Vidi kôd stranice Banovina Hrvatska


{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime=Banovina Hrvatska
|hr_ime=Banovina Hrvatska
|izvorno_ime=
|genitiv = Banovine Hrvatske
|kontinent        = Europa
|regija           = Balkan
|status           = Autonomna banovina u sklopu Kraljevine Jugoslavije
|era              = [[Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji|Međuratno razdoblje]]<br>[[Drugi svjetski rat]]
|carstvo          = 
|vlada_tip        = Kondominij Hrvatskog sabora (''de facto'' Bana) i Kralja
|godina_start       = [[1939.]]
|godina_kraj         = [[1941.]]
|datum_start       = [[23. kolovoza]] [[1939.]]
|datum_kraj        = [[10. travnja]] [[1941.]]
|događaj_start      = [[Sporazum Cvetković-Maček]]
|događaj_kraj        = [[Travanjski rat]]
|p1               = Kraljevina Jugoslavija
|flag_p1          = Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg
|s1               = NDH
|flag_s1          = Flag of Independent State of Croatia.svg
|s2               = Kraljevina Italija
|flag_s2          = Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg
|s3               = Kraljevina Mađarska
|flag_s3          = Flag of Hungary 1940.svg
|s4               = 
|flag_s4          = 
|zastava       = Civil Flag of Banovina of Croatia.svg
|zastava_i = Hrvatska zastava
|grb       = Greater coat of arms of the Banate of Croatia.svg
|fusnote = <sup>1</sup> Manji grb, u sastavu pečata, isprava, biljega i sl.
|grb_i = Hrvatski grb|<sup>1</sup> 
|mapa        = Banovina Hrvatska kotari.jpg
|mapa_opis = Zemljovid Banovine Hrvatske
|jezik = hrvatski
|glavni_grad          = [[Zagreb]]
|vođa1            = [[Ivan Šubašić]]
|godina_vođa1     = [[1939.]] – [[1941.]]
|titula_vođa      = [[Ban]]
|zamjenik1        = [[Ivo Krbek]]
|godina_zamjenik1 = [[1939.]] – [[1941.]]
|titula_zamjenik  = [[Podban]]
|događaj1           = [[s:Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o Banovini Hrvatskoj]]
|datum_događaj1      = [[26. kolovoza]] [[1939.]]
|događaj2           = 
|datum_događaj2      = 
|vremenska_zona       = +1
|stat_godina1   = 1931.
|stat_godina2   = 1939.
|stat_pop1    = 4024601
|stat_pop2    =4403199<ref name="Karta" />
|stat_površina1  = 65456 
|himna = 
|geslo = 
|vjera = [[rimokatoličanstvo]], [[pravoslavlje]], [[islam]] 
|legislatura      = [[Hrvatsko narodno zastupstvo]]<br>Kabinet Bana
|valuta = [[Jugoslavenski dinar]]<br>[[Kuna (novac)|Kuna]] ili Banovac ''(namjera)''<ref name="hnb"/>
}}
'''Banovina Hrvatska''' je bila autonomna teritorijalna jedinica unutar [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].

== Uzroci nastanka ==
Njen nastanak je rezultat suradnje hrvatskih političkih vođa s vođama Srba [[Prečani|Prečana]] i prinudnog napuštanja koncepta centralizma od strane srbijanskih političara i dvora. Stvorena je na temelju političkog sporazuma između [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]], predsjednika jugoslavenske vlade i predstavnika srbijanskih političkih čimbenika okupljenih oko kneza namjesnika [[Pavle Karađorđević|Pavla]] i [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]], čelnika [[Hrvatska seljačka stranka|HSS-a]] i [[Seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratske koalicije]] (u kojoj je sudjelovala [[Prečani|prečanska]] [[Samostalna demokratska stranka]]) predstavnika najjače hrvatske političke skupine (tzv. [[sporazum Cvetković-Maček|sporazum Cvetković-Maček)]]. Zakonski počinje postojati donošenjem [[s:Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredbe o Banovini Hrvatskoj]] [[26. kolovoza]] [[1939.]] Poznata je kao "mačekovsko rješenje hrvatskoga pitanja".<ref>[[#refbilandzic|Bilandžić]], 99.</ref>

Banovina Hrvatska rezultat je pokušaja rješavanja hrvatskog pitanja i stvaranja mogućnosti za opstanak jugoslavenske države u okolnostima zaoštrenih europskih političkih prilika uoči [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]]. Hrvatska strana smatrala je utvrđena rješenja privremenima, tj. etapom u cjelovitu preuređenju jugoslavenske kraljevine. Banovina Hrvatska uspostavljena je na temelju članka 116. Ustava iz 1931., dakle kao izvanredna mjera, uz istodobno raspuštanje Narodnoga predstavništva, kako bi se izbjeglo neizvjesno potvrđivanje Uredbe u Narodnoj skupštini. Njezinom uspostavom bitno su se promijenile političko-teritorijalna organizacija i ovlasti vlasti [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], jer je stvorena zasebna jedinica sa širokim ovlastima u području zakonodavne, upravne i sudske vlasti s obilježjima državnosti, koja su je približavala statusu federalne jedinice.<ref name="Hrvatska">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]: [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5743 Banovina Hrvatska]</ref>

Banovinu Hrvatsku činile su dotadašnje banovine [[savska banovina|Savska]] i [[primorska banovina|Primorska]] te kotari [[Dubrovnik]], [[Ilok]], [[Šid]], [[Brčko]], [[Gradačac]], [[Derventa]], [[Travnik]] i [[Fojnica]], dakle najveći dio područja Kraljevine Jugoslavije s većinskim [[hrvat]]skim pučanstvom. U njezine su ovlasti preneseni poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja, pravde, prosvjete i unutarnje uprave, tj. većina poslova, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih te onih poslova koji su osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav. Poslije je tim ovlastima dodano sudstvo i oružništvo. Banovina je imala veliko značenje, jer je njome obnovljena [[hrvatsko državno pravo|hrvatska državnost]], izgubljena [[1918.]], konsolidiran je nacionalni prostor, a zadobivena je i toliko željena autonomija od Beograda. Po prvi put još od [[Hrvatsko Kraljevstvo|srednjeg vijeka]], većina hrvatskog naroda se našla u jednoj teritorijalnoj jedinici. [[Hrvati]] su dočekali stvaranje Banovine kao prvi korak prema hrvatskoj nezavisnosti.<ref name="Hrvatska" />

Predviđena je potrebna financijske samostalnost iz autonomnih prihoda kako bi Banovina uspješno mogla obavljati poslove iz svojih ovlasti. Organizacija vlasti u Banovini Hrvatskoj predviđala je da zakonodavnu vlast u ovlastima Banovine obavljaju zajednički [[Hrvatski vladari#Karađorđevići|kralj]] i Sabor. [[Sabor]] je vrhovno zakonodavno i predstavničko tijelo u poslovima iz ovlasti Banovine. Upravnu vlast imao je [[ban]], koji je morao supotpisati svaki pisani čin kraljevske vlasti u Banovini. Bana je imenovao kralj, a odgovoran je Saboru i kralju. Banska se vlast ostvarivala preko 11 odjela kojima su na čelu bili odjelni predstojnici što ih je postavljao ban. Prvi ban Banovine Hrvatske bio je [[Ivan Šubašić]].<ref name="Hrvatska" />

