Vidi kôd stranice Bernardin Frankopan

{{Infookvir plemić
| ime = Bernardin Frankopan
| titula = hrvatski [[knez]]
| slika = Modruš (Croatia) - Spomen-ploča Bernardinu Frankopanu.jpg
| veličina = 200px
| opis = Spomen-ploča Bernardinu Frankopanu na pročelju Župne crkve presvetog trojstva u [[Modruš]]u
| alt = 
| grb = 
| nasljedna_titula = 
| vladavina = 
| prethodnik = 
| nasljednik = 
| suprug = 
| supruga = Lujza Marzano Aragonska
| djeca = Matija<br>[[Krsto I. Frankopan Brinjski|Krsto I. Brinjski]]<br>[[Ferdinand Frankopan|Ferdinand]]<br>Marija Magdalena<br>[[Beatrica Frankopan|Beatrica]]<br>Elizabeta (Ižota)<br>[[Ivan Franjo Frankopan|Ivan Franjo]]<br>Eufrozina<br>Katarina  
| puno_ime = 
| titule = 
| obitelj = [[Slika:Frangipani-Wappen Sm.PNG|20px]] [[Frankapani|Frankopani]]
| otac = Knez [[Stjepan III. Frankapan|Stjepan III.]]
| majka = Ižota d'Este
| datum_rođenja = [[1453.]]
| mjesto_rođenja = [[Ozalj]],  [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Kraljevina Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom]]
| datum_krštenja = 
| mjesto_krštenja = 
| datum_smrti = [[1529.]]
| mjesto_smrti = [[Ugarska]]
| datum_pokopa = 
| mjesto_pokopa = 
| vjera = [[rimokatoličanstvo|rimokatolik]]
| spomenici = 
| website = 
}}
'''Bernardin Frankopan'''<ref>{{Citiranje knjige|title=Knezovi Modruški Bernardin i Krsto Frankopan|author=Milan Kruhek|authorlink=Milan Kruhek:|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=2016|language=|pages=|publisher=Katedra Čakavskog sabora Modruše|location=Zagreb|others=|quote=|accessdate=13.05.2021|isbn=978-953-56318-4-2|id=}}</ref> ([[Latinski jezik|lat.]] ''Bernardinus de Frangepanibus'') (?, [[1453.]] - ?, [[1529.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] velikaš, vojskovođa, diplomat i mecena, pripadnik roda knezova [[Frankapani|Frankopana]]. Kao moćan i ugledan aristokrat, bio je nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima [[stogodišnji hrvatsko-turski rat|ugroženima]] od [[Osmansko Carstvo|turske]] invazije.

== Životopis ==

=== Podrijetlo i obitelj ===

Bernardin Frankopan rođen je vjerojatno u [[Ozalj|Ozlju]] kao jedini sin [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatskog]] [[Ban|bana]] [[Stjepan III. Frankapan|Stjepana III. Frankopana Modruškog]] i njegove supruge Ižote rođ. d'Este, vojvotkinje iz [[Ferrara|Ferrare]] (Italija). Njegov djed [[Nikola IV. Frankapan|Nikola IV. Frankopan]], jedini vlasnik ogromnih posjeda knezova Krčkih na početku 15. stoljeća, bio je [[Dodatak:Popis hrvatskih banova|hrvatski]] ban od [[1426.]] do [[1432.]] godine.

U nekim izvorima naziva ga se ''Bernardin Frankopan Modruški'', jer je prigodom velike diobe frankopanskih imanja [[1449.]] godine njegov otac dobio, između ostalog, naselje [[Modruš]] s pripadajućim vlastelinstvom, te dominantni utvrđeni zamak [[Tržan-grad (Modruš)|Tržan-grad]] na visokom strmom brijegu ponad Modruša. Po tom se toponimu tada cijeli ogranak nazvao Frankopani Modruški. Modruš je u drugoj polovici 15. stoljeća, premda izložen stalnoj opasnosti od Turaka, bio sjedište tog ogranka Frankopana, pa je i mladi knez Bernardin stolovao u njemu.

