Vidi kôd stranice Henri Cartier-Bresson


{{Infookvir životopis
| ime            = Henri Cartier-Bresson
| slika          = 
| veličina       = 
| opis slike     = 
| pseudonim      = 
| rođenje        = [[Chanteloup-en-Brie]], [[22. kolovoza]] [[1908.]]
| smrt           = [[Montjustin]], [[3. kolovoza]] [[2004.]]
| nacionalnost   = 
| poznat_po      = 
| zanimanje      = [[fotograf]]<br />[[slikar]]
}}
'''Henri Cartier-Bresson''' ([[Chanteloup-en-Brie]], [[22. kolovoza]] [[1908.]] - [[Montjustin]], [[3. kolovoza]] [[2004.]]) - [[Francuska|francuski]] [[fotograf]] koji se smatra ocem [[Novinska fotografija|novinske fotografije]]. Bio je majstor tzv. "iskrene fotografije" (eng. ''candid photography'') i među prvim korisnicima filma tipa 135. Pridonio je razvoju [[Ulična fotografija|ulične fotografije]], te skovao termin "odlučujući trenutak" (eng. ''the decisive moment'').<ref name="warren">Warren, L., Encyclopedia of Twentieth-Century Photography (3 Volumes), Oxfordshire, 2005., {{ISBN|1579583938}}</ref>

==Rani život==
Henri Cartier-Bresson<ref name="hcb_bio">Henri Cartier-Bresson Foundation, [http://www.henricartierbresson.org/wp-content/uploads/2014/09/BIOGRAPHY-HCB-EN.pdf Biografija] (pdf), preuzeto 11. lipnja 2017.</ref>  je rođen u obitelji bogatog proizvođača tekstila (konac ''Cartier-Bresson'' se najčešće nalazio u priborima za šivanje u Francuskoj), kao najstariji od petero djece. Rođaci s majčine strane su bili zemljovlasnici i prodavači pamuka iz [[Normandija|Normandije]], gdje je Henri proveo dio djetinjstva. Obitelj Cartier-Bresson je živjela u [[Buržoazija|buržujskom]] susjedstvu u Parizu, Rue de Lisbonne, blizu Place de l'Europe i parka Monceau. Roditelji su ga podupirati financijski pa se Henri mogao slobodnije baviti fotografijom od njegovih suvremenika. Henri se također bavio skiciranjem.

Mladi Henri je fotografirao obiteljske odmore s kamerom ''[[Box Brownie]]''; kasnije je eksperimentirao s [[Tehnička kamera|tehničkom kamerom]] velikog formata (3x4 inča). Odgajan je na tradicionalni buržujski način, te su od njega zahtijevali da se obraća roditeljima službenim "vi" umjesto "ti". Njegov je otac bio uvjeren da će njegov sin preuzeti obiteljski posao, no Henri je bio nepopustljiv, a također se bojao te mogućnosti.

Cartier-Bresson je pohađao École Fénelon, katoličku školu koja je pripremala učenike za licej ''Condorcet''. Engleska guvernanta po imenu "Miss Kitty" je usadila u njemu ljubav i poznavanje [[Engleski jezik|engleskog jezika]].<ref name="cheroux">Cheroux, C., Henri Cartier Bresson, London, 2008., {{ISBN|0500301247}}</ref> Redar ga je zatekao kako čita knjigu [[Arthur Rimbaud|Rimbauda]] ili [[Stéphane Mallarmé|Mallarméa]] i ukorio ga: "Neće biti nereda u tvojem školovanju!". Cartier-Bresson je rekao: "Upotrijebio je neformalno"ti", što je obično značilo da ćete dobiti dobre batine.". Ali je nastavio: "Čitat ćete u mojem uredu.". Pa, to nije bila ponuda koju je morao ponoviti.".<ref name="kimmelman">Kimmelman, M., [http://www.nytimes.com/2004/08/04/arts/henri-cartierbresson-artist-who-used-lens-dies-at-95.html Henri Cartier-Bresson, Artist Who Used Lens, Dies at 95], NY Times, 4. kolovoza 2004.</ref>

===Slikarstvo===
Nakon što se pokušao baviti glazbom, njegov ujak Louis, nadareni slikar, upoznao ga je s [[Uljene boje|uljem na platnu]]. No poduka iz slikanja je prestala kad je ujak poginuo u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].

Godine [[1927.]] Cartier-Bresson je upisao privatnu umjetničku školu i akademiju ''Lhote'', pariški studio [[Kubizam|kubističkog]] slikara i kipara [[André Lhote|Andréa Lhotea]]. Lhoteova ambicija je bila da integrira kubistički pristup u realnost s klasičnim umjetničkim formama; želio je povezati francusku klasičnu tradiciju [[Nicolas Poussin|Nicolasa Poussina]] i [[Jacques-Louis David|Jacques-Louisa Davida]] s [[Modernizam|modernizmom]]. Cartier-Bresson je također učio slikanje kod portretista [[Jacques Émile Blanche|Jacquesa Émilea Blanchea]]. Tijekom ovog razdoblja čitao je [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], [[Arthur Schopenhauer|Schopenhauera]], [[Arthur Rimbaud|Rimbauda]], [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]], [[Stéphane Mallarmé|Mallarméa]], [[Sigmund Freud|Freuda]], [[Marcel Proust|Prousta]], [[James Joyce|Joycea]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]], [[Friedrich Engels|Engelsa]] i [[Karl Marx|Marxa]]. Lhote je vodio svoje učenike u [[Louvre]] da ih uči klasičnim umjetnostima, i u pariške galerije da ih uči suvremenoj umjetnosti. Cartier-Bresson je kombinirao zanimanje za modernu umjetnost s divljenjem prema djelima [[Renesansa|renesansnih]] majstora: [[Jan van Eyck|Jana van Eycka]], [[Paolo Uccello|Paola Uccella]], [[Masaccio|Masaccia]], [[Piero della Francesca|Piera della Francesce]]. Gledao je na Lhotea kao na učitelja "fotografije bez kamere".

===Utjecaj fotografije nadrealista===
Iako je Cartier-Bresson postao frustriran Lhoteovim pristupom "opterećenog pravilima", rigorozno učenje teorije kasnije mu je pomoglo da identificira i riješi probleme umjetničke forme i kompozicije u fotografiji. [[1920-ih]] diljem cijele Europe su se pojavljivale škole fotografskog realizma, ali svaka je imala drugačiji pogled na to kojim smjerom fotografija treba krenuti. Cartier-Bresson se počeo družiti s [[Nadrealizam|nadrealistima]] u kafeu Cyrano na Place Blanche. Susreo je mnogo vodećih protagonista pokreta, te ga je privukla njihova tehnika korištenja podsvjesnog i neposrednog. Povjesničar Peter Galassi objašnjava:

<blockquote>Nadrealisti su pristupali fotografiji na isti način na koji su [[Louis Aragon|Aragon]] i [[André Breton|Breton]]... pristupali ulici: s nezasitnim apetitom za uobičajeno i neuobičajeno... Nadrealisti su prepoznali u običnoj fotografskoj činjenici bitnu osobinu koja je bila isključena iz ranijih teorija fotografskog realizma. Opazili su da obične fotografije, naročito kad više nemaju praktične funkcije, sadrže bogatstvo nenamjernih, nepredvidljivih značenja.<ref>Galassi, P., Henri Cartier-Bresson, The Early Work, New York, 1987., {{ISBN|0870702610}}</ref></blockquote>

Cartier-Bresson je umjetnički sazrijevao u ovoj nemirnoj kulturnoj i političkoj atmosferi. No, iako je znao koncepte, nije ih znao izraziti pa je nezadovoljan svojim eksperimentima uništio većinu ranih slika.