== Povijest ==
===Pozadina===
{{Glavni|Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji}}
[[Datoteka:Banovine Jugoslavia.png|mini|lijevo|[[Banovine Kraljevine Jugoslavije|Banovine u Kraljevini Jugoslaviji]] su uspostavljene da se u što više njih stvori srpska većina. [[Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji|Hrvatska]] je podijeljena na [[Savska banovina|Savsku]] bez istočnoga Srijema i [[Primorska banovina|Primorsku banovinu]] bez Dubrovnika i Boke Kotorske.]] 
Kraljevina SHS bila je nedemokratska monarhija s prevlašću [[Beograd]]a, Srbije i dinastije Karađorđević u kojoj su nesrpski narodi bili dovedeni u neravnopravan položaj: financijski su iskorištavani, a oko 90% ministara, dužnosnika i visokih časnika su bili [[Srbijanci]] i [[Crnogorci]]. Učestali su bili progoni i politička ubojstva. Kada su se 1927. protiv centralizma ujedinili [[Hrvati]] i [[Srbi u Hrvatskoj|hrvatski Srbi]], sklopivši [[seljačko-demokratska koalicija|Seljačko-demokratsku koaliciju]], bio je to poticaj da se u beogradskoj Narodnoj skupštini [[Atentat u Narodnoj skupštini 1928.|izvrši atentat]] na najistaknutije hrvatske zastupnike na čelu sa [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]]. Iduće godine proglašena je [[šestosiječanjska diktatura|izravna diktatura]] kralja Aleksandra. Država je podijeljena na banovine i dobila je novo ime, [[Kraljevina Jugoslavija]]. HSS na čelu s Mačekom tražio je javno 1932. povratak na 1918. i novi ustroj zemlje. Nakon 1928. hrvatski zastupnici su provodili opstrukciju Narodne skupštine, zasjedajući u [[sabor]]nici na Trgu sv. Marka kao [[Hrvatsko narodno zastupstvo]]. Brojnim organizacijama HSS-a, poput ''Zaštite'', ''Hrvatske žene'', ''Gospodarske sloge'', ''Hrvatskog radničkog saveza'' i sl. premrežili su hrvatske krajeve i zapravo uspostavili svoj sustav vlasti. [[Hrvatsko pitanje]] postalo je od presudne važnosti za opstanak države. Odnosi u zemlji promijenili su se poslije [[Aleksandar I. Karađorđević|atentata na kralja Aleksandra 1934.]] kojega je izveo [[VMRO]] uz pomoć [[Ustaše|ustaša]] u [[Marseille]]su. Kraljevina Jugoslavija se uskoro odvaja od politike francuske i [[versajska mirovna konferencija|versailleske Europe]] te skreće prema fašizmu.<ref name="Pavličević">[[Dragutin Pavličević]], ''[http://www.hic.hr/books/pavlicev/08.htm Kratka politička i kulturna povijest Hrvatske]'', Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998.</ref>

=== Nastanak sporazuma ===
{{Glavni|Sporazum Cvetković-Maček}}
[[Datoteka:SporazumC-M.jpg|mini|Zajednička slika aktera sporazuma, [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] i [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]]]]
Nakon smjene [[Bogoljub Jevtić|Bogoljuba Jevtića]], za premijera je [[1935.]] postavljen [[Milan Stojadinović]], vođa Jugoslavenske radikalne zajednice (sačinjavale su je JNS, JMO i SLS). Stojadinović, doduše, počinje pregovore s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] oko statusa Hrvatske, ali za njegova mandata oni neće biti završeni. Iako je režimskoj listi, pomoću snažnih mjera političkog terora i izbornih prijevara, pripala većina na izborima za Narodnu skupštinu [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] [[1938.]], duboka politička kriza dovodi [[5. veljače]] [[1939.]] do pada vlade [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]]. Knez [[Pavle Karađorđević]] povjerava sastav nove vlade ranijem ministru [[Dragiša Cvetković|Dragiši Cvetkoviću]]. U svom programskom govoru Cvetković najavljuje da vlada treba riješiti i [[hrvatsko pitanje]], što je bilo prvo priznanje postojanja hrvatskog pitanja. Pregovori Mačeka i Cvetkovića započeli su u travnju. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici [[Samostalna demokratska stranka|Samostalne demokratske stranke]] koja je okupljala Srbe [[Prečani|Prečane]] i još od [[1927.]] bila u koaliciji s HSS-om ([[Seljačko-demokratska koalicija]]). Predstavnici oporbenih srbijanskih stranaka, s kojima je SDK zajednički nastupila na prijašnjim izborima [[1935.]] i [[1938.]], odbili su sudjelovati u pregovorima.

Početkom srpnja Cvetković i Maček našli su se u [[Ivan Šubašić|Šubašićevoj]] kući u [[Vukova Gorica|Vukovoj Gorici]], gdje postižu privremeni sporazum o opsegu Banovine.<ref name="pravo">[http://www.hdpz.htnet.hr/broj239/Mijatovic.htm Prilozi za proučavanje hrvatske financijskopravne prošlosti (III.), prof. dr. sc. Nikola Mijatović, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Politički zatvorenik, br. 239, veljača 2012.]</ref> Pregovori su se oduljili i zapali u ozbiljnu krizu početkom kolovoza. Vijesti o neizbježnom približavanju [[Drugi svjetski rat|velikog rata u Europi]] utjecale su na spremnost obiju strana da sklope sporazum kojim bi se "koliko-toliko zatrapao jaz između Hrvata i Srba".<ref name="vm">Vladko Maček: Memoari, str. 191</ref> Na Mačeka je osobito utjecao [[Juraj Krnjević]], koji u to doba boravi u [[Emigracija|emigraciji]] u [[Švicarska|Švicarskoj]].<ref name="vm"/> Maček i Cvetković te šestorica stručnjaka, koji su radili na razgraničenju ovlasti resora (hrvatski članovi povjerenstva bili su [[Juraj Šutej|dr. Juraj Šutej]] kao glavni stručnjak te sveučilišni profesor dr. Ivo Krbek i financijski stručnjak Ljudevit Filipančić kao pomoćnici, dok su srpsku stranu predstavljali dr. Konstantinović, dr. Ilić i dr. Tasić) sastali su se na Mačekovu imanju u [[Kupinec|Kupincu]] i radili na sporazumu [[16. kolovoza|16]].–[[20. kolovoza]] točno u ponoć.<ref name="pravo"/>

Sporazum je konačno dovršen [[23. kolovoza]]. [[24. kolovoza]] na [[Bled]]u [[Pavle Karađorđević|knez Pavle]] primio je Cvetkovića i Mačeka u audijenciju, na kojoj je razgovarao o sporazumu te je inzistirao da Maček uđe u novu vladu.<ref name="pravo"/> Iako on to u tom trenutku nije kanio, na kraju je pristao.<ref name="pravo"/> [[Hrvatsko narodno zastupstvo]] (hrvatski zastupnici u Narodnoj skupštini [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]) odobrilo je sporazum sa 80 glasova za i jednim protiv. Nakon što je sporazum odobrio i namjesnik [[Pavle Karađorđević|knez Pavle]], sastavljena je [[26. kolovoza]] nova vlada, u kojoj Maček preuzima mjesto potpredsjednika, a HSS ima još četiri ministra. Istoga dana donesena je [[s:Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o banovini Hrvatskoj]], kojom je Banovina dobila posebno hrvatsko predstavničko tijelo (Sabor), uz kraljevu sankciju isključivo kompetentan za donošenje autonomnih propisa, te autonomnu vladu na čelu s [[ban]]om, odgovornim samo [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]].

Ovaj sporazum pravno je utvrđen vladinom Uredbom o Banovini Hrvatskoj na osnovi čl. 116. Ustava, koji je dozvoljavao da ''kruna'' može raditi mimo ustavnih odredbi i zakonskih propisa u okolnostima rata, mobilizacije, nereda i pobuna, koje bi dovodile u pitanje javni poredak i sigurnost države, ili kada su ugroženi javni interesi.

=== Reakcije na Sporazum ===
{{Dvostruka slika|left|Maček Jutarnji list 1939.jpg|150|Velika Hrvatska (Hrvatski Domobran).jpg|150|[[Jutarnji list]] prenosi [[Vladko Maček|Mačekovu]] izjavu: "Vlast u Hrvatskoj nalazi se potpunoma u rukama hrvatskog naroda"|[[Hrvatski domobran (časopis, Buenos Aires)|Hrvatski domobran]] Banovinu Hrvatsku naziva "ostacima ostataka nekoć slavnog Kraljevstva Hrvatskog".}}

[[29. kolovoza]] u sabornici na Trgu sv. Marka zasjedalo je [[Hrvatsko narodno zastupstvo]], koje je s 80 glasova za i jednim protiv prihvatilo sporazum.<ref>[http://www.hss-smz.org/index.php/parks-home Povijest HSS-a 1904.-1940.], HSS Sisačko-moslavačke županije</ref> Hrvati su uglavnom s oduševljenjem dočekali potpisivanje sporazuma. Tako je, primjerice, u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] održan javni skup i proslava s oko pet tisuća prisutnih.<ref>Suzana Leček: [http://hrcak.srce.hr/file/12218 ''Slavonski Brod i uspostava Banovine Hrvatske 1939.''], Scrinia Slavonica, Vol.5 No.1. rujna 2005.</ref>

