Vidi kôd stranice Judita (Marko Marulić)

<!--'''Judita (Marko Marulić)'''-->{{stilska dorada}}
{{Infobox knjiga 
| naziv           = Judita
| naziv_izvornika = Judit
| prijevod        = 
| slika           = [[Datoteka:Judita-str1.gif|200px]]
| opis_slike      = Naslovnica prvog izdanja ''Judite''
| autor           = [[Marko Marulić]]
| ilustrator      = 
| dizajn korica   = 
| država          = {{ZD+X/H|HRV}}
| jezik           = [[hrvatski]] ([[čakavsko narječje]])
| žanr            = 
| vrsta_djela     = [[biblijsko-vergilijanski ep]]
| izdavač         = 
| datum_izdanja   = [[1521.]]
| vrsta_korica    = 
| broj_stranica   = 
| pripovjedač     = 
| gledište        = 
| vrijeme_radnje  = 
| mjesto_radnje   = [[Ekbatana]], [[Jeruzalem]]
| glavni_lik      = [[Judita]]
| vrhunac         = 
| teme            = [[domoljublje]], [[hrabrost]], [[kršćanstvo|kršćanska uzoritost]]
| isbn            = 
}}

'''Judita''' je najznamenitije djelo [[Marko Marulić|Marka Marulića]] i prvi umjetnički ep [[Hrvatska književnost|hrvatske književnosti]] ispjevan na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]]. Sastoji se od šest pjevanja i ukupno 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. Napisao ju je [[1501.]] godine, a objavljena je [[1521.]], te za njegova života još dva puta u samo 18 mjeseci. Zapažena je i izvan granica Hrvatske i prevedena na mnoge svjetske jezike.<ref name="HE">[http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/1039-marulic-marko Hrvatska enciklopedija - Marko Marulić], pristupljeno 5. studenog 2013.</ref>

Ep prati pripovijest o udovici Juditi koja svojom hrabrošću spašava rodni grad Betuliju. Povijesne analize tumače djelo kao alegorijski spjev u kojem je prikazana turska opsada Splita.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/36559/ Proleksis - Marko Marulić], pristupljeno 5. studenog 2013.</ref>

== Kompozicija ==
=== Povijesna pozadina ===
Radnja spjeva odvija se u vrijeme uspona [[Asirija|asirske države]] i njezinog pada potkraj [[7. stoljeće|7. stoljeća]]. Tada su se naime, nezadovoljni okrutnom vladavinom Asiraca, udružili vladari [[Medija|Medije]] i [[Babilonsko Carstvo|Babilona]] i podigli ustanak protiv Asiraca. Početkom [[612. pr. Kr.]] osvojili su asirsku prijestolnicu [[Niniva|Ninivu]]. Premda je asirski kralj još neko vrijeme vladao iz [[Haran]]a, Asirsko je carstvo prestalo postojati. Ubrzo su Babilonci osnovali [[Novobabilonsko Carstvo]] i za prvoga kralja postavili [[Nabopolasar]]a, inače rodom iz [[Kaldeja|Kaldeje]].

Kad je [[Nabopolasar]] potisnuo asriske snage sve do gornjeg toka [[Eufrat]]a, [[Egipat]] se zabrinuo i poslao pomoć Asiriji ([[616. pr. Kr.]]). Istvremeno, [[Medijsko Carstvo|Medijci]], koji su se nalazili na području zapadnog [[Iran]]a i sada se širili prema [[Anatolija|Anatoliji]], sklapaju savez s Babilonijom. Godine [[610. pr. Kr.]] Babilonci uz pomoć Medijaca osvajaju [[Haran]] i potiskuju Asirce i Egipćane na područje [[Sirija|Sirije]]. Odlučujuća je bila [[bitka kod Karkemiša]], 605. pr. Kr. u kojoj s babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin i nasljednik [[Nabukodonozor II.]], koji i odnosi konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon bitke, na vijest da mu je otac umro, vraća se u Babilon i ondje biva okrunjen.<ref>Georges Roux, ''Antički Irak'', Penguin Books Limited, 1992., {{ISBN|9780141938257}} {{eng oznaka}}</ref> Najveći uspon babilonska država je i doživjela pod Nebukadnezarom (Nabukodonozorom) II., koji je obnovio [[Babilon]], osvojio velika područja [[Sirija|Sirije]] i [[Palestina|Palestine]] te odveo Židove u ropstvo.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Nebuchadrezzar-II Encyclopædia Britannica], www.britannica.com: ''Nebuchadrezzar II'' (pristupljeno 20. studenog 2016.) {{eng oznaka}}</ref>

