Vidi kôd stranice Bosansko-dubrovački rat (1403. – 1404.)

{{Oružani sukob
|naziv        = Bosansko-dubrovački rat 
|dio          = 
|slika=  
|opis slike= 
|datum        = [[1403.]] – [[1404.]]
|mjesto       = 
|povod        = 
|teritorij    = 
|ishod        = 
|sukobljeni1= [[Bosansko Kraljevstvo]]
|sukobljeni2= [[Dubrovačka Republika]] 
|sukobljeni3=
|zapovjednik1 = Radič Sanković<br>Pavle Radinović<br>Sandalj Hranić Kosača
|zapovjednik2 = 
|jačina1      = 
|jačina2      = 
|jačina3      = 
|posljedice1  = 
|posljedice2  = 
|posljedice3  = 
|bilješke     = 
}}


'''Rat između [[Bosansko Kraljevstvo|Bosne]] i [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]]''' je trajao od [[1403.]] do [[1404.]] godine. Službeno je završen je primirjem potpisanim [[1405.]] godine, poslije svrgavanja kralja [[Stjepan Ostoja|Ostoje]] u svibnju [[1404.]]

== Tijek ==

[[Kralj]] [[Stjepan Ostoja]] je iskoristio slabosti ugarskog vladara [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]] i [[1403.]] se okomio na [[Dubrovnik]] koji bio ugarski vazalni posjed. Otvorenom napadu je prethodilo nekoliko važnih događaja. U Dubrovnik su se sklanjali ugroženi [[vlastelin]]i koji nisu bili Ostojini istomišljenici ([[Pavle Radišić]]). U traženju povoda za napad Ostoja je našao izgovor u vraćanju odbjeglih feudalaca, vraćanju primorja koje im je on prepustio [[1399.]] te na kraju da treba izvjesiti njegovu zastavu kao znak da priznaje da je dio bosanskog kraljevstva.

Dubrovčani nisu prihvatili Ostojine zahtjeve i došlo je do sukoba [[1403.]] Bosance je predvodio sa sjevera [[vojvoda]] [[Radič Sanković]] koji je uspio istjerati predstavnike dubrovačke vlasti iz dobijenog primorja i svede je na ranije granice. I drugi [[velikaš]]i su sa drugih strana napadali na dubrovački teritorij, sa juga i istoka [[knez]] [[Pavle Radinović]] i vojvoda [[Sandalj Hranić Kosača]]. Jedina snaga koja je mogla pomoći Dubrovčanima bio je [[herceg]] [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić]] koji je imao jak utjecaj na kralja Ostoju i bosanske velmože. Hrvojeva pozicija mu to ipak nije dozvoljavala. Hrvoje je bio glavna snaga [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]], protivnika Žigmunda Luksemburškog, a time i protivnika [[Dubrovnik]]a koji je priznavao [[Anžuvinci|Anžuvinca]] za svog vladara.

Premda su dosegli zidine Dubrovnika Bosanci nisu mogli vojno savladati Dubrovčane. Do jenjavanja sukoba došlo je krajem 1403., a sporadičnih incidenata bilo je i dalje, pa i početkom [[1404.]] Hrvojeva inicijativa za pomirenje je donijela rezultate. On je oko sebe okupio bosansku vlastelu koja je bila protiv nastavka rata. Svrgavanjem kralja Ostoje svibnja 1404. stvoreni su uvjeti za mir između bosanskog kraljevstva i Dubrovnika. Zbog neriješenog pitanja spornog sela [[Lisac (Dubrovačko primorje)|Lisac]], mir je potpisan tek sljedeće [[1405.]] godine. 

U lipnju 1405. novi bosanski vladar Tvrtko II. izdaje povelju kojom priznaje predratno stanje, te vraća Dubrovniku Primorje i krivnju svaljuje na Ostoju. Dubrovčani ga primaju u vlastelu, darujući mu kuću u Dubrovniku i zemlju u Primorju. Iste godine dubrovačkim plemićima proglašeni su Sandalj i Vukac Hranić.<ref>J. Mijušković, "Dodeljivanje dubrovačkog građanstva u srednjem veku", 93. i 100. str.</ref> Godinama kasnije ratne sjekire su zakopane, a [[31. prosinca]] [[1409.]] Ostoji je vraćena kuća i zemlja u Primorju te je sa sinom i potomcima primljen u vlasteoski krug.

== Izvori ==

{{izvori}}

[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:Dubrovačka Republika]]
[[Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine (1102. – 1463.)]]