Najbrojniji nezadovoljnici bili su Srbi u Hrvatskoj, koji su gotovo odmah počeli tražiti autonomiju ili izdvajanja svojih srezova i kotara iz Banovine (primjer je [[Vukovarska rezolucija]]), potpirivani djelovanjem Srpskog kulturnog kluba i pokreta ''Srbi na okup''. [[Srpska pravoslavna crkva]] nije podržavala hrvatsku autonomiju.<ref name="Valenta">[http://www.hic.hr/dom/288/dom19.htm Dom i svijet, br. 288., 20. ožujka 2000.] Anto Valenta: Podjela Bosne i borba za cjelovitost</ref> Mnogi srbijanski političari bili su nezadovoljni Sporazumom, smatrajući da se Hrvatima previše popustilo, rasla je djelatnost [[četnici|četnika]], pro-nacističke organizacije ''Zbor'' [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] i sličnih. [[Ustaše]] i drugi hrvatski nacionalisti osuđivali su sporazum sa Srbima i nazivali Mačeka izdajnikom jer su bosanskohercegovačke muslimane smatrali dijelom hrvatskoga naroda. [[Ustaše]] su kao granice "[[Hrvatsko državno pravo|povijesne Hrvatske]]" vidjeli [[Zemun]], rijeku [[drina|Drinu]] i [[Boka Kotorska|Boku Kotorsku]]. Nisu bili zadovoljni ni [[Komunistička partija Jugoslavije|komunisti]], jer su ih vlasti nastavile nesmiljeno progoniti, u čemu su sudjelovale i institucije Banovine Hrvatske. Po njihovoj ocjeni, hrvatska i srpska [[buržoazija]] nagodile su se za vlast i položaje na račun radnika i seljaka.<ref>[http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/p_kraljevina.html HercegBosna.org] Kraljevina Jugoslavija: Prokleta avlija (1918.-1941.)</ref>

[[Jugoslavenska radikalna zajednica]] (JRZ), koja je od 1935. do 1941. bila vladajuća stranka Kraljevine Jugoslavije, u skladu s politikom središnje vlade mijenja 1939. godine ideologiju - te odustaje od jugounitarizma i počinje se zalagati za federalizam. Promjena ideologije uvjetovala je neformalni raspad JRZ-a na slovensku, muslimansku i srpsku frakciju, a ubrzo i raspad srpske frakcije na pristalice federalnoga uređenja Jugoslavije te na pristalice stvaranja [[Velika Srbija|Velike Srbije]].<ref>{{Citiranje časopisa|last=Regan|first=Krešimir|authorlink=|coauthors=|title=Djelovanje Jugoslavenske radikalne zajednice u doba Banovine Hrvatske (1939–1941)|url=https://hrcak.srce.hr/file/163237|date=|year=2007.|month=|journal=Studia lexicographica|volume=1|issue=|pages=217–254|id=|accessdate=8. srpnja 2021.}}</ref>

Negodovanje postignutim Sporazumom i nagovještajima daljeg preuređenja zemlje, u svojim su proglasima u Bosni i Hercegovini istaknuli ljevičari u [[Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji|Bosni i Hercegovini]]. Svojim prosvjedom oglasila se i dio bosanskohercegovačke akademska mladeži na studijima u [[Beograd]]u i [[Zagreb]]u; tu su neki istaknuli i zahtjev za autonomijom BiH. [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazumom Cvetković-Maček]] je otvoren čitav niz problema, za koje nisu odmah ponuđena adekvatna rješenja; tako i problem BiH. Među tamošnje narode uvukao se nemir i pozivima "na okup" zbijali su se redovi u nastojanju da se zaštite nacionalni interesi u tom nestabilnom dobu.<ref name="Valenta" /> Mačekovo je stajalište bilo da se najprije provedu slobodni i demokratski izbori te potom dovrši federalizacija zemlje, dok je srpska strana tražila da se prije saziva parlamenta uspostave i druge jedinice. Politički čimbenici Srbije tražili su da se cjelokupan prostor [[BiH]] uključi u treću, srpsku jedinicu ([[Velika Srbija]]). Muslimani su zagovarali autonomiju BiH, dok su iskrsnula pitanja položaja Crne Gore, Vojvodine, pa čak i Makedonije. Prije okončanja rasprava Jugoslavija se [[Travanjski rat|početkom]] [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]] raspala. Sporovi su nastavljeni u krugu oko izbjegličke vlade, ali bez ikakvih učinaka.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] [http://proleksis.lzmk.hr/10722/ Banovina Hrvatska]</ref>

=== Puč i Travanjski rat ===
{{glavni|Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|Travanjski rat|NDH#Proglašenje|l3=Uspostava NDH}}
[[Datoteka:Maček polaže prisegu, ožujak 1941..jpg|desno|mini|250px|Maček polaže prisegu preuzimajući mjesto potpredsjednika pučističke vlade generala Dušana Simovića, ožujak 1941.]]
Iako se [[Kraljevina Jugoslavija]], zajedno s Banovinom Hrvatskom, pokušala održati van rata, to joj je sve teže uspijevalo. Jedva održavana, vlada Cvetković-Maček je srušena nakon pristupanja Jugoslavije [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] (25. ožujka 1941.), kada je 27. ožujka 1941., uz pomoć zapadnih obavještajnih službi, izvršen vojni udar generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]], te umjesto [[Pavle Karađorđević|regenta Pavla]], punoljetnim je proglašen [[Petar II. Karađorđević|kralj Petar II.]]<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]]: [http://proleksis.lzmk.hr/29379/ Jugoslavija]</ref> Iako je jedan od ciljeva udara bio ukidanje hrvatske autonomije, približavanje rata nagnalo je pučiste na traženje saveznika u Hrvatima.<ref name="kulturklub"/> Vlada generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] nastojala je nagovoriti [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] na ponovno preuzimanje dužnosti potpredsjednika vlade [[Banovina Hrvatska#Simovićeve odluke|ustupcima]] kojima bi se hrvatska autonomija protegnula na žandarmeriju i sudove.

Stalna politička i socijalna kriza u zemlji dovela je do njezina trenutačnog [[Travanjski rat|raspada u travnju 1941.]], bez borbe, kada i kralj i vlada bježe u inozemstvo. Raspad Jugoslavije, sazdane na velikosrpskoj hegemoniji i represiji, pokazao je njezinu povijesnu slabost, jer su je napustili svi, pa i sam dvor i vlada izbjegavši iz zemlje. Hrvati raznih političkih boja su diljem područja današnje Hrvatske i BiH dizali [[Travanjska revolucija 1941.|pobune]], ne znajući za pobune u drugim krajevima, i proglašavali samostalnu hrvatsku državu. Ulaskom osovinskih postrojba došle su druge političke zbilje. Granice nisu skrojene po želji hrvatskog naroda, nego po volji okupatora. Poslije [[NDH|proglašenja NDH]], 10 travnja 1941. nije bilo ni dana bezvlašća jer su se sve institucije Banovine Hrvatske stavile na raspolaganje novouspostavljenoj državi,<ref>[[#refbilandzic|Bilandžić]], 124.</ref> ali ne zbog pristajanja uz osovinsku ideologiju, nego zbog želje za svojom hrvatskom državom i što nisu željeli živjeti u Jugoslaviji.<ref>Alojzije Stepinac na suđenju.</ref>

Vršitelj dužnosti bana Banovine Hrvatske, odjelni predstojnik Žilić, na kojega je [[Ivan Šubašić]] prilikom odlaska iz zemlje prenio svoje ovlasti, službeno je predao vlast Kvaterniku.<ref name="49 mjeseci, 75">[[Ivan Košutić]] – ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 75</ref> Nakon [[s:Proglašenje NDH|proglasa o uspostavi NDH]] [[Slavko Kvaternik]] je upotrijebio stari banovinski administrativni aparat i potpuno se oslonio na postrojbe [[Hrvatska seljačka zaštita|Hrvatske seljačke i građanske zaštite]], koje su u Zagrebu raspolagale s oko 4.000 ljudi,<ref>N. Kisić-Kolanović, “Drama vojskovođe”, Časopis za suvremenu povijest 3, Zagreb, 1996., 384.</ref> a na čitavom području Banovine Hrvatske s oko 142.000 pripadnika.<ref>Ivan de Mihalovich: ''Istina o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'', Buenos Aires, 1991., Travanjska revolucija</ref> Već [[11. travnja]] iz Kabineta zamjenika Poglavnika izdana je naredba da do konstituiranja vlade Nezavisne Države Hrvatske sve upravne poslove imaju obavljati odjeli Banske vlasti.

U emigraciju, u [[London]]u, ban [[Ivan Šubašić]] je politički djelovao pozivajući se na svoju funkciju, kao i članovi vlade. Predsjednik kraljevske vlade postao je [[1944.]] i s [[Josip Broz Tito|Titom]] je potpisao [[Sporazumi Tito-Šubašić|dva sporazuma]], koji su omogućili suradnju partizanskog pokreta i vlade. Potpredsjednik vlade [[Juraj Krnjević]] nastojao je u političkim igrama unutar vlade sačuvati jamstva da će Banovina nakon završetka rata i savezničke pobjede biti obnovljena.

