Vidi kôd stranice August


{{Infookvir monarh
| ime                  = August
| titula               = [[Dodatak:Popis rimskih careva|Rimski car]]
| slika                = [[Datoteka:Statue-Augustus.jpg|220px]]
| opis                 = Kip Augusta u odori vrhovnog vojnog zapovjednika iz 1. stoljeća
| nasljeđe             = -
| vladavina            = [[16. siječnja]] [[27. pr. Kr.]] – [[19. kolovoza]] [[14.]]
| krunidba             = 
| ostale titule        = 
| puno ime             = Gaj Julije Cezar Oktavijan
| datum rođenja        = [[23. rujna]] [[63. pr. Kr.]]
| mjesto rođenja       = [[Rim]], [[Italija]]
| datum smrti          = [[19. kolovoza]] [[14.]]
| mjesto smrti         = [[Nola]], [[Italija]]
| mjesto pokopa        = [[Augustov mauzolej]], [[Italija]]
| datum pokopa         = 
| prethodnik           = ''nitko (prvi car)''
| nasljednik           = [[Tiberije]]
| način nasljeđivanja  = 
| prijestolonasljednik = 
| suprug               = 
| supruge              = [[Klodija Lijepa]]<br>[[Skribonija]]<br>[[Livija Drusilla]] 
| supruga 1            = 
| supruga 2            = 
| supruga 3            = 
| supruga 4            = 
| supruga 5            = 
| supruga 6            = 
| supruga 7            = 
| supruga 8            = 
| djeca                = [[Julija Augustova]]
| obitelj              = 
| dinastija            = [[Julijevsko-Klaudijevska dinastija]]
| vladarska himna      = 
| otac                 = [[Gaj Oktavije]]
| majka                = [[Acija Balba Cezonija]]
}}
'''August''', [[latinski jezik|lat.]] IMP·CAESAR·DIVI·F·AVGVSTVS, ([[Rim]], [[23. rujna]] [[63. pr. Kr.]] – [[Nola]] kod [[Napulj]]a, [[19. kolovoza]] [[14.]]), punim imenom '''Gaj Julije Cezar Oktavijan''' (lat. '''''Gaius Julius Caesar Octavianus'''''), pranećak [[Gaj Julije Cezar|Julija Cezara]] (unuk Cezarove sestre Julije), bio je trijumvir u [[Drugi trijumvirat|drugom trijumviratu]], a kasnije i prvi [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]].

Bezpogovorno povijesno ocijenjen kao jedan od najvećih rimskih careva. Premda su njegovim dolaskom na vlast očuvane dotadašnje forme [[Rimska Republika|Rimske Republike]], vladao je autokratski preko 40 godina kao jedini i nikom odgovorni gospodar moćnog Rima. U zasluge mu se, između ostalog, ubraja privođenje kraju gotovo stogodišnjeg razdoblja [[Građanski rat|građanskih ratova]] i donio Rimu mir (''Pax Romana''), razvoj i napredak, te udario temelje rimskoj imperijalnoj veličini. Imenom Oktavijan, u [[povijest]]i je ostao poznat pod imenom August, što je ustvari titula koju mu je dodijelio [[Rimski senat|Senat]] [[27. pr. Kr.]], a znači '''Uzvišeni''', pa se u povijesti uvriježilo da se tim činom, ta godina računa i kao početak [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]].

== Cezarov nasljednik ==
[[Datoteka:Antony with Octavian aureus.jpg|mini|desno|330px|Rimski novac napravljen 41 god. pr. Kr. Na jednoj strani je slika [[Marko Antonije|Marka Antonija]], a na drugoj mladog '''Augusta''']]
{{glavni|Rimski građanski rat}}
August je rođen u [[Rim]]u, pravim imenom Gaj Oktavije Turin<ref>[[Svetonije]], ''August'' [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/August*.html#5 5&ndash;6 ''on-line'' tekst].</ref> (lat. Gaius Octavius Thurinus). Njegov otac, također Gaj Oktavije, potječe iz čestite, iako ne previše istaknute obitelji, a bio je na funkciji namjesnika [[Makedonija (rimska provincija)|Makedonije]]<ref>[[Svetonije]], ''August'' [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/August*.html#1 1&ndash;4].</ref><ref name="rowell 14">Rowell, 14.</ref> prije [[smrt]]i [[59. pr. Kr.]]<ref name="chisholm 23">Chisholm, 23.</ref> Njegova majka Acija bila je nećakinja tada rimskog vojskovođe, a kasnije i [[diktator]]a, [[Gaj Julije Cezar|Gaja Julija Cezara]], kćer njegove sestre Julije.

