Vidi kôd stranice Dragoljub (Draža) Mihailović

<!--'''Dragoljub (Draža) Mihailović'''-->{{Infokvir vojna osoba
|ime=Dragoljub Mihailović<br><small> Драгољуб Михаиловић</small>
|slika= 144 Draza Mihajlovic.jpg
|opis=
|datum rođenja=[[26. travnja]] [[1893.]]
|mjesto rođenja=[[Ivanjica]], [[Srbija]]
|datum smrti=[[17. srpnja]] [[1946.]]
|mjesto smrti=okolica [[Beograd]]a, [[Srbija]]
|nacionalnost=[[Srbi]]n
|puno ime=
|nadimak=Draža, Čiča
|supruga=
|suprug=
|titule =
|knjige=
|služba=1910. - 1946.
|čin=armijski [[general]]
|ratovi=[[Prvi balkanski rat]]<br>[[Drugi balkanski rat]]<br>[[Prvi svjetski rat]]<br>[[Drugi svjetski rat]]
|bitke=[[Užička republika|Bitka za Užice 1941.]], [[Bitka za Foču 1942.]], [[Bitka na Neretvi|Bitka na Neretvi 1943.]], [[Bitka na Zelengori 1945.]]
|vojska=[[Datoteka:State Flag of Serbia (1882-1918).svg|23px]] [[Vojska Kraljevine Srbije]]<br>{{ZD|K|KJUG}} [[Kraljevska jugoslavenska vojska]]<br>[[Datoteka:Chetniks Flag.svg|23px]] [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|četnici]]
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=[[Jugoslavenska vojska u otadžbini]] <br>[[Četnici]]
|odlikovanja=Legija za zasluge
}}

'''Dragoljub (Draža) Mihailović''' isto poznat kao '''Čiča''' ([[Ivanjica]], [[26. travnja]] [[1893.]] – [[Beograd]], [[17. srpnja]] [[1946.]]) je bio [[zapovjednik]] [[kralj]]evske [[Jugoslavenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] ([[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnika]]), osuđen je i strijeljan [[1946.]] zbog [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|ratnih zločina]] i suradnje s okupacijskim vlastima. Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40638|title=Mihailović, Dragoljub {{!}} Hrvatska enciklopedija|work=www.enciklopedija.hr|accessdate=2021-03-18}}</ref>

== Životopis ==
[[Datoteka:430px-DMihailovicIISR.jpg|mini|lijevo|Dragoljub Mihailović s karakerističnom bradom u četničkoj odori]]
Dragoljub (Draža) Mihailović rođen je u [[Ivanjica|Ivanjici]] kao prvo od troje djece Mihaila i Smiljane Mihalović. Poslije Draže rodila se njegova sestra Milica [[1894.]], odmah poslije nje i sestra [[Jelica]] [[1895.]] Nedugo poslije Jeličinog rođenja, od turbekuloze, umro je Dražin otac Mihailo, a pet godina kasnije [[1900.]] umire i Dražina majka Smiljana. Poslije smrti majke brigu za djecu preuzima stric Vladimir.

=== Školovanje i mladost ===

Nakon završetka četiri godine osnovne škole, Draža Mihailović upisuje se u prvi razred Treće Muzičke škole, a poslije završetka tri razreda upisuje se u Drugu beogradsku gimnaziju gdje završava sljedeća tri razreda. Draža Mihailović bio je uzoran đak, i završio je obje gimnazije s odličnim uspjehom. Tijekom školovanja [[1905.]] preminula je Dražina sestra Milica.

Nakon završetka gimnazije [[1910.]] g. Draža Mihailović pristupa 43. klasi Niže vojne akademije u [[Beograd]]u. Nakon šest mjeseci dobiva čin pitomca-kaplara, a dvije godine kasnije unaprijeđen je u čin pitomca-podnarednika. Izbijanjem [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] u rujnu [[1912.]], cijela 43. klasa prebačena je u bojišnicu. Poslije [[Kumanovska bitka|Kumanovske bitke]], Draža Mihailović unaprijeđen je u čin [[narednik]]a, a nakon bitke dodijeljena mu je srebrena medalja za hrabrost. U borbi protiv Bugara [[1913.]] g. biva ranjen. Nedugo poslije unaprijeđen u [[potpukovnik]]a i dodijeljena mu je zlatna medalja za hrabrost. Poslije kratkog rata s Bugarima [[1913.]], Draža Mihailović odlazi Beograd na doškolovljavanje.

=== Prvi svjetski rat ===

=== Između dva rata ===

=== Drugi svjetski rat ===

==== Program etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije ====

Već u rujnu [[1941.]] g. Mihailović je dostavio izbjegličkoj vladi u Londonu program četničkog pokreta tijekom i po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. U njemu, između ostalog stoji:

*"b) omeđiti ‘de facto’ srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj."
*"d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi..."
*"g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice."
*"v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom."<ref name="Zdravko Dizdar Četnički zločini">[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/dizdar.htm#cetnicki%20zlocini Zdravko Dizdar "Četnički zločini"]</ref>

Nakon toga, [[20. prosinca]] 1941. g. Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. "Instrukcije" u kojima jasno iznosi plan stvaranja [[Velika Srbija|Velike Srbije]] zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito [[Hrvati|Hrvata]] i [[Muslimani (narod)|Muslimana]]. U ''Instrukcijama'' nalaže:

*“... Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke...”
*“... Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata...”
*“... Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa...”

Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih [[Ustaše|ustaša]] i muslimana koji su krivci za "srpsku aprilsku katastrofu" (misli se na osnivanje [[NDH]]) te naseljavanje [[Crnogorci|Crnogoraca]] na očišćene teritorije.<ref name="Zdravko Dizdar Četnički zločini"/>

Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački [[povjesničar]] [[Šemso Tucaković]] je u svojoj knjizi ''Crimes Against Bosnian Muslims 1941-1945'' procjenio da je od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata, oko 100 000 ubijeno od strane četnika, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.

