Vidi kôd stranice Herbert A. Simon

{{Znanstvenik
| ime = Herbert Simon
| slika = Herbert simon red complete.jpg
| širina_slike = 
| opis_slike = 
| datum_rođenja = {{datum rođenja|1916|6|15}}
| mjesto_rođenja = {{SAD grad|Milwaukee|Wisconsin}}
| datum_smrti = [[9. veljače]], [[2001.]] 
| mjesto_smrti = {{SAD grad|Pittsburgh|Pensilvanija}}
| škola = [[Sveučilište u Chicagu]]
| polje = [[političke znanosti]]
[[računarstvo]]
[[umjetna inteligencija]]
[[kognitivna psihologija]]
[[ekonomija]]
| institucija = [[Sveučilište u Berkeleyu|Berkeley]]
[[Sveučilište Carnegie Melon]]
[[Tehnološki institut, Illinois]]
| poznat_po = [[Opći rješavač problema|općem rješavaču problema]]
| nagrade = [[Turingova nagrada]]
[[Nobelova nagrada za ekonomiju]]
| napomene = 
}}
'''Herbert Aleksander Simon''' [[Milwaukee]], [[15. lipnja]] [[1916.]] — [[Pittsburgh]], [[9. veljače]] [[2001.]]) bio je [[Sjedinjene Američke Države|američki]] znanstvenik koji se primarno bavio [[Političke znanosti|političkim znanostima]], a čije je područje interesa i istraživanja obuhvaćalo [[Kognitivna psihologija|kognitivnu psihologiju]], [[računarstvo]], [[Ekonomija|ekonomiju]], [[rukovođenje]], [[Filozofija znanosti|filozofiju znanosti]] i [[Sociologija|sociologiju]]. Za života je objavio skoro tisuću često citiranih radova što ga čini jednim od najutjecajnijih znanstvenika [[20. stoljeće|20. stoljeća]].
Dobitnik je [[Nobelova nagrada za ekonomiju|Nobelove nagrade za ekonomiju]] 1978. godine.{{sfn|Simon|1978}}

== Rano djetinjstvo i školovanje ==
Herbert Aleksander Simon rođen je u [[Milwaukee]]u, glavnom i najvećem gradu američke savezne države [[Wisconsin]], 15. lipnja 1916. Njegov otac, Arthur Simon (1881.-1948.), bio je inženjer koji je nakon završetka tehničke srednje škole u [[Darmstadt]]u došao u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]].{{sfn|Simon|1991}}{{is|str 3., 23.}} Njegova majka, Edna Marguerite Merkel bila je uspješna pijanistica čiji preci potječu iz [[Češka|Češke]] i [[Švicarska|Švicarske]].{{sfn|Simon|1991}}{{is|str 3.}} Iako je imao židovsku i katoličku pozadinu, Simon je bio [[ateizam|ateist]].

Simon je još kao dijete razvio interese za znanost. U školi je pokazivao zainteresiranost za domaće zadatke. Za razliku od druge djece, bio je izložen ideji da ljudsko ponašanje može biti proučavano u relativno mladom dobu zbog utjecaja majčinog mlađeg brata, [[Harolda Merkela]], koji je studirao [[ekonomija|ekonomiju]] na [[Univerzitet u Wisconsinu|Univerzitetu u Wisconsinu]]-[[Madison, Wisconsin|Madison]] kod [[John R. Commons|Johna R. Commonsa]]. Preko ujakovih knjiga iz ekonomije i psihologije, Simon je otkrio društvene znanosti.

Godine 1933. počeo je studirati na [[sveučilište u Chicagu|Sveučilištu u Chicagu]] i prateći rane utjecaje, studirao je [[društvene znanosti]] i matematiku. Bio je zainteresiran za [[biologija|biologiju]], ali je odlučio da je ne studira zbog daltonizma i svog nesnalaženja u laboratoriju. Umjesto toga, odlučio je fokusirati se na političke znanosti i ekonomiju. Njegov najvažniji mentor na Univerzitetu bio je [[Henry Schultz]]. Diplomirao je i doktorirao u periodu 1936.-1943.) na političkim znanostima pod mentorskim instrukcijama [[Harold Lasswell|Harolda Lasswella]] i [[Charles Edward Merriam|Charlesa Edwarda Merriama]]. Augier & March 2001 Nakon uključenja u kurs ''Measuring Municipal Governments'', bio je pozvan da bude asistent prilikom istraživanja za [[Clarence Ridley|Clarencea Ridleya]] i s kojim je napisao knjigu ''Mjerenje općinske aktivnosti'' ({{Jezik|en|Measuring Municipal Activities}}) 1938., iste godine kada se vjenčao s Doroteom. Njegove studije su ga postepeno dovele do područja [[donošenje odluka|donošenja odluka]], što će postati predmet njegove [[doktorska dizertacija|doktorske dizertacije]].{{sfn|Simon|1991}}{{is|str. 64}}