===Cambridge i vojska===
Od [[1928.]] do [[1929.]] Cartier-Bresson je studirao umjetnost, književnost i [[engleski jezik]] na [[Sveučilište u Cambridgeu|sveučilištu u Cambridgeu]], gdje je postao dvojezičan. Godine [[1930.]], tijekom novačenja u francusku vojsku na Le Bourget blizu Pariza, prisjetio se: "Bilo mi je teško, također, zato što sam nosio Joycea pod rukom i pušku ''Lebel'' na ramenu.".<ref name="kimmelman"/>

===Prva kamera===
Godine [[1929.]] njegov zapovjednik eskadrile odredio mu je kućni pritvor zato što je lovio bez dozvole. Upoznao je američkog emigranta [[Harry Crosby|Harryja Crosbyja]] u pariškom predgrađu Le Bourget koji je uvjerio zapovjednika da mu preda Cartier-Bressona na skrb na nekoliko dana. Obojica su se zanimala za fotografiju, te mu je Harry poklonio prvu kameru.<ref>Young, C., Apples of Gold in Settings of Silver: Stories of Dinner as a Work of Art, New York, 2002., {{ISBN|978-0743222020}}, str. 281</ref> Provodili su vrijeme zajedno fotografirajući i izrađujući fotografije u Crosbyjevoj kući ''Le Moulin du Soleil'' blizu Pariza u komuni Ermenonville.<ref name=wolff>Wolff, G., Black Sun: The Brief Transit and Violent Eclipse of Harry Crosby, 2003., {{ISBN|1-59017-066-0}}</ref><ref name="kicks">Literary Kicks, [http://www.litkicks.com/HarryCrosby/ Harry Crosby], 27. studenog 2002.</ref> Crosby je kasnije reako da je Cartier-Bresson "izgledao poput žutokljunca, sramežljivo i krhko, i blago kao sirutka". Cartier-Bresson se upustio u vezu s Crosbyjevom suprugom Caresse, koja je trajala do [[1931.]]<ref name="turner-telegraph">Turner, C., [http://www.telegraph.co.uk/culture/photography/7572563/Expert-Witness-Henri-Cartier-Bresson.html Expert Witness: Henri Cartier-Bresson], The Daily Telegraph, 12. travnja 2010.</ref>

===Bijeg u Afriku===
Dvije godine nakon što je Harry Crosby počinio samoubojstvo, Cartier-Bressonova veza s Caresse Crosby je završila [[1931.]], nakon čega je bio neutješan. Tijekom služenja je čitao [[Joseph Conrad|Conradovu]] novelu ''Srce tame''. To mu je dalo ideju da pobjegne i potraži avanturu na [[Obala Bjelokosti|Obali Bjelokosti]] u [[Francusko carstvo|francuskoj koloniji]] u [[Afrika|Africi]].<ref name="turner-telegraph" /> Preživljavao je loveći divljač i prodajući je lokalnom stanovništvu. U lovu je naučio metode koje će kasnije koristiti u fotografiji. Na Obali Bjelokosti je dobio komplikaciju [[Malarija|malarije]], crnomokraćnu groznicu, koja ga je gotovo ubila. Još uvijek grozničav, poslao je upute svojem djedu za vlastiti pogreb: zamolio ga je da ga pokopaju u Normandiji, na rubu šume Eawy za vrijeme izvedbe ''Gudačkog kvarteta'' [[Claude Debussy|Debussyja]]. Iako je sa sobom ponio prijenosnu kameru (manju od Kodakove ''Brownie''), samo je sedam fotografija preživjelo [[Tropi|trope]].<ref>Montier, J., Henri Cartier-Bresson and the Artless Art, New York, 1996, {{ISBN|0821222856}}, str. 12</ref>

===Fotografija===
[[Image:Cartier-Bresson's first Leica.jpg|thumb|Cartier-Bressonova prva Leica]]

Nakon povratka u Francusku, Cartier-Bresson se oporavljao u [[Marseille]]u kasne [[1931.]] i produbio svoj odnos s nadrealistima. Godine [[1930.]] inspirirala ga je fotografija mađarskog fotoreportera [[Martin Munkacsi|Martina Munkacsija]], na kojoj tri naga crnoputa dječaka trče u valove [[Tanganjika (jezero)|Tanganjike]]. Fotografija ''[[Tri dječaka na jezeru Tanganjika]]'' je ulovila slobodu, čar i spontanost njihovog kretanja i radost življenja. Ona ga je inspirirala da prestane slikati i da se ozbiljno počne baviti fotografijom. Objasnio je: "Odjednom sam shvatio da fotografija može fiksirati vječnost u tren." <ref name="cheroux"/>

Nabavio je kameru [[Leica]] s lećama od 50&nbsp;mm kojom će snimati mnogo godina. Prednost male kamere u gomili ili za vrijeme intimnog trenutka bila je bitna za prevladavanje službenog i neprirodnog ponašanja osoba koje se fotografiraju. Čak je obojio sve sjajne dijelove kamere crnom bojom. Leica je otvarala nove mogućnosti u fotografiji - da snimi svijet u njegovom stvarnom stanju kretanja i preobražaja. Fotografirao je u [[Berlin]]u, [[Grad Bruxelles|Bruxellesu]], [[Varšava|Varšavi]], [[Prag]]u, [[Budimpešta|Budimpešti]] i [[Madrid]]u. Njegove fotografije su prvi put izložene u galeriji ''Julien Levy'' u New Yorku  [[1932.]], i zatim u klubu ''Ateneo'' u Madridu. Godine [[1934.]] u [[Meksiko|Meksiku]] je izlagao zajedno s [[Manuel Álvarez Bravo|Manuelom Álvarezom Bravom]]. U početku nije puno fotografirao u rodnoj Francuskoj, te će proći godine prije nego što će početi tamo intenzivno snimati.

Godine [[1934.]] Cartier-Bresson je upoznao mladog poljskog intelektualca, fotografa po imenu David Szymin, kojeg su zvali "Chim" jer se njegovo prezime teško izgovaralo. Szymin je kasnije promijenio ime u [[David Seymour]]. Obojica su kulturološki imala puno toga zajedničkoga. Preko Chima je Cartier-Bresson upoznao mađarskog fotografa po imenu Endré Friedmann, koji je kasnije promijenio ime u [[Robert Capa]].

==Izložbe u SAD-u==
Cartier-Bresson je otputovao u [[SAD]] [[1935.]] s pozivnicom da predstavi svoj rad u njujorškoj galeriji ''Julien Levy''. Izlagao je zajedno s kolegama [[Walker Evans|Walkerom Evansom]] i [[Manuel Álvarez Bravo|M.A. Bravom]]. Angažirala ga je Carmel Snow iz modnog časopisa ''Harper's Bazaar'', no zadatak nije dobro odradio jer nije znao kako komunicirati s modelima. Unatoč tomu, Snow je bila prva američka urednica koja je objavila njegove fotografije u časopisu. Dok je bio u New Yorku upoznao je fotografa [[Paul Strand|Paula Stranda]], koji je radio kao snimatelj na dokumentarnom filmu ''Plug koji je uništio ravnice'', o vremenu [[Velika gospodarska kriza|Velike depresije]].