Nakon očeve smrti njegova majka se udala za [[Lucije Marcije Filip|Lucija Marcija Filipa]]<ref>[[Svetonije]], ''August'' [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/August*.html#4 4&ndash;8]; [[Nikola od Damaska]], ''[http://www.csun.edu/~hcfll004/nicolaus.html August]'' 3.</ref>, koji će gotovo odmah nakon vjenčanja postati [[konzul]]. O svom "novom" ocu budućem caru će ostati samo lijepe uspomene što potvrđuju njegove darovnice i pokloni ostarjelom očuhu nakon što je Oktavijan preuzeo vlast u Rimu. Kada je imao 12 godina preminula mu je baka Julija i budući ''August'' je imao čast održati govor.<ref>[[Svetonije]], ''August'' [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/August*.html#8 8.1]; [[Kvintilijan]], [http://www.thelatinlibrary.com/quintilian/quintilian.institutio12.shtml#6 12.6.1].</ref> To je izvršio tako dobro da ga je zamijetio bakin brat [[Gaj Julije Cezar|Julije Cezar]] koji je tada bio bez djece. Kada se 49. godine pr. Kr. Cezar pobunio i osvojio [[Rim]] on poziva Augusta i daje mu prve državne dužnosti iako on ima samo 15 godina. Dvije godine potom (46. pr. Kr.) Cezar ga poziva da mu se pridruži u vojnom pohodu u [[Hispanija|Hispaniji]]. Tijekom puta Oktavijanov [[brod]] je potonuo, a on sam, s malenim brojem preživjelih, dospio je na neprijateljsko područje. Njegov uspješan proboj do Cezara je iznenadio rimskog [[diktator]]a u čijim je očima August naglo porastao.<ref name=Suet8.1>[[Marko Veleije Paterkul|Veleije Paterkul]] navodi da mu je Cezar od tada dopustio da se vozi u istoj kočiji s njim.</ref> Nakon tamošnje pobjede i povratka u Rim, Julije Cezar shvaćajuči nužnost daljnjeg školovanja svog potencijalnog nasljednika šalje ga zajedno s političkim talentiranim Gajom Mecenom i vojno talentiranim Agripom na područje današnje [[Albanija|Albanije]]. Tamo Oktavijan dobiva posljednji poklon od praujaka Julija Cezara kada ga ovaj 44 godine pr. Kr. proglašava drugim čovjekom u državi (glavni pomoćnik rimskog diktatora). Nedugo potomu Oktavijanov je dobročinitelj ubijen.

Protivno savjetima majke i tamo prisutnih vojnih časnika August na vijest o Cezarovoj smrti ide u Italiju kako bi preuzeo "očevo" nasljedstvo pošto ga je ovaj proglasio svojim glavnim nasljednikom.<ref name="eck 9">Eck, 9.</ref> Njegov dolazak pozdravio je [[Rimski senat|Senat]] koji se nadao ovog mladića, "sina" i nasljednika u vojsci popularnog Cezara upotrijebiti protiv vojska cezarovih ubojica i Antonija. Na opće iznenađenje senatora August će tijekom sljedećih 14 godina najprije izigrati njih, potom cezarove ubojice Kasija i Bruta, vlastite suradnike [[Sekst Pompej|Seksta Pompeja]] i [[Marko Emilije Lepid (trijumvir)|Lepida]], a na kraju i samog proslavljenog generala [[Marko Antonije|Marka Antonija]].

==Augustove najznačajnije titule==
[[Datoteka:Augustus Statue.JPG|mini|lijevo|180px|Kip '''Augusta''' iz 30. pr. Kr.]]
Dok je tijekom građanskog rata Oktavijan bio nemilosrdan prema protivnicima što je dovelo do stvaranja mržnje običnog stanovništva prema okrutnom vođi nakon pobjede on postaje milostiv davajući oproste gotovo svima ([[Cezarion]] je bio izuzetak). Kao veliki političar on tada zna da treba pridobiti srca stanovništva kako bi mogao nastaviti vladati.