== Teritorij i granice ==
[[Datoteka:Creation of Banovina.png|mini|lijevo|180px|<br/>{{legenda|#00008B| [[Savska banovina]]}}{{legenda|#9400D3| [[Primorska banovina]]}}{{legenda|#B0C4DE| Dodani kotari}}]]
[[Datoteka:Etnička struktura Bosne i Hercegovine 1895. godine.png|180px|minijatura|desno|Vjerski sastav BiH prema rezultatima popisa 1895., po tadašnjim kotarima.]]
[[Datoteka:BiH_banovine_omjer_HS.png|mini|lijevo|180px|Omjer Hrvata i Srba po kotarima, koga je više 1931.]]
[[Datoteka:BiH_banovine.png|mini|desno|180px|Etnička slika BiH 1931]]

Banovina je nastala spajanjem dotadašnje [[Savska banovina|Savske]] i [[Primorska banovina|Primorske banovine]], uz dodatak većinski hrvatskih kotareva iz ostalih banovina ([[Brčko]], [[Derventa]], [[Dubrovnik]], [[Fojnica]], [[Gradačac]], [[Ilok]], [[Šid]] i [[Travnik]]). Obuhvaćala je površinu od 65.456&nbsp;km.<ref>Stjepan Srkulj i Josip Lucić, Hrvatska povijest u dvadeset pet karata, Prošireno i dopunjeno izdanje, Zagreb 1996., 101.</ref>

Pri stvaranju nove jedinice primijenjeno je povijesno načelo (područja [[Trojednica|Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije]]) te etničko načelo - oduzeti su većinski srpski istočni [[Srijem]], kotar [[Dvor na Uni]] te [[Boka kotorska]], a dodani većinski hrvatski kotarevi iz BiH. Do ovakvih se granica došlo nakon teških pregovora, tako da nijedna strana nije do kraja bila zadovoljna. Srpska strana stoga što je niz kotareva sa srpskom većinom ostao unutar Banovine, a hrvatska jer nije uključila Zapadnu Bosnu ([[Turska Hrvatska|Tursku Hrvatsku]]), te [[Baranja|Baranju]] i Sjevernu [[Bačka|Bačku]]. Granice Banovine su smatrane privremenima i naglašeno je da će doći do daljnjih promjena u sklopu preuređenja države. [[Hrvati u Vojvodini|Hrvati u Sjevernoj Bačkoj i Baranji]] tražili su na brojnim manifestacijama sjedinjenje šest kotara u kojima su imali apsolutnu većinu ([[Darda]], [[Batina]], [[Subotica]], [[Sombor]], [[Apatin]] i [[Odžaci (Odžaci, Srbija)|Odžaci]]), za koje se uvriježio naziv ''[[Bačka Hrvatska]]''.<ref>Krešimir Bušić: [http://hrcak.srce.hr/file/27968 ''Odjeci uspostave Banovine Hrvatske u hrvatsko-bunjevačkoj javnosti''], Druš. istraž. God. 14 (2005), br. 4-5 (78-79), str. 719-741</ref> Hrvati iz [[Ravno]]g i [[Popovo polje|Popova polja]] zatražili su također pripajanje Hrvatskoj.<ref name="ispostava"/>
Administrativno i teritorijalno, Banovina Hrvatska je bila [[upravna podjela Banovine Hrvatske|podijeljena]] na [[gradovi u Banovini Hrvatskoj|gradove]], [[kotari u Banovini Hrvatskoj|kotare]] i [[Općine u Banovini Hrvatskoj|općine]].<ref name="hpa"/> Imala je dvadeset pet gradova i devedeset devet kotara s četiri ispostave, međusobno podijeljenih između Banske vlasti u Zagrebu i Ispostave Banske vlasti u Splitu<ref name="hpa">Krešimir Regan i Tomislav Kaniški, Hrvatski povijesni atlas, Zagreb 2003., 277., zemljovid 201., Upravna podjela Banovine Hrvatske.</ref>. Broj općina teško je utvrditi jer se tijekom postojanja Banovine Hrvatske stalno mijenjao, ovisno o prirastu ili padu stanovništva na nekom području. Stoga se taj broj može zaokruži na približno 700 općina.<ref name="kulturklub">Krešimir Regan: [http://hrcak.srce.hr/file/48435 ''Srpski kulturni klub i Banovina Hrvatska''], Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.2. listopada 2008..</ref>

Stvaranje Banovine Hrvatske trebao je biti prvi korak u konceptu nacionalnog preuređenja države pa se očekivalo i skoro formiranje srpske banovine, čiji je naziv, prema sačuvanom Nacrtu uredbe o njezinoj organizaciji, trebao biti "Srpska zemlja". Ova nova upravna jedinica trebala je biti sastavljena od teritorija [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|preostalih banovina]], izuzev Dravske ([[Vrbaska banovina|Vrbaska]], [[Drinska banovina|Drinska]], [[Zetska banovina|Zetska]], [[Dunavska banovina|Dunavska]], [[Moravska banovina|Moravska]] i [[Vardarska banovina|Vardarska]]) i imati sjedište u [[skoplje|Skoplju]]. U nadležnosti banovine "Srpske zemlje" bili bi svi poslovi, koji su stavljeni u nadležnosti Banovine Hrvatske, a predviđena su i identična rješenja za oblasti upravne i zakonodavne vlasti. ''Nacrt uredbe o organizaciji Srpske zemlje''<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00001/138_36.pdf|title=izvod iz Nacrta uredbe o organizaciji Srpske zemlje, str. 34 i 35 PDF-a|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate=15. kolovoza 2018.}}</ref> i njegova provedba trebali su biti drugi korak u budućem preuređenju zemlje. Ovako zamišljen koncept upravne reorganizacije nikad nije ostvaren jer je izbio [[Drugi svjetski rat]]. Politički predstavnici Hrvata, pa i sam [[Vladko Maček|Maček]], nisu smatrali granice Banovine Hrvatske konačno određenima i očekivali su da one to postanu nakon povlačenja granica između srpske i hrvatske jedinice. Položaj [[Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji|Bosne i Hercegovine]] u tom se kontekstu razmatrao u više inačica koje su opet ovisile od daljnjeg razvoja događaja u zemlji. U slučaju da se, pokraj hrvatske i srpske, stvori još i [[Dravska banovina|slovenska autonomna banovina]], podržale bi se autonomije Vojvodine te BiH. Ako to ne bi bilo moguće, onda bi se tražio plebiscit.<ref name="Valenta"/>

== Stanovništvo ==
[[Datoteka:Hrvati Banovina Hrvatska NDH popis 1931.jpg|mini|280px|desno|Zemljovid "[[Hrvatsko državno pravo|povijesne Hrvatske]]" s udjelom Hrvata u općinama prema popisu iz 1931. (Današnji [[Bošnjaci]] prikazani su kao Hrvati). Naznačene su granice Banovine Hrvatske. ]]
Prema posljednjem prijeratnom popisu stanovništva iz [[1931.]] godine, na području kasnije Banovine Hrvatske živjelo je 4,024.601 stanovnika, od kojih oko 74% [[Hrvati|Hrvata]] i 19% [[Srbi u Hrvatskoj|Srba]]. Od 99 upravnih kotara, 81 je bio s hrvatskom većinom, 17 sa srpskom (12 s apsolutnom i 5 s relativnom većinom) i 1 s većinom [[Bošnjaci|Muslimana]], koji tada nisu smatrani zasebnom nacijom. Prema podatcima iz zemljovida izdanog u nakladi Seljačke sloge 1939., Banovina Hrvatska je imala 4,403.199 stanovnika.<ref name="Karta"/>
{{bar box 
|width=300px, ''align-center''
|title=Banovina Hrvatska 1939.
|titlebar=#ddd
|float   = right
|bars=
{{bar percent|Hrvati|yellow|69.5}}
{{bar percent|Srbi|blue|19.2}}
{{bar percent|Muslimani|darkgreen|3.9}}
{{bar percent|Nijemci|brown|2.2}}
{{bar percent|Mađari|lightgreen|1.4}}
{{bar percent|ostali|gray|3.8}}
}}
{| class="wikitable"
|+<small>Nacionalni sastav</small><ref name="Karta">[http://i215.photobucket.com/albums/cc212/niko1957/1939b-1000.jpg Karta Banovine Hrvatske] "U korist pokreta za pismenost", naklada Klub ABC i Seljačka sloga</ref>
|-
|[[Hrvati]]|| 3,061.680
|-
| [[Srbi]]|| 847.005
|-
| [[Muslimani]]|| 174.150
|-
| [[Nijemci]]|| 96.023
|-
| [[Mađari]]|| 62.647
|-
| [[Česi]]|| 40.939
|-
| [[Slovenci]]|| 40.524
|-
| [[Slovaci]]|| 13.189
|-
| [[Ukrajinci]]|| 7.469
|-
| [[Rusi]]|| 6.867
|-
| [[Talijani]]|| 5.498
|-
| [[Poljaci]]|| 5.414
|-
| ostali|| 41.956
|}
 
