Vidi kôd stranice Europski parlament

<!--'''Europski parlament'''-->{{Generalni infookvir
| name           = 
| child          = {{{child|}}}
| podbox         = {{{podbox|}}}
| naslov u kurzivu   = {{{naslov u kurzivu|no}}}
| bodystil      = 

| naslovstil     = 
| iznadstil     = 
| podzaglavljestil = 
| naslov          = Europski parlament
| iznad          = 
| podzaglavlje      = 

|   slikastil   =
| opisstil   = 
|   slika        ={{Kolaž
| slika1a =European Parliament logo.svg
| slika1b = European Parliament Strasbourg 2015-10-28 01.jpg
| velicina= 300
| pozicija = sredina
| razmak = 3
| boja_razmaka = #FFFFFF
| okvir = 3
| boja_okvira = transparent
}}
|opis= Logo i glavna dvorana Europskog parlamenta
| zaglavljestil    = background-color:lightgrey;
|  paramstil    = 
|   vrijednoststil    = 
| zaglavlje1  = Općenito
|  param1  = 
|   vrijednost1  = 
|  param2  = Sjedište
|   vrijednost2  = [[Strasbourg]], [[Francuska]]<br />[[Bruxelles]], [[Belgija]]<br />[[Luxembourg]], [[Luksemburg]]
|  param3 = Institucija
| vrijednost3= Zakonodavno tijelo [[Europska unija|Europske unije]]
|  param4  = Ustanovljena
| vrijednost4 = 10. rujna 1952.
|  param5  = Predsjednik
| vrijednost5 =  [[David Sassoli]]
|  param6  = Prvi dopredsjednik
| vrijednost6 = [[Roberta Metsola]]
|  param7  = Generalni sekretar
| vrijednost7 = [[Klaus Welle]]
|  param8  = Posljednji izbori
| vrijednost8 = 23 -26. svibnja 2019.
|  param9  = Slijedeći izbori
| vrijednost9 = 2024.
}}

'''Europski parlament''' ('''EP''') jedno je od tri [[Zakonodavna vlast|zakonodavna ogranka]] [[Europska unija|Europske unije]] i jedna od njezinih sedam [[Institucije Europske unije|institucija]]. Zajedno s [[Vijeće Europske unije|Vijećem Europske unije]] usvaja europsko zakonodavstvo, obično na prijedlog [[Europska komisija|Europske komisije]]. Za Europski parlament se bira 705 zastupnika. Predstavlja drugo po veličini demokratsko biračko tijelo na svijetu (nakon [[Parlament Indije|indijskog parlamenta]]) i najveće transnacionalno demokratsko biračko tijelo na svijetu (375 milijuna birača s pravom glasa u [[2009.]]).<ref>{{Citiranje novina|url=https://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2009/06/07/AR2009060702402.html|title=Conservatives Post Gains In European Elections|last=Brand, Constant|work=The Washington Post|date=8 June 2009|accessdate=17 August 2010}}</ref> <ref>{{Citiranje novina|last=Ian Traynor|url=https://www.theguardian.com/politics/2009/jun/07/eu-elections-social-democrats|title=Misery for social democrats as voters take a turn to the right|work=The Guardian|date=7 June 2009|accessdate=17 August 2010}}</ref> <ref name="18 new MEPs take their seats">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/news/en/headlines/content/20120103MUN34829/html/18-new-MEPs-take-their-seats|title=18 new MEPs take their seats|date=10 January 2012|publisher=European Parliament|accessdate=14 February 2012}}</ref>

Od [[1979.]] [[Državljanstvo Europske unije|građani Europske unije]] svakih pet godina [[opće pravo glasa|općim glasanjem]] biraju članove Parlamenta. Odaziv birača na parlamentarnim izborima postupno se smanjivao 1979. do posljednjih izbora [[2019.]] godine, od kada se odaziv povećao za 8 postotnih bodova i prvi put od [[1994.]] godine popeo iznad 50%.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.results-elections2014.eu/en/turnout.html|title=Results of the 2014 European elections|publisher=European Parliament}}</ref> U svim [[članica Europske Unije|državama članicama]] pravo glasa za izbor zastupnika u EP stječe se s navršenih 18 godina, osim na [[Malta|Malti]] i u [[Austrija|Austriji]] gdje se pravo stječe sa 16 godina i u [[Grčka|Grčkoj]] sa 17.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.europarl.europa.eu/factsheets/en/sheet/21/the-european-parliament-electoral-procedures|title=The European Parliament: electoral procedures|author=Panizza|first=Roberta|date=May 2019|publisher=European Parliament|accessdate=13 July 2019}}</ref>

Iako Europski parlament predstavlja zakonodavnu vlast, on kao ni Vijeće Europske unije, formalno nema pravo predlagati zakone kao što to ima većina nacionalnih [[Parlament|parlamenata]] država članica.<ref name="Parliament's powers">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?language=EN&id=46|title=Parliament's powers and procedures|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref> <ref name="Pot initiative">{{Citiranje weba|url=http://www.theparliament.com/policy-focus/foreign-affairs/foreign-affairs-article/newsarticle/poettering-defends-parliaments-role-at-eu-summits/|title=Pöttering defends parliament's role at EU summits|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110524113601/http://www.theparliament.com/policy-focus/foreign-affairs/foreign-affairs-article/newsarticle/poettering-defends-parliaments-role-at-eu-summits/|archivedate=24 May 2011|author=Williams|first=Matt|date=24 June 2008|publisher=The Parliament Magazine|accessdate=25 June 2008}}</ref>  Predlaganje zakona je prerogativ [[Europska komisija|Europske komisije]], a EP potvrđuje ili odbija zakonske prijedloge. Parlament je "prva institucija" Europske unije, prva se spominje u [[Ugovori o Europskoj uniji|njezinim ugovorima]] i ima ceremonijalnu prednost pred ostalim institucijama EU-a.<ref name="Protocol">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?language=EN&type=IM-PRESS&reference=20060728FCS09980&secondRef=0|title=Parliament's Protocol Service|date=28 July 2006|publisher=European Parliament|accessdate=28 October 2007}}</ref> Dijeli jednake zakonodavne i proračunske ovlasti s Vijećem, osim o nekoliko pitanja u kojima se primjenjuju posebni zakonodavni postupci i ima jednaku kontrolu nad [[Proračun Europske unije|proračunom EU-a]]. Europska komisija služi kao izvršna grana EU-a i odgovorna je Parlamentu. Konkretno, Parlament može odlučiti hoće li odobriti kandidata Europskog vijeća za [[Predsjednik Europske komisije|predsjednika Komisije]] i povjeren mu je zadatak odobravanja (ili odbijanja) imenovanja Komisije u cjelini. Tijekom njezinog mandata može prisiliti Komisiju da podnese ostavku usvajanjem [[Prijedlog nepovjerenja|prijedloga za izricanje nepovjerenja]].<ref name="Parliament's powers" />

[[Predsjednik Europskog parlamenta]] je [[David Sassoli]] ([[Demokratska stranka (Italija)|PD]]), izabran u srpnju [[2019.]] Pet najvećih skupina u Parlamentu su skupina [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]] (EPP), [[Progresivni savez socijalista i demokrata]] (S&D), [[Renew Europe|''Renew Europe'']] (prije [[Savez liberala i demokrata za Europu|ALDE]]), [[Zeleni - Europski slobodni savez|Zeleni/Europska slobodna alijansa]] (Zeleni - EFA) i skupina [[Identitet i demokracija|Identiteta i demokracije]] (ID). Posljednji izbori za Europski parlament bili su 2019. godine.

Sjedište Parlamenta je u [[Strasbourg|Strasbourgu]] u Francuskoj,<ref name="treaty">[https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A12012M%2FTXT Article 28] of the [[Treaty on European Union]]</ref> a [[tajništvo Europskog parlamenta]] nalazi se u gradu [[Luxembourg]]<nowiki/>u. [[Plenarna sjednica|Plenarne sjednice]] održavaju se u Strasbourgu i u [[Regija glavnoga grada Bruxellesa|Bruxellesu]] u Belgiji, dok se sastanci parlamentarnih odbora održavaju prvenstveno u Bruxellesu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/about-eu/institutions-bodies/european-parliament/index_en.htm|title=European Parliament|date=19 April 2010|publisher=Europa|accessdate=2012-12-08}}</ref> <ref name="Consolidated Treaty">{{Citiranje weba|url=http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2006/ce321/ce32120061229en00010331.pdf|title=Consolidated versions of the treaty on European Union and of the treaty establishing the European Community|publisher=[[Europa (web portal)|Eur-lex]]|accessdate=12 June 2007}}</ref>

== Povijest ==
{{glavni|Povijest Europske unije}}
[[Datoteka:Flag_of_the_European_Parliament_(1973-1983).svg|lijevo|mini|Simbol Europskog parlamenta do 1983. godine.]]
Kao i ostale europske institucije, tako je i Europski parlament promijenio oblik otkad je prvi puta formiran [[10. rujna]] [[1952.]] Parlament je jedna od najstarijih zajedničkih institucija i započeo je postojanje kao '''Zajednička skupština''' [[Europska zajednica za ugljen i čelik|Europske zajednice za ugljen i čelik]] (ECSC). Bila je to savjetodavna skupština 78 imenovanih parlamentaraca izabranih iz nacionalnih parlamenata država članica koji nisu imali zakonodavne ovlasti.<ref name="ENA History">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.epp-ed.eu/group/en/chronology02.asp|title=EPP-ED Chronology – 1951–1960|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090215140042/http://www.epp-ed.eu/group/en/chronology02.asp|archivedate=2009-02-15|publisher=[[European People's Party]]}}</ref> Promjenu u odnosu na svoje osnivanje istaknuo je profesor David Farrell sa [[Sveučilište u Manchesteru|Sveučilišta u Manchesteru]]: "Tijekom većeg dijela svog života Europski parlament mogao je s pravom biti označen kao" višejezična govornica."<ref name="Farrell Powerful">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?language=EN&type=IM-PRESS&reference=20070615IPR07837|title=Professor Farrell: "The EP is now one of the most powerful legislatures in the world"|date=18 June 2007|publisher=European Parliament|accessdate=5 July 2007}}</ref>

Njegov razvoj od osnutka pokazuje kako su se strukture [[Europska unija|Europske unije]] razvijale bez jasnog "glavnog plana", Tom Reid iz ''[[The Washington Post|Washington Posta]]'' je primjerice o Uniji napisao: "nitko ne bi namjerno dizajnirao vladu tako složenu i suvišnu kao [[Europska unija|EU]]". <ref>{{Citiranje knjiga}}</ref> Čak su i [[Položaj institucija Europske unije|dva sjedišta]] u Parlamentu, koja su se nekoliko puta mijenjala, rezultat različitih sporazuma ili nedostatka sporazuma. Iako bi većina [[član Europskog parlamenta|zastupnika u Europskom parlamentu]] radije imala sjedište upravo u [[Bruxelles|Bruxellesu]], Francuska je na [[Europsko vijeće|summitu]] [[John Major|Johna Majora]] u [[Edinburgh|Edinburghu]] 1992. [[Europsko vijeće|godine]] izborila amandman na ugovor kako bi trajno održala plenarno sjedište Parlamenta u [[Strasbourg|Strasbourgu]].<ref name="ENA History2">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.european-council.europa.eu/media/854346/1992_december_-_edinburgh__eng_.pdf|title=The European Council - Consilium|archiveurl=https://web.archive.org/web/20140912031712/http://www.european-council.europa.eu/media/854346/1992_december_-_edinburgh__eng_.pdf|archivedate=12 September 2014}}</ref>

