Vidi kôd stranice Brazilci

{{prijevod-eng}}
{{pravopis}}
{{Infookvir etnička grupa
| ime        = Brazilci <br> (''Brasileiros'')
| slika      = [[Datoteka:Brasileiros (2).JPG|250px]]
| opis slike = <br>{{•}}[[Pedro II. Brazilski]]{{•}}[[Luiz Alves Caxias]]{{•}}[[Machado de Assis]]<br>{{•}}[[Alberto Santos Dumont]]{{•}}[[Pelé]]{{•}}[[Ayrton Senna]]<br>{{•}}[[Gisele Bündchen]]{{•}}[[Sérgio Vieira de Mello]]{{•}}[[Alice Braga]]
| populacija = oko 192 milijuna (2005.)
| regije     = {{ZD+X/B|BRA}} 190 milijuna <ref>[http://www2.camara.gov.br/publicacoes/estnottec/tema3/pdf/2004_3518.pdf ]</ref>
| regija1  = {{ZD+X/S|SAD}} 
| pop1     = ~ 800.000
| ref1     = <ref name="pop">[http://lusotopia.no.sapo.pt/indexBREmigrantes.html ]</ref>
| regija2  = {{ZD+X/P|PAR}}
| pop2     = ~ 455.000
| ref2     = <ref name="pop"/>
| regija3  = {{ZD+X/J|JAP}}
| pop3     = ~ 225.000
| ref3     = <ref>[http://www.camara.gov.br/internet/diretoria/Conleg/notas/2004_3518.pdf Japan]</ref>
| regija4  = {{ZD+X/U|UK}}
| pop4     = ~ 100.000
| ref4     = <ref name="pop"/>
| regija5  = {{ZD+X/P|POR}}
| pop5     = ~ 100.000
| ref5     = <ref name="pop"/>
| regija6  = {{ZD+X/I|ITA}}
| pop6     = ~ 67.000
| ref6     = <ref name="pop"/>
| regija7  = {{ZD+X/N|NJE}}
| pop7     = ~ 60.000
| ref7     = <ref name="pop"/>
| regija8  = {{ZD+X/Š|ŠPA}}
| pop8     = ~ 50.000
| ref8     = <ref name="pop"/>
| regija9  = {{ZD+X/Š|ŠVI}}
| pop9     = ~ 40.000
| ref9     = <ref>[http://www.swissinfo.org/por/capa/detail/Brasileiros_na_Su_a_buscam_melhor_organiza_o.html?siteSect=105&sid=7191661&cKey=1161789950000 swissinfo]</ref>
| regija10 = {{ZD+X/K|KAN}}
| pop10    = ~ 30.000
| ref10    =
| jezik      = [[portugalski jezik]]
| vjera      = [[Rimokatolici]], [[Protestanti]]
| srodne     =  
}}

'''Brazilci'''(izvorno Brasileiros)su neoromanski narod nastanjen u [[Brazil]]u.

== Ime ==
[[Datoteka:Caesalpinia echinata-flor.jpg|mini|lijevo|250px|Cvijet stabla brasil ili ''pau brasil'']]  

Obalu što je Cabral otkrio dvadeset-drugog dana četvrtog mjeseca 1500. godine kralj [[Manuel I Portugalski]] prozvao je 'zemljom svetog križa'. Zemlja će kasnije svoje ime dobiti po drvetu  [[Caesalpinia echinata]], poznatije kao ''pau brasil'', visoko oko 15 metara, tamno-smeđe boje kore.

== Povijest ==
[[Datoteka:Pedro Álvares Cabral - steel engraving by American Bank Note Company.jpg|mini|lijevo|[[Pedro Álvares Cabral]], došao je 1500. do obala Brazila, svoje putovanje nastavio je u Indiji, a u Portugal se vratio sa samo 4 od 13 brodova]]  

Kastiljka Izabela, španjolska kraljica, otpremila je [[Kolumbo|Kolumba]] na put koji je omogućio otkriće [[Amerika|Amerike]]. Ovaj događaj iz [[1492.]] godine utjecat će na daljnje događaje vezane i na susjedni Portugal. [[Pedro Álvares Cabral]], koji se rodio možda dvije godine prije Kolumba i Izabele, odnosno [[1467.]], portugalski navigator i prijatelj [[Vasco da Gama|Vasco da Game]], krenut će 1500. na put i opaziti obalu[[ Brazil]]a. Prije njega ipak je na obalu stupio Španjolac [[Vicente Yáñez Pinzón]], koji se 26. siječnja 1500. iskrcava na obalu [[Bahia|Bahije]], nedaleko [[Recife]]a, glavnog grada današnjeg [[Pernambuco|Pernambuca]]. 