U drugim se izvorima navodi njegovo ime kao ''Bernardin Frankopan Ozaljski'', jer je on, zajedno s ocem, preuzeo veliku i važnu utvrdu [[Stari grad Ozalj|Ozalj]] nakon što je [[22. veljače]] [[1474.]] godine umro Bernardinov bratić [[Bartol X. Frankopan|Bartol X. Frankopan Ozaljski]] (sin [[Nikola V. Frankopan|Nikole V. Frankopana Ozaljskog]]), koji nije imao nasljednika, pa je njegov ogranak Frankopana izumro. Budući da je krajem 15. stoljeća pogibelj od Turaka postala nepodnošljiva, osobito nakon što su Osmanlije neposredno prije [[Krbavska bitka|Krbavske bitke]] 1493. godine opustošili Modruš, Bernardin je odlučio povući se prema sjeveru, te je počeo graditi i nove utvrde (među kojima je istaknuto mjesto imao [[Ogulin]], izgrađen nešto prije 1500. godine). Kako se sjedište obitelji preselilo iz Modruša, završivši nešto kasnije u Ozlju, Bernardinovi su se potomci nazivali Ozaljski.  

Godine 1476. vjenčao se s [[Aragonija|aragonskom]] vojvotkinjom [[Lujza Marzano|Lujzom Marzano]] i u tom braku rodilo im se devetero djece, među kojima budući istaknuti vojskovođa [[Krsto I. Frankopan Brinjski|Krsto]], [[Kaločka nadbiskupija|kaločki]] nadbiskup [[Ivan Franjo Frankopan|Ivan Franjo]] i kći [[Beatrica Frankopan|Beatrica]], supruga hercega i hrvatskog bana [[Ivaniš Korvin|Ivaniša Korvina]]. 

=== Život u turbulentnim vremenima ===

Već od rane mladosti, život Bernardina Frankopana obilježile su stalne napetosti i sukobi, iz kojih je on nastojao izvući najveću moguću korist, kako za sebe i svoju obitelj, tako i za Hrvatsku. Bio je jedno vrijeme u dobrim odnosima s carem [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrikom III. Habsburškim]], a poslije i s [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskim]] kraljem [[Matija Korvin|Matijom Korvinom]], što je potvrđeno zarukama njegove kćeri Marije Magdalene s jednim kraljevim rođakom. S ocem je kao dječak i mladić putovao na njegovim diplomatskim misijama po Europi i upoznao mnoge značajne osobe.

Dobre odnose s kraljem Matijom kvarilo je to, što je potonji godine 1469. Frankopanima oduzeo grad [[Senj]]. Taj stoljetni frankopanski posjed su nakon Matijine smrti, a nešto prije [[Bitka na Krbavskom polju|bitke na Krbavskom polju]], pokušali njegovi stari vlasnici vratiti 1493. godine, opsjednuvši ga svojom vojskom, ali su ga obranila dva, od kralja [[Vladislav II. Jagelović|Vladislava II. Jagelovića]] novoimenovana, hrvatska bana, [[Ivan Bot Bajnski|Ivan Bot od Bajne]] i [[Emerik Derenčin|Mirko Derenčin]].

Bernardin je bio u vrlo dobrim odnosima s [[Ivaniš Korvin|Ivanišem Korvinom]], izvanbračnim sinom kralja Matije, [[herceg]]om i kasnijim hrvatskim banom. Prigodom izbora novoga kralja 1490. godine, podržavao je Ivaniša kao pretendenta na prijestolje, ali je prihvatio odluku da kraljem bude imenovan [[Vladislav II. Jagelović|Vladislav II]]. Mladom Ivanišu je nešto kasnije zapela za oko Bernardinova lijepa šesnaestogodišnja kći [[Beatrica Frankopan|Beatrica]], s kojom se i vjenčao 1496. godine. Bernardin je Beatrici tom prigodom za miraz dao gradove [[Bihać]] i [[Bosanski Novi|Novi]]. 