=== Savjetodavna skupština ===
[[Datoteka:Bundesarchiv_B_145_Bild-F023908-0002,_Straßburg,_Tagung_des_Europarates.jpg|poveznica=https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Bundesarchiv_B_145_Bild-F023908-0002,_Stra%C3%9Fburg,_Tagung_des_Europarates.jpg|lijevo|mini|Sjednica Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u bivšem [[Kuća Europe|Domu Europe]] u Strasbourgu u Francuskoj u siječnju 1967. Za govornicom je [[Willy Brandt]], zapadnonjemački ministar vanjskih poslova.]]
U izvornoj [[Schumanov plan|Schumanovoj deklaraciji]] se Europski parlament ne spominje. Pretpostavljalo se ili se nadalo da će poteškoće s britanskom otporom biti riješene kako bi [[Parlamentarna skupština Vijeća Europe]] mogla početi funkcionirati. Tijekom pregovora o Ugovoru uvedena je zasebna Skupština kao institucija koja će biti protuteža i nadzirati [[Izvršna vlast|izvršnu vlast,]] a istovremeno će joj pružiti demokratski legitimitet.<ref name="ENA History3">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> Tekst [[Pariški ugovor (1951.)|Pariškog ugovora]] pokazao je želju čelnika za povećanjem važnosti ovog tijela na nešto više od uobičajene savjetodavne skupštine, te su koristili izraz da u tijelo budu izabrani "predstavnici naroda" na izravnim izborima. Njegova rana važnost istaknuta je kada je Skupština dobila zadatak sastaviti nacrt ugovora o uspostavi [[Europska politička zajednica|Europske političke zajednice]]. Ovim je dokumentom [[13. rujna]] 1952. osnovana ''ad hoc'' skupština s dodatnim članovima<ref name="AEIpolitical_union_draft_treaty_1">{{Citiranje weba|url=http://aei.pitt.edu/991/01/political_union_draft_treaty_1.pdf|title=Ad Hoc Assembly, Information and Official Documents of the Constitutional Committee, October&nbsp;1952 to April&nbsp;1953|year=1953|publisher=[[Archive of European Integration]]|accessdate=29 October 2008}}</ref>, ali nakon neuspjeha u osnivanju predložene [[Europska obrambena zajednica|Europske obrambene zajednice]] zbog veta Francuskog parlamenta projekt je napušten.<ref name="ENA composition">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/political_composition_of_the_european_parliament_2004-en-13cdefb7-829e-4567-b709-6057d1fcb990.html|title=Composition of the European Parliament|publisher=[[Centre virtuel de la connaissance sur l'Europe|CVCE]]|accessdate=19 April 2013}}</ref>

Unatoč tome, [[Europska ekonomska zajednica]] i [[Europska zajednica za atomsku energiju|Euratom]] osnovani su 1958. [[Rimski ugovori (1957.)|Rimskim ugovorima]]. Zajedničku skupštinu dijelile su sve tri zajednice (koje su imale zasebne rukovoditelje) i ona je bila preimenovana u '''Europsku parlamentarnu skupštinu'''.<ref name="ENA History4">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> Prvi sastanak održan je [[19. ožujka]] [[1958.]] godine, sjedište je bilo u Luksemburgu, a [[Robert Schuman]] je izabran za prvog predsjednika. Dana [[13. svibnja]] skupština se preoblikovala tako da su članovi okupljeni u skladu s političkom [[Ideologija|ideologijom]], a ne nacionalnošću.<ref name="1958 history">{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/about-eu/eu-history/1945-1959/1958/index_en.htm|title=1945–1959 The beginnings of cooperation: 1958|archiveurl=https://web.archive.org/web/20121022231815/http://europa.eu/about-eu/eu-history/1945-1959/1958/index_en.htm|archivedate=22 October 2012|publisher=European Parliament|accessdate=20 September 2012}}</ref> Taj se trenutak smatra istinskim rođenjem modernog Europskog parlamenta, stoga je proslava 50 godina postojanja Parlamenta održana u ožujku [[2008.]], a ne [[2002.]]<ref name="50 years">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+IM-PRESS+20080311IPR23707+0+DOC+XML+V0//EN|title=50th anniversary of the European Parliament celebrated in Strasbourg|date=12 March 2008|publisher=European Parliament|accessdate=6 April 2010}}</ref>

Tri europske organizacije, [[Europska zajednica za ugljen i čelik]], [[Europska zajednica za atomsku energiju|Euratom]] i [[Europska ekonomska zajednica]] spojile su svoje prethodno zasebne funkcije i [[1967.]] osnovale novu organizaciju [[Europske zajednice]], a Europska parlamentarna skupština je promijenila naziv tijela u trenutni "Europski parlament" [[1962.]]<ref name="ENA History5">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> Godine [[1970.]] Parlament je dobio ovlasti odlučivanja o dijelovima [[Proračun Europske unije|proračuna Zajednica]], koja su kasnije proširena na cijeli proračun [[1975.]]<ref name="ENA Budget">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/power_of_the_purse_of_the_european_parliament-en-f0eebff2-b760-467d-951c-7ef14a350199.html|title=Power of the purse of the European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> Prema Rimskim ugovorima, Parlament je trebao biti izabran izravnim glasovanjem, međutim Vijeće je trebalo prethodno dogovoriti jedinstveni sustav glasanja, što u početku nije uspjelo. Parlament je zaprijetio da će Vijeće odvesti pred [[Europski sud|Europski sud pravde]] što je dovelo do kompromisa kojim će Vijeće pristati na izbore, ali pitanje sustava glasanja odgodit će se za kasniji datum.<ref name="Hoskyns">{{Citiranje knjiga|Title=Democratizing the European Union: Issues for the twenty-first Century (Perspectives on Democratization)|Publisher=[[Manchester University Press]]}}</ref>

=== Parlament nakon izravnih izbora ===
[[Datoteka:Europa_Parlament_1985.jpg|lijevo|mini|Plenarno zasjedanje u [[Palača Europe|Palači Europe]] u travnju 1985. u Strasbourgu u Francuskoj, sjedištu EP-a do 1999. godine.]]
Godine [[1979.]] članovi  Europskog parlamenta su prvi put izravno izabrani. To ga razlikuje od sličnih institucija poput [[Parlamentarna skupština Vijeća Europe|Parlamentarne skupštine Vijeća Europe]] ili [[Panafrički parlament|Panafričkog parlamenta]].<ref name="ENA History6">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://assembly.coe.int/Main.asp?Link=/AboutUs/APCE_framework.htm|title=Framework|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070609093551/http://assembly.coe.int/Main.asp?Link=%2FAboutUs%2FAPCE_framework.htm|archivedate=9 June 2007|publisher=[[Council of Europe]]|accessdate=5 July 2007}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.pan-africanparliament.org/AboutPAP_Overview.aspx|title=Overview of the Pan-African Parliament|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070929025936/http://www.pan-africanparliament.org/AboutPAP_Overview.aspx|archivedate=29 September 2007|publisher=[[Pan-African Parliament]]|accessdate=5 July 2007}}</ref> Nakon prvih izbora, Parlament je održao svoje prvo zasjedanje [[11. srpnja]] 1979. godine, izabravši za predsjednicu europarlamentarku [[Simone Veil]] što je ujedno bila i prva žena predsjednica Parlamenta otkako je osnovan kao Zajednička skupština.

Kao izabrano političko tijelo, Parlament je započeo iznositi prijedloge koji se odnose na funkcioniranje [[Europska unija|EU]]. Primjerice, [[1984.]] godine, nadahnut prethodnim radom na političkoj zajednici, izradio je "nacrt Ugovora o osnivanju Europske unije" (poznat i kao "Spinellijev plan" prema talijanskom članu Parlamenta [[Altiero Spinelli|Altieru Spinelliju]]). Iako nije usvojen, mnoge su ideje kasnije implementirane drugim ugovorima.<ref name="ENA TEU">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/the_european_parliament_s_proposals-en-9169f4c4-6aa2-40d7-af99-9004fb85332c.html|title=The European Parliament's proposals|publisher=CVCE|accessdate=19 April 2013}}</ref> Nadalje, Parlament je započeo glasovanja o kandidatima za [[Predsjednik Europske komisije|predsjednika Komisije]] još od [[1980-ih]], prije nego što je dobio ikakvo formalno pravo veta.<ref name="Commission Appointment">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+PRESS+BI-20041022-1+0+DOC+XML+V0//EN|title=Oversight over the Commission and Council|author=European Parliament Website|accessdate=1 July 2007}}</ref>

Otkad je postalo izabrano tijelo, članstvo u Europskom parlamentu se proširivalo jednostavnim dodavanjem kad god su se pridružile nove nacije (članstvo je najviše prilagođeno [[1994.]] godine nakon [[Ponovno ujedinjenje Njemačke|ponovnog ujedinjenja Njemačke]]). Nakon 1994. [[Ugovor iz Nice]] je nametnuo ograničenje broja izabranih članova na 732.<ref name="ENA History7">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/european_parliament-en-ad6a0d57-08ef-427d-a715-f6e3bfaf775a.html|title=European Parliament|publisher=[[European NAvigator]]|accessdate=19 April 2013}}</ref>

Kao i kod ostalih europskih institucija, [[sjedište Europskog parlamenta]] još nije bilo određeno. Privremena rješenja smještala su Parlament u [[Strasbourg]], dok su [[Europska komisija|Komisija]] i [[Vijeće Europe|Vijeće]] imali svoja sjedišta u Bruxellesu. Želeći ga smjestiti bliže tim institucijama, godine [[1985.]] sagrađeno je drugo sjedište Parlamenta u [[Bruxelles|Bruxellesu]] i tamo je preseljen dio aktivnosti unatoč prosvjedima nekih država. Konačni sporazum je na posljetku postiglo [[Europsko vijeće]] [[1992.]] godine. Izjavilo se kako će Parlament zadržati svoje službeno sjedište u Strasbourgu, gdje će se održavati dvanaest sjednica godišnje, ali sve ostale parlamentarne aktivnosti odvijati će se u Bruxellesu. Parlament je osporio ovaj aranžman o postojanju dva sjedišta, ali to je rješenje kasnije ugrađeno u [[Ugovor iz Amsterdama|Amsterdamski ugovor]]. Još dan danas je lokacija Europskog parlamenta izvor spora.<ref name="ENA seats">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/the_seats_of_the_institutions_of_the_european_union-en-cd672879-aeb1-4cad-a0c1-9e4ff75ff660.html|title=The seats of the institutions of the European Union|publisher=CVCE|accessdate=19 April 2013}}</ref>

Parlament je dobivao sve veće ovlasti novim ugovorima i produženjem [[Uobičajeni zakonodavni postupak|redovnog zakonodavnog postupka]] (tada se zvao postupak suodlučivanja) <ref name="ENA legis">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/power_to_legislate_of_the_european_parliament-en-4f35fdb4-323e-49a0-a138-5b11d701d9a3.html|title=Power to legislate of the European Parliament|publisher=[[Centre virtuel de la connaissance sur l'Europe|CVCE]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> a [[1999.]] Parlament je iznudio ostavku [[Santerova komisija|Santerove komisije]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://eiop.or.at/eiop/pdf/2002-014.pdf|title=The resignation of the Santer-Commission: the impact of 'trust' and 'reputation'|author=Topan|first=Angelina|date=30 September 2002|publisher=European Integration Online Papers|accessdate=19 April 2013}}</ref> Istovremeno je i odbio odobriti [[Proračun Europske unije|proračun Zajednice]] zbog optužbi za prijevaru i loše upravljanje u Komisiji. Dvije glavne stranke su prvi put tijekom krize poprimile dinamiku vlasti i oporbe koja je završila tako što je Komisija masovno podnijela ostavku, što je bila prva prisilna ostavka uslijed pritiska Parlamenta.<ref name="Ringe">{{Citiranje weba|url=http://aei.pitt.edu/2919/01/156.pdf|title=The Santer Commission Resignation Crisis|author=Ringer|first=Nils F.|date=February 2003|publisher=[[University of Pittsburgh]]|accessdate=7 October 2007}}</ref>

=== Pritisak Parlamenta na Europsku komisiju ===
{{Multiple image|align=right|direction=vertical|header=|width=|image1=José Manuel Barroso MEDEF FULL.jpg|alt1=|caption1=Godine 2004., Europski parlament je prisilio predsjednika komisije [[José Manuel Barroso|Barrosa]] na promjenu kandidata za članove Komisije.|image2=Rocco Buttiglione 2001.jpg|alt2=|caption2=[[Rocco Buttiglione]] bio je prvi kandidat za člana Komisije koji nije dobio podršku u Europskom parlamentu}}