Cabralova flota usidrila se 21. travnja na mjestu koje su prozvali "Porto Seguro" ili 'sigurna luka'. Ovo ime je i ostalo gradu [[Porto Seguro]] koji se i danas nalazi na obali današnje Bahije. Portugalci su tada mislili da se nalaze na otoku pa su mu nadjenuli ime ''Ilha da Vera Cruz'' (otok pravoga križa), sljedećeg dana 22. travnja shvatili su da su na novom kontinentu. Trebalo je osigurati portugalsko pravo na novu zemlju, a moguće da je o tome postojala i tajna instrukcija kralja Dom Manuela I. koji ju je prozvao ''Zemljom pravoga križa''. Prvo stalno naselje osnovat će [[1532.]] [[Martim Afonso de Sousa]], a to je današnji [[São Vicente]] u državi  [[São Paulo]]. -Čitavu obalu Brazila južno od [[Amazona|Amazone]] u to su vrijeme držala u rukama ratoborna ljudožderska [[Tupi]] plemena, najpoznatiji bijahu [[Potiguara]], [[Tupinambá]], [[Kaeté]], [[Tupinikin]], i drugi. Računa se da je Brazil mogao imati oko 7,000,000 Indijanaca. Obala je bila u rukama opasnih ljudi, a zaleđe nepoznato. Prastanovnike [[Gé]] Tupiji su potisnuli u zaleđe, a također i druge skupine kao [[Coroados]], [[Puri]] i [[Botocudo]].

[[Martim Afonso de Souza]] koji se rodio 1500. imao je tek godinu dana kada je u jedanaestom mjesecu 1501. na dan Svih svetih, [[Amerigo Vespucci]] prispjeo na [[Baía de Todos os Santos]]. Kartograf [[Martin Waldseemüller]] 1507. po njemu prozvat će cijeli kontinent Amerikom. Ovo ipak ne utječe na brazilsku povijest. Ipak, još 1493. stvoren je dogovor između Španjolske i Portugala o međusobnoj podijeli zemalja koje budu otkrivene zapadno od Afrike. To je tkz. [[Tratado de Tordesilhas]] (port.), ili ''Tratado de Tordesillas'' (šp.) koji 1494. doživljava i neke preinake, a potpisan je u 7. dana u šestom mjesecu [[1494.]]

=== Istraživanja i rana naselja ===
[[Datoteka:DpedroI-brasil.png|mini|Pedro I Brazilski, sin Ivana VI i prvi kralj Brazila. U običnom govoru "Dom Pedro Primeiro"]]
[[Datoteka:Louis-Michel_van_Loo_003.jpg|mini|lijevo|Portugalski premijer i brazilski reformator Sebastião José de Carvalho e Melo, poznatiji kao markiz Pombal. U Lisabonu je dobio trg sa monumentom.]] 

Godine [[1530.]] portugalski kralj [[Ivan III. Portugalski]] (1502.-1557.) inicira program sistematske brazilske kolonizacije. Prvi njegov korak je podjela Brazila na 15 distrikata, no oni neće dugo opstati zbog opasnosti od Francuske, pa cijeli Brazil dolazi pod vlast guvernera-generala (''Governador-Geral''). Prvi u Brazil dolazi [[1549.]] [[Thomé de Souza]], koji si sjedište uredi u Bahiji (danas [[Salvador, Brazil|Salvador]]). Salvador će tako postati glavni grad portugalskoig Brazila sve do [[1763.]], kada će biti preseljen u [[Rio de Janeiro]]. 

Kolonisti postupno zalaze u unutrašnjost. U pratnji prvog guvernera-generala su i članovi novo-osnovanog reda [[jezuiti|jezuita]]. Njihov posao je pokrštavati Indijance, a u tu svrhu oni utemeljuju prve misije. Godine 1555 [[Francuzi]] utemeljuju koloniju na obalama zaljeva Rio de Janeiro. Portugalci je [[1560.]] unište, a 1567. na njenom mjestu utemeljuju grad Rio de Janeiro.

