Vidi kôd stranice Francuska Ekvatorska Afrika

<!--'''Francuska Ekvatorska Afrika'''-->
{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime=Francuska Ekvatorska Afrika
|hr_ime = Francuska Ekvatorska Afrika
|izvorno_ime = Afrique-Équatoriale française<br/>French Equatorial Africa
|genitiv= Francuske Ekvatorske Afrike
|kontinent   = Afrika
|država    = 
|vlada_tip = Federacija francuskih kolonija u Africi
|godina_start  = 1910.
|godina_kraj   = 1958.
|event_start = 
|datum_start  = [[15. siječnja]] [[1910.]]
|događaj_kraj   = Nezavisnost unutar Francuske
|datum_kraj    = [[rujan]] [[1958.]]
|događaj1      = 
|datum_događaj1 = 
|događaj2      = 
|datum_događaj2 = 
|događaj3      = 
|datum_događaj3 = 
|događaj_prije   = 
|datum_prije    = 
|događaj_poslije  = 
|datum_poslije   =  
|
|p1          = Francuska Ekvatorska Afrika#Oubangui-Chari ili Ubangi-Shari (Centralno Afrička Republika)
|flag_p1     = Flag of France.svg
|p2          = Čad
|flag_p2     = Flag of France.svg
|p3          = Gabon
|flag_p3     = Flag of France.svg
|p4          = Francuska Ekvatorska Afrika#Središnji Kongo (Republika Kongo)
|flag_p4     = Flag of France.svg
|s1          = Srednjoafrička Republika
|flag_s1     = Flag of the Central African Republic.svg
|s2          = Čad
|flag_s2     = Flag of Chad.svg
|s3          = Gabon
|flag_s3     = Flag of Gabon 1959-1960.svg
|s4          = Republika Kongo
|flag_s4     = Flag of the Republic of the Congo.svg
|image_flag= Flag of France.svg
|flag= Francuska zastava
|
|zastava  = Flag of France.svg
|zastava_i        = 
|grb  = 
|grb_i      = 
|mapa   = French_Equatorial_Africa.PNG
|glavni_grad     = [[Brazzaville]]
|latd= |latm= |latNS= |longd= |longm= |longEW=
|geslo   = 
|himna = 
|jezik = [[Francuski jezik|francuski]]
|valuta         = [[Franak Francuske Ekvatorske Afrike]]<br/>[[CFA franak|Centralnoafrički franak]] (CFA)
|vođa1      = Martial Henri Merlin (prvi)
|vođa2      = Adolphe Félix Sylvestre Éboué
|vođa3      = Paul Louis Gabriel Chauvet (zadnji)
|godina_vođa1 = 1908. — 1917.
|godina_vođa2 = 1941. — 1944.
|godina_vođa3 = 1951. - 1957.
|titula_vođa = Generalni guverner FEA:
|titula_zamjenik = 
|zamjenik1      = 
|godina_zamjenik1  = 
|zamjenik2      = 
|godina_zamjenik2 = 1991.
|titula_predstavnik = Poručnik (zamjenik generalnog guvernera):
|predstavnik1 = Paul Louis Gabriel Chauvet (prvi)
|godina_predstavnik1  = 1951. - 1957.
|predstavnik2      = Pierre Messmer
|godina_predstavnik2 = 1958.
|predstavnik3      = Yvon Bourges (zadnji)
|godina_predstavnik3 = 1958. - 1960.
|stat_godina1   = 1950.
|stat_površina1   = 2500000
|stat_pop1    = 4143922
|internet = 
|broj = 
|vremenska_zona =
}}
'''Francuska Ekvatorska Afrika''' ([[Francuski jezik|fra.]] ''Afrique-Équatoriale française''; [[Engleski jezik|eng.]] ''French Equatorial Africa'') ili '''AEF''' [[federacija]] je [[Francuska|francuskih]] [[kolonija]] u [[Srednja Afrika|srednjoj Africi]] koja se proteže sjeverno od [[Kongo (rijeka)|rijeke Kongo]] do [[Pustinja|pustinje]] [[Sahara|Sahare]].