== Akademska karijera ==
Od 1939. do 1942. godine Simon prelazi na [[Sveučilište u Berkeleyu|Berkeley]]. Od 1942. do 1949. je bio profesor političkih znanosti i radio je na [[Illinois Institute of Technology|Institutu za tehnologiju u Illinoisu]] ({{jezik|en|[[Illinois Institute of Technology]]}}) što mu je donijelo prekretnicu u akademskom i profesionalnom smislu. Na [[Sveučilište u Chicagu|Sveučilištu u Chicagu]] tada je radila takozvana [[Kaulesova grupa doktoranada]] ({{jezik|en|Cowles Foundation}}), koju su činili [[Kenneth Arrow]], [[Leo Haric]], [[Lawrence Klein]], [[Don Patkin]], kao i [[Oskar Lange]], [[Milton Fridman]] i [[Franko Modiljani]]. Okupljanja i rad u okviru ove grupe donijeli su Simonu brojna nova iskustva i usmjerenja u radu, prije svega, tako što je ponovo dobio mogućnost za unapređenje svog znanja iz [[matematika|matematike]], ali i za uključivanje u projekt analize makroekonomskih efekata [[nuklearna energija|atomske energije]], koji sam Simon naziva svojim ''vatrenim krštenjem u ekonomskoj analizi''. U ovom periodu Simon je postavio osnove svom revolucionarnom doprinosu ekonomiji, pošto je sa [[David Hawkins|Davidom Hawkinsom]] postavio i dokazao [[Hawkins-Simonov teorem (1949)]], kojai sadrži test održivosti [[privreda|privrede]], mjereno preko input-output tablica.{{sfn|Simon|1991}}{{is|str. 136}}

== Privatni život ==
Iako je u svijetu znanosti Simon živio život velikog avanturiste, u privatnom životu je, kako su njegovi biografi zabilježili, bio skroman i umjeren čovjek. Od 1937. godine, bio je oženjen Dorotheom Pye sa kojom je imao troje djece. Sa svojom suprugom, Simon je dijelio intelektualna i akademska interesiranja, tako da su u nekoliko navrata surađivali kao kolege i koautori. Njegova žena umrla je 2002., a on 2001. godine.

== Donošenje odluka ==
[[Datoteka:Simons 3 stages in Decision Making.gif|mini|Simonova shema donošenja odluka]]

Godine 1947., Simon je objavio svoju prvu knjigu ''Administrativno ponašanje'' koja se i danas smatra jednim od najutjecajnijih djela u području društvenih znanosti. Časopis ''Public Administration Review'' okarakterizirao je ovu knjigu ''knjigom prve polovine stoljeća'' a [[Komitet Nobelove nagrade]] kao ''epohalnu''. Ovo djelo potvrdilo je dvije važne teme: ograničenu racionalnost i identifikaciju sa podciljevima. [[Ograničena racionalnost]] je centralna tema [[bihevioristička ekonomija|biheviorističke ekonomije]]. Izraz ''ograničena racionalnost'' ponašanja se koristi da označi racionalni izbor koji uzima u obzir [[kognitivna]] ograničenja i u znanju i u kognitivnom kapacitetu pojedinca. Teorije ograničene racionalnosti počivaju na pretpostavkama [[standardna teorija|standardne teorije]] očekivane korisnosti. U vrijeme kada je dominantna struja ekonomske misli zagovarala stav da ljudi čine racionalne izbore kako bi došli do najboljeg proizvoda po najnižoj cijeni, Simon je smatrao da neizostavno postoji ograničenost saznajnih mogućnosti, što sužava naše znanje i analitičke sposobnosti i samim tim primorava ljude da izaberu prvu dobru opciju, onu koja je dovoljno dobra da zadovolji njihove trenutne potrebe. Simon je smatrao da su maksimiziranje i dolazak do najboljeg mogućeg izbora u praksi jednostavno nemogući, jer se donosioci odluka susreću sa neizvjesnošću. Koncept ograničene racionalnosti vrlo jednostavno i direktno stavlja u epicentar analize činjenicu da ljudi imaju ograničene kognitivne sposobnosti , ograničene mogućnosti da sagledaju i usporede sve alternative, informacije i znanja o budućnosti, kao i nesavršene vještine da dostupne informacije obrade.{{sfn|Simon|1976}}