Ekspedicije (poznate kao bandeiras) odlaze u unutrašnjost u potrazi za zlatom i srebrom, usput se hvataju i indijanski robovi. Česti su okršaji među skupinama koji iz različitih motiva tumaraju neispitanim krajevima.  [[Filip II. Španjolski]] (1527.-1598.; Filipe II de Espanha), nasljeđuje portugalsku krunu [[1580.]] On je Španjolac, a Španjolska tradicionalni neprijatelj [[Englezi|Engleza]] i [[Nizozemci|Nizozemaca]]. Period španjolske vladavine obilježit  će učestali agresije Engleza i Nizozemaca na Brazil. –Nizozemska flota 1624. zauzima Bahiju, ali je grad oslobođen uz pomoć ujedinjenih snaga [[Španjolci|Španjolaca]], [[Portugalci|Portugalaca]] i [[Indijanci|Indijanaca]]. Nizozemci ne odustaju pa 1630. ponovno atakiraju. Ovaj puta ekspediciju sponzorira Nizozemska zapadno-indijska kompanija ' ''West-Indische Compagnie'' ', i osvojen je Pernambuco (današnji [[Recife]]) i [[Olinda]].

Većina teritorija između otoka [[Maranhão]] i donjeg toka São Francisca past će u njihove ruke. Pod sposobnim grofom [[Joan Mauritz van Nassau-Siegen]]om, nizozemska okupacija prosperirat će nekoliko godina, do njegovog odstupanja [[1644.]] Tada će doći do pobune portugalskih kolonista, koja će se podići uz pomoć majke-zemlje (Portugala). Nizozeska kapitulira [[1654.]] i [[1661.]] se odriče svojih prava na brazilskom teritoriju.

Ni u [[Portugal]]u nije mirno, ali stvari im idu od ruke, oslobađaju se Španjolaca i uspostavljaju svoju vlast [[1640.]] [[Brazil]] dolazi pod portugalsku krunu i postaje pod-kraljevstvo. U Brazilu vlada mir sve do [[1680.]] kada prema jugu počinju kretati portugalske ekspedicije, kreću se na jug do estuarija [[Río de la Plata]] i utemeljuju naselje Colonia ([[Colonia del Sacramento]]). Grad je [[1680.]] osnovao [[Manuel de Lobo]].

Brazilska ekspanzija na jug prethodi putovanjima u  unutrašnjost, u amazonsku dolinu, koju započinju isusovci ranog 17. stoljeća. Paulisti (prema São Paulo) istražuju gornji tok rijeke [[Paraná]], ali njihov cilj su robovi. Pauliste ovo čini gorkim neprijateljima jezuita. Jezuiti će uz podršku krune odnesti pobjedu nad Paulistima. Ipak njihovim otkrićem bogatih nalazišta zlata [[1693.]] u današnjem [[Minas Gerais]]u, doći će do najezde desetaka tisuća portugalskih kolonista u Brazil.
Ekonomska ekspanzija  podkraljevstva stimulirana je otkrićem dijamanata 1721. a, kasnije, dolazi i do razvoja industrije kave i [[šećer]]a.

Ekonomska ekspanzija  pod-kraljevstva stimulirana je otkrićem dijamanata 1721.  a, kasnije, dolazi i do razvoja industrije kave i šećera. Godine [[1750.]] dolazi do madridskog ugovora između Španjolske i Portugala kojim se potvrđuju brazilski zahtjevi na golemu regiju zapadno  od granica promulgiranim ugovorom iz Tordesillasa. Ovo će se kasnije opozvati, a [[1777.]] dolazi do ugovora ' ''Tratado de Santo Ildefonso'' ’, po kojemu Španjolska prepušta Portugalu zapadna područja, odnosno amazonski bazen, a u zamjenu za kontrolu nad ‘banda Oriental’, ono što će postati poznato kao [[Urugvaj]]. Uz ovo Portugal Španjolskoj prepušta i teritorije na afričkoj obali između Nigera i estuarija [[Ogoue]].

Portugalski ministar i premijer [[Marquês de Pombal]] (1699.-1782.; pravog imena Sebastião José de Carvalho e Melo) uvest će mnoge reforme u Brazilu. među ostalim oslobodit će robove, smanjiti takse, izgnati jezuite (1760.) i glavni grad preseliti u Rio de Janeiro.