Prve tri godine nakon rata Oktavijan, koji se još od doba svoga testamentarnog usvajanja voli nazivati Cezar (zbog promidžbene snage ovog imena), nastavlja vladati kao tijekom rata s minimalnim obzirom na kršenje zakona. Tada 27. godine pr. Kr. na iznenađenje stanovništva on vraća [[Rimski senat|Senat]]u nadzor nad vojskom i [[provincija]]ma. To davanje ipak nije bilo bez jamstava pošto je te, kao i prethodnih godina, Oktavijan bio [[konzul]], što ga je činilo praktički nedodirljivim. Također njegova politička baza se i dalje nalazila među bespogovorno vjernim vojnicima kao i svima onima koji su imali ekonomske ili političke koristi od njega tijekom građanskog rata.

Da bi se riješila ova situacija tijekom siječnja [[27. pr. Kr.]] [[Rimski senat|Senat]] Oktavijanu dodjeljuje naslove ''Augustus'' i ''Princeps''. U prijevodu značenje prve je uzvišeni, a druge prvak. Prije Oktavijana naslov ''Princeps'' su dobivali stariji, veoma poštovani senatori čija imena su se uvijek pisala prva u popisima članova Senata. Također se ova titula davala osobama koje su se iskazale u služenju države. Zbog ta dva razloga on je zavolio te naslove kao i treći, onaj imperatora, koji se do tada koristio samo za vojne pobjednike, a koji je Oktavijan zaslužio tijekom građanskog rata. Kako je na kraju trebao ipak izabrati u službenim dokumentima izdanim nakon 27. pr. Kr. kao njegovo ime se uvijek navodi '''Imperator Caesar August'''.

Nakon smrti ''[[pontifex maximus|pontifexa maximusa]]'' (vrhovnog svećenika) [[Marko Emilije Lepid|Marka Lepida]] [[13. pr. Kr.]] Oktavijan dobiva i ovu naslov koji će se dodjeljivati svim rimskim carevima do 376. godine kada prelazi u ruke [[papa]] koji ga imaju sve do današnjih dana.

==Novi politički sistem==
[[Datoteka:Caesar augustus.jpg|desno|mini|200px|Kip Augusta u svojstvu državnog vladara. Glava kipa je iz razdoblja 30. - 20. pr. Kr. dok je tijelo iz drugog stoljeća]]
Kada je [[27. pr. Kr.]] August prepustio sve položaje koje je držao od doba građanskog rata<ref name="eck 45">Eck, 45.</ref> (osim onog konzula) [[Rimski senat|Senat]] se našao u nedoumici što učiniti, tako da jedina njegova konkretna odluka postaje vraćanje svom vladaru svih njegovih položaja. Bez obzira na potpunu kontrolu države Oktavijan August u potpunosti shvaća da ga niti narod niti Senat neće prihvatiti kao nekog istočnog apsolutističkog monarha nego da postoji nužnost stvaranja dogovora o podjeli vlasti kako bi se sačuvao privid opstanka republike.

U dogovoru koji će uslijediti August priznaje Senat kao najviši državni organ od kojeg potječe sva vlast u [[Rim]]u. Da to ne bi ostale samo prazne riječi, ''princeps'' (u ovom slučaju August) će dobivati vremenski ograničen mandat vladanja. Nakon isteka razdoblja za koje je bio izabran Senat ima ovlast izglasati novi mandat dotadašnjem ''princepsu'' ili postaviti nekog drugog na tu dužnost. Također u slučaju smrti ''princepsa'', bez obzira na njegovu oporuku, on neće dobiti svog nasljednika do trenutka kada ga Senat izabere. Posljednja točka ovih Augustovih ustupaka postaje mogućnost Senata da bilo kada opozove ''princepsa''. Tu mogućnost će kasnije iskoristiti rimski Senat kako bi opozvao mandat dan [[Neron]]u i [[Maksimin Tračanin|Maksiminu]]