== Povijest ==
Francuska Ekvatorska Afrika osnovana je [[1910.]], te je kao [[federacija]] francuskih kolonija u [[Afrika|Africi]] činila četiri teritorija:

* '''[[Gabon]]''',
* '''Središnji Kongo''' danas [[Republika Kongo]],
* '''Oubangui-Chari''' ili '''Ubangi-Shari''' (danas [[Srednjoafrička Republika]]) i
* '''[[Čad]]'''.

Tom federacijom upravljao je generalni guverner (zajedno sa zamjenicima) dok mu je grad [[Brazzaville]] bio sjedište. Generalni guverner imao je veliku kontrolu i moć upravljanja nad federacijom, uključujući vanjsku i unutarnju sigurnost, ekonomske i financijske poslove, a odgovarao je francuskom ministru kolonija. Zamjenici guvernera nazivaju se poručnicima koje imenuje francuska Vlada. Oni u kolonijama provode odluke guvernera. Sustav djelovanja je veoma [[Centralizacija|centraliziran]] iako su se u razdoblju između [[1910.]] – [[1946.]] postojali napori o [[Decentralizacija|decentralizaciji]] upravljanja iz središnjice u Brazzavilleu.

[[1911.]] [[Francuska]] je dio teritorija Središnjeg Konga ustupila [[Njemački Kamerun|Njemačkom Kamerunu]] kao rezultat [[Agadirska kriza|Agadirske krize]]. Taj teritorij vraćen je nakon poraza [[Njemačka|Njemačke]] u [[Prvi svjetski rat|1. svjetskom ratu]], dok je [[Kamerun]] postao francuska kolonija ali nije uključen u sastav federacije Francuske Ekvatorske Afrike.
Tijekom kraja [[1920-ih]] i početkom [[1930-ih]], '''André Matsoua''' osniva anti-kolonijalni pokret "''Société Amicale des Originaires de l'A.E.F.''" te traži francusko državljanstvo za stanovnike tog područja.
Tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] Francuska Ekvatorska Afrika pristupila je snagama "[[Slobodna Francuska]]", dok je vođa bio '''Félix Eboué''' (kolovoz [[1940.]]). Izuzetak je bio [[Gabon]] koji je pripadao [[Višijska Francuska|Višijevskoj Francuskoj]] (između [[16. lipnja]] [[1940.]] i [[12. studenoga]] [[1940.]]). Tako je Francuska Ekvatorska Afrika postala središtem francuskog vojnog djelovanja u [[Afrika|Africi]].
[[1944.]] postavljena je nova francuska kolonijalna politika. Tako je guverner Félix Eboué donio "''La Nouvelle politique de l'coloniale AEF''" kojim se ukinuo prisilni rad.
Prema podacima iz [[1950.]], Francuska Ekvatorska Afrika imala je 4 143 922 stanovnika.
Tijekom Francuske IV. Republike ([[1946.]] – [[1958.]]) afrička federacija bila je zastupljena u francuskom Parlamentu. [[1958.]] bio je referendum kako bi Francuska Ekvatorska Afrika postala neovisna unutar francuske zajednice. Trenutna afrička federacija je raspuštena te je [[1959.]] osnovana "''Unija Centralno Afričkih Republika''". Tek su u kolovozu [[1960.]] te zemlje postale potpuno nezavisne.

== Francuska kolonijalna uprava ==
=== Gabon ===
[[Datoteka:Pierre Savorgnan de Brazza by Félix Nadar.jpg|mini|200px|desno|Pierre Savorgnan de Brazza, istraživač područja Francuske Ekvatorske Afrike]]
[[Francuska]] preuzima ulogu zaštitnika zemlje potpisivanjem ugovora [[1839.]] i [[1841.]] Francuski istraživači između [[1862.]] i [[1887.]] istražuju guste gabonske džungle. Najpoznatiji od njih bio je [[grof]] [[Pierre de Brazza Savorgnan]], koji je istraživao gornji tok [[Kongo (rijeka)|rijeke Kongo]].
[[1885.]] Francuska okupira Gabon, ali u francusku administraciju ulazi tek [[1903.]] godine., dok [[1910.]] postaje jedna od četiri zemlje Francuske Ekvatorske Afrike.
''Jeunesse Gabonais'' prva je gabonska politička stranka, osnovana [[1922.]]

==== Nezavisnost ====
Zanimljivo je da je Gabon od svih zemalja Francuske Ekvatorske Afrike posljednji stekao nezavisnost, [[17. kolovoza]] [[1960.]]