Prema popisu stanovništva iz 1931., najveći gradovi su bili:<ref name="Karta" />
*[[Zagreb]] 185.581
*[[Split]] 43.711
*[[Osijek]] 40.337
*[[Šibenik]] 37.271
*[[Karlovac]] 21.210
*[[Mostar]] 20.295
*[[Dubrovnik]] 16.147
*[[Sušak]] 16.111
*[[Varaždin]] 14.612
*[[Slavonski Brod|Brod]] 13.776
*[[Vinkovci]] 13.267
*[[Sisak]] 10.915
*[[Vukovar]] 10.862
*[[Virovitica]] 10.652
*[[Bjelovar]] 10.252
*[[Koprivnica]] 9.472

Po podatcima Seljačke sloge, izvan Banovine Hrvatske ostalo je 205.987 [[Hrvati u Bosni i Hercegovini|Hrvata u Bosni i Hercegovini]], 121.741 [[Hrvati u Vojvodini|Hrvata u Vojvodini]], 31.227 Hrvata u Srijemu, 28.717 [[Hrvati u Srbiji|Hrvata u Srbiji]] i [[Hrvati u Crnoj Gori|u Crnoj Gori]], 19.354 [[Hrvati u Sloveniji|Hrvata u Sloveniji]] i 14.172 [[Bokeljski Hrvati|Hrvata u Boki Kotorskoj]] - ukupno 421.198 Hrvata. Pretpostavili su kako izvan Jugoslavije, u [[Gradišćanski Hrvati|Gradišću]], Istri, [[Hrvati u SAD-u|Americi]] i drugdje ima oko [[Hrvatsko iseljeništvo|800.000 Hrvata]].<ref name="Karta" />

== Uprava i nadležnosti ==
[[Datoteka:StampYugoslavia1940Michel417.jpg|mini|lijevo|200px|Poštanska marka iz [[1939.]] prikazuje položaj Banovine, prikazane posebnom bojom, različito od ostatka [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]].]]
[[Datoteka:Policajski znak Banovine Hrvatske MGZ 300109.jpg|150px|mini|desno|Oznaka [[Žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske|Žandarmerijske brigade Banovine Hrvatske]]]]
[[Datoteka:Macekovo obracanje1940.ogv|thumb|Obraćanje [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] [[Hrvati|hrvatskom narodu]] [[1940.]] u kojem govori u važnosti uspostave Banovine Hrvatske.]]
Za prvog Bana Banovine Hrvatske imenovan je [[Ivan Šubašić]], kojeg je osobno odredio Vladko Maček. [[s:Uredba o Banovini Hrvatskoj|Uredbom o Banovini Hrvatskoj]] bile su određene i njene nadležnosti, među kojima su bile poljoprivreda, trgovina, industrija, šume, rudnici, građevine, socijalna politika i zdravstvo, tjelesni odgoj, prosvjeta i unutarnja uprava. U nadležnosti države ostali su vanjski poslovi, vojska, policija i vanjska trgovina. Ostalo je sporno financiranje nove upravne jedinice, pa je o tome donesena posebna uredba [[30. ožujka]] [[1940.]] Njome je Beograd ustupio Zagrebu većinu izravnih poreza, svih samoupravnih prihoda bivših banovina, kao i dobar dio taksi te trošarine na alkohol.<ref name="ispostava"/> Mnoge od ovih odredbi nisu nikad provedene do kraja, bilo zbog kratkog postojanja Banovine, bilo zbog opstrukcija iz [[Beograd]]a. Planirano je i raspisivanje izbora za [[Hrvatski sabor]], ali to se nije dogodilo uslijed izbijanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].

Zakonodavnu vlast u predmetima iz banovinske nadležnosti vrše kralj i Sabor zajednički. Sabor se trebao sazivati kraljevim ukazom, kao što ga je on mogao i raspustiti uz supotpis bana. No, raspuštanje je ujedno povlačilo i naredbu za nove izbore za Sabor.<ref name="ispostava"/> Nadalje, Banovina Hrvatska je imala potpuno autonomno pravosuđe, od prvostupanjskih do prizivnih i ostalih sudova, a nad sudovima nije bilo nijednog višeg suda izvan Hrvatske. Nijedna pisana odluka kraljevske vlasti iz nadležnosti Banovine nije bila punovažna, niti se mogla izvršiti, ako je ban nije supotpisao. Banovina Hrvatska je imala u administrativnom i zakonodavnom pogledu nadležnost nad većinom prihoda na svom teritoriju, odnosno veliki stupanj financijske neovisnosti.

Ban je stekao potpuno neovisan položaj u odnosu na državnu administraciju jer vlada nije mogla utjecati na njegovo imenovanje. Doneseni zakoni i uredbe nisu bili podložni državnima. Banska rješenja u pitanjima banovinske nadležnosti nije mogao mijenjati ni kralj, već samo sudovi.<ref name="ispostava"/>

S Narodnom bankom [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] postignut je sporazum o izdavanju vlastitog novca (razmatrana su imena ''[[Kuna (novac)|kuna]]'' ili ''banovac''), koji bi kolao usporedo s [[Jugoslavenski dinar|jugoslavenskim dinarom]].<ref name="hnb">{{Citiranje časopisa |url=http://www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-4.htm |accessdate=28. kolovoza 2012. |title=Hrvatska narodna banka, Prvi novac - Povijest hrvatskog novca |archiveurl=https://web.archive.org/web/20030421073839/http://www.hnb.hr/novcan/povijest/h-nastavak-4.htm |archivedate=21. travnja 2003. }}</ref> No, početak Drugog svjetskog rata spriječio je realizaciju planova o tom novcu.<ref name="hnb"/> U [[Gliptoteka HAZU|Gliptoteci HAZU]] sačuvana su dva sadrena predloška za taj novac, autora [[Ivo Kerdić|Ive Kerdića]].<ref name="hnb"/> [[22. listopada]] [[1939.]] formirana je i [[Žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske]], koja je od [[7. travnja]] [[1941.]] - dakle u vrijeme [[Travanjski rat|napada sila Osovine na Jugoslaviju]] - ''[[de iure]]'' postala Oružništvo Banovine Hrvatske, odgovorno samo Banu.<ref name="ah">[http://www.axishistory.com/index.php?id=7292 Colić, Mladen - Takozvana Nezavisna Država Hrvatska 1941 (Belgrade: Delta-pres, 1973), pp.284-94]</ref>

=== Simovićeve odluke ===

Nakon vojnog puča [[27. ožujka]] [[1941.]], vlada generala [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] nastojala je nagovoriti [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]] da ponovo preuzme funkciju potpredsjednika vlade. U zamjenu, obećala je prenošenje [[Žandarmerija|žandarmerije]] na teritoriju Banovine u nadležnost bana, te još neke ustupke, poput uspostave Banovinskog suda za zaštitu Banovine, kojim je osigurana sudska autonomija za cijelu Banovinu.<ref>"Uredba o banovinskom sudu za zaštitu države", Narodne novine (Zagreb), br. 82, 7. IV. 1941., 1.</ref> Ove su odluke objavljene u [[Narodne novine|Narodnim novinama]] koje nose datume 7. i [[8. travnja]] [[1941.]], tj. nakon početka [[Travanjski rat|Travanjskog rata]]. Sam Simović, štoviše, odlučan je bio poći i dalje − dati Hrvatima potpunu autonomiju.<ref>Jacob B. Hoptner, Jugoslavija u krizi 1934 - 1941, preveo Oto Livac, 1972, str. 256</ref>

=== Uprava ===
Planirana je podjela Banovine na županije, kako bi se uspostavila srednja razina samouprave, između kotara i banske vlasti u Zagrebu.<ref>Godišnjak Banske Vlasti…, Zagreb, 1940., str. 5.</ref> Nakon likvidiranja strukture [[Primorska banovina|Primorske banovine]], ustrojena je Ispostava banske vlasti u Splitu kao upravni organ za Dalmaciju i dio zapadne Hercegovine.<ref name="ispostava">Tonko Barčot: [http://hrcak.srce.hr/file/18317 ''Ispostava banske vlasti Banovine Hrvatske u Splitu 1939.–1941.''], Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.48. rujna 2006..</ref>
Banska vlada ustrojena je po uzoru na nekadašnju [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Kraljevsku Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku vladu]], s ''odjelnim predstojnicima'' umjesto ministara i ''odjelnim'' ili ''banskim savjetnicima'' umjesto državnih tajnika. Glavna razlika je bila što su odjelni predstojnici bili isključivo upravni činovnici, a ne političke osobe.<ref name="ispostava"/> Korišten je pojam ''Banska vlast'', koji je odgovarao pojmu Zemaljske vlade iz razdoblja [[Trojednica|Trojedne Kraljevine]] (1868.-1918.)