Ugledni [[Vladimir Žerjavić]] je [[1998.]] g. iznio približnu brojku od oko 29 000 muslumanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,<ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/zerj.html Internetski portal Croatian History; odgovor Vladimira Žerjavića Bulajiću]</ref> odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.<ref name="Zdravko Dizdar Četnički zločini"/> Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.<ref name="Zdravko Dizdar Četnički zločini"/>

Neki od najtežih [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|četničkih zločina]] u provođenju [[genocid]]a nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:<ref>Malcolm, Noel: ''Bosnia: A Short History''. New York University Press, 1996., str. 188. {{ISBN|0814755615}}</ref><ref>Lampe, John R.: ''Yugoslavia as History'', Cambridge University Press, 2000., str. 206, 209, 210. {{ISBN|0521774012}}</ref><ref>Glenny, Misha: ''The Balkans: Nationalism, War & the Great Powers, 1804-1999'' Penguin Books, 2001., str. 494–495. {{ISBN|0140233776}}</ref><ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C10%5C08%5C13A13.PDF Dnevne novine "Vjesnik", članak "Grahovo i Drvar ostali bez Hrvata"]</ref><ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/dizdar.htm#cetnicki%20zlocini Zdravko Dizdar, četnički zločini]</ref>

*srpanj 1941., [[Bileća]] i [[Stolac (BiH)|Stolac]] - oko 1150 Hrvata i Muslimana
*[[pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941.]] - 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
*[[pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941.]] - 62 hrvatske žrtve
*[[Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941.|Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g.]] - oko 240 pobijenih Hrvata
*kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) - oko 300 Muslimana
*kolovoz i rujan 1941. g., [[Boričevac]] ([[Lika]]) i [[Kulen Vakuf]] (Zapadna Bosna) - oko 2500 Hrvata i Muslimana
*studeni 1941. g., kraj [[Donji Lapac|Donjeg Lapca]] - 44 Hrvata
*prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: [[Foča]] i [[Goražde]] - oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, [[Srebrenica]] oko 1000, [[Vlasenica]] 2000 - 3000, [[Rogatica]] i [[Višegrad]] po oko 1000 Muslimana
*kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) - oko 1000 Muslimana
*kolovoz 1942. g., istočna Bosna ([[Ustikolina]], [[Jahorina]]) - oko 2500 uglavnom Muslimana
*rujan 1942. g., Foča - oko 2200 Muslimana
*rujan 1942. g., [[Biokovo|Zabiokovlje]] - oko 160 Hrvata
*listopad 1942. g., Mostar - oko 200 Hrvata i Muslimana
*listopad 1942. g., [[Hercegovina]] ([[Prozor-Rama]]) - oko 1250 Hrvata i Muslimana
*listopad 1942. g., [[Zagora]] - oko 240 Hrvata
*veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, [[Čajniče]], [[Pljevlja]]) - oko 9200 Muslimana
*siječanj i veljača 1943. g., Zagora ([[Kijevo]], [[Vrlika]], [[Otavice]], [[Imotski]]) - 140 Hrvata
*lipanj 1943. g., središnja Bosna - 42 Muslimana
*veljača 1944. g., Zagora - 67 Hrvata
*svibanj 1944. g., Goražde - oko 50 Muslimana
*do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice - 4635 uglavnom Muslimana 
*listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna - 25 Hrvata
*prosinac 1944. g., [[Vinodol]] ([[Bribir]], [[Grižane]], [[Tribalj]]) - 32 Hrvata
*siječanj 1945. g., Bosna ([[Kladari]], [[Carevac]]) - 27 Hrvatica

Brojni zločini koje su četnici počinili tijekom Drugog svjetskog rata počinjeni su izravno ili neizravno prema uputama dobivenim od vođe pokreta, Mihailovića. Podređeni zapovjednici redovito su Mihailoviću slali izvješća o broju ubijenih muškaraca i žena, [[Katoličanstvo|katoličkih]] [[svećenik]]a, [[Islam|muslimanskih]] [[imam]]a, srušenih i spaljenih [[Crkva|crkava]], [[džamija]] i sela. Ti zločini nisu bili stihijski i povremeni nego isplanirani s namjerom postizanja onih ciljeva koje je Draža Mihailović iznio u svojim "Instrukcijama". Većina tih zločina bila je dio provedbe [[genocid]]a nad Muslimanima u Bosni i na Sandžaku te nad Hrvatima u dijelovima koji su trebali postati dijelom [[Velika Srbija|Velike Srbije]]. Naročito su obilježja genocida imali brojni i sustavni zločini nad Hrvatima Dalmatinske zagore te istočne Like i zapadne Bosne, te nad Muslimanima istočne Bosne i Sandžaka. Ovo potonje se objašnjava s nastojanjem postizanja etnički čistih granica dotadašnje Srbije s Bosnom i Crnom Gorom.

==== 1941. ====
[[Datoteka:DMihailovic poternica.jpg|210px|mini|desno|Njemačka potjernica za Dražom Mihailovićem s nagradom od 100.000 maraka u zlatu; iz svibnja 1943.]]
Nakon njemačkog napada na Jugoslaviju Draža Mihailović izbjegava zarobljavanje u [[Travanjski rat|travanjskom ratu]] i sa grupom časnika i vojnika jugoslavenske kraljevske vojske probija sa na [[Ravna Gora|Ravnu Goru]] u Srbiji. Ondje [[8. svibnja]] osniva "Komandno mesto" i ljudima pod svojim zapovjedništvom daje ime [[Jugoslavenska vojska u otadžbini|Četnički odredi jugoslovenske vojske]]. Počinje prikupljati pristaše na području Srbije i [[Crna Gora|Crne Gore]]. U kolovozu [[1941.]] od određenog broja uglednih ljudi, koji ga podržavaju, osniva [[Centralni nacionalni komitet Ravnogorskog pokreta|Centralni nacionalni komitet]]. Tako nastaje [[Ravnogorski pokret]], koji ima svoju vojnu i političku organizaciju.

Nastojao je oko sebe stvoriti pokret otpora Nijemcima koji bi u trenutku protuudara zapadnih saveznika protjerao okupatora. Isprva nije odobravao oružani otpor okupatoru nego radije naoružavanje i pripremanje za pogodni trenutak. [[29. kolovoza]] sklapa tajni sporazum s [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]], predsjednikom kvislinške vlade (vidi članak [[Nedićeva Srbija]]).

Uspijeva doći do radio stanice, kojom uspostavlja vezu s Britancima i izbjegličkom vladom u [[London]]u. Predsjednik vlade [[Dušan Simović]] unapređuje ga [[15. studenog]]a u čin generala.

Istovremeno na tlu Srbije i ostatka Jugoslavije nastaje [[Narodnooslobodilački pokret]] koji je potakla [[KPJ]]. S obzirom na isti cilj, otpor okupatoru i obnovu Jugoslavije, Draža Mihailović i [[Josip Broz Tito]] su se sastali [[19. rujna]] u selu Struganik kraj [[Valjevo|Valjeva]] i [[27. listopada]] u selu Brajići. Na prvom sastanku bila je dogovorena labava suradnja [[NOPOJ|partizanskih]] i četničkih jedinica, ali na oba je Draža odbio aktivnu borbu protiv okupatora. Na drugom sastanku je zatražio i dobio od Tita 500 pušaka i municiju za svoje četnike iz tvornice oružja u [[Užice|Užicu]] koju su partizani osposobili ''(vidi članak [[Užička republika]])''.

