Vidi kôd stranice Ilirske pokrajine

{{okvir bivše zemlje svijeta
|ime=Ilirske Provincije
|hr_ime=Ilirske pokrajine
|izvorno_ime=Les Provinces Illyriennes
|genitiv=Ilirskih pokrajina
|kontinent=Europa
|država=Francusko carstvo
|vlada_tip=
|godina_start=[[1809.]]
|godina kraj=[[1813.]]
|era=
|datum_start=[[14. listopada]] [[1809.]]
|događaj_start=[[Mir u Schönbrunnu]]
|godina_kraj=1813.
|datum_kraj=
|događaj_kraj=poraz Napoleona u [[Bitka kod Leipziga|bitci kod Leipziga]]
|p1          = Kraljevstvo Italija (1805.-1814.)
|flag_p1     = Flag of the Napoleonic Kingdom of Italy.svg
|p2          = Austrijsko Carstvo
|flag_p2     = Flag of the Habsburg Monarchy.svg
|p3          = Dubrovačka Republika
|flag_p3     = St. Blaise - National Flag of the Ragusan Republic.png
|s1          = Austrijsko Carstvo
|flag_s1     = Flag of the Habsburg Monarchy.svg
|s2          = Sjedinjene Države Jonskih otoka
|flag_s2     = Flag of the United States of the Ionian Islands.svg
|s3          = 
|flag_s3     = 
|mapa        =
|Period =1809. – 1813.
|glavni_grad=[[Ljubljana]]
|status          =zavisne o Francuskom Carstvu
|titula_vođa     = Generalni guverneri
|godina_vođa1    =1809.-1811.  
|vođa1           =[[Auguste Marmont]]
|godina_vođa2    =1811.-1813.
|vođa2           =[[Henri-Gratien Bertrand]] 
|godina_vođa3    =1813.
|vođa3           =[[Jean-Andoche Junot]]
|godina_vođa4    =1813.
|vođa4           =[[Joseph Fouché]]
|jezik=[[francuski jezik|francuski]] i ilirski jezik
|valuta=
|stat_godina1    =1811.
|stat_pop1=1.504.258<ref>[http://www.zum.de/whkmla/region/balkans/illprov.html The Illyrian Provinces, 1809-1813 ]</ref>
|vjera=
|vremenska_zona= 
}}
'''Ilirske pokrajine''' ([[francuski]]: ''Les Provinces Illyriennes'') naziv je za hrvatske i slovenske zemlje pod [[Francuska|francuskom]] vlašću u doba [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]], a dobile su ime po starosjediocima [[Iliri]]ma. Stariji hrvatski naziv za ove pokrajine je ''Slovinske države'' <ref>{{fra oznaka}} [http://www.arhiv.gov.si/fileadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/publikacije/napoleon.pdf Napoléon et son administration en Adriatique orientale et dans les ...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160303192905/http://www.arhiv.gov.si/fileadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/publikacije/napoleon.pdf |date=3. ožujka 2016. }}</ref>.

Nakon poraza u [[Bitka kod Wagrama|bitci kod Wagrama]] [[Austrijsko carstvo]] bilo je prisiljeno [[Mir u Schönbrunnu|Schönbrunnskim mirom]] prepustiti Francuskoj veliki dio svojih zemalja.

Francuzi su [[14. listopada]] [[1809.]] od zapadnog dijela [[Koruška|Koruške]], potom od [[Kranjska|Kranjske]], [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Vojna krajina|Vojne krajine]] jugozapadno od [[Sava|Save]], te kraja oko Gorice, [[Trst]]a, [[Istra|Istre]], [[Dalmacija|Dalmacije]] do [[Boka kotorska|Boke kotorske]] utemeljili Ilirske pokrajine. Nakon [[Napoleon|Napoleonovog]] poraza [[1813.]]g. u [[Bitka kod Leipziga|bitci kod Leipziga]] [[Habsburg|Habsburgovci]] su preuzeli vlast nad Ilirskim pokrajinama, a [[1816.]] godine na njihovom području osnovali su [[Kraljevina Ilirija|Kraljevinu Iliriju]].