Godine [[2004.]] održani su izbori za Europski parlament, ujedno i najveći transnacionalni izbori u povijesti, i unatoč tome što je [[Europsko vijeće]] izabralo predsjednika iz najveće političke skupine ([[Europska pučka stranka|EPP]]), parlament je ponovno izvršio pritisak na [[Europska komisija|Komisiju]]. Tijekom parlamentarnih saslušanja predloženih [[Europski povjerenik|povjerenika,]] europarlamentarci su izrazili sumnju glede nekih kandidata u [[Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove|odboru za]] [[Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove|građanske slobode]] i odbacili nominaciju [[Rocco Buttiglione|Rocca Buttiglionea]] za mjesto [[Europski povjerenik za pravdu, slobodu i sigurnost|povjerenika za pravdu, slobodu i sigurnost]] zbog njegovih stavova o [[Homoseksualnost|homoseksualnosti]]. To je bio prvi put da je parlament ikad glasovao protiv novog povjerenika i unatoč [[José Manuel Durão Barroso|Barrosovom]] inzistiranju na Buttiglioneovoj nominaciji, parlament je natjerao Buttiglionea da se povuče. Brojni drugi povjerenici također su se povući ili biti preraspoređeni prije nego što je Parlament dopustio [[Barrosova komisija|Barrosovoj komisiji]] da preuzme dužnost.<ref name="IHT Butt">{{Citiranje weba|url=http://www.iht.com/articles/2004/10/18/brussels_ed3_.php|title=Buttiglione affair highlights evolving role of Parliament : Questions arise on democracy at the EU|author=Bowley|first=Graham|date=18 October 2004|work=International Herald Tribune|accessdate=1 July 2007}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.cafebabel.com/en/article.asp?T=T&Id=2620|title=We have to democratise procedures|archiveurl=https://web.archive.org/web/20051129143940/http://www.cafebabel.com/en/article.asp?T=T&Id=2620|archivedate=29 November 2005|author=Tobais|first=Troll|date=2 November 2004|publisher=Café Babel|accessdate=12 June 2007}}</ref>
[[Datoteka:Bolkestein.png|lijevo|mini|308x308px|Parlamentarna revizija [[Bolkesteinova direktiva|Bolkesteinove direktive]] nagovijestila je značajan rast statusa parlamenta.]]
Zajedno s produljenjem redovnog zakonodavnog postupka, Parlament je u svom demokratskom mandatu dobio veću kontrolu nad zakonodavstvom nasuprot ostalih institucija. Glasujući o [[Bolkesteinova direktiva|Bolkesteinovoj direktivi]] 2006. godine, Parlament je velikom većinom glasovao za preko 400 amandmana koji su promijenili temeljno načelo zakona. ''[[Financial Times]]'' opisao ga je sljedećim izrazima: <ref name="FT CIO">{{Citiranje weba|url=http://www.ft.com/cms/s/0/56b6d760-a412-11da-83cc-0000779e2340.html|title=How the European parliament got serious|date=23 February 2006|work=Financial Times|accessdate=12 June 2007}}</ref>{{citat|To je trenutak kad je Europski parlament napokon došao na svoje. To označava još jednu promjenu u odnosima moći između triju središnjih europskih institucija. Prošlotjedno glasovanje nagovještava da su se izravno izabrani europarlamentrarci, usprkos razlikama u svojoj ideološkoj, nacionalnoj i povijesnoj pripadnosti, započeli ujedinjavati kao ozbiljna i učinkovita institucija EU, upravo u vremenu kad je proširenje bitno zakompliciralo pregovore unutar Vijeća i Komisije.}}Godine 2007. povjerenik za pravosuđe [[Franco Frattini]] prvi je put uključio Parlament u razgovore o drugom [[Schengenski informacijski sustav|schengenskom informacijskom sustavu]], iako su europarlamentarci trebali biti konzultirani samo o dijelovima paketa. Nakon tog eksperimenta, Frattini je naznačio da bi želio uključiti Parlament u sva pitanja pravosuđa i kaznena pitanja, neformalno preuzimajući nove ovlasti koje bi se kasnije formalizirale kroz izglasavanje [[Lisabonski ugovor|Lisabonskog ugovora]].<ref name="Frattini 2009">{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/9/25117|title=Frattini seeks to apply new EU treaty rules before 2009|author=Beunderman|first=Mark|date=9 November 2007|publisher=EU Observer|accessdate=9 November 2007}}</ref> Između [[2007.]] i [[2009.]], posebna radna skupina za parlamentarnu reformu provela je niz promjena kako bi modernizirala instituciju, primjerice, članovi Parlamenta su dobili više vremena za intervencije za govornicom, došlo je do povećanja suradnje među odborima i izglasane su druge reforme u cilju povećanja učinkovitosti.<ref name="REFO12">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=IM-PRESS&reference=20080116BKG18998&language=EN|title=Parliamentary reform put into practice|date=17 January 2008|publisher=European Parliament|accessdate=3 February 2009}}</ref> <ref name="REFO3">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+IM-PRESS+20090320IPR52228+0+DOC+XML+V0//EN|title=Parliamentary reform: third package adopted|date=20 March 2009|publisher=European Parliament|accessdate=3 February 2009}}</ref>

=== Novija povijest ===
[[Lisabonski ugovor]] je stupio na snagu [[1. prosinca]] [[2009.]] godine dodijelivši Parlamentu ovlasti nad cjelokupnim [[Proračun Europske unije|proračunom EU-a]], čime su [[Uobičajeni zakonodavni postupak|zakonodavne ovlasti]] Parlamenta izjednačene s ovlastima [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] u gotovo svim područjima, a imenovanje [[Predsjednik Europske komisije|predsjednika Komisije]] postalo je uvjetovano rezultatima parlamentarnih izbora.<ref name="Constitution info">{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/scadplus/constitution/parliament_en.htm|title=The Union's institutions: The European Parliament|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090201174755/http://europa.eu/scadplus/constitution/parliament_en.htm|archivedate=1 February 2009|publisher=European Parliament|accessdate=28 June 2007}}</ref>

Barroso je dobio potporu Europskog vijeća za drugi mandat i osigurao većinsku potporu Parlamenta u rujnu 2009. Parlament je glasao s 382 glasa za i 219 glasova protiv (117 suzdržanih) uz potporu [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]], [[Europski konzervativci i reformisti|Europskih konzervativaca i reformista]] i [[Savez liberala i demokrata za Europu|Saveza liberala i demokrata za Europu]].<ref name="B2V">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/news/expert/infopress_page/008-60584-257-09-38-901-20090911IPR60583-14-09-2009-2009-false/default_en.htm|title=MEPs elect Barroso to a second term as Commission President|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090923032006/http://www.europarl.europa.eu/news/expert/infopress_page/008-60584-257-09-38-901-20090911IPR60583-14-09-2009-2009-false/default_en.htm|archivedate=23 September 2009|date=16 September 2009|publisher=European Parliament|accessdate=28 June 2007}}</ref> Liberali su dali podršku tek nakon što je Barroso pristao na brojne ustupke, odustavši tako od poziva socijalista za odgodom glasanja kojima su se u prvom trenutku priklonili ([[Europska pučka stranka|EPP]] je Barrosa želio odobriti u srpnju te godine).<ref name="B2C">{{Citiranje weba|url=http://www.europeanvoice.com/article/imported/a-second-term-–-but-at-what-price-/65887.aspx|title=A second term&nbsp;– but at what price?|author=Taylor|first=Simon|date=17 September 2009|publisher=[[European Voice]]|accessdate=28 June 2007}}</ref>

Kad je Barroso predložio svoje kandidate za svoje sljedeće povjerenstvo, ukazala se još jedna prilika za vršenje pritiska i zahtijevanje novih ustupaka. Bugarska kandidatkinja [[Rumiana Jeleva]] je nakon pritiska Parlamenta bila prisiljena odstupiti zbog kritika o njezinom neiskustvu i sukoba interesa. Imala je potporu samo [[Europska pučka stranka|EPP-a]] koji je započeo uzvraćati kritike kandidatima s lijevog političkog spektra prije nego li je Jeleva popustila i odstupila.<ref name="RJ">{{Citiranje weba|url=http://www.europeanvoice.com/article/imported/how-jeleva-was-forced-out/66933.aspx|title=How Jeleva was forced out|author=Taylor|first=Simon|date=21 January 2010|publisher=[[European Voice]]|accessdate=28 June 2007}}</ref>

Prije konačnog glasovanja, Parlament je zatražio niz ustupaka kao dio budućeg radnog sporazuma prema novom [[Lisabonski ugovor|Lisabonskom ugovoru]]. Zahtjevi između ostalog uključuju da će predsjednik parlamenta prisustvovati sastancima Komisije na visokoj razini. Parlament je tražio predstavnika u međunarodnim pregovorima koje vodi Komisija i pravo na informacije o sklopljenim sporazumima. Međutim, Parlament je u konačnici uspio osigurati samo mjesto promatrača na sastancima Komisije. Parlament također nije izglasao imenovanja šefova [[Popis diplomatskih predstavništava Europske unije|izaslanstva]] i [[Posebni predstavnik Europske unije|posebnih predstavnika]] za vanjsku politiku, iako će se oni pojaviti pred parlamentom nakon što ih imenuje [[Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku|Visoki predstavnik za vajnjske poslove]]. Jedna od glavnih ovlasti koje je Parlament tražio za sebe bila je ta da Parlament od Komisije želi garanciju da će Komisija predložiti zakone kad Parlament od Komisije to zatraži. Barroso je ovo smatrao kršenjem neovisnostii Komisije, ali pristao je odgovoriti u roku od tri mjeseca. Na većinu zahtjeva već je odgovoreno pozitivno.<ref name="B2A">{{Citiranje weba|url=http://www.europeanvoice.com/article/imported/meps-agree-working-relations-with-barroso/66982.aspx|title=MEPs agree working relations with Barroso|author=Taylor|first=Simon|date=28 January 2010|publisher=[[European Voice]]|accessdate=28 June 2007}}</ref>

Tijekom osnivanja [[Europska služba za vanjsko djelovanje|Europske službe za vanjsko djelovanje]] (ESVD), Parlament je koristio svoju kontrolu nad proračunom EU-a kako bi utjecao na ustroj ESVD-a. Zastupnici u Europskom parlamentu imali su za cilj povećati nadzor nad ESVD-om povezujući ga s radom Komisije i nominiranjem političkih zamjenika za [[Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku|Visokog predstavnika]]. Europarlamentarci nisu uspjeli dobiti sve što su tražili, međutim, dobili su širu financijsku kontrolu nad novim tijelom.<ref name="EEAS">{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/24/29916|title=Member states to signal broad backing for diplomatic service blueprint|author=Mahoney|first=Honor|date=23 April 2010|publisher=[[EU Observer]]|accessdate=2 May 2010}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europeanvoice.com/article/imported/backing-of-meps-paves-way-for-launch-of-diplomatic-corps/69215.aspx|title=Backing of MEPs paves way for launch of diplomatic corps|author=Vogel|first=Toby|date=21 October 2010|publisher=EurActiv|accessdate=19 September 2011}}</ref> U siječnju [[2019.]], konzervativni europarlamentarci podržali su prijedloge za povećanje ravnopravnosti žena i borbu protiv seksualnog uznemiravanja u Europskom parlamentu.<ref>{{Citiranje novina|title=MEPs follow UK's lead to promote gender equality|url=http://conservativeeurope.com/news/gender-equality|work=Conservative Europe|date=15 January 2019}}</ref>

== Ovlasti i funkcije ==

Europski parlament i [[Europsko vijeće]] nalik su na dva entiteta dvodomnog zakonodavnog tijela.<ref>{{Citiranje weba|url=https://epthinktank.eu/2013/01/25/bicameral-traits-at-eu-level/|title=Bicameral Traits At EU Level|date=25 January 2013|publisher=European Parliamentary Research Service|accessdate=29 April 2016|quote=A bicameral structure for the European Union has been proposed on numerous occasions. A frequent suggestion, and one designed to address the EU’s alleged democratic deficit, is for a second chamber composed of national parliamentarians alongside the European Parliament. However, it is also argued that the EU already has a second chamber, the Council of the EU – representing Europe’s nations, with the first chamber, the EP, representing its citizens. In regard to this latter view there are differing opinions.}}</ref> Međutim, postoje neke razlike u odnosu na [[Nacionalni parlamenti Europske unije|nacionalna zakonodavstva]], primjerice, ni Parlament ni Vijeće nemaju moć [[Zakonodavna inicijativa|zakonodavne inicijative]] (osim što Vijeće ima moć u nekim međuvladinim pitanjima). U pitanjima koja se tiču [[Europska ekonomska zajednica|Europske ekonomske zajednice]], ovo je ovlaštenje rezervirano za [[Europska komisija|Europsku komisiju]] (izvršnu vlast). Stoga, iako Parlament može mijenjati i odbacivati zakone, ako želi iznijeti prijedlog zakona potrebno je da Komisija izradi nacrt zakona prije nego što se krene u zakonsku proceduru.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/factsheets/1_3_8_en.htm|title=Fact Sheets 1.3.8 The Commission|publisher=European Parliament|accessdate=14 June 2007}}</ref> Takva se procedura opravdava činjenicom da u nacionalnim zakonodavstvima država članica 85% inicijativa uvedenih bez izvršne potpore ne postaje zakon.<ref name="Kreppel">{{Citiranje knjiga|Title=Comparative Federalism:The European Union and the United States in Comparative Perspective: The European Union and the United States in Comparative Perspective|URL=https://archive.org/details/comparativefeder00meno|Publisher=Oxford University Press}}</ref> Ipak, bivši predsjednik Parlamenta [[Hans-Gert Pöttering]] tvrdio je da, kako Parlament ima pravo tražiti od Komisije da izradi takav zakon i kako Komisija slijedi prijedloge Parlamenta, Parlament ima ''de facto'' pravo zakonodavne inicijative.<ref name="Pot initiative2">{{Citiranje weba|url=http://www.theparliament.com/policy-focus/foreign-affairs/foreign-affairs-article/newsarticle/poettering-defends-parliaments-role-at-eu-summits/|title=Pöttering defends parliament's role at EU summits|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110524113601/http://www.theparliament.com/policy-focus/foreign-affairs/foreign-affairs-article/newsarticle/poettering-defends-parliaments-role-at-eu-summits/|archivedate=24 May 2011|author=Williams|first=Matt|date=24 June 2008|publisher=The Parliament Magazine|accessdate=25 June 2008}}</ref>