U vrijeme gabosnke nezavisnosti 1960., postojale su dvije političke stranke:

* [[Bloque démocratique Gabonais]] (BDG)., vođa - [[Léon M’ba]]
* [[Union démocratique et Sociale Gabonaise]] (UDSG)., vođa - [[Jean-Hilaire Aubame]].

Prvi nezavisni izbori održani su po parlamentarnom sustavu, no ni jedna strana nije uspjela dobiti glasačku većinu. BDG dobiva podršku tri od četiri nezavisna zastupnika zakonodavne vlasti. [[Leon M'ba]] imenovan je premijerom.
Zaključivši da je u Gabonu nedovoljan broj ljudi za dvostranački sustav, čelnici obiju stranaka dogovorili su se da svi kandidati uđu na zajedničku listu. U izborima u veljači [[1961.]], Leon M'ba postaje gabonski predsjednik a [[JH Aubame]] ministar vanjskih poslova.

==== Uloga Francuske poslije dekolonizacije ====
Francuske vojne snage uspostavile su Vladu predsjednika M'baa, nakon što je svrgnut u puču bez krvoprolića [[18. veljače]] [[1964.]] godine.

=== Središnji Kongo (Republika Kongo) ===
[[Datoteka:Mosobrazza.png|mini|250px|desno|[[Mauzolej]] osnivača grada, Pierrea de Brazza Savorgnana u [[Brazzaville]]u, današnjem gl. gradu Rep. Kongo, i nekadašnjem glavnom gradu FEA]]
Nakon [[Berlinska konferencija o Africi|Berlinske konferencije o Africi]], glavne [[Europa|europske]] sile krenule su u utrku da povećaju svoju kontrolu nad [[Afrika|afričkim]] kontinentom. Rast [[Kapitalizam|kapitalizma]] i [[Industrijalizacija|industrijalizacije]] u Europi, dovelo je do brzo rastuće potražnje za afričkim sirovinama, kao što su [[guma]], [[palmino ulje]] i [[pamuk]]. Tako je Kongo (koji je danas podijeljen na [[Republika Kongo|Republiku]] i [[Demokratska Republika Kongo|DR Kongo]]) nova meta za osvajanje jakih europskih nacija. Čak četiri zemlje borile su se za dominaciju nad tim prostorom - [[Francuska]], [[Belgija]], [[Portugal]] i [[Velika Britanija]].
Cijela ta podjela rezultirala je sljedećim: [[Portugal]] je dobio područje Cabinda, [[Francuska]] veliko područje sjeverno od [[Kongo (rijeka)|rijeke Kongo]] (danas [[Republika Kongo]]) a [[Belgija]] samo malo uporište na ušću rijeke Kongo, ali i ogromno zaleđe (danas [[Demokratska Republika Kongo|DR Kongo]], bivši [[Zair]]).
Kao i [[Gabon]], i to kongoaško (francusko) kolonijalno područje istraživao je grof [[Pierre de Brazza Savorgnan]].
Do Središnjeg Konga stigao je nakon putovanja od Gabona, preko rijeka Ogooué i Lefini te je [[1880.]] stigao u kraljevstvo Teke. [[10. rujna]] [[1880.]] potpisan je ugovor s tamošnjim kraljem [[Makoko]] o uspostavi francuske kontrole nad tim dijelom Afrike. Ubrzo nakon toga malo mjesto pod imenom Mfoa preimenovano je u [[Brazzaville]] u čast istraživaču Brazzi Savorgnanu. Također, taj grad postaje i sjedište generalnog guvernera i njegovih zamjenika.

Uspostavljanje francuske kontrole bilo je veoma teško. [[Belgija|Belgijski]] [[kralj]] [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] pokušao je dobiti uporište na sjevernoj obali rijeke Kongo. [[Velika Britanija|Britanski]] istraživač [[Henry Morton Stanley]] poslan je da pokori područje oko Brazzavillea. Jedan od važnijih protu-francuskih ustanaka bila je [[Bahangala buna]] [[1892.]] godine, a predvodio ga je [[Mabiala Ma Nganga]]. Buna je započela ubojstvom francuskog administratora Lavala, a završila je [[1896.]]
Mnoge kasnije pobune bile su rezultat francuske politike zlostavljanja lokalnog stanovništva, kao i uvođenje prisilnog rada. Sva svoja prava tamošnje je afričko stanovništvo izgubilo zakonom "C''ode de l'indigénat''" kojim je uveden prisilni rad.