==Povijest==
[[Datoteka:Granica Ilirskih pokrajina Zagreb.jpg|mini|Stup koji označava granicu Ilirskih pokrajina u [[Zagreb]]u, kod Savskog mosta]]
[[Mir u Schönbrunnu|Mirom u Schönbrunu]] [[14. listopada]] [[1809.]] Austrija je Francuskoj ustupila [[Istra|Istru]] i Hrvatsku južno od [[Sava|Save]]. Francuzi su potom od zapadnog dijela [[Koruška|Koruške]], od [[Kranjska|Kranjske]], [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Vojna krajina|Vojne krajine]] jugozapadno od [[Sava|Save]], te kraja oko Gorice, [[Trst]]a, [[Istra|Istre]] i Dalmacije utemeljili Ilirske pokrajine, izravno podređene Francuskom Carstvu, sa sjedištem u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Za guvernera (upravitelja) postavljen je Auguste Marmont.
 
Dekretom od [[25. prosinca]] [[1809.]] predao je Napoleon Marmontu neograničenu vlast u Ilirskim pokrajina dopustivši mu da može u svim granama uprave raditi po svom nahođenju, samo se u financijskim i vojnim poslovima morao dogovarati s resornim ministrima. Guvernerova desna ruka u svim poslovima, osim u sudbenim i vojničkim, bio je generalni intendant. Francuzi su zadržali sustav [[vojna krajina|vojne krajine]]. Dne [[6. ožujka]] [[1810.]] Marmont je zabranio uporabu austrijskoga papirnatoga novca u prometu u Ilirskim pokrajinama, čime je zemlju spasio od [[bankrot]]a, koji je već naredne godine 1811. stigao u austrijski dio Hrvatske, kao i ostale austrijske zemlje.<ref name="Šišić Ilirija" />  Napoleonov privremeni dekret bio je nepotpun pa je trebalo neprestano izdavati nove uredbe tako da je došlo do pravnog partikularizma zbog različitoga povijesnog i gospodarskog razvoja. Tako je Ilirija imala pet sustava uprave s različitom feudalnom podlogom. Upravna struktura bila je neujednačena. Ilirija je pripojena Francuskoj dekretom, a ne ustavom, malo je francuskih zakona uvedeno u Iliriju, agrarna reforma nije provedena. Žitelji Ilirije imali su vlastito državljanstvo i isprave koje nisu bile francuske, vlast je nadzirala promet putnika i roba.<ref name="Betrand" />

U vanjskoj službi Marmont je odlučio uvesti [[hrvatski jezik|hrvatski]] (ilirski) kao službeni jezik, a [[francuski]] je bio tek unutarnji, naročito u komunikaciji sa središnjom vladom. Uvođenjem hrvatskog jezika kao službenog pokazalo se potrebnim što prije organizirati školstvo u čitavim Ilirskim pokrajina, što je sve bilo potpuno plod Marmontove inicijative. Naredbu o ilirskom školstvu izdao je [[4. srpnja]] [[1810.]], te se u glavnom podudara s onom Vicka Dandola iz 1806. Marmont određuje tri vrste škola: temeljne ili pučke, gimnazije i liceje, te središnje škole.<ref name="Šišić Ilirija" /> 

Marmont je na mjestu upravitelja Ilirskih pokrajina bio do [[9. travnja]] [[1811.]]<ref name="Betrand">[http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_2.nsf/AllWebDocs/General_Betrand_kao_guverner_Ilirskih_pokrajina Ivan Pederin, ''General Betrand kao guverner Ilirskih pokrajina'', Kolo, broj 2/2008]</ref> kad je za upravitelja imenovan je general [[Henri-Gratien Bertrand]], koji je svoju dužnost obnašao do ožujka [[1813.]] kada je imenovan [[Jean-Andoche Junot]]. Zadnji guverner je bio [[Joseph Fouché]], imenovan u srpnju 1813.<ref name="Šišić Ilirija" /> 