Parlament također ima jak neizravni utjecaj putem [[Pravo Europske unije|neobvezujućih rezolucija]] i [[Odbori Europskog parlamenta|saslušanja parlamentarnih odbora]], poput "paneuropske sapunice" s tisućama novinara sa sjedištem u Bruxellesu koji svakodnevno prate politiku [[Europska unija|EU]]. Postoji i neizravan učinak na [[Zajednička vanjska i sigurnosna politika|vanjsku politiku]]: Parlament mora odobriti sve potpore za razvoj, uključujući one u inozemstvu, primjerice potporu za [[Rat u Iraku|poslijeratnu]] obnovu [[Irak|Iraka]] ili za prekid poticaja [[Iranski nuklearni program|iranskom nuklearnom razvoju]]. Parlamentarna podrška bila je potrebna i za sporazum o [[Atlantski ocean|transatlantskoj]] razmjeni podataka o putnicima sa [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]].<ref name="Rockwell">{{Citiranje knjiga|Last=Schnabel|First=Rockwell|Title=The Next Superpower?: the Rise of Europe and its Challenge to the United States|Publisher=[[Rowman & Littlefield]] Publishers}}</ref> Konačno, Parlament održava neobvezujuća glasovanja o novim ugovorima EU, ali ne može uložiti [[veto]]. Kad je Parlament zaprijetio rušenjem [[Ugovor iz Nice|Ugovora iz Nice]] [[Belgijski savezni parlament|belgijski]] i [[Parlament Italije|talijanski parlament]] izjavili su da će uložiti veto na ugovor u ime Europskog parlamenta.<ref>{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/9/1249|title=No guarantee EP will back Treaty of Nice|author=Kirk|first=Lizabeth|date=11 January 2001|publisher=EU Observer|accessdate=19 September 2011}}</ref>

=== Zakonodavni postupak ===
Sa svakim novim europskim ugovorom proširile su se ovlasti Parlamenta u smislu njegove uloge u [[Pravo Europske unije|zakonodavnim postupcima Unije]]. Postupak koji je polako postao dominantan je "[[uobičajeni zakonodavni postupak]] " (prethodno nazvan "postupak suodlučivanja"), koji daje ravnopravnu ulogu u procesu Parlamentu i [[Europsko vijeće|Europskom Vijeću]]. Konkretno, u okviru postupka [[Europska komisija]] podnosi prijedlog Parlamentu i Vijeću koji može biti izglasan kao zakon samo ako se oba tijela slože oko teksta, što čine (ili ne) uzastopnim čitanjima do najviše tri. U prvom čitanju Parlament može uputiti amandmane Vijeću koje može usvojiti tekst s tim amandmanima ili vratiti "zajedničko stajalište". To stajalište može odobriti Parlament ili može odbiti tekst [[Apsolutna većina|apsolutnom većinom]] čime odbija zakonski prijedlog ili pak može usvojiti daljnje izmjene i dopune, također apsolutnom većinom. Ako ih Vijeće ne odobri, formira se "Odbor za mirenje". Odbor se sastoji od jednakog broja članova Vijeća i i zastupnika u Europskom parlamentu koji žele postići kompromis. Jednom kada se stajalište dogovori, mora ga odobriti Parlament natpolovičnom većinom.<ref name="Parliament's powers2">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?language=EN&id=46|title=Parliament's powers and procedures|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref> <ref name="decision making">{{Citiranje weba|url=http://www.europa.eu/institutions/decision-making/index_en.htm|title=Decision-making in the European Union|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071011040316/http://europa.eu/institutions/decision-making/index_en.htm|archivedate=11 October 2007|publisher=European Parliament|accessdate=18 September 2007}}</ref> Tome u prilog ide i mandat Parlamenta kao jedine izravno izabrane demokratske institucije koja mu je dala slobodu da ima veću kontrolu nad zakonodavstvom od ostalih institucija, primjerice kod izmjena [[Bolkesteinova direktiva|Bolkesteinove direktive]] 2006.<ref name="FT CIO2">{{Citiranje weba|url=http://www.ft.com/cms/s/0/56b6d760-a412-11da-83cc-0000779e2340.html|title=How the European parliament got serious|date=23 February 2006|work=Financial Times|accessdate=12 June 2007}}</ref>

Neka područja unutarnje politike EU regulirana se ''posebnim zakonodavnim postupcima'', poput [[Pravosuđe|pravosuđa]] i [[Unutarnji poslovi|unutarnjih poslova]], [[Proračun|proračuna]] i [[Porez|oporezivanja]], te nekih područja politike, poput fiskalnih aspekata politike zaštite okoliša. U tim područjima Vijeće ili Parlament same odlučuju o zakonu.<ref name="lisbon explain">{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=MEMO/09/531|title=Explaining the Treaty of Lisbon|publisher=[[Europa (web portal)|Europa website]]|accessdate=4 December 2009}}</ref> Postupak također ovisi o tome koja se vrsta [[Pravo Europske unije|institucionalnog akta]] koristi.<ref name="Parliament's powers3">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?language=EN&id=46|title=Parliament's powers and procedures|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref> Najjači akt je [[Uredba Europske unije|propis]], akt ili [[Statutarno pravo|zakon]] koji se izravno primjenjuje u cijelosti. Zatim postoje [[Direktiva Europske unije|smjernice]] koje vežu pojedine države članice za određene ciljeve koje moraju postići. To čine na osnovu vlastitih zakona i stoga imaju veći manevarski prostor pri odlučivanju o njima. [[Odluka Europske unije|Odluka]] je instrument koji je usmjeren na određenu osobu ili skupinu i koji je izravno primjenjiv. Institucije također mogu izdavati neobvezujuće izjave, [[Preporuka Europske unije|preporuke i mišljenja]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/scadplus/glossary/community_legal_instruments_en.htm|title=Community legal instruments|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070708114002/http://europa.eu/scadplus/glossary/community_legal_instruments_en.htm|archivedate=8 July 2007|publisher=European Parliament|accessdate=18 September 2007}}</ref> Postoji još jedan dokument koji ne slijedi uobičajene postupke, tzv. "pisana izjava" koja je slična prijedlogu za rani dan koji se koristi u [[Westminsterski sustav|Westminsterskom sustavu]]. Riječ je o dokumentu kojeg predlaže najviše pet zastupnika u Europskoj uniji o pitanjima aktivnosti EU-a kojim se pokreće rasprava na tu temu. Dokument i njegovi predlagatelji se postave izvan ulaza glavne dvorane Parlamenta a drugi zastupnici mogu potpisati deklaraciju, a ako to učini većina, ona se prosljeđuje predsjedniku i najavljuje na plenarnom zasjedanju prije prosljeđivanja ostalim institucijama i službeno se bilježi u zapisniku.<ref name="EP WD">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/activities/plenary/writtenDecl.do|title=Written declarations|publisher=European Parliament|accessdate=1 November 2007}}</ref>

=== Proračun ===
Europski parlament kao zakonodavno tijelo službeno ima ovlast nad proračunom Europske unije na osnovu [[Proračunski ugovori Europskih zajednica|Proračunskih ugovora]] iz 1970-ih i [[Lisabonski ugovor|Lisabonskog ugovora]]. [[Proračun Europske unije|Proračun EU]] podliježe jednom obliku uobičajenog zakonodavnog postupka s jednim čitanjem koja Parlamentu daje moć nad cjelokupnim proračunom (prije 2009. njegov je utjecaj bio ograničen na određena područja) ravnopravno s [[Europsko vijeće|Europskim vijećem]]. Ako između njih postoji neslaganje, ono se upućuje odboru za mirenje kao i za sve zakonodavne prijedloge. Ako tekst zajedničkog mirenja ne bude odobren, Parlament može samostalno usvojiti proračun.<ref name="lisbon explain2">{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=MEMO/09/531|title=Explaining the Treaty of Lisbon|publisher=[[Europa (web portal)|Europa website]]|accessdate=4 December 2009}}</ref>

Parlament je također odgovoran za  odbijanje prethodnih proračuna na temelju godišnjeg izvješća [[Revizorski sud|Europskog revizorskog suda]]. Do odbijanja odobrenja proračuna došlo je samo dva puta, [[1984.]] i [[1998.]] godine. Posljednji slučaj doveo je do ostavke [[Santerova komisija|Santerove komisije]] što dokazuje kako moć odobrenja proračuna daje Parlamentu veliki utjecaj nad [[Europska komisija|Europskom komisijom]].<ref name="Hoskyns2">{{Citiranje knjiga|Title=Democratizing the European Union: Issues for the twenty-first Century (Perspectives on Democratization)|Publisher=[[Manchester University Press]]}}</ref> <ref name="Ringe2">{{Citiranje weba|url=http://aei.pitt.edu/2919/01/156.pdf|title=The Santer Commission Resignation Crisis|author=Ringer|first=Nils F.|date=February 2003|publisher=[[University of Pittsburgh]]|accessdate=7 October 2007}}</ref> <ref name="budget background">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/election/bilan/en/pf1901en.htm|title=Budgetary control: 1996 discharge raises issue of confidence in the Commission|year=1999|publisher=European Parliament|accessdate=15 October 2007}}</ref> Parlament također široko koristi svoje proračunske i druge ovlasti. Primjerice, u uspostavi [[Europska služba za vanjsko djelovanje|Europske službe za vanjsko djelovanje]] Parlament ''de facto'' može uložiti veto na organizacijsku strukturu ove službe jer on odobrava proračunske i kadrovske promjene.<ref name="EEAS2">{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/24/29916|title=Member states to signal broad backing for diplomatic service blueprint|author=Mahoney|first=Honor|date=23 April 2010|publisher=[[EU Observer]]|accessdate=2 May 2010}}</ref>

=== Kontrola izvršne vlasti ===
[[Predsjednik Europske komisije|Predsjednika Europske komisije]] predlaže [[Europsko vijeće]] na temelju rezultata europskih parlamentarnih izbora.<ref name="Constitution info2">{{Citiranje weba|url=http://europa.eu/scadplus/constitution/parliament_en.htm|title=The Union's institutions: The European Parliament|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090201174755/http://europa.eu/scadplus/constitution/parliament_en.htm|archivedate=1 February 2009|publisher=European Parliament|accessdate=28 June 2007}}</ref> Taj prijedlog mora odobriti Europski parlament natpolovičnom većinom koji "bira" predsjednika u skladu s ugovorima. Po završetku izbora, predsjednik Komisije u dogovoru s državama članicama predlaže članove Komisije. Svaki kandidat dolazi na saslušanje pred parlamentarni odbor zadužen za pojedini politički segment gdje Parlament kao tijelo daje povjerenje ili odbija kandidata.<ref name="autogenerated2">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+PRESS+BI-20041022-1+0+DOC+XML+V0//EN|title=Background Information: Election of the European Commission|publisher=European Parliament|accessdate=1 July 2007}}</ref> <ref name="Commission Oversight">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?id=46&pageRank=9&language=EN|title=Oversight over the Commission and Council|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref>