Sudjelujući cijeli svoj život u borbama s [[Osmansko Carstvo|Turcima]], Bernardin Frankopan našao se, kao i velik dio tadašnjeg plemstva tog dijela Hrvatske, dana 9. rujna 1493. godine u [[Krbavska bitka|Krbavskoj bitki]]. Toj je znamenitoj i istodobno tragičnoj epopeji hrvatskog naroda prethodilo nekoliko sukoba među pojedinim frankopanskim lozama, te Frankopana s drugim velikašima. Tako su se, primjerice, 1492. godine zbog nekog posjeda posvađali bratići Bernardin i [[Ivan IX. Frankapan Cetinski|Ivan IX. Cetinski]], a kad su se početkom 1493. godine pomirili, zajedno su se sukobili s banovima Botom i Derenčinom, koji su branili Senj. Ne mogavši ga osvojiti, povukli su se u [[Brinje]], ali su zatim za njima stigli banovi sa svojom vojskom i opkolili taj utvrđeni grad. Tijekom opsade smrtno je stradao ban Ivan Bot. 

Saznavši da se velika turska vojska (s oko 10.000 [[akindžija]]) vraća s velikim plijenom iz pljačkaškog pohoda po Hrvatskoj i Sloveniji, netom opustošivši [[Modruš]], posvađani hrvatski velikaši su međusobne razmirice stavili na stranu i skupa krenuli protiv zajedničkog neprijatelja, kojeg su prema zapovijedi bana [[Emerik Derenčin|Derenčina]] dočekali na [[Krbavsko polje|Krbavskom polju]]. Loša Derenčinova strategija i taktika dovela je do katastrofalnog poraza u kojem je izginula većina hrvatske vojske, te skoro svi plemići, a mali broj preživjelih odveden je u zarobljeništvo. Bernardin je bio među onima malobrojnima koji su se jedva uspjeli spasiti, jer se, uvidjevši da je poraz neizbježan, povukao s bojnog polja, odjahavši na svom brzom konju. Neki su mu kasnije predbacivali da je kukavički pobjegao, što nikad nije dokazano.
 
[[Datoteka:Modrus-Fiume County Map.jpg|mini|300px|Karta nekadašnje Modruško-riječke županije u kojoj je bila većina Bernardinovih imanja]]

Bernardin Frankopan se kontinuirano zalagao da priskrbi Hrvatskoj pomoć europskih zemalja za obranu od Turaka, koristeći pritom svoje veze s njihovim diplomatima. Poznat je bio po svojim nadahnutim osobnim istupima i vatrenim govorima pred stranim vladarima, velikodostojnicima ili parlamentima. Tako je, na primjer, 1522. godine govorio pred [[Mleci|mletačkim]] duždom Grimanijem, a vjerojatno najpoznatiji je njegov znameniti ''Govor za Hrvatsku'' ([[Latinski jezik|lat.]]: ''[[s:Oratio pro Croatia|Oratio pro Croatia]]'') održan na latinskom jeziku pred [[Njemačka|njemačkim]] državnim saborom u [[Nürnberg]]u [[19. studenoga]] 1522. godine. 

=== Posljednje godine i smrt ===

Za razliku od nekih svojih frankopanskih rođaka koji su favorizirali pripadnike [[Habsburgovci|habsburške]] dinastije u njihovom nastojanju da se prigodom izbora kralja popnu na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Bernardin je u pravilu bio protiv Habsburgovaca. Tako je 1490. godine podupirao [[Ivaniš Korvin|Ivaniša Korvina]], a bio protiv [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijana Habsburškog]], dok je 1527. godine podržao odluku pretežno slavonskog plemstva na Saboru u [[Dubrava (Zagrebačka županija)|Dubravi]] kod Čazme da se za kralja izabere [[Ivan Zapolja]]. Njegovi su rođaci u tim situacijama bili skloniji Habsburgovcima, pa su, primjerice, [[Juraj III. Frankopan|Juraj III. Frankopan Slunjski]] i [[Vuk I. Frankopan|Vuk I. Frankopan Tržački]] bili potpisnici [[Cetingradska povelja|Cetingradske povelje]], kojom je hrvatsko plemstvo na Saboru u [[Cetin|Cetingradu]] potvrdilo za kralja Maksimilijanova unuka [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda]].