Prema drugim tumačenjima razlog sastanka Tita i Mihailovića nije bilo izbjegavanje bratoubilačkog rata (kako se opravdavalo sastajanje Tita s Mihailovićem nakon rata) niti zajednički otpor okupatoru i obnova Jugoslavije nego pritisak vodećih svjetskih sila, Velike Britanije i [[SSSR]]-a. Naime, njima nije odgovaralo postojanje dva [[Pokret otpora|pokreta otpora]] na prostoru Jugoslavije pa su postigle sporazum da će SSSR, koristeći se svojim utjecajem na vodstvo KPJ, a [[Velika Britanija]] na četnički pokret, izvršiti pritisak na obje strane kako bi se postigao sporazum o suradnji.<ref>Giron, Antun: ''Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu'', Adamić, Rijeka, 2004., str. 43, {{ISBN|953-219-189-5}}</ref>

Bez obzira na razlog sastanka Tita i Mihailovića, već [[1. studenog]] Dražine četničke jedinice napadaju partizane u [[Užice|Užicu]], ali doživljavaju katastrofalan poraz. Draža s Titom sklapa primirje, a [[13. studenog]] na sastanku s Nijemcima sklapa tajni sporazum o suradnji četničkih i njemačkih jedinica u borbi protiv partizana. Naređuje većini svojih jedinica da se legaliziraju i formalno stave pod Nedićevo zapovjedništvo kako ih Nijemci ne bi držali neprijateljima, ali one ostaju pod njegovim nadzorom.

==== 1942. ====
U siječnju Mihailović napušta Srbiju i prelazi u Crnu Goru. [[11. siječnja]] kralj [[Petar II. Karađorđević|Petar II]] (koji boravi u izbjeglištvu u Londonu, zajedno s članovima kraljevske vlade) imenuje Mihailovića ministrom vojske, mornarice i zrakoplovstva. Četnici pod Mihailovićevim zapovjedništvom bivaju proglašeni [[Jugoslavenska vojska u otadžbini|Jugoslavenskom vojskom u otadžbini]]. Zapadni [[Saveznici]] smatraju ih, pogrješno, snagama koje se bore protiv okupatora. U medijima u [[SAD]]-u i [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] snažno se promovira junaštvo četnika i osobito lik njihovog vođe, Draže Mihailovića.

[[19. kolovoza]] Mihailović naređuje napad svojih jedinica na [[Foča|Foču]] koju je tada držala vojska [[NDH]]. Nakon zauzimanja grada četnici su počinili neviđen pokolj nad muslimanskim stanovništvom. Pobijeno je između dvije i tri tisuće [[Muslimani (narod)|Muslimana]]. Nakon toga u grad su ušle talijanske postrojbe koje su spriječile protuudar [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|vojske NDH]].

==== 1943. ====
U ožujku Mihailović osobno zapovjeda četničkim snagama (20.000 ljudi) koje su pomagale Nijemcima, Talijanima i [[Ustaše|ustašama]] u [[Bitka na Neretvi|borbi s partizanima na Neretvi]]. Nakon što su partizani zavarali Nijemce i prešli na lijevu obalu Neretve Nijemci su očekivali od Mihailovića i njegovih četnika da ih unište. No u borbama kod [[Kalinovik]]a i [[Nevesinje|Nevesinja]] četničke snage bivaju potpuno razbijene i trpe veliki poraz. Zapovjednik njemačkih snaga na [[Balkan]]u, general [[Alexander Löhr]] je izvjestio [[Oberkommando der Wehrmacht|njemačko Vrhovno zapovjedništvo]] da Draža Mihailović snosi glavnu krivicu za neuspjeh i da je kao vojni zapovjednik potpuno zatajio.

U travnju Mihailović napušta Lipovo i vraća se u Srbiju. Na području [[NDH]] četnici su razbijeni u manje grupe, koje [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizani]] likvidiraju ili izoliraju, pa ovise o direktnoj pomoći Talijana, Nijemaca, čak i ustaša. Mihailović nastoji osigurati vlast nad Srbijom i Crnom Gorom.

Među [[Saveznici]]ma raste spoznaja da se četnici ne bore protiv okupatorskih snaga, nego naprotiv s njima surađuju protiv [[Narodnooslobodilački pokret|NOP-a]]. Savezničke vlade vrše pritisak na izbjegličku jugoslavensku vladu da utječe na Mihailovića. Vlada [[11. svibnja]] šalje instrukciju Draži Mihailoviću o obustavljanju suradnje s okupatorom i [[kvisling|kvislinškom]] [[Nedićeva Srbija|Nedićevom vladom]] i o uspostavljanju mirnih odnosa s partizanima.

[[15. svibnja]] u štab Draže Mihailovića dolazi prva američka vojna misija (uz britansku, koja je prisutna od [[1941.]]).

Četnici više i ne skrivaju suradnju sa Nijemcima u borbi protiv partizana. [[28. studenog]]a zapadni Saveznici odlučuju uskratiti pomoć Mihailoviću i njegovim četnicima, te pružiti punu pomoć [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkom pokretu]] na čelu s [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]].

U srpnju 1943. po izvješću I. bugarskog okupacijskog korpusa zabilježena su 62 četnička i 178 partizanskih napada na Nijemce ili Bugare. Četnici su ubili 1 Nijemca ili Bugarina, a partizani 9. Četnici su ubili 6 Srba u službi okupatora, a partizani 60. Zabilježeno je 60 dezertiranja iz Srpske državne straže, u kolovozu 54, a u rujnu 68. U kolovozu se zbiva 78 četničkih i 205 partizanskih napada na okupatora, od četnika je stradalo 7 te od partizana 13 Nijemaca ili Bugara, četnici su ubili 25 Srba u službi okupatora dok su ih partizani ubili 70. U rujnu je počinjeno 138 četničkih i 235 partizanskih napada na okupatora. Četnici su ubili 14 Nijemaca ili Bugara i 30 Srba u službi okupatora, a partizani 19 Nijemaca ili Bugara i 88 Srba u službi okupatora. Zaključak je da su partizani bili najčešći izvršitelji napada na okupatore u Srbiji, a četnici su se usredotočili na borbu protiv partizana kao primarnih neprijatelja.