Donošenje odluka podrazumijeva izbor između izvjesnog broja opcija kako bi se postigao neki organizacijski cilj ili podcilj. Realistične opcije će imati stvarne posljedice koje se sastoje od: individualnih akcija ili odsustva akcije, modificiranih činjenica ili vrijednosti iz okruženja. U stvarnosti, neke [[alternativa|alternative]] mogu biti odabrane svjesno ili nesvjesno, neke posljedice mogu biti namjerne ili nenamjerne, a neka sredstva mogu biti nesavršeno odmjerena, nepotpuno povezana, ili nedovoljno razrađena. Cilj racionalnog donošenja odluka podrazumijeva izbor alternative koja za rezultat ima više preferirani skup posljedica među svim mogućim posljedicama. Takav zadatak se može podijeliti u tri koraka:

# identificiranje i razmatranje svih opcija;

# određivanje posljedica koje rezultiraju iz svake od tih opcija;

# usporedba točnosti i efikasnosti svakog od tih podskupova posljedica.{{sfn|Simon|1976}}{{is|str 67.}}

Međutim, Simon je upozorio da bi se svaki pojedinac ili organizacija koji bi pokušali primijeniti ovakav model u praksi, susreli s nemogućnošću da zadovolje sva tri zahtjeva. Prilično je nevjerojatno pretpostaviti da bi netko mogao znati sve opcije, a pogotovo predvidjeti sve posljedice koje rezultiraju iz izbora svake opcije.
Svijest o tome da je ograničena racionalnost prilikom donošenja odluka neizbježna afirmirala je pitanje koja druga tehnika ili proces ponašanja može pojedinca ili organizaciju dovesti do približno najboljeg rezultata. Prema Simonu, uz dana ograničenja, čovjek je u težnji za postizanjem racionalnog rješenja u praksi razvio procedure koje djelomično otklanjaju te teškoće-[[heuristika|heuristike]]. One podrazumijevaju da se iz analize eliminiraju svi brojni faktori koji nisu od najvećeg utjecaja, i da se promatra zatvoreni sustav, koji sadrži samo ograničen skup [[Promjenljiva u psihologiji|varijabli]] i ograničeni raspon mogućih posljedica. Sasvim je logično da bi u uvjetima potpune izvjesnosti donosioci odluka bili u prilici da maksimiziraju svoj izbor, pa čak i uz važenje pravila zadovoljavajućeg izbora. Međutim, u uvjetima neizvjesnosti, organizacije i pojedinci postavljaju niz ciljeva koje žele postići i potom strategije za njihovo dostizanje. Da li je to ujedno i maksimalni mogući izbor - donosioci odluka jednostavno u datom trenutku ne mogu  znati, jer oni nisu u mogućnosti uzeti u obzir sve aspekte ekonomske stvarnosti koji bi mogli utjecati na njihov izbor, već samo neke od situacijskih faktora za koje u tom trenutku procjenjuju da su najrelevantniji. Ovakvo pojednostavljivanje, smatrao je Simon, može dovesti do greške u zaključivanju, ali je ujedno i jedino realno moguće rezoniranje u uvjetima ograničenog znanja i ljudskih potencijala.{{sfn|Simon|1976}}{{is|str 67.}}

Simon je, također dao veliki doprinos razvoju teorije organizacije. Neophodnost razvoja [[organizacijska teorija|organizacijske teorije]] vidio je u tome što mnogi fenomeni u ekonomiji i poslovnom upravljanju ne mogu biti analizirani adekvatno ako im se pristupa isključivo sa individualnog, mikro nivoa, ili sa nivoa [[makroekonomija|makroekonomije]].
Organizacije su, prema njegovom mišljenju, pogodan nivo [[analiza|analize]] jer one upravo funkcioniraju u okviru određenih makroekonomija, a istovremeno su skupovi [[individua]] koje te organizacije čine. U revolucionarnom koautorskom djelu Simona i Marča ''Organizacije'' (1958) po prvi put se potvrđuje stav da su organizacije mnogo više od onoga što se može prikazati standardnom organizacijskom šemom. [[Standardna organizacijska šema]] predstavlja grafički prikaz organizacijske strukture poduzeća, sa potencijalom da pokaže na koji način je izvršeno organizacijsko diferenciranje i da ukaže na linije formalnog delegiranja [[autoritet]]a u organizaciji.