Budući da francuska Vlada nije željela potrošiti previše novaca na novu koloniju, dala je [[Koncesija|koncesiju]] privatnim tvrtkama za iskorištavanje bogatstava kongoaške kolonije.
[[15. siječnja]] [[1910.]] Središnji Kongo ulazi u sastav Francuske Ekvatorske Afrike, a dio Konga ustupljen je [[Njemački Kamerun|Njemačkom Kamerunu]] kao rezultat [[Agadirska kriza|Agadirske krize]] te za njemačko priznavanje francuskih prava u [[Maroko|Maroku]]. [[Njemačka]] vladavina trajala je svega pet godina. Porazom Njemačke u [[Prvi svjetski rat|1. svjetskom ratu]], Francuska vraća izgubljeni dio Konga, ali i Njemački Kamerun.

Francuska vladavina u Središnjem Kongu bila je iznimno brutalna. Izgradnja 511&nbsp;km duge željeznice na relacijama Chemin de fer Kongo - Brazzaville i Océan - Pointe-Noire odnjela je 23.000 života. Svaki afrički otpor francuskoj kolonijalnoj vlasti bio je brutalno potisnut.

Najistaknutiji kongoaški političar do [[1956.]] bio je [[Jean-Félix Tchicaya]]. Zajedno s vođom [[Obala Bjelokosti|Obale Bjelokosti]] - [[Félix Houphouët-Boigny]]jem i drugima, formirao je "''Rassemblement démocratique Africain''" (RDA) [[1946.]], dok je [[1947.]] formirao "''Part Progressiste Africain''". 
[[28. studenoga]] [[1958.]] Središnji Kongo dobiva autonomiju, a [[15. kolovoza]] [[1960.]] proglašava nezavisnost.

[[21. studenoga]] [[1945.]], Tchicaya je postao jedan od prvih afričkih vođa izabran u francuski parlament.

==== Nezavisnost ====
Danas je glavni grad [[Republika Kongo|Republike Kongo]] (bivši Središnji Kongo) [[Brazzaville]], dok je u vrijeme Francuske Ekvatorske Afrike to bio [[Pointe Noire]]. Punu nezavisnost od [[Francuska|Francuske]], Kongo stječe [[15. kolovoza]] [[1960.]] Premijerom postaje Fulbert Youlou, koji kasnije biva proglašen i prvim predsjednikom te države.

==== Uloga Francuske poslije dekolonizacije ====
[[Francuska]] je s Kongom zadržala ali i nastavila održavanje međusobnih odnosa. Tako Francuska svojoj bivšoj koloniji pruža različite oblike pomoći, od kulturnog i obrazovnog do ekonomskog oblika pomoći.
Sam Kongo, kao zemlja bogata [[Nafta|naftom]], omogućila je francuskoj naftnoj kompaniji [[Elf Aquitaine]] da [[1968.]] na teritoriju Konga otvori vlastite pogone za preradu nafte. Tako je nafta važan izvozni proizvod Konga u Francusku.

=== Oubangui-Chari ili Ubangi-Shari (Centralno Afrička Republika) ===
[[Datoteka:Oubangui-Chari.jpg|mini|200px|desno|Zemljopisna karta Oubangui-Chari iz [[1910.]]]]
[[Datoteka:Stamp_Ubangi-Shari_1924_1c.jpg|mini|200px|desno|Poštanska marka tadašnjeg Ourangui-Chari iz [[1924.]]]]
U ovome dijelu [[Afrika|Afrike]], Francuska uspostavlja kolonijalnu upravu [[1903.]] nakon poraza [[egipat]]skih snaga. Naime, taj teritorij htio je egipatski sultan. Teritorij Oubangui-Chari spojen je sa [[Kolonija|kolonijom]] [[Čad]] [[1906.]] godine. Četiri godine kasnije postaje jedna od četiri države članice federacije Francuska Ekvatorska Afrika.