===Filmovi===
Kad se vratio u Francusku, Cartier-Bresson se prijavio za posao kod čuvenog francuskog filmskog [[režiser]]a [[Jean Renoir|Jeana Renoira]]. Glumio je u filmu iz [[1936.]] ''Partie de campagne'' i ''La Règle du jeu'' iz [[1939.]], gdje je glumio batlera i radio kao pomoćnik režisera. Renoir mu je dao da glumi tako da može razumjeti kako je s druge strane kamere. Cartier-Bresson je također pomogao Renoiru snimiti film za komunističku stranku o 200 obitelji, uključujući vlastitu, koje vladaju Francuskom. Tijekom [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] Cartier-Bresson je režirao antifašistički film s Herbertom Klineom radi promocije republikanskih zdravstvenih usluga.

===Početak novinske fotografije===
Cartier-Bressonove prve fotoreportaže pojavile su se [[1937.]], kad je izvještavao s krunidbe kralja [[Đuro VI.|Đure VI.]] i kraljice [[Elizabeth Bowes-Lyon|Elisabeth]], za francuski tjednik ''Regards''. Usredotočio se na podanike novog monarha na londonskim ulicama, te nije fotografirao kralja. Potpisao se s "Cartier" jer je oklijevao upotrijebiti puno obiteljsko prezime.

==Brak==
Godine 1937. Cartier-Bresson se oženio [[Java (otok)|javanskom]] plesačicom, Ratnom "Elie" Mohini.<ref name="turner-telegraph" /> Živjeli su u stanu u [[Pariz]]u, u ulici Neuve-des-Petits-Champs br. 19 (sada ulica Danielle Casanova), u velikom studiju s malom spavaonicom, kuhinjom i kupaonicom, gdje je Cartier-Bresson razvijao film. Između [[1937.]] i [[1939.]] Cartier-Bresson je radio kao fotograf za francuske komunističke novine ''Ce Soir''. S Chimom i Capom, Cartier-Bresson je bio [[Politička ljevica|ljevičar]], ali se nikad nije pridružio francuskoj komunističkoj partiji.

===Drugi svjetski rat===
Kad je [[Drugi svjetski rat]] izbio u [[Rujan|rujnu]] [[1939.]] Cartier-Bresson se pridružio francuskoj vojsci kao [[kaplar]] u jedinici za film i fotografiju. Tijekom [[Bitka za Francusku|bitke za Francusku]], u [[Lipanj|lipnju]] [[1940.]] u [[Saint-Dié-des-Vosges]], [[Ratni zarobljenik|zarobili]] su ga njemački vojnici te je proveo 35 mjeseci u [[Radni logor|radnom logoru]]. Dvaput je pokušao pobjeći za što je bio smješten u samicu. Treći bijeg je bio uspješan te se sakrio na farmi u [[Touraine]]u prije nego što je dobio krivotvorene dokumente koji su mu omogućili da putuje Francuskom. U Francuskoj je radio za podzemlje, pomažući drugim bjeguncima i tajno dokumentirajući s ostalim fotografima okupaciju i zatim oslobođenje Francuske. Godine [[1943.]] iskopao je svoju Leicu na farmi blizu [[Vogezi]]ja. Krajem rata ga je američki ured za ratne informacije pozvao da snimi [[Dokumentarni film|dokumentarac]] ''Le Retour'' o povratku francuskih zarobljenika i prognanika.

Krajem rata u Ameriku su stigle glasine da je Cartier-Bresson ubijen. Njegov film o povratku izbjeglica (prikazanog u [[SAD]]-u [[1947.]]) potaknuo je retrospektivu njegovog rada u [[MoMA]]-i, umjesto posthumne izložbe koju je muzej pripremao. Izložba je premijerno otvorena [[1947.]] zajedno s izdanjem njegove prve knjige, ''The Photographs of Henri Cartier-Bresson'', za koju su tekst napisali [[Lincoln Kirstein]] i [[Beaumont Newhall]].

==Magnum Photos==
Rane [[1947.]] Cartier-Bresson je, s [[Robert Capa|Robertom Capom]], [[David Seymour|Davidom Seymourom]], Williamom Vandivertom i [[George Rodger|Georgom Rodgerom]] utemeljio [[Magnum Photos]]. Prema Capinoj ideji Magnum je zajednička fotografska agencija u vlasništvu vlastitih članova. Tim fotografa je međusobno podijelio zadatke: Rodger, koji je napustio časopis ''Life'' u Londonu nakon izvještavanja o Drugom svjetskom ratu, izvještavao je iz Afrike i Srednjeg istoka. Chim, koji je govorio nekoliko europskih jezika, radio je u [[Europa|Europi]]. Cartier-Bresson je radio u Indiji i Kini. Vandivert, koji je također napustio ''Life'', radio je u Americi, a Capa je prihvaćao sve ostale zadatke. [[Maria Eisner]] je vodila pariški ured, a Rita Vandivert, Vandivertova supruga, njujorški ured, te je postala prva predsjednica Magnuma.

Cartier-Bresson je dobio međunarodno priznanje za reportažu [[Mahatma Gandhi|Gandhijeve]] sahrane u Indiji [[1948.]] i zadnje faze Kineskog građanskog rata [[1949.]] Izvještavao je o zadnjih šest mjeseci [[Kuomintang]]ove vlade i prvih 6 mjeseci Mao Ce-tungove [[Kina|Narodne Republike Kine]]. Također je fotografirao zadnje carske [[eunuh]]e u [[Peking]]u, koji je pao u ruke komunistima. U [[Šangaj]]u je često radio u društvu fotoreportera [[Sam Tata|Sama Tate]], s kojim se ranije sprijateljio u [[Mumbai]]ju.<ref>Dessureault, P., The Tata Era/L'Epoque Tata, Ottawa, 1988., {{ISBN|0888845545}}</ref> Iz Kine je otputovao u [[Nizozemska istočna Indija|Nizozemsku istočnu Indiju]], gdje je dokumentirao stjecanje neovisnosti od [[Nizozemska|Nizozemske]]. Godine [[1950.]] Cartier-Bresson je otputovao u [[Južna Indija|Južnu Indiju]]. Posjetio je [[Tiruvannamalai]], grad u indijskoj saveznoj državi [[Tamil Nadu]] i fotografirao posljednje trenutke đivanmukte [[Ramana Maharishi]]ja, [[ašram]] [[Sri Ramana]] i njegovu okolicu.<ref>Magnum Photos, [https://www.magnumphotos.com/Catalogue/Henri-Cartier-Bresson/1949/INDIA-1950-NN143117.html Henri Cartier-Bresson - India, 1950.], preuzeto 16. lipnja 2017.</ref> Nekoliko dana kasnije je također posjetio i fotografirao indijskog filozofa [[Sri Aubindo|Sri Aurobinda]], "Majku" [[Mirra Alfassa|Mirru Alfassu]], i ašram [[Ašram Sri Aurobindo|Sri Aubindo]], u [[Pondicherry]]ju.<ref>Aquila Style, [http://www.aquila-style.com/focus-points/global-snapshots/cartier-bresson-images-exhibited-for-first-time/19928/ Cartier-Bresson Images Exhibited for First Time], 15. rujna 2012.</ref>

Magnumov zadatak je bio "opipati puls" svoga vremena, te su među prvim projektima bili ''People Live Everywhere'', ''Youth of the World'', ''Women of the World'' i ''The Child Generation''. Magnum je težio tome da koristi fotografiju u službi čovječanstva, te je stvarao zanimljive fotografije koje su gledali u cijelom svijetu.

