeno, u ovom se članku ''Katalog'' citira prema tekstu i numeraciji u izdanju koje su pripremili [[Reinhold Merkelbach|Merkelbach]] i [[Martin Litchfield West|West]] (M–W). Nekoliko novih fragmenata pojavilo se nakon tiskanja njihovog izvornog izdanja ({{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967}}) i oni se moraju potražiti u zbirci fragmenata Merkelbacha i Westa u drugom i trećem izdanju Solmsenovog ''Hezioda'' u ''[[Oxford Classical Texts|Oxford Classical Text]]'' ({{Harvard citation text|Merkelbach|West|1990}}); ti su fragmenti posebno označeni dodavanjem kratice "OCT" uz broj fragmenta. Tekst i komentar Martine Hirschberger ({{Harvard citation text|Hirschberger|2004}}) koristi drukčiju numeraciju i sadrži nekoliko fragmenata za koje su Merkelbach i West smatrali da ne pripadaju ''Katalogu'' te nekoliko onih koji su objavljeni nakon tiskanja posljednjeg Solmsenovog izdanja u ''OCT''. U slučaju fragmenata koji se nalaze kod Hirschberger, ali ne i kod M–W, kao i tamo gdje njezin komentar doprinosi temi o kojoj se raspravlja, naznačeni su brojevi fragmenata u njezinu izdanju. Gotovo svi fragmenti tiskani i kod M–W i kod Hirschberger mogu se pronaći, s prijevodom, kod {{Harvard citation text|Most|2007}}, gdje je dana i tablica s usporednim pregledom ovih različitih sustava numeracije.}} -->
{{Anchor|26}}
{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:Ili kakve su (''e' hoiai'') djeve što stvori ih Portaon
:tri, kao božice, svakoj ljepoti vične,
:koje nekoć [[Laotoja]], [[Hiperija|hiperijska]] vladarka časna,
:rodi ušavši u Portaonovu postelju jedru:
:[[Euritemista]], [[Stratonika (mitologija)|Stratonika]] i [[Steropa]].
|width="70%" valign="top"|
: ἠ' οἷαι [κο]ῦραι Πορθάονος ἐξεγέν[οντο<!-- {{napomena|U izdanjima tekstova sačuvanih na papirusima, koji su često oštećeni, koristi se sustav filoloških znakova da bi se istaknula osnova tiskanog teksta (v. [[Leidenske konvencije]]). U ovom se članku koriste sljedeći znakovi:
* Uglate zagrade ( [ ] ) označuju mjesta gdje je papirus toliko oštećen da se tekst ne može pročitati; slova između te dvije zagrade jesu filološke konjekture, od kojih su neke manje ili više očite, dok su druge nadopune dane samo ''primjera radi'', kako bi se zaokružio pretpostavljeni smisao odjeljka.
* Točke ispod crte stavljaju se na mjesto na kojemu se nalazi neko nečitljivo slovo; točke u okviru uglatih zagrada naznačuju približni broj slova izgubljenih u [[Lakuna (filologija)|lakuni]]. Temeljna uporaba ove podtočke jest označiti slova čije čitanje nije sigurno ({{unicode|α̣β̣γ̣}}), no u ovom je članku takva uporaba rijetka.
* Poluzagrade ( ⌊ ⌋ ) obuhvaćaju tekst koji je poznat iz nekog drugog izvora, obično iz navoda kakvog antičkog pisca.}} -->
:τρε[ῖς, ο]ἷαί τε θεαί, περικαλλέα [ἔργ' εἰδυῖα]ι•
:τ[ά]ς ποτε [Λ]αο[θό]η κρείουσ' Ὑπερηῒς ἀ[μύ]μων
:γεί]νατο Παρθᾶνος [θ]α[λ]ερὸν λέχ[ος] ε[ἰσ]αναβᾶσα
:Εὐρ]υθεμίστην τε Στρατ[ο]νίκην [τ]ε Στ[ε]ρόπην τε.
|-
|}

U odjeljku koji prethodi ovom odlomku detaljno je obrađen historijat šire obitelji Portaonove sestre [[Demodika|Demodike]], za koju je utvrđeno da potječe od generacije rođene nakon [[Trojanski rat|trojanskog rata]]. Ovdje je formula ''ē' hoiai'' (množina = ili kakve...) upotrijebljena za skok unatrag, kako bi se dovršio pregled potomaka Portaonovog i Demodikinog oca, [[Agenor (Pleuronov sin)|Agenora]], i dao historijat sinovljeve obitelji. Na nekim drugim mjestima ta se formula koristi za prijelaz na udaljenije grane obitelji. Na primjer, priča o [[Mestra|Mestri]] u osnovi služi tome da uvede obitelj [[Sizif]]a, njezina pradjeda, koji se nadao da će je udati za svog sina [[Glauk (Sizifov sin)|Glauka]]. Premda do tog vjenčanja nije došlo, uskoro se prelazi na pregled Sizifovih potomaka.<ref>''Cat''. fr. 43a; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 64}}.</ref>

== Sadržaj ==
Prema ''[[Suda|Sudi]]'', ''Katalog'' se satojao od pet pjevanja.<ref>''Suda'' [http://www.stoa.org/sol-bin/search.pl?db=REAL&search_method=QUERY&login=guest&enlogin=guest&user_list=LIST&page_num=1&searchstr=eta,583&field=adlerhw_gr&num_per_page=1 s.v. Ἡσίοδος (η 583)].</ref> Nije poznato koliki je bio opseg pojedinih pjevanja, no cijeli je spjev mogao imati između 4.000 i nešto preko 5.000 stihova.<ref>Oko 4.000: {{Harvard citation text|Osborne|2005|loc=str. 6}}; možda više od 5.000: {{Harvard citation text|Cingano|2009|loc=str. 96}}. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 75–6}} pretpostavlja da je prvo pjevanje imalo oko 900 stihova.</ref> Veći dio sadržaja bio je organiziran po većim genealoškim jedinicama: potomci [[Eol]]a zauzimali su prvo pjevanje i dio drugoga, a za njima su u ostalim pjevanjima slijedili potomci [[Inah]]a, [[Pelazg]]a, [[Atlant (mitologija)|Atlanta]] i [[Pelop]]a.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 44}}.</ref> Vjeruje se da se okvirni raspored građe ''Kataloga'' može naći u ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteci]]'', mitološkom priručniku sastavljenom u rimskom razdoblju, koji je sačuvan pod imenom [[Apolodor iz Atene|Apolodora iz Atene]] i koji se oslanja na ''Katalog'' kao jedan od glavnih izvora za mnoge genealoške detalje te se čini da općenito slijedi strukturu te pjesme.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 44–5}}.</ref>

=== Prvo pjevanje ===
Prvo je pjevanje najbolje posvjedočeno, s obzirom na to da se nekoliko opširnih papirusnih fragmenata preklapa s citatima iz antičkih autora ili se podudara s nekim parafrazama: u cjelini ili u dijelovima sačuvano je najmanje 420 [[Daktilski heksametar|daktilskih heksametara]]. Na jednom su papirusu navedeni i redni brojevi stihova, što, kad se uzme u obzir skupa s preklapanjima teksta iz drugih izvora, omogućuje numerirati po stihovima velik dio sadržaja ovog pjevanja.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 72–6}} daje pregled raspoloživog materijala.</ref> Od ovih preklapanja možda je najvažnije ono između papirusa koji sadrži početak pjesme i ''[[Teogonija|Teogonije]]'': ''Katalog'' se pojavljuje kao nastavak ovog "kanonskog" Heziodovog spjeva, a dva završna stiha ''Teogonije'' pojavljuju se kao prva dva stiha ''Kataloga žena''.<ref>{{Harvard citation text|Lobel|1956|loc=str. 1}}.</ref> Na kraju ''Teogonije'', kakva je rukopisnom predajom došla do nas, kad je [[Zeus]] uredio [[Olimp]] i začeo nekoliko ključnih božanstava, pjesnik zaziva [[Muze]] da pjevaju "rod božica ... besmrtnica što legoše sa smrtnicima i rodiše djecu nalik bogovima".<ref>''Teogonija'' 965–8.</ref> Nakon nekih 150 stihova o tome, uvodni stihovi ''Kataloga'' donose još jednu invokaciju Muza kojom se uvodi nova, nešto više "zemaljska" tema (''Cat''. fr. 1.1–5):

{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:Pjevajte sad rod ženâ, slatkoglasne 
:Muze olimpske, kćeri Zeusa [[Egida|štitonoše]],
:koje tad najbolje bijahu [ ...
:skinuše pojase svoje [ ...
:miješajući se s bogovima [ ...
|width="70%" valign="top"|
:Νῦν δὲ γυναικῶν ⌊φῦλον ἀείσατε, ἡδυέπειαι
:Μοῦσαι Ὀλυμπιάδε⌊ς, κοῦραι Διὸς αἰγιόχοιο
:αἳ τότ' ἄρισται ἔσαν [
:μίτρας τ' ἀλλύσαντο &nbsp;&nbsp;̣[
:μισγόμεναι θεοῖσ[ιν
|-
|}

Nakon ovih odmah slijede stihovi koji opisuju važne značajke [[Kult heroja|herojskog razdoblja]]. Prva značajka su odnosi koji predstavljaju i glavnu temu pjesme, naime činjenica da je u to doba postojala interakcija između bogova i smrtnika.<ref name="theox">''Cat''. fr. 1.6–7: "Jer zajedničke tad bijahu gozbe, zajednička i sjedala besmrtnim bogovima i ljudima podložnim smrti" (ξυναὶ γὰρ τότε δα⌊ῖτες ἔσαν, ξυνοὶ δὲ θόωκοι | ἀθανάτοις τε θε⌊οῖσι καταθνητοῖς τ' ἀνθρώποις.); cf. {{Harvard citation text|Clauss|1990}} o [[Teokrit]]ovoj i [[Apolonije Rođanin|Apolonijevoj]] obradi ovog distiha, {{Harvard citation text|Pontani|2000}} o [[Katul]]ovoj pjesmi 64. Kod {{Harvard citation text|Rzach|1913}} ovaj distih (gdje je označen kao fr. 82) uvjetno je priključen dijelu koji govori o svadbi [[Pelej]]a i [[Tetida|Tetide]].</ref> Potom se, u jednom od najzagonentnijih odlomaka ''Kataloga'', navodi još jedan značajan detalj o herojskom dobu. Kaže se, naime, da muškarci i žene nisu bili "jednako dugovječni" (ἰσαίωνες / ''isaiōnes'', riječ koja je [[hapax|samo tu posvjedočena]]), ali nije jasno odnosi li se to na različite životne vijekove među samim herojima, na razliku između heroja i "suvremenih" muškaraca ili na razliku između životnih vijekova heroja i bogova.<ref>Usporedba među samim herojima: {{Harvard citation text|West|1961|loc=str. 141}}, cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 124}}, {{Harvard citation text|Clay|2005|loc=str. 26–7}}; usporedba između heroja i suvremenih muškaraca: {{Harvard citation text|Merkelbach|1968c|loc=str. 129}}; usporedba između heroja i bogova: {{Harvard citation text|Stiewe|1962|loc=str. 292}}, gdje se slijedi {{Harvard citation text|Merkelbach|1957}}. Druge teze mogu se pronaći u {{Harvard citation text|Treu|1957}}, a sažetak problema, s dodatnim popisom literature, nalazi se u {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 164, 165, 167}}.</ref> Zatim su opisane raznolike sudbine heroja: neki su živjeli dugo i ostali vječno mladi, a druge su bogovi osudili na ranu smrt.<ref>''Cat''. fr. 1.11–14.</ref> Papirus je na tom mjestu oštećen te nije poznato kamo su te usporedbe dalje vodile. Potom se pjesnik ponovo obraća Muzama i moli ih da pjevaju o tome "s koliko je njih [Zeus] spavao, začevši rod slavnih kraljeva ... i [[Posejdon]] ... [[Ares]] ... [[Hermes]] ... [Hef]est ... [[Heraklo]]"; tu se ovaj papirus završava.<ref>''Cat''. fr. 1.15–22. Dopuna za [[Hefest]]ovo ime u st. 20 predložena je u {{Harvard citation text|Lobel|1956}} i prihvaćena u {{Harvard citation text|Stiewe|1962}} i {{Harvard citation text|Most|2007}}.</ref>

==== Prve obitelji ====
Stalna uporaba uvodne formule "ili kakva je..." implicira jedno početno "kakva je...", i vrlo je vjerojatno da je tu kao prva bila obrađena [[Pira (grčka mitologija)|Pira]], supruga [[Deukalion]]ova.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 50–3, 56}}.</ref> Još se raspravlja o tome je li ''Katalog'' sadržavao prikaz [[Mit o potopu|mita o potopu]],<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 55–6}} smatra da nije, a {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 34 br. 89}} misli suprotno.</ref> no čini se da je priča o [[Lelezi|nastanku ljudskog roda od kamenja]] koje su za sobom bacali Deukalion i Pira svakako bila obrađena u pjesmi.<ref>''Cat''. fr. 234; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 52}}.</ref> Zeus je, što ne iznenađuje, prvi birao iz kataloga žena te je s Pirom začeo [[Helen]]a.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 50–3, 56}}; cf. ''Cat''. fr. 3 i 9.</ref> Pira je imala i tri kćeri s Deukalionom: [[Tija (mitologija)|Tiju]], [[Protogeneja|Protogeneju]] i [[Pandora II|Pandoru]], koja je dobila ime po svojoj baki s majčine strane, onoj daleko poznatijoj [[Pandora (mitologija)|Pandori]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 173}}.</ref> I njih tri su, kao i njihova majka, spavale sa Zeusom i rodile mu sinove koji će postati rodonačelnici nekoliko drevnih [[Grčka plemena|grčkih plemena]]. Tija je rodila [[Magnet (mitologija)|Magneta]] i [[Makedon (mitologija)|Makedona]]; Protogeneja je rodila [[Etlije|Etlija]], djeda [[Etol (mitologija)|Etolova]]; a Pandorin sin bio je [[Greko (mitologija)|Greko]].<ref>Tija: ''Cat''. fr. 7; Protogeneja: {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 52}}; Pandora: ''Cat''. fr. 5.</ref>

No najveći značaj u mitu imao je Helen, koji će naposljetku postati i [[eponim]] za cijeli grčki svijet. Njegovi su sinovi [[Dor (mitologija)|Dor]], [[Ksut]] i [[Eol]], koje mu je izgleda rodila Otrija (ili [[Orseida]]), planinska [[nimfa]] s [[Otris (planina)|Otrisa]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 57}}.</ref> Dor je bio eponim [[Dorani|Dorana]], a po sinovima njegova sina [[Egimije|Egimija]], [[Dimant]]u i [[Pamfil (mitologija)|Pamfilu]], nazvana su dva od tri dorska plemena, Dimanćani i Pamfiljani.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 57}}; cf. ''Cat''. fr. 10a.6–7 OCT.</ref> Treću skupinu činili su Hileji, nazvani po Heraklovom sinu [[Hil (mitologija)|Hilu]], s kojim su Pamfil i Dimant prešli na [[Peloponez]].<ref>Cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 57}}, [[Tirtej]] fr. 2.12–15, 19.8.</ref> Ksut je za ženu uzeo [[Erehtej]]evu kćer [[Kreuza|Kreuzu]], koja mu je rodila sinove [[Ijon (mitologija)|Ijona]] i [[Ahej (Ksutov sin)|Aheja]] i kćer Diomedu.<ref>''Cat''. fr. 10a.20–4 OCT.</ref> Odnos između rodonačelnika grčkih plemena koji su potjecali od Deukaliona može se prikazati ovakvom tablicom:
{{Anchor|stemma}}
<div style="overflow:auto">
{| style="background: #F9F9F9; border: 1px solid darkgray; margin-top:15px; margin-left:auto; margin-right:auto;padding-right:5px; margin-bottom:10px;"
| style="background:#FFF; border: 1px solid darkgray; padding:0.2em;" |
<!-- {{chart/start}}
{{chart|border=0| | | | | | | | | | | | | | | | | |De|-|Py|-|Ze| | De=Deukalion|Py=Pira|Ze=Zeus<ref>Zeus je po svoj prilici bio otac samo Helena, a ne i Pirinih kćeri, s kojima je također spavao; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 56}}.</ref> }}
{{chart|border=0| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |!| | | | | | | | | | | | | st |st=(''kamenovi'')| }}
{{chart|border=1| | | | | | | | | | | |,|-|-|-|-|-|-|-|-|-|-|+|-|-|-|-|-|v|-|-|-|v|-|-|-|.| }}
{{chart|border=0| | | | | | | | | | |Hel| | | | | | | | |Tij| | | |Pan| |Pro| |Lel|Hel=Helen<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[heleni]])}}|Tij=Tija|Pan=Pandora|Pro=Protogeneja|Lel=<span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|[[lelezi]]}}}}
{{chart|border=1| | | |,|-|-|-|-|-|-|-|+|-|-|-|-|.| | | |,|-|^|-|.| | | |!| | | |!}}
{{chart|border=0| | |Dor| | | | | |Ksu| | |Eo| |Mag| |Mak| |Gre| |Etl|Dor=Dor<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[dorani]])}}|Ksu=Ksut|Eo=Eol<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[eoljani]])}}|Mag=Magnet<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[magnećani]])}}|Mak=Makedon<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[Antička Makedonija|makedonci]])}}|Gre=Greko<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[grci]])}}|Etl=Etlije}}
{{chart|border=1| | | |!| | | | | |,|-|^|-|.| | | | | | | | | | | | | | | | | | |!}}
{{chart|border=0| | |Egi| | | |Ah| |Ion| | | | | | | | | | | | | | | | |End|Egi=Egimije|Ah=Ahej<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[ahejci]])}}|Ion=Ijon<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[jonjani]])}}|End=Endimion}}
{{chart|border=1| |,|-|^|-|.| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |!}}
{{chart|border=0|Di| |Pa| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |Eto| Di=[[Dimant#Dimant (Doranin)|Dimant]]<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|(dimanćani)}}</span>|Pa=[[Pamfil (mitologija)|Pamfil]]<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|(pamfiljani)}}</span>|Eto=Etol<br /><span style="letter-spacing:1pt;">{{Mala velika slova|([[Etolija|etolci]])}}</span>}}
{{chart/end}} -->
|-
| style="font-size:88%" | Genealoški odnos među grčkim plemenima u okviru Deukalionove loze u ''Katalogu''<ref>Prema {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 53, 173}}.</ref>
|}</div>

==== Eolovo potomstvo ====
Historijat potomaka pet kćeri i sedam sinova Eola i [[Enareta|Enarete]] predstavljao je vjerojatno najveću pojedinačnu lozu koja se obrađivala, a počinjao je prije 200. stiha u prvom pjevanju i obuhvaćao dobar dio drugoga.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 72–6}}.</ref> Sinovi koji su svakako obrađeni u ''Katalogu'' bili su [[Kretej]], [[Atamant]], [[Sizif]], [[Salmonej]], [[Dejonej|Dejon]] (ili Dejonej) i [[Perijer]].<ref>''Cat''. fr. 10a.25–8 OCT. Za oblike imena [[Dejonej|Dejon–Dejonej]], v. {{Harvard citation text|West|1983}}.</ref> Ime sedmoga sina ne može se pročitati zbog [[Lakuna (filologija)|lakune]] u tekstu, a moguće je da se radilo o [[Minija (mitologija)|Miniji]], [[Lokro|Lokru]] ili jednom drugom Magnetu, ne eponimu Magnećana, nego ocu [[Diktis]]a i [[Polidekt]]a iz mita o [[Danaja|Danaji]] i [[Perzej (mitologija)|Perzeju]].<ref>U ''Biblioteci'' [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+1.7.3&fromdoc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0022 1.7.3] taj sedmi sin zove se Magnet, a u [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+1.9.6&fromdoc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0022 1.9.6] vidi se da je on otac Diktisa i Polidekta; ovaj drugi podatak podudara se s jednim citatom iz ''Kataloga'': Μάγνης δ' αὖ Δίκτυν τε καὶ ἀντίθεον Πολυέκτεα = "sad, Magnet (zače) Diktisa i božanskog Polidekta" (fr. 8). {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967}} slijedi ranije izdavače i ovoga Magneta poistovjećuje s eponimom Magnećana.</ref> Nikakve slične dvojbe nema u vezi s identitetom Eolovih kćeri: to su [[Pizidika]], [[Alkiona]], [[Kalika (mitologija)|Kalika]], [[Kanaka]] i [[Perimeda (mitologija)|Perimeda]].<ref>''Cat''. fr. 10a.33–4 OCT.</ref> Prvo su obrađene obitelji kćeri i mnogo od središnjeg dijela prvog pjevanja ― više od 400 stihova ― bilo je posvećeno historijatu njihovih potomaka. Eolovo dugo potomstvo, koje ide preko njegovih sinova i kćeri, vrijedno je pozornosti zbog velikog broja fantastičnih priča i folklornih elemenata kakvih u homerskim pjesmama uglavnom nema, počevši od proklete, ohole ljubavi [[Ceik]]a i Alkione, koji su se jedno drugome obraćali sa "Zeus" i "[[Hera]]", a potom za kaznu bili pretvoreni u [[ptice]] (frr. 10a.83–98, 10d OCT, 15).