To područje najprije je istražio francuski istraživač [[Pierre de Brazza Savorgnan]] koji je imao ekspedicije do rijeke Ubangi u nastojanju da proširi francusko kolonijalno carstvo u središnjoj Africi. Tijekom [[1890.]] i [[1891.]] poslane su ekspedicije do rijeke [[Sangha]] na JZ [[Srednjoafrička Republika|Centralnoafričke Republike]].

[[1894.]] diplomatskim putem utvrđene su granice između francuskog i belgijskog Konga te njemačkog Kameruna. Kao i u središnjem Kongu, tako je i u [[Srednjoafrička Republika|Centralnoj Africi]] francuska Vlada privatnim tvrtkama dala koncesiju na iskorištavanje resursa u toj zemlji. Također, i u toj zemlji postojao je brutalan način prisiljavanja lokalnog stanovništva na prisilni rad te je stanovništvo moralo plaćati porez. To je dovodilo do brojnim protu-francuskih sukoba. Zaposlenici [[Koncesija|koncesijskih]] tvrtki, kolonijalni dužnosnici i francuski vojnici strijeljanjem su "smirivali situaciju".
Tijekom prvog desetljeća francuske uprave ([[1900.]] – [[1910.]]) tamošnje stanovništvo moglo je proizvoditi domaće proizvode koji su prodavani na [[Europa|europskom]] tržištu.

U razdoblju između [[1920.]] – [[1930.]] započinje period [[Tranzicija|tranzicije]] u kojem je sagrađena mreža cesta, formirane su mobilne zdravstvene usluge protiv raznih bolesti i zaraza (npr.[[bolest spavanja]]), usjevi su se počeli naplaćivati te dolaze [[Protestantizam|protestantski]] misionari u različitim dijelovima zemlje. Prisilni rad nije ukinut te je mnogo života izgubljeno zbog iscrpljenosti i bolesti tijekom gradnje željeznice.
[[1925.]] francuski pisac [[Andre Gide]] objavljuje knjigu "''Voyage au Kongo''" u kojima opisuje brojne zločine nad tamošnjim stanovništvom koje su počinili zaposlenici koncesijskih tvrtki.
[[1928.]] izbila je velika pobuna koja je trajala nekoliko godina. Ona se smatra najvećom anti-kolonijalnom pobunom u [[Afrika|Africi]] tokom međuratnih godina. Ona je pomno skrivana od francuske javnosti zbog snažnog protivljenja francuske javnosti protiv francuske kolonijalne vladavine i uvođenja prisilnog rada.

U razdoblju između [[1930.]] – [[1940.]] važnim dobrima pokazali su se [[pamuk]], [[čaj]], [[kava]], [[dijamanti]] i [[zlato]]. Osnivaju se plantaže kave, dok tvrtke za obradu pamuka dobivaju [[monopol]] na "pamučnim područjima".
U razdoblju između [[1940.]] – [[1950.]] započinju političke reforme u toj zemlji.

==== Nezavisnost ====
Dana [[1. prosinca]] [[1958.]] kolonija Ubangi-Shari postaje autonomno područje unutar francuske zajednice i uzima ime [[Srednjoafrička Republika]]. Njen osnivač i predsjednik [[Barthélémy Boganda]], umro je u misterioznoj avionskoj nesreći [[1959.]], samo osam dana prije posljednjih izbora u kolonijalno doba.

[[13. kolovoza]] [[1960.]] Srednjoafrička Republika stekla je neovisnost, a dva od najbližih Bogandinih suradnika - [[Abel Goumba]] i [[David Dacko]], uključuju se u borbu za vlast. Predsjednikom postaje [[David Dacko]].

==== Uloga Francuske poslije dekolonizacije ====
[[David Dacko]] postaje Srednjoafričkim predsjednikom uvelike i zbog potpore [[Francuska|Francuske]], dok je njegov protukandidat [[Abel Goumba]] uskoro uhićen.