Ukupna količina oružja i strjeljiva koju su od 1941. do 1943. Mihailoviću isporučili Britanci je iduća. 43 minobacača, 860 mina za bacače, 307 revolvera, 1 203 automatska revolvera, 1 866 pušaka, 136 lakih mitraljeza, 217 puškomitraljeza, 104 p.t. puške, 8 728 ručnih granata, 1 029 450 metaka za razno oružje i 2 368&nbsp;kg eksploziva. Pored odjeće i obuće, radio-opreme, sanitetskih potrepština i sl. britanske službe predale su Draži 45 410 [[britanska funta|britanskih funti]] u [[zlato|zlatu]], 5 000 [[američki dolar|američkih dolara]] u zlatu, 99 420 dolara u novčanicama, 75 980 000 [[talijanska lira|talijanskih lira]], 2 015 napoleondora, 13 064 000 Nedićevih dinara, 11 540 000 [[bugarski lev|bugarskih leva]] i 1 014 000 [[rumunjski lej|rumunjskih leja]].<ref>D. (Dušan J. Đonović), ''Pomoć koju je slala Velika Britanija (generalu Mihailoviću)''</ref> Izbjeglička vlada poslala je 50 000 funti sterlinga, 52 000 američkih dolara, 2 500 napoleondora, 10 do 15 milijuna rumunjskih leja i nekoliko milijuna Nedićevih dinara.<ref>Dušan J. Đonović, ''Pomoć u novcu Kraljevske jugoslovenske vlade generalu Mihailoviću'', Glasnik SKID "Njegoš", prosinac 1960.</ref>

==== 1944. ====
Polovicom siječnja Draža Mihailović u selu Ba organizira tzv. [[Svetosavski kongres]], kao pandan [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a|Drugom zasjedanju AVNOJ-a]]. Na kongresu su sudjelovali pripadnici nekih prijeratnih stranaka i četnički visoki časnici. Namjera im je bila predstaviti kongres kao "svejugoslavenski" skup a četnike kao vojsku svih naroda Jugoslavije koja ima podršku zapadnih saveznika. Međutim okuplja samo marginalne političare iz Srbije (najugledniji je [[Živko Topalović]], socijalist), te nekoliko pojedinaca iz nesrpskih naroda (od nekoliko Hrvata, relativno "najjače" ime bio je [[Vladimir Predavec]], sin nekadašnjeg potpredsjednika [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a [[Josip Predavec|Josipa Predavca]]), ubijenog [[1931.]] On međutim nije imao nikakve veze sa HSS-om.
  
Kongres formalno napušta četnički program stvaranja "Velike Srbije" i obećava federaciju poslije rata, ali samo za [[Srbi|Srbe]], [[Hrvati|Hrvate]] i [[Slovenci|Slovence]]. Obećaje predaju vlasti civilima poslije rata. Ovaj pokušaj stvaranja šire političke baze bio je beznadežan u odnosu na narastajuću vojnu i političku snagu [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]] pod vodstvom [[Komunisti|komunista]].

Između ožujka i svibnja [[1944.]] dvije divizije [[NOVJ]]  s područja [[Sandžak]]a prodiru u Srbiju, ali ne uspijevaju preći rijeku [[Ibar]] i nakon teških borbi se povlače. Mihailovićevi četnici sudjeluju u borbama zajedno sa Nijemcima, Bugarima i jedinicama [[Nedićeva Srbija|Nedićeve vlade]]. ''(Strugar, str. 240–241)'' Usprkos tom privremenom uspjehu, jasno je da [[Saveznici]] dobivaju rat u svijetu, a [[NOP]], odnosno komunisti, u Jugoslaviji. Partizanski pokret naglo raste u Srbiji, osobito južnoj i jugoistočnoj, gdje je u svibnju i lipnju formirano čak novih divizija [[NOVJ]] (21. do 25.). Tijekom srpnja, Mihailovićevi četnici s Nijemcima i Bugarima sudjeluju u ofenzivi protiv snaga NOVJ u južnoj Srbiji, ali bez uspjeha. ''(Strugar, str. 397)'

U svibnju Mihailović naređuje ubojstvo [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]], vođe [[Četnici Koste Pećanca|suparničkog četničkog pokreta]], koji se već u kolovozu [[1941.]] otvoreno stavio na stranu Nijemaca. Istog mjeseca američki i britanski časnici za vezu su povučeni iz četničke vrhovne komande.

U izvješću [[Adolf Hitler|Hitleru]] o gubicima srpskih nacionalista u borbi protiv komunista između [[15. ožujka]] i [[15. kolovoza]] [[1944.]] ubijeno je 140 članova Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 157 članova Srpske državne straže, 3 člana Srpske granične straže i 1 749 lojalnih četnika. Ranjeno je 312 članova SDK, 107 članova SDS, 13 članova SGS i 2 089 lojalnih četnika. Nestalo je 69 članova SDK, 26 članova SDS, 2 člana SGS i 120 lojalnih četnika.<ref>''Ibid'', rola 253, snimke 519-520</ref>

Uviđajući da se [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnici]] uopće ne bore protiv Nijemaca, nego s njima surađuju, [[Saveznici]] vrše snažan pritisak na kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra]] i izbjegličku vladu u Londonu da se odreknu Mihailovića i sklope sporazum sa [[Josip Broz Tito|Titom]]. Kralj popušta i [[1. lipnja]] [[1944.]] imenuje za predsjednika vlade Hrvata [[Ivan Šubašić|Ivana Šubašića]], sa zadatkom da sklopi sporazum s NKOJ. Milošević gubi položaj ministra. Sredinom lipnja Šubašić na [[Vis]]u [[Sporazumi Tito-Šubašić|sklapa prvi sporazum]] s [[Josip Broz Tito|Titom]].