Nakon obrade [[Tesalija|tesalskih]] obitelji Pizidike i Kanake, pjesnik prelazi na izmiješane [[Etolija|etolsko]]-[[Elida|elidske]] loze Kalike i Perimede. Ranije u ovom pjevanju Perimeda je rodila dva sina riječnom bogu [[Aheloj]]u, od kojih je jedan, [[Hipodamant]], bio djed [[Enej]]ev.<ref>''Cat''. fr. 10a.35–57.</ref> [[Etlije|Etliju]] je Kalika rodila [[Endimion]]a, čiji je sin [[Etol (Endimionov sin)|Etol]] bio eponim [[Etolija|Etolije]] i pradjed [[Demodika|Demodike]] i [[Portaon]]a, preko kojih idu dalje etolske i elidske genealoške linije. Negdje u okviru tih obitelji pojavljuju se [[Molionidi|Eurit i Kteat]], i to u opasnijem obličju no u ''[[Ilijada|Ilijadi]]'': u ''Katalogu'' oni su okrutni [[sijamski blizanci]] s dvije glave, četiri ruke i četiri noge.<ref>Rođenje njihove majke te njihovo rođenje i značajke dani su u frr. 17–18.</ref> No, za epsku je predaju najznačajniji bio brak Demodikina sina [[Testije|Testija]] i Portaonove kćeri Euritemiste, koja je onda rodila tri kćeri, [[Leda (mitologija)|Ledu]], [[Alteja|Alteju]] i [[Hipermnestra (Testijeva kći)|Hipermnestru]]<!--Ovo je oblik iz Kataloga.-->, čiji se historijat uvodi u fr. 23a.3–5.

[[Datoteka:Roubaix Louis Billotey.JPG|thumb|right|alt=Painting|''Ifigenija'' Louisa Billoteya iz 1935, gdje je prikazana [[Ifigenija]] (u sredini) kako dodiruje [[Klitemnestra|Klitemnestru]], a [[Artemida]] gleda u djevojku. U [[Euripid]]ovoj ''[[Ifigenija u Aulidi|Ifigeniji u Aulidi]]'' Ifigenija je bila pretvorena u jelena kako ne bi bila [[Žrtvovanje ljudi|prinesena na žrtvu]] zarad sretne plovidbe ahejske flote prema [[Troja|Troji]]. U ''Katalogu'' božica je ne samo spasila Ifigeniju (koja se imenuje kao Ifimeda), nego ju je i pretvorila u "Artemidu Enodiju" ili [[Hekata|Hekatu]].<ref>''Cat'' fr. 23a.17–26; cf. fr. 23b = [[Pauzanija (geograf)|Pauzanija]] [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Paus.+1.43.1 1.43.1].</ref>]]
Nakon Ledinog braka s [[Tindarej]]em slijede rođenja [[Klitemnestra|Klitemnestre]], [[Timandra (mitologija)|Timandre]] i [[Filonoja|Filonoje]], od kojih je ovu posljednju [[Artemida]] učinila besmrtnom.<ref>''Cat''. fr. 23a.7–12.</ref> Klitemnestra i [[Agamemnon]] imali su dvije kćeri, [[Elektra|Elektru]] i Ifimedu, pri čemu se iza ovog drugog imena krije žena koja je kasnije postala mnogo poznatija kao [[Ifigenija]].<ref>''Cat''. fr. 23a.14–16.</ref> Prema jednom [[Proročanstvo|proročanstvu]], Ifigenija je morala biti [[Žrtvovanje|žrtvovana]] Artemidi da bi zapuhao povoljan vjetar i grčka flota otplovila ka [[Troja|Troji]], no u varijanti koja je dana u ''Katalogu'' božica ju je zamijenila [[Eidolon (prikaza)|prikazom]] i učinila je besmrtnom kao "Artemidu Enodiju" ili [[Hekata|Hekatu]].<ref>''Cat''. fr. 23a.17–26.</ref> Slijedi priča o rođenju [[Orest]]a i njegovom [[Matricid|ubojstvu majke]], što je najstariji zabilježeni spomen njegova ubojstva Klitemnestre, upravo kao što i plan o [[Žrtvovanje ljudi|žrtvovanju]] Ifideme/Ifigenije također nalazimo prvo spomenut u ''Katalogu''.<ref>''Cat''. fr. 23a.27–30. ''Odiseja'' 1.35–43 spominje samo ubojstvo [[Egist]]a.</ref> Slijedi Timandrin brak s [[Ehem]]om, a potom se, u nekoliko oštećenih stihova, priča o tome kako je Leda Zeusu rodila [[Kastor i Polideuk|Dioskure]]. Ne zna se je li [[Helena (mitologija)|Helenino]] rođenje obrađeno na ovom mjestu, jer izvori različito svjedoče o tome tko su joj bili roditelji. Alteja s [[Ares]]om rađa [[Meleagar|Meleagra]], čije se herojske osobine opisuju, skupa s njegovom smrću koju mu zadaje [[Apolon]] tijekom sukoba s [[Kureti]]ma, koji je uslijedio nakon lova na [[Kalidonski vepar|kalidonskog vepra]].<ref>''Cat''. fr. 25.1–13.</ref> Od Altejine i Enejeve djece istaknuta je [[Dejanira]] zbog svoje uloge u [[Heraklo]]voj smrti i [[Apoteoza|apoteozi]].<ref>''Cat''. fr. 25.20–33.</ref> Pjesnik zatim skreće svoju pozornost na Portaonide, potomke Portaona, i ovaj pregled ženskih potomaka Eolovih završava [[Sirena]]ma, kćerima Sterope i Aheloja.<ref>''Cat''. fr. 27–8.</ref>

Odjeljak o Salmonejevoj kćeri [[Tiro|Tiri]] omogućuje prijelaz na obitelji muških potomaka Eolovih.<ref>''Cat''. fr. 30</ref> Salmonej je, kao kralj [[Elida|Elide]], svojim podanicima nametao obvezu štovati ga kao Zeusa; pritom je božje munje i gromove oponašao tako što je svojim bojnim kolima vukao brončane kotlove, a u zrak je bacao zapaljene baklje.<ref>''Cat''. fr. 30.1–14.</ref> Pravi Zeus uništio je i kralja i njegove podanike, no poštedio je Tiru, koja je pružila otpor svome bezbožnom ocu, i onda je prenio u kuću njezina ujaka Kreteja u [[Tesalija|Tesaliji]].<ref>''Cat''. Fr. 30.15–30.</ref> Tamo se zaljubila u riječnog boga [[Enipej]]a, no [[Posejdon]] je imao vlastite planove u vezi s Tirom, pa joj se približio prerušen u Enipeja i s njom vodio ljubav, nakon čega je ona rodila [[Nelej]]a i [[Pelija|Peliju]].<ref>''Cat''. frr. 30.31–42, 31, 32.</ref> Ova dva brata nisu se slagala, pa im je Zeus dodijelio dva različita kraljevstva da njima vladaju: Pelija je dobio [[Jolk]], a Neleju je pripao [[Pilos|Pil]] na zapadu [[Peloponez]]a.<ref>''Cat''. frr. 33a.1–5, 37.17–18.</ref> Sad se središte priče premješta na Nelejevu lozu. Heraklo je razorio Pil i ubio sve muške potomke Nelejeve osim [[Nestor (mitologija)|Nestora]], koji se u tom trenutku nalazio u Gereniji, jednom drugom [[Mesenija|mesenskom]] gradu.<ref>''Cat''. frr. 33a, 34, 35.1–9.</ref> [[Periklimen]], jedan od Nelejevih sinova, kome je Posejdon podario moć mijenjati svoje obličje, predstavljao je jedinu pilsku branu pred Heraklovom silovitom navalom, i pjesnik ''Kataloga'' na trenutak ga stavlja u središte pozornosti, no to se završava [[Atena (mitologija)|Ateninom]] opaskom da je pčela na Heraklovim bojnim kolima zapravo taj pilski branitelj.<ref>''Cat''. frr. 33a.12–36, 33b.</ref> Nakon historijata Nestorova braka i obitelji slijedi priča o natjecanju za Nelejevu kćer [[Pero (mitologija)|Peru]].<ref>''Cat''. frr. 35–7.</ref> Nelej je, naime, bio odlučio da će svoju kćer dati onome tko uspije oteti stoku od [[Ifiklo|Ifikla]] iz [[Filaka (Magnezija)|Filake]], a to je pošlo za rukom [[Bijant (mitologija)|Bijantu]], kome je pomogao njegov brat [[Melampod]].<ref>''Cat''. fr. 37.</ref> Pjesnik zatim prelazi na obitelj Pelije, no uto se prekida posljednji papirusni fragment koji se može sa sigurnošću pripisati prvom pjevanju. Vjerojatno su slijedila Tirina djeca s Kretejem — [[Ezon (mitologija)|Ezon]], [[Feret (mitologija)|Feret]] i [[Amitaon]],<ref>''Cat''. frr. 38–40 spominju Ezona, Fereta i Amitaona; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 75–6}}.</ref> a možda je u prvom pjevanju ostalo mjesta makar za početak historijata obitelji Kretejeva brata Atamanta.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 75–6}}, ali v. dalje o 3. pjevanju za problem oko odjeljka u kome počinje povijest Atalante.</ref>

Atamant je vladao u [[Beocija|Beociji]] i imao je kompliciran obiteljski život; nekoliko pojedinosti iz njegova života bilo je obrađeno u ''Katalogu''. Atamantova su djeca bili [[Friks]] i [[Hela (mitologija)|Hela]], a majka im je bila [[Nefela]].<ref>''Cat''. fr. 68; {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 66}}.</ref> Ona je svojoj djeci dala ovna sa [[Zlatno runo|zlatnim runom]] ― što će se ispostaviti prvom epizodom u [[Argonauti|povijesti o Argonautima]] ― nakon čega su morali bježati od spletki svoje maćehe [[Inona|Inone]], o čemu pripovijedaju drugi antički izvori.<ref>''Cat''. fr. 68; [[Apolodor iz Atene|Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'' [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+1.9.1 1.9.1],{{Harvard citation text|Hirschberger|2004loc=str. 255}}.</ref> Bogovi su Atamantu pomutili pamet, možda zato što je primio mladog [[Dioniz]]a u svoj dom, i usmrtili njegova i Inina sina, [[Learh]]a; Ino se bacila u more s njihovim drugim sinom, [[Melikert]]om, nakon čega se pretvorila u morsku božicu Leukoteju.<ref>''Cat'' frr. 69*, 70.1–7, ''Biblioteka'' [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+1.9.2 1.9.2], {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 66}}.</ref> Atamant je, u nekom trenutku prije no što se oženio Inom, s [[Temisto]]m začeo [[Leukon (mitologija)|Leukona]] i [[Shenej]]a, a Leukonove kćeri [[Pizidika]], [[Euipa]] i [[Hiperipa]] bile su potanko obrađene u ''Katalogu''.<ref>''Cat''. fr. 70.8–43; {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 66 br. 79}}.</ref>

=== Drugo pjevanje ===
Nije poznato gdje se točno u tekstu sačuvanih fragmenata nalazi granica između prvog i drugog pjevanja, no svakako su bar neki od Eolovih potomaka bili obrađeni u drugom pjevanju.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 75–6}}.</ref> Historijat obitelji Perijera, Dejona i Sizifa (tim redoslijedom) vjerojatno se nalazio u drugom pjevanju jer se čini da u prvome nije ostalo dovoljno mjesta da bi se one mogle tamo obraditi kao cjelovita skupina nakon Nelejeve i Pelijine djece.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 76}}; redoslijed Perijer–Dejon–Sizif poznat nam je po prijelazima između njihovih obitelji sačuvanim u P.Oxy. XXVIII 2495. To znači da brojevi fragmenata u izdanju Merkelbacha i Westa ne odražavaju redoslijed pjesme, koji zapravo ide: frr. 49–58, 62–67, potom 43a.</ref> Ranije se smatralo da je na početku drugog pjevanja bila obrađena [[Atalanta (mitologija)|Atalanta]], no nedavno objavljeni dokazi dovode to gledište u sumnju.

[[Perijer]]ova obitelj bila je vezana za [[Mesenija|Meseniju]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 140}}.</ref> Njegov sin [[Leukip (mitologija)|Leukip]] imao je nekoliko kćeri, no posebno je detaljno obrađena samo [[Arsinoja (mitologija)|Arsinoja]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 67–8}}.</ref> Ona je Apolonu rodila [[Asklepije|Asklepija]], koga je Zeus usmrtio. Razbješnjen, Apolon je usmrtio [[Kiklopi|Kiklope]], nakon čega ga je Zeus htio baciti u [[Tartar]], no tad se umiješala [[Leto]] i uredila da, umjesto smrtne kazne, Apolon mora raditi kod [[Admet]]a.<ref>''Cat''. frr. 50–8.</ref> Odmah nakon Asklepija slijedi priča o [[Asterodija|Asterodiji]], kćeri [[Dejonej|Dejonovoj]].<ref>Prijelaz na tu priču nalazi se u fr. 58; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 68}}.</ref> Ona je [[Fok (mitologija)|Foku]] rodila [[Krizo|Kriza]] i [[Panopej (mitologija)|Panopeja]]; dvojica braće nisu se slagala, a prvi put su se posvadila još dok su bili u maternici.<ref>''Cat''. fr. 58.12–13.</ref> Druga Dejonova kći, [[Filonida]], rodila je Apolonu [[Filamon]]a, a Hermesu [[Autolik (mitologija)|Autolika]].<ref>''Cat''. fr. 64.15–18.</ref> Filamon je imao sina [[Tamirij]]a;<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 68}}.</ref> Autolik, djed [[Odisej]]ev, bio je vješt kradljivac, koji je mogao promijenti obličje svog plena i tako izbjeći otkrivanje.<ref>''Cat''. frr. 66–7.</ref> Rođenje Autolikove kćeri [[Polimela|Polimele]], majke [[Jazon]]ove, bilo je, kako se čini, obrađeno netom prije priče o Mestri, kćeri [[Erisihton iz Tesalije|Erisihtona iz Tesalije]].<ref>Polimelino rođenje vjerojatno se spominje u fr. 43a.1, a priča o Mestri počinje u sljedećem stihu; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 68}}.</ref>

[[Datoteka:Bauer - Erysichthon Mnestra.jpg|thumb|upright=1.4|alt=Engraving|Erisihton prodaje svoju kćer Mestru. Jedna od ilustracija koje je [[Johann Wilhelm Baur]] načinio za [[Ovidije]]ve ''[[Metamorfoze]]'', gdje se nalazila inačica mita koja se razlikovala od priče o Mestri dane u ''Katalogu''.]]
{{Anchor|Mestra}}Priča o [[Mestra|Mestri]] jedan je od najbolje očuvanih i najviše izučavanih odjeljaka ''Kataloga''.<ref>Cf. {{Harvard citation text|Fletcher|2006}}.</ref> Mestra je imala sposobnost po svojoj se volji preobražavati u razna bića, što je njezin otac Erisihton koristio za borbu s nezasitom glađu od koje je stalno zgarao, zbog čega je dobio nadimak ''Aithon'' (Αἴθων = "Gorući").<ref>''Cat''. fr. 43a.5–6; cf. fr. 43b.</ref> On bi Mestru dao za ženu onome tko je platio ugovorenu [[Cijena braka|cijenu]], a onda bi se ona vratila kući u nekom drugom obličju.<ref>Kontekst ove epizode sažet je u fr. 43 = sholija uz [[Likofron]]ovu ''Aleksandru'', st. 1393.</ref> Najznamenitija žrtva ove podvale bio je [[Sizif]], koji, usprkos svoj svojoj lukavosti, nikako nije mogao zadržati svoju nesuđenu snahu.<ref>''Cat''. fr. 43a.18–34.</ref> Između Sizifa i Erisihtona izbio je spor, koji nijedan smrtnik nije mogao razriješiti te je slučaj predan drugom sucu.<ref>''Cat''. fr. 43a.36–40.</ref> Tekst je na tom mjestu oštećen, te ostaje nepoznato tko je taj sudac bio i kako je razriješio sukob.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 169}} vjeruje da sutkinja "može biti jedino Atena", no da bi se dobilo njezino ime mora se pretpostaviti da je tekst na papirusu iskvaren; cf. {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967|loc=fr. 43a.38 [[Kritički aparat|app. crit.]]}}. {{Harvard citation text|Casanova|1977|loc=str. 23}} misli da se radilo o [[Pitija|Pitiji]] u [[Delfi|Delfijskom]] proročištu, a {{Harvard citation text|Kakridis|1975|loc=str. 21–2}} vjeruje da je sud u sporu donijela sama Mestra.</ref> Nejasno je kako je ova presuda razriješila spor oko Mestre,<!-- {{napomena|{{Harvard citation text|West|1963c|loc=str. 754–5}} --> vjeruje da je Sizif prvobitno uzeo Mestru na kredit, a Erisihton tvrdi, sad kad je kći ponovo u njegovom posjedu, da posao nije finaliziran. Prema Westovom mišljenju, Erisihton je po presudi morao za kaznu nešto dati Sizifu. {{Harvard citation text|Casanova|1977}} vjeruje da je Sizif platio za Mestru, da Erisihton sad traži izmjenu dogovora i da je presuda bila na Erisihtonovu štetu. Druge pretpostavke mogu se pronaći kod {{Harvard citation text|Ormand|2004|loc=str. 334–6}}.}} no Sizif na kraju ne dobiva ono što je želio, jer Mestra nije rodila djecu njegovom sinu [[Glauk (Sizifov sin)|Glauku]].<ref>''Cat''. fr. 43a.51–4.</ref> Umjesto toga, Posejdon je prenosi na otok [[Kos (otok)|Kos]], gdje mu rađa [[Euripil]]a.<ref>''Cat''. fr. 43a.55–9.</ref> Euripilovi potomci vladaju ovim otokom, za koji saznajemo, u kratkoj aluziji na Heraklove pustolovine, da će ga ovaj veliki junak opustošiti. Naime, vraćajući se od Troje, koju je bio napao da bi se dokopao [[Laomedont (mitologija)|Laomedontovih]] konja, Heraklo je navalio na Kos, a zatim se priključio [[Gigantomahija|gigantomahiji]].<ref>''Cat''. fr. 43a.60–5.</ref>