===''Odlučujući trenutak''===
Godine [[1952.]] Cartier-Bresson je objavio knjigu ''Images à la sauvette'', u prijevodu na [[engleski jezik]] - ''The Decisive Moment.'' U njoj se nalazi portfolio od 126 njegovih fotografija s Istoka i Zapada. Naslovnicu knjige je nacrtao [[Henri Matisse]]. Kao glavnu misao za svoj uvod od 4.500 riječi Cartier-Bresson je preuzeo rečenicu kardinala [[Jean François Paul de Gondi|de Retza]] iz [[17. stoljeće|17. stoljeća]]: "Nema ničega na svijetu što nema odlučujući trenutak.".<ref>Mémoires du cardinal de Retz, de Guy Joli, et de la duchesse de Nemours; contenant ce qui s'est passé de remarquable en France pendant les premières années du règne de Louis XIV, Pariz, 1820., str. 231.</ref> Cartier-Bresson je ovu misao primijenio na svoj fotografski stil: "Za mene je fotografija simultano prepoznavanje, u djeliću sekunde, važnosti događaja kao i precizne organizacije oblika koja daje tom događaju odgovarajući izražaj."<ref name=decisivemoment>Cartier-Bresson, H., The Decisive Moment, 1952., str. 1-14</ref>

Oba naslova dolaze od Tériadea, francuskog izdavača grčkog podrijetla, kome se Cartier-Bresson divio. On je dao knjizi francuski naslov, ''Images à la Sauvette'', u slobodnom prijevodu "slike u bijegu" ili "ukradene slike". Dick Simon iz kuće Simon & Schuster je smislio naslov na engleskom jeziku, ''The Decisive Moment''. Margot Shore, šefica pariškog ureda Magnuma, prevela je Cartier-Bressonov predgovor s francuskog na engleski jezik.

"Fotografija nije poput slikanja.", rekao je Cartier-Bresson novinama ''[[The Washington Post]]'' [[1957.]] "Postoji kreativni djelić sekunde dok fotografirate. Vaše oko mora vidjeti kompoziciju ili izraz koji vam sam život nudi, i morate intuitivno znati kad treba pritisnuti gumb. To je trenutak kad je fotograf kreativan.", izjavio je. "Oop! Trenutak! Jednom kad ga propustiš, zauvijek je nestao."<ref>Bernstein, A., [http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/articles/A39981-2004Aug4.html The Acknowledged Master of the Moment], The Washington Post, 5. kolovoza 2004.</ref>

Cartier-Bresson je održao svoju prvu izložbu u Francuskoj u paviljonu Marsan u [[Louvre]]u [[1955.]]

==Kasnija karijera==
Cartier-Bressona je fotografija odvela na mnoga mjesta, poput Kine, Meksika, Kanade, Sjedinjenih Država, Indije, Japana i Sovjetskog Saveza. Postao je prvi zapadni fotograf koji je "slobodno" fotografirao u poslijeratnom Sovjetskom Savezu.

Godine [[1962.]] otputovao je u ime ''Voguea'' na [[Sardinija|Sardiniju]] na 20-ak dana. Tamo je posjetio Nuoro, Olienu, Orgosolo, Mamoiadu, Desulo, Orosei, Cala Gonone, Orani (gdje ga je ugostio prijatelj i kipar Costantino Nivola), San Leonardo di Siete Fuentes i [[Cagliari]].<ref>La fotografia in Sardegna. Lo sguardo esterno 1960-1980, Fondazione Banco di Sardegna, 2010.</ref>

Cartier-Bresson se povukao s mjesta predsjednika Magnuma (koji je još uvijek distribuirao njegove fotografije) [[1966.]], da se koncentrira na snimanje portreta i krajolika.

Godine [[1967.]] razveo se nakon 30 godina braka od svoje prve žene, Ratne "Elie". Godine [[1968.]] počeo se udaljavati od fotografije te se vratio crtanju i slikanju. Priznao je da je možda rekao sve što može kroz fotografiju. Godine [[1970.]] oženio se Magnumovom fotografkinjom [[Martine Franck]], mlađoj 30 godina od njega.<ref name="warren"/> Par je dobio kćer Mélanie u [[Svibanj|svibnju]] [[1972.]]

Cartier-Bresson se povukao iz fotografije ranih [[1970-ih]], a do [[1975.]] samo bi povremeno napravio privatni portret; rekao je da čuva svoju kameru u sefu kod kuće i da je rijetko vadi van. Vratio se crtanju i slikanju. Napravio je prvu izložbu crteža u galeriji Carlton u New Yorku [[1975.]]

==Smrt i naslijeđe==
Cartier-Bresson je preminuo u mjestu Céreste (departman Alpes-de-Haute-Provence),<ref>BBC News, [http://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/3536724.stm Photographer Cartier-Bresson dies], 4. kolovoza 2004.</ref> [[3. kolovoza]] [[2004.]], u dobi od 95 godina. Nije objavljen uzrok smrti. Pokopan je na mjesnom groblju nedaleko od Montjustina.<ref>iPhoto Central, [http://www.iphotocentral.com/news/article-view.php/81/75/397/0/14/10/archive Legendary Photojournalist Cartier-Bresson Is Buried in South of France], 12. kolovoza 2004.</ref> Za sobom je ostavio suprugu, [[Martine Franck]], i kćer Mélanie.<ref>Robinson, A., [https://www.theguardian.com/news/2004/aug/05/guardianobituaries.artsobituaries Henri Cartier-Bresson], The Guardian, 5. kolovoza 2004.</ref>

Cartier-Bresson je proveo više od tri desetljeća na zadacima za ''Life'' i druge časopise. Putovao je bez obveza, dokumentirajući neke od najvećih promjena u [[20. stoljeće|20. stoljeću]]: [[Španjolski građanski rat]], oslobođenje Pariza [[1944.]], nemire u Parizu [[1968.]], pad Kuomintanga u ruke komunista, atentat na Gandhija, pad [[Berlinski zid|Berlinskog zida]]. Uz to je snimao portrete [[Albert Camus|Camusa]], [[Pablo Picasso|Picassa]], [[Sidonie Gabrielle Colette]], [[Henri Matisse|Matissea]], [[Ezra Pound|Pounda]] i [[Alberto Giacometti|Giacomettija]]. No mnoge od njegovih najpoznatijih fotografija, poput ''Iza postaje St. Lazare'' prikazuju naizgled nevažne trenutke svakodnevnog života.