Četnički '''Centralni nacionalni komitet''' održava konferenciju [[20. srpnja|20]].-[[23. srpnja]] [[1944.]] i objavljuje da ne priznaje taj sporazum. Mihailović se potajno sastaje s predstavnicima Njemačkog zapovjedništva u Srbiji te [[20. kolovoza]] s [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]] u Ražani kod Kosjerića i s njime sklapa novi sporazum o zajedničkoj borbi protiv [[NOVJ]]. ''(Strugar, str. 304)'' Nijemci međutim u njega i dalje nemaju povjerenja, iako koriste pojedine četničke jedinice. Mihailović se bavi mišlju da u Beogradu osnuje vladu koja bi dočekala [[Crvena armija|Crvenu armiju]] kao savezničku vojsku. Takav pothvat postaje neizvediv zbog gubitka podrške iz Londona i već sklopljenog britansko-sovjetskog dogovora o podjeli utjecaja u Jugoslaviji, a onda i zbog potpunog vojnog poraza. ''(Petranović, str. 335–336)''

[[Vladko Maček]] navodi u svojim memoarima da je početkom ljeta [[1944.]] primio prijepis pisma koje mu je poslao Draža Mihailović. On je nudio »da sastavimo tri samostalne i posve ravnopravne vojske, jednu srpsku, jednu hrvatsku i jednu slovensku, i da se zajednički rame uz rame borimo protiv komunista. Nažalost, bilo je to u ono vrijeme već prekasno, jer su zapadne demokracije već bile potpuno prihvatile Tita.« ''(Maček, str. 252)''

Pod daljim pritiscima, kralj [[29. kolovoza]] ukida četničku Vrhovnu komandu u zemlji; Mihailović je nekoliko dana kasnije umirovljen. Kralj je [[12. rujna]] preko [[BBC]]-a uputio poziv svim Srbima, Hrvatima i Slovencima »da se ujedine i stupe u Narodnooslobodilačku vojsku pod vodstvom maršala Tita«. Tko se ne odazove tom pozivu, »neće izbjeći žig izdajstva pred narodom i poviješću«. ''(Šepić, str. 280)''

Jedina "svjetla točka" za Mihailovića bio je dolazak vojne misije [[SAD]], koja se spustila [[padobran]]om na planinu Suvobor [[26. kolovoza]] [[1944.]] ''(Strugar, str. 396)'' Britanski pukovnik MacDowell boravi u njegovom štabu do [[2. studenog]]a [[1944.]], prateći ga pri povlačenju u Bosnu. Na temelju razgovora s njim Mihailović dobiva utisak da neposredno predstoji sukob zapadnih saveznika sa SSSR-om. ''(Petranović, str. 428)'' Mihailović je [[18. rujna]] poslao molbu predsjedniku SAD da vojnim snagama hitno intervenira u Jugoslaviji, a [[21. listopada]] je njegov predstavnik u Italiji predao savezničkom zapovjedniku za Sredozemlje feldmaršalu [[Harold Alexander|Alexanderu]]  Mihajlovićevu poruku kojom mu stavlja svoje snage na raspolaganje, uz ponovljenu molbu za slanje vojske u Jugoslaviju. ''(Strugar, str. 304)''

Ofenziva snaga [[NOVJ]] prema Srbiji započela je krajem srpnja [[1944.]] Uspješno prodiru u borbama sa njemačkim, bugarskim  i četničkim jedinicama. Suočen s porazima, povlačenjem Nijemaca i približavanjem [[Crvena armija|Crvene armije]] preko Rumunjske i Bugarske, on [[1. rujna]] [[1944.]] proglašava opću mobilizaciju, međutim samo se mali broj ljudi odaziva. Mihailović je u Srbiji imao pod svojim zapovjedništvom do 60.000 ljudi pod oružjem. ''(Strugar, str. 262)'' Četnici imaju teške gubitke u bitkama (naročito na [[Kopaonik]]u i [[Zlatibor]]u), velik broj ubijenih i zarobljenih, kao i dezertera. U listopadu, Mihailović se s preostalom vojskom preko [[Sandžak]]a povlači u Bosnu. Ukupno se iz Srbije povuklo vjerojatno oko 15.000 do 18.000 četnika, iako neki autori navode i 30.000. ''(Petranović, str. 429)''

Draža provodi zimu 1944./1945. na području sjeverne Bosne, koja je pod kontrolom Nijemaca (koji drže komunikaciju između [[Sarajevo|Sarajeva]] i [[Bosanski Brod|Bosanskog Broda]]). Do sredine siječnja je na [[Majevica|Majevici]], zatim se premješta sjeverozapatno na planinu [[Trebava (planina)|Trebava]], gdje ostaje do sredine ožujka. Tu se njegovim trupama pridružuju četnici [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]]: sedam do osam tisuća četnika pod zapovjedništvom [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] i oko tri tisuće (spominje se i sedam tisuća) izbjeglica. Sredinom ožujka kreću preko rijeke Bosne na područje planine [[Vučjak (planina u sjevernoj Bosni)|Vučjak]]. ''(Tomasevich, str. 389-390)'' pridružuju mu se i ostaci raznih drugih četničkih jedinica.

Uspostavlja kontakte s Nijemcima, koji ga snadbjevaju manjim količinama hrane i opreme. Vlada [[glad]], hara [[tifus]]. Među zapovjednicima izbija žestoka nesloga i međusobna optuživanja.

==== 1945. ====
[[Dimitrije Ljotić]], koji s ostacima svojih jedinaca ([[ljotićevci]]) boravi u [[Istra|Istri]], gdje su se sklonili i četnički zapovjednici [[Momčilo Đujić]], [[Dobroslav Jevđević]] i [[Miodrag Damjanović]] (koji su još nominalno pod Mihailovićevim zapovjedništvom, ali faktički izravno pod njemačkim), poziva Mihailovića u [[Istra|Istru]], kako bi odatle započeli borbu za osvajanje zemlje od komunista. ''(Petranović, str. 427-428)''

Međutim Mihailović oklijeva krenuti na zapad, preko teritorije pod kontrolom [[NDH]]. Konačno će se odlučiti na vraćanje u Srbiju. Njegovi su razlozi sljedeći:
#Ne vjeruje ustašama. U travnju [[1945.]] šalje poslanike [[Ante Pavelić|Paveliću]] (general [[Svetomir Đukić]]) s prijedlogom o stvaranju saveza svih antikomunističkih snaga, ali ovi ne dolaze do njega.
#Vjeruje u sukob među Saveznicima, koji bi mogao iskoristiti stavljajući se na stranu Britanaca i Amerikanaca protiv [[SSSR]]-a.
#Njegove su jedinice prorijeđene i iscrpljene, stradale od bolesti i gladi, pod neprestanim napadima partizana.
#Vjerovao je da će u Srbiji na proljeće doći do ustanka protiv komunističke vlasti. Presudnu ulogu u tome imale su obavijesti koje je dobivao preko radio stanice iz Beograda, vjerujući da ih šalju njegovi časnici koji organiziraju ilegalni otpor komunistima. Međutim, [[OZNA]] je bila uhvatila jednog četničkog radio-telegrafistu koji je odao šifru. [[Aleksandar Ranković]] organizirao je slanje lažnih izvještaja, da bi Mihailovića namamio u Srbiju. ''(Petranović, str. 428)'' Draža je čak slao diverzante njemačkim avionima, s njemačkom opremom, koji su se trebali pridružiti antikomunističkoj borbi u Srbiji. Naravno, svi su odmah padali u ruke [[OZNA|Ozne]]. ''(Đilas, str. 431)''