Alegorijski, Marulić djelo smješta u vrijeme [[Hrvatsko-osmanski ratovi|Hrvatsko-osmanskih ratova]], odnosno [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|Stogodišnjeg rata s Turcima]], koji su se u svom silovitom napredovanju nakon slamanja [[Bosansko kraljevstvo]] približili [[Split]]u. Vidjevši demoraliziranost i gubitak nade kod svojih građana, koji su se pripremali za pad Splita, Marulić je htio uliti nadu i podići moral svojih sugrađana. Prema povijesnim zapisima, Osmanlije su se nalazile nadomak Splitu i pripremali se za osvajanje izlaza na [[Dalmacija|Srednju Dalmaciju]].<ref name=dunja/>

=== Nadahnuće i namjena ===
Marulić je djelo počeo pisati u korizmenim danima, kada je u svom pismu oslovnjenom na don Dujma, napisao da je [[nadahnuće]] za svoju knjigu (libar) dobio "prevrćući knjige [[Stari Zavjet|Staroga Zavjeta]]".<ref name=grcic7>Matica Hrvatska, ''Marko Marulić: Judit/Judita'', drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje, preveo Marko Grčić, str. 7-11, {{ISBN|978-953-150-1558-1}}</ref> Kako je i sam napisao u uvodniku izvornoga izdanja, namjerio se na [[Judita (knjiga)|knjigu o Juditi]], gdje mu se svidjela biblijska pripovijest o hrabroj udovici [[Judita|Juditi]] i "preoholom Holofernu, koja ubivši ga, oslobodi svu izraelsku zemlju od pogibelji koja se već bijaše nadvila."<ref name=grcic7/> Kako je naveo u pismu, poslužio se ovom parabolom kako bi ispjevao hrabrost Judite i ukazao na važnost vjere u [[Isus Krist|Isusa Krista]] i u svoj narod. Dalje je istaknuo, kako nije preuzeo priču, već "pripovijest pretočio u stihove, i po zakonu starih poeta kojima nije dosta da ispripovijede kako se neka zgoda zbila, nego mnoge postupke miješaju da bi ugodili onima što čitaju".<ref name=grcic7/> Istovremeno je želio napisati djelo čitljivo [[splitsko plemstvo|splitskom plemstvu]] i puku te pridonijeti kulturnom razvoju grada.<ref name=dunja>Marko Marulić, ''Judita'', grupa prevoditelja i suradnika ([[Josip Bratulić]], [[Stjepan Damjanović]], [[Iso Velikanović]], [[Koloman Rac]] i dr.), predgovor: Dr. Dunja Fališevac, Sys Print, Zagreb, 1996., str. 12, {{ISBN|953-6041-06-5}}</ref>

Poput [[Dante Alighieri|Dantea Alighierija]], i Marulić svoj uzor pronalazi u antičkoj književnosti, ali sa kršćanskim elementima. Istovremeno je nasjedovatelj antičke poetičke baštine i kršćanski pjesnik, koji se koristi antičkim epskim značajkama; tako [[invokacija|invokacijom]] ne zaziva [[muze]], kao što je slučaj kod [[Homer]]a i [[Vergilije|Vergilija]]<ref>Dragica Dujmović-Markusi, ''Književni vremeplov - ćitanka iz hrvatskog jezika za prvi razred gimnazije'', Profil, 8. izdanje, 2014., str. 242, {{ISBN|978-953-12-0523-8}}</ref>, već kršćanskoga Boga, a time i židovskoga [[Jahve]]a.<ref name=dunja/> Kao i u ''[[Božanstvena komedija|Božanstvenoj Komediji]]'', kršćanskom društvu približava biblijsku prispodobu, a istovremeno i šalje poruku smještajući je u kontekst svoga vremena.

Osim što je djelom htio potaknuti na otpor prema Turcima, Marulić je građane htio podsjetiti i na [[spolnost i kršćanstvo|kršćanski pristup spolnosti]], važnosti predbraćne čistoće, čistoga života i otvorenosti novom životu. Spominje i [[Sodoma i Gomora|Sodomu i Gomoru]], biblijske gradove koji su razoreni zbog pretjerane [[bludnost]]i, [[prostitucija|prostitucije]], negiranja božje postojanosti i gubitka svakoga oblika [[moral]]a:<ref name=grcic7/> ''Eto, k vama ide moja veleštovana Judita, možda ne s manjim ukrasom nego kad se bijaše pokazala Holofernu, nego dapače da vas okrijepi u pridržavanju svete čistoće, pred vaše oči izijevši i postavivši sve ljepote, kreposti, krasote, dike i slave moje...'' Također, poručuje svakom čitatelju da se ugleda na hrabrost i njezinu krepost, ne bojeći se turske napasti, koja je "samo kušnja koju Bog pred nas stavlja". Time želi reći kako se hrvatska državnost mora izboriti slogom i vjerom, a ne skrivanjem i razmišljanjem o predaji, kako su to činili [[Židovi]] uoči Holofernovog napada u djelu.<ref name=dunja/>

Iako je posvećeno njegovu kumu i splitskom svećeniku, Marulić je djelo namijenio običnom splitskom puku, koji i kako sam kaže nije učen niti poznaje [[talijanski]] ili [[latinski jezik]].