Od 1949. godine Simon se sa grupom istaknutih profesora upustio u novi veliki projekt: izgradnju škole industrijske administracije u okviru [[Carnegie Institut za tehnologiju|Carnegie Instituta za tehnologiju]] ({{jezik|en|[[Graduate School of Industrial Administration, Carnegie Institute of Technology]]}}). Misija ove grupe okupljene na Carnegieju bila je da razvije poslovnu školu koja će imati jako uporište kako u ekonomiji, tako i u [[bihevioralne znanosti|bihevioralnim znanostima]].

== Ostala dostignuća ==
Simonu se pripisuju revolucionarne promjene u [[mikroekonomija|mikroekonomiji]], zahvaljujući konceptu organizacijskog donošenja odluka čiji je tvorac. Prvi je uključio koncept neizvjesnosti u [[ekonomska teorija|ekonomsku teoriju]]. On je također pionir [[umjetna inteligencija|umjetne inteligencije]] i programa rješavanja općih problema ({{jezik|en|General Problem Solver}}) putem novog [[jezik informatičkog procesiranja|jezika informatičkog procesiranja]] ({{jezik|en|Information Processing Language}}); utjecao je na razvoj teorije organizacije, razvijajući teoriju simulacije rješavanja problema ({{jezik|en|Human Problem Solving}}); razvio je novu eksperimentalnu tehniku analize [[verbalni protokol|verbalnog protokola]], [[kognitivna psihologija|kognitivnu psihologiju]], a tvorac je i mnogih drugih značajnih ideja i zamisli. Sa gotovo tisuću publikacija, vrlo često [[citiranje|citiranih]] i danas, Simon je jedan od najutjecajnijih znanstvenika u području društvenih znanosti u [[20. stoljeće|20. stoljeću]].{{Citiranje weba|url=http://amturing.acm.org/award_winners/simon_1031467.cfm|title=Herbert A. Simon - A.M. Turing Award Winner|publisher=|accessdate = 8. kolovoza 2015}}

== Reference ==
{{izvori}}

== Literatura ==
{{refbegin|2}}

* {{citation|last=Simon|first=Herbert A.|title=Nobel Lectures, Economics 1969–1980|year=1978|publisher=[[World Scientific|World Scientific Publishing Co.]]|location=Singapore|url=https://www.nobelprize.org/nobel_prizes/economic-sciences/laureates/1978/simon-facts.html|editor=Assar Lindbeck|accessdate = 6. srpnja 2018.}}
* {{citation|last=Barnard|first=C.I.|title=[[The Functions of the Executive]]|publication-place=Cambridge|publisher=Harvard University Press|year=1938}}
* {{citation|last=Lasswell|first=H.D.|title=World Politics and Personal Insecurity|publication-place=New York|publisher=Whittlesey House|year=1935}}
* {{citation|last=Simon|first=Herbert|title=Administrative Behavior|publisher=The Free Press|publication-place=New York|year=1976|edition=3rd}}
* {{citation|last=Simon|first=Herbert|title=Models of My Life|publisher=Basic Books|publication-place=United States|year=1991}}
* Simon, Herbert A. [https://web.archive.org/web/20181025201729/http://diva.library.cmu.edu/webapp/simon/item.jsp?q=%2Fbox00069%2Ffld05327%2Fbdl0001%2Fdoc0001%2F 'Organizations and markets'], ''Journal of Economic Perspectives'', vol. 5, no. 2 (1991). str. 25–44.
* {{cite journal|last1=Augier|first1=Mie|last2=March|first2=James|title=Remembering Herbert A. Simon (1916-2001)|journal=Public Administration Review|date=2001|volume=61|issue=4|url=http://www.jstor.org/stable/977501|doi=10.1111/0033-3352.00043|pages=396–402}}

{{refend}}
== Vanjske poveznice ==
{{portal|Biografija|Informatika i računarstvo|SAD}}

* [http://www.cs.cmu.edu/simon/ Stranica posvećena Herbertu Simonu] {{eng icon}}
* [http://diva.library.cmu.edu/Simon/ Simonovi radovi] {{eng icon}}

{{Turingova nagrada}}
{{Nobelova nagrada za ekonomiju}}

{{GLAVNIRASPORED:Simon, Herbert}}
[[Kategorija:Američki ekonomisti]]
[[Kategorija:Dobitnici Turingove nagrade]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju]]