Cartier-Bresson se nije volio fotografirati i čuvao je svoju privatnost. Fotografije samog Cartier-Bressona su rijetke. Dok je primao počasnu diplomu [[Sveučilište u Oxfordu|sveučilišta u Oxfordu]] [[1975.]], držao je papir ispred lica da izbjegne fotografiranje.<ref name="kimmelman"/> U intervjuu s Charliejem Roseom [[2000.]] Cartier-Bresson je izjavio da nije nužno mrzio da se fotografira, već da mu je bilo neugodno da ga se fotografira zato što je slavan.<ref>Rose, C., [https://charlierose.com/videos/19739 Henri Cartier-Bresson], intervju (video), 6, srpnja 2000.</ref>

Godine [[2003.]] utemeljio je zakladu ''Henri Cartier-Bresson'' sa svojom ženom i kćeri da očuva i dijeli svoju [[Kulturna baština|baštinu]].<ref>Brezovečki-Biđin, I., [http://www.matica.hr/vijenac/236/Ba%C5%A1tina%20Henrija%20Cartier-Bressona/ Baština Henrija Cartier-Bressona], Vijenac, 20. ožujka 2003., br. 236</ref>

===Film istine (Cinéma vérité)===
Cartier-Bressonove fotografije su također utjecale na razvoj tzv. [[Film istine|filma istine]] (cinéma vérité). Osobito je zaslužan za inspiraciju za rani rad Nacionalnog filmskog odbora Kanade u ovom žanru sa serijom dokumentaraca ''Candid Eye'' iz [[1958.]]<ref name="Aitken">Aitken, I., Encyclopedia of the Documentary Film, 2005., {{ISBN|978-1579584450}}, str. 168</ref>

==Tehnika==
Cartier-Bresson je skoro uvijek koristio kameru [[Leica]] s daljinomjerom od 35&nbsp;mm i s normalnim lećama od 50&nbsp;mm, a povremeno i široke leće za krajolike.<ref name="Frank Van Riper 2002">Van Riper, F., Talking photography: Viewpoints on the art, craft and business, 2002., {{ISBN|1-58115-208-6}}</ref> Često bi omotao crnu traku oko dijelova od kroma na kućištu kamere da bude manje uočljiva. Sa brzim crno-bijelim filmom i oštrim lećama mogao je nezamijećen snimati događaje. Više nije bio ograničen kamerama velikog formata ili dvookim zrcalnim fotoaparatima srednjeg formata, i kamere malog formata dale su mu nešto što je Cartier-Bresson nazivao "baršunasta ruka... oko sokolovo".<ref>Van Riper, F., [http://www.washingtonpost.com/wp-srv/photo/essays/vanRiper/040805.htm Cartier-Bresson: Mourning the Hawk's Eye], The Washington Post, 5. kolovoza 2004.</ref>

Nikada nije fotografirao bljeskalicom; tu praksu je nazivao "nepristojnom.. kao da dođete na koncert s pištoljem u ruci".<ref name="Frank Van Riper 2002"/>

Vjerovao je u komponiranje fotografija u tražilu, a ne u tamnoj komori. Demonstrirao je to time da je skoro sve svoje fotografije otisnuo u punom formatu, bez obrezivanja ili ostalih manipulacija u tamnoj komori.<ref name="kimmelman"/> Inzistirao je na tome da njegove fotografije nisu obrezane zato što imaju prvih nekoliko milimetara neeksponiranog negativa oko slike, što rezultira crnim okvirom oko razvijene slike.

Cartier-Bresson je više cijenio crno-bijeli film, i rijetko je fotografirao u boji.<ref>Ronk, L., [http://time.com/3872061/cartier-bresson-red-china-in-color-1958/ Cartier-Bresson: 'Red China' in Color, 1958], Time, 22. ožujka 2012.</ref> Nije volio razvijati filmove ili izrađivati vlastite fotografije,<ref name="kimmelman"/> te je bio nezainteresiran za proces nastanka fotografije općenito, uspoređujući fotografiju s malom kamerom kao "trenutni crtež".<ref name=lim>Lim, K., [http://zone-10.com/cmsm/index.php?option=com_content&task=view&id=55&Itemid=1&limit=1&limitstart=1 Henri Cartier-Bresson - A Decisive Moment in Time], 6. listopada 2007.</ref> Tehnički aspekti fotografije su za njega bili valjani samo kad su mu dopuštali da izrazi ono što vidi:

<blockquote>Stalna nova otkrića u kemiji i optici značajno proširuju naše područje djelovanja. Na nama je da ih primjenjujemo u našoj tehnici, da poboljšamo sebe, ali postoji cijela grupa fetiša koja se razvila iz subjekta tehnike. Tehnika je važna samo ako morate ovladati njome da bi izrazili ono što vidite... Kamera je za nas alat, a ne zgodna mehanička igračka. U preciznom funkcioniranju mehaničkog objekta možda postoji nesvjesna kompenzacija za anksioznosti i nesigurnosti svakodnevne borbe. Kako bilo, ljudi razmišljaju previše o tehnikama i nedovoljno o promatranju.<ref name=decisivemoment/></blockquote>

Započeo je tradiciju testiranje novih leća fotografiranjem [[Patke|pataka]] u gradskim parkovima. Nikad nije objavio te fotografije, a nazivao ih je "moje jedino praznovjerje", jer ih je smatrao "krštenjem" leća.<ref>Cartier-Bresson Interviews and Notes, ur. J.M Dirac, Pariz, 1962, str. 122</ref>

Cartier-Bresson nije volio publicitet i bio je strašno sramežljiv još od dana kada se skrivao od nacista tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Iako je snimio mnogo poznatih portreta, njegovo lice je malo poznato svijetu. To mu je vjerojatno omogućilo da neometano radi na ulici. Negirao je da se termin "umjetnost" odnosi na njegove fotografije. Umjesto toga je smatrao da su one samo instinktivne reakcije na situacije na koje je nailazio.

<blockquote>U fotografiji i najmanja stvar može biti veliki subjekt. Mali ljudski motiv može postati lajtmotiv.<ref name=decisivemoment/></blockquote>