=== 19. stoljeće ===

Tri godine prije Pombalove smrti u Europi dolazi do [[Napoleonski ratovi|napoleonskih ratova]]. Ovi su počeli 1799. ali u Portugal će Napoleonova armada ući tek 1807. godine. Princa Ivana VI. ([[Ivan VI. Portugalski]] (port. João VI Maria José Francisco Xavier de Paula Luís António Domingos Rafael de Bragança'') ovaj događaj natjerat će ga pobjeći u Brazil. Drugorođeni je sin [[Marija I. Portugalska|Marije I. Portugalske]] (Maria I de Portugal) i imperator ''Brazila, Portugala i Algarve'' od 13 svibnja 1825. do 15. studenog 1825. Njegova majka je duševno bolesna, čiji je najvjerojatniji uzrok [[porfirija]], od koje i umire. Godine [[1821.]] on se vraća u Portugal i  po uzoru na Španjolsku daje joj ustav. Za to vrijeme u Brazilu je regent  njegov stariji sin Dom Pedro, on 7. rujna [[1822.]] proglašava brazilsku nezavisnost od Portugala, i postaje prvi brazilski vladar. Prozvao se imenom Petar I. Brazilski /Pedro I do Brasil/ ([[Petar I. Brazilski]] port. ''Pedro de Alcântara Francisco António João Carlos Xavier de Paula Miguel Rafael Joaquim José Gonzaga Pascoal Cipriano Serafim de Bragança e Bourbon'') sa titulom kralja, što 1825. potvrđuje i njegov otac Ivan. Sve portugalske trupe u Brazilu do kraja 1823. bit će prisiljene na predaju. Brazil je postao država, a 7. rujan njihov nacionalni blagdan, dan nezavisnosti'.

Pedro I. je svakako zadužio Brazil na samostalnosti, ipak on je autokrat, i tokom prvih godina svoga kraljevanja mnogo gubi na svojoj popularnosti. Još 1820.-ih dolazi do [[Brazilski rat|Brazilskog rata]] (''Guerra da Cisplatina'', ili šp. ''Guerra del Brasil''), odnosno oružanog sukoba što izbija između [[Ujedinjene Provincije Río de la Plata|Ujedinjenih provincija Río de la Plata]]  (Provincias Unidas del Río de la Plata) i Brazila. ''Ujedinjene Provincije'' uključivale su kao pod-kraljevstvo većinu Argentine, Boliviju, Paragvaj i Urugvaj. Zemlja ne delti Rio de la Plate bijaše poznata kao Banda Oriental ili Istočna obala, koju su Brazilci nazivali [[Cisplatina]]. Brazil izazvan argentinskom podrškom ustanku u Cisplatini upliću se u rat. Ovaj rat oni i gube, godine 1827. oni su definitivno poraženi. Provincija Cisplatina odnesti će pobjedu I postati Urugvaj. Petar morao je abdicirati, to i čini u travnju 1831. u korist Petra II.

==== Brazil za vrijeme Petra II. ====

[[Datoteka:DpedroII-brasil.png|mini|lijevo|[[Petar II. Brazilski]] (Pedro Segundo)iz dinastije Bragança, postaje kralj Brazila u dobi od 5 godina, a vladao je od 1831. do 1891.]] 

Pedro Segundo rodio se u Rio de Janeiru [[1825.]], dvije godine prije brazilskog poraza što je mogući razlog abdikacije Pedra Primeira. Slijedi u to vrijeme period političkih turbulencija obilježenih čestim provincijskim pobunama. U srpnju [[1840.]] Brazilski parlament odlučuje da je Pedro dostigao punoljetnost.

Pedro II uskoro je dokazao da je najsposobniji monarh svoga doba. Tokom vladavine koja će potrajati sve do pred kraj 19. stoljeća dolazi do buma populacije i ekonomskog napretka koji je postao veći od 900%. Konstruirana je mreža [[ceste|cesta]], a [[1853.]] stavljeno je i ropstvo van zakona. Oslobođeno je oko 2,5 milijuna robova. U drugoj polovici 19. st. počeo se širiti [[liberalizam]] i svi robovi stariji od 60 godina su oslobođeni a u svibnju [[1888.]] i svi preostali.

==== Generalissimo Fonseca ====

[[Datoteka:Deodoro da Fonseca (gravura).jpg|mini|Manuel Deodoro da Fonseca (1827-1892).]]