Početkom ožujka, članovi četničkog Centralnog nacionalnog komiteta dolaze kod Mihailovića i predlažu mu da okonča kolaboraciju s Nijemcima i pokuša se sporazumjeti s novom Titovom vladom. Mihailović to odbija: smatra da on "iskorištava" Nijemce, a suradnja s Titovom vladom ne dolazi u obzir. Predlaže da se četnici umjesto toga vrate u Srbiju, gdje narod čeka povoljan trenutak za ustanak protiv komunističkog režima. Uspio je uvjeriti sve članove komiteta osim jednog, muslimana [[Mustafa Mulalić|Mustafe Mulalića]], koji se odmah nakon tog sastanka predao [[Jugoslavenska armija|Jugoslavenskoj armiji]]. ''(Tomasevich, str. 392)''

Dolazi do razlaza sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]]. On u ožujku [[1945.]] sklapa sporazum sa crnogorskim [[Separatizam|separatistom]] [[Sekula Drljević|Sekulom Drljevićem]], što Mihailović označava kao izdaju. Đurišić odstupa na zapad i biva razbijen od [[Hrvatske oružane snage|vojske NDH]] na [[Bitka na Lijevča polju|Lijevča polju]].

Sredinom travnja Mihailovićeve čete su krenule desnom stranom [[Sava|Save]] prema ušću [[Vrbas]]a, ali su ih razbile ustaške jedinice. Skreću na jug prema [[Travnik]]u i [[Zenica|Zenici]], a zatim prema [[Konjic]]u, uz stalne borbe s partizanima, s namjerom da se preko [[Drina|Drine]] prebaci u Srbiju. Jedinice [[Jugoslavenska armija|Jugoslavenske armije]] opkolile su ih, ironijom sudbine, na području [[Sutjeska|Sutjeske]], gdje su dvije godine ranije partizani vodili odlučnu bitku. U borbama između [[8. svibnja|8]]. i [[13. svibnja]] četnici su gotovo potpuno uništeni. ''(Petranović, str. 429-430)'' Partizanske su jedinice dobile naređenje da nema zarobljenika. Pobijeno je oko 7.000 četnika, a spasilo ih se samo oko 400. ''(Đilas, str. 432)'' S manjom grupom Mihailović uspijeva umaknuti.

=== Nakon rata ===

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Mihailović se skrivao u istočnoj Bosni, i za razliku od drugih četničkih vođa nije prebjegao na zapad. Uz pomoć Mihailovićevog nekadašnjeg odanog suradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], agenti [[OZNA|Ozne]], hvataju Dražu Mihailovića [[12. ožujka]] [[1946.]], munjevitom akcijom na planininama u okolici Višegrada (BiH). Akciju uhićenja je operativno koordinirao [[Jovo Kapičić]], [[general]] [[UDBA]].

Optužen je Mihailović za izdaju i ratne zločine. [[Beogradski proces|Suđenje]] je održano [[10. lipnja]]–[[15. srpnja]] [[1946.]] Nakon  što je odbijena žalba, Mihailović je zajedno s još osam časnika pogubljen [[17. srpnja]] [[1946.]] u Lisičijem Potoku{{fact}}, što je oko 200 metara od bivše Kraljevske palače u Beogradu{{fact}}. Tijela su pokopana u neobilježenom grobu na mjestu pogubljena.

== Posthumno američko priznanje ==
[[Datoteka:Mihailovic-TIME.jpg|mini|lijevo|220px| Dragoljub (Draža) Mihailović na naslovnici Time časopisa]]
U drugoj polovici [[1944.]], kada su brojni saveznički bombarderi prelijetali Srbiju ka ciljevima dublje u Europi, Mihailovićevi četnici su spasili 417 savezničkih [[pilot]]a (od čega 343 američkih). Oni su se tada veoma trudili pokazati svoju dobru volju i korisnost saveznicima, koji su svoju potporu prebacili na [[Josip Broz Tito|Titove]] [[partizani|partizane]]. Četnici su međutim isto tako spašavali i njemačke pilote, a u nekim su pak prigodama hvatali savezničke pilote i predavali ih Nijemcima. ''(Cohen, 2, str. 35)''

Zbog upornosti majora '''Richarda L. Felmana''', njegovih suboraca i prijatelja, američki predsjednik [[Harry S. Truman]], na osnovu pismene preporuke generala [[Dwight D. Eisenhower|Dwighta D. Eisenhowera]] posmrtno je dodijelio Draži Mihailoviću kolajnu '''Legion of Merit''' (''Orden za zasluge'') za spašavanje života oborenih američkih pilota. Ova kolajna bila je dodijeljena u tajnosti, i nije bila objelodanjena da ne bi uvrijedili [[Josip Broz Tito|Tita]] i novu komunističku vlast u [[Druga Jugoslavija|Jugoslaviji]]. SAD je imala interes da Jugoslavija ostane neutralna i ne okrene se potpuno [[SSSR]]-u.

Punih 60 godina kasnije, [[9. svibnja]] [[2005.]] Gordana Mihailović, kćer Draže Mihailovića, primila je očevu medalju u ceremoniji održanoj u uredu američkog vojnog [[ataše]]a u Beogradu, u nazočnosti nekoliko preživjelih spašenih američkih pilota te [[Senat SAD|senator]]a srpskog podrijetla [[Georg Voninovich|Georga Vojinovicha]]. To je izazvalo nezadovoljstvo hrvatske javnosti jer se Dražu Mihajlovića u Hrvatskoj smatra ratnim zločincem radi brojnih četničkih zlodjela nad Hrvatima u Drugom svjetskom ratu.