Nakon što mu je 1527. godine u bitki za [[Varaždin]] poginuo sin [[Krsto I. Frankopan Brinjski|Krsto]], a nešto ranije umro i drugi sin [[Ferdinand Frankopan|Ferdinand]], gospodar [[Stari grad Ozalj|ozaljskog]] vlastelinstva, Bernardin je, nalazeći se već u poznim godinama, preminuo 1529. godine (neki izvori spominju 1530. kao godinu njegove smrti). 

== Značaj i nasljeđe ==

Živjevši u onom razdoblju hrvatske prošlosti koja je obilježena otvorenom prijetnjom [[Osmansko Carstvo|Turskog Carstva]] za goli opstanak Kraljevstva, Bernardin Frankopan je pripadao generaciji hrvatskih velikaša i boraca za opstojnost naroda i države u kojima je sazrela svijest da je nakon propasti [[Bosansko Kraljevstvo|Bosanskog Kraljevstva]] 1463. godine, a osobito poslije, za Hrvate tragične, [[Bitka na Krbavskom polju|bitke na Krbavskom polju]] potrebno intenzivirati napore za dovođenje djelotvorne pomoći iz politički i vojno jakih europskih zemalja za borbu protiv Turaka, jer pomoć koja dolazi s [[budim]]skog kraljevskog dvora nije i neće biti dovoljna.

Neki povjesničari drže da je upravo Bernardin prvi na dramatičan način Europljane upozorio na važnost Hrvatske kao ''predziđa kršćanstva'' ([[Latinski jezik|lat.]]: „''[[Antemurale Christianitatis|antemurale christianitatis]]''“) koje štiti [[Europa|Europu]] pred islamskim prodorom. Međutim, od izdašnije pomoći europskih moćnika nije bilo ništa, jer su se oni uglavnom bavili međusobnim sukobima za teritorijalnu prevlast ili vjerskim ratovima, a Hrvatskoj je pomoć stizala „na kapaljku“.

Bernardinovi su nasljednici i rođaci tijekom 16. stoljeća, zbog premoći osmanske vojne sile, morali napustiti veliki dio frankopanskih posjeda ([[Bihać]], [[Drežnik (stari grad)|Drežnik]], [[Tržac]], [[Gornji Furjan|Furjan]], [[Cetin|Cetingrad]], [[Mala Kladuša|Malu]] i [[Velika Kladuša|Veliku Kladušu]] i dr.) i preseliti se na krajnje zapadno područje Hrvatske.

Budući da su svi njegovi sinovi umrli prije njega, Bernardina je 1529. godine izravno naslijedio unuk [[Stjepan IV. Frankopan Ozaljski]], sin [[Ferdinand Frankopan|Ferdinandov]]. Stjepan IV. sjedište je imao u [[Stari grad Ozalj|Ozlju]] i bio posljednji izdanak [[modruš]]ko-ozaljske grane Frankopana. Njegova sestra [[Ana Katarina Zrinska|Katarina]] udala se za slavnog [[Nikola Šubić Zrinski|Nikolu Zrinskog Sigetskog]], pa su preko nje Zrinski naslijedili dio prostranih frankopanskih imanja.

Značaj velikog erudita Bernardina Frankopana se, osim na vojnom i diplomatskom polju, očitovao i na području obrazovanja i kulture, te graditeljstva. Njegovavši [[hrvatski jezik]] i [[Glagoljica|glagoljsko pismo]], on je dao prevesti [[Biblija|Bibliju]] na hrvatski. Početak prevođenja te Biblije, 1521., ujedno je i prvi zabilježeni rad na prevođenju Svetog pisma na hrvatski jezik (sljedeći su Bibliju na hrvatski počeli prevoditi hrvatski protestanti 1557.).<ref>{{Citiranje knjige|title=Hrvatski biblijski prijevodi i inačice – od autora do izdanja u: Tragovi tradicije, znakovi kulture. Zbornik u čast Stipi Botici|author=Zrinka Jelaska|authorlink=Zrinka Jelaska|coauthors=|origdate=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=Evelina Rudan, Davor Nikolić, Josipa Tomašić|url=|format=|edition=2018.|language=|pages=388.|publisher=Hrvatska sveučilišna naklada, Hrvatsko filološko društvo, Matica hrvatska|location=Zagreb|others=|quote=|accessdate=|isbn=978-953-169-379-0|id=}}</ref> Godine 1486. izdao je znameniti [[Modruški urbar|Modruški]] [[Urbari|urbar]], knjigu kodeksa pravnih i društvenih normi, važan povijesni dokument, izvorno pisan glagoljicom, kojim su se uređivali odnosi između feudalca i kmetova, i koja je izvor agrarnih i demografskih podataka.