=== Uvodnik ===
Na petoj stranici izvornika Judite, Marulić je zapisao da je djelo napisao ''od [[Rođenje Krista|utjelovljenja Isuskrstova]] godine prve nakon tisuću i petstote, dvadeset i drugoga dana mjeseca travnja, u Splitu gradu'', što odgovara [[22. travnja|22. travnju]] [[1501.]] godine, iako se pojedini [[Povijest književnosti|povjesničari književnosti]] ne slažu da je to uistinu nadnevak završetka djela.<ref name=grcic7/> U uvodniku ističe kako je ep posvetio splitskom kanoniku don [[Dujam Balistrilić|Dujmu Balistriliću]], ostavivši iskaz o pjesništvu i izvorima kojima se koristio kako bi napisao djelo:<ref name=dunja/> {{citat|Evo bo historiju tuj svedoh na versih, po običaju naših začinjavac i jošće po zakonuonih starih poet, kam ni zadovoljno pročitati ako je dilo prošlo, da mnoge načine opkladaju, neka je vičnije onim ki budu štiti...}}

U srednjem dijelu uvodnika ili pogovora, Marulić daje opis vremena u kojem se djelo odvija, povijesno potkrijepljen i stilski dorađen kako bi uveo čitatelja u djelo, ali ujedno dao i uvid u povijest naroda [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]] u vremenu 6 stoljeća prije Kristova rođenja. Nabukodonozor [II.], kralj [[Babilonija|Babilonije]] i Asirije, tada je u svojoj vlasti držao asirsku prijestolnicu Ninivu, te porazivši [[Arfaksad]]a, kralja Medije, kod rijeke [[Eufrat]]a u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] postade vladar novobabilonskog kraljevstva. Svima koji su graničili s njim poruči da se predaju, ali oni se ne htjedoše pokoriti, pa otpremi Holoferna, koji osvoji sve kuda prođe.<ref>Hrvoje Gračanin, Ivana Malus Tomorad, Mladen Tomorad, ''Povijest 1 - udžbenik povijesti za 1. razred gimnazije'', 1. izdanje, Samobor, Meridijani, str. 45, {{ISBN|978-239-171-8}}</ref>

Marulić u nastavku daje prikaz cijele radnje u obliku kratkog [[esej]]a, a potom u obliku natuknica izdvaja najvažnije iz svakog pjevanja odnosno knjige (libra).<ref>Matica Hrvatska, ''Marko Marulić: Judit/Judita'', bilješka prevoditelja Marka Grčića, str. 154, Zagreb, 2003., drugo, izmijenjeno izdanje, {{ISBN|978-953-150-558-1}}</ref>

== Sadržaj ==

==== Prvo libro ====

Prvo pjevanje započinje uvodom u kojem se opisuje grad Ekbatan koji je sazidao kralj Arfaksad. Grad je bio oličenje njegove moći. No, mnogi su bili zavidni na njegovu moć, kao što je bio Nabukodonozor. U sukobu kod Eufrata između Arfaksada i Nabukodonozora, pobjeđuje Nabukodonozor. Nagradio je sve one koji su se borili za njega i šalje u sve okolne zemlje glasnike sa porukom da mu se imaju pokloniti ili će biti osvojeni. Mnogo zemalja ga je ismijalo, na što se on zaklinje svojim prijestoljem da će ih sve pokoriti. Holofernu daje zadaću da zapovijeda vojskom i krene na zapad kako bi pokorio nedostojnike.

==== Drugo libro ====

Holofern prelazi sa vojskom u Asiriju gdje nemilosrdno pokorava sve one koji mu se odupiru. Ostale koji se ne opiru podvlašćuje bez nasilja. No, Elaikim, židovski svećenik, narodima piše pisma da se bore i čuvaju Jeruzalem, napominje im da je spas u vjeri i molitvi Bogu. Kada Holofern saznaje za ta pisma razljuti se jer iz njih je jasno da se židovi spremaju na otpor. Jedan od njegovih vojnika po imenu Akior, pokušava mu pojasniti kako židovski narod ima jednog Boga i da je u bitkama on uvijek uz njih, a da ih se porazi moraju biti u božjoj nemilosti. Vojnicima Akiorove riječi nisu milo sjele.