U praksi Parlament nikada nije glasao protiv predsjednika ili članova [[Europska komisija|Europske komisije]], premda se to činilo vjerojatnim u trenutku glasovanja o povjerenju [[Barrosova komisija|Barrosovoj komisiji]]. Politički pritisak članova Parlamenta prisilio je komisiju da povuče svoj prvi prijedlog i promijeni popis kandidata kako bi bio prihvatljiviji za Parlament.<ref name="IHT Butt2">{{Citiranje weba|url=http://www.iht.com/articles/2004/10/18/brussels_ed3_.php|title=Buttiglione affair highlights evolving role of Parliament : Questions arise on democracy at the EU|author=Bowley|first=Graham|date=18 October 2004|work=International Herald Tribune|accessdate=1 July 2007}}</ref> Taj pritisak smatra su važnim iskorakom u povećanju političkog utjecaja Parlamenta i njegove sposobnosti da Komisiju učini više odgovornom, umjesto da vrši funkciju formalnog odobrenja kandidata bez ikakvih prigovora. Osim toga, u glasovanju o članovima Komisije eurozastupnici su glasovali i po stranačkom, a ne samo nacionalnom kjluču, unatoč čestim pritiscima nacionalnih vlada na vlastite europarlamentarce. Ova kohezija i volja za implementacijom političke moći Parlamenta osigurale su veću pozornost nacionalnih čelnika, nacionalnih institucija zemalja članica i šire javnosti što je preokrenulo prethodni trend sve manjeg odziva na europske parlamentarne izbore.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.cer.org.uk/articles/39_murray.html|title=Three cheers for EU democracy|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070610003606/http://www.cer.org.uk/articles/39_murray.html|archivedate=10 June 2007|author=Murray|first=Alasdair|year=2004|publisher=[[Open Europe]]|accessdate=7 July 2007}}</ref>

Parlament ima ovlasti i ukoriti Komisiju ako za tu odluku sakupi [[Dvotrećinska većina|dvotrećinsku većinu]] što može iznuditi ostavku cijele Komisije s položaja. Kao i kod odobrenja, ta se moć nikada nije koristila, ali je prijetila [[Santerova komisija|Santerovoj komisiji]] koja je nakon toga sama podnijela ostavku. Postoji nekoliko drugih mehanizma kontrole nad drugim tijelima, kao što su: zahtjev Komisiji za podnošenjem izvješća Parlamentu i odgovorima na pitanja zastupnika u Europskom parlamentu, zahtjev predsjedniku [[Europsko vijeće|Europskog vijeća]] za predstavljanjem vlastitog programa na početku predsjedanja Vijećem, obveza predsjednika [[Europsko vijeće|Europskog vijeća]] o izvještavanju Parlamenta o odlukama nakon svakog od održanih sastanaka, pravo zastupnika u Europskom parlamentu da Komisiji podnesu zahtjev za oblikovanje zakona i politika, te pravo na ispitivanje članova svih tih institucija (tzv. " Vrijeme za povjerenstvo" koje se održava svakog utorka).<ref name="Commission Appointment2">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+PRESS+BI-20041022-1+0+DOC+XML+V0//EN|title=Oversight over the Commission and Council|author=European Parliament Website|accessdate=1 July 2007}}</ref> <ref name="Commission Oversight2">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?id=46&pageRank=9&language=EN|title=Oversight over the Commission and Council|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref> Trenutno zastupnici u Europskom parlamentu mogu postaviti pitanje o bilo kojoj temi, ali u srpnju 2008. je izglasana odredba da je zastupnicima zabranjeno postavljanje uvredljivih ili osobnih pitanja.<ref name="EUO rise">{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/9/26468|title=New rules to make it harder for MEPs to form political groups|author=Mahony|first=Honor|date=9 July 2008|work=International Herald Tribune|accessdate=10 July 2008}}</ref>

=== Nadzorne ovlasti ===
Parlament također ima i druge ovlasti općeg nadzora, uglavnom definirane [[Ugovor iz Maastrichta|Ugovorom]] iz [[Ugovor iz Maastrichta|Maastrichta]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/news/public/story_page/008-2784-036-02-06-901-20070206STO02783-2007-05-02-2007/default_en.htm|title=Maastricht Treaty 15 years on: birth of the "European Union"|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070209191039/http://www.europarl.europa.eu/news/public/story_page/008-2784-036-02-06-901-20070206STO02783-2007-05-02-2007/default_en.htm|archivedate=9 February 2007|date=7 February 2007|publisher=European Parliament|accessdate=6 July 2007}}</ref> Parlament je ovlašten uspostaviti Istražni odbor, kao što je primjerice učinio tijekom [[Epidemija|epidemije]] [[Kravlje ludilo|kravljeg ludila]] što je kao rezultat imalo formiranje [[Europska agencija za lijekove|Europske veterinarske agencije]]. Parlament može pozvati druge institucije da odgovore na pitanja i ako je potrebno da ih [[Sud Europske unije|izvedu]] na [[Sud Europske unije|sud]] ako krše zakon ili ugovore EU.<ref name="supervisory">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?id=46&pageRank=8&language=EN|title=Supervisory power|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref> Nadalje, ima ovlasti nad imenovanjem članova [[Revizorski sud|Revizorskog suda]]<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+RULES-EP+20070101+RULE-101+DOC+XML+V0//EN&language=EN&navigationBar=YES|title=Rules of Procedure of the European Parliament. Rule 101: Appointment of the Members of the Court of Auditors|publisher=European Parliament|accessdate=7 July 2007}}</ref> te predsjednika i izvršnog odbora [[Europska središnja banka|Europske središnje banke]]. Predsjednik [[Predsjednik Europske središnje banke|ESB-a]] također je dužan podnijeti godišnje izvješće parlamentu.<ref name="supervisory" />

[[Europski pučki pravobranitelj|Europskog pučkog pravobranitelja]] ("Europski ombudsman") bira Parlament koji se bavi javnim pritužbama protiv svih institucija.<ref name="supervisory2">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?id=46&pageRank=8&language=EN|title=Supervisory power|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref> [[Europska građanska inicijativa|Peticije]] može podnijeti bilo koji [[Državljanstvo Europske unije|građanin Europske unije]] ako je pitanje unutar područja djelovanja EU-a. Odbor za peticije raspravlja o slučajevima (oko 1500 ) koje građani ponekad sami iznose pred Parlamentom. Iako Parlament pokušava riješiti problem kao posrednik, pojedinci često pribjegavaju pravnom postupku ako je to potrebno za rješavanje građanskog spora.<ref name="petitions">{{Citiranje novina|last=Rickards|first=Mark|title=MEPs get taste of people power|work=BBC News|date=3 November 2007|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7075573.stm|accessdate=3 November 2007}}</ref>

==Sastav==
Zastupnike Europskog parlamenta svakih pet godina bira oko 375 milijuna građana Europske unije s [[Opće pravo glasa|općim pravom glasa]], a u glavnoj dvorani smješteni su prema percipiranoj pripadnosti u [[Politički spektar|političkom spektru]] i sjede grupirani u političke skupine. Otprilike jedna trećina zastupnika su žene. Prije [[1979.]] zastupnike su imenovali pripadajući nacionalni parlamenti.<ref name="ENA composition2">{{Citiranje weba|url=http://www.cvce.eu/obj/political_composition_of_the_european_parliament_2004-en-13cdefb7-829e-4567-b709-6057d1fcb990.html|title=Composition of the European Parliament|publisher=[[Centre virtuel de la connaissance sur l'Europe|CVCE]]|accessdate=19 April 2013}}</ref> <ref name="EP Members">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/parliament/public/staticDisplay.do?id=45&pageRank=3|title=Members|publisher=European Parliament|accessdate=27 October 2007}}</ref> 

Parlament je više puta bio predmetom kritika zbog nedovoljne zastupljenosti manjinskih skupina. U [[2017.]] godini samo 17 zastupnika u Europskom parlamentu nisu bili [[bijelci]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.politico.eu/article/brexit-diversity-exits-the-eu-brussels/amp/|title=When Britain exits the EU, its diversity departs too|author=Hervey|first=Ginger|date=12 November 2017|publisher=politico.eu|accessdate=24 October 2018}}</ref> a od toga su trojica pripadali [[Negroidi|crnoj rasi]], što je nerazmjerno mali broj.<ref>{{Citiranje novina|title=The EU is too white – and Brexit likely to make it worse, MEPs and staff say|url=https://www.theguardian.com/world/2018/aug/29/eu-is-too-white-brexit-likely-to-make-it-worse|work=The Guardian|date=29 August 2018|first=Jennifer|last=Rankin|accessdate=24 October 2018}}</ref> Prema aktivističkoj organizaciji [[Europska mreža protiv rasizma]],  nakon [[Izbori za Europski parlament 2019|izbora za Europski parlament 2019. godine]] samo 5% zastupnika u Europskom parlamentu bili su članovi takvih skupina, iako se procjenjuje da 10% građana Europske unije čine rasne i etničke manjine.<ref name="Psaledakis2020">{{Citiranje novina|last=Psaledakis|first=Daphne|title=Minorities still lack a strong voice in new European Parliament|url=https://www.reuters.com/article/us-eu-jobs-minorities/minorities-still-lack-a-strong-voice-in-new-european-parliament-idUSKCN1TD28X|accessdate=25 October 2020|work=Reuters|date=12 June 2019}}</ref>

Prema [[Lisabonski ugovor|Lisabonskom ugovoru]], raspodjela mjesta u Parlamentu dodjeljuje se svakoj državi ovisno o broju stanovnika, a maksimalan broj zastupnika određuje se na 751. Međutim, pošto [[predsjednik Europskog parlamenta]] nema pravo glasa dok obnaša tu funkciju maksimalni broj zastupnika s pravom glasa ograničen je na 750.<ref name="EUO Lisbon">{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/9/25001|title=EU agrees new 'Treaty of Lisbon'|author=Goldirova|first=Renata|date=19 October 2007|publisher=EU Observer|accessdate=19 November 2007}}</ref> Od [[1. veljače]] [[2020.]] u Europskom parlamentu zasjeda 705 zastupnika (uključujući predsjednika Parlamenta), što je posljedica [[Brexit|napuštanja]] zastupnika iz Ujedinjenog Kraljevstva [[Brexit|iz EU]].

Pojedina država članica može imati najviše 96 mjesta i najmanje 6 mjesta u Parlamentu, a mjesta se raspodjeljuju prema "[[Degresivna proporcionalnost|degresivnoj proporcionalnosti]] ", tj. što je država veća, to je više građana potrebno da jedan zastupnik bude izabran. Taj je mehanizam osmišljen da favorizira zastupljenost malih zemalja, tako primjerice malteški i luksemburški glasači imaju otprilike 10 puta veći utjecaj po biraču od građana šest velikih zemalja.

[[Njemačka]] sa svojih 80,9 milijuna stanovnika ima 96 zastupničkih mjesta (prije 99), dakle jedno mjesto svakih 843 000 stanovnika. [[Malta]] s 400 000 stanovnika ima 6 zastupničkih mjesta što iznosi 70 000 stanovnika po zastupniku.
{| cellspacing="2" cellpadding="2" border="0"
|'''Država članica'''
|'''Broj zastupnika'''
|
|'''Država članica'''
|'''Broj zastupnika'''
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/N|NJE}}
|96
|
|{{ZD+X/A|AUT}}
|19
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/F|FRA}}
|79
|
|{{ZD+X/B|BUG}}
|17
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/I|ITA}}
|76
|
|{{ZD+X/F|FIN}}
|14
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/Š|ŠPA}}
|59
|
|{{ZD+X/D|DAN}}
|14
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/P|POLJ}}
|52
|
|{{ZD+X/S|SLK}}
|14
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/R|RUM}}
|33
|
|{{ZD+X/I|IRS}}
|13
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/N|NIZ}}
|29
|
|{{ZD+X/H|HRV}}
|12
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/B|BEL}}
|21
|
|{{ZD+X/L|LIT}}
|11
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/Č|ČEŠ}}
|21
|
|{{ZD+X/L|LAT}}
|8
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/M|MAĐ}}
|21
|
|{{ZD+X/S|SLO}}
|8
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/P|POR}}
|21
|
|{{ZD+X/E|EST}}
|7
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/G|GRČ}}
|21
|
|{{ZD+X/L|LUX}}
|6
|- bgcolor="#DDEEFF"
|{{ZD+X/Š|ŠVE}}
|21
|
|{{ZD+X/C|CIP}}
|6
|- bgcolor="#DDEEFF"
|
|
|
|{{ZD+X/M|MLT}}
|6
|}
Stupanjem na snagu novih pravila dodjele zastupničkih mjesta Lisabonskim ugovorom došlo je do revizije u dodjeli broja mjesta svakoj državi članici i uvela se obaveza da se bilo koja promjena u broju zastupničkih mjesta mora provesti puno prije parlamentarnih izbora, što je imalo za cilj izbjegavanje političke trgovine u trenutku revizije broja zastupnika kao posljedica demografskih promjena.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+IM-PRESS+20070927BRI10862+ITEM-002-EN+DOC+XML+V0//EN&language=EN|title=Distribution of EP seats: Constitutional Affairs Committee approvals proposal|date=4 October 2007|publisher=European Parliament|accessdate=3 November 2018|quote=In approving the European Council's draft decision, the committee asks that the proposed distribution be revised, well in advance of the beginning of the 2014-2019 legislative term, so as to set up an objective and fair system for allocating the seats in the EP, in order take account of demographic changes and 'avoid the traditional political horse-trading between Member States'.}}</ref>

Sukladno raspodjeli zastupničkih mjesta formiraju se [[Izborne jedinice za Europski parlament|izborne jedinice]]. U četiri države članice [[Europska unija|EU]] ([[Belgija|Belgiji]], [[Irska|Irskoj]], [[Italija|Italiji]] i [[Poljska|Poljskoj]]) nacionalni je teritorij podijeljen u niz izbornih jedinica, dok u preostalim državama članicama cijela država čini jednu izbornu jedinicu.