=== Čad ===
[[Datoteka:Rabih az-Zubayr, decapitated head.jpg|mini|200px|desno|Poražen i ubijen Rabih az-Zubayr [[22. travnja]] [[1900.]] u bitci kod Kousséri]]
[[Datoteka:Chadian_soldier_of_WWII.jpg|mini|200px|desno|15.000 čadskih vojnika borilo se u pokretu "Slobodna Francuska" tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]]]]
Nakon istraživanja unutrašnjosti središnje Afrike, francuski kolonizatori okupirali su i prostor koji se danas naziva [[Čad]]. Početkom [[1890-ih]] započeli su vojni pohodi u Čadu protiv tamošnjeg stanovništva koje je predvodio [[Rabih az-Zubayr]]. On je poražen tek [[1900.]] godine u bitci kod Kousséri-ja.
Čad najprije postaje francuski vojni teritorij [[1900.]] 
[[1905.]] Čad postaje članicom afričke federacije koja će [[1910.]] biti nazvana Francuska Ekvatorska Afrika. Na ljestvici francuskih kolonijalnih prioriteta (unutar Francuske Ekvatorske Afrike), Čad se našao na samome dnu. Sam Čad bio je zanimljiv Francuzima zbog sirovog [[pamuk]]a te uvođenja prisilnog rada.

Iako je Čad bio u sastavu afričke federacije, za razliku od drugih zemalja (Gabon, Središnji Kongo, Centralnoafrička Republika), nije dobio status zasebne kolonije ili jedinstvene upravne politike. To je trebao čekati sve do [[1920.]] godine. Kao i u svakoj toj koloniji, tako je i u Čadu upravljao zamjenik generalnog guvernera, odnosno poručnik. Za razliku od ostalih triju kolonija, guvernerov zamjenik za Čad imao je veću autonomiju upravljanja. Jedan razlog bila je velika udaljenost od guvernerova sjedišta u [[Brazzaville]]u. Drugi razlog bio je francusko veće zanimanje za preostale kolonije. Tako su taj prostor osiguravale svega tri bojne jedinice sa svega 3.000 vojnika.

Za razliku od drugih kolonija, u Čadu su postojali prešutni dogovori između lokalnog pustinjskog stanovništva i francuske vojne administracije. Tako je to područje bilo relativno sigurno te je bio zadovoljen minimalni nivo javnog reda i mira. Tek je u prefekturama Ouaddaï i Biltine postojao otpor francuskom kolonijalizmu.
Slabi kolonijalni nadzor postojao je u pustinjskoj [[Prefektura|prefekturi]] Kanem te naseljenim područjima prefektura Guéra i Salamat. Kasnije je Francuska imala potpunu kontrolu samo na jugu zemlje pomoći kolonijalnog sustava direktne civilne uprave. Međutim, u središtu zemlje i na sjeveru to nije bio razlog.
Čad se istaknuo [[1940.]] kada je bio prva kolonija koja se borila za pokret "Slobodna Francuska" tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]].

==== Nezavisnost ====
Kao i druge zemlje članice federacije, tako je i [[Čad]] [[1958.]] postao nezavisan unutar francuske zajednice, dok je [[1960.]] ta država postala potpuno nezavisna.

==== Uloga Francuske poslije dekolonizacije ====
[[Francuska]] je bila najvažniji inozemni donator u [[Čad]]u prva tri desetljeća nakon nezavisnosti [[1960.]] Krajem [[1980-ih]] ekonomske veze još su bile jake te Francuska šalje Čadu razvojnu pomoć u obliku [[kredit]]a i bespovratnih sredstava.

Za vrijeme francuskog predsjednika [[François Mitterrand|Mitteranda]], odnosi Francuske i Čada dodatno su pojačani zbog francuski ekonomskih, političkih i strateških ciljeva u toj zemlji. Tijekom Čadsko-libijskog rata ([[1978.]] – [[1987.]]) Francuska je pazila da zbog Čada ne zahladi odnose sa [[Libija|Libijom]] s kojom je također surađivala.

Zbog ratnih sukoba unutar samog Čada, danas u toj zemlji djeluje [[Legija stranaca|Francuska Legija stranaca]] kao mirovna misija zajedno s mirovnim misijama drugih zemalja.

== Poznate ličnosti ==
Tijekom postojanja Francuske Ekvatorske Afrike, na tom dijelu kontinenta javile su se mnoge političke i vojne ličnosti. Neki od njih služili su Francuskoj i njenim kolonijalnim interesima, dok su se neke nakon [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] i vremena de-kolonijalizacije borile za nezavisnost svojih zemalja. Najpoznatije ličnosti toga vremena su - André Matsoua i Félix Adolphe Eboue.