Priča o Mestri završava se tako što se ona vraća u [[Atena (polis)|Atenu]] da se stara o svome ocu,<ref>''Cat''. fr. 43a.66–9.</ref> no pjesnik zadržava pozornost na Sizifu, pa su on i njegov sin glavni muški likovi u priči o [[Eurinoma (Nisova kći)|Eurinomi]], koja slijedi iza Mestre. Eurinoma je bila mudra i lijepa i za učiteljicu je imala samu božicu Atenu.<ref>''Cat''. fr. 43a.71–4.</ref> Sizif joj je pokušao ukrasti stado, no Zeus se umiješao i to spriječio.<ref>''Cat''. fr. 43a.75–7.</ref> No Sizif je kod Eurinome postigao ono što mu kod Mestre nije pošlo za rukom: naime, brak s njegovim sinom Glaukom. Međutim, ponovo su se umiješali bogovi, te je ona rodila [[Belerofont]]a Posejdonu, koji je svome sinu darovao krilatog konja [[Pegaz]]a, uz čiju će pomoć Belerofont ubiti [[Himera|Himeru]].<ref>''Cat''. fr. 43a.81–7.</ref> U ''Ilijadi'' taj je pothvat izvršen po nalogu Protejeva tasta [[Jobat]]a,<ref>''Ilijada'' 6.174–83.</ref> a u ''Katalogu'', kako se čini, iza njega odmah slijedi Belerofontovo vjenčanje s jednom od kćeri ovog [[Likija|likijskog]] kralja.<ref>''Cat''. fr. 43a.88–91.</ref>

==== Inahovo potomstvo ====
U Pseudo-Apolodorovoj ''Biblioteci'' potomci [[Inah]]a opisani su nakon Deukalionovih,<ref>''Biblioteka'' [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+2.1.1 2.1.1].</ref> i čini se da je isti redoslijed bio primijenjen u ''Katalogu'', pri čemu je moguće da su Inahovi potomci uvedeni preko uvodne priče o [[Nioba (Foronejeva kći)|Niobi]], unuci riječnoga boga Inaha.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 76}}.</ref> Ona je Zeusu rodila [[Arg (kralj Arga)|Arga]], eponima grada [[Argos|Arga]], koji je, pak, imao sina [[Piren (mitologija)|Pirena]], a ovaj kćer [[Ija (mitologija)|Iju]].<ref>''Cat''. fr. 124 = ''Biblioteka'' [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+2.1.3 2.1.3]; za genealogiju Inah–[[Foronej]]–Nioba–Arg–Piren–Ija, v. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 76–7}}.</ref> Zeusova ljubav prema Iji bila je obrađena u ''Katalogu'', s obzirom na to da antički autori navode varijantu tog mita iz ove pjesme kad objašnjavaju zašto je "u ljubavi sve dozvoljeno":<ref name="Io">''Cat''. fr. 124. Hermesov epitet "Argifont" također je bio naveden u ''Katalogu'' i čini se da je bio izravno izveden iz činjenice da je on ubio [[Arg (div)|diva Arga]], koga Hera bijaše poslala paziti na Iju (fr. 126).</ref>
{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:Otad je položio zakletvu, ljudima nemoguću,
:u vezi s tajnim djelima [[Afrodita|Ciprankinim]].
|width="70%" valign="top"|
:ἐκ τοῦ δ' ὅρκον ἔθηκεν ἀποίνιμον ἀνθρώποισι
:νοσφιδίων ἔργων πέρι Κύπριδος.
|-
|}
"Tajna djela" Zeusa i Ije proizvela su jednog sina, [[Epaf]]a, koji će pak dobiti kćer [[Libija (mitologija)|Libiju]].<ref>Ovaj detalj nije izrijekom osvjedočen u ''Katalogu'', no prema {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 77}}, "predaja je više-manje jednoglasna u tome da je Ija rodila Zeusu Epafa u Egiptu i da je Epaf bio otac Libijin".</ref> Obitelji njezina dva sina, [[Agenor]]a i [[Bel (Egipćanin)|Bela]], bile su potanko obrađene, i to Agenorova loza u trećem pjevanju, a Belova odmah po njegovu rođenju. Bel je imao kćer, [[Tronija|Troniju]], koja je Hermesu rodila Araba (eponimnog heroja [[Arabija|Arabije]]);<ref>''Cat''. fr. 137 = Strabon [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Strabo/1B2*.html#p155 1.2.34].</ref> Belovi su sinovi bili [[Egipt]] i [[Danaj]].<ref>{{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967|loc=p. 61, app. crit. uz fr. 127}}, {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 78}}.</ref>

Na ovom je mjestu bio obrađen mit o masovnom vjenčanju pedesetorice Egiptovih sinova s pedeset [[Danaide|Danajevih kćeri]],<ref name="Cat. fr. 127">''Cat''. fr. 127.</ref> no od njega u ''Katalogu'' nije sačuvano gotovo ništa. Danaj i njegove kćeri pobjegli su u Arg, gdje su uveli praksu kopanja bunara, "od bezvodnog Arga načinivši punovodni Arg" (Ἄργος ἄνυδρον ἐὸν Δανααὶ θέσαν Ἄργος ἔνυδρον).<ref>''Cat''. fr. 128; Eustatije navodi drukčiju varijantu ovog stiha: Ἄργος ἄνυδρον ἐὸν Δαναὸς ποίησεν εὔυδρον = "Danaj je od bezvodnog Arga napravio Arg bogat vodom".</ref> Egiptovi sinovi krenuli su u Grčku za Danajevim kćerima kako bi ih prisilili na brak;<ref name="Cat. fr. 127"/> u prevlađujućoj varijanti mita, jedino je [[Hipermnestra]] pristala i Egiptovom sinu [[Linkej]]u rodila [[Abant (Linkejev sin)|Abanta]], čiji su sinovi bili [[Akrizije]] i [[Pret (mitologija)|Pret]].<ref>''Cat''. fr. 129.1–8; {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 78}}.</ref> Pretove kćeri ([[Pretide]]) uvrijedile su nekako Heru ili Dioniza ili oba božanstva te su kažnjene ludilom, koje nije mogao izliječiti nitko osim proroka [[Melampod]]a, za što je Abant njega i njegova brata [[Bijant (mitologija)|Bijanta]] nagradio tako što je svakome dao u vlast po jednu trećinu svoje zemlje u Argu.<ref>''Cat''. frr. 129–33; za raspravu o mogućim uzrocima prokletstva Pretovih kćeri, v. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 78–9}}.</ref> Akrizijeva je kći bila [[Danaja]]. Njezin odnos sa Zeusom, koji joj se približio u obličju zlatne kiše, te rođenje [[Perzej]]a i njihov bijeg u kovčegu ([[larnaks]]u) ukratko su ispričani, a jednako brzim slijedom spominju se rođenja Perzejevih i [[Andromeda (mitologija)|Andromedinih]] sinova [[Alkej (mitologija)|Alkeja]], [[Stenel (Perzejev sin)|Stenela]] i [[Elektrion]]a.<ref>''Cat''. fr. 135; {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 82}}.</ref>

=== Treće pjevanje ===
Granica između drugog i trećeg pjevanja predstavlja poseban problem za rekonstrukciju ''Kataloga''.<ref>Cf. {{Harvard citation text|West|2006a|loc=str. 289}}.</ref> Jedna [[sholija]] uz [[Teokrit]]a, ''Idila'' 3.40, kako se čini, smješta priču o [[Atalanta (mitologija)|Atalanti]] u "Heziodovo treće pjevanje", a taj način citiranja govoto se sigurno odnosi na ovu pjesmu.<ref>{{Harvard citation text|Meliadò|2003}}; cf. {{Harvard citation text|West|2006a|loc=str. 289}}.</ref> Jedan papirus završava se nečim što nalikuje početku prvog stiha priče o Atalanti, a tome slijedi simbol "[[paragraphos]]", koji označuje neku promjenu u tekstu, i potom praznina, što sugerira da taj stih predstavlja ''[[reclamans]]'', kako se naziva stih kojim počinje idući dio teksta, a ponovljen je na kraju prethodnog odjeljka, da bi čitatelj mogao lakše pratiti redoslijed;<ref>Radi se o ''Cat''. fr. 71A.12.</ref> jedan drugi papirus ''(na slici)'' bez dvojbe sadrži krajeve nekoliko prvih stihova iz odjeljka o Atalanti, ispred kojih se nalazi praznina, što ukazuje na mogućnost da se radilo o početku novog pjevanja.<ref>{{harvnb|West|1985a|loc=str. 67}}.</ref> Kombinacija ova dva fragmenata dala bi ovakav tekst:<ref>Cf. {{harvnb|West|1985a|loc=str. 67}} i {{harvnb|Most|2007|loc=str. 110, his fr. 47}}.</ref>
{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:ili kakva je [nadaleko] slavna kralja Sh[eneja]
:[kći, ... ] brzonoga Atalanata
:[ ... ] koju je krasio sjaj [[Harite|Haritâ]]
|width="70%" valign="top"|
:ἠ' οἵη Σχ[οινῆος ἀγακλε]ιτοῖο ἄνακτος
:&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣]σι ποδώκης δῖ' Ἀταλάν[τη
: &nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;&nbsp;̣&nbsp;Χαρί]των ἀμαρύγματ' ἔχο[υσα
|-
|}
[[Datoteka:P.Lit.Lond. 32.jpg|thumb|right|200px|alt=Papyrus|Početak odjeljka o Atalanti (''Cat''. fr. 73. 1–7 = P.Lit.Lond. 32, 3. stoljeće pne., Gurob)]]
Slijedi najopširnija i najuzbudljivija epizoda u ''Katalogu'' od svih koji su nam se sačuvali iz antike.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 49}}; {{Harvard citation text|Davies|1988|loc=str. 8}} smatra da je njegov sud o "uzbudljivosti" ovog odjeljka "jedan od malobrojnih doista nevjerojatnih dijelova" Westove studije.</ref> Atalanta je željela izbjeći brak, no zbog njezine ljepote progonio ju je cijeli niz prosaca.<ref>''Cat''. frr. 73.4–5, 75.1–11.</ref> Njezin otac [[Shenej]] obećao je njezinu ruku onome tko je pobijedi u utrci uz jedan dodatni uvjet: tko kod prihvati izazov i izgubi kaznit će se smrću.<ref>''Cat''. frr. 73.4–5, 75; cf. {{Harvard citation text|HIrschberger|2004|loc=str. 460–1}}.</ref> [[Afrodita]] je jednom od natjecatelja, [[Hipomen]]u, dala tri zlatne jabuke da s pomoću njih pokuša omesti djevojku u trčanju; on je u trku bacio te jabuke i preklinjao Atalantu za milost.<ref>''Cat''. fr. 76, {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 459}}</ref> Treća jabuka konačno je postigla cilj, no Hipomenu i Atalanti nije bio suđen sretan život: Zeusovom voljom Atalanta je preobražena u lavicu jer je vidjela "što nije dopušteno vidjeti", što se vjerojatno odnosi na to da je neovlašteno ušla u neki sveti prostor.<ref>''Cat''. fr. 72 = Filodem, ''De pietate'' B6559–66 Obbink, čiji je ažurirani tekst objavljen kao {{Harvard citation text|Most|2007|loc=str. 116–7}} (njegov fr. 51). Za Atalantin "zločin", v. {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 458–9}}, koji za usporedbu navodi Ovidijeve ''Metamorfoze'' 10. 560–704. (Hirschberger nije znao za ažurirani Obbinkov tekst Filomeda).</ref> Tu se priča o Atalanti prekida, a i dalje je nepoznato gdje se i kako ovaj odjeljak točno uklapao u ''Katalogu''. Moguće je i to da je smještanje ove priče u treće pjevanje jednostavno netočno i da je mit o Atalanti bio obrađan u okviru Atamantove obitelji u prvom ili drugom pjevanju. Druga mogućnost jest da je Atalanta bila obrađena u okviru obitelji njezine majke.<ref>{{Harvard citation text|D'Alessio|2005a|loc=str. 214–15}}.</ref> Tko je ona prema ''Katalogu'' bila nije poznato, no prema ovoj hipotezi Atalanta se mogla pojaviti u pregledu Inahova potomstva, nakon priče o Danaidama, u okviru šire Belove obitelji.<ref>{{Harvard citation text|D'Alessio|2005a|loc=str. 215}}.</ref>

==== Agenorovo potomstvo ====
U ''Katalogu'' i kasnijoj mitografskoj predaji obitelj [[Bel (Egipćanin)|Belova]] brata [[Agenor]]a predstavljala je "neku vrstu skladišta tuđinaca i izbjeglica".<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 152}} ''("like a repository for aliens and displaced persons")''.</ref> Njegov sin [[Fenik (Agenorov sin)|Fenik]] bio je eponimni heroj [[Fenikija|Fenikije]], a kako su [[Cefej (Belov sin)|Cefej]] i [[Kadmo]] također bili njegovi sinovi, [[Agenoridi]] su bili prisutni i u [[Etiopija (mitologija)|Etiopiji]] i [[Teba (Grčka)|Tebi]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 82–3}}.</ref> Feniku je [[Alfesibeja]] rodila [[Adonis]]a.<ref>''Cat''. fr. 139.</ref> [[Kasiopeja]] mu je rodila [[Finej]]a, a možda je bila i majka Fenikove kćeri [[Europa (mitologija)|Europe]], no njezina je majka mogla bila i [[Telefasa]], kako se pripovijeda u [[Mosho]]vom epiliju ''Europa''.<ref>''Cat''. fr. 138, 140; Mosho, ''Europa'' 40. Za Europinu majku, v. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 82}}.</ref>

[[Datoteka:P.Oxy. XI 1358 fr. 2.jpg|thumb|left|upright=1.1|alt=Papyrus|Dio epizode ''Put oko svijeta'' (''Cat''. fr. 150 = P.Oxy. XI 1358 fr. 2 col. i, 2. stoljeće naše ere, Oksirinh)]]
Priča o Europi, koja je dobro poznata iz kasnije antičke i potonje književnosti, pojavljuje se i u ''Katalogu'' uglavnom u svom uobičajenom obliku. Zeus je primijetio Europu dok je ona s nekim prijateljicama brala cvijeće na livadi.<ref name="Cat. fr. 140">''Cat''. fr. 140.</ref> Bog se preobrazio u bika koji je mirisao na šafran i u tom je obličju oteo Europu i na leđima je prenio na [[Kreta|Kretu]].<ref>''Cat''. frr. 140, 141.1–2</ref> Tamo mu je rodila [[Minos]]a, [[Radamant]]a i [[Sarpedon]]a, a Zeus joj je dao ogrlicu koju je napravio Hefest i koja će se pojaviti u tebanskoj priči o [[Harmonijina ogrlica|Harmonijinoj ogrlici]].<ref>''Cat''. frr. 140, 141.3–14, 142.</ref> Sarpedon je vladao [[Likija|Likijom]] i, kako se čini, Zeus mu je darovao život koji se protezao tijekom tri uobičajene ljudske generacije.<ref>''Cat''. fr. 141.20 app. crit. uz Apolod. [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+3.1.2 3.1.2].</ref> Ukratko je opisana njegova smrt kod Troje i krvava kiša koju je Zeus zato poslao.<ref>''Cat''. fr. 141.22–30.</ref> Minos je vladao Kretom nakon svog očuha [[Asterion]]a.<ref name="Cat. fr. 140"/> Posejdon je iz mora poslao jednog bika, koji je spavao s Minosovom ženom [[Pasifaja|Pasifajom]] i tako je začet [[Minotaur]].<ref>''Cat''. fr. 145.10–17 s app. crit.</ref> Minosu je Pasifaja rodila [[Deukalion (Minosov sin)|Deukaliona]], [[Katrej]]a, [[Androgej]]a i Eurigijeja, premda se posljednja dva imena možda odnose na istu osobu.<ref>''Cat''. frr. 145.9, 146; cf. fr. 146A OCT. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 84 s br. 118}} vjeruje da se radilo o dva para blizanaca; {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 317}} drži Androgeja i Eurigijeja za jednog sina.</ref> Tu je bila i makar jedna kći, [[Arijadna (mitologija)|Arijadna]], s obzirom na to da mit o smrti Androgeja–Eurigijeja u Ateni i potonje žrtvovanje atenske omladine Minotauru pretpostavlja Tezejev put na Kretu i Arijadnino sudioništvo u ubojstvu tog čudovišta.<ref name="Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 84">{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 84}}.</ref>

Finej je proputovao još i više svijeta no njegova sestra Europa i njegov je historijat u ''Katalogu'' predstavljao pravo malo remek-djelo, koje je spektakularno završavalo geografski raznoliku Inahovu lozu.<ref name="Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 84"/> Finej je vladao u [[Trakija|Trakiji]], ali su ga otele [[Harpije]].<ref>''Cat''. frr. 157, 151.</ref> [[Boreadi|Zet i Kalej]], sinovi [[Boreja|Boreje]], boga sjeverca, krenuli su u potjeru za njima na kraj svijeta.<ref>''Cat''. frr. 150–6.</ref> Pjesnik popisuje mnoge od dalekih i egzotičnih naroda s kojima se susreću tijekom potjere, a među njima su bili: "Podzemnici" ''(Katoudaioi)'', [[Pigmeji (mitologija)|Pigmeji]], "Crnci" ''(Melanes)'', [[Etiopija (antika)|Etiopljani]], [[Drevna Libija|Libijci]], "konjomusci" [[Skiti]], "Polupsi" ''(Hemikynes)'' te "Dugoglavi" ''([[Makrokefali]])'' i [[Grifoni]].<ref>''Cat''. frr. 150–3.</ref> [[Efor]] je ovu epizodu nazvao "putom oko svijeta" (Γῆς Περίοδος / ''Gês Períodos''), a ranije se mislilo da se taj naziv odnosi na neko zasebno dijelo, koje je pogreškom bilo pripisano Heziodu.<ref>Efor = ''Cat''. fr. 151. {{Harvard citation text|Marcksheffel|1840|loc=str. 197–8}} daje pozadinu rasprave, no ispravno zaključuje da se naslov ''Gês Períodos'' odnosio na jedan odjeljak u ''Katalogu''.</ref> To je gledište definitivno odbačeno 1911. godine, kad je objavljen jedan opširan papirusni fragment ''(na slici)'' koji sadrži tu epizodu, a koji se nalazio u istom svitku u kojem je bio i tekst s gore opisanim mitom o Europi.