Ne postoji jedinstveni [[izborni sustav]] za izbor članova Europskog parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati vlastiti sustav, uz poštovanje tri uvjeta propisanih Odlukom [[Vijeće EU|Vijeća]] ([http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32002D0772:EN:HTML 2002/772/EC]):

* izborni sustav mora primjenjivati sustav razmjernog predstavništva,  bilo putem izbornih lista ili putem sustava prijenosa glasa.
* izborno područje mora biti podjeljeno na izborne jedinice, na način koje neće utjecati na sustav razmjernog predstavništva.
* izborni prag na nacionalnoj razini mora iznositi 5 %.

Od [[26. rujna]] [[2005.]] godine pa do ulaska u EU [[1. siječnja]] [[2007.]] [[Bugarska]] i [[Rumunjska]] imale su status promatrača, kao zemlje kandidati za ulazak u EU. Promatrači mogu sudjelovati u raspravama, međutim ne mogu glasovati niti vrši neke druge zadaće.

=== Prijelazne odredbe ===
Zbog kašnjenja s [[Ratifikacija|ratifikacijom]] [[Lisabonski ugovor|Lisabonskog ugovora]], sedmi je saziv Europskog parlamenta izabran po odredbama [[Ugovor iz Nice|Ugovora iz Nice]]. Manja izmjena i dopuna Lisabonskog ugovora ratificirana je [[29. studenoga|29. studenog]] [[2011.]]<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=IM-PRESS&reference=20100223BKG69359&language=EN|title=Ratification of Parliament's 18 additional MEPs completed|date=29 November 2011|publisher=European Parliament|accessdate=14 February 2012}}</ref> Ovim su amandmanom uvedene prijelazne odredbe kojima se broj zastupnika u Europskom parlamentu povećava za 18 s obavezom da budu izabrani ili imenovani prije izbora 2014. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.consilium.europa.eu/App/accords/Default.aspx?command=details&id=297&lang=EN&aid=2010057&doclang=EN|title=Agreement details: Protocol amending the Protocol on Transitional Provisions annexed to the Treaty on European Union, to the Treaty on the Functioning of the European Union and to the Treaty establishing the European Atomic Energy Community (Deposited with the Government of the Italian Republic)|publisher=Council of the European Union|accessdate=4 October 2011}}</ref> Prema reformama Lisabonskog ugovora, [[Njemačka]] je jedina smanjila broj zastupnika s 99 na 96, međutim, ta mjesta nisu uklonjena do izbora 2014. godine.<ref name="extra meps">{{Citiranje weba|url=http://euobserver.com/18/29822|title=MEPs seek change to Lisbon Treaty to accommodate new colleagues|author=Willis|first=Andrew|date=8 April 2010|publisher=[[EU Observer]]|accessdate=2 May 2010}}</ref>

=== Plaće i troškovi ===
Prije [[2009.]] godine zastupnici su primali istu [[Plaća|plaću]] kao i zastupnici vlastitih nacionalnih parlamenata, ali od 2009. nakon višegodišnjih pokušaja stupio je na snagu novi statut koji je svim zastupnicima garantirao jednaku mjesečnu naknadu u iznosu od 8.484,05 eura (u 2016. godini). Zastupnička plaća se oporezuje na razini [[Europska unija|Europske unije]] i može se oporezivati i na nacionalnoj razini ovisno o zakonodavstvu države članice. Zastupnici u Europskom parlamentu imaju pravo na mirovinu s navršenom 63. godinom  života i isplaćuje ju Parlament. Eurozastupnici imaju pravo i na naknade za uredske troškove i na naknadu dokazanih putnih troškova.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/meps/en/about-meps.html|title=About MEPs|publisher=European Parliament|accessdate=13 January 2019}}</ref> Uz plaću, zastupnici imaju i brojne povlastice i [[Diplomatski imunitet i povlastice|diplomatski imunitet]]. Kako bi osigurale slobodno putovanje u Parlament, države članice daju vlastitim zastupnicima olakšice prilikom putovanja u inozemstvo, a vlade drugih država članica imaju status [[Diplomat|stranih predstavnika]] u posjetu. Kada su u svojoj državi, eurozastupnici uživaju jednaki imunitet kao i nacionalni parlamentarni zastupnici, a u drugim državama garantiran im je imunitet od [[Pritvor|pritvora]] i [[Kazneni zakon|pravnih postupaka]]. Međutim, imunitet ne može dodijeljen ako se utvrdi da je zastupnik počinio kazneno djelo, a Parlament također ima pravo oduzimanja imuniteta vlastitim zastupnicima.<ref name="LEX Prot">{{Citiranje weba|url=http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2004/c_310/c_31020041216en02610266.pdf|title=7. Protocol on the privileges and immunities of the European Union|date=16 December 2004|publisher=[[Europa (web portal)|Eur-Lex]]|accessdate=27 October 2007}}</ref>

=== Klubovi zastupnika ===
{| class="wikitable" style="font-size:95%; float:right; margin:0 0 0.5em 1em; clear:right;"
|-
! colspan="2" |Klub
!Predsjednik
! colspan="2" | Broj zastupnika
|-
| bgcolor=LightSkyBlue | &nbsp;
! [[Europska pučka stranka|Pučani]]
|[[Manfred Weber]]
| align="center" | 175
| rowspan="7" align="center" valign="middle" style="background:#dedede" | [[File:EU 2020.svg|200px]]
|-
| bgcolor=#F10000 | 
! [[Progresivni savez socijalista i demokrata|Socijaldemokrati]]
| [[Iratxe García]]
| align="center" | 148
|-
| bgcolor=#FFD700 | 
! [[Renew Europe|Liberali]]
| [[Dacian Cioloș]]
| align="center" | 97
|-
| bgcolor=#2B3856|
! [[Identitet i demokracija|Nacionalistička desnica]]
| [[Marco Zanni]]
| align="center" | 76
|-
| bgcolor=#009900 |
! [[Zeleni - Europski slobodni savez|Zeleni/EFA]]
| [[Ska Keller]]
| align="center" | 68
|-
| bgcolor=#0054A5 | 
! [[Europski konzervativci i reformisti|Konzervativci]]
| [[Raffaele Fitto]]<br />[[Ryszard Legutko]]
| align="center" | 61
|-
| bgcolor=#990000 | 
! [[Ljevica u Europskom parlamentu – GUE/NGL|GUE/NGL]]
| [[Martin Schirdewan]]
| align="center" | 39
|-
| bgcolor=#999999 | 
![[Nezavisni]]
| ''Nezavisni zastupnici''
| align="center" | 41
! <small>Izvor: [http://www.europarl.europa.eu/meps/hr/search.html Europski parlament]</small>
|}
Zastupnici u Europskom parlamentu udruženi su u osam [[Klubovi zastupnika u Europskom parlamentu|klubova zastupnika]] i trideset nezavisnih zastupnika koje se u žargonu naziva "neiskreni". Dva najveća kluba su klub [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]] i [[Progresivni savez socijalista i demokrata]]. Te dvije skupine dominiraju Parlamentom još od njegovog osnutka i u svakom su sazivu kontrolirale oko 50 do 70 posto zastupničkih mjesta. Niti jedan klub zastupnika nikada nije imao natpolovičnu većinu u Parlamentu.<ref name="autogenerated12">{{Citiranje weba|url=https://assets.cambridge.org/97805218/06251/sample/9780521806251ws.pdf|title=The European Parliament and Supranational Party System|author=Kreppel|first=Amie|year=2002|publisher=[[Cambridge University Press]]|accessdate=12 June 2007}}</ref>

Klubovi se uglavnom temelje na jednoj [[Europska politička stranka|europskoj političkoj stranci]] poput [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]], ali mogu biti sastavljeni od više europskih i nacionalnih stranaka kao i nezavisnih zastupnika koju svi zajedno čine jedan klub poput [[Savez liberala i demokrata za Europu|liberalne skupine]].<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.civitas.org.uk/eufacts/download/CIT.3.EU%20Political%20Parties.pdf|title=Party Politics in the EU|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071019072737/http://www.civitas.org.uk/eufacts/download/CIT.3.EU%20Political%20Parties.pdf|archivedate=19 October 2007|publisher=civitas.org.uk|accessdate=12 June 2007}}</ref> Svaki od klubova određuje svoj unutarnji ustroj imenovanjem predsjednika, predsjedništva i tajništva kluba.<ref>{{Citiranje weba
|title=Klubovi zastupnika
|url=http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/007f2537e0/Klubovi-zastupnika.html
|publisher=europarl.europa.eu
|language=hrvatski }}</ref> Za formiranje kluba zastupnika i njegovo priznavanje u Europskom parlamentu potrebno je najmanje 25 zastupnika iz sedam različitih zemalja.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/news/expert/infopress_page/009-33698-189-07-28-901-20080708IPR33697-07-07-2008-2008-false/default_en.htm|title=European Parliament increases threshold to form a political group|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080802225935/http://www.europarl.europa.eu/news/expert/infopress_page/009-33698-189-07-28-901-20080708IPR33697-07-07-2008-2008-false/default_en.htm|archivedate=2 August 2008|date=9 July 2008|publisher=European Parliament|accessdate=10 July 2008}}</ref> Nakon formalnog priznanja, klubovi imaju pravo od Parlamenta zatražiti isplatu financijskih subvencija i imaju zajamčena mjesta u parlamentarnim odborima, što je jak poticaj za formiranje klubova.