=== André Matsoua ===
André Matsoua smatra se ocem kongoaškog nacionalizma. On je započeo s pokretom otpora prema francuskoj kolonijalnoj vlasti. Obrazovanje je stjecao u lokalnim školama gdje su predavali francuski misionari. Tamo je dobio "kontakt" s modernim europskim razmišljanjima. Nakon toga odlazi u [[Francuska|Francusku]] gdje se pridružuje njihovoj vojsci koja se borila u [[Maroko|Maroku]] gdje je izbila pobuna. Kući se vraća s činom dočasnika te stječe podršku nekih dijelova francuskog društva, kao francuske komunističke partije kao i elemenata unutar [[Templari|Templarskog reda]] ("slobodni zidari").

Zbog nacionalističkog pokreta osuđen je (zajedno sa suradnicima) u progonstvo u [[Čad]]. To je dovelo do brojnih nereda i demonstracija protiv francuske uprave. [[1940.]] pridružio se francuskoj vojsci u ratu protiv njemačke invazije [[1940.]] U jednoj borbi je ranjen te je [[8. veljače]] [[1941.]] vraćen u [[Brazzaville]]. Tamo ga je guverner Félix Eboué osudio na doživotni rad u radnim logorima. Pod nejasnim okolnostima umro je [[13. siječnja]] [[1942.]] u zatvoru. Najvjerojatnije je ubijen zajedno sa svojim nacionalističkim pristašama.

=== Félix Adolphe Eboue ===
[[Datoteka:Félix Éboué and Charles DeGaulle.jpg|mini|160px|desno|Félix Éboué u susretu sa [[Charles de Gaulle]]om u Čadu]]
Félix Adolphe Eboue rođen je u [[Francuska Gvajana|Francuskoj Gvajani]] te je bio francuski kolonijalni administrator na području Francuske Ekvatorske Afrike kao i vođa afrikanaca u pokretu "Slobodna Francuska".
Otac koji je bio govornik odgajao ga je po kreolskoj tradiciji. Inače je potomak afričkih robova.
U školi je bio briljantan učenik te je dobio stipendiju za školovanje u srednjoj školi u [[Bordeaux]]u. Studij prava završava u [[Pariz]]u.

U francuskoj kolonijalnoj povijesti postat će upamćen kao prvi ne-bijeli guverner. Dvadeset godina služio je u Oubangui Chari ([[Srednjoafrička Republika|Centralnoafrička Republika]]) a zatim u francuskom prekomorskom departmanu [[Martinique]]. [[1936.]] postavljen je za guvernera [[Gvadalupa]]. Dvije godine kasnije, zbog sukoba s nadređenima, dobiva prekomandu u [[Čad]]. Imao je značajnu ulogu o potpori čadskog naroda pokretu "Slobodna Francuska" [[1940.]] godine.

Kao guverner Francuske Ekvatorske Afrike tijekom [[1940.]] – [[1944.]], djelovao je na poboljšanju statusa Afrikanaca i smanjenju [[porez]]a. Omogućio je visoko obrazovanje za oko 200 Afrikanaca te je neke Gabonce postavio na pozicije državnih službenika na položajima vlasti.
Bio je [[Frankofonija|frankofonac]] koji je promovirao uporabu [[Francuski jezik|francuskog jezika]] u Africi, no zagovarao je očuvanje afričke tradicije.
Tijekom života bio je odlikovan državnim ordenima "''Legija časti''" i "''Križ oslobođenja''" te je bio član "''Vijeća Reda oslobođenja''". Bio je prvi crnac koji je bio odlikovan tako visokim francuskim nacionalnim priznanjima.
Umro je od [[Infarkt miokarda|srčanog udara]] tijekom posjeta [[Kairo|Kairu]]. Njemu u čast pariški metro "Paris Metro" preimenovan je u Félix Éboué.

== Guverneri i poručnici Francuske Ekvatorske Afrike ==
{{Glavni|Guverneri i poručnici Francuske Ekvatorske Afrike grupe}}

== Valuta ==
Kao [[valuta]] koristio se [[Franak Francuske Ekvatorske Afrike]]. Nezavisnošću svih četiri zemalja ove federacije, [[Srednjoafrička Republika|Centralnoafrička Republika]] počinje koristiti vlastiti [[CFA franak]]. Danas se ta valuta koristi i u preostale tri države Francuske Ekvatorske Afrike (Gabon, Republika Kongo i Čad).