Napoleonovim dekretom od [[15. travnja]] [[1811.]] (''Decret sur l'organisation de l'Ilirie'') Ilirske pokrajine bile su podijeljena na šest civilnih i jednu vojnu provinciju : [[Koruška]] (sjedište [[Lienz]]), [[Istra]] (sjedište [[Trst]]), [[Kranjska]] (sjedište [[Ljubljana]]), civilna [[Hrvatska]] (sjedište [[Karlovac]]), vojna [[Hrvatska]] (sjedište [[Senj]]), [[Dubrovnik]] (sjedište Dubrovnik) i [[Dalmacija]] (sjedište [[Zadar]]).<ref>[http://www.arhiv.hr/en/hr/fondovi/fondovi-i-zbirke/uprava-javne-sluzbe/do-1848.htm Hrvatski državni arhiv]</ref> Civilne provincije dijelile su se na 20 okružja (''Districts''), i to: Kranjska na tri ([[Ljubljana]], [[Novo Mesto]] i [[Postojna]]), Koruška na dva ([[Villach]] i [[Lienz]]), Istra na četiri ([[Trst]], [[Gorica]], [[Kopar]] i [[Rovinj]]), civilna Hrvatska na tri ([[Karlovac]], [[Rijeka]] i [[Senj]]), Dalmacija na pet ([[Zadar]], [[Split]], [[Šibenik]], [[Makarska]] i [[Hvar]]) i Dubrovnik na tri ([[Dubrovnik]], [[Kotor]] i [[Korčula]]). Okružja su pak sačinjavali kotari (''cantons''), njih 96, a ovi opet gradske i seoske općine. Od ovih provincija civilnu je Hrvatsku činio sav prostor nekadašnje austrijske Istre s [[Pazin]]om, Primorje od [[Mošćenica]] do uključivo [[Senj]]a, te otoci [[Krk]], [[Rab]], [[Cres]] i [[Lošinj]] pored sve ostale zemlje do [[Sava|Save]]. Vojna Hrvatska dijelila se na pukovnije: ličku, otočku, ogulinsku, slunjsku i obje banske.<ref name="Šišić Ilirija" />

Vladi Ilirskih pokrajina (''le gouvernement general des provinces d'Illyrie'') sa središtem u Ljubljani stajali su na čelu pored generalnoga guvernera (upravitelja), još i generalni intendant financija i povjerenik za pravosuđe (''le commissaire de justice''). Guverneru je bila podčinjena sva [[vojska]] u Pokrajinama, kao i državno redarstvo ([[žandarmerija]]), te cjelokupna uprava. Nadalje mu je povjereno utvrđivanje gradova, gradnja cesta i predlaganje imenovanja viših činovnika, kao i časnika, dok je niže činovnike imenovao on sam. Napoleonovim je dekretom ograničena guvernerova vlast u odnosu na vrijeme dok je tu dužnost obnašao Marmont, jer su se od tada guverneri trebali gotovo u svim poslovima konzultirati sa središnjim francuskim ministrima. Glavne poslove uprave same, a naročito zemaljski [[proračun]], imao je u rukama generalni intendant financija, u dogovoru sa samim guvernerom. Povjerenik za  pravosuđe, kojemu je nadređeni bio guverner, bio je zadužen za pravosudne poslove. Ova trojica ta još dva suca prizivnog sudišta u Ljubljani činili su Malo vijeće (''petit conseil'') Ilirskih pokrajina, kojemu je predsjedavao guverner, a koje je u svojim rukama koncentriralo sve pravosudne i upravne  poslove. Nadležnost mu je bila trojaka i u nekim je civilno-sudbenim raspravama bila najviša instancija, dakle [[kasacijski sud]], onda vrhovno upravno sudište i povrh toga još je određivalo smjer unutrašnje politike izdavajući odredbe. Ovo je bila središnja vlada.<ref name="Šišić Ilirija" />

U svakoj je provinciji stajao na čelu posebni intendant, u okružjima i kotarima podintendanti (''subdelegue''), u gradskim [[općina]]ma načelnici (''maire''), a u seoskim starješine. Uz svakoga od ovih čelnika nalazilo se vijeće sastavljeno od upravnih činovnika, a u općinama od građana, odnosno seljana. Izuzetak je činila Vojna Hrvatska, u kojoj je ostala netaknuta bivša krajiška uprava, tek joj je na čelo postavljen viši časnik s naslovom vojnog intendanta sa sjedištem u Karlovcu, uz kojeg je postojalo središnje ravnateljstvo (''direction centrale'') kao vijeće za upravne, a naročito za financijske poslove. Vojni intendant bio je izravno podčinjen guverneru. Uredovalo se francuskim jezikom, no domaće stanovništvo služilo se još i talijanskim, njemačkim i hrvatskim.<ref name="Šišić Ilirija" />

