Vidi kôd stranice Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

{{Infookvir knjiga 
| naziv           = Hrvatski pravopis
| naziv_izvornika = 
| prijevod        = 
| slika           = [[datoteka:Hrv pravopis IHJJ.png|150px]]
| opis_slike      = ''Hrvatski pravopis'' IHJJ-a
| autor           = v. [[#Autorski tim|autorski tim IHJJ-a]]
| ilustrator      = 
| dizajn korica   = 
| država          = [[Hrvatska]]
| jezik           = [[hrvatski jezik|hrvatski]]
| serijal         = 
| žanr            = 
| vrsta_djela     = [[pravopis]]
| izdavač         = [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]
| datum_izdanja   = 2013.
| vrijeme_i_mjesto_nastanka = 
| vrsta_korica    = 
| broj_stranica   = X + 504
| pripovjedač     = 
| gledište        = 
| vrijeme_radnje  = 
| mjesto_radnje   = 
| glavni_lik      = 
| teme            = 
| isbn            = {{ISBN|978-953-7967-07-9}} (mrežno izd.), {{ISBN|978-953-7967-04-8}} (meki uvez), {{ISBN|978-953-7967-08-6}} (tvrdi uvez)
| prethodna       = 
| sljedeća        = 
}}

'''''Hrvatski pravopis''''', naukovno pomagalo (učevnik) preporučen za porabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske,<ref name="Pr2"/> a nakladnikom mu je [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]. Nastao je iz htijenja za postizanjem jedinstvenoga i općeprihvaćenoga pravopisa hrvatskoga jezika, te kao pokušaj rješavanja prijepora u hrvatskoj pravopisnoj normi i praksi. Izradbu je preuzeo [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]], gdje je temeljna zamisao izložena Znanstvenomu vijeću Instituta 13. lipnja 2012. godine. ''Hrvatski pravopis'' IHJJ-a nastao je kao rezultat rada znanstvenika Instituta i zainteresiranih jezikoslovaca i drugih zainteresiranih govornika hrvatskoga jezika koji su sudjelovali u javnoj raspravi o pravopisnim pravilima koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja 2013. godine.

== Povijest ==

[[Radoslav Katičić]], kao predsjednik [[Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika|Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika]], uputio je 19. listopada 2006. godine ministru [[Dragan Primorac|Draganu Primorcu]] dopis u kojem traži od njega raspisivanje natječaja za temeljne jezične priručnike, među kojima je i pravopis<ref>[http://pravopis.hr/uploads/vijece-za-normu.pdf Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika], dopis ministru Draganu Primorcu od 19. listopada 2006., str. 110-111: "Pod drugom točkom dnevnoga reda ''Razno'' predsjednik je konstatirao da će, kako je u raspravi na prethodnim sjednicama već rečeno, rad Vijeća biti zaokružen tek ako potakne pisanje i izdavanje temeljnih jezičnih priručnika (pravopisa, gramatike, rječnika, jezičnoga savjetnika, a možda i kojega drugog), koji će utemeljiti novo razdoblje hrvatskoga standardnog jezika onako kako su isto takvi priručnici utemeljili proteklo razdoblje"</ref>, a [[Dunja Brozović-Rončević]] iznijela je Vijeću prijedlog<ref>[[Mislav Ježić]], »Naše pravopisne dvojbe često su tek naši psihički problemi«, 30. travnja 2013. razgovor s Tomislavom Čadežom. U knjizi: Tomislav Čadež, ''Bitka za pravopis : što kažu akademici i drugi glavni stručnjaci o novome pravopisu, o starima, i o sudbini hrvatskoga jezika : 1995. – 2013.'', EPH Media d.&nbsp;o.&nbsp;o., Zagreb, 2013., {{ISBN|978-953-338-068-1}}, str. 102. – 117., navod sa str. 108. {{NSK-zapis|id=000842533}}</ref> [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje]], koji je predstavljala u [[Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika|Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika]], o pisanju jedinstvenoga pravopisa kao neautorskoga djela jer je to ''jedini način da se konačno riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj'' <ref>[http://pravopis.hr/uploads/vijece-za-normu.pdf Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika], dopis ministru Draganu Primorcu od [[19. listopada]] [[2006.]], str. 111</ref>, ali do toga nije došlo dobrim dijelom i zbog činjenice da na taj dopis iz Ministarstva nikad nije stigao odgovor.