{|class="plainrowheaders wikitable collapsible collapsed" style="background:none; cellspacing=2px; text-align:left; font-size:100%;" width=600px
|+Vlada Banovine Hrvatske (1940.)<ref>[http://www.sumari.hr/biblio/pdf/10277.pdf Godišnjak Banske vlasti Banovine Hrvatske: 1939 − 26. VIII. – 1940 : I.''], Zaklade tiskare narodnih novina, Zagreb, 1940.</ref>
! ured
! položaj
! dužnosnik
! titula
|-
| 
| Ban Hrvatske
| Dr. [[Ivan Šubašić]]
| 
|-
| 
| Podban
| Dr. [[Ivo Krbek]]
| Profesor prava
|-
| Predsjednički ured
| voditelj
| [[Frane Frol]]
| Banski savjetnik
|-
| Kabinet Bana
| Šef kabineta
| [[Vladimir Šipuš]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za unutarnje poslove
| Odjelni predstojnik
| [[Bogdan Bojkić]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za prosvjetu
| Odjelni predstojnik
| Prof. [[Izidor Škorjač]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za pravosuđe
| Odjelni predstojnik
| Dr. [[Franjo Žilić]]
| Sudac [[Stol sedmorice|Stola sedmorice]]
|-
| Odjel za seljačko gospodarstvo
| Odjelni predstojnik
| [[Slavko Kolar]]
| Banski savjetnik
|-
| Samostalni odsjek za veterinarstvo
| Šef odsjeka
| Dr. [[Šime Debelić]]
| Redoviti sveučilišni profesor
|-
| Odjel za šumarstvo
| Odjelni predstojnik
| Ing. [[Ivica Frković]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za rudarstvo
| Odjelni predstojnik
| Ing. [[Nikola Belančić]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za obrt, industriju i trgovinu
| Odjelni predstojnik
| Dr. [[Mirko Lamer]]
| Izvanred. prof. visoke ekon. komerc. škole
|-
| Odjel za tehničke radove
| Odjelni predstojnik
| Ing. [[Zvonimir Pavešić]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za socijalnu politiku
| Odjelni predstojnik
| Dr. [[Josip Rasuhin]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za narodno zdravlje
| Odjelni predstojnik
| Dr. [[Milutin Kosanović]]
| Banski savjetnik
|-
| Odjel za financijalne poslove
| Odjelni predstojnik
| Dr. [[Vladimir Franolić]]
| Izvanredni sveučilišni profesor
|-
| Izpostava banske vlasti u Splitu
| Povjerenik ispostave banske vlasti
| [[Mate Bulić (političar)|Mate Bulić]]
| Banski savjetnik
|-
|
| Zamjen. povjerenika ispostave banske vlasti
| [[Ante Jauk]]
| Odjelni savjetnik
|}

== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Savski most 1939.jpg|minijatura|Ban [[Ivan Šubašić]], Vladko Maček i zagrebački nadbiskup [[Blaženi Alojzije Stepinac|Stepinac]] na otvaranju novog mosta u Zagrebu]]
Budući da je Banovina Hrvatska nastala svega nekoliko dana prije izbijanja Drugog svjetskog rata, gospodarstvo je za vrijeme čitavog njenog postojanja bilo određeno ratom u Europi. Gospodarstvo je trpjelo velike oskudice, nedostajalo je i osnovnih prehrambenih proizvoda. Između kolovoza 1939. do kolovoza 1940. cijene govedine su porasle za 50%, a brašna, krumpira i graha za 100%.<ref>Boban, 231.</ref> Banskom naredbom su uvedeni i tzv. ''bezmesni dani'' u tjednu. Odredbama su ograničene i cijene prehrambenih proizvoda te se morala popisati sva roba u skladištima. Mnogi špekulanti i trgovci su skrivali robu kako bi je mogli prodavati kasnije po većim cijenama ili kako bi umjetno stvorili još veću oskudicu.<ref name="supe">Ivica Šute: [http://hrcak.srce.hr/file/77031 ''Put za Donji Lapac. Ili kako je Banska Vlast postupala sa spekulantima u Banovini Hrvatskoj''], Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.37 No.1. listopada 2005..</ref>

Veliki dio proizvodnje izvozio se u [[Treći Reich|Njemačku]], kojoj je trebalo sve više materijala i robe zbog rata. Veliki broj muškaraca bio je pozivan u rezervu kako se osjećalo približavanje rata. Gotovo 200.000 muškaraca s područje Banovine bilo je u vojsci, na vježbama ili manevrima, što je još više opterećivalo ionako slabo gospodarstvo.<ref name="supe"/> Broj nezaposlenih je rastao, a Dalmaciju je pogodio i podbačaj turizma i brodarstva zbog rata. Početkom 1941. godine uvodi se i racionalizirana opskrba hranom (potrošačke karte za kruh, brašno, šećer).<ref>Mirošević, Frano; [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=111712  ''Dubrovnik i dubrovački kotar od Banovine Hrvatske do talijanske reokupacije (od rujna 1939. do rujna 1941.)''], Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.53. prosinca 2011..</ref>

Banovina Hrvatska je pokušavala raznim infrastrukturnim projektima dati zamašnjak gospodarstvu. Ban Šubašić je pri posjetu Dalmaciji u studenom 1939. obećavao javne radove.<ref name="ispostava"/> Otvaranje novih mostova preko Save u Zagrebu u prosincu 1939. odvijalo se pod geslom "uspjeh domaćeg rada", a počeli su radovi i na tzv. Koranskoj prugi, kojom bi se skratilo putovanje od Zagreba do Jadrana.<ref>Goran Majetić, [http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr/pruga1.pdf ''Koranska pruga - nedosanjana sedam desetljeća''], [[Matica hrvatska]] Karlovac, 2008.</ref>

== Politika ==
{{glavni|lokalni izbori u Banovini Hrvatskoj 1940.}}
[[14. siječnja]] [[1940.]] [[Pavle Karađorđević|knez Pavle]] službeno posjećuje Zagreb te zajedno sa [[Ivan Šubašić|Šubašićem]] supotpisuje ''[[:s:Uredba o izbornom redu za Hrvatski sabor 1940.|Uredbu o izbornom redu za Hrvatski sabor]]''. Izbori su trebali biti opći, tajni i izravni. Kao svojevrsna proba, [[19. svibnja]] [[1940.]] u Banovini su provedeni [[lokalni izbori u Banovini Hrvatskoj 1940.|izbori za općinska vijeća]], samo za seoske općine. U 625 općina u kojima su izbori provedeni, potvrđene su 1053 kandidatske liste. HSS je dobio većinu u 425 općina, a [[Seljačko-demokratska koalicija]] (HSS i Samostalna demokratska stranka) većinu u 133 općine. Tako je HSS samostalno ili u koaliciji sa SDS-om pobijedio u ukupno 564 općine, dok su ostale liste pobjedu ostvarile u 61 općini. No, izbori su pokazali i prisutnost nezadovoljstva i unutarnjih raslojavanja u HSS-u, te je tako bilo 60 disidentskih lista. Nakon izbora, navodno je 70 općina prosvjedovalo zbog nepravilnosti i krivotvorenja.<ref name="jakovcev">{{cite journal|journal= [[Zadarska revija]] |issn= 0044-1589|publisher=Matica hrvatska Zadar|volume=XV|issue=1|month= |year=1966|author=G. Jakovčev|title=Politička zbivanja u sjevernoj Dalmaciji pred aprilski rat 1941. godine (prikaz) |language=Croatian|trans_title= |url=http://www.historiografija.hr/hz/1966/HZ_19-20_46_MACAN.pdf|pages=428–440|accessdate=31. siječnja 2014.}}</ref> Kako u gradovima izbori nisu održani, HSS je nastavio koristiti stare zakone i uredbe beogradskog režima kako bi bez izbora namještao načelnike i gradske uprave.

Do [[izbori za Sabor u Banovini Hrvatskoj|izbora za sabor]]<!-- glede toga što su bili planirani i napisane zakonske odluke o raspisivanju (Uredba o izbornom redu za Hrvatski sabor), može i članak --> nikad nije došlo zbog približavanja rata i činjenice da je veliki broj muškaraca bio pozvan na vojne manevre ili u rezervu.