== Utvrde Bernardina Frankopana ==
<gallery>
Datoteka:Tržan-grad (Modruš) - jugozapad.JPG|[[Tržan-grad (Modruš)|Tržan grad]] u [[Modruš]]u - Bernardinovo sjedište
Datoteka:Croatia Drivenik castle.jpg|[[Drivenik (gradina)|Drivenik kod Crikvenice]] 
Datoteka:Gradina Grizane 210907.jpg|[[Grižane]] u [[Vinodol]]u
Datoteka:Burg Ogulin.jpg|Kaštel u [[Ogulin]]u
Datoteka:Dobovac-Karlovac.JPG|Dubovac u [[Karlovac|Karlovcu]]
Datoteka:Zugang Schloss Ozalj1.JPG|[[Stari grad Ozalj|Burg u Ozlju]]
Datoteka:Ribnik (Sa istočne strane).png|[[Ribnik]] kod Karlovca
Datoteka:Bihac tvrdi grad AD 1590.jpg|[[Bihać|Utvrđeni grad Bihać]]
</gallery>

== Poveznice ==

* [[Frankopani]]
* [[Obiteljsko stablo knezova Frankopana]]
* [[Modruš]]
* [[Ozalj]]
* [[Krbavska bitka]]
* [[Krsto I. Frankopan Brinjski]]
* [[Ivaniš Korvin]]
* [[Biblija]]

== Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{
* [http://library.foi.hr/lib/knjiga.php?B=20&H=&E=&V=&lok=&zbi=&item=86332&upit=94(497.5):929 Milan Kruhek: Knezovi Modruški Bernardin i Krsto Frankopan: mačem i govorom za Hrvatsku]
* [https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=20429 Bernardin Frankopan u Enciklopediji LZMK]
* [https://hrcak.srce.hr/file/118498 Bernardin Frankopan u izvornom znanstvenom radu akademika Petra Strčića] 
* [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6286 Frankopan, Bernardin Ozaljski - Hrvatski biografski leksikon], [[Petar Strčić]] (1998.) 
* [https://www.ozalj.hr/index2/images/grad_ozalj_monografija.pdf Ozalj - vjerojatno mjesto Bernardinova rođenja] 
* [http://www.hic.hr/books/pavlicev/06.htm Bernardin Frankopan - apologet i tražitelj pomoći Europe za Hrvatsku] 
* [http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&lang=en&rad=454283 Gradnja novih utvrda u Bernardinovo doba] 
* [http://www.croatianhistory.net/etf/likka.html Urbar modruški - jedna od niza knjiga glagoljičke baštine iz Bernardinova doba] 
* Hrvoje Kekez, [https://bib.irb.hr/datoteka/438224.Hrvoje_Kekez-Bernardin_Frankapan_i_Krbavska_bitka.pdf ''Bernardin Frankapan i Krbavska bitka: je li spasio sebe i malobrojne ili je pobjegao iz boja?''], ''Modruški zbornik'', 2009. (3)
* Violeta Moretti, [https://www.bib.irb.hr/513676/download/513676.165_186.pdf ''Oratio pro Croatia Bernardina Frankapana''], ''Modruški zbornik'', 2009. (3)  

{{GLAVNIRASPORED:Frankopan, Bernardin}}
[[Kategorija:Frankapani|Bernardin]]
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
[[Kategorija:Povijest Hrvatske (1102. – 1527.)]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Životopisi, Ogulin]]
[[Kategorija:Hrvatski latinisti]]