==Izložbe<ref name="hcb_bio"/>==
* [[1933.]] Cercle Atheneo, [[Madrid]]
* [[1933.]] galerija Julien Levy, [[New York City|New York]]
* [[1934.]] [[Palača lijepe umjetnosti (Meksiko)|Palača lijepe umjetnosti]], [[Meksiko]] (s M.A. Bravom)
* [[1947.]] [[MoMA]], New York, Martin-Gropius-Bau, [[Berlin]], [[Njemačka]]; Muzej moderne umjetnosti, [[Rim]], [[Italija]]; galerija Dean, [[Edinburgh]]; [[MoMA]], New York, Nacionalni muzej lijepih umjetnosti, [[Santiago]], [[Čile]]
* [[1952.]] Institut suvremene umjetnosti (ICA), [[London]]
* [[1955.]] retrospektivna izložba, Musée des Arts décoratifs, [[Pariz]]
* [[1956.]] [[Photokina]], [[Köln]], [[Njemačka]]
* [[1963.]] Photokina, Köln, Njemačka
* [[1964.]] The Phillips Collection, [[Washington]]
* [[1965.]] – [[1967.]] druga retrospektivna izložba, [[Tokio]], Musée des Arts Décoratifs, Pariz, New York, London, [[Amsterdam]], Rim, Zürich, [[Köln]] i drugi gradovi
* [[1970.]] En France - Grand Palais, Pariz, kasnije u [[SAD]]-u, [[SSSR]]-u, [[Australija|Australiji]] i [[Japan]]u
* [[1971.]] festival [[Rencontres d'Arles]], filmovi prikazani u Théatre Antique.
* [[1972.]] festival [[Rencontres d'Arles]], "Flagrant Délit " (produkcija Delpire) prikazan u Théatre Antique.
* [[1974.]] izložba o SSSR-u, Internacionalni centar fotografije, New York
* [[1974.]] – [[1997.]] galerija Claude Bernard, Pariz
* [[1975.]] galerija Carlton, New York
* [[1975.]] galerija Bischofberger, Zürich, [[Švicarska]]
* [[1980.]] Portreti, galerija Eric Franck, [[Ženeva]], Švicarska
* [[1981.]] Musée d'Art Moderne de la Ville de Paris, [[Francuska]]
* [[1982.]] Hommage à Henri Cartier-Bresson, Centre National de la Photographie, Palais de Tokyo, Pariz
* [[1983.]] Printemps Ginza, [[Tokio]]
* [[1984.]] Osaka University of Arts, Japan
* [[1984.]] – [[1985.]] Paris à vue d’œil - Musée Carnavalet, Pariz
* [[1985.]] Henri Cartier-Bresson en Inde - Centre National de la Photographie, Palais de Tokyo, Pariz
* [[1985.]] Museo de Arte Moderno de México, [[Meksiko]]
* [[1986.]] L'Institut Français de Stockholm
* [[1986.]] Pavillon d'Arte contemporanea, [[Milano]], Italija
* [[1986.]] Tor Vergata University, Rim, Italija
* [[1987.]] Museum of Modern Art, [[Oxford]], [[Velika Britanija]] ([[crtež]]i i fotografije)
* [[1987.]] Rane fotografije, MoMA, New York
* [[1988.]] Institut Français, [[Atena (grad)|Atena]], [[Grčka]]
* [[1988.]] Palais Lichtenstein, [[Beč]], [[Austrija]]
* [[1988.]] Salzburger Landessammlung, Austrija
* [[1988.]] Grupna izložba: "Magnum en Chine", festival [[Rencontres d'Arles]], Francuska
* [[1989.]] Chapelle de l'École des Beaux-Arts, Pariz
* [[1989.]] Fondation Pierre Gianadda, [[Martigny]], [[Švicarska]] (crteži i fotografije)
* [[1989.]] Mannheimer Kunstverein, [[Mannheim]], Njemačka (crteži i fotografije)
* [[1989.]] Printemps Ginza, Tokio, Japan
* [[1990.]] galerija Arnold Herstand, New York
* [[1991.]] Taipei Fine Arts Museum, [[Tajvan]] (crteži i fotografije)
* [[1992.]] Centro de Exposiciones, [[Saragossa]] i [[Logroño]], [[Španjolska]]
* [[1992.]] Hommage à Henri Cartier-Bresson, Međunarodni centar fotografije, New York
* [[1992.]] L'Amérique – FNAC, Pariz
* [[1992.]] Musée de Noyers-sur-Serein, Francuska
* [[1992.]] Palazzo San Vitale, [[Parma]], Italija
* [[1993.]] Photo Dessin - Dessin Photo, [[Arles]], Francuska
* [[1994.]] "Henri Cartier-Bresson, point d'interrogation" Sare Moon, prikazan na festivalu [[Rencontres d'Arles]], Francuska.
* [[1994.]] Dessins et premières photos, La Caridad, [[Barcelona]], Španjolska
* [[1995.]] Dessins et Hommage à Henri Cartier-Bresson - CRAC (Centre Régional d’Art Contemporain) [[Valence]], [[Drome]], Francuska
* [[1996.]] Henri Cartier-Bresson: Pen, Brush and Camera, The Minneapolis Institute of Arts, SAD
* [[1997.]] Les Européens, Maison Européenne de la Photographie, Pariz
* [[1997.]] Henri Cartier-Bresson, Musée des Beaux-Arts, [[Montreal]]
* [[1998.]] galerija Beyeler, [[Basel]], Švicarska
* [[1998.]] galerija Löhrl, [[Mönchengladbach]], Njemačka
* [[1998.]] galerija Howard Greenberggh, New York
* [[1998.]] Kunsthaus Zürich, Zürich, Švicarska
* [[1998.]] Kunstverein für die Rheinlande und Westfalen, [[Düsseldorf]], Njemačka
* [[1998.]] Line by Line, Royal College of Art, London
* [[1998.]] Tête à Tête, National Portrait Gallery, London
* [[1998.]] – [[1999.]] Photographien und Zeichnungen - Baukunst Galerie, Köln, Njemačka
* [[2003.]] – [[2005.]] Rétrospective, Bibliothèque Nationale, Pariz<ref>Kružić, M., [http://www.matica.hr/vijenac/241/Cartier-Bresson%20u%20BnF-u/ Cartier-Bresson u BnF-u], Matica hrvatska, br. 241, 2003.</ref>; La Caixa, Barcelona; Martin Gropius Bau, [[Berlin]]; Museum of Modern Art, Rim; galerija Dean, Edinburgh; MoMA, New York; Nacionalni muzej lijepih umjetnosti, Santiago, Čile
* [[2004.]] galerija Baukunst, Köln
* [[2004.]] Martin-Gropius-Bau, Berlin
* [[2004.]] muzej Ludwig, Köln
* [[2008.]] Henri Cartier-Bresson's Scrapbook Photographs 1932-46, National Media Museum, [[Bradford]], [[Velika Britanija]]
* [[2008.]] National Gallery of Modern Art, [[Mumbai]], [[Indija]]<ref>National Gallery of Modern Art, [http://ngmaindia.gov.in/pe_painted.asp Past Exhibits], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[2008.]] Santa Catalina Castle, [[Cadiz]], Španjolska
* [[2009.]] Musée de l'Art Moderne, Pariz
* [[2010.]] MoMA, New York<ref>MoMA, [https://www.moma.org/calendar/exhibitions/967?locale=en The Modern Century], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[2010.]] The Art Institute of Chicago, [[Chicago]]
* [[2011.]] Museum of Design Zürich<ref>Museum fuer Gestaltung, [http://www.museum-gestaltung.ch/de/ausstellungen/rueckblick/2011/henri-cartier-bresson/ Henri Cartier-Bresson], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[2011.]] High Museum of Art, [[Atlanta, Georgia|Atlanta]]
* [[2011.]] Maison de la Photo, [[Toulon]], Francuska
* [[2011.]] Kunstmuseum Wolfsburg, Njemačka
* [[2011.]] Queensland Art Gallery, [[Brisbane]], [[Australija]]
* [[2011.]] – [[2012.]] KunstHausWien, Beč, Austria
* [[2014.]] [[Centar Georges Pompidou]], Pariz.<ref name="bjp-7831">British Journal of Photography, HCB is reappraised, 10 years after his death, tom 161, broj 7831, str. 34-36, 2014.</ref>
* [[2015.]] [[Palača lijepe umjetnosti (Meksiko)|Palača lijepe umjetnosti]], [[Ciudad de México]]<ref>Excélsior, [http://www.excelsior.com.mx/expresiones/2015/05/18/1024781 "Henri Cartier-Bresson" cierra con 140 mil visitantes], 18. svibnja 2015.</ref>
* [[2015.]] Ateneum, [[Helsinki]]<ref>Ateneum, [http://www.ateneum.fi/nayttelyt/henri-cartier-bresson/?lang=en Henri Cartier-Bresson], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[2017.]] galerija Leica, [[San Francisco]]<ref>Leica Gallery, [http://gallery.leicastoresf.com/exhibitions/previous-exhibitions/henri-cartier-bresson/ Henri Cartier-Bresson], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[2017.]] Museo Botero/Banco de la Republica, [[Bogota]], [[Kolumbija]]<ref>Banco de la Republica, [http://www.banrepcultural.org/bogot/evento/henri-cartier-bresson Henri-Cartier Bresson], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>