== Društvo ==
{{Quote box|width=30%|align=right|quote=S jedne strane Velikosrbi na čelu s u Jugoslaviji prepotentnom vojničkom klikom, a s druge strane komunisti i frankovci, nastojali su svim mogućim načinima ometati daljnji mirni razvoj situacije.|source=[[Vladko Maček]], ''Memoari''}}
Kako je [[HSS]] na području Banovine Hrvatske imao gotovo jednoglasnu potporu, u Banovini je zapravo vladao jednostranački sustav. Iako [[Vladko Maček|Maček]], potpredsjednik jugoslavenske vlade, nije imao nikakav službeni položaj u Banovini Hrvatskoj, nazivan je "vođom hrvatskog naroda", "predsjednikom" te je njegov rođendan javno slavljen kao blagdan, što je imalo obilježja kulta ličnosti.<ref>Karaula, Željko. [http://bib.irb.hr/datoteka/693913.Zbornik_HSS_-_NA_VOA_Karaula.pdf "Naš Vođa-stvaranje kulta Vlatka Mačeka."] u ''110 godina Hrvatske seljačke stranke.'' 2015.</ref> Primjerice, ban Šubašić je 1940. za Mačekov rođendan dijelio stipendije siromašnim đacima i studentima. [[1. svibnja]] [[1940.]] Banovina je nacionalizirala [[Radio Zagreb]]. Strukture HSS-a na vlasti progonile su [[KPJ|komuniste]] i [[ustaše]], otvorivši i nekoliko sabirnih logora za političke zatvorenike, od kojih je najpoznatiji [[Koncentracijski logor u Kruščici|Kruščica]] pokraj [[Vitez]]a. Zanimljivo je da je jednom zgodom, prilikom komunističkih demonstracija, [[1940.]] uhićen i [[Franjo Tuđman]].<ref>{{citiranje www | url = http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 | naslov = Tuđman, Franjo | rad = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] | preuzeto = 1. studenoga 2013.}}</ref>

Razdoblje koje je započelo velikom nadom da će se konačno ispraviti stare nepravde i stvoriti bolje društvo, donijelo je prije velika razočaranja nego zadovoljstvo.<ref name="lecek">Suzana Leček : [http://hrcak.srce.hr/file/68145 ''Narodni poslanik Hrvatske seljačke stranke i njegov kotar: djelovanje Stjepana Hefera na osječkom i valpovačkom području (1924. - 1941.)''], Scrinia Slavonica, Vol.8 No.1. listopada 2008.. (189-240), str. 225.-230.</ref> Pogotovo uslijed teške gospodarske situacije zbog rata u Europi, utjecaj HSS-a na selu počeo je slabiti nauštrb [[KPH|KP]] i "[[Frankovci|frankovaca]]".<ref name="jakovcev"/> Krajem 1940. skup HSS-a u Podgori prekinuli su nezadovoljni seljaci, žaleći se na neostvarena obećanja o manjim porezima i smanjenju birokracije te na situaciju na rubu gladi.<ref>Boban, 238-9.</ref> Mnoga su obećanja, ali i iskrene dobre namjere, ostali neispunjeni, dobrim djelom iz nemoći. Naime, rat i poremećaj gospodarstva obilježili su pa čak i spriječili neke od pokušaja uvođenja nužnih gospodarskih i društvenih promjena unutar razmjerno uske autonomije.<ref name="lecek"/> To se ponajbolje vidjelo na primjeru smjene činovnika i žandara koji su posao dobili zahvaljujući odanosti beogradskom režimu. Nedostatak kontrole nad žandarmerijom i vojskom pokazao se kao mana nove vlasti. Mnogi žandari koji su bili osvjedočeni nasilnici ili protivnici HSS-a i hrvatskog pokreta ostali su na svojim položajima.<ref name="lecek"/> Brojnim molbama za premještaj pokušavalo se promijeniti nacionalnu strukturu žandarmerije u Hrvatskoj, premještanjem Srbijanaca i Crnogoraca te njihovom zamjenom Hrvatima koji su služili u žandarmeriji u drugim dijelovima Jugoslavije.<ref name="lecek"/>

Vlast na čelu s HSS-om pokušavala je preko svojih razgranatih i dobro ustrojenih organizacija ispravljati mane državnog aparata. Osnivani su tzv. ''sudovi dobrih ljudi'', koji su trebali razrješavati sporove u selima bez sudova i odvjetnika.<ref>Nenad Polimac:[http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/tudman-je-maceka-naprosto-izbrisao ''Zvonimir Berković, filmski redatelj i publicist: Tuđman je Mačeka naprosto izbrisao''], [[Globus (tjednik)|Globus]], 2011.</ref> U listopadu 1939. donesena je banovinska Uredba o zaštiti seljačkog posjeda od ovrhe.

=== Antisemitizam ===
U jesen 1940. jugoslavenska vlada donijela je nekoliko zakona, u manjoj mjeri primijenjenih i u Banovini Hrvatskoj,<ref>Lengel-Krizman, Narcisa: ''Numerus Clausus - Jesen 1940.'', [[Časopis za suvremenu povijest]] (3/2006)</ref> kojima je ograničen upis [[Židovi u Hrvatskoj|Židova]] na sveučilišta i posjedovanja trgovačkih društava "kako bi se utjecaj Židova na narodno gospodarstvo sveo na pravu mjeru."<ref>[http://img820.imageshack.us/img820/6830/uredbeozidovimahrvatska.jpg ''Uredbe o Židovima''], [[Hrvatski dnevnik]], nepoznati nadnevak, jesen 1940.</ref> Na području Banovine Hrvatske nalazili su se i Židovi izbjegli iz Njemačke i zemalja pod kontrolom Trećeg Reicha. Hrvatska im je uglavnom bila tek usputna postaja na putu prema trećim zemljama: SAD-u, Palestini i sl.

=== Šport ===
[[Datoteka:Cro-sui-1940.jpg|mini|desno|200px|Prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, 1940.]]
Od [[7. kolovoza]] 1939. djeluje i jedinstveni [[Hrvatski nogometni savez]]. Ustrojena je i [[Prvenstvo Banovine Hrvatske u nogometu 1940./41.|nogometna liga]], u kojoj je prvak postao splitski [[Hajduk]]. [[1940.]] godine [[Jozo Jakopić]] vodio je kao izbornik neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv [[Švicarska nogometna reprezentacija|Švicarske]] i dvije protiv [[Mađarska nogometna reprezentacija|Mađarske]].<ref name="croatiamatches">{{citiranje www |url=http://www.rsssf.com/tablesk/kroa-intres.html |naslov=Croatia International matches |preuzeto=14. srpnja 2008.|autor=Kramarsic, Igor/Puric, Bojan|izdavač=rsssf.com }}</ref> Hrvatska je kao neovisna reprezentacija pod sankcijama svoj debi ostvarila [[2. travnja]] 1940. u [[Zagreb]]u utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske.

[[Hrvatski veslački savez]] je osnovan [[4. studenog]] [[1939.]] u [[Zagreb]]u, a prvo prvenstvo Hrvatske u veslanju održano je u Zagrebu, na [[Sava|Savi]], [[29. srpnja]] [[1940.]]<ref name=Leksikon>68. Prvenstvo Hrvatske u veslanju, službeni bilten, HVS, Zagreb, 2011.</ref> [[Hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu]] odigrala je prvi prijateljski susret protiv [[Slovačka Republika (1939. - 1945.)|Slovačke]] 9. veljače 1941. u [[Bratislava|Bratislavi]] i izgubila 6:1.<ref>{{slk oznaka}} [http://www.hockeyslovakia.sk/sk/clanok/prehlad-zapasov-a-timu-sr-od-roku-1940 PREHĽAD ZÁPASOV A-tímu SR od roku 1940]</ref>

[[Hrvatski boksački savez]] ponovno je utemeljen [[5. listopada]] 1939. kao krovna organizacija boksa u Banovini Hrvatskoj.<ref>[http://www.vjesnik.hr/pdf/2000%5C12%5C05%5C18A18.PDF Povijest hrvatskog sporta: Boks]</ref>

=== Kultura i obrazovanje ===
Jednom od prvih odluka banovinskih vlasti "zajednički" hrvatsko-srpski pravopis je ukinut te je vraćen na snagu tzv. [[Povijest hrvatskih pravopisa#Pravopis Broz/Boranić|Boranićev pravopis]].<ref name="jezik"/> Vodeći hrvatski jezikoslovac [[Stjepan Ivšić]] pokreće časopis ''Hrvatski jezik'', a mladim znanstvenicima [[Petar Guberina|Petru Guberini]] i [[Kruno Krstić|Kruni Krstiću]] 1940. objavljuje [[Matica hrvatska]] knjigu ''Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnog jezika''.<ref name="jezik"/> Knjiga je bila iznimno dobro primljena u hrvatsko javnosti, no kritički je prošla loše.<ref name="jezik">[[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]: [http://ihjj.hr/page/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/15/ ''Iz povijesti hrvatskog jezika''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130508103856/http://ihjj.hr/page/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/15/ |date=8. svibnja 2013. }}, pristupljeno 30. listopada 2013.</ref>