==== Treće libro ====

Da bi se osvetili Akiora svežu njegovi suborci za drvo ispred Betulije nadajući se kako će ga stanovnici smaknuti, no kako je Akior vjernik u židovskog Boga, oni ga poštede i prirede mu gozbu. Holofern napada grad, a stanovnici njegovu vojsku zasipaju kamenjem sa zidina. Holofern prekida dotok vode u grad i pokušava ih iscrpiti. Nakon 20 dana zavladala je žeđ u gradu i počinju se javljati građani da se pregovara o predaji. No, Ozij moli građane da se strpe još nekoliko dana kako bi im Bog poslao pomoć. Među stanovnicima je bila i Judita, naročite fizičke ljepote, udovica je i živi čestito i mnogo se moli Bogu, posti, daje milostinju jer je bila blažena sa mnogo imovine. Muž joj je umro pod suncem prije nekoliko godina, a od tada živi sa svojom sluškinjom Abrom. Judita je nesretna jer su židovi lagano pribjegli rješenju da se predaju u nedaći. Obraća se ljudima i zaziva Abrahama, Izaka i Jakova, i navodi da će ih Bog spasiti ako budu ustrajni i ne iskušavaju ga. Juditina vjera u Boga je čista i nepokolebljiva. Kaže im da će sa svojom sluškinjom u noći izaći iz grada i neka se svi mole za Božju pomoć dok se one ne vrate.

==== Četvrto libro ====

Judita se priprema zavesti Holoferna, uredila se poput prelijepe mlade žene koja odiše sa mladenačkom ljubavi. Božji dar Juditi bila je privlačnost kojoj nitko nije mogao odoljeti. Prije polaska Holofernovom taboru, Judita si priprema objed od kruha, sira, vina, ulja i prge. Svi stanovnici mole se za njen uspjeh kako Judita sve više odmiče od grada. Pod izlikom da bježi iz grada te da želi pomoći Holofernu kako da brzo osvoji grad i bez puno žrtava, ulazi u neprijateljski tabor. Ubrzo mu Judita svojom privlačnošću pomuti razum.

==== Peto libro ====

Judita jede svoj objed koji je pripremila, a ne hranu Holoferna. Holofern joj daje slobodu kretanja kroz Tabor kroz puna tri dana, a četvrti dan Holofern priređuje gozbu i šalje joj slugu Bagou da joj priopći kako Holofern zahtijeva da se ona useli njemu, no ona to hladno odbija, ali ipak svrati na večeru. Na večeri, napije Holoferna i on pada u san potpuno pijan. Moli se sa Abrom Bogu, i zakolje Holoferna, osječe mu glavu i odnosi je nazad u Betuliju. Građani slave, zahvaljuju Bogu i Juditi. Holofernovi vojnici otkrivaju njegovo tijelo, vidjevši njegovu glavu na zidinama grada bježe u panici i strahu.

==== Šesto libro ====

U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u [[Jeruzalem]]u poslije odlaska Holofernove vojske. Opisuje i dolazak popa Elijakima sa svojim popovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više udavala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.

== Likovi ==
=== Judita ===
Judita vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je pobožna i bogobojazna. Vidjevši da je pred Izraelom još jedna kušnja u kojoj mnogi posustaju i okreću leđa Bogu, ona odlučuje učiniti nešto što bi bez Božje pomoći bilo nemoguće.Ljubav prema Jahvi dala joj je snagu i hrabrost da ode među neprijatelje. Da Bog nije bio na njenoj strani, sigurno bi je otkrili i ubili. No ova, vođena ljubavlju prema svom narodu i Bogu, otkrila je svu svoju ljepotu i učinila ono što je smatrala svojom dužnoću. Spasila je svoj narod pri tome žrtvujući svoj čime je dokazala da je vrlo požrtvovna .

=== Holofern ===
Holofern, u nekim izvorima i Holoferno<ref name=lektire>[http://www.lektire.hr/judita/ Lektire.hr], M.I.: ''Judita (Marko Marulić) - kratak sadržaj, likovi, analize...'' (pristupljeno 20. studenog 2016.)</ref>, babilonski vojskovođa, često naslovljen sa "vojvoda".<ref name=grcic7/> Nakon što je Nabukodonozor osvojio Ninivu i pokorio Medijce, poslao je glasnike u sve gradove graničnih država o mogućnosti predaje. Nakon što su oni to složno odbili (smatrajući da je posrijedi šala), imenuje Holoferna vođom vojne u zapadne zemlje. Prilikom imenovanja zapovjednikom, Nabukodonozor ga naziva ''bisernom krunom, zlatorepnom strijelom kuda god je hodio''. Ističe njegove [[hrabrost]] ''u svim bojevima svojim'', u kojima je ''sve porazio, pobio, protivnike''.<ref name=matica25>Matica Hrvatska, ''Marko Marulić: Judit/Judita'', drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje, preveo Marko Grčić, str. 25 (bilješka za prvo pjevanje), {{ISBN|978-953-150-1558-1}}</ref> Ovim ukrasnim pridjevima, Nabukodonozor ističe Holofernovu važnost u širenju carstva i jačanju samog njegovog položaja, a vjerujući u njegovu sposobnost mu i povjerava ovaj zadatak. No, u riječima zapovijedi, daje se naslutiti kako mu nehotično daje do znanja da se ne uzoholi, jer kaže: ''Gradove i krajeve osvoji za mene/Da me se svatko boji, svatko da me štuje'' i naglašava svoje pretenzije za širenjem i moći.<ref name=matica25/> Prema daljnjim stihovima, Holofern je spremno poslušao kralja i okupio vojsku od ''sto i dvadeset hiljada pješaka, mladih, golobradih i pri najboljoj snazi''; iz opisa se iskazuje snaga i moć babilonske vojske, koja u [[metafora|metafori]] predstavlja Osmansku vojsku. [[Vođa]] koji upravlja takvom vojskom ima veliko strahopoštovanje u svojoj zemlji.<ref name=lektire/><ref name=matica25/>

