Vidi kôd stranice Bjelovarski ustanak

{{Oružani sukob
|naziv        = Bjelovarski ustanak
|dio          =
|slika        = 
|opis slike   = 
|datum        = [[7. travnja|7.]] – [[10. travnja]] [[1941.]]
|mjesto       = Grad [[Bjelovar]] i okolica
|teritorij    = 
|ishod        = Pobjeda ustanika, proglašenje neovisne hrvatske države na području Bjelovara
|sukobljeni1  = <center>[[Datoteka:Flag of Croatia (white chequy).svg|border|110px]] Hrvatski ustanici.<br>Članovi [[Ustaše|ustaškog pokreta]].</center>
|sukobljeni2  = <center>[[Datoteka:Naval Ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg|border|110px]] [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Jugoslavenska vojska]]</center>
|sukobljeni3  =
|zapovjednik1 = Ivan Čvek<br>Leopold Supančić<br>Ivan Mrak
|zapovjednik2 = potpukovnik Kragujević<br>major Topalović
|zapovjednik3 =
|jačina1      =Strojnička satnija 108. pješačke pukovnije<br>40. dopunska pukovnija<br>dijelovi 42. pješačke pukovnije
|jačina2      =108. pješačka pukovnija<br>Bjelovarska žandarmerija
|jačina3      =
|posljedice1  = 
|posljedice2  = nekoliko stotina časnika, vojnika, i žandara palo u zarobljeništvo
|posljedice3  =
|bilješke     =
}}
'''Bjelovarski ustanak''', povijesni je događaj, koji se dogodio početkom travnja [[1941.]] godine, kada je u [[Bjelovar]]u i okolici došlo do pobune protiv jugoslavenske vlasti i proglašena je neovisna [[hrvatska država]].

== Pobuna 108. pukovnije ==
Na početku [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] (u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]) [[6. travnja]] [[1941.]] godine vladalo je silno neraspoloženje [[Hrvati|hrvatskoga]] naroda prema tadašnjoj jugoslavenskoj vlasti. Već u prvim danima rata, Slavonska divizija [[Kraljevska jugoslavenska vojska|jugoslavenske vojske]] iz Bjelovara krenula je prema bojištu u smjeru [[Bilogora|Bilogore]] i [[Podravina|Podravine]]. Divizija se sastojala od 108., 42. i 40. [[pukovnija|pukovnije]] (puka). Kada su došli na područje [[Veliki Grđevac|Velikog Grđevca]] 108. pukovniji naređeno je, da krene prema [[Virovitica|Virovitici]]. [[Streljivo]] su dobili samo srpski vojnici, ne i hrvatski. Bilo je naređeno, da se ubije svaki hrvatski vojnik, koji se ne želi boriti protiv Nijemaca. Narednik [[satnija|satnije]] Ivan Čvek tajno je naoružao hrvatske vojnike. Izbila je pobuna u 108. pukovniji, tako što su hrvatski vojnici preuzeli nadzor nad pukovnijom i to je preraslo u ustanak protiv jugoslavenske vlasti.

== Pobuna u Bjelovaru ==
Prije zore [[8. travnja]] pukovnija se vraćala prema [[Bjelovar]]u. U [[Severin (općina)|Severinu]] pridružila joj se 40. pukovnija s pričuvnim poručnikom Leopoldom Supančićem. Došavši rano ujutro u [[Bjelovar]], prvo su poslali izvidnicu. Njih su napali srpski žandari na čelu s potpukovnikom Đurićem iz stožera 4. armije jugoslavenske vojske sa sjedištem u Bjelovaru. Ubijena su tri hrvatska vojnika: Milan Devčić i Mato Haniš, dok je Pavao Rogović nakon dva dana umro u bolnici. Dva su hrvatska vojnika ranjena. Građani su se pridružili pobuni.

Tijekom dana [[8. travnja]] vojnici 108. pukovnije i građani zarobili su nekoliko stotina jugoslavenskih, većinom srpskih vojnika i oko 100 časnika i dočasnika. Nitko nije poginuo. Dio njih pobjegli su u selo [[Narta]] kod [[Bjelovar]]a, gdje se formirala srpska jedinica.