Projekt izdavanja [[Hrvatska enciklopedija (Ujević)|Hrvatske enciklopedije]], pokrenut krajem 1930-ih godina od strane [[Mate Ujević]]a, stvaranjem Banovine Hrvatske zadobio je podršku vlasti, Crkve i znanstvene zajednice. Prvi svezak izdan je [[10. veljače]] [[1941.]] Rad brojnih [[HSS]]-ovih organizacija koje su radile na obrazovanju i opismenjavanju (pogotovo seljačkog) stanovništva te unaprjeđenju gospodarstva nakon uspostave Banovine dobio je široku podršku vlasti. [[Seljačka sloga]] je u suradnji sa zdravstvenim ustanovama pokrenula veliku kampanju usmjerenu prema ženama i zdravlju djece s ciljem bolje skrbi za djecu i popravljanja položaja žene.<ref>Suzana Leček i Željko Dugac: [http://hrcak.srce.hr/file/12718 ''Majke za zdravlje djece: zdravstveno prosvjetna kampanja Seljačke sloge (1939. - 1941.)''], [[Časopis za suvremenu povijest]], Vol.38 No.3. siječnja 2007..</ref>

== Ostavština ==
Hrvatska emigracija i pojedini političari smatrali su granice Banovine Hrvatske u Bosni i Hercegovini prirodnim granicama hrvatske države, jer je njima bila obuhvaćena velika većina [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata u BiH]].<ref>{{citiranje www | url = http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26386#poglavlje6611 | naslov = Hrvati, Povijest; Hrvatska u Jugoslaviji | rad = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] | preuzeto = 2014-02-27 }}{{citat|Osim hrv. teritorija uključenih u Kraljevinu Italiju, u Banovini Hrvatskoj na okupu su bile nekadašnja banska Hrvatska, Dalmacija (samo do Bokokotorskoga zaljeva), dijelovi BiH s pretežitom hrv. većinom. Ostala su otvorena pitanja nekih dijelova Bosne, Baranje i dijelova Bačke.}}</ref> Hrvatski predsjednik [[Franjo Tuđman]] često je optuživan za slično razmišljanje.<ref>[http://www.24sata.hr/politika/scott-tuman-bio-opsjednut-idejom-obnove-banovine-iz-39-209001 ''Scott: Tuđman bio opsjednut idejom obnove Banovine iz '39''], [[24sata]], 7. veljače 2011.</ref> [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodni sud za područje bivše Jugoslavije]] u Den Haagu 2013. u prvostupanjskoj nepravomoćnoj presudi u predmetu ''Prlić i ostali'' utvrdio je postojanje [[Udruženi zločinački pothvat|udruženog zločinačkog pothvata]] vrha [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|HR Herceg-Bosne]] i Republike Hrvatske tijekom [[Rat u BiH|Rata u BiH]], kojem je cilj bio pripojiti Hrvatskoj dijelove BiH koji su 1939. pripali Banovini ili stvoriti etnički čist hrvatski entitet na tom području.<ref>[http://www.icty.org/x/cases/prlic/cis/en/cis_prlic_al_en.pdf CASE INFORMATION SHEET], Document prepared by the Communications Service of the
International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (IT-04-74) PRLIĆ et al., str. 6-7.</ref> Suvremeni [[hrvatski ustav]] 1990. uključio je uspostavu Banovine Hrvatske u izvorišne osnove, navodeći da je njome obnovljena [[hrvatsko državno pravo|hrvatska državna samobitnost]] u Kraljevini Jugoslaviji.

== Galerija ==
<gallery>
Datoteka:Banovina Hrvatska.gif|Usporedba: Banovina Hrvatska - [[Republika Hrvatska]]
Datoteka:Banovina.png|Usporedba granica Banovine Hrvatske s današnjima
Datoteka:Locator map Croatia Banovina in Yugoslavia 1939-1941.svg|Banovina Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji
Datoteka:Flag of Banate of Croatia (1939-1941).svg|Zastava Banovine Hrvatske u civilnoj upotrebi; nije korištena u službene svrhe<ref>[[Mario Jareb|Jareb, Mario]], ''Hrvatski nacionalni simboli'', 1. izd., Alfa, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2010., {{ISBN|978-953-297-230-6}}, {{NSK-zapis|id=000731505}}, str. 240.</ref>
Datoteka:Greater coat of arms of the Banate of Croatia.svg|Veliki grb Banovine Hrvatske, na pločama ispred banovinskih ureda
Datoteka:Porezna marka Banovine Hrvatske.jpg|Porezna marka Banovine Hrvatske
Datoteka:Kralska Jugoslovenska tablichka od 1941 (banovina Hrvatska).jpg|Registarska pločica Banovine Hrvatske 
</gallery>

== Literatura ==
*Barić, Nikica: [http://hrcak.srce.hr/search/?q=%C5%BEandarmerije "O problemu nacionalnog sastava žandarmerije nakon sporazuma Cvetković-Maček"], Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.32-33 No.1, srpanj 2000.
*{{Citiranje knjige   | first= Dušan  | last=Bilandžić  | title=Hrvatska moderna povijest   | at=   | pages=  | location=Zagreb | publisher=Golden marketing  | year=1999.   | isbn=953-6168-50-2   | url=http://books.google.de/books/about/Hrvatska_moderna_povijest.html?id=-WZsQgAACAAJ&redir_esc=y   | ref=refbilandzic }}
*{{cite journal |last=Boban |first=Ljubo |author=Ljubo Boban |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=1961. |month= |title= O političkim previranjima na selu u banovini Hrvatskoj|trans_title= |journal=Istorija XX veka: Zbornik radova |volume=II |series= |issue=1 |page= |pages= |at= |chapter= |location=Beograd |publisher= |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url= |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refgross |separator= |postscript= }}
*{{Citiranje knjige   | first= Dejan  | last=Djokić  | title=Elusive Compromise: A History of Interwar Yugoslavia   | at=   | pages=  | location=New York | publisher=Columbia University Press  | year=2007.   | isbn=978-0-231-70020-7  | url=http://www.worldcat.org/title/elusive-compromise-a-history-of-interwar-yugoslavia/oclc/191094974?referer=di&ht=edition   | ref=refdjokic }}
*Kolar-Dimitrijević, Mira (1990). "Strani kapital i Banovina Hrvatska 1939. -1941.", PP 9 (1) 165-194

== Izvori ==
{{Hrvatska povijest}}
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
{{wikizvor|Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o banovini Hrvatskoj}}
{{Commons|Category:Banovina of Croatia|Banovina Hrvatska}}
*[[s:Uredba o banovini Hrvatskoj|Uredba o Banovini Hrvatskoj]] (Službene novine od 26. kolovoza 1939. br. 194-4-LXVIII)
*[https://www.youtube.com/watch?v=_0ThWkEGq4o Posjet] [[Pavle Karađorđević|princa Pavla]] i kneginje Olge Zagrebu i Mačeku 1940. (talijanski filmski žurnal)
*[http://i.imgur.com/pyzFb8O.jpg Etnička karta] Kraljevine Jugoslavije s granicama Banovine Hrvatske, Wehrmacht, 1940.
*[https://web.archive.org/web/20110604091336/http://www.hic.hr/dom/288/dom19.htm Podjela Bosne i borba za cjelovitost]
*[https://web.archive.org/web/20070927013426/http://www.crohis.com/izvori/banhrv.pdf Izvori za uspostavu Banovine Hrvatske]
*[http://www.sumari.hr/biblio/pdf/10277.pdf Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske, 1940.]
*[https://web.archive.org/web/20130407180451/http://www.hss.hr/files/Povijest_HSS.pdf Kronologija povijesti HSS-a do 1940.]
*[http://povijest.net/v5/hrvatska/hr-polovica-20-st/2008/uspostava-banovine-hrvatske/ Uspostava Banovine Hrvatske, Hrvatski povijesni portal]
*{{srp oznaka}} [http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1931/pdf/G19314001.pdf Popis stanovništva Kraljevine Jugoslavije 1931. s etničkim sastavom općina/kotara]
*[http://www.antikvarijatzz.hr/media/catalog/products/553/000553.JPG Naslovnica knjige] Mirka Glojnarića: ''Borba Hrvata: Kronika dvaju desetljeća političke povijesti (1919–1939)'', Naklada Antuna Velzeka, Zagreb, 1940.

{{Banovine kraljevine Jugoslavije}}
{{Hrvatska}}

[[Kategorija:Banovina Hrvatska| ]]