Ovi podaci ne mijenjaju činjenicu da je [[Ravnogorski pokret]] u cjelini djelovao kao [[kvisling|kvislinški]], održavajući privid da predstavljaju pravi [[pokret otpora]]. Tako se u Rezoluciji o osnivanju [[AVNOJ]]-a od 27. studenog 1942. između ostalog navodi: "''Ali skupština smatra za svoju dužnost prema nevinim žrtvama da pred celim svetom izjavi; da su zverstva koja su počinili i danas čine na Srbima, Hrvatima i Muslimanima četnici Draže Mihailovića ne manje masovna i svirepa od zverstava okupatora i ustaša i da Jugoslavenska izbeglička vlada nosi punu odgovornost za te zločine za koje ona prosipa odlikovanja zločincima; da prema tome ona nije imala moralna prava da pored vlada drugih porobljenih država potpisuje apel Sovjetskoj Vladi o pitanju odgovornosti okupatora i njegovih pomagača. Njen ministar vojske Draža Mihailović spada pored fašističkih okupatora, pored Pavelića, Ljotića, Nedića, Pećanca također na optuženičku klupu za zločine izvršene nad narodima Jugoslavije.''."<ref name ="Rezolucija">[http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/konstitutivni_akti_jugoslavije/rezolucija_o_osnivanju_avnoja.html Arhiv Jugoslavije]</ref>

== Lik Draže Mihailovića nakon raspada SFR Jugoslavije ==
[[Datoteka:Spomen bista Dragoljub Mihailovic1.jpg|mini|Poprsje Draži Mihailoviću u [[Niš]]u]]
Tijekom raspada [[SFRJ|SFR Jugoslavije]] i [[Domovinski rat|rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini]] 1990-ih godina, uvelike su oživjele [[Nacionalizam|nacionalističke]] težnje na svim sukobljenim stranama. Kao što su u Drugom svjetskom ratu četnici proglasili sve Hrvate [[Ustaše|ustašama]] i krivcima za uspostavu [[NDH]], takvi stavovi ponovno su postali prevladavajući u velikosrpskim krugovima i medijima. U takvim okolnostima isticanje lika Draže Mihailovića među srpskim ekstremistima postalo je naročito popularno. Tome je išao u prilog i posvemašnji animozitet prema [[Komunizam|komunističkom]] režimu iz prethodne SFRJ, a s obzirom da je Mihailović bio veliki protivnik komunističkog pokreta [[Josip Broz Tito|Josipa Broza]] tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, osim nacionalista, lik Draže Mihailovića isticale su i brojne osobe iz državnih tijala Srbije. Ostatci takvih [[Iredentizam|iredentističkih]] ideja prisutni su i u suvremeno doba naročito na dijelu Bosne i Hercegovine, u [[Republika Srpska|Republici Srpskoj]], te u [[Srbija|Srbiji]].<ref>[http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=17738:etnici-bez-granica-draa-mihajlovi-na-ulicama-srebrenice-&catid=137:drustvo&Itemid=199 Četnici s likom Draže Mihailovića na majicama u Srebrenici i Bratuncu]</ref><ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/draza-mihailovic-na-webu-srpskog-ministarstva-za-dijasporu/294516.aspx Slika Draže Mihailovića na službenim internetskim stranicama srpskog ministarstva za dijasporu]</ref><ref>[http://www.hrvatska-rijec.com/2010/05/moze-li-draza-mihailovic-i-u-bih-biti-antifasist/ Spomenik Draži Mihailoviću u Brčkom]</ref><ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/otkriven-spomenik-drazi-mihailovicu-cetnici-ultimativno-zele-znati-gdje-mu-je-grob/322268.aspx Podizanje spomenika Draži Mihailoviću pokraj Kragujevca i okupljanje četnika na Ravnoj gori 2006. g.]</ref><ref>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=339691 Spomenik Draži Mihailoviću na Ravnoj gori]</ref>

Kasne 2004. Narodna skupština Srbije izglasala je zakon u kojem je izjednačila prava pripadnika četničkih postrojbi s partizanskim borcima uključujući i pravo na boračku mirovinu radi njihovog "anti-fašističkog djelovanja" tijekom 2. svjetskog rata. 

Crnogorske antifašističke boračke organizacije nisu pošle tim putem. [[SUBNOR]] Crne Gore se izjasnio 13. rujna 2010., rekavši da bi rehabilitiranje Draže Mihailovića bilo neodgovornim i opasnim činom. Pri tome je apelirao na beogradski Viši sud neka odbije prijedlog za njegovim rehabilitiranjem<ref>{{cg icon}} [http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=48960 PCNEN - Prve crnogorske elektronske novine] Crnogorski borci protiv rehabilitacije Draže, 13. rujna 2010., pristupljeno 14. rujna 2010.</ref>.

Dana [[14. svibnja]] [[2015.]] Viši sud u [[Beograd]]u rehabilitirao je Dražu Mihailovića te su mu vraćena građanska prava oduzeta 1946. godine. Time se smatra neosuđivanim.<ref>[http://www.24sata.hr/politika/srbi-slave-visi-sud-u-beogradu-rehabilitirao-drazu-mihailovica-419220 www.24sata.hr], "Rehabilitirali četničkog vođu i zločinca Dražu Mihailovića", objavljeno 14. svibnja 2015., pristupljeno 6. lipnja 2015.</ref>

Rehabilitaciju su jednoglasno osudili hrvatski političari, predsjednica [[Kolinda Grabar Kitarović]] i [[Vlada Republike Hrvatske|Vlada RH]],<ref>[https://vijesti.hrt.hr/284492/mesic-rehabilitacije-draze-mihajlovica-je-pravosudni-i-politicki-skandal vijesti.hrt.hr], "Rehabilitacija Draže Mihailovića zgrozila hrvatske političare", ''"Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poručila je kako je iznimno neugodno iznenađena odlukom suda ... Vlada RH oštro osuđuje takvu reviziju povijesti jer je četnički pokret na čelu s Mihailovićem bio na strani zla i nepravde, surađivao je s fašističkim i nacističkim snagama, poražen je u Drugom svjetskom ratu i te činjenice ne može promijeniti nikakva sudska odluka. Rehabilitacija ratnih zločinaca u suprotnosti je s vrijednostima antifašizma, demokracije i suradnje na kojima se temelji moderna Europa, priopćila je Vlada."'', PF/HRT, objavljeno 14. svibnja 2015., pristupljeno 1. rujna 2018.</ref> te udruge za ljudska prava iz Srbije ([[Helsinški odbor Srbije]] i Napredni klub)<ref>[https://p.dw.com/p/1FPkK www.dw.com], "Rehabilitacija Draže Mihailovića: revizija II. svjetskog rata?", Ivica Petrović, objavljeno 14. svibnja 2015., pristupljeno 1. rujna 2018.</ref> i BiH - [[UDIK]] je tom prilikom osudio, te podsjetio "da su pod simbolima četničkog pokreta ubijani civili u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tokom krvavog raspada SFR Jugoslavije".<ref>{{Citiranje weba|url=http://depo.ba/clanak/130745/rehabilitacija-draze-mihailovica-nastavak-grubog-prekrajanja-historije| title=Rehabilitacija Draže Mihailovića je grubo prekrajanje historije   |publisher=depo.ba|date=14 May 2018 |accessdate=2018-08-31}}</ref>