Tako je zemlja ostala bez robova i utro se put daljnjem napretku brazilske države. U jedanaestom mjesecu [[1889.]] general [[Manuel Deodoro da Fonseca]] natjerao je Pedra II na abdikaciju. Proklamirana je republika sa Fonsekom na čelu privremenog [[government]]a. Odvaja se [[crkva]] od države i ubrzavaju republičke reforme, [[konstitucija]] je završena već u lipnju [[1890.]], da bi u veljači sljedeće godine Brazil postao federalna republika sa Fonsecom kao prvim izabranim [[predsjednik]]om.

=== Vargasovo doba ===


Deset godina prije Fonsecove smrti (1882) u gradu [[São Borja]], u brazilskoj državi  [[Rio Grande do Sul]], rodio se [[Getúlio Dornelles Vargas]]. Njime će početi jedan novi period u povijesti Brazila (Vargasov period) i nastanak diktatorske [[Estado Novo]]. Vargas je nastrojen antikomunistički i tolerira [[anti-semitizam]]. [[Olga Benário Prestes]], militantna komunistkinja, po ocu židovskog porijekla, uhićena je za vrijeme [[Nove države|Estado Novo]]. i deportirana u koncentracijski logor u [[Ravensbrück]], a otuda u psihijatrijsku bolnicu u [[Bernburg]] gdje je [[1942.]] pogubljena plinom.

Vargas ne voli komuniste i Židove ,ali ima otvoren neprijateljski stav prema Trećem Rajhu i u prijateljskim je odnosima sa SAD i drugim demokratskim državama. Ovo Brazilu koristi i od SAD dobivaju pomoć u programu industrijalizacije, napose gume, koja ima vitalan značaj za ratnu industriju. Pomorske i zračne luke izgrađene su na strateškim obalnim položajima, a [[1944.]] i [[1945.]] brazilske snage učestvuju čak i u savezničkim borbama u [[Italija|Italiji]]. Amnestirani su svi politički zatvorenici, pa i komunisti. Vargas je vladao od 3 studenog 1930 pas do 29 listopada [[1945.]] Vargas je aktivan i vratit će se. Potukavši dva rivalna kandidata, u siječnju 1951. on ponovno postaje predsjednik i osniva koalicijski kabinet zastupljen od svih glavnih stranaka.

U kolovozu [[1954.]] tokom izborne kampanje ubijen je časnik zračnih snaga što je izazvalo krizu u samom vojnom vrhu. Predsjednik Vargas prepustio je dužnosti pod-predsjedniku [[João Café Filho]], i izvršio suicid  i ostavio svom brazilskom narodu pismo u povijesti poznato kao "[[carta testamento]]" koja počinje sa 'Brasileiros' i sa posljednjom rečenicom koja završava sa, ' ''smireno činim prvi korak prema besmrtnosti i napuštam život odlazeći u povijest .'' '/''Brasileiros... Serenamente dou o primeiro passo no caminho da eternidade e saio da vida para entrar na História''.'/

=== Od Kubitscheka do Cardosa ===

Odlaskom nesretnog Vargasa za prvog čovjeka Brazila doći će [[Juscelino Kubitschek de Oliveira]], češkog porijekla, sin učiteljice [[Júlia Kubitschek]] (1873-1971). Juscelino je na službi od (31. siječnja 1956–31 siječnja 1961), prethodno je bio guverner Minas Geraisa. Za njegovo će vrijeme novi federalni glavni grad biti prebačen u suvremeno izgrađenu [[Brasilia|Brasiliju]], smještenu usred džungle. Juscelino je objavio ambiociozni petogodišnji plan ekonomskog razvoja posudbom od preko 150 milijuna dolara od ''U.S. Export-Import Bank'', ali nije računao na pad cijena kave tokom srednjih pedesetih godina, što je dovelo do učestalih štrajkova radnika i studenata. 

Godine [[1961.]] naslijedit će ga [[Jânio Quadros]], a 1964. suspendirana su mu sva politička prava , pa on bježi u egzil, po raznim američkim i europskim gradovima. Godine [[1967.]] vraća se u Brazil gdje su ga ubili [[1976.]] blizu grada [[Resende]] u državi Rio de Janeiro. Na njegovom pogrebu u novom glavnom gradu prisustvovalo je 350,000 ožalošćenih građana. Danas leži u Brasiliji u Memorial JK.

Od Kubitscheka, preko Cardosa do danas se još izmijenilo 15 predsjednika, današnja 40. je [[Dilma Rousseff]].