Kad su ustrojene Ilirske pokrajine, Napoleon je zabranio tranzitnu trgovinu Austrije preko tršćanske luke, udario teške [[porez]]e zbog rata, a Marmont je udario opći zemljišni porez. Njegov nasljednik Bertrand (1812.) s generalnim intendantom Chabrolom ukinuo je municipalizam i uveo nov način imenovanja gradonačelnika (''maire''). Francuska vlast uvela je jednakost sviju pred zakonom, obvezatni [[brak|građanski brak]], ali i teške poreze, novačenja, no Marmont i njegov nasljednik Bertrand nisu ukinuli [[feudalizam]]. Prvobitna Marmontova namjera bila je da ustroji novu naciju u Ilirskim pokrajinama, ali je ubrzo opazio da taj teritorij nije jezično jedinstven.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/18692 I. Pederin, ''Otpor francuskoj vlasti u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama poslije 1806.'', Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003.]</ref>

== Ustrojstvo vlasti ==
Središte Ilirskih pokrajina bilo je u [[Ljubljana|Ljubljani]]. Godine [[1809.]] Napoleon je izdao privremeni dekret koji je nepotpun pa je trebalo neprestano izdavati nove uredbe, tako da je došlo do pravnog partikularizma zbog različitoga povijesnog i gospodarskog razvoja. Tako je Ilirija imala pet sustava uprave s različitom [[feudalizam|feudalnom podlogom]]. Upravna struktura bila je neujednačena. Ilirija je pripojena Francuskoj dekretom, a ne [[ustav]]om, malo je francuskih zakona uvedeno u Iliriju, agrarna reforma nije provedena, generalni guverner bio je odgovoran samo ministrima u [[Pariz]]u. Stanovništvo Ilirije imalo je vlastito [[državljanstvo]] i isprave koje nisu bile francuske, vlast je nadzirala promet putnika i roba.<ref name="Betrand" />

Tek 15. travnja 1811. donesen je dekret o uređenju Ilirskih pokrajina. Vladi Ilirskih pokrajina (''le gouvernement general des provinces d'Illyrie'') stajali su na čelu pored generalnoga guvernera (upravitelja), još i generalni intendant financija i povjerenik za pravosuđe (''le commissaire de justice''). Guverneru je bila podčinjena sva [[vojska]] u Pokrajinama, kao i državno redarstvo ([[žandarmerija]]), te cjelokupna uprava. Nadalje mu je povjereno utvrđivanje gradova, gradnja cesta i predlaganje imenovanja viših činovnika, kao i časnika, dok je niže činovnike imenovao on sam. Napoleonovim je dekretom ograničena guvernerova vlast u odnosu na vrijeme dok je tu dužnost obnašao Marmont, jer su se od tada guverneri trebali gotovo u svim poslovima konzultirati sa središnjim francuskim ministrima. Glavne poslove uprave same, a naročito zemaljski [[proračun]], imao je u rukama '''generalni intendant financija''', u dogovoru sa samim guvernerom. Pod '''generalnim intendantom''' su '''generalni prihvatnik''' (''receveur'') i '''blagajnik''', a '''generalni guverner''' imao je '''tajnika vlade'''. '''Povjerenik za  pravosuđe''', kojemu je nadređeni bio guverner, bio je zadužen za pravosudne poslove.<ref name="Šišić Ilirija" /> 

Generalni guverner, generalni intendant, povjerenik za pravosuđe i dva prizivna sudca iz Ljubljan činili su '''Malo vijeće''' (''petit conseil'') Ilirskih pokrajina, kojemu je predsjedavao guverner, a koje je u svojim rukama koncentriralo sve pravosudne i upravne  poslove. Nadležnost mu je bila trojaka i u nekim je civilno-sudbenim raspravama bila najviša instancija, dakle [[kasacijski sud]], onda vrhovno upravno sudište i povrh toga još je određivalo smjer unutrašnje politike izdavajući odredbe.<ref name="Šišić Ilirija" /> Vijeće je bilo kasacijski sud za sporove koji ne prelaze 200.000 franaka. Za sporove više od tog iznosa nadležan je bio kasacijski sud Carstva. Utok za pomilovanje, suspenzije izvršenja presuda također su bili u nadležnosti kasacijskog suda Carstva.<ref name="Betrand" />

Odluke trojice čelnika Ilirije donosile su se na francuskome, talijanskome i njemačkome jeziku.<ref name="Betrand" />