==Kolekcije==
Djela Cartier-Bressona nalaze se u sljedećim javnim kolekcijama<ref name="hcb_bio"/>:
* Bibliothèque Nationale de France, [[Pariz]], [[Francuska]]
* De Menil Collection, [[Houston, Teksas]], [[SAD]]
* University of Fine Arts, [[Osaka]], [[Japan]]
* [[Victoria and Albert Museum]], [[London]], [[Velika Britanija]]
* Maison Européenne de la Photographie, Pariz, Francuska
* Musée Carnavalet, Pariz, Francuska
* [[MoMA]], [[New York City]]
* The Art Institute of Chicago, [[Illinois]], SAD
* J. Paul Getty Museum, [[Los Angeles]]
* Institut za suvremenu fotografiju, New York City
* The Philadelphia Art Institute, [[Philadelphia]], [[Pennsylvania]], SAD
* The Museum of Fine Arts, Houston, SAD
* Kahitsukan Kyoto Museum of Contemporary Art, [[Kyoto]], Japan
* Museum of Modern Art, [[Tel Aviv]], [[Izrael]]
* Moderna Museet, [[Stockholm]], [[Švedska]]

==Odabrane nagrade==
* [[1949.]]: Overseas Press Club of America<ref name="opc_award">[https://opcofamerica.org/opc-awards-contest-rules/archive-award/ Awards Recipients], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[1953.]]: The A.S.M.P.<ref>The 20th Century A-GI: Dictionary of World Biography, tom 7, ur. Frank N. Magill, 1999., {{ISBN|1579580467}}</ref>
* [[1955.]]: Overseas Press Club of America<ref name="opc_award"/>
* [[1959.]]: The Prix de la Société française de photographie<ref>Weston Gallery, [http://www.westongallery.com/cartierbresson.htm Henri Cartier-Bresson], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[1959.]]: Overseas Press Club of America<ref name="opc_award"/>
* [[1963.]]: Overseas Press Club of America<ref name="opc_award"/>
* [[1967.]]: nagrada ''Kultura'' Njemačkog društva za fotografiju (DGPh), zajedno s Edwinom H. Landom<ref name="dgph">Deutsche Gesellschaft für Photographie, [http://www.dgph.de/english/the-cultural-award-of-the-deutsche-gesellschaft-fuer-photographie The Cultural Award of the Deutsche Gesellschaft für Photographie (DGPh)], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[1981.]]: Grand Prix National de la Photographie<ref name="warren"/>
* [[1982.]]: nagrada ''Hasselblad''<ref>Hasselblad Foundation, [http://www.hasselbladfoundation.org/wp/hasselblad-priset-2/previous-award-winners/ Previous Award Winners], preuzeto 13. lipnja 2017.</ref>
* [[2006.]]: nagrada ''Nadar'' za knjigu ''Henri Cartier-Bresson: Scrapbook''<ref>Guerrin, M., Henri Cartier-Bresson et le Monde, 2008., {{ISBN|2070122697}}</ref>

== Poznate osobe koje je fotografirao Cartier-Bresson==
{{col-begin}}
{{col-3}}
* [[Avigdor Arikha]]
* [[Balthus]]
* [[Simone de Beauvoir]]
* [[Samuel Beckett]]
* [[Leonard Bernstein]]
* [[André Breton]]
* [[Alexander Calder]]
* [[Albert Camus]]
* [[Truman Capote]]
* [[Coco Chanel]]
* [[Colette]]
* [[Marcel Duchamp]]
* [[Paul Éluard]]
* [[William Faulkner]]
* [[Martine Franck]]

{{col-3}}
* [[Mahatma Gandhi]]
* [[Jean Genet]]
* [[Alberto Giacometti]]
* [[Julie Harris]]
* [[Langston Hughes]]
* [[Isabelle Huppert]]
* [[John Huston]]
* [[Jean-Marie Gustave Le Clézio]]
* [[Martin Luther King, Jr.]]
* [[Henri Matisse]]
* [[François Mauriac]]
* [[Carson McCullers]]
* [[Arthur Miller]]
* [[Marilyn Monroe]]

{{col-3}}
* [[Pablo Neruda]]
* [[Richard Nixon]]
* [[Robert Oppenheimer]]
* [[Pablo Picasso]]
* [[Katherine Anne Porter]]
* [[Ezra Pound]]
* [[Jean Renoir]]
* [[Jean-Paul Sartre]]
* [[Alfred Stieglitz]]
* [[Igor Stravinski]]
* [[Kenzo Tange]]
* [[Elsa Triolet]]
* [[Harry S. Truman]]
* [[Malcolm X]]
{{col-end}}