Unatoč činjenici da je [[Hrvatski školski pravopis]] imao preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, postojanje i uporaba drugih pravopisa (Anića i Silića iz 2001., Badurine, Markovića i Mićanovića iz 2007. i Babića i Moguša iz 2010.) u javnome prostoru, a posebno u odgojno-obrazovnome sustavu, dovelo je do sve češćih zahtjeva profesora hrvatskoga jezika okupljenih oko Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i Društva profesora hrvatskoga jezika da resorno Ministarstvo ipak propiše jedan pravopisni priručnik. Kao rješenje pravopisnoga nereda suizdavač Anić-Silićeva pravopisa [[Slavko Goldstein]] predložio je u veljači 2012. godine novoimenovanom ministru Željku Jovanoviću propisivanje jedinstvenoga pravopisa,<ref name="JL2">Ivana Kalogjera, <span class="plainlinks">[http://www.jutarnji.hr/ministre--moramo-imati-jedinstveni-pravopis--i-to-onaj-koji-ljudi-zele/1007257/ ''Goldstein nudi rješenje Jovanoviću: Ministre, moramo imati jedinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele'']</span>,  Jutarnji list, Europa digital d.&nbsp;o.&nbsp;o., Zagreb, 17. veljače 2012. {{--}} pristupljeno: 18. listopada 2014.</ref> a prvi korak bio bi objavljivanje ''Osnovnoga pravopisnoga rječnika'' u koji bi ušle pravopisne dvostrukosti, te bi se naknadnim praćenjem utvrdilo koja je od njih češća u uporabi i ta bi pravopisna rješenja bila propisana najkasnije krajem 2014. godine za sve škole.

[[Željko Jovanović]] je od samoga stupanja na snagu ministra znanosti, obrazovanja i sporta najavljivao donošenje jedinstvenoga pravopisa, te kako će on načiniti sve što je potrebno u cilju donošenja jedinstvenoga pravopisa.<ref name="JL2"/> Za [[Jutarnji list]] ministar je izjavio kako će podrobno proučiti zamisli Slavka Goldsteina, te imenovati radnu skupinu od tri člana koja će biti zadužena za izradbu temeljnoga rječnika i naznačiti priznate jezikoslovce koji bi bili recenzentima jedinstvenoga pravopisa. Nedugo nakon te najave ministar Željko Jovanović raspustio je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika s obrazloženjem da Vijeće u svojih sedam godina djelovanja nije odradilo jedno od temeljnih pitanja zbog kojega je i osnovano, a to je rješavanje pravopisnoga pitanja.

Unatoč već praktički postignutome dogovoru ministra Željka Jovanovića s posebnim savjetnikom premijera Zorana Milanovića za kulturu Slavkom Goldsteinom o načinu rješavanja pravopisnih problema u hrvatskome školstvu, novoizabrani ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje [[Željko Jozić]], vodeći se Strategijom<ref>[http://ihjj.hr/uploads/content/Strategija_IHJJ_2010-2015.pdf Strategija Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2010-2015.]</ref> Instituta, iznio je u lipnju 2012. godine ideju da Institut kao krovna znanstvena ustanova za proučavanje hrvatskoga jezika treba riješiti hrvatski pravopisni problem. Osnovne postavke koje je iznio<ref name="JL">Tomislav Čadež, <span class="plainlinks">[http://www.jutarnji.hr/institut-za-jezik-krece-u-rjesavanje-20-godisnjeg-kaosa--pocinjemo-raditi-novi-pravopis-/1037732/ ''Povijesni projekt Instituta za hrvatski jezik: Počinjemo raditi novi pravopis!'']</span>, Jutarnji list, Europa digital d.&nbsp;o.&nbsp;o., Zagreb, 28. lipnja 2012. {{--}} pristupljeno: 18. listopada 2014.</ref> bile su: pravopis će načiniti znanstvenici iz Instituta, radna inačica pravopisa stavit će se na internet na jednomjesečnu javnu raspravu, a nakon eventualnih preinaka nakon javne rasprave dat će se na recenziju stručnjacima te će naposljetku biti postavljen na internet potpuno besplatno kao javno dobro.