Napoleon se umiješao i u crkvene stvari. Samostalno je postavio grčkoistočnog biskupa Dalmacije [[Benedikt Kraljević|Benedikta Kraljevića]] 1810. godine.<ref>(nje.) Šeper: [http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_K/Kraljevic_Benedikt_1765_1862.xml Kraljević, Benedikt (1765-1862), Orthodoxer Bischof],  ÖBL 1815-1950, sv. 4 (Lfg. 18, 1968), str. 201</ref>

[[Sudstvo]] je bilo odvojeno od uprave. U svakom kotaru smješten je '''pomirbeni sud''' s jednim sucem (''juge   de   paix''), dok su u gradovima Ljubljani, Villachu, Novom Mestu, Lienzu, Rijeci, Karlovcu, Gorici, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru osnovani '''sudbeni stolovi prvoga stupnja''' (''tribunal de premiere instance'') za sve [[građansko pravo|građanske]] i [[kazneno pravo|kaznene parnice]] s predsjednikom, dva [[sudac|suca]], tri [[pristav]]a i državnim odvjetnikom (tužiteljem). U gradovima Ljubljani, Trstu, Rijeci i Dubrovniku osnovani su [[trgovački sud|trgovački sudovi]] (''tribunal de commerce'') s predsjednikom, četiri suca i dva pristava za trgovačke [[parnica|parnice]] (suci su bili imenovani između trgovaca, kupaca ili novčara). Nadalje su osnovana tri [[priziv]]na sudišta (''cours d' appel'') u Ljubljani, Zadru i Dubrovniku. Pod prvo su spadali Kranjska, Koruška, Istra i civilna Hrvatska,   pod   drugo Dalmacija, a pod treće Dubrovnik i Boka. Kod ljubljanskoga sudišta bilo je pored prvoga predsjednika još i drugi predsjednik,   osam sudaca, četiri pristava i državni odvjetnik, te se dijelilo na dva odsjeka (''section''), dok je kod sudova u  Zadru i Dubrovniku bilo pored predsjednika samo četiri suca, dva pristava i državni odvjetnik. U Vojnoj Hrvatskoj zadržani su i nadalje kapetanski i regementski sudovi, od kojih se moglo žaliti na vrhovni [[vojni sud]] u Karlovcu bez daljega priziva. Na čelu cjelokupnog ilirskoga pravosuđa stajao je povjerenik za pravosuđe, koji je nadzirao sve sudove i rješavao pritužbe na pojedine suce.<ref name="Šišić Ilirija" /> 

{{Hrvatska povijest}}

===Generalni guverneri===

* [[Auguste Marmont]] (1809.-1811.)
* [[Henri-Gratien Bertrand]] (1811.-1813.)
* [[Jean-Andoche Junot]] ([[1813.]])
* [[Joseph Fouché]] ([[1813.]])

== Teritorijalno-administrativna podjela ==
[[Datoteka:Map administrative divisions of the First French Empire 1812-en.svg|200px|minijatura|desno|Upravna podjela Francuskog Carstva s upravnom podjelom Ilirskih pokrajina]]
Napoleonovim dekretom od [[15. travnja]] [[1811.]] (''Decret sur l'organisation de l'Ilirie'') Ilirske pokrajine bile su podijeljena na šest civilnih i jednu vojnu provinciju:<ref>[http://www.arhiv.hr/en/hr/fondovi/fondovi-i-zbirke/uprava-javne-sluzbe/do-1848.htm Hrvatski državni arhiv]</ref>  
* '''[[Koruška]]''' (sjedište [[Lienz]]), 
* '''[[Istra]]''' (sjedište [[Trst]]), 
* '''[[Kranjska]]''' (sjedište [[Ljubljana]]), 
* '''[[Civilna Hrvatska]]''' (sjedište [[Karlovac]]), 
* '''Vojna [[Hrvatska]]''' (sjedište [[Senj]]), 
* '''[[Dubrovnik]]''' (sjedište Dubrovnik), i 
* '''[[Dalmacija]]''' (sjedište [[Zadar]]).