== Zanimljivosti ==

[[Datoteka:Nebeska Srbija.jpg|mini|desno|''[[Nebeska Srbija]]'', pravoslavna [[ikona]]. [[Draža Mihailović]] je na slici prikazan kao [[Krist]]ov vojnik.]]
*25.05.1942. u [http://www.time.com/time/archive/preview/0,10987,766569,00.html TIME Magazinu] izlazi slika na prvoj stranici s člankom u kojem ga opisuju riječima "najveći partizanski ratnik Europe".
*[[1943.]] u [[SAD]]-u je snimljen [[film]] [[Četnici: Borbena gerila]] u kojem se četnici prikazuju kao pokret otpora Nijemcima u Jugoslaviji. Mihailovića u filmu glumi [[Philip Dorn]], a u filmu se pojavljuje i njegova fiktivna kćer Nada.
*U filmu [[V gorah Jugoslaviji]] iz [[1946.]] Dražu Mihailovića glumi [[Vjekoslav Afrić]], u filmu [[Klopka za generala]] iz [[1971.]] glumi ga [[Rade Marković]], dok ga u filmu [[Užička republika (1974)|Užička republika]] iz [[1974.]] glumi [[Miodrag Lazarević]].
*[[2010.]] g. u Britanskoj kraljevskoj [[arhiv]]i pronađen je dokument koji sadrži tajnu o strijeljanju Draže Mihailovića. Na dosjeu stoji nadnevak 17. srpnja 1946. g., dan kada je Mihailović strijeljan.<ref>[http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285C2863285E2863285A2858285928582863289B289E28912892288D289C28632863285D28582858285B285F285C28632863286328592863N Dnevne novine "Novi list" o otkriću tajnog dosjea]</ref> Očekuje se ukidanje oznake tajnosti dokumenta, a kako bi se dobili novi podatci o kraju Drugog svjetskog rata i hapšenju te strijeljanju Draže Mihailovića.<ref>[http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/727846/Novi+dokument+o+Dra%C5%BEi+Mihailovi%C4%87u.html Službene stranice Radio-televizije Srbije]</ref>

=== Nisu sva djeca slijedila oca…===
Jedan sin i kćerka Draže Mihailovića pridružili su se partizanima. Drugi sin poginuo je kao četnik na Sutjesci 22. svibnja 1945. u posljednjoj velikoj bitci protiv partizana.  ''(Dedijer (2), str. 731)''

== Literatura ==

*[[Philip J. Cohen|Cohen, Philip J.]]: ''[[Tajni rat Srbije|Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću]]'', Zagreb: Ceres, 1997.
*[[Vladimir Dedijer|Dedijer, Vladimir (2)]]: ''Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita'', 2. tom, Zagreb: Mladost i Rijeka: Liburnija, 1981.
*[[Milovan Đilas|Đilas, Milovan]]: ''Revolucionarni rat'', Beograd: Književne novine, 1990. (Treća od četiri knjige njegovih memoara)
:Đilas je odličan pisac i u ovoj knjizi vjerojatno iskreniji nego što se to u autobiografiji normalno očekuje (iako, naravno, ograničenja trba imati na umu). Vrlo detaljno prikazuje i razvoj četničkog pokreta.
*[[Veselin Đuretić|Đuretić, Veselin]]: ''Saveznici i jugoslavenska ratna drama'', I-II, Beograd: Balkanološki instititut SANU i Narodna knjiga, 1985.
:Knjiga koja nastoji rehabilitirati Mihailovića. Pisana je [[historiografija|historiografskom]] metodom (za razliku od obilja čiste promidžbe), tako da ju treba uvažiti, imajući u vidu ograničenja pišćeve namjere.  
*[[Vladko Maček|Maček, Vladko]]: ''Memoari'', Zagreb: Dom i svijet, 2002.
:U svojim memoarima, Maček govoreći o Drugom svjetskom ratu spominje i četnike i Mihailovića.
*[[Jovan Marjanović|Marjanović, Jovan]]: ''Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca'', knj I., britanski štićenik, Beograd–Zagreb 1979.
*[[Branko Petranović|Petranović, Branko]]: ''Istorija Jugoslavije 1918-1988. Druga knjiga: Narodnooslobodilački rat i revolucija 1941-1945'', Beograd: Nolit, 1988.
:Ovo je bila neformalna "službena" povijest Jugoslavije, koja se suprotstavlja pokušajima rehabilitacije komunističkih neprijatelja iz Drugog svjetskog rata, kao što su četnici (npr. u Đuretićevoj knjizi), ili onih koji su od ispravnog kursa otpali (kao [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]]. Riječ je ipak o znanstvenom [[historiografija|historiografskm]] djelu.
*[[Vlado Strugar|Strugar, Vlado]]: ''Jugoslavija 1941–1945.'', Beograd: Vojnoizdavački zavod, 1970. (2. izdanje)
:Detaljan prikaz vođenih bitki, uz nosnoven iformacije o političkim događajima.
*[[Jozo Tomasevich]]: ''Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941–1945'', Zagreb: SN Liber, 1979.
*[[Vladimir Velebit|Velebit, Vladimir]]: ''Tajne i zamke II. svjetskog rata'', Zagreb: Prometej, 2002. (II. dio: ''Vojnopolitička taktika i strategija Dragoljuba Mihailovića'')
:Sudionik zbivanja, Velebit u dubokoj starosti u svojim sjećanjima posvećuje veliku pažnju i Draži Mihailoviću, prikazujući razloge njegovog sloma.

== Bilješke ==

{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GSvcid=1462&GRid=8702709& Spomenik Draži Mihailoviću u SAD]
*[http://www.pcug.org.au/~petkovic/canberraserbs.htm Spomenik Draži Mihailoviću u Canberri (Australia)]
*[http://www.info.dfat.gov.au/info/historical/HistDocs.nsf/vVolume/793ACDA8B2DB7337CA256B7E001E46D5 Tajni australski dokument iz 1944 u kojem se povlači podrška Draži Mihailoviću zbog kolaboracije s Nijemcima]

{{GLAVNIRASPORED:Mihailović, Dragoljub (Draža)}}
[[Kategorija:Časnici Vojske Kraljevine Jugoslavije]]
[[Kategorija:Srpski političari u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Četnički zločini u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Fašisti i nacisti u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Četnički vojni zapovjednici u Drugom svjetskom ratu]]