== Izdanja i prijevodi ==
Utemeljenjem [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] na početku [[20. stoljeće|20. stoljeća]] hrvatski književnici i povjesničari književnosti prozvali su Marulića ''Ocem hrvatske književnosti''.<ref name=citajme>[http://citajme.com/nekoliko-zanimljivosti-o-marku-marulicu-ocu-hrvatske-knjizevnosti/ Citajme.com], Magdalena Hadžić: ''Nekoliko zanimljivosti o Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti'', 18. kolovoza 2014. (pristupljeno 22. studenog 2016.)</ref> Tada su novoosnovano društvo i [[Matica hrvatska]] objavili divot-izdanje ''Judite'' s opsežnim pregovorom i tumačenjem manje poznatih riječi te urešeno sa osam crteža slikara [[Oton Iveković|Otona Ivekovića]].<ref name=maticahr>[http://www.matica.hr/vijenac/186/Pohvala%20Marku%20Maruli%C4%87u%20ocu%20hrvatske%20autorske%20knji%C5%BEevnosti/ Matica hrvatska], [[Josip Bratulić]]: ''Pohvala Marku Maruliću ocu hrvatske autorske književnosti'', [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], br. 181 (pristupljeno 22. studenog 2016.)</ref>

Prvo izdanje ''Judite'' usporedno prevedene na [[hrvatski književni jezik]] priredio je i objavio [[Josip Bratulić]] [[1983.]] u sklopu znanstvenog rada o Marulićevoj ''Juditi''. U prevođenju su mu pomogli "marulozi", akademici [[Milan Moguš]] i [[Mirko Tomasović]]. U priređivanju prvog sveobuhvatnog izdanja Judite, korišteni su i izvori iz časopisa ''Colloquia Maruliana'' i velikom ''Rječniku Marulićeve Judite'' suradnika Milana Moguša.<ref name=napomena/>

Godine [[1989.]], kao prvo izdanje Knjige Mediterana, izašla je Judita s likovnim prilozima sedamnaestorice hrvatskih slikara i grafičara, među kojima se ističu djela [[Andrija Medulić|Andrije Medulića]] i [[Bela Čikoš Sesija|Bele Čikoš Sesije]].<ref name=maticahr/>

Usto je [[1998.]] Margarita Stocker na [[Sveučilište Yale|Sveučilištu Yale]] objavila djelo ''Judith, Sexual Warrior, Women and Power in Western Culture'', u kojoj je potanko razložila i obuhvatila [[Judita|Juditin položaj]] i mjesto koje zauzima u zapadnoeuropskoj kulturi te se posebno osvrnula na značaj u [[hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]] zbog kojeg je ep dobio posebno svrstavanje kao biblijsko-vergilijanski.<ref name=amazon>[https://www.amazon.com/Judith-Sexual-Warrior-Western-Culture/dp/0300186959 Amazon.com], vrsta: biblijske studije i izvori, ''Margarita Stocker: Judith: Sexual Warrior: Women and Power in Western Culture'', 1. studenog 1998. (pristupljeno 21. studenog 2016.) {{eng oznaka}}</ref> To je i prvi stručni kritički osvrt u kojem se spominje Marulićevo djelo pisan na [[engleski|engleskom jeziku]] i prvi od strane nekog američkog autora.<ref>[http://www.journals.uchicago.edu/doi/abs/10.2307/2901510 University of Chicago Press], Sara F. Matthews-Grieco: ''Judith: Sexual Warrior. Women and Power in Western Culture. Margarita Stocker'', kritika objavljena u časopisu ''Reneisance Quarterly'', vol. 53, br. 3, jesen 2000. (pristupljeno 21. studenog 2016.) {{eng oznaka}}</ref> Stocker je i svpjem djelu odradila književne ostvaraje za vrijeme [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], koji su kao osnovni predložak koristili Marulićevo djelo, njezine utjecaje tijekom vjerskih ratova, [[Reformacija|reformacije]], koja je odbacila veći dio parabole, i utjecaj u [[film|filmskoj industriji]], [[glazba|glazbi]] i legendama koje su nastale za [[nacizam|nacističkoga]] i [[komunizam|komunističkoga režima]].<ref>[http://yalebooks.com/book/9780300186956/judith-sexual-warrior Yale University Press], Yale Books: stara i nova izdanja: ''Judith: Sexual Warrior, Women and Power in Western Culture'', 1. studenoga 1998. (pristupljeno 21. studenoga 2016.) {{eng oznaka}}</ref>