Navedeni su i svi autori, ali uz napomenu da će konačnu inačicu pravopisa usuglasiti i dati pravorijek znanstvenici u Znanstvenome vijeću Instituta, a ako ikad bude tiskan kao knjiga, na njegovim koricama neće biti navedeni autori.

Radna inačica (bez pravopisnoga rječnika) ''Hrvatskoga pravopisa'' objavljena je na mrežnoj adresi <nowiki>http://pravopis.hr/</nowiki> 15. travnja, a istoga je dana objavljena i distribuirana uz [[Večernji list]] u gotovo 100.000 primjeraka. U javnu raspravu uključilo se više od 400 jezikoslovaca i stručnjaka raznih struka te ostalih zainteresiranih govornika hrvatskoga jezika, a nakon što je Uredništvo neke primjedbe potpuno, a neke djelomično prihvatilo, konačna inačica usvojena je na sjednici Znanstvenoga vijeća Instituta 4. lipnja 2013. godine.

Konačna inačica je proslijeđena recenzentima: Anti Beženu s Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu (pokretaču peticije za donošenje jedinstvenoga pravopisa<ref name="JL2"/>), Ivanu Zoričiću s Filozofskoga fakulteta u Puli (bivšemu članu [[Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika|Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika]]), Marku Aleriću s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Marijani Horvat i [[Ankica Čilaš Šimpraga|Ankici Čilaš Šimpraga]] s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Sve su recenzije <ref>[http://pravopis.hr/recenzije Recenzije ''Hrvatskoga pravopisa'' IHJJ-a]</ref> postale javne na dan kad je ''Hrvatski pravopis'' Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje postao javno dobro na adresi pravopis.hr 27. lipnja 2013. godine. Kao tiskano izdanje ''Hrvatski pravopis'' predstavljen je u Muzeju ''Mimara'' 16. prosinca 2013. godine.<ref>Irena Dizdarević, <span class="plainlinks">[http://radio.hrt.hr/clanak/konacno-i-tiskano-izdanje-hrvatskoga-pravopisa/33483/ Konačno i tiskano izdanje Hrvatskoga pravopisa]</span>, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatski radio, 16. prosinca 2013. u 13.33. Pristupljeno 22. rujna 2014.</ref>

== Izvori za pisanje pravopisa ==
Među izvorima za pisanje pravopisa osim svih dosadašnjih pravopisnih izdanja počevši od ''Pravopisa jezika ilirskoga'' Josipa Partaša iz 1850. našli su se i zaključci <ref>[http://pravopis.hr/uploads/vijece-za-normu.pdf Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika]</ref> Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Među izvorima se ne pojavljuju sva izdanja [[popis hrvatskih pravopisa|hrvatskih pravopisa]].

== Preporuka Ministarstva ==
Na temelju činjenice da je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje znanstvena ustanova kojoj je temeljna djelatnost proučavanje hrvatskoga jezika te objavljivanje znanstvenih i stručnih djela iz područja hrvatskoga jezika te na temelju pet stručnih ocjena jezikoslovnih stručnjaka, među kojima su i neki od najvećih autoriteta na području metodike nastave hrvatskoga jezika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 31. srpnja 2013. godine preporučilo<ref name="Pr2"><span class="plainlinks">[http://www.azoo.hr/images/razno/Preporuka_pravopis.pdf ''Preporuka za uporabu Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske'']</span>, Klasa: 602-01/13-01/00789, Urbroj: 533-18-13-0002, od 31. srpnja 2013. Pristupljeno 18. listopada 2014. na službenim mrežnim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje, Zagreb.</ref> je ''Hrvatski pravopis'' Instituta za uporabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Tom je preporukom ukinuta dotadašnja preporuka ''Hrvatskom školskom pravopisu'' Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta prilikom pripreme novih udžbenika za šk. god. 2014./2015. tražilo je od svih nakladnika da ih usklade s ''Hrvatskim pravopisom'' IHJJ-a, što su svi i poslušali pa su udžbenici svih nakladnika usklađeni s jedinstvenim pravopisom.