==Djela==
===Bibliografija===
* [[1947.]]: ''The Photographs of Henri Cartier-Bresson'', tekst Lincoln Kirstein, New York, [[MoMA]].
* [[1952.]]: ''The Decisive Moment'', tekst i fotografije Cartier-Bresson, naslovnica [[Henri Matisse]], New York.
**[[2014.]]: Göttingen: [[Steidl]]. {{ISBN|978-3869307886}}, pretisak, s esejom Clémenta Chérouxa "A Bible for Photographers".
* [[1954.]]: ''Les Danses à Bali'', tekst [[Antonin Artaud]] i komentari Béryla de Zoetea, Pariz.
* [[1955.]]: ''The Europeans'', tekst i fotografije Cartier-Bresson, naslovnica [[Joan Miró]]. New York.
* [[1955.]]: ''People of Moscow'', London.
* [[1956.]]: ''China in Transition'', London.
* [[1958.]]: ''Henri Cartier-Bresson: Fotografie'', [[Prag]] i [[Bratislava]], tekst [[Anna Fárová]].
* [[1963.]]: ''Photographs by Henri Cartier-Bresson'', New York.
* [[1964.]]: ''China. Photographs and notes on fifteen months spent in China'', tekst Barbara Miller, New York.
* [[1966.]]: ''Henri Cartier-Bresson and the Artless Art'', tekst Jean-Pierre Montier, New York.
* [[1968.]]: ''The World of HCB'', New York.
* [[1969.]]: ''Man and Machine'', [[IBM]].
* [[1970.]]: ''France'', tekst François Nourissier, London.
* [[1972.]]: ''The Face of Asia'', uvod Robert Shaplen, New York i Tokio.
* [[1973.]]: ''About Russia'', London.
* [[1976.]]: ''Henri Cartier-Bresson'', tekst Cartier-Bresson, serija History of Photography.
* [[1979.]]: ''Henri Cartier-Bresson Photographer'', tekst Yves Bonnefoy, New York.
* [[1983.]]: ''Henri Cartier-Bresson. Ritratti'', tekst André Pieyre de Mandiargues i Ferdinando Scianna, "I Grandi Fotografi", Milan.
* [[1985.]]:
** ''Henri Cartier-Bresson en Inde'', uvod [[Satyajit Ray]], fotografije i bilješke Cartier-Bresson, tekst Yves Véquaud, Pariz.
** ''Photoportraits'', tekst André Pieyre de Mandiargues, London.
* [[1987.]]:
** ''Henri Cartier-Bresson. The Early Work'', tekst Peter Galassi, New York, [[MoMA]].
** ''Henri Cartier-Bresson in India.'', uvod Satyajit Ray, fotografije i bilješke Cartier-Bresson, tekst Yves Véquaud, London.
* [[1989.]]:
** ''L'Autre Chine.'', uvod Robert Guillain, Pariz.
** ''Line by Line.'' Crteži Cartier-Bressona, uvod Jean Clair i John Russell, London.
* [[1991.]]:
** ''America in Passing.'' Uvod Gilles Mora, New York.
** ''Alberto Giacometti photographié par Henri Cartier-Bresson.'', tekst Cartier-Bresson i Louis Clayeux, Milan.
* [[1994.]]:
** ''A propos de Paris.'', tekst Véra Feyder i André Pieyre de Mandiargues, London.
** ''Double regard. Drawings and photographs.'', tekst Jean Leymarie, Amiens.
** ''Mexican Notebooks 1934.-1964.'', tekst [[Carlos Fuentes]], London.
** ''L'Art sans art.'', tekst Jean-Pierre Montier, Pariz.
* [[1996.]]: ''L'Imaginaire d'après nature.'', tekst Cartier-Bresson, Pariz.
* [[1997.]]: ''Europeans.'', tekst Jean Clair, London.
* [[1998.]]: ''Tête à tête.'', tekst Ernst H. Gombrich, London.
* [[1999.]]: ''The Mind's Eye.'', tekst Cartier-Bresson, New York.
* [[1999.]]: ''Henri Cartier-Bresson: A Biography.'', tekst Pierre Assouline, London.
* [[2001.]]: ''Landscape Townscape.'', tekst Erik Orsenna i Gérard Macé, London.
* [[2003.]]: ''The Man, the Image and the World'', tekst Philippe Arbaizar, Jean Clair, Claude Cookman, Robert Delpire, Jean Leymarie, Jean-Noel Jeanneney i Serge Toubiana, London.
* [[2006.]]: ''An Inner Silence: The portraits of Henri Cartier-Bresson,'', tekst Agnès Sire i Jean-Luc Nancy, New York.
* [[2017.]] "Henri Cartier-Bresson Fotógrafo", fotografije za izložbu.

===Filmografija===
====Filmovi koje je režirao Cartier-Bresson====
Cartier-Bresson je bio pomoćnik režisera [[Jean Renoir|Jeana Renoira]] u filmu ''La vie est à nous'' ([[1936.]]) i ''Une partie de campagne'', te u ''La Règle du Jeu'' ([[1939.]]).
* [[1937.]]: Victoire de la vie, [[dokumentarni film]] o španjolskim bolnicama, trajanje 49 min, crno-bijeli film.
* [[1938.]]:  L’Espagne Vivra, dokumentarni film o [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]] i poraću, trajanje 43 min i 32 s, crno-bijeli film.
* [[1938.]]: Avec la brigade Abraham Lincoln en Espagne, Henri Cartier-Bresson ja Herbert Kline, trajanje 21 min, crno-bijeli film.
* [[1944.]] – [[1945.]]: Le Retour, dokumentarni film o ratu i zarobljenicima, trajanje 32 min i 37 s, crno-bijeli film.
* [[1969.]] – [[1970.]]: Impressions of California, trajanje 23 min i 20 s, u boji.
* [[1969.]] – [[1970.]]: Southern Exposures, trajanje 22 min i 25 s, u boji.

====Filmovi sastavljeni od fotografija Cartier-Bressona====
* [[1956.]]: A Travers le Monde avec Henri Cartier-Bresson, rež. Jean-Marie Drot i Henri Cartier-Bresson, trajanje 21 min, crno-bijeli film.
* [[1963.]]: Midlands at Play and at Work, prod. ABC Television, London, trajanje 19 min, crno-bijeli film.
* [[1963.]] – [[1965.]]: pet petnaestominutnih filmova o Njemačkoj za Süddeutscher Rundfunk.
* [[1967.]]: Flagrants délits, rež. Robert Delpire, glazba Diego Masson, produkcija Delpire, Pariz, trajanje 22 min, crno-bijeli film.
* [[1969.]]: Québec vu par Cartier-Bresson, rež. Wolff Kœnig, prod. Canadian Film Board, trajanje 10 min, crno-bijeli film.
* [[1970.]]: Images de France.
* [[1991.]]: Contre l'oubli: Lettre à Mamadou Bâ, Mauritanie, kratki film, rež. Martine Franck za Amnesty International, mont. Roger Ikhlef, trajanje 3 min, crno-bijeli film.
* [[1992.]]: Henri Cartier-Bresson dessins et photos, rež. Annick Alexandre, kratki film, prod. FR3 Dijon, komentari umjetnika, trajanje 2 min i 33 s, u boji.
* [[1997.]]: Série "100 photos du siècle": L'Araignée d'amour, prod. Capa Télévision, trajanje 6 min i 15 s, u boji.

====Filmovi o Cartier-Bressonu====
* "Henri Cartier-Bresson, point d'interrogation", Sarah Moon, prikazan na festivalu [[Rencontres d'Arles]] [[1994.]]
* ''Henri Cartier-Bresson: L'amour Tout Court'', intervjui s Cartier-Bressonom, [[2001.]]
* ''Henri Cartier-Bresson: The Impassioned Eye'', intervjui s Cartier-Bressonom, [[2006.]]

==Bilješke==
{{Izvori|3}}

==Vanjske poveznice==
* [http://www.henricartierbresson.org/ Fondation HCB] - zaklada Henri Cartier-Bresson
* [http://www.magnumphotos.com/henricartierbresson Henri Cartier-Bresson] na [[Magnum Photos]]
* [https://web.archive.org/web/20051204090738/http://www.npg.si.edu/exh/cb/ Tête à Tête: Portreti Henrija Cartier-Bressona], National Portrait Gallery, Washington
* [http://www.washingtonpost.com/wp-srv/style/museums/photogallery/bresson/gal_1-1.htm Tête à Tête: Portreti Henrija Cartier-Bressona], Washington Post
* [http://www.metmuseum.org/toah/hd/cabr/hd_cabr.htm Henri Cartier-Bresson] u [[Metropolitan]]u
* [http://www.artcyclopedia.com/artists/cartier-bresson_henri.html Henri Cartier-Bresson] u ArtCyclopedii
* Robinson, A., [http://www.theguardian.com/news/2004/aug/05/guardianobituaries.artsobituaries Henri Cartier-Bresson], The Guardian, 5. kolovoza 2004.

{{GLAVNIRASPORED:Cartier-Bresson, Henri}}
[[Kategorija:Francuski fotografi]]
[[Kategorija:Umjetnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Francuska]]
[[Kategorija:Fotografi Magnum Photosa]]