==== Arkadija ====
Nakon dijela o Inahovu potomstvu možda je dolazio odjeljak koji je opisivao [[Arkadija|arkadske]] potomke [[Pelazg]]a i [[Arkad]]a.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 90–1}}.</ref> Pelazg, prvi stanovnik Arkadije, bio je [[Autohtonost u drevnoj Grčkoj|autohton]]; imao je sina [[Likaon (Arkadija)|Likaona]], koga mu je rodila ili [[oceanida]] Melibeja ili [[Kilena]], [[oreada]] arkadske [[Kyllini|planine Kilene]], koja se i danas tako zove.<ref>''Cat''. fr. 160 (s app. crit. gdje se citira [[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Pseudo-Apolodor]], [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+3.8.1 III, 8, 1]) i fr. 161.</ref> Pedesetorica bezbožnih [[Likaonidi|Likaonovih sinova]] navukli su gnjev Zeusa, koji ih je sve uništio, osim [[Niktim]]a.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 91}}.</ref> Većina osoba iz Arkadije koje se potom obrađuju potječe od Arkada, koji je bio sin Zeusa i [[Kalisto (mitologija)|Kaliste]], jedne lokalne [[nimfe]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 91–2}}, ''Cat''. fr. 163 = Apolod. [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Apollod.+3.8.2 3.8.2]; za zločine Likaonove obitelji, v. 164.</ref> Jednu poznatu varijantu priče o njezinoj pretvorbi u zvijezdu pripisao je "Heziodu" [[Pseudo-Eratosten]], no tu se možda mislilo na ''[[Astronomija (Heziod)|Astronomiju]]'', pjesmu koja je u antici također listom pripisivana Heziodu.<ref>''Cat''. fr. 163 s app. crit.</ref> Arkad je imao najmanje dva sina: [[Elat (mitologija)|Elata]] i [[Afidant (Arkadov sin)|Afidanta]].<ref name="ReferenceA">{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 93}}; cf. ''Cat''. fr. 129.17–18.</ref> Elat je imao sina [[Epit (mitologija)|Epita]], čiji će, pak, sinovi biti Tlesenor i Piritoj; Afidant je bio otac [[Stenebeja|Stenebeje]], supruge Pretove, i [[Alej (mitologija)|Aleja]].<ref name="ReferenceA"/> Alejeva kći [[Auga (mitologija)|Auga]] iz nekog je razloga bila povjerena na brigu [[Teutrant]]u u [[Mizija|Miziji]], gdje je spavala s Heraklom i rodila mu [[Telef]]a.<ref>''Cat''. fr. 165.1–13. Heraklo je u to vrijeme jurišao protiv Troje zarad [[Laomedont (mitologija)|Laomedontovih]] konja.</ref> Telef je vladao Mizijom kad je tu slučajno pristala grčka flota na putu ka Troji i upustila se u borbu sa sunarodnicima "[[Ahejci (Homer)|Ahejcima]]".<ref>''Cat''. fr. 165.14–25.</ref>

==== Atlantovi potomci ====
U ''Biblioteci'' nakon arkadskih genealogija odmah dolazi opis Atlantova potomstva, a zna se da je taj redoslijed bio isti i u ''Katalogu'' jer drugi fragmenti papirusnog svitka koji sadrži mit o Telefu govore o obiteljima [[Atlant (mitologija)|Atlantovih]] kćeri: [[Tajgeta|Tajgete]], [[Elektra (Plejada)|Elektre]], [[Alkiona (Plejada)|Alkione]], [[Steropa (Plejada)|Sterope]], [[Keleno|Kelene]], [[Maja (mitologija)|Maje]] i [[Meropa (Plejada)|Merope]]. Maja je Zeusu na planini Kileni rodila [[Hermes]]a.<ref>''Cat''. fr. 170*</ref> I Tajgeta je spavala sa Zeusom i rodila mu [[Lakedemon (mitologija)|Lakedemona]], od koga je vodila porijeklo većina [[Sparta]]naca, među njima [[Tindarej]], otac [[Helena Trojanska|Helenin]], i [[Penelopa]], supruga [[Odisej]]eva.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 180}}.</ref> I Elektra je imala djecu sa Zeusom, kome je rodila [[Dardan]]a, rodonačelnika trojanske loze, i [[Eetion]]a, koji je kažnjen smrću jer je spavao s [[Demetra|Demetrom]].<ref>''Cat''. fr. 177.5–12.</ref> Dardanovi su sinovi bili [[Erihtonije iz Dardanije|Erihtonije]] i [[Ilos (mitologija)|Ilos]].<ref>''Cat''. fr. 177.13–15.</ref> [[Hirijej]] i [[Hiperet]] bili su sinovi Posejdona i Alkione. Njezin historijat sadržavao je i priču o Hirijejevoj kćeri [[Antiopa (Amfionova majka)|Antiopi]], koja je Zeusu rodila [[Amfion]]a i [[Zet (Amfionov brat)|Zeta]].<ref>''Cat''. fr. 181; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 97–9}}.</ref> Hiperetova kći [[Aretuza (mitologija)|Aretuza]] spavala je s Posejdonom i bila preobražena u izvor vode na [[Eubeja|Eubeji]], ali mu je prije toga rodila [[Abant (mitologija)|Abanta]], eponimnog heroja eubejskog plemena [[Abantidi|Abantida]].<ref>{{Harvard citation text|Renner|1977|loc=str. 287–9}}.</ref> Njegova loza ide do [[Elefenor]]a, koji je predvodio Abantide u [[Trojanski rat|trojanskom ratu]].<ref>''Cat''. fr. 244*, {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 99}}.</ref> Steropa je Aresu rodila [[Enomaj]]a, no ta je tema možda bila obrađena tek u četvrtom pjevanju kao dio odjeljka o obitelji [[Pelop]]a i Enomajeve kćeri [[Hipodamija|Hipodamije]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 99}}.</ref>

=== Četvrto pjevanje ===
Prije otkrića većeg broja papirusnih fragmenata najduži poznati odlomak iz ''Kataloga'' potjecao je iz ''[[Štit Heraklov|Štita Heraklova]]'', čijih je prvih 56 stihova posuđeno iz četvrtog pjevanja ''Kataloga'', kako navodi jedna sholija uz ''Štit''.<ref>{{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967|loc=str. 93, fr. 195 app. crit.}} Vijest sa sholije potvrđena je kad je objavljen P.Oxy. XXIII 2355, gdje se nalaze stihovi koji prethode odjeljku koji je posudio autor ''Štita''; cf. {{Harvard citation text|Lobel|1956|loc=str. 3}}.</ref> Ovaj odjeljak, koji donosi priču o [[Alkmena|Alkmeni]], govori o tome kako je ona otišla u Tebu sa svojim suprugom [[Amfitrion]]om, koji nije s njom smio voditi ljubav sve dok nije osvetio smrt njezine braće, koji su poginuli od ruke [[Tafos|Tafljana]] i [[Telebojani|Telebojana]].<ref>''Cat''. fr. 195 (''Sc''.) 14–19.</ref> Dok se Amfitrion vraćao s tog osvetničkog zadatka, Zeus se približio Alkmeni i spavao s njom, a potom je po povratku kući iste te noći to učinio i sam Amfitrion.<ref>''Cat''. fr. 195 (''Sc''.) 27–37.</ref> Zeusu je Alkmena rodila [[Heraklo|Herakla]], a Amfitrionu [[Ifiklo|Ifikla]].<ref>''Cat''. fr. 195 (''Sc''.) 51–6.</ref>

Alkmena pripada Pelopidima (njena majka [[Lizidika (mitologija)|Lizidika]] bila je kći Pelopa i Hipodamije), a i odjeljci prije priče o njoj također obrađuju Pelopove potomke. Tri Pelopove kćeri udale su se za Perzejeve sinove: Lizidika se udala za [[Elektrion]]a, [[Nikipa]] za [[Stenel (Perzejev sin)|Stenela]], a [[Astidamija]] za [[Alkej (mitologija)|Alkeja]].<ref>''Cat''. frr. 190, 193; {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 110}}.</ref> Kći Nikipe i Stenela, [[Astimeduza]], udala se za [[Edip]]a, a na pogrebnim igrama priređenim u njegovu čast Edipov sin [[Polinik]] zapao je za oko svojoj budućoj ženi, [[Argeja|Argeji]], kćeri [[Adrast]]ovoj.<ref>''Cat''. fr. 193 (s app. crit.); {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 111}}.</ref> Pelopov sin [[Atrej]] bio je otac [[Plisten]]a, koji je, kako kaže ''Katalog'', a suprotno poznatijoj genealogiji, bio otac [[Agamemnon]]a i [[Menelaj]]a.<ref>''Cat''. fr. 194, {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 110}}.</ref> Njihova je majka bila [[Eropa]], kći [[Katrej]]eva, i o njihovom se rođenju govorilo u stihovima koji neposredno prethode odjeljku o Alkmeni.<ref>''Cat''. fr. 195.1–7.</ref>

Osim Pelopove loze i onoga što je sačuvano o Atlantovu potomstvu ― gdje Pelopidi u krajnjoj liniji i pripadaju ― malo se sa sigurnošću zna o daljnjem sadržaju četvrtog pjevanja.<ref>{{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 41}}, u svom pregledu sigurnih dokaza o sadržaju svakog pjevanja, za četvrto pjevanje ne daje nikakve dokaze osim odjeljka o Alkmeni.</ref> Moguće je da se ovdje nalazio "[[Atena (polis)|atenski]]" dio, uključujući razne autohtone [[Kraljevi Atene|kraljeve Atene]] i [[Kekrop I|Kekropove]] kćeri.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 103–9}}.</ref> Iznesena je pretpostavka da je tu obrađena i jedna obitelj koja potječe od riječnoga boga [[Azop (mitologija)|Azopa]], i to na temelju prisutnosti "nekoliko osoba ili obitelji za koje drugi izvori govore da vode porijeklo od Azopovih kćeri".<ref>{{Harvard citation text|1985a|loc=str. 100}}.</ref> Najvažnija obitelj koja bi pripadala tom dijelu jest obitelj Azopove kćeri [[Egina (mitologija)|Egine]], eponimne nimfe [[Egina|otoka Egine]], koja je spavala sa Zeusom i rodila mu [[Eak]]a.<ref name="Cat. fr. 205">''Cat''. fr. 205.</ref> Strahujući da će Eak biti usamljen na svom otoku, Zeus je sve mrave na Egini preobrazio u ljude i tako začeo pleme [[Mirmidonci|Mirmidonaca]] (od grčke riječi μύρμηξ, ''mýrmēx'' = "mrav").<ref name="Cat. fr. 205"/> Tom plemenu pripadao je i [[Ahilej]], najznamenitiji grčki junak pod Trojom, a tako i njegov otac [[Pelej]] i ujaci [[Telamon]] i [[Menetije]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 111, 181}}.</ref>

=== Peto pjevanje ===
[[Datoteka:P.Berol. inv. 9739 col. iv-v.jpg|thumb|upright=1.6|alt=Papyrus|Dijelovi "kataloga prosaca" (''Cat''. frr. 199–200 = P.Berol. inv. 9739 col. iv&ndash;v, 2. stoljeće)]]
Posljednje se pjevanje razlikuje po tome što je u njemu očito napuštena genealoška struktura prva četiri pjevanja. Peto pjevanje počinjalo je katalogom [[Helena (mitologija)|Heleninih]] prosaca, dugim gotovo 200 stihova, koje je po stilu nalikovalo [[Katalog brodova|katalogu brodova]] u drugom pjevanju ''[[Ilijada|Ilijade]]''.<ref>{{Harvard citation text|Cingano|2005|loc=str. 119}}. Dužina i mjesto kataloga prosaca poznati su po jednoj [[Beta (β)|beti]] na lijevoj margini fragmenta 204.94, koja taj stih označuje kao dvjestoti stih u pjevanju u kojem se nalazi; cf. {{Harvard citation text|Schwartz|1960|loc=str. 416}}, {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 114–17}}.</ref> Premda je sasvim moguće da je cijeli katalog sadržavao popis 25 do 30 prosaca,<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 117}}.</ref> u sačuvanim fragmentima samo ih se dvanaestorica spominje po imenu. Iz Arga su Helenu pokušali pridobiti [[Amfiloh (Alkmeonov brat)|Amfiloh]] i [[Alkmeon (mitologija)|Alkmeon]], sinovi [[Amfijaraj]]a, no možda se nikad nisu mogli priključiti samom natjecanju jer su bili kažnjeni za ubojstvo svoje majke [[Erifila|Erifile]].<ref>''Cat''. fr. 196.6–9. Tekst je nejasan, no dvije činjenice, da nisu sudjelovali u trojanskom ratu i da se tekst prije prekida završava riječju "ali", ukazuju na to da ih nikad nije obvezivala Tindarejeva zakletva ({{Harvard citation text|Cingano|2005|loc=str. 140–1}}).</ref> Pametan kao i uvijek, [[Odisej]] nije poslao darove, nego je jednostavno poslao izaslanike Kastoru i Polideuku, jer je znao da će u konačnici Menelaj izići kao pobjednik.<ref>''Cat''. fr. 198.2–8.</ref> [[Toant]] nije bio tako mudar te je, nadajući se osvojiti Helenu, dao na dar mnoge ovce i krave.<ref>''Cat''. fr. 198.9–12.</ref> Iz [[Filaka (Magnezija)|Filake]] mnogo darova poslali su [[Podark]] i [[Protesilaj]], koji su u ''Katalogu žena'' predstavljeni kao rođaci, a ne braća, kao u Homerovom katalogu brodova.<ref>''Cat''. fr. 199.4–12; cf. ''Ilijada'' 2.704–6 sa {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 68 br. 87}}.</ref> Atenjanin [[Menestej]] poslao je mnogo zlatnog posuđa i tronožaca, uvjeren da je upravo on najbogatiji od svih heroja.<ref>''Cat''. fr. 200.3–9.</ref> [[Ajant]] se Heleni udvarao sa [[Salamina|Salamine]], obećavajući osvojiti okolne zemlje i dati ih njoj na dar.<ref>''Cat''. fr. 204.44–51, {{Harvard citation text|Cingano|2005|loc=str. 144–9}}. {{Harvard citation text|Finkelberg|1988}} vjeruje da je Ajant zapravo vladao tim okolnim zemljama koje se spominju u ''Katalogu''.</ref> [[Idomenej]] se sam uputio na dugi put s Krete, premda je za Heleninu ljepotu znao samo iz druge ruke.<ref>''Cat''. fr. 204.56–63. Heleni se udvarao još jedan Krećanin, Likomed (''Cat''. fr. 202). {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 412, on her fr. 110.65}} poistovjećuje ovog Likomeda sa "sinom Kreontovim" u ''Ilijadi'' 9.84.</ref>

Prije nego je donio odluku, Tindarej je sve prosce pozvao da polože zakletvu vjernosti: ako bi ikad netko silom oteo njegovu kćer, svi ostali prosci moraju se osvetiti otmičaru. S time su se svi prosci spremno složili, sigurno i zato što je svaki od njih vjerovao kako će Helena pripasti upravo njemu.<ref>''Cat'' fr. 204.78–85.</ref> Na tom se mjestu katalog prosaca završava, a tek što je spomenuo Menelajev uspjeh kod Helene, pjesnik uvodi [[Ahilej]]a zato što je bio najveći heroj u priči o Troji i zato što je odigrao središnju ulogu u Zeusovu planu da privede kraju vrijeme heroja.<ref>{{Harvard citation text|Cingano|2005|loc=str. 129}}.</ref> Uz Agamemnonovu pomoć Menelaj je ponudio najveću [[Cijena braka|cijenu braka]], no da je Ahilej kojim slučajem već bio punoljetan, on bi svakako bio taj koji bi osvojio Heleninu ruku, "jer ga ne bi mogli poraziti ni ratoborni Menelaj ni bilo koji drugi čovjek na svijetu".<ref>''Cat''. fr. 204.89–92, prijev. {{Harvard citation text|Most|2007|loc=str. 233, njegov fr. 155}}.</ref> Ali Ahilej nije bio nazočan te je Menelaj osvojio ruku Helene, koja mu je rodila [[Hermiona (mitologija)|Hermionu]].<ref>''Cat''. fr. 204.94–5.</ref>

==== Kraj herojskog doba ====
Brak Helene i Menelaja dovodi do [[Trojanski rat|trojanskog rata]], događaja koji u konačnici rezultira koncem herojskog razdoblja, no okolnosti u vezi s tim prijelazom između dva razdoblja nisu u ''Katalogu'' do kraja jasne. Odmah poslije Hermionina rođenja nastaje sukob između bogova, a Zeus kuje plan za stvaranje nevolja čovječanstvu.<ref>''Cat''. fr. 204.95ff.</ref> Točno značenje tog plana ostaje nejeasno jer je tekst oštećen, a predloženo je nekoliko tumačenja, od kojih je općenito najviše prihvaćeno ono po kojemu Zeus planira uništiti velik broj ljudi tako što će na zemlju poslati rat, a heroje skloniti da provode život u uvjetima nalik na zlatno doba.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 119}}</ref> Premda drugom tumačenju, Zeus kani uništiti rod heroja i vratiti na snagu raniji poredak u svijetu, kad su božanstva vodila ljubav samo međusobno, a ne sa smrtnicima.<ref>{{Harvard citation text|Clay|2005|loc=str. 29–31}} i {{Harvard citation text|Gonzalez|2010}}.</ref> U svakom slučaju, najavljuje se neka velika promjena, a u posljednjem fragmentu čije se mjesto u ''Katalogu'' može pouzdano utvrditi, ocrtano je nekoliko zagonetnih slika. Diže se velika oluja koja potresa čovječanstvo:<ref>''Cat''. fr. 204.124–30; slijedi se tekst dan u {{Harvard citation text|Hirschberger|2004}} fr. 110 i uključuje emendacije u {{Harvard citation text|Beck|1980}}.</ref>
{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:S visokih drveća k zemlji jureći mnogi su 
:lijepi listovi pali; na zemlju plodovi padoše
:dok Boreja po Zeusovom nalogu puhaše silno.
:More se podiže i sve se od toga zatrese,
:snaga smrtnika klecnu, plodovi se smanjiše,
:na proljeće, kad u brdima zmija rađa
:troje djece u trećoj godini u procjepu Zemlje.
|width="70%" valign="top"|
:πο⌋λλὰ δ’ ἀπὸ γλωθρῶν δενδρέων ἀμύοντα χαμᾶζε
:χεύετο καλὰ πέτηλα, ῥέεσκε δὲ καρπὸς ἔραζε
:π]νείοντος Βορέαο περιζαμενὲϲ Διὸς αἴσηι,
:ο]ἴδεσκεν δὲ θάλασσα, τρόμεσκε δὲ πάντ’ ἀπὸ τοῖο,
:τρύχεσκεν δὲ μένος βρότεον, μινύθεσκε δὲ καρπός,
:ὥρηι ἐν εἰαρινῆι, ὅτε τ’ ἄτριχος οὔρεσι τίκτει
:γ]αί[η]ς ἐν κευθμῶνι τρίτωι ἔτεϊ τρία τέκνα.
|-
|}
Ovi stihovi, koje je West nazvao "najljepšim pjesničkim odlomkom koji je zasad poznat iz ''Kataloga''",<ref>{{Harvard citation text|West|1961|loc=str. 133}}.</ref> mogu se usporediti s [[Kalhant]]ovim proročanstvom u drugom pjevanju ''Ilijade'', gdje se kroz prikaz jedne zmije koja proždire devet vrabaca predskazuje devet godina neuspješnog opsjedanja Troje.<ref>{{Harvard citation text|Clay|2005|loc=str. 33–4}}; cf. ''Ilijada'' 2.308–20.</ref> Ovdje "ona bez dlaka" (ἄτριχος), što je oznaka za zmiju, rađa ono što se doima prvim od tri niza trojki, a u nastavku sve teže čitljivog teksta zmija odbacuje svoju kožu, što predstavlja regeneraciju koja će nastupiti kad se herojsko doba završi i svijet bude predan smrtnicima.<ref>{{Harvard citation text|Clay|2005|loc=str. 33–4}}; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 120}}.</ref>