== Poštanske marke ==
Poštanska uprava svake od četiri zemlje federacije bila je odvojena do [[1936.]] te je svaka zasebno izdavala [[Poštanska marka|poštanske marke]]. Serije maraka sa slikama lokalnog krajolika i stanovništva počela se izdavati tek [[1946.]] godine.

== Francuska jezična ostavština ==
Tijekom francuskog kolonijalizma u zemljama federacije ostavljena je velika [[Frankofonija|frankofonska]] jezična ostavština. Tako je u [[Gabon]]u i [[Republika Kongo|Republici Kongo]], [[francuski jezik]] jedini službeni jezik. U [[Srednjoafrička Republika|Centralnoafričkoj Republici]] francuski je uz jezik [[sango]] službeni jezik, dok u Čadu, francuski sa [[Arapski jezik|arapskim jezikom]] dijeli poziciju službenog jezika zemlje.

Također, sve su te zemlje članice [[Frankofonija|Frankofonije]], međunarodne organizacije koja predstavlja skup država, zemalja i regija koji koriste francuski kao nacionalni jezik, službeni jezik, jezik međunarodne komunikacije i kao radni jezik.

== Trgovina s Francuskom ==
Iako su raspadom Francuske Ekvatorske Afrike i dekolonijalizacijom nastale četiri nove države, one su ipak i poslije nezavisnosti nastavile s trgovinskom suradnjom s Francuskom. U svim zemljama (izuzev Centralnoafričke Republike), Francuska je prvi uvozni partner. Postotak uvoza francuskih roba i usluga je različit te varira (ovisno o zemlji) između 1/6 pa do 1/3 ukupnog uvoza.

Što se izvoza ovih afričkih zemalja tiče, vidljivo je da [[Francuska]] ne uvozi većinu njihovih izvoznih proizvoda. Većina dobara tih zemalja izvozi se u [[SAD]], [[Kina|NR Kinu]], [[Japan]] i [[Belgija|Belgiju]] dok je Francuska tek treći, četvrti ili pak šesti izvozni partner zemalja bivše Francuska Ekvatorske Afrike.

{| class="wikitable"
!colspan="4"|{{ZD+X/G|GAB}}<ref>[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/gb.html Gabonska VT suradnja sa Svijetom]</ref>
|-
!% uvoza iz Francuske!!Rang francuskog uvoza!!% izvoza u Francusku!!Rang francuskog izvoza
|-
|32,2 %||1. uvozni partner||6,2 %||4. izvozni partner
|-
!colspan="4"|{{ZD+X/R|RKO}}<ref>[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/cf.html Kongoaška VT suradnja sa Svijetom]</ref>
|- 
|22,2 %||1. uvoni partner||5,6 %||3. izvozni partner
|-
!colspan="4"|{{ZD+X/S|SAR}}<ref>[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ct.html Centralnoafrička VT suradnja sa Svijetom]</ref>
|-
|13,6 %||2. uvozni partner||4,3%||6. izvozni partner
|-
!colspan="4"|{{ZD+X/Č|ČAD}}<ref>[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/cd.html Čadska VT suradnja sa Svijetom]</ref>
|-
|17,6 %||1. uvozni partner||-||-
|-
|}

== Izvori ==
{{izvori}}
* Pakenham, Thomas (1991) '' The Scramble for Africa, 1876–1912'', London : Weidenfeld and Nicolson, {{ISBN|0-29-781130-4}}
* Petringa, Maria (2006) ''Brazza, A Life for Africa'', Bloomington, IN: AuthorHouse, {{ISBN|978-1-4259-1198-0}}

== Vanjske poveznice ==
;Sestrinski projekti
{{WProjekti
|commonscat   = French Equatorial Africa
|commonscathr = Francuska Ekvatorska Afrika
}}

[[Kategorija:Kolonijalizam]]
[[Kategorija:Bivše države]]
[[Kategorija:Povijest Afrike]]
[[Kategorija:Povijest Francuske]]
[[Kategorija:Gabon]]
[[Kategorija:Republika Kongo]]
[[Kategorija:Srednjoafrička Republika]]
[[Kategorija:Čad]]