U spomen na petstotu obljetnicu najpoznatijega Marulićeva djela, Matica hrvatska tiskala je [[CD|kompaktni disk]] (CD) s njegovim tekstovima, a prijevod na hrvatski jezik načinio je Marko Grčić. Jubilarno izdanje bilo je popraćeno s likovnim prilozima [[Matko Trebotić|Matka Trebotića]].<ref name=maticahr/>

Bratulić je ponovno [[2003.]] u suradnji s Maticom hrvatskom objavio drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje ''Judite'' sa slobodnim prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, koju je preveo Marko Grčić, koristeći se zabilješkama poznatih jezikoslovaca i istraživača Marulićevih djela, među kojima se ističu [[Vatroslav Jagić]], [[Marcelo Kušar]], [[Petar Kasandrić]], [[Vjekoslav Štefanić]], [[Petar Skok]], [[Vojmir Vinja]], [[Mate Hraste]], [[Ivan Slamnig]], [[Marin Franičević (pjesnik)|Marin Franičević]], [[Josip Vončina]], [[Tonko Maroević]] i mnogi drugi.<ref name=napomena>Matica hrvatska, ''Marko Marulić: Judit/Judita'', drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje, prevodiočeva napomena: str. 175-181, {{ISBN|978-953-150-1558-1}}</ref> Dopunjeno izdanje imalo je dvije svrhe: upotrijebiti tečan suvremeni jezik, ali i očuvati spomen na staru hrvatsku čakavštinu i početke stvaranja hrvatskoga književnoga jezika, zbog čega su prevoditelji i suradnici zadržali [[aorist]] i [[imperfekt]] kao vrijeme pripovijedanja i neke izraze koji se u današnjem hrvatskom više ne koriste.<ref name=napomena/>

=== Prijevodi ===
(nepotpun popis)
*engleski jezik <ref name="HE"/>
*mađarski jezik <ref name="HE"/>
*talijanski jezik <ref name="HE"/><ref>[http://www.dhkp.hr/traduktologija/112-iva-grgic-maruliceva-judita-na-talijanskom DHKP - Iva Grgić:Marulićeva Judita na talijanskom], pristupljeno 5. studenog 2013.</ref>
*francuski jezik <ref name="HE"/>
*litavski jezik <ref name=litva>Ivo Sanader: Marulić u Litvi, Judita na litavskom: zapis sa službenog državnog posjeta Republici Litvi, 4. i 5. studenoga 2005./Marko Maruličiaus : Istorija apie šventaja našle Judita, kroatiškom eilem sudeta , [[Colloquia Maruliana]], 15 (2006.), str. 209.-240.</ref>

== Značaj ==
=== Jezik ===
''Judita'' je najznačajnije Marulićevo djelo i najznamenitije djelo hrvatske humanističke i renesansne književnosti.<ref name=took/> Osim u Hrvatskoj, bilo je priznato u cijeloj [[Europa|Europi]] kao ekvivalent [[Shakespeare]]ovim ili [[Dante]]ovim djelima. Obilježava početak hrvatske umjetničke književnosti, jer je Marulić na hrvatskom jeziku, točnije [[splitska čakavština|splitskoj čakavštini]] svoga vremena<ref name=took>[https://library.tookbook.com/book/4272 TookBook.com], Marko Marulić, ''Judita'', Bulaja naklada d.o.o., {{ISBN|978-953-328-096-7}} (pristupljeno 24. listopada 2016.)</ref> uspio ostvariti epski književni oblik kakvi su talijanski, španjolski i francuski humanisti pisali pretežito na [[latinski jezik|latinskom jeziku]]. Marulić je u samom naslovu naglasio važnost djela ''u versih, hrvacki složena'', kojim je potaknuo širenje kulture i hrvatske domoljubne misli pisanom riječi na materinskom jeziku.<ref name=vremeplov/>