=== Nerazvrstani i sporni fragmenti ===
Mnogi fragmenti čija je pripadnost ''Katalogu'' pouzdano utvrđena, od kojih su neki znatne dužine, ne mogu se točno locirati unutar pjesme bilo zato što im je sadržaj previše nejasan bilo zato što se oni mogu odnositi na različite pojedince ili genealogije, kojima je također teško utvrditi točno mjesto u okviru ovih pet pjevanja.<ref>To su ''Cat''. frr. 205–245. Kod {{Harvard citation text|West|1985a}}, {{Harvard citation text|Hirschberger|2004}} i {{Harvard citation text|Most|2007}} ponuđen je mogući redoslijed za mnoge fragmente koji su ostali nerazvrstani u {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967}}. Postoji i nemali broj papirusnih fragmenata koji potječu iz istih svitaka kao i fragmenti čija je autentičnost potvrđena, ali su previše kratki da bi njihovo tumačenje uopće bilo moguće prije pronalaska drugih papirusa koji bi ih nadopunili. ''Cat.'' frr. 79–86 i 88–120, kako se čini, pripadaju svicima na kojima su fragmenti iz prva dva pjevanja, no mnogi od njih su tako kratki da je nejasna i identifikacija njihovih izvora; cf. {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967|loc=str. v}}.</ref>

==== Cirena ====
Mjesto na kome je bila ispričana priča o [[Cirena (mitologija)|Cireni]] u okviru ove pjesme važno je ne samo zbog njezina sadržaja; naime, ako je ta priča bila povezana s gradom [[Kirena|Cirenom]] u drevnoj Libiji, onda se kao ''[[terminus post quem]]'' za sastavljanje ''Kataloga'' može postaviti 631. pne., što je približna godina osnutka toga grada.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 132}}.</ref> [[Pindar]], ''Pitijska oda'' 9, priča kako je Apolon vidio Cirenu gdje lovi u rodnoj [[Tesalija|Tesaliji]] i odmah se u nju zaljubio. Bog tad ode u spilju mudroga [[kentaur]]a [[Hiron]]a i upita ga tko je ona i bi li bilo pametno zbližiti se s njom. Hiron odgovara kako je suđeno da Apolon i Cirena vode ljubav te da će je on prenijeti preko mora, gdje će ona vladati jednim dijelom zemlje i roditi mu sina, [[Aristej]]a. Jedna [[sholija]] uz tu odu tvrdi da je "Pindar tu priču uzeo iz Heziodovih ''Eeja''" (ἀπὸ δὲ Ἠοίας Ἡσιόδου τὴν ἱστορίαν ἔλαβεν ὁ Πίνδαρος) i prenosi uvodne stihove tog odjeljka (''Cat''. fr. 215):
{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:ili kakva je ona u [[Ftija|Ftiji]], s ljepotom od [[Harite|Harita]],
:ona što je kod vode [[Penej (Tesalija)|Penejeve]] živjela, Cirena
|width="70%" valign="top"|
:ἠ' οἵη Φθίηι Χαρίτων ἄπο κάλλος ἔχουσα
:Πηνειοῦ παρ' ὕδωρ καλὴ ναίεσκε Κυρήνη
|-
|}
[[Richard Janko]], koji smatra da je ''Katalog'' nastao oko 690. pne., tvrdi da nije poznato u kojoj se mjeri Pindar oslanjao na ovaj heziodovski tekst te da, čak ako Apolon i jest prenio Cirenu u Libiju, to ne mora nužno pretpostavljati osnutak istoimena grada.<ref>{{Harvard citation text|Janko|1982|loc=str. 248 br. 38}}; tablica s prikazom njegovog datiranja nalazi se na str.  200. Za stav da tesalska Cirena ne pretpostavlja istoimeni grad, cf. {{Harvard citation text|Dräger|1993|loc=str. 221–9}}.</ref> Drugi tvrde da je sholija nejasna u vezi s time u kojoj se točno heziodovskoj pjesmi govorilo o Cireni, u ''Katalogu'' ili u ''Velikim Eejama'': ova druga pjesma možda je sadržavala neku priču nalik onoj kod Pindara, dok je ona prva možda nudila drukčiju varijantu mita, ako je ''Katalog'' uopće i obrađivao priču o Cireni.<ref>{{Harvard citation text|D'Alessio|2005a|loc=str. 206–7}}; cf. {{Harvard citation text|Cohen|1986|loc=str. 34}}.</ref> Međutim, pretpostavka da Cirene u ''Katalogu'' uopće nije bilo teško bi se uklopila u druge podatke, jer bi to vjerojatno značilo i izmještanje dva fragmenta o Aristeju, koja se tradicionalno drže dijelom ''Kataloga'', s obzirom na to da se njegov sin [[Akteon]] pouzdano pojavljivao u ovoj pjesmi.<ref>Fragmente o Aristeju, označene brojevima 215 i 216, svjedočanstva ne svrstavaju izrijekom u ''Katalog''; cf. {{Harvard citation text|D'Alessio|2005a|loc=str. 207}} koji primjećuje da je Cirena jedina koja se u mitografiji spominje kao Aristejeva majka.</ref>

==== Akteon ====
Zna se da je mit o Akteonu bio ispričan u ''Katalogu'' zbog parafraze koja je pronađena u jednom fragmentarno sačuvanom leksikonu pretvorbi.<ref>''Cat''. fr. 217A OCT, koji je prvo objavljen u {{Harvard citation text|Renner|1978}}. Prije objave tog leksikona čini se da je [[Filodem]] (''De pietate'' B 6552–55 [[Dirk Obbink|Obbink]]) neku varijantu mita pripisao ''Katalogu'' (koji naziva ''Eejama''), no kako je taj tekst znatno oštećen, Merkelbach i West predstavljaju ga jednim od spornih fragmenata (fr. 346); Filodemov fragment ne sadrži gotovo ništa drugo osim Akteonova imena i samog citata.</ref> Prema tom leksikonu, u ''Katalogu'' se nalazila jedna varijanta mita u kojoj je Artemida preobrazila Akteona u jelena, a zatim su ga njegovi vlastiti psi rastrgli jer je pokušao za ženu uzeti [[Semela|Semelu]], čime je razgnjevio Zeusa, koji joj se i sam htio približiti.<ref>Uloga Zeusa u mitu ne spominje se izrijekom (ili bar nije sačuvana) na papirusima, ali je filolozi pretpostavljaju; cf. {{Harvard citation text|Renner|1978|loc=str. 283}}, {{Harvard citation text|Hirschbeger|2004|loc=str. 394}}.</ref> Prije pojave ovog svjedočanstva, [[Edgar Lobel]] objavio je jedan drugi papirus s 21 heksametrom u vezi s mitom o Akteonu i uvjetno ga priključio ''Katalogu''.<ref>{{Harvard citation text|Lobel|1964|loc=str. 4–7}}. To je P.Oxy. XXX 2509, tiskan kao ''Cat''. fr. 103 u {{Harvard citation text|Hirschberger|2004}} i fr. 162 u {{Harvard citation text|Most|2007}}.</ref> Na početku tog fragmenta nalazimo da su Akteona već rastrgnuli njegovi psi, a neka božica stiže kod [[Hiron]]ove spilje ― Atena ili, manje vjerojatno, Artemida.<!-- {{napomena|U načelu, postoji suglasnost da se radi o Ateni jer se ona povremeno pojavljuje u ulozi Zeusova glasnika i jer se o božici govori kao o "kćeri velikog Zeusa štitonoše" (αἰγιόχοιο Διὸς κούρη μεγάλοιο, ''aigiokhoio Dios kourē megaloio''), što je jedan od čestih Ateninih epiteta; cf. {{Harvard citation text|Lobel|1964|loc=str. 6}}, {{Harvard citation text|Janko|1984|loc=str. 302}}, {{Harvard citation text|DePew|1994|loc=str. 413–15}}. {{Harvard citation text|Casanova|1969a|loc=str. 33–4}} tvrdi da se slični epiteti vezuju i za Artemidu te da njezina središnja uloga u ovome mitu i njezin položaj ne samo kao zaštitnice lova nego i kao ukrotiteljice zvijeri čine vjerojatnijim da se ona pojavljuje u ulozi božice koja u 15. stihu iscijeljuje pse njihova ludila.}} --> Božica proriče kentauru da će Semela roditi [[Dioniz]]a i da će Akteonovi psi lutati s njim po brdima sve do njegove apoteoze, nakon čega će se vratiti Hironu. Na tom je mjestu papirus oštećen, no jasno je da su psi izliječeni od "ludila" (λύσσα, ''[[Lisa (mitologija)|lyssa]]'', stih 15) i da počinju oplakivati svoga gospodara dok se božica vraća na Olimp. Merkelbach i West nisu ovaj papirus uključili u svoje izdanje ovog fragmenta, a West ga je nazvao "nesuvislom epskom smjesom" i prokomentirao da bi se autor ''Kataloga'' "okrenuo u svom grobu kad bi znao da ga pripisuju njemu".<ref>{{Harvard citation text|West|1965|loc=str. 22}} ''"(incoherent epic pastiche)"''. Dvadeset godina kasnije, West još uvijek "nije bio sklon povjerovati" kako je taj fragment dio ovog spjeva ({{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 88}}). (U vezi s ''Cat''. fr. 42, koji govori o tome kako se Hiron oženio jednom [[Najade|Najadom]], M–W, međutim, citiraju jednu paralelu u P.Oxy. 2509, stih 3.)</ref> Prema [[Glenn W. Most|Glennu Mostu]], neki filolozi vjeruju da je taj tekst nastao tek u helenističko doba,<ref>{{Harvard citation text|Most|2007|loc=str. 245 br. 66}}, no ne spominje ničije ime ― niti jedan od radova citiranih u ovom članku ne spominje ovo gledište, a Most je ovdje možda pomiješao ovaj papirus s ulomcima koji su pronađeni u ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteci]]'', a o kojima se raspravlja [[#Apld|dalje u članku]].</ref> no on je očito arhaičan, i bar neki filolozi smatraju ga danas dijelom ''Kataloga''.<ref>O starosti ovog fragmenta, v. {{Harvard citation text|Janko|1984}} i {{Harvard citation text|Führer|1989}}; za njegovo uključenje u ''Katalog'' zalažu se {{Harvard citation text|Casanova|1969a}}, {{Harvard citation text|Janko|1984}} i {{Harvard citation text|Hirschberger|2004}}.</ref><!-- {{napomena|{{Anchor|Apld}} Više dvojbe izaziva uključenje deset oštećenih stihova pronađenih u rukopisima Apolodorove ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteke]]'' [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-eng1:3.4.4 3.4.4] koji govore o Akteonu. Nakon što je ispričao razlog za Akteonovu smrt koji se nalazio u ''Katalogu'' (ali ga je pripisao [[Akusilaj]]u), Apolodor prenosi bolje poznatu varijantu, u kojoj je Akteon kažnjen preobražajem i smrću zato što je vidio Artemidu gdje se naga kupa u rijeci. Potom kaže da ga je Artemida preobrazila u jelena i njegove lovačke pse dovela u stanje "ludila" (λύσσα, cf. P.Oxy. 2509.15), kako ne bi prepoznali gospodara kad ga budu napali. Izbezumljeni od žalosti, krenuli su u potragu za Akteonom, a onda se vratili Hironu, koji je načinio prikaz Akteona kako bi ublažio njihov bol. Nakon ove parafraze slijedi deset stihova interpoliranih u tekst ''Biblioteke'' ({{Harvard citation text|Janko|1984|loc=str. 305}}), koji imenuju neke od pasa i opisuju kako ovi razdiru Akteona.{{Harvard citation text|Malten|1911|loc=str. 20–3}} i {{Harvard citation text|Casanova|1969a}} vjeruju da i ovi stihovi potječu iz ''Kataloga'', no mnogi drugi smatraju da su nastali u helenističko doba (npr. {{Harvard citation text|Powell|1925}}), a nijedno od suvremenih izdanja ih ne sadrži; cf. {{Harvard citation text|Janko|1984|loc=str. 305–7}}.}} -->

== Datiranje i autorstvo ==
''Katalog'' su u antici gotovo bez iznimke smatrali Heziodovim djelom.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 127}}, {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 42}}, {{Harvard citation text|Cingano|2009|loc=str. 105}}.</ref> S druge strane, [[Pauzanija (geograf)|Pauzanija]] piše da [[Beocija|Beoćani]] koji u njegovo vrijeme žive oko [[Helikon (planina)|planine Helikona]] vjeruju da su samo ''Poslovi i dani'' izvorno Heziodovo djelo, a da su i prvih deset stihova u toj pjesmi (tzv. "himnu Zeusu") držali dvojbenim.<ref>Pauzanija [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Paus.+9.31.4 9.31.4].</ref> Jedini drugi izraz sumnje koji posjedujemo nalazi se kod [[Klaudije Elijan|Elijana]], koji za broj [[Nioba|Niobine]] djece citira "Hezioda", ali odmah dodaje i ovu napomenu: "osim ako ove riječi nisu Heziodove, nego su lažno došle pod njegovim imenom, kakav je slučaj s mnogim drugim odjeljcima".<ref>Elijan [http://penelope.uchicago.edu/aelian/varhist12.xhtml#chap36 ''VA'' 12.36] = ''Cat''. fr. 183; prijevod na engleski kod {{Harvard citation text|Most|2007|loc=str. 195, njegov fr. 127}}.</ref> No, Elijanova skepsa mogla je potjecati i od vjerovanja, koje je još i danas rašireno, da je heziodovsko pjesništvo bilo naročito podložno [[Interpolacija (filologija)|interpolaciji]],<ref>Cf. {{Harvard citation text|Solmsen|1982}}, <!-- [[#{{harvid|Wilamowitz-Moellendorf|1905|loc=str. 123–4}}|Wilamowitz (1905]] -->, pp. 123–4). Cf. Pauzanija [http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.01.0160%3Abook%3D2%3Achapter%3D26%3Asection%3D7 2.26.7] = ''Cat''. fr. 50, koji kaže da je netko možda u ''Katalog'' ubacio priču o [[Asklepije]]vom rođenju, prema kojoj je taj bog iscjeliteljstva sin Mesenjanke Arsinoje, kako bi ugodio Mesenjanima.</ref> a nemoguće je reći je li on čitav ''Katalog'' smatrao dvojbenim po pitanju Heziodova autorstva ili nije.<!-- {{napomena|Situaciju komplicira činjenica da riječ koja je iznad prevedena kao "riječi" (ἔπη) može značiti i "pjesma" (cf. LSJ s.v. ἔπος). {{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 42}}, kako se čini, slijedi ovo drugo tumačenje; cf., još ranije, {{Harvard citation text|Marckscheffel|1840|loc=str. 140}} o ovom ulomku i {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1965|loc=str. 300}} o sličnom problemu u vezi s ''[[Ceikova svadba|Ceikovom svadbom]]''.}} --> U svakom slučaju, ova dva navoda su usamljena, a pronicljiviji kritičari kao što su [[Apolonije Rođanin]], [[Aristofan Bizantinac]] i [[Kratet iz Mala]] očito nisu imali nikakvog razloga sumnjati u Heziodovo autorstvo, pa su čak i citirali ''Katalog'' kad su raspravljali o sadržaju i autentičnosti drugih pjesama koje su sačuvane pod Heziodovim imenom.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 127}}; Apolonije: apud Arg. in Hes. ''Sc''. = ''Cat''. fr. 230; Aristofan: apud Arg. in Hes. ''Sc''. = citiran app. crit. ''Cat''. fr. 195; Kratet: schol. Hes. ''Th''. 142 = ''Cat''. fr. 52.</ref>

[[Datoteka:seneca.JPG|thumb|left|alt=Sculpture bust|[[Pseudo-Seneka|Kip iz rimskog razdoblja]], koji možda prikazuje Hezioda, kojem su antički čitatelji pripisivali ''Katalog žena'']]
U moderno vrijeme znanstvenici nisu dijelili ovo uvjerenje svojih helenističkih prethodnika, a danas se općenito smatra da je ''Katalog'' sastavljen u vrijeme nakon Hezioda. Kako se za Hezioda pretpostavlja da je živio krajem 8. i početkom 7. st. pne., već i samo na temelju priče o Cireni moglo bi se zaključiti da ova pjesma nije njegova.<ref>Za stavljanje [[floruit|vrhunca]] Heziodova stvaralaštva u period između 730. i 690. pne., v. {{Harvard citation text|West|1966a|loc=str. 43–6}}.</ref> S druge strane, pregled epskog jezika koji je sastavio Richard Janko sugerira da je ''Katalog'' nastao vrlo rano, gotovo istodobno s Heziodovom ''Teogonijom'',<ref>{{Harvard citation text|Janko|1982|loc=str. 85–7}}.</ref> i Janko ne vidi nikakav razlog zašto ''Katalog'' ne bi mogao biti djelo istog pjesnika koji je sastavio ''Teogoniju'' i koji "sebe zove Heziod".<ref>{{Harvard citation text|Janko|2011|loc=str. 42–3}}.</ref> Međutim, druga nit kritičkog gledišta ― koja sačuvane homerske i heziodovske pjesme smatra završnim produktima [[Rapsod|rapsodske]] prekompozicije u okviru tradicije [[Usmena književnost|usmene književnosti]] ― cijenila bi da je od jedne početne heziodovske jezgre ''Katalog'' dobio svoj konačni oblik dugo nakon razdoblja u koje se Heziod obično smješta.<ref>{{Harvard citation text|Cigano|2009|loc=str. 26–28}}.</ref> Takav bi scenarij mogao objasniti neke navodne anakronizme u mitografiji i jezičnim značajkama pjesme,<ref>{{Harvard citation text|Cingano|2009|loc=str. 28}}, cf. {{Harvard citation text|Marcotte|1988}}.</ref> ali bi zaobišao pitanje odnosa između ''Kataloga'' u obliku u kojem nam je sačuvan i šireg korpusa stare grčke epike.<ref>{{Harvard citation text|Rutherford|2011|loc=str. 153–4}}.</ref>