U [[Plavnice Stare|Starim Plavnicama]] kraj Bjelovara Martin Cinkoš proglasio je okupljenim vojnicima i građanima Hrvatsku Državu.
:»''...došao sam pred općinu Gudavac, predstavio se potpukovniku Jordanoviću, da sam tajnik Kotarske organizacije HSS za kotar Bjelovar, te sam ga zamolio neka svu vojsku kao i oficire skupi pred općinskom zgradom, da kao tajnik imadem zadaću da na moja usta isporučim poruku Dr. Mačeka, to i tako činio sam radi taktičkih razloga osobito radi Srba. Potpukovnik Jordanović, upitao me je što hoću govoriti, odgovor je bio da će čuti, jer sam mu ponovo rekao, da sam ja predsjednik Kotar. odbora, tajnik Kotar. organizacije, starješina Vatrogasne župe i Satnik Hrvatske Seljačke Zaštite, te kao takav odgovaram za svaki moj rad. U 16 sati istog dana bila je sva vojska i oficiri pred općinskom zgradom, stao sam na povišeno mjesto od naprijed i iza leđa bio sam okružen sa vojnicima i dočasnicima, koji su bili u civilu u Hrvatskoj Selj. Zaštiti, te povišenim glasom proglasio sljedeće: BRAĆO VOJNICI, OVIM ČASOM PROGLAŠAVAM PRED VAMA (...), HRVATSKU SAMOSTALNOM I NEZAVISNOM DRŽAVOM, svi pukovi kao i 108. puk, koji se vraća i već je na ulazu u Bjelovar, otkazali su poslušnost beogradskoj vladi, te se podvrgavaju Hrvatskoj Vladi u Zagrebu. Upozorio sam vojnike na godinu 1918. te ih po tri puta pitao podvrgavaju li se pod moju zapovijed, što su mi svečano obećali, i ustvrdili da će me u svemu slušati, moje zapovjedi izvršavati, a ja sam njima obećao da ću ih dobrim putem voditi. Iza toga sam odredio sve oficire u kućni zatvor uz najstroži zatvor do 10. travnja, koji sam dan poslije podne predao iste vojnom zapovjedničtvu u Bjelovar, a ostale vojnike raspustio svojim kućama sa upozorenjem u duljem govoru i napomenom, da svaki pošteni Hrvat imade se u svako doba odazvati na vojnu dužnost, kada ga Hrvatske vojne vlasti pozovu. Moram istaknuti, da odmah u proglasu pred čitavom vojskom zatražio sam od prisutne vojske, da svi predadu puške, naboje i opasače, što su vojnici bez razlike vjere i narodnosti i učinili, ali istu noć naoružao sam jednu tisuću pouzdanih Hrvata vojnika, to sam činio zato, jer je među istom vojskom bilo oko 500 Srba, ovaj rad trajao je čitavu noć, a sa mnom je radio to cijelo vrijeme razoružavanja i naoružanja potpukovnik Jordanović''«

Nakon toga je vojska ušla u Bjelovar oko 17 sati, ''“burno pozdravljena od građanstva u moru zastava i oduševljenja”''.
U Bjelovaru je s balkona Gradskog poglavarstva (danas zgrada [[Gradski muzej u Bjelovaru|Gradskog muzeja]]) gradonačelnik [[Julije Makanec]] proglasio je u 18 sati, [[8. travnja]] [[1941.]] ''“uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske”'', što su okupljeni burno pozdravili. Bio je to, kako je kasnije naveo gradonačelnik Makanec, prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju državu.

== Popratni događaji ==
Vijest se proširila, što dovodi do raspada jugoslavenske vojske na prostoru od [[Varaždin]]a do [[Suhopolje|Suhopolja]]. Srpski vojnici i [[četnici]] protive se tome i [[9. travnja]] 1941. godine u Bjelovaru i okolici ubijaju 6 hrvatskih civila, među kojima je i maloljetni gimnazijalac Milan Bačani.

U okolici [[Koprivnica|Koprivnice]], II. konjanički puk "Car Dušan Silni" kojeg su činili srpski vojnici sukobio se s Nijemcima i nakon poraza povlačio se prema [[Bjelovar]]u s ciljem, da uguši Bjelovarski ustanak. U [[Peteranec|Peterancu]] su ubili 5 Hrvata. Došli su u [[Donji Mosti|Donje Moste]] [[10. travnja]] [[1941.]] godine, koji je imao većinsko hrvatsko stanovništvo. U selu su bili nenaoružani seljaci. Mladi muškarci su već prije mobilizirani i otišli iz sela. Vojnici konjaničkog puka ubili su 11 hrvatskih seljaka u [[Donji Mosti|Donjim Mostima]] i u [[Kapela (Bjelovarsko-bilogorska županija)|Kapeli]], gdje su odveli dio zarobljenih.<ref>Zdravko Ivković, ''Spomen slovo uz otkrivanje spomenika hrvatskim žrtvama II. svjetskog rata sva tri sela Mosti'', Matica hrvatska, Bjelovar, 2006.</ref> Krenuli su dalje prema Bjelovaru. U međuvremenu, njemački vojnici zauzeli su [[Bjelovar]] (bez većeg otpora) i dočekali su s [[tenk]]ovima konjički puk u predgrađu Bjelovara te ih porazili i prisilili na predaju. Zarobljen je konjanički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, srpske nacionalnosti, kojem je suđeno, ali je oslobođen zbog manjka dokaza.

Do [[25. travnja]] [[1941.]] godine poginulo je 27 ljudi na područja grada Bjelovara (5 žena i 5 djece) i 72 ljudi na području kotara Bjelovar (14 žena i 12 djece). Gotovo svi su bili hrvatske nacionalnosti.<ref>Bjelovarski zbornik, Gradski muzej Bjelovar, 1989.</ref>

== Literatura ==
*[[Zdravko Dizdar|Dizdar, Zdravko]], »<span class="plainlinks">[http://hrcak.srce.hr/file/29738 Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941.]</span>« // ''[[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]]'', God. 39. (2007.), Br. 3., str. 581. – 609. {{Hrčak|id=29738}}, {{NSK-zapis|id=000686358}}
* Karaula, Željko, ''Bjelovarski ustanak 7. – 10. travnja 1941. u povijesnim izvorima : dokumenti'', Tiskara »Viatoni«, Bjelovar, 2012., {{ISBN|978-953-56567-2-2}}, {{NSK-zapis|id=000805181}}

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Bjelovar-grad}}

[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Bjelovar]]
[[Kategorija:Bitke u Drugom svjetskom ratu]]