[[Datoteka:Provinces Illyriennes Servie et Bosnie.jpg|thumb|250px|Ilirske pokrajine]]
Civilne provincije dijelile su se na 20 okružja (''Districts''), i to: Kranjska na tri ([[Ljubljana]], [[Novo Mesto]] i [[Postojna]]), Koruška na dva ([[Villach]] i [[Lienz]]), Istra na četiri ([[Trst]], [[Gorica]], [[Kopar]] i [[Rovinj]]), civilna Hrvatska na tri ([[Karlovac]], [[Rijeka]] i [[Senj]]), Dalmacija na pet ([[Zadar]], [[Split]], [[Šibenik]], [[Makarska]] i [[Hvar]]) i Dubrovnik na tri ([[Dubrovnik]], [[Kotor]] i [[Korčula]]). Okružja su pak sačinjavali kotari (''cantons''), njih 96, a ovi opet gradske i seoske općine. Od ovih provincija civilnu je Hrvatsku činio sav prostor nekadašnje austrijske Istre s [[Pazin]]om, Primorje od [[Mošćenica]] do uključivo [[Senj]]a, te otoci [[Krk]], [[Rab]], [[Cres]] i [[Lošinj]] pored sve ostale zemlje do [[Sava|Save]]. U svakoj je provinciji stajao na čelu posebni intendant, u okružjima i kotarima podintendanti (''subdelegue''), u gradskim [[općina]]ma načelnici (''maire''), a u seoskim starješine. Uz svakoga od ovih čelnika nalazilo se vijeće sastavljeno od upravnih činovnika, a u općinama od građana, odnosno seljana.<ref name="Šišić Ilirija">[http://www.crohis.com/knjige/Sisic-Povijest3/3.%20Dalm%20Ilirija.PDF Ferdo Šišić, ''Hrvatska povijest'', ''Austrijska i francuska dalmacija i Ilirija (1797.-1815.)'', Zagreb, 1913.]</ref> 
Zauzimajući Dubrovnik Francuzi su zauzeli i "otomanske koridore"; Neum i Sutorinu, te iako ih formalno nisu pripojili, držali pod vojnom vlašću, čemu svjedoči i "francuska cesta" koja je građena uz obalu.

Vojnu Hrvatsku ustrojio je maršal Marmont tako što ju je podijelio u pukovnije: [[Lika|Ličku]] s [[Gospić]]em kao stožernim mjesto, [[Otočac|Otočačku]], [[Ogulin]]sku i [[Slunj]]sku, potom [[Glina|Glinsku]] i [[Petrinja|Petrinjsku]] koje su poslije nosile naziv 1. i 2. banske.<ref name="Betrand">[http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_2.nsf/AllWebDocs/General_Betrand_kao_guverner_Ilirskih_pokrajina Ivan Pederin, ''General Betrand kao guverner Ilirskih pokrajina'', Kolo, broj 2/2008]</ref> U Vojnoj Hrvatskoj, u kojoj je ostala netaknuta bivša [[Vojna krajina|krajiška uprava]], na čelu se nalazi viši časnik s naslovom vojnog intendanta sa sjedištem u [[Karlovac|Karlovcu]], uz kojeg je postojalo središnje ravnateljstvo (''direction centrale'') kao vijeće za upravne, a naročito za financijske poslove. Vojni intendant bio je izravno podčinjen guverneru.<ref name="Šišić Ilirija" /> Bečki Dvor nastojao je privući [[časnik]]e da pređu Savu i ne služe Francuze, ali uspjeh je bio ograničen. Časnici su bili Francuzi koji nisu znali hrvatski jezik, ali su imali uz sebe [[satnik]]a Hrvata adjutant–majora koji je prenosio zapovijedi.<ref name="Betrand" />

Dekretom od [[12. veljače]] [[1810.]] Ilirske su pokrajine podijeljene u dvije divizije sa sjedištem u Ljubljani i Zadru, svaka pod zapovjedništvom divizijskoga generala.<ref name="Betrand" />

== Bilješke ==
{{izvori}}

==Povezani članci==
* [[Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću]]
* [[Kraljevina Ilirija]]

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.matica.hr/kolo/kolo2006_3.nsf/AllWebDocs/pederin Časopis "Kolo" Matice hrvatske] članak Ivana Pederina: Vojni i vojno–pomorski, gospodarski, kulturni i crkveni sustav francuske vlasti u Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama 
*[http://crohis.com/shisatlas3/mletdalm.htm Karta Ilirskih provincija]

{{Slovenija}}

[[Kategorija:Povijest Francuske]]
[[Kategorija:Povijest Slovenije (976. – 1918.)]]
[[Kategorija:Hrvatske zemlje pod francuskom vlašću]]