Na temelju književne, jezične, kulturološke i političke analize West drži da je neki atenski pjesnik "sastavio ''Katalog žena'' i priključio ga Heziodovoj ''Teogoniji'' kao heziodovsko djelo" negdje između 580. i 520. pne., no vjeruje da je taj raspon moguće i suziti na razdoblje nakon 540. pne.<ref>{{Harvard citation text|West|1999|loc=str. 380}}; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 136–7}}.</ref> Na primjer, on u braku Ksuta i jedne od Erehtejevih kćeri vidi pokoravanje cijele [[Jonija|Jonije]] Ateni, s obzirom da je iz te veze proizišao eponimni heroj Ijon.<ref>''Cat''. fr. 10a.20–4 OCT, {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 57–8, 106}}; cf. [[#stemma|gornju tablicu]].</ref> Slično tome, [[Sikion (mitologija)|Sikion]] je predstavljen kao Erehtejev sin (fr. 224), što West drži odrazom nastojanja [[Grčka tiranija|tiranina]] [[Klisten iz Sikiona|Klistena iz Sikiona]] da [[Sikion]] približi jonsko-atenskoj sferi utjecaja, dok je dotad taj [[polis]] bio tradicionalno bliže povezan s [[Dorani|dorskim]] [[Argos|Argom]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 133}}. {{Harvard citation text|Schwartz|1960|loc=str. 488–9}} čak postavlja tezu o vezi između kataloga Heleninih prosaca i natjecanju za ruku Klistenove kćeri [[Agarista iz Sikiona|Agariste]].</ref> Prema Westovom mišljenju, s pomoću ovih i sličnih usporedbi može se uspostaviti ''[[terminus post quem]]'' oko 575. pne., no on preferira kasniji datum jer pretpostavlja da su stihovi u ''Teogoniji'' 965–1020, koje smješta u drugi dio 6. stoljeća,<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 130}}, gdje citira svoj raniji rad: {{Harvard citation text|West|1966a|loc=str. 417, 430, 436}}</ref> nastali u isto vrijeme kad je sastavljen i ''Katalog''.<ref>O toj tezi, v. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 136}}, {{Harvard citation text|West|1999|loc=str. 380}}.</ref>

Westovi su argumenti izvršili vrlo snažan utjecaj,<ref>Smatraju ih uvjerljivim, ako ne i konačnim, npr. {{Harvard citation text|Davies|1988}} i {{Harvard citation text|Rutherford|2005}}.</ref> ali drugi filolozi došli su do drukčijih zaključaka na temelju istih podataka. Fowler misli da genealogija Sikiona radije ukazuje na vrijeme prije Klistenove smrti (oko 575. pne.) i datira ''Katalog'' u razdoblje ne mnogo poslije [[Prvi sveti rat|prvog svetog rata]], povezujući sadržaj pjesme s rastućim utjecajem [[Amfiktionija|Amfiktionskog saveza]] i locirajući njezina autora u [[Eoljani|eolsku]] [[Tesalija|Tesaliju]] zbog eolskih genealogija usredotočenih na tu oblast, koje dominiraju prvim dijelovima spjeva.<ref>{{Harvard citation text|Fowler|1999}}.</ref> S druge strane, Hirschberger smatra da ta usredotočenost na Eolovo potomstvo i navodno pjesnikovo zanimanje za istočne narodne prije ukazuju na nekog pjesnika iz [[Eolida|Eolide]] u [[Mala Azija|Maloj Aziji]]; ona postavlja tezu da je ''Katalog'' sastavljen između 630. i 590. pne., smatrajući da konačni ''[[terminus ante quem]]'' postavljaju pjesma ''Štit Heraklov'' i jedna moguća aluzija na ''Katalog'' koja se nalazi kod [[Stezihor]]a (umro oko 555. pne.).<ref>{{Harvard citation text|Hirschberger|2004|loc=str. 48–51}}. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 133–4}} vjeruje da Stezihor uopće ne aludira na ''Katalog'', nego na drugu epsku pjesmu (ili epsku predaju) koja se podudarala s njezinim sadržajem; prema Westu, autori koji kažu da se Stezihor na tom mjestu bavi "Heziodom" samo iznose vlastite zaključke. Gledajući na ''Katalog'' kao na produkt jednog vremena u kojem se pisanje već proširilo, {{Harvard citation text|Nasta|2006}} također smatra da je ova pjesma najvjerojatnije nastala krajem 7. ili početkom 6. stoljeća pne.</ref>

== Značaj i utjecaj ==
Najsnažniji utjecaj ''Katalog'' je izvršio tijekom [[Helenistička civilizacija|helenističkog razdoblja]], kad su tu pjesmu kao svojevrsno mjerilo izvan homerskoga korpusa koristili pjesnici koji su više voljeli pronalaziti manje poznata antikvarska djela nego se neposredno baviti istaknutijim članovima kanona.<ref>Na primjer, v. {{Harvard citation text|Hunter|2005c}}, {{Harvard citation text|Asquith|2005}} i aluzije na ovu pjesmu prikupljene kod {{Harvard citation text|West|1969}} i {{Harvard citation text|West|1986}}.</ref> Najznamenitija aluzija na ''Katalog'' nalazi se u [[Hermesijanakt]]ovoj ''Leontiji'', koja je uključivala i katalog osoba značajnih za književnost i njihovih ljubavi, počevši od [[Orfej]]a i Agriope (poznatije kao [[Euridika]]), sve do autorovih suvremenika, među kojima je bio i njegov učitelj [[Fileta s Kosa]]. Autor se često na šaljiv način bavi svojim junacima: Homera, na primjer, prikazuje kako se pribija uz [[Penelopa|Penelopu]]. Neposredno prije Homera nalazi se dio o Heziodu:<ref>''Leontija'' fr. 7.21–26 <!-- [[#{{harvid|Powell|1925}}|Powell]]=3 [[#{{harvid|Lightfoot|2009}}|Lightfoot]] -->.</ref>
{|width="100%" align="center"|
|width="30%" valign="top"|
:I kažem da je, svoj beotski dom ostavivši,
::Heziod, posjednik čitave povijesti,
:tužan u askrijsko naselje kod Helikona prešao:
::tamo je, askrijskoj se Eeji udvarajući,
:mnogo propatio i sve po znanju knjige napisao
::u znak sjećanja, počevši od prve devojke.
|width="70%" valign="top"|
:φημὶ δὲ καὶ Βοιωτὸν ἀποπρολιπόντα μέλαθρον
::Ἡσίοδον πάσης ἤρανον ἱστορίης
:Ἀσκραίων ἐσικέσθαι ἐρῶνθ' Ἑλικωνίδα κώμην•
::ἔνθεν ὅ γ' Ἠοίην μνώμενος Ἀσκραϊκὴν
:πόλλ' ἔπαθεν, πάσας δὲ λόγων ἀνεγράψατο βίβλους
::ὑμνῶν, ἐκ πρώτης παιδὸς ἀνερχόμενος.
|-
|}
Ovdje je formula ''ē' hoiē'' pretvorena u žensko ime, a nesretni Heziod, koji u ''Poslovima i danima'' 639‒40 o svome domu u [[Askra|Askri]] govori s prezrenjem, postaje neki zbunjeni zaljubljeni momak.<ref>{{Harvard citation text|Asquith|2005|loc=str. 280–1}}, koji primjećuje aluziju na sljedeće stihove iz ''Poslova i dana'': νάσσατο δ' ἄγχ' <u>Ἑλικῶνος</u> ὀιζυρῆι ἐνὶ <u>κώμηι</u> | Ἄσκρηι, χεῖμα κακῆι, θέρει ἀργαλέηι, οὐδέ ποτ' ἐσθλῆι, "On [Heziodov otac] naselio se u bjednom selu kraj Helikona, u Askri, surovoj zimi, mučnoj ljeti, nikada dobroj".</ref> [[Fanoklo]], suvremenik Hermesijanaktov, sastavio je, u [[Elegijski distih|elegijskim distisima]], katalog mitskih [[Pederastija u antičkoj Grčkoj|pederastičnih]] odnosa pod naslovom ''Ljubavi'' ili ''Lijepi dječaci'', gdje je svaka nova priča uvedena s pomoću formule ''ē' hōs'' (ἠ' ὡς) = "ili kao što".<ref>Fanoklo frr. 1–6 <!-- [[#{{harvid|Powell|1925}}|Powell]] -->.</ref> [[Nikenet sa Samosa]], kasniji helenistički pjesnik, napisao je vlastiti ''Katalog žena'', a i neki Sozikrat (ili Sostrat) iz [[Fanagorija|Fanagorije]] spominje se kao autor djela pod naslovom ''Eeji'' (Ἠοῖοι), što je [[Gramatički rod|muški]] ekvivalent naslovu ''Eeje''.<ref>Nikenet fr. 2 <!-- [[#{{harvid|Powell|1925}}|Powell]] -->. Sozikrat ''<!-- [[#{{harvid|Lloyd-Jones|Parsons|1983}}|SH]] -->'' 732.</ref> Iako se najlakše prepoznaju aluzije na uvodnu formulu i katalošku strukturu, utjecaj ''Kataloga'' na helenističko pjesništvo nije bio ograničen samo na te aspekte: neposredno bavljenje mitovima izloženim u ''Katalogu'' bio je jedan od popularnih načina na koji su aleksandrijski pjesnici iskazivali svoju privrženost Heziodu.<ref>See {{Harvard citation text|Asquith|2005}} za razmatranje odnosa između ''Kataloga'' i helenističkog ''Kollektivgedichte''.</ref>

U [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] pjesnici [[Rimska Republika|pozne republike]] i [[Oktavijan August|Augustova]] doba nastavili su aluzivni odnos s ''Katalogom'' kakav su prakticirali helenistički autori. [[Katul]], pjesnik koji je jasno izrazio svoju privrženost [[Kalimah]]ovoj poetici, najraniji je rimski autor za koga se može vidjeti da je u svom djelu koristio ''Katalog''.<ref>Pored toga što je preveo jedan ulomak iz ''Uzroka'' (''Carm''. 66, "Berenikina kosa"), Katul u ''Carm''. 116 spominje svoju želju da svom bivšem prijatelju pošalje Kalimahove pjesme i tako ublaži njegov strogi stav prema Katulu (''Saepe tibi studioso animo verba ante requirens'' | ''carmina uti possem vertere Battiadae,'' | ''qui te lenirem nobis, neu conarere'' | ''tela infesta meum mittere in usque caput'', 116.1–4). O Katulu i aleksandrizmu, v. {{Harvard citation text|Clausen|1982}}.</ref> U epiliju o svadbi Peleja i Tetide Katul aludira na [[Teoksenija|teokseniju]] koju su početni stihovi ''Kataloga'' predstavljali kao važnu značajku herojskog razdoblja i na [[epitalamij]] obrađen u jednom od drugih pjevanja.<ref>{{Harvard citation text|Pontani|2000}}.</ref> U ''[[Eneida|Eneidi]]'' Vergilije svoj katalog boraca završava odvažnom ratnicom [[Kamila (mitologija)|Kamilom]], aludirajući na heziodovsku priču o Ifiklovoj brzini "uz jedan nevjerojatno suptilan naklon tradiciji u najboljem stilu aleksandrijskog pjesništva".<ref>{{Harvard citation text|Weiden Boyd|1992|loc=str. 231–3}}.</ref> [[Ovidije]] se na Vergilijevu aluziju nadovezuje u ''[[Metamorfoze|Metamorfozama]]'' kad obrađuje mit o [[Atalanta (mitologija)|Atalanti]], gdje Vergilijevu aluziju na Ifikla preinačuje tako da naglašuje heziodovski karakter vlastite pjesme naspram homerskog karaktera ''Eneide''.<ref>{{Harvard citation text|Ziogas|2011}}.</ref>

== Predaja i rekonstrukcija teksta ==
Nemoguće je reći kad je točno izgubljen posljednji cjelovit primjerak ''Kataloga''. Pronađeni su fragmenti pedesetak antičkih primjeraka iz različitih razdoblja, od helenističkog pa sve do [[Bizantska književnost|ranobizantskog]].<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 1}}. Najstariji papirus je P.Lit.Lond. 32 (''Cat''. fr. 73) s početka 3. st. pne., a najmlađi je P.Berol. inv. 9777 (frr. 25 & 26) iz 4. st. naše ere.</ref> Jedna oznaka knjige, koja otprilike potječe iz stoljeća nakon posljednjeg papirusa ''Kataloga'', popisuje ova djela u okviru jednog heziodovskog [[kodeks]]a iz 5. ili 6. stoljeća: ''Teogonija'', ''Poslovi i dani'' i ''Štit'', te se čini da je do tog vremena utvrđena ta bizantska trijada Heziodovih djela, na štetu drugih pjesama koje su dotad bile sačuvane pod njegovim imenom.<ref>{{Harvard citation text|West|1966a|loc=str. 51–2}}; ''syllabos'' pripada P. Achmîn 3.</ref> Međutim, gubitak posljednjeg cjelovitog primjerka ''Kataloga'' nije značio i potpuni zaborav na ovu pjesmu, pa tijekom srednjeg vijeka bizantski autori kao što su [[Evstatije Solunski|Eustatije]] i [[Ivan Ceces]] citiraju ''Katalog'' iz fragmenata sačuvanih kod drugih antičkih pisaca. Drugi tragovi utjecaja ove pjesme manje su jasni: na primjer, vjeruje se da je [[Apolodor iz Atene|Pseudo-Apolodorova]] ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', priručnik o [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] nastao u rimskom razdoblju, koristila ''Katalog'' kao svoj glavni uzor u pogledu strukture izlaganja, premda se u samome tekstu to izrijekom ne spominje.<ref>Cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 32, 35, 43–6}}. Opravdanost ovoga gledišta dovedena je u pitanje (npr. {{Harvard citation text|Heilinger|1983}}).</ref>
[[Datoteka:Daniel Heinsius - Imagines philologorum.jpg|thumb|225px|upright|alt=Drawing|Daniel Heinsius, urednik prve moderne zbirke heziodovskih fragmenata]]
Prikupljanje i tumačenje heziodovskih fragmenata u moderno je doba započelo tijekom 16. i 17. stoljeća, naročito s izdanjima {{Harvard citation text|Heinsius|1603}} i {{Harvard citation text|Graevius|1667}}. Najranije zbirke jednostavno su donosile antičke citate poredane po autoru koji ih navodi, a pokušaji prave rekonstrukcije načinjeni su tek u {{Harvard citation text|Lehmann|1828}}, {{Harvard citation text|Goettling|1831}} i {{Harvard citation text|Marckscheffel|1840}}.<ref>Ovaj pregled duguje mnogo djelu {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 31–50}}, koje, s duge strane, uopće ne uzima u obzir doprinose Lehmanna i Goettlinga.</ref> Marckscheffel je prvi spoznao da su prvi dijelovi pjesme sustavno obrađivali Deukalionove potomke, no on je ''"Katalog žena"'' i ''"Eeje"'' držao dvama različitim djelima koja su naknadno spojena u jedno: ''Katalog'' je imao genealoški raspored građe, a ''Eeje'' su, prema Marckscheffelovom mišljenju, jednostavno govorile o mitovima u vezi sa znamenitim tesalskim i beotskim heroinama, od kojih je svaka bila uvedena formulom ''ē' hoiē''.<ref name=West31>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 31}}.</ref> Kako je priča o Alkmeni osvjedočena u četvrtom pjevanju, Marckscheffel je iznio tezu da su pjevanja 1–3 pripadala ''"Katalogu"'', a pjevanja 4‒5 ''"Eejama"''.<ref name=West31 />

U 19. stoljeću bilo je i drugih važnih zapažanja o genealoškoj strukturi ''Kataloga''. [[Adolf Kirchhoff]] skrenuo je pozornost 1860. godine na mnoštvo informacija u vezi s [[Ija (mitologija)|Ijinom]] obitelji, lozom koja se može smjestiti u treće pjevanje zahvaljujući jednom antičkom citatu koji upravo tamo smješta Fineja, jednog od Ijinih potomaka.<ref>{{Harvard citation text|Kirchhoff|1860}}.</ref> ''Katalog'' je po strukturi sve više nalikovao ''Biblioteci'', no tek je [[Theodor Bergk]] izrijekom napomenuo (premda usput) da bi se ova pjesma mogla rekonstruirati uz pomoć tog mitološkog priručnika.<ref>{{Harvard citation text|Bergk|1872|loc=str. 1002 br. 83}}.</ref> Bergk i njegovi suvremenici još uvijek su većinom slijedili Marckscheffelov zaključak da su ''Katalog'' i ''Eeje'' dva više-manje različita teksta, i tek je [[Friedrich Leo]] 1894. konačno pokazao da se zapravo radi o dva naslova jedne iste pjesme.<ref>{{Harvard citation text|Leo|1894}}.</ref>

Nekoliko godina prije Leove studije pronađen je prvi mali papirusni fragment, da bi u prvoj polovini 20. stoljeća bilo objavljeno nekoliko drugih komada, koji su značajno pridonijeli rekonstrukciji teksta ''Kataloga''.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 33}}, gdje se u br. 10 može naći popis papirusa objavljenih prije 1962. Prvi objavljeni papirus bio je fragment o Atalanti ''(na slici gore)''.</ref> Među tim fragmentima bilo je važnih odjeljaka, npr. katalog prosaca i epitalamij Peleja i Tetide, no malo je njih doprinijelo razumijevanju opće strukture pjesme.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 33}}.</ref> Pronalazak početka pjesme 1956. zapravo je rezultirao velikim nesporazumom, jer je popis bogova koji se nalazi u tom ulomku, a započinje Zeusom i ide preko božanskoga Herakla, naveo neke na zaključak kako ''Katalog'' nije bio organiziran prema genealoškom kriteriju, već su veze između bogova i heroina bile prikazane po bogovima.<ref>Npr. {{Harvard citation text|Treu|1957}}; cf. {{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 34–5}}.</ref> Šest godina kasnije, kad je objavljen 28. dio ''[[Oksirinhijski papirusi|Oksirinhijskih papirusa]]'', korpus papirusnih fragmenata heziodovskih pjesama se gotovo udvostručio, pri čemu lavovski dio materijala otpada upravo na ''Katalog''.<ref>{{Harvard citation text|West|1963b|loc=str. 752}}; objavljeno u {{Harvard citation text|Lobel|1962}}.</ref> Novi papirusi definitivno su otklonili svaku sumnju da je cijela pjesma bila organizirana prema geanalogijama velikih obitelji, slično kao i ''Biblioteka'', te da pjesnik nije formulu ''ē' hoiē'' koristio kao nasumični način uvođenja nove priče, nego kao sredstvo za organiziranje materijala u okviru jedne veće strukture.<ref>{{Harvard citation text|West|1985a|loc=str. 35}}.</ref>