Budući da je to prvo djelo u cijelosti napisano na hrvatskom jeziku, Marulić je njime zavrijedio naslov "oca hrvatske književnosti".<ref name=citajme/> Marulić je stvorio temelje za razvoj [[Hrvatski književni jezik|hrvatskog književnog jezika]] na temelju stare, splitske čakavštine u koje je, zbog kršćanske tematike, unio i neke elemente [[crkvenoslavenski|crkvenoslavenskog jezika]].<ref name=vremeplov>Dragica Dujmović Markusi, Sandra Rosetti-Bazdan, ''Književni vremeplov 2 - čitanka iz hrvatskog jezika za 2. razred gimnazije'', Profil, Zagreb, 2014, 7. izdanje, str. 95-101, {{ISBN|9789531207096}}</ref> I sam je za života bio svjestan važnosti ''Judite'' i svih djela napisanih na hrvatskom jeziku, jer je njima u hrvatsku književnost unio [[renesansa|renesansu]]. Time je njegovo značenje u hrvatskoj književnosti dvojako;<ref name=took/> Marulić je pisao stilom kasnog humanizma istovremeno nagoviještajući dolazak renesanse zastušljivanjem drugih pjesničkih obilježja.<ref>Rafo Bogišić, isječak iz kritike Marulićeve Judite, Dragica Dujmović Markusi, Sandra Rosetti-Bazdan, ''Književni vremeplov 2 - čitanka iz hrvatskog jezika za 2. razred gimnazije'', Profil, Zagreb, 2014, 7. izdanje, str. 101, {{ISBN|9789531207096}}</ref>

Njegovo književno-teorijsko razmišljanje u predgovoru epa prvo je takve vrste u hrvatskoj književnosti i jedno od prvih u europskoj renesansi. Djelo je napisano dvostruko rimovanim dvanaestercem, najzahtjevnijim stihom, čija je glavna značajka rimovanje u sredini i na kraju stiha.<ref name=lektire/> Takvo složeno rimovanje, Marulić je preuzeo od začinjavaca, jednih od svojih izvora, srednjovjekovnih svećenika glagoljaša koji su za vrijeme [[sveta misa|svete mise]] započinjali [[pjevanje]].<ref name=vremeplov/>

=== Stilske značajke ===
Judita je kršćansko-vergilijanski ep u kojem je Marulić oblikovao biblijski predložak obogaćujući ga vlastitim komentarima i pjesničkim uresima. Budući da se u djelu u podjednakoj mjeri javljaju elementi klasičnog (vergilijanskog) pjesništva i kršćanske književnosti, djelo je ujedno i humanističkoga i renesansnoga karaktera.<ref name=took/>

Glavna značajka vergilijanske lirike u ''Juditi'' je [[kršćanska invokacija]], koja se razlikuje od [[Invokacija|klasične invokacije]] po tome što Marulić ne zaziva muze, već Isuskrsta, kršćanskoga Boga. Također, antički i rimski uzori utjecali su na oblikovanje sadržaja, njegovu kratkoću i jasnost urešenu [[stilske figure|stilskim izražajnim sredstvima]], poput [[poredba|usporedbi]] prilikom opisivanja Juditine ljepote, [[metafora]], [[epitet]]a. Prema humanističkih uzorima, u djelu se pomegdje spominje i antička građa. koju je Marulić uklopio u [[opis (književnost)|opis]]e krajolika, ljudi, mjesta i svoga zavičaja.

Uz klasičnu poeziju, ''Judita'' obiluje biblijskim motivima; od samog izvora, [[knjiga o Juditi|Knjige o Juditi]], Marulić ističe pobožnost glavne junakinje, koja je u alegorijskom smislu vjernost hrvatskoga naroda [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] tijekom nemirnih vremena kraja [[Srednji vijek|Srednjeg]] i početka [[Novi vijek|Novoga vijeka]]. Sama Judita svoj naum predaje u Božje ruke, a Marulić joj pripisuje pobožnost i bogobojaznost kao dvije najveće (duhovne) vrline. Biblijskim obilježjima epa pridodaju se i talijanski književni utjecaji i renesansni noviteti. Tu se najčešće ističe petrarkistički opis Juditine tjelesne i duhovne uzvišenosti, naturalistički opis Holoferna kao opreka Juditinoj ljepoti i prikaz vojske u duhu [[realizam (književnost)|realizma]], gdje se jasnošću preklapa sa obilježjima vergilijanske lirike.<ref name=vremeplov/>

=== Ideja i alegorija ===
Glavna poruka (poenta) ili ideja djela proizlazi iz suprostavljanja glavnih likova, Judite i Holoferna. Njihove suprotnosti i naglašene različitosti predstavljaju pobjedu slobode nad [[ropstvo]]m, [[pravda|pravde]] nad ovozemaljskom vladajućom nepravdom, [[dobro|dobra]] nad [[zlo]]m, [[teizam|vjere]] nad [[ateizam|nevjerom]], čistoće i čednosti nad razuzdanosti. Te se poruke u različitim oblicima javljaju i promiču u svim knjigama, samim likovima, a ponegdje i opisima, najčešće ljudi i domaćega života (građanski, mornarski, ribarskii  seoski motivi), čija jednostavnost pobjeđuje materijalno [[bogatstvo]] i nesretnost koju donosi sa sobom.