== Etnografija ==

Kad se kaže Brazil, odmah se pomisli na [[nogomet]], [[karneval]], [[samba|sambu]] i [[capoeira|capoeiru]], simboli su brazilske kulture.

=== Kuhinja ===
[[Datoteka:Feijoada 01.jpg|mini|Feijoada, brazilski crni grah, prirema se po mnogim receptima, i pripada brazilskoj nacionalnoh kuhinji.]] 
[[Datoteka:Brazilian Carnival.jpg|mini|Brazilski karneval u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]]]

Brazilci, narod kojemu su srž dali portugalski kolonisti, kao i dovedeni crnački robovi i pripadnici priobalnih domorodačkih plemena razvili su posebnu kulturu kuhinje. Brazilac svoj dan počinje sa ''café da manhã'' ili 'jutarnjom kavom'. [[Brazil]] je zemlja [[kava|kave]], iako joj nije domovina, i najveći je svjetski izvoznik kvalitetne kave, po čemu se proslavila i luka Santos. Tradicionalna [[feijoada]] priprema se subotom na razne načine od crnog graha. Feijoada je veoma popularna u [[São Paulo|São Paulu]], gastronomskom glavnom gradu svijeta sa 12.500 restorana i 42 etničke kuhinje, meka je  zaljubljenika u hranu. 

Kuhinja Brazilaca dakako, daleko je šarolikija, domaće tropske kulture kao što je manioka, tropsko voće, europski osvajači i imigranti, kao i crni robovi učestovali su u stvaranju kulinarske kulture Brazila. Kuhinja Brazila razvijala se i regionalno. Na jugu Brazila, u državi [[Rio Grande do Sul]] prostiru se pašnjaci sa govedarskim rančevima, i uzgaja  se plantažno riža i pšenica. Govedina je svakako glavni ingredient a [[barbecue]] najuobičajeniji način pripreme. Riječ dolazi iz jezika [[Taíno]] Indijanaca, ''barbacoa'' (''framework of sticks''), što je označavalo neku vrstu primitivnog roštilja od drvenog kostura, na kojemu su Indijanci pekli meso ili ribu.

I Bahia ima svoju kuhinju. U tamošnjim krajevima raste uljevita palma poznata kao dende, porijeklom iz centralne i zapadne Afrike (Elaeis guineensis). Ulje ove palme koristi se za za pripremu raznih jela, kao što je farfoa, maniokino brašno prženo u dende-ulju ,a priprema se u specijalitetima kao što je [[xinxim]] (sa piletinom i [[malagueta]] parićicama [[Xinxim de Galinha]], ili sa rakovima;) ili [[vatapá]], vrsta pirea od riba ili rakova. Vatapa se prirema na razne načine, poznati recepti su: [[Vatapá da Madá]]. Vatapá je najtipičnija bahijskoj kuhinji, glavni ingredijenti su joj: [[Crveni luk|luk]], [[džumbir]], [[rakovi]], palmino i olivino ulje, [[kokosovo mlijeko]], [[češnjak]], prženi [[kikiriki]], lišće [[korijander]]a, etc.

=== Ples i glazba ===

Brazil je zemlja [[karneval]]a, korijeni su mu pred-kršćanski. U Brazilu karnevalska povorka kreće se uz [[samba|sambu]] i pratnju raznih bubnjeva [[surdo]] de primeira, surdo de segunda, [[caixa]] de guerra i caixi sličan [[tarol]], [[repinique]] (standardni samba bubanj), ručni [[pandeiro]], ganz i [[reco-reco]], te  tamborim, [[cuica (bubanj)|cuica]] i [[agogo]]. Bubanj cuica, afričkog porijekla, koristio se u Africi prilikom lova na lavove. Zvuk koji daje cuica sličan je glasanju lavice, a obično je (danas) izrađen od metala, ali može biti i od drveta, rjeđe od fiberglasa, štapovi za udaranje izrađeni su od bambusa. 

Bubanj surdo gospodar je sambe,  veoma dubokog tona, velik je i obično visi obješen na konopcu oko vrata. Po surdu se udara jednom rukom većim drvenim maljem.

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.enchantedlearning.com/explorers/page/c/cabral.shtml Pedro Álvares Cabral: Portuguese Explorer]

[[Kategorija:Neoromanski narodi]] 
[[Kategorija:Etničke grupe Brazila]]
[[Kategorija:Etničke grupe Portugala]]