== Izdanja i prijevodi ==

=== Kritička izdanja ===

* {{Citiranje knjige| last=Heinsius| first=D.| authorlink=Daniel Heinsius| title=[http://books.google.com/books?id=79A9AAAAcAAJ Hesiodi Ascraei quae extant]| year=1603| place=Leiden| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Graevius| first=J.G.| authorlink=Johann Georg Graevius| title=[http://books.google.com/books?id=hQQUAAAAQAAJ Hesiodi Ascraei quae extant]| place=Amsterdam| year=1667| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Robinson| first=T.| title=[http://books.google.com/books?id=2LhAAAAAcAAJ Hesiodi Ascraei quae supersunt cum notis variorum]| place=Oxford| year=1737| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Gaisford| first=T.| authorlink=Thomas Gaisford| title=[http://www.archive.org/details/poetaeminoresgra01gais Poetae Minores Graeci]| volume=vol. 1| place=Leipzig| year=1823| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Dindorf| first=L.A.| title=[http://books.google.com/books?id=ESc-AAAAcAAJ Hesiodus]| place=Leipzig| year=1825| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lehmann| first=C.| title=[http://books.google.com/books/about/De_Hesiodi_carminibus_perditis.html?id=USYUAAAAQAAJ De Hesiodi carminibus perditis scriptio philologica]| place=Berlin| year=1828| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Goettling| first=C.W.| authorlink=Karl Wilhelm Göttling| title=[http://books.google.com/books?id=GUQMAAAAIAAJ Hesiodi carmina]| place=Gotha| year=1831| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Marckscheffel| first=G.| title=[http://www.archive.org/details/fragmenta00hesigoog Hesiodi, Eumeli, Cinaethonis, Asii et Carminis Naupactii fragmenta]| place=Leipzig| year=1840| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Goettling| first=C.W.| title=[http://www.archive.org/details/hesiodicarmina00goetgoog Hesiodi carmina]| edition=2. rev.| place=Gotha| year=1843| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lehrs| first=F.S.| title=[http://www.archive.org/details/hesiodicarminaa00didogoog Hesiodi carmina]| place=Paris| year=1840| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Kinkel| first=G.| title=[http://www.archive.org/details/epicorumgraecor02kinkgoog Epicorum Graecorum fragmenta]| volume=vol. 1| place=Leipzig| year=1877| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Sittl| first=K.| title=[http://books.google.com/books?id=HoAPAAAAYAAJ Ἡσιόδου τὰ ἅπαντα]| place=Athens| year=1889| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Rzach| first=A.| title=[http://books.google.com/books?id=xNzfAAAAMAAJ Hesiodi Carmina]| place=Leipzig| year=1902| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Rzach| first=A.| title=[http://books.google.com/books?id=LMmGAAAAIAAJ Hesiodi Carmina]| edition=2. rev.| year=1908| place=Leipzig| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Rzach| first=A.| title=Hesiodi Carmina| edition=3. rev.| year=1913| place=Leipzig| ISBN=3-598-71418-1| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Traversa| first=A.| title=Catalogi sive Eoaearum fragmenta| place=Naples| year=1951| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Die Hesiodfragmente auf Papyrus| place=Leipzig| year=1957| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Merkelbach| first1=R.| last2=West| first2=M.L.| title=Fragmenta Hesiodea| place=Oxford| year=1967| ISBN=0-19-814171-8| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Merkelbach| first1=R.| last2=West| first2=M.L.| chapter=Fragmenta selecta| editor=[[Friedrich Solmsen|F. Solmsen]]| title=Hesiodi Theogonia, Opera et Dies, Scutum| edition=3. rev.| place=Oxford| year=1990| ISBN=0-19-814071-1| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hirschberger| first=M.| title=Gynaikōn Katalogos und Megalai Ēhoiai: Ein Kommentar zu den Fragmenten zweier hesiodeischer Epen| place=Munich & Leipzig| year=2004| ISBN=3-598-77810-4| ref = harv}}

=== Prijevodi ===
* {{Citiranje knjige| last=Mair| first=A.W.| title=[http://www.archive.org/details/hesiodpoemsandf00mairgoog Hesiod: the Poems and Fragments, Done into English Prose]| place=Oxford| year=1908| ref = harv}}  (Koristiti uz oprez, jer je bio zastario i kad je objavljen 1908.)
* {{Citiranje knjige| last=Evelyn-White| first=H.G.| title=[http://www.archive.org/details/hesiodhomerichym00hesiuoft Hesiod, the Homeric Hymns, and Homerica]| series=[[Loeb Classical Library]]| volume=no. 57| edition=3. rev.| year=1936| place=Cambridge, MA| ISBN=978-0-674-99063-0| ref = harv}} (Poveznica vodi na prvo izdanje 1914.) Engleski prijevod s grčkim tekstom na suprotnoj stranici; danas zastarjelo osim za prijevode citata iz antičkih izvora.
* {{Citiranje knjige| last=Marg| first=W.| title=Hesiod: Sämtliche Gedichte| place=Stuttgart| year=1970| ref = harv}} Njemački prijevod.
* {{Citiranje knjige| last=Arrighetti| first=G.| title=Esiodo. Opere| place=Torino| year=1998| ISBN=978-88-446-0053-2| ref = harv}} Talijanski prijevod s grčkim tekstom na suprotnoj stranici; vjerno slijedi izdanja Merkelbacha i Westa.
* {{Citiranje knjige| last=Most| first=G.W.| title=Hesiod: Theogony, Works and Days, Testimonia| series=Loeb Classical Library| volume=no. 57| year=2006| place=Cambridge, MA| ISBN=978-0-674-99622-9| ref = harv}} Uključuje i antička gledišta o ''Katalogu''.
* {{Citiranje knjige| last=Most| first=G.W.| authorlink=Glenn W. Most| title=Hesiod: The Shield, Catalogue, Other Fragments| series=Loeb Classical Library| volume=no. 503| year=2007| place=Cambridge, MA| ISBN=978-0-674-99623-6| ref = harv}} Engleski prihevod s grčkim tekstom na suprotnoj stranici; uzima u obzir veći dio suvremenih istraživanja.
<!-- 
== Bilješke ==
{{napomene|3}} -->

== Izvori ==
{{izvori|4}}

== Literatura ==
<center><small><span style="letter-spacing:2pt;">{{Mala velika slova|Skoči na:|}}</span> [[#A|A]] – [[#B|B]] – [[#C|C]] – [[#D|D]] – [[#E|E]] – [[#F|F]] – [[#G|G]] – [[#H|H]] – [[#I|I]] – [[#J|J]] – [[#K|K]] – [[#L|L]] – [[#M|M]] – [[#N|N]] – [[#O|O]] – [[#P|P]] – [[#Q|Q]] – [[#R|R]] – [[#S|S]] – [[#T|T]] – [[#U|U]] – [[#V|V]] – [[#W|W]] – X – Y – [[#Z|Z]]</small></center>