=== Velika koalicija ===
S obzirom na to da Parlament ne formira vladu u tradicionalnom smislu sustava parlamentarne demokracije, njegova se politika razvijala više na konsenzualnoj liniji, a ne na većinskoj vladavini konkurentskih stranaka i koalicija. Zapravo, većim dijelom svog života dominirala je [[velika koalicija]] [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]] i [[Stranka europskih socijalista|Partije europskih socijalista]]. Dvije najveće stranke nastoje surađivati kako bi pronašle kompromis što često dovodi do prijedloga koja dobiju vrlo veliku većinsku podršku.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.fedtrust.co.uk/admin/uploads/FedT_workshop_Settembri.pdf|title=Is the European Parliament competitive or consensual&nbsp;... "and why bother"?|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071026181653/http://www.fedtrust.co.uk/admin/uploads/FedT_workshop_Settembri.pdf|archivedate=26 October 2007|author=Settembri|first=Pierpaolo|date=2 February 2007|publisher=Federal Trust|accessdate=7 October 2007}}</ref> Međutim, ove stranke ponekad ne postignu kompromis, pa svaka od njih pokuša izgraditi ad hoc većinu s manjim strankama u Parlamentu, primjerice EPP s drugim skupinama desnog [[Politički spektar|političkog spektra]], a PES s lijevim klubovima ili klubovima lijevog [[Politički centar|centra]]. U tim situacijama centristički klub liberala (danas [[Renew Europe]]) postaje ključan za donošenje odlika jer ima ulogu jezičca na vagi. U nekim prilikama došlo je do oštrih političkih podjela dvaju klubova koji obično formiraju veliku koaliciju, primjerice kod [[Santerova komisija|ostavke Santerove komisije]].<ref name="Ringe3">{{Citiranje weba|url=http://aei.pitt.edu/2919/01/156.pdf|title=The Santer Commission Resignation Crisis|author=Ringer|first=Nils F.|date=February 2003|publisher=[[University of Pittsburgh]]|accessdate=7 October 2007}}</ref>

Kada su se pojavile prve optužbe protiv Santerove komisije, bile su prvenstveno usmjerene protiv [[Édith Cresson]] i [[Manuel Marín|Manuela Marína]], obojice članova Partije europskih socijalista. Kad je Parlament razmatrao odbijanje izglasavanja [[Proračun Europske unije|proračuna Europske zajednice]], predsjednik [[Jacques Santer]] izjavio je da bi glasanje protiv proračuna bilo ravno [[Glasanje o nepovjerenju|glasanju o nepovjerenju]]. Skupina socijalista podržala je Komisiju i to je pitanje smatrala pokušajem EPP-a da diskreditira njihovu stranku uoči izbora [[1999.]] godine. Tadašnja čelnica Europskih socijalista, eurozastupnica [[Pauline Green]], pokušala je progurati izglasavanje proračuna dok se EPP tome protivila i iznijela niz protuprijedloga. U tom su razdoblju dvije stranke funkcionirale sličnom dinamikom kao klasična parlamentarna vlast i [[oporba]]. Socijalisti podržavali izvršnu vlast komisije, a EPP je odbacila  prethodnu koalicijsku suradnju  i zagovarala je nepovjerenje Komisiji.<ref name="Ringe4">{{Citiranje weba|url=http://aei.pitt.edu/2919/01/156.pdf|title=The Santer Commission Resignation Crisis|author=Ringer|first=Nils F.|date=February 2003|publisher=[[University of Pittsburgh]]|accessdate=7 October 2007}}</ref> Udaljavanje dviju najvećih klubova u Europskom parlamentu se povećava i postaje sve češće, te je [[2007.]] godine Simon Hix iz [[London School of Economics]] primijetio da:<ref name="Farrell Powerful2">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?language=EN&type=IM-PRESS&reference=20070615IPR07837|title=Professor Farrell: "The EP is now one of the most powerful legislatures in the world"|date=18 June 2007|publisher=European Parliament|accessdate=5 July 2007}}</ref>

{{citat|Naš rad dokazuje da se politika u Europskom parliamentu sve više temelji na strankama i ideologiji. Glasovanja se sve više dijele po političkoj liniji lijevo - desno i dramatično je narasla kohezija unutar samih klubova zastupnika, pogotovo u četvrtom i petom sazivu Parlamenta. To također dovodi do bitnih implikacija na političke odluke. Tijekom petog mandata od [[1999.]] do [[2004.]], došlo je do prekida velike koalicije što je rezultiralo koalicijom desnog centra između kluba liberala i pučana.<ref name="Watson interview">{{Citiranje weba|url=http://www.euractiv.com/en/elections/interview-graham-watson-leader-group-liberal-democrat-meps/article-128543|title=Interview: Graham Watson, leader of group of Liberal Democrat MEPs|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070814000107/http://www.euractiv.com/en/elections/interview-graham-watson-leader-group-liberal-democrat-meps/article-128543|archivedate=14 August 2007|date=15 June 2004|publisher=Euractiv|accessdate=1 November 2007}}</ref> To se odrazilo na predsjedanje Parlamentom gdje su političke odluke donosili EPP i ELDR, a ne EPP i socijalisti.<ref>{{Citiranje novina|title=European Parliament elects new president|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/398892.stm|work=BBC News|date=20 July 1999|accessdate=1 November 2007}}</ref> U sljedećem mandatu liberalna skupina narasla je na 88 zastupnika, što je najveći broj zastupnika koje je jedna treća po veličini politička sila imala u Parlamentu.<ref name="ALDE formed">{{Citiranje weba|url=http://www.grahamwatsonmep.org/news/000017/the_alliance_of_liberals_and_democrats_for_europe_is_born.html|title=The Alliance of Liberals and Democrats for Europe is born|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071205090940/http://www.grahamwatsonmep.org/news/000017/the_alliance_of_liberals_and_democrats_for_europe_is_born.html|archivedate=5 December 2007|date=14 July 2004|publisher=Graham Watson MEP website|accessdate=7 October 2007}}</ref>}}

=== Izbori ===
Izbori za Europski parlament održavali su se izravno u svakoj državi članici svakih pet godina od [[1979.]] godine, stoga je ukupno održano devet izbora. U slučaju da se nova država pridruži [[Europska unija|Europskoj uniji]], u pravilu se održe dopunski izbori za biranje njihovih predstavnika u Parlament. To se dogodilo šest puta, posljednji put kada se [[Hrvatska]] pridružila [[2013.]] godine. Izbori se odvijaju u četiri dana prema pravilima država članica, a osim pravila da moraju biti prema proporcionalnom sustavu, detalje [[Izborni sustav|izbornog sustava]] bira država članica.<ref>The motto "[[Jedinstvo u razlicitosti|Unity in diversity]]" could not be better confirmed in the European election law: {{Citiranje časopisa|author=Buonomo|first=Giampiero|title=Le incompatibilità (per ora rinviate per motivi di salute) che bloccano l'ingresso al Parlamento europeo|url=https://www.questia.com/projects#!/project/89371998|date=2003|journal=Diritto&Giustizia Edizione Online}} <!--{{Subscription required|via=[[Questia]]}}--></ref> Države članice odlučuju o podjeli vlastitog teritorija na [[Izborne jedinice za Europski parlament|podnacionalne izborne jedinice]]. Većina država članica odlučila se na model da cijeli teritorij države predstavlja jednu izbornu jedinicu, no neke države, poput [[Irska|Irske]], [[Belgija|Belgije]] ili [[Poljska|Poljske]], podijelile su svoj teritorij na podnacionalne izborne regije. Mjesta u Europskom parlamentu dodjeljuju se državama članicama razmjerno njihovom stanovništvu, no od 2014. uvedeno je pravilo da niti jedna država nema više od 96 ili manje od 6, zastupnika u Parlamentu čime se favoriziraju male države članice i ograničava moć velikih država.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/facts/1_3_4_en.htm|title=The European Parliament: electoral procedures|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070617144910/http://www.europarl.europa.eu/facts/1_3_4_en.htm|archivedate=17 June 2007|publisher=European Parliament|accessdate=12 June 2007}}</ref>

Najnoviji izbori za Europski parlament na razini cijele Unije bili su [[Izbori za Europski parlament 2019|Europski izbori 2019.]], održani od [[23. svibnja|23.]] do [[26. svibnja]] [[2019.]] Bili su to najveći simultani transnacionalni izbori ikad održani bilo gdje u svijetu. Prvo zasjedanje devetog parlamenta započelo je [[2. srpnja]] [[2019.]]<ref>[http://www.europarl.europa.eu/news/en/press-room/20190627IPR55404/constitution-of-the-9th-legislature-of-the-european-parliament "Constitution of the 9th legislature of the European Parliament | News | European Parliament"]. European Parliament. 7 February 2019. Retrieved 17 September 2019.</ref>

[[Europska politička stranka|Europske političke stranke]] imaju ekskluzivno pravo na organiziranje [[Predizborna kampanja|predizborne kampanje]] za trajanja europskih izbora (za razliku od pripadajućih skupina u Europskom parlamentu).<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/contracts-and-grants/en/20150201PVL00101/Political-parties-and-foundations|title=European political parties|publisher=European Parliament}}</ref> Na posljednjim je izborima iznesen niz prijedloga u privlačenja pozornosti javnosti i povećanja izlaznosti. Jedna od takvih inovacija na izborima [[2014.]] bila je inicijativa da [[Europska politička stranka|paneuropske političke stranke]] predlažu "kandidate" za [[Predsjednik Europske komisije|predsjednika Europske komisije]], takozvane ''Spitzenkandidaten'' (njemački, "vodeći kandidati" ili "glavni kandidati"). Međutim, upravljanje [[Europska unija|Europskom unijom]] temelji se na kombinaciji međuvladinih i nadnacionalnih obilježja: predsjednika Europske komisije imenuje [[Europsko vijeće]] koje predstavlja vlade država članica i za njih ne postoji obveza nominiranja vodećeg "kandidata". [[Lisabonski ugovor]] samo spominje da bi oni trebali uzimati u obzir rezultati izbora prilikom odabira koga će se nominirati. Takozvani ''Spitzenkandidaten''  bili su [[Jean-Claude Juncker]] ka predstavnik [[Europska pučka stranka|Europske pučke stranke]], <ref>{{Citiranje weba|url=https://juncker.epp.eu|title=Jean-Claude Juncker: Experience. Solidarity. Future.|publisher=European People's Party}}</ref> [[Martin Schulz]] na čelu [[Stranka europskih socijalista|stranke europskih socijalista]], [[Guy Verhofstadt]] na čelu [[Savez liberala i demokrata za Europu|Saveza liberala i demokrata za Europu stranke]], [[Ska Keller]] i [[José Bové|José Bove]] solidarno za [[Europska stranka zelenih|Europsku stranku zelenih]] i [[Aleksis Cipras|Alexis Tsipras]] za [[Stranka europske ljevice|Stranku europske ljevice]].

Izlaznost je od prvih izbora [[1999.]] svake godine postupno padala, te je do [[2019.]] bila ispod 50%. Godine 2007. [[Izbori za Europski parlament 2007. godine|Bugarska i Rumunjska izabrale su svoje članove Europskog parlamenta]] na dopunskim izborima, nakon što su početkom 2007. pristupile kao punopravne članice. Bugarski i rumunjski izbori zabilježili su dvije najniže izlaznosti za europske izbore u povijesti Europske unije, samo 28,6%<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/en_GB/features/setimes/newsbriefs/2007/05/21/nb-01|title=New GERB party narrowly wins Bulgaria's first European Parliament election|date=21 May 2007|publisher=[[Southeast European Times]]|accessdate=8 July 2007}}</ref> odnosno 28,3%.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/news/public/story_page/011-13241-329-11-47-902-20071115STO13229-2007-25-11-2007/default_en.htm|title=Romania chooses its 35 MEPS|archiveurl=https://web.archive.org/web/20071213202736/http://www.europarl.europa.eu/news/public/story_page/011-13241-329-11-47-902-20071115STO13229-2007-25-11-2007/default_en.htm|archivedate=13 December 2007|date=26 November 2007|publisher=European Parliament|accessdate=24 February 2008}}</ref> Ovaj je negativni trend prekinut na izborima 2019. godine, kada se odaziv povećao za 8% u cijeloj EU, popevši se na 50,6%, što je najviši postotak još od 1994. godine.

U [[Engleska|Engleskoj]], [[Škotska|Škotskoj]] i [[Wales|Walesu]], izbori za Europski parlament prvotno su održani prema [[Većinski izborni sustav|većinskom izbornom sustavu]]. Godine [[1999.]] sustav je promijenjen u oblik [[Proporcionalni izborni sustav|proporcionalnog sustava]] gdje se velika skupina kandidata kandidira za mjesto unutar vrlo velike regionalne izborne jedinice.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.gov.uk/voting-in-the-uk/european-elections|title=Ways of voting - GOV.UK}}</ref> Prema tom sustavu moguće je glasati za stranku, ali ne izravno za kandidata (osim ako ta stranka ima jedinstvenog kandidata).

== Predsjednik parlamenta ==
Predsjednik parlamenta predsjeda raspravama i djelovanjima Europskog parlamenta. Također predstavlja Parlament unutar Europske unije i u međunarodnim poslovima. Njegov potpis se zahtijeva za uvođenje većine zakona Europske unije kao i donošenje proračuna. Trenutni predsjednik je [[David Sassoli]].