U epu je naglašen i [[domoljublje|domoljubni osjećaj]]. Marulić je povukao usporednicu između biblijske prispodobe o Juditi i geoplotičke i povijesne situacije u splitskoj okolici, ali i samoj hrvatskoj. Židovi u prenesnom značenju predstavljaju [[Hrvati|hrvatski narod]] kojega su u prošlosti morili Asirci, a sada ga u Marulićevo doba more Turci nadomak Klisa<ref>Fraser, Robert William, ''Turkey, Ancient and Modern. A History of the Ottoman Empire From the Period of Its Establishment to the Present Time'', Edinburgh, Adam & Charles Black, 1854., u suradnji s [[Harvardovo sveučilište|Harvardovim sveučilištem]], str. 244-245 {{ISBN|978-1-4021-2562-1}}. {{eng oznaka}}</ref>, posljednje utvrde hrvatstva u [[Dalmacija|Dalmaciji]], posljednje crte obrane kršćanstva.<ref>Turnbull, Stephen, ''The Ottoman Empire, 1326-1699'', New York, Osprey Publishing Ltd., 2003., str. 49-51, {{ISBN|9781841765693}}. {{eng oznaka}}</ref> Juditin čin i Betuljanima i hrvatskome narodu zorno prikazuje da se uz Božju pomoć i vlastitom vjerom može spasiti od svake opasnosti.

Ovim epom Marulić se predstavio i kao renesansni pjesnik, predvodnik novog književno-povijesnog umjetničkog pravca u hrvatskoj i europskoj književnosti. To je ponajprije vidljivo u jasnoći svega što prikazuje, opisuje, pripovijeda, u redoslijedu izlaganja dođaja i razvoju radnje (fabule) te u slikovitosti samoga djela. Zbog svoje namjene djela običnome puku i alegorijskoga značaja, ''Judita'' je aktualna za svako vrijeme [[hrvatska povijest|hrvatske povijesti]], u kojoj se hrvatski narod često nalazio pod vlašću drugih, stranih vladara unatoč jasnoj želji za neovisnošću.<ref name=kultura>[http://www.matica.hr/vijenac/318/MARUL%20NA%20OBALI%20TEMZE/ Matica Hrvatska], Flora Turner Vučetić, ''Marul na obali Temze'', časopis [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], br. 318, 26. travnja 2006. (pristupljeno 26. studenog 2016.)</ref>

<!-- 
== Posveta Judite ==
[[Datoteka:Marko Marulic Split 0807.jpg|mini|<small>Spomenik Marku Maruliću u Splitu.

Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja [[1925.]] godine, povodom otvorenja

željezničke pruge Zagreb-Split i održavanja velike Jadranske izložbe. Na postamentu je s

prednje strane kipar [[Ivan Meštrović]] uklesao: ''Marko Marulić 1450.-1524.'', a sa

stražnje: ''Ivan Meštrović svoje djelo poklonio''. Ploču su [[1942.]] godine čekićima

razmrskali talijanski [[fašisti]].</small>]]

Zanimljiva je Marulićeva posveta Judite kumu Dom Dujmu Balistriću: uzorak krjepke proze i

kratka objasnidba nekih poetičkih pogleda, raspravica to dragocjenija što je prva te vrsti

na hrvatskome jeziku.

Čitajući latinski tu starozavjetnu historiju, kaže Marulić, "ulize mi u pamet da ju

stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti

dijačke".

Prema sudu znamenitoga hrvatskoga jezikoslovca Petra Skoka, u "Juditi" "...je njegovo

(Marulićevo) slikarsko oko (...) došlo do punog izražaja i u deskriptivnim dijelovima

njegova eposa, u prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd...

Deskriptivni dio eposa protkan je obilnom i svježom pikturalnošću..."

== Važnost Judite ==

Važnost je dvojaka. Prvo, jer je to prvo veće književno djelo u cjelosti napisano

hrvatskim jezikom, i to mu je donijelo "titulu" oca hrvatske književnosti. Važno je to i

stoga što je Marulić, kao prvi koji je krenuo tom neutabanom stazom današnjega hrvatskoga

jezika, već tada svjestan važnosti svoje uloge. Proći će još dugo vremena i još puno

pozivanja na važnost pisanja književnosti na hrvatskome jeziku (sjetimo se samo

[[ilirci|iliraca]] ili [[August Šenoa|Šenoe]]) dok se književnosti na tome jeziku ne

prizna postojanje, ali Marulić je svakako onaj koji je načinio prvi korak na tome dugom

putovanju.

Druga je važnost svojevrsno književnoteorijsko razmišljanje koje donosi u predgovoru epa.

To je prvo zapisano [[poetika|poetsko]] razmišljanje koje imamo.
 -->
== Izvori ==
{{izvori|2}}

==Vanjske poveznice==
* [https://web.archive.org/web/20081029210639/http://www.bulaja.com/marulic/djela/judita/str1.htm bulaja.com] - Izvornik Judite (Faksimil)

{{wikizvor|Judita}}
{{commons|Judita}}

[[Kategorija:Hrvatska epika]]