{{refbegin|4}}

* {{Anchor|A}}{{Citiranje knjige| last=Aguirre Castro| first=M.| title=Expressions of Love and Sexual Union in Hesiod's ''Catalogue of Women''| journal=CFC(G)| volume=15| year=2005| pages=19–25| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Alfonsi| first=L.| title=Ps.-Esiodo in Properzio?| journal=Revue de Philologie| volume=1| year=1949| pages=17–26| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Andersen| first1=Ø.| last2=Haugh| first2=D.T.T.| title=Relative Chronology in Early Greek Epic Poetry| year=2011| place=Cambridge| isbn=9780521194976| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Arrighetti| first=A.| chapter=Il ''Catalogo'' esiodeo: un genere letterario?| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=11–27| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Arthur| first=M.B.| chapter=Early Greece: The Origins of the Western Attitude toward Women| editor1=J. Peradotto| editor2=J.P. Sullivan| title=Women in the Ancient World: The Arethusa Papers| year=1984| place=Albany| pages=7–58| isbn=978-0-87395-773-1| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Asquith| first=H.| chapter=From Genealogy to ''Catalogue'': The Hellenistic Adaptation of the Hesiodic Catalogue Form| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=266–86| ref = harv}}
* {{Anchor|B}}{{Citiranje knjige| last1=Barron| first1=J.P.| last2=Easterling| first2=P.E.|chapter=Hesiod| editor={{Harvard citation text|Easterling|Knox|1985}}| year=1985| pages=92–105| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Bastianini| first1=G.| last2=Casanova| first2=A.| title=Esiodo. cent'anni di papiri| place=Florence| year=2008| ISBN=978-88-87829-36-5| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Beck| first=W.| title=Hesiod Fr. 204, 127 M.–W.| journal=ZPE| volume=38| year=1980| page=46| jstor=20171844| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Bergk| first=T.| title=Griechische Litteraturgeschichte| volume=[http://books.google.com/books/about/Griechische_Literaturgeschichte.html?id=dPwQAAAAIAAJ vol. i]| year=1872| place=Berlin| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Boyd| first=B.W.| title=Virgil's Camilla and the Traditions of Catalogue and Ecphrasis (''Aeneid'' 7.803–17)| journal=AJPh| volume=113| year=1992| pages=213–34 |jstor=295558| ref = harv}}
* {{Anchor|C}}{{Citiranje knjige| last=Cantilena| first=M.| title=Le ''Eoeae'' e la tradizione orale| journal=Athenaeum| volume=97| year=1979| pages=139–45| ref = harv| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Cardin| first=M| title=''Heroogonia''. Il ''Catalogo delle donne'' di Giovanni Tzetze| journal=Philologus| volume=153| year=2009| pages=237–49| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=Sulla tecnica narrativa in alcuni passi delle ''Eee''| journal=RFIC| volume=96| year=1967a| pages=31–8| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=Le nipoti di Atamante nel ''Catalogo'' esiodeo| journal=SIFC| volume=40| year=1968| pages=169–77| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=Il mito di Atteone nel ''Catalogo'' esiodeo| journal=RFIC| volume=97| year=1969a| pages=31–46| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=(review of {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967}})| journal=RFIC| volume=97| year=1969b| pages=452–60| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| chapter=Tre note al ''Catalogo'' esiodeo| title=Studia Florentina Alexandro Ronconi Sexagenario Oblata| year=1970| place=Rome| pages=61–7| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=Un frammento trascurato e il problema della divisione in libri del ''Catalogo'' esiodeo| journal=SIFC| volume=45| year=1973| pages=3–27| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=Lite per un matrimonio truffaldino nella Grecia arcaica (Hes. fr. 43 M.–W.)| journal=Prometheus| volume=3| year=1977| pages=21–38| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=Mestra e il re Cos in Esiodo| journal=Prometheus| volume=4| year=1978| pages=202–6| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| title=La famiglia di Pandora: analisi filologica dei miti di Pandora e Prometeo nella tradizione esiodea| year=1979| place=Florence| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Casanova| first=A.| chapter=Cent'anni di papiri esiodei| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=1–10| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Cassio| first=A.C.| chapter=The Language of Hesiod and the ''Corpus Hesiodeum''| editor={{Harvard citation text|Montanari|Rengakos|Tsagalis|2009}}| year=2009| pages=179–201| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Cingano| first=E.| chapter=A Catalogue within a Catalogue: Helen's Suitors in the Hesiodic ''Catalogue of Women'' (frr. 196–204)| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=118–52| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Cingano| first=E.| chapter=The Hesiodic Corpus| editor={{Harvard citation text|Montanari|Rengakos|Tsagalis|2009}}| year=2009| pages=91–130| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Clausen| first=W.V.| chapter=The New Direction in Poetry| editor={{Harvard citation text|Kenney|Clausen|1982}}| year=1982| pages=178–206| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Clauss| first=J.J.| title=Hellenistic Imitations of Hesiod Catalogue of Women fr. 1, 6-7 M.-W.| journal=QUCC| volume=36| year=1990| pages=129–40| jstor=20547068| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Clay| first=J.S.| title=Hesiod's Cosmos| place=Cambridge| year=2003| ISBN=0-521-82392-7| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Clay| first=J.S.| chapter=The Beginning and End of the Hesiodic ''Catalogue of Women'' and its Relation to Hesiod| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=25–34| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Cohen| first=I.M.| title=The Hesiodic ''Catalogue of Women'' and ''Megalai Ehoiai''| journal=Phoenix| volume=40| year=1986| pages=127–42| jstor=1088507| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Cohen| first=I.M.| title=Traditional Language and the Women in the Hesiodic ''Catalogue of Women''| journal=Studia Classica Israelica| volume=10| year=1989/90| pages=12–27| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Crönert| first=W.| title=Nachprüfung der Berliner Reste der Hesiodischen Kataloge| journal=Hermes| volume=42| year=1907| pages=608–13| jstor=4473100| ref = harv}}
* {{Anchor|D}}{{Citiranje knjige| last=D'Alessio| first=G.B.| title=Esiodo, fr. 193,8 M.–W.| journal=ZPE| volume=110| year=1996| page=100 |jstor=20189670| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=D'Alessio| first=G.B.| chapter=The ''Megalai Ehoiai'': A Survey of the Fragments| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005a| pages=176–216| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=D'Alessio| first=G.B.| chapter=Ordered from the ''Catalogue'': Pindar, Bacchylides and Hesiodic Genealogical Poetry|editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005b| pages=217–38| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=D'Alessio| first=G.B.| title=[http://ccat.sas.upenn.edu/bmcr/2005//2005-02-31.html review] of {{Harvard citation text|Hirschberger|2004}}| journal=BMCR| volume=2005.02.31| year=2005c| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Davies| first=M.| title=(review of {{Harvard citation text|West|1985a}})| journal=CR| volume=36| year=1986| pages=6–8| jstor=3064211| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=De Sanctis| first=D.| chapter=La geografia mitica del ''Catalogo'': Europa e Fineo| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=129–51| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=DePew| first=M.| title=''POxy'' 2509 and Callimachus' ''Lavacrum Palladis'': <!-- {{lang|grc|αἰγιόχοιο Διὸς κούρη μεγάλοιο}} -->| journal=CQ| year=1994| volume=44| pages=410–26| jstor=639644| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Doherty| first=L.E.| chapter=Putting the Women back into the Hesiodic ''Catalogue of Women''| title=Laughing at Medusa: Classical Myth and Feminist Thought| editor=M. Leonard & V. Zajko| place=Oxford| year=2006| pages=297–325| ISBN=978-0-19-927438-3| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Doherty| first=L.E.| title=Nausikaa and Tyro: Idylls of Courtship in the Phaiakian Episode of the ''Odyssey'' and the Hesiodic ''Catalogue of Women''| journal=Phoenix| volume=62| year=2008| pages=63–76| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Dräger| first=P.| title=Argo Pasimelousa. Der Argonautenmythos in der griechischen und römischen Literatur. Teil 1: Theos aitios| place=Stuttgart| year=1993| isbn=978-3-515-05974-9| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Dräger| first=P.| title=Untersuchungen zu den Frauenkatalogen Hesiods| place=Stuttgart| year=1997| ISBN=978-3-515-07028-7| ref = harv}}
* {{Anchor|E}}{{Citiranje knjige| last1=Easterling| first1=P.E.| authorlink1=P. E. Easterling| last2=Knox| first2=B.M.W.| authorlink2=Bernard Knox| title=The Cambridge History of Classical Literature: Greek Literature| place=Cambridge| year=1985| isbn=978-0-521-21042-3| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Edwards| first=G.P.| title=The Structure of Homeric Catalogues| journal=TAPA| volume=110| year=1980| pages=81–105| jstor=284212| ref = harv}}
* {{Anchor|F}}{{Citiranje knjige| last=Finkelberg| first=M.| title=Ajax's Entry in the Hesiodic ''Catalogue of Women''| journal=CQ| volume=38| year=1988| pages=31–41| jstor=639202| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Fletcher| first=K. |title=[http://ccat.sas.upenn.edu/bmcr/2006/2006-10-03.html review] of {{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| journal=BMCR| volume=2006.10.03| year=2006| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Fletcher| first=R.| chapter=Or such as Ovid's ''Metamorphoses''&nbsp;...| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=299–319| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Fowler| first=R.L.| title=Genealogical Thinking, Hesiod's ''Catalogue'', and the Creation of the Hellenes| journal=PCPS| volume=44| year=1998| pages=1–19| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Führer| first=R.| title=[http://retro.seals.ch/digbib/view?rid=mhl-001:1989:46::245&id=browse&id2=browse1&id3= Hes. P.Oxy. 2509]| journal=Museum Helveticum| volume=46| year=1989| pages=237–8| ref = harv}}
* {{Anchor|G}}{{Citiranje knjige| last1=Gagné| first1=R.| last2=Höschele| first2=R.| title=Works and Nights (Marcus Argentarius, ''AP'' 9.161)| journal=CCJ|volume=55| year=2009| pages=59–72| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Garvie| first=A.F.| title=Aeschylus: Choephori| year=1988| place=Oxford| isbn=978-0-19-872134-5| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Giangrande| first=G.| title=Hesiod's Fragments (review of {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967}})| journal=CR| volume=20| year=1970| pages=151–6| jstor=709670| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Gonzalez| first=J.M.| title=The ''Catalogue of Women'' and the End of the Heroic Age (Hes. fr. 204.94–103 M–W)| journal=TAPA| volume=140| year=2010| pages=375–422| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Griffin| first=J.| title=The Epic Cycle and the Uniqueness of Homer| journal=JHS| volume=97| year=1977| pages=39–53| jstor=631020| ref = harv}}
* {{Anchor|H}}{{Citiranje knjige| last=Hadjicosti| first=I.L.| title=Hesiod fr. 212B (MW): Death at the Skaean Gates| journal=Mnemosyne| volume=68| year=2005| pages=547–54| jstor=4433685| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hardie| first=P.| chapter=The Hesiodic ''Catalogue of Women'' and Latin Poetry| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=287–98| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Haubold| first=J.| chapter=Heracles in the Hesiodic ''Catalogue of Women''| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=85–98| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Heilinger| first=K.| title=[http://retro.seals.ch/digbib/view?rid=mhl-001:1983:40::29&id=browse&id2=browse2 Der Freierkatalog der Helena im hesiodeischen Frauenkatalog I]| journal=MH| volume=40| year=1983| pages=19–34| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hirschberger| first=M.| chapter=Il tema della metamorfosi nel ''Catalogo'' esiodeo delle donne| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=113–27| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hopkinson |first=N. |title=Callimachus: Hymn to Demeter| place=Cambridge| year=1984| isbn=978-0-521-60436-9| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hopkinson| first=N.| title=A Hellenistic Anthology| place=Cambridge| year=1988| isbn=978-0-521-31425-1| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Hornblower| first1=S.| authorlink1=Simon Hornblower| last2=Spawforth| first2=A.| title=Oxford Classical Dictionary| edition=3. rev.| place=Oxford| year=1996| isbn=978-0-19-866172-6| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hunter| first=R.|authorlink=Richard L. Hunter| title=Theocritus: A Selection| place=Cambridge| year=1999| isbn=0-521-57416-1| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hunter| first=R.| title=The Hesiodic Catalogue of Women: Constructions and Reconstructions| place=Cambridge| year=2005a| ISBN=0-521-83684-0| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hunter| first=R.| chapter=Introduction| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005b| pages=1–4| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Hunter| first=R.| chapter=The Hesiodic ''Catalogue'' and Hellenistic Poetry| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005c| pages=239–65| ref = harv}}
* {{Anchor|I}}{{Citiranje knjige| last=Irwin| first=E.| chapter=Gods among Men? The Social and Political Dynamics of the Hesiodic ''Catalogue of Women''| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=35–84| ref = harv}}
* {{Anchor|J}}{{Citiranje knjige| last=Janko| first=R.| authorlink=Richard Janko| title=Homer, Hesiod and the Hymns| place=Cambridge| year=1982| ISBN=0-521-23869-2| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Janko| first=R.| title=''P.Oxy. 2509'': Hesiod's ''Catalogue'' on the Death of Actaeon| journal=Phoenix| volume=38| year=1984| pages=299–307| jstor=1088377| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Janko| first=R.| chapter=<!-- {{lang|grc|πρῶτόν τε καὶ ὕστατιον αἰὲν ἀείδειν}} -->: Relative Chronoloy and the Literary History of Early Greek Epos| editor={{Harvard citation text|Andersen|Haugh|2011}}| year=2011| pages=20–43| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Johnson| first=M.| title=Catullus 2b: The Development of a Relationship in the ''Passer'' Trilogy| journal=CJ| volume=99| year=2003| pages=11–34| jstor=3298079| ref = harv}}
* {{Anchor|K}}{{Citiranje knjige| last=Kakridis| first=J.-Th.| title=<!-- {{lang|grc|Ποίκιλα Ἑλληνικά}} -->| journal=<!-- {{lang|grc|Ἑλληνικά}} -->| volume=16| year=1958| pages=219–22| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Kakridis| first=J.-Th.| title=<!-- {{lang|grc|Μήστρα}} -->: Zu Hesiods frg. 43a M.–W.| journal=ZPE| volume=18| year=1975| pages=17–25| jstor=20180888| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Kakridis| first=J.-Th.| title=Periklymenos: Zu Hesiods frg. 33 M.–W.| journal=ZPE| volume=28| year=1978a| pages=173–7| jstor=20181504| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Kakridis| first=J.-Th.| title=Pleistheniden oder Atriden? Zu Hesiods frg. 195 M.–W.| journal=ZPE| volume=30| year=1978b| pages=1–4| jstor=20181585| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Kenney| first1=E.J.| last2=Clausen| first2=W.V.| title=The Cambridge History of Classical Literature: Latin Literature| place=Cambridge| year=1982| isbn=978-0-521-21043-0| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Kirchhoff| first=A.| title=[http://books.google.com/books?id=9LYRAAAAIAAJ&pg=PR3&lpg=PR3&dq=philologus+1860+kirchhoff&source=bl&ots=RYzk4lQKTY&sig=bY9i2zZhb62raww6C50I6RdbdQs&hl=en&ei=7ejWTvbHFIHX0QGk5p2CDg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CB0Q6AEwAA#v=onepage&q&f=false Homerische excurse]| journal=Philologus| volume=15| year=1860| pages=1–29| ref = harv}}
* {{Anchor|L}}{{Citiranje knjige| last=Leo| first=F.| chapter=[http://hesiodea.org/library/LeoF1894 Hesiodea]| title=Ausgewählte kleine Schriften| volume=ii| place=Rome, 1960| year=1894| pages=343–63| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lightfoot| first=J.L.| title=Hellenistic Collection: Philitas, Alexander of Aetolia, Hermesianax, Euphorion, Parthenius| series=Loeb Classical Library| volume=no. 508| year=2009| place=Cambridge, MA| ISBN=978-0-674-99636-6| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Lloyd-Jones| first1=H.| authorlink1=Hugh Lloyd-Jones| last2=Parsons| first2=P.| title=Supplementum Hellenisticum| place=Berlin| year=1983| isbn=978-3-11-008171-8| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lobel| first=E.| title=The Oxyrhynchus Papyri: Part XXIII| place=London| year=1956| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lobel| first=E.| title=The Oxyrhynchus Papyri: Part XXVIII| place=London| year=1962| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lobel| first=E.| title=The Oxyrhynchus Papyri: Part XXX| place=London| year=1964| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=López García| first=A.| title=Esiodo, Fr. 193. Riesame di ''PSI'' II 131 e nuovi acquisti testuali (''PLit.Palau Rib.'' 21)| journal=ZPE| volume=107| year=1995| pages=53–6| jstor=20189548| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Lyons| first=D.| title=Dangerous Gifts: Ideologies of Marriage and Exchange in Ancient Greece| journal=Classical Antiquity| volume=22| year=2003| pages=93–134| jstor=10.1525/ca.2003.22.1.93| ref = harv}}
* {{Anchor|M}}{{Citiranje knjige| last=Malten| first=L.| title=Kyrene, sagengeschichtliche und historische Untersuchungen| place=Berlin| year=1911| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Marquardt| first=P.A.| title=Hesiod's Ambiguous View of Women| journal=CP| volume=77| year=1982| pages=283–91| jstor=269412| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=March| first=J.| title=The Creative Poet: Studies on the Treatment of Myths in Greek Poetry| place=London| year=1987| ISBN=978-0-900587-52-8| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=March| first=J.R.| chapter=Peleus and Achilles in the ''Catalogue of Women''| editors=B.G. Mandilaras et al. eds.| title=Proceedings of the XVIIIth international Congress of papyrology, Athens 25–31 May 1986| volume=vol. i| place=Athens| year=1988| pages=345–52| isbn=978-960-85019-0-4| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Martin| first=R.P.| chapter=Pulp Epic: The ''Catalogue'' and the ''Shield''| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=153–75| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=McLeod| first=G.| title=Virtue and Venom: Catalogs of Women from Antiquity to the Renaissance| place=Ann Arbor| year=1991| isbn=0-472-10206-0| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Meliadò| first=C.| title=Un nuovo frammento esiodeo in uno scolio a Teocrito| journal=ZPE| volume=145| year=2003| pages=1–5| jstor=20191692| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Über zwei epische Papyri| journal=Aegyptus| volume=31| year=1951a| pages=254–60| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Zur Einordnung der neuen Fragmente| journal=Aegyptus| volume=31| year=1951b| page=268| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=(review of {{Harvard citation text|Traversa|1951}})| journal=Gnomon| volume=27| year=1955| pages=4–6| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=(review of {{Harvard citation text|Schwartz|1960}})| journal=Gnomon| volume=34| year=1962| pages=457–60| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Hesiod Fr. 150, 25 M.–W.| journal=ZPE| volume=2| year=1968a| page=6| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Zu Hesiod Fr. 23 und 30 M.–W.| journal=ZPE| volume=2| year=1968b| page=210| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Das Prooemium des hesiodeischen Katalogs| journal=ZPE| volume=3| year=1968c| pages=126–33| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Merkelbach| first=R.| title=Hesiod Fr. 43(a)41ff. M.–W.| journal=ZPE| volume=3| year=1968d| pages=134–5| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Merkelbach| first1=R.| last2=West| first2=M.L.| title=[http://www.rhm.uni-koeln.de/108/Merkelbach_West.pdf The Wedding of Ceyx]| journal=RhM| volume=108| year=1965| pages=300–17| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last1=Montanari| first1=F.| last2=Rengakos| first2=A.| last3=Tsagalis| first3=C.| title=Brill's Companion to Hesiod| place=Leiden| year=2009| ISBN=978-90-04-17840-3| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Most| first=G.W.| chapter=Two Hesiodic Papyri| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=55–70| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Mureddu| first=P.| chapter=Epiteti femminili nel ''Catalogo'' esiodeo| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=97–112| ref = harv}}
* {{Anchor|N}}{{Citiranje knjige| last=Nagy| first=G.| title=[http://www.press.jhu.edu/books/nagy/BofA.html The Best of the Achaeans: Concepts of the Hero in Archaic Greek Poetry]| edition=2.| place=Baltimore| year=1999| ISBN=0-8018-6015-6| ref = harv}}).
* {{Citiranje knjige| last=Nasta| first=M.| title=[http://kernos.revues.org/430 La typologie des catalogues d’Éhées: Un réseau généalogique thématisé]| journal=Kernos| volume=19| year=2006| pages=59–78| ref = harv}}
* {{Anchor|O}}{{Citiranje knjige| last=O'Callaghan| first=J.| title=Nota paleográfica sobre PLit. Palau Rib. 21| journal=ZPE| volume=110| year=1996| pages=101–2| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Ormand| first=K.| title=Marriage, Identity, and the Tale of Mestra in the Hesiodic ''Catalogue of Women''| journal=AJPh| volume=125| year=2004| pages=303–38| jstor=1562169| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Osborne| first=R.| chapter=Ordering Women in Hesiod's ''Catalogue''| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=5–24| ref = harv}}
* {{Anchor|P}}{{Citiranje knjige| last=Pfeiffer| first=R.| authorlink=Rudolf Pfeiffer| title=[http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k613786/f8.image.r=Philologus.langFR Hesiodisches und Homerisches]| journal=Philologus| volume=92| year=1937| pages=1–18| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Pontani| first=F.| title=Catullus 64 and the Hesiodic ''Catalogue'': A Suggestion| journal=Philologus| volume=144| year=2000| pages=267–76| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Powell| first=J.U.| title=Collectanea Alexandrina| place=Oxford| year=1925| ref = harv}}
* {{Anchor|Q}}{{Anchor|R}}{{Citiranje knjige| last=Reinsch-Werner| first=H.| title=Callimachus Hesiodicus: Die Rezeption der hesiodischen Dichtung durch Kallimachos von Kyrene| year=1976| place=Berlin| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Reitzenstein| first=R.| authorlink=Richard August Reitzenstein| title=Die Hochzeit des Peleus und der Thetis| journal=Hermes| volume=35| year=1900| pages=73–105| jstor=4472723| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Renner| first=T.| title=A Papyrus Dictionary of Metamorphoses| journal=HSCP| volume=82| year=1978| pages=277–93| jstor=311036| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Rutherford| first=I.| chapter=Formulas, Voice, and Death in ''Ehoie''-Poetry, the Hesiodic ''Gunaikon Katalogos'', and the Odysseian ''Nekuia''| editors=M. Depew & [[Dirk Obbink|D. Obbink]]| title=Matrices of Genre: Authors, Canons, and Society| place=Cambridge, MA| year=2000| ISBN=0-674-00338-1| pages=81–96| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Rutherford| first=I.| chapter=Mestra at Athens: Hesiod fr. 43 and the Poetics of Panhellenism| editor={{Harvard citation text|Hunter|2005a}}| year=2005| pages=99–117| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Rutherford| first=I.| chapter=The ''Catalogue of Women'' within the Greek epic tradition: Allusion, Intertextuality and traditional referentiality| editor={{Harvard citation text|Andersen|Haugh|2011}} | place=Cambridge| pages=152–67| isbn=9780521194976| ref = harv}}
* {{Anchor|S}}{{Citiranje knjige| last=Schmidt| first=A.| title=Zum Prooimion des hesiodeischen Frauenkatalogs| journal=Würzburger Jahrbücher für die Altertumswissenschaft| volume=1| year=1975| pages=19–31| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Schwartz| first=J.| title=Pseudo-Hesiodeia: recherches sur la composition, la diffusion et la disparition ancienne d'oeuvres attribuées à Hésiode| place=Leiden| year=1960| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Sistakou| first=E.| chapter=Callimachus Hesiodicus Revisited| editor={{Harvard citation text|Montanari|Rengakos|Tsagalis|2009}}| year=2009| pages=219–52| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Solmsen| first=F.| title=The Sacrifice of Agamemnon's Daughter in Hesiod's ''Ehoeae''| journal=AJPh| volume=102| year=1981| pages=353–58| jstor=294322| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Solmsen| first=F.| title=The Earliest Stages in Hesiod's Text| journal=HSCP| volume=86| year=1982| pages=1–31| jstor=311181| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Stiewe| first=K.| title=Zum Hesiodpapyrus B Merkelbach| journal=Hermes| volume=88| year=1960| pages=253–6| jstor=4475117| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Stiewe| first=K.| title=Die Entstehungszeit der hesiodischen Frauenkataloge| journal=Philologus| volume =106| year=1962| pages=291–99| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Stiewe| first=K.| title=Die Entstehungszeit der hesiodischen Frauenkataloge (Fortsetzung und Schluss)| journal=Philologus| volume=107| year=1963a| pages=1–29| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Stiewe| first=K.| title=(review of {{Harvard citation text|Schwartz|1960}})| journal=GGA| volume=215| year=1963b| pages=152–4| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Stiewe| first=K.| title=Ein Nachtrag zum Hesiodpapyrus A Merkelbach| journal=Philologus| volume=108| year=1964a| pages=291–2| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Stiewe| first=K.| title=(review of P.Oxy. XXVIII)| journal=GGA| volume=216| year=1964b| pages=108–14| ref = harv}}
* {{Anchor|T}}{{Citiranje knjige| last=Treu| first=M.| title=[http://www.rhm.uni-koeln.de/100/Treu.pdf Das Proömium der hesiodischen Frauenkataloge]| journal=RhM| volume=100| year=1957| pages=169–86| ref = harv}}
* {{Anchor|U}}{{Citiranje knjige| last=Uebel| first=F.| title=Literarische Texte unter Ausschluss der christlichen, no. 1275| journal=Archiv für Papyrusforschung| volume=22| year=1973| page=362| ref = harv}}
* {{Anchor|V}}{{Citiranje knjige| last=Vian| first=F.| title=Poèmes hésiodiques et pseudo-hésiodiques| journal=Revue des Études Grecques| volume=74| year=1961| pages=269–74| ref = harv}}
* {{Anchor|W}}{{Citiranje knjige| last=Weiden Boyd| first=B.| title=Virgil's Camilla and the Traditions of Catalogue and Ecphrasis| journal=AJP| volume=113| year=1992| pages=213–34| jstor=29558| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Hesiodea| journal=CQ| volume=11| year=1961| pages=130–45| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Pseudo-Hesiod (review of {{Harvard citation text|Schwartz|1960}})| journal=CR| volume=12| year=1962a| pages=17–19| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=More Notes on the Text of Hesiod| journal=CQ| volume=12| year=1962b| pages=177–81| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Iolkos in der griechischen Dichtung| journal=Glotta| volume=41| year=1963a| pages=278–82| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=<!-- {{lang|grc|γλωθρός}} -->| journal=Glotta| volume=41| year=1963b| pages=282–5| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=(review of P.Oxy. XXVIII)| journal=Gnomon| volume=35| year=1963c| pages=752–9| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Hesiod: Theogony| place=Oxford| year=1966a| ISBN=978-0-19-814169-3| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=New Fragments of Greek Poetry| journal=CR| volume=16| year=1966b| pages=21–4| jstor=706514| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Echoes and Imitations of the Hesiodic Poems| journal=Philologus| volume=113| year=1969| pages=1–9| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Hesiod, ''Fragmenta'', again (response to {{Harvard citation text|Giangrande|1970}}| journal=CR| volume=20| year=1970| page=416| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Greek Poetry 2000–700 B.C.| journal=CQ| volume=23| year=1973| pages=179–92| jstor=638170| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Hesiod: Works & Days| place=Oxford| year=1978| ISBN=0-19-814005-3| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=The Hesiodic Catalogue: Xouthids and Aiolids| journal=ZPE| volume=53| year=1983| pages=33–6| jstor=20183911| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=The Hesiodic Catalogue of Women: Its Nature, Structure, and Origins| place=Oxford| year=1985a| ISBN=0-19-814034-7| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=The Hesiodic Catalogue: New Light on Apollo’s Love-Life| journal=ZPE| volume=61| year=1985b| pages=1–7| jstor=20184321| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Further Echoes and Imitations of the Hesiodic Poems| journal=Philologus| volume=130| year=1986| pages=1–7| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Iaon| journal=ZPE| volume=67| year=1987| page=20| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=The Rise of the Greek Epic| journal=JHS| volume=108| year=1988| pages=151–72| jstor=632637| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=The Invention of Homer| journal=CQ| volume=49| year=1999| pages=364–82| jstor=639863| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Some Homeric Words| journal=Glotta| volume=77| year=2001| pages=118–35| jstor=40262722| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=Greek Epic Fragments| series=Loeb Classical Library| volume=no. 497| year=2003| place=Cambridge, MA| ISBN=0-674-99605-4| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=(review of {{Harvard citation text|Hirschberger|2004}})| journal=Gnomon| volume=79| year=2006a| pages=289–94| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| title=The Catalogue of Women (review of {{Harvard citation text|Hunter|2005a}})| journal=CR| volume=56| year=2006b| pages=275–6| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=West| first=M.L.| chapter=The Hesiod Papyri and the Archaic Epic Language| editor={{Harvard citation text|Bastianini|Casanova|2008}}| year=2008| pages=29–42| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Wilamowitz-Moellendorf| first=U. von| authorlink=Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff| title=Neue Brüchstucke der Hesiodischen Kataloge| journal=SPAW| year=1900| pages=839–51| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Wilamowitz-Moellendorf| first=U. von| title=Lesefrüchte| journal=Hermes| year=1905| volume=40| pages=116–53| jstor=4472979| ref = harv}}
* {{Anchor|Z}}{{Citiranje knjige| last=Ziogas| first=I.| title=Ovid as a Hesiodic Poet: Atalanta in the ''Catalogue of Women'' (fr. 72–6 M–W) and the ''Metamorphoses'' (10.560–707)| journal=[[Mnemosyne (journal)|Mnemosyne]]| volume=64| year=2011| pages=249–70| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Ziogas| first=I.| title=Ovid and Hesiod: The Metamorphosis of the Catalogue of Women| place=Cambridge| year=2013| isbn=9781107007413| ref = harv}}
* {{Citiranje knjige| last=Zutt| first=G.| chapter=Über den Katalog der Heroinen in der Nekyia| title=Beilage zum Programm des grossher-zoglichen Gymnasiums Baden-Baden für das Schuljahr 1893/94| place=Leipzig| year=1894| ref = harv}}

{{refend}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.theoi.com/Text/HesiodCatalogues.html Engleski prijevod] zastarjelog izdanja {{Harvard citation text|Evelyn-White|1936}} na na ''Theoi Project''.
* [http://www.hs-augsburg.de/~harsch/graeca/Chronologia/S_ante08/Hesiodos/hes_ka00.html Grčki tekst] izabranih fragmenata na ''Bibliotheca Augustana'', temeljen prvenstveno na {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1967}} i {{Harvard citation text|Merkelbach|West|1990}}, ali uključuje i sporni fragment o Akteonu ({{Harvard citation text|Hirschberger|2004}} fr. [http://www.hs-augsburg.de/~harsch/graeca/Chronologia/S_ante08/Hesiodos/hes_ka07.html#hi103 103]), premda nekih novih i ažuriranih fragmenata ili nema ili ne odražavaju današnje stanje filoloških istraživanja, a ni redoslijed svih fragmenata nije sasvim točan.
* [http://books.google.com/books?id=CgGbIKguHwsC&&pg=PA40#v=onepage&q&f=false Google Books pregled] najnovijeg i ažurnog engleskog prijevoda u {{Harvard citation text|Most|2007}}.

[[Kategorija:Grčka književnost]]