== Osobitosti ==

''Hrvatski pravopis'' Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prvi je pravopis hrvatskoga jezika nastao kao rezultat rada jezikoslovaca i govornika hrvatskoga jezika. Kao najveća prednost ističe se njegova mrežna dostupnost, a najveća mu je novost da je sporna dvostruka rješenja (''neću {{--}} ne ću, strelica {{--}} strjelica, podaci {{--}} podatci'') iz ''Hrvatskoga pravopisa'' Babića, Finke i Moguša iz 1994. ostavio, ali su uvedene dvije kategorije: ''preporučene'' i ''dopuštene'' inačice. Tako je ''neću'' postao preporučena, a ''ne ću'' dopuštena inačica, ''strelica'' je preporučena, a ''strjelica'' dopuštena, ''podatci'' su preporučeni, a ''podaci'' dopušteni. To je uvedeno i zbog toga da se pomire dvije različite pravopisne kodifikacije koje su bile praktički najveća razlika među dvjema, odnosno trima pravopisnim strujama.
''Hrvatski pravopis'' IHJJ-a donio je još dvije važne novosti: prvi put je u nekom priručniku uvršteno rukopisno pismo kao rezultat rada znanstvenoga projekta (suradnja Učiteljskoga fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti), a osim što je u tekst pravopisa uvršteno i brajično pismo te znakovno pismo za gluhe i nagluhe, cijeli je sadržaj na mrežnoj stranici pravopis.hr prilagođen slijepim osobama, za što je toj stranici dodijeljena potvrda <ref>[http://ihjj.hr/uploads/content/obavijest%20o%20pristupacnosti%20pravopis-hr.pdf HUPRT: Potvrda o pristupačnosti ''Hrvatskoga pravopisa'' slijepim i slabovidnim osobama, 15. studenoga 2013.]</ref> Hrvatske udruge za promicanje i razvoj tiflotehnike (HUPRT).

== Osporavanja ==

Odmah nakon najave pisanja jedinstvenoga pravopisa Instituta javili su se i prvi osporavatelji <ref>[http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/12119-qnaertanijeq-mzo-a-i-ministrova-savjetnika-goldsteina.html/ Artur R. Bagdasarov: ''Načertanije'' MZOŠ-a i ministrova savjetnika Goldsteina, Jad i čemer hrvatskoga pravopisa, portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 2. srpnja 2012., pristupljeno 17. listopada 2014.]</ref> cijele ideje prognozirajući kakva će rješenja u pravopisu biti te strahujući da će to dovesti do još većega nereda u hrvatskoj pravopisnoj praksi. No, najžešći kritičari osim ruskoga kroatista  [[Artur Bagdasarov|A. R. Bagdasarova]], koji je napisao velik broj izrazito negativnih kritika o samoj ideji, ali i o izvedbi i pravopisnim rješenjima koja se nalaze u ''Hrvatskome pravopisu'' IHJJ-a, bili su autori na portalu [[Hrvatsko kulturno vijeće|Hrvatskoga kulturnog vijeća]]: književnici [[Hrvoje Hitrec]] i [[Nenad Piskač]], a stručni ocjenitelji Babić-Moguševa ''Hrvatskoga pravopisa'' iz 2010. [[Mario Grčević]], [[Nataša Bašić]] te [[Sanda Ham]], ujedno i suautorica sa [[Stjepan Babić|Stjepanom Babićem]] i [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]] [[Hrvatski školski pravopis|''Hrvatskoga školskoga pravopisa'']], također su se protivili samoj ideji pisanja pravopisa jer je, po njihovu mišljenju, sve s pravopisom bilo u najboljem redu. Jednakoga je mišljenja o nepotrebnosti pisanja jedinstvenoga pravopisa bio i [[Radoslav Katičić]], bivši predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, koji se oštro usprotivio <ref>[http://www.skolskenovine.hr/upload/tjednik/skono_15-18_130508013452.pdf Razgovor s akademikom Radoslavom Katičićem: Pravopis već imamo - sve drugo je nasilje, Školske novine, br. 17, str. 15-18, 7. svibnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014.]</ref> pisanju pravopisa, a i cijeli Razred za filološke znanosti HAZU-a (kojega su članovi akademici Stjepan Babić i Milan Moguš) također je izdao negativno mišljenje <ref>[http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/HAZU-Izrada-novog-pravopisa-unosi-nestabilnost-i-nemir-u-jezicna-pitanja Razred za filološke znanosti HAZU-a: Izrada novog pravopisa unosi nestabilnost i nemir u jezična pitanja, Novi list, 23. travnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014.]</ref> o načinu na koji se želi riješiti, po njima, nepostojeći pravopisni problem. I Matica hrvatska, kao izdavač ''Hrvatskoga pravopisa'' [[Lada Badurina|Lade Badurine]], Ivana Markovića i [[Krešimir Mićanović|Krešimira Mićanovića]], reagirala je izjavom <ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/matica-hrvatska-pravopis-ihjj-a-ispod-razine-postojecih-pravopisa---285596.html Matica hrvatska: Pravopis IHJJ-a ispod razine postojećih pravopisa, dnevnik.hr, 8. svibnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014.]</ref> u javnosti protiv ''Hrvatskoga pravopisa'' IHJJ-a. Urednici i autori ''Hrvatskoga pravopisa'' Instituta odgovorili su i Razredu za filološke znanosti HAZU-a <ref>[http://ihjj.hr/novost/izjava-urednickoga-vijeca-i-autora-hrvatskoga-pravopisa/42/ Izjava Uredničkoga vijeća i autora ''Hrvatskoga pravopisa'' na izjavu Razreda za filološke znanosti HAZU-a]</ref> i Matici hrvatskoj <ref>[http://ihjj.hr/novost/urednistvo-i-autori-hrvatskoga-pravopisa-u-povodu-izjave-predsjednistva-matice-hrvatske-od-7-svibnja-2013/44/ Uredništvo i autori ''Hrvatskoga pravopisa u povodu izjave Predsjedništva Matice hrvatske od 7. svibnja 2013.]</ref>.