== Sjedište Europskog parlamenta ==
{{glavni|Sjedište Europskog parlamenta u Strasbourgu}}
{{glavni|Espace Léopold}}
{{glavni|Sjedište Europskog parlamenta u Luxembourgu}}
{{Multiple image|align=right|direction=vertical|header=Sjedišta Europskog parlamenta|width=|image1=Outside the building of the European Parliament in Strasbourg (49524887408).jpg|alt1=Palača Louise Weiss u [[Strasbourg]]u, Francuska|caption1=Palača [[Sjedište Europskog parlamenta u Strasbourgu|Louise Weiss]] u [[Strasbourg]]u.|image2=Building of the European Parliament in Brussels.jpg|alt2=Espace Léopold building in [[Brussels]], Belgium|caption2=[[Espace Léopold]] u [[Bruxelles]]u.|image3=Le parlement Européen (bâtiment Konrad Adenauer) - Septembre 2010.jpg|alt3=Konrad Adenauer building in Luxembourg City, Luxembourg|caption3= Palača [[Konrad Adenauer]] u gradu [[Luxembourg]]u|total_width=}}

Sjedišta Parlamenta nalaze se u tri različita grada i brojnim zgradama. Prema [[Ugovor iz Amsterdama|Amsterdamskom ugovoru]] Europski je parlament obavezan održati najmanje dvanaest plenarnih zasjedanja u službenom sjedištu u [[Strasbourg|Strasbourgu]] (od kojih nijedno u kolovozu, ali dva u rujnu), dok se izvanredna zasjedanja, kao i sastanci odbora, održavaju u [[Regija glavnoga grada Bruxellesa|Bruxellesu]]. [[Tajništvo Europskog parlamenta]] nalazi se u gradu [[Luxembourg|Luxembourgu]].<ref name="Consolidated Treaty2">{{Citiranje weba|url=http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2006/ce321/ce32120061229en00010331.pdf|title=Consolidated versions of the treaty on European Union and of the treaty establishing the European Community|publisher=[[Europa (web portal)|Eur-lex]]|accessdate=12 June 2007}}</ref> Europski parlament jedan je od dva parlamenta u svijetu s više od jednog sjedišta (drugo je Tynwald, parlament [[Otok Man|otoka Man]]) i jedan od rijetkih koji nema moć odlučivanja o svom sjedištu.<ref name="Strange">{{Citiranje weba|url=http://www.cafebabel.co.uk/article/1906/europes-strangest-migrants.html|title=Europe's strangest migrants|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120122025558/http://www.cafebabel.co.uk/article/1906/europes-strangest-migrants.html|archivedate=22 January 2012|author=Alvaro|first=Alexander|date=6 July 2006|publisher=Café Babel|accessdate=1 December 2011}}</ref>

Sjedište u Strasbourgu smatra se simbolom pomirenja [[Francuska|Francuske]] i [[Njemačka|Njemačke]], pošto je [[Strasbourg|regija Strasbourg]] u prošlosti bila poprištem žestokih borbi dviju zemalja. Međutim, u posljednje vrijeme sve su glasnije kritike posjedovanja dvaju sjedišta zbog povećanih financijskih troškova i neugodnosti prilikom prijevoza materijala i premještanja zastupnika. Iako je Strasbourg njegovo službeno sjedište kao i sjedište i [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?Ref=PR331(2007)&Language=lanEnglish&Ver=original&BackColorInternet=F5CA75&BackColorIntranet=F5CA75&BackColorLogged=A9BACE&ShowBanner=no&Target=_self|title=The Council of Europe and the European Union sign an agreement to foster mutual cooperation|date=23 May 2007|publisher=[[Council of Europe]]|accessdate=12 June 2007}}</ref> gotovo sve druge  institucije EU-a nalaze se u Bruxellesu gdje se odvija većina radova Parlamenta. Kritičari su ovakvo rješenje s dva sjedišta opisali kao "putujući cirkus"<ref name="Seat Green">{{Citiranje weba|url=http://www.4ecotips.com/eco/article_show.php?aid=1222&id=280|title=Greens condemn EU parliament's 'traveling circus'|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070519183136/http://www.4ecotips.com/eco/article_show.php?aid=1222&id=280|archivedate=19 May 2007|date=26 April 2007|publisher=4ecotips|accessdate=5 July 2007}}</ref> i sve više raste politički pritisak da Bruxelles postane jedino sjedište, pošto su tamo smještene ostale političke institucije (Komisija, Vijeće i Europsko vijeće), pa se stoga Bruxelles i tretira kao "[[glavni grad]]" EU. Ova je inicijativa dobila snažnu potporu brojnih ličnosti, primjerice prve potpredsjednice Komisije od 2004. do 2010. godine [[Margot Wallström]], koja je izjavila da je "nešto što je nekad bilo vrlo pozitivan simbol ponovnog ujedinjenja Francuske i Njemačke postalo negativnim simbolom rasipanja novca, bujanja birokracije i ludila briselskih institucija ".<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.euractiv.com/future-eu/wallstroem-strasbourg-negative-s-news-216926|title=Wallstrom: "Strasbourg has become a negative symbol"|date=5 September 2006|publisher=EurActiv|accessdate=19 October 2014}}</ref> Studija koju su naručili europarlamentarci Jean Lambert i Caroline Lucas iz [[Europska stranka zelenih|Europske stranke zelenih]] analizirala je financijske troškove i troškove zaštite okoliša i dokazala je da je dodatni trošak održavanja dvaju sjedišta oko 200 milijuna eura godišnje i da se pritom oslobađa 20 268 tona dodatnog [[Ugljikov(IV) oksid|ugljikovog dioksida]], što dovodi u pitanje proklamirani stav institucije i cijele Europske unije prema zaštiti okoliša.<ref name="Seat Green" /> Kampanju dodatno podupire internetska peticija europarlamentarke [[Cecilia Malmström|Cecilie Malmström]] koja je već dobila milijunsku podršku.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.oneseat.eu/|title=OneSeat.eu|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070609081546/http://www.oneseat.eu/|archivedate=9 June 2007|author=Malmström|first=Cecilia|authorlink=Cecilia Malmström|accessdate=12 June 2007}}</ref> U kolovozu [[2014.]], studija Europskog revizorskog suda izračunala je da bi se preseljenjem sjedišta Europskog parlamenta iz Strasbourga u Bruxelles uštedjelo 113,8 milijuna eura godišnje.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.euractiv.com/sections/future-eu/auditors-put-price-tag-eu-parliament-travelling-circus-303846|title=Auditors put price tag on EU Parliament 'travelling circus'}}</ref> Godine 2006. zabilježene su nepravilnosti u određivanju cijena koje je grad Strasbourg odredio kao iznos najma zgrada Europskom parlamentu, što je dodatno ojačalo političku poziciju zagovornika premještanja sjedišta u Bruxelles.<ref>{{Citiranje novina|last=Kroeger|first=Alix|title=EU and Strasbourg in rent row|date=27 April 2006|work=BBC News|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/4952228.stm|accessdate=5 July 2007}}</ref>

Većina članova Europskog parlamenta preferira Bruxelles kao jedinstveno sjedište.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.cafebabel.co.uk/article/2047/the-two-seat-parliament-farce-must-end.html|title=The two-seat parliament farce must end|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070610174433/http://www.cafebabel.com/en/article.asp?T=A&Id=2047|archivedate=10 June 2007|author=Wheatly|first=Paul|date=2 October 2006|publisher=Café Babel|accessdate=12 June 2007}}</ref> Anketa provedena među zastupnicima Europskog parlamenta pokazala je da 89 % ispitanika želi da Parlament ima samo jedno sjedište, a 81 % preferira Bruxelles.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.eubusiness.com/news_live/1181757615.41|title=Euro MPs want to scrap Strasbourg base: poll|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070930165033/http://www.eubusiness.com/news_live/1181757615.41|archivedate=30 September 2007|date=13 June 2007|publisher=EU Business|accessdate=22 June 2007}}</ref> Drugo istraživanje provedeno iste godine utvrdilo je 68% podrške među zastupnicima.<ref name="Farrell Powerful3">{{Citiranje weba|url=http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?language=EN&type=IM-PRESS&reference=20070615IPR07837|title=Professor Farrell: "The EP is now one of the most powerful legislatures in the world"|date=18 June 2007|publisher=European Parliament|accessdate=5 July 2007}}</ref> Na službenom glasovanju u srpnju 2011. apsolutna većina zastupnika u Europskom parlamentu glasala je za uspostavu jedinstvenog sjedišta.<ref>[http://www.theparliament.com/latest-news/article/newsarticle/majority-of-meps-now-favour-single-seat/ Majority of MEPs now favour single seat] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110716022548/http://www.theparliament.com/latest-news/article/newsarticle/majority-of-meps-now-favour-single-seat/}} theparliament.com</ref> Početkom 2011. Parlament je izglasao ukidanje jednog od zasjedanja u Strasbourgu zamijenivši ga održavanjem dva zasjedanja u Bruxellesu u jednom tjednu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.euractiv.com/en/future-eu/meps-vote-reduce-strasbourg-calendar-news-502987|title=MEPs vote to reduce Strasbourg calendar|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110312115210/http://www.euractiv.com/en/future-eu/meps-vote-reduce-strasbourg-calendar-news-502987|archivedate=12 March 2011|date=10 March 2011|publisher=EurActiv|accessdate=24 March 2011}}</ref> Tadašnji gradonačelnik Strasbourga Roland Ries| oštro je kritizirao takvu odluku i reagirao izjavom "mi ćemo uzvratiti udarac tako što ćemo protivničku snagu preokrenuti u vlastitu korist, kao što bi to učinio borac [[džudo|džuda]]".<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.strasbourg.eu/accueil?ItemID=1633917363|title=Le conseil municipal adopte à l'unanimité une motion confortant et élargissant le siège du Parlement européen à Strasbourg|date=21 March 2011|publisher=EurActiv|accessdate=24 March 2011}}</ref> Međutim, pošto su sjedišta Parlamenta utvrđena ugovorima, [[Europsko vijeće]] ga može promijeniti samo jednoglasno, što znači da bi Francuska mogla uložiti veto na pokušaj izglasavanja takve odluke.<ref name="Strange2">{{Citiranje weba|url=http://www.cafebabel.co.uk/article/1906/europes-strangest-migrants.html|title=Europe's strangest migrants|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120122025558/http://www.cafebabel.co.uk/article/1906/europes-strangest-migrants.html|archivedate=22 January 2012|author=Alvaro|first=Alexander|date=6 July 2006|publisher=Café Babel|accessdate=1 December 2011}}</ref> Bivši [[francuski predsjednik]] [[Nicolas Sarkozy]] izjavio je da o sjedištu u Strasbourgu "nema pregovora" te da Francuska ne namjerava predati jedinu instituciju EU-a na francuskom tlu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.eupolitix.com/EN/News/200705/8216d9d5-0c44-46e2-a6d8-6166c30e812f.htm|title=Sarkozy slated over Strasbourg seat|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070927225555/http://www.eupolitix.com/EN/News/200705/8216d9d5-0c44-46e2-a6d8-6166c30e812f.htm|archivedate=27 September 2007|author=Banks|first=Martin|date=24 May 2007|publisher=EU Politix: The Parliament|accessdate=22 June 2007}}</ref> S obzirom na deklariranu namjeru Francuske da uloži veto na svaku odluku preseljenja u Bruxelles, neki su zastupnici čak predlagali [[građanski neposluh]] odbijanjem sudjelovanja u mjesečnom preseljenju u Strasbourg.<ref>[https://www.bbc.co.uk/blogs/legacy/thereporters/markmardell/2007/12/post_5.html Giving up the Strasbourg junket] Mark Mardell, BBC News. 4 December 2007.</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.policyreview.eu/meps-demand-single-seat-in-brussels-but-france-refuses-to-give-up-on-strasbourg/|title=MEPs demand single seat in Brussels but France refuses to give up on Strasbourg - Policy Review|archiveurl=http://arquivo.pt/wayback/20160517215034/http://www.policyreview.eu/meps%2Ddemand%2Dsingle%2Dseat%2Din%2Dbrussels%2Dbut%2Dfrance%2Drefuses%2Dto%2Dgive%2Dup%2Don%2Dstrasbourg/|archivedate=17 May 2016}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.euractiv.com/future-eu/meps-voted-monthly-travels-stras-news-515651|title=MEPs vote to end monthly travel to Strasbourg}}</ref>

== Vidi još ==
[[Europska politička stranka]]

[[Barrosova komisija]]

== Izvori ==

{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
{{ WProjekti 
|commons        = European Parliament
|commonshr      = Europski parlament
|commonscat     = European Parliament
|commonscathr   = Europski parlament
|wječnik        = 
|wikiknjige     = 
|wikicitat      = 
}}
=== Mrežno sjedište ===
*[http://europarl.europa.eu Europski parlament]

[[Kategorija:Europski parlament| ]]