== Autorski tim ==
Autorski tim ''Hrvatskoga pravopisa'' čine: [[Željko Jozić]], glavni urednik; urednici: Goranka Blagus Bartolec, [[Lana Hudeček]], Kristian Lewis, [[Milica Mihaljević]] i Ermina Ramadanović, te ostali autori Matea Birtić, Jurica Budja, Barbara Kovačević, Ivana Matas Ivanković, Alen Milković, Irena Miloš, Tomislav Stojanov i Kristina Štrkalj Despot.

== Suradnice ==
U početku su na izradbi surađivale i Tomislava Bošnjak Botica te Ivana Oraić Rabušić.<ref>[[Željko Jozić]], »Sve nas dijele samo dvije-tri pravopisne sitnice«, 28. lipnja 2012., ''Jutarnji list'', Razgovor s dr. Željkom Jozićem (razgovarao novinar i književni kritičar Tomislav Čadež). U knjizi: Tomislav Čadež, ''Bitka za pravopis : što kažu akademici i drugi glavni stručnjaci o novome pravopisu, o starima, i o sudbini hrvatskoga jezika : 1995. – 2013.'', EPH Media d.&nbsp;o.&nbsp;o., Zagreb, 2013., {{ISBN|978-953-338-068-1}}, str. 90. – [94.], navod sa str. 92. {{NSK-zapis|id=000842533}}</ref>

== Nagrada ==
U listopadu 2014. godine autori ''Hrvatskoga pravopisa'' osvojili su [[Nagrada Ivan Filipović|Nagradu Ivan Filipović]] u području znanstvenoga i stručnoga rada.<ref>[http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=13433&sec=1933;line-height:%201.5em; Nagrada Ivan Filipović] za 2013. godinu u području znanstvenoga i stručnoga rada. Odbor za dodjelu ''Nagrade Ivan Filipović'' na sjednici održanoj 26. rujna 2014. godine odlučio je da se godišnja državna ''Nagrada Ivan Filipović'' u području znanstvenoga i stručnoga rada za 2013. godinu dodijeli skupini znanstvenika i stručnjaka Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za ''Hrvatski pravopis''.</ref>

== Oprema ==
Tiskan je na papiru iz izvora koji odgovornim gospodarenjem proizvode [[papir]]. ''Hrvatski pravopis'' Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje jedna je od rijetkih knjiga na hrvatskome jeziku kojoj je svaki primjerak obrojčen.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje}}

{{POKAŽINASLOV:''Hrvatski pravopis'' Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje}}

{{GLAVNIRASPORED:Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatski pravopis}}
[[Kategorija:Hrvatski pravopisi]]