Senat će s druge strane tijekom ovog dogovora iz 27. i potom [[23. pr. Kr.]]<ref name="eck 57">Eck, 57.</ref> prepustiti položaje ''princepsa'', ''[[de facto]]'' [[tribun]]a i rimskog cenzora, vojnog zapovjednika grada Rima, vrhovnog vojnog zapovjednika i glavnog [[prokonzul]]a.<ref name="eck 57">Eck, 57.</ref><ref name="eck 56"/><ref name="ccaa 37">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 37.</ref><ref name="eck 59">Eck, 59.</ref> Osim potpuno jasne kontrole nad rimskom vojskom ostali naslovi davali su Augustu mogućnost [[Veto|veta]] u Senatu, dopuštenje da sjedi između dva konzula i nosi ''[[fasces]]''<ref name="ccaa 43">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 43.</ref>, saziva Senat, kontrolira izbore i mogućnost da govori prvi na sjednicama.<ref name="ccaa 26">CCAA, Walter Eder, ''Augustus and the Power of Tradition'', 26.</ref><ref name="eck 57 58">Eck, 57&ndash;58.</ref> Nakon nekoliko godina mira Senat je sa zadovoljstvom dao te sve naslove Oktavijanu iz čistog straha od mogućeg budućeg građanskog rata, ako bi ga se oborilo. Augustova moć će doći do svog vrhunca kada on 23. pr. Kr. leži teško bolestan u očekivanju smrti. Na opće iznenađenje svih koji su mislili da je njegov osobni cilj uspostava monarhije on na svojoj samrtnoj postelji državne dokumente daje svom konzulskom kolegi, dok prsten daruje generalu Agripi.<ref name="eck 56">Eck, 56.</ref><ref name="ccaa 25">CCAA, Walter Eder, ''Augustus and the Power of Tradition'', 25.</ref>  Tim potezom on se bio odrekao svoga [[zet]]a zbog čega dobiva gotovo mitske karakteristike u tadašnjoj državnoj promidžbi. Kada nakon ozdravljenja on odbija ponovno biti [[konzul]] za sljedeću godinu u Rimu dolazi do građanskih nemira kojima je tamošnje stanovništvo spriječilo bilo koga drugog da postane konzul na Augustovom mjestu. Ako ne ranije, tada su i najvatreniji republikanci u Senatu shvatili narodnu ljubav prema ''princepsu'' i činjenicu da se nalaze u njegovoj potpunoj moći. Kao znak poštovanja, August je [[5. veljače]] [[2. pr. Kr.]] proglašen za ''[[pater patriae|patris patriae]]'' (''oca domovine'').<ref>Mackay, 186.</ref><ref name="eck 129">Eck, 129.</ref>

==Narod==
[[Datoteka:CaesarAugustusPontiusMaximus.jpg|mini|desno|200px|Kip '''Augusta''' u svojstvu vrhovnog svećenika ([[Pontifex Maximus]])]]
Rimski narod je istinski volio svoga Augusta. Za tu ljubav možemo naći više nego dovoljno razloga koje je ovaj politički spretan [[vladar]] stvarao. Te manipulacije možemo vidjeti još tijekom građanskog rata kada 32 godine pr. Kr. August protuzakonita dolazi do [[testament]]a Marka Antonija kako bi dobio narodno podršku za svoj rat. Kako je u testamentu pisalo da rimski heroj i general [[Marko Antonije]] želi biti pokopan uz egipatsku kraljicu Kleopatru narod ga je u afektu proglasio izdajnikom i zakunuo se na vjernost Augustu (a ne rimskoj državi !!) Nakon pobjede u ratu i dolaska mira malo iz straha zbog njegovih okrutnosti tijekom rata, malo iz zahvalnosti za ponovni dolazak mira prvi put nakon 20 godina [[Rimski senat|Senat]] i narod mu je dodjeljivao bezbroj titula. Neke od njih je prihvaćao nakon prvobitno žestokog odbijanja, dok je druge definitivno odbio čime uspijeva stvoriti sliku sebe kao skromne osobe koja se žrtvuje za državu.

Tu sliku on je htio uvijek zadržati znajuću veoma dobro da mu daje popularnost u narodu. U skladu s tom politikom nakon obje drastične ustavne promjene u njegovu korist 27. i 23. pr. Kr. on bi napustio Italiju i krenuo u inspekciju provincija dok se stvari ne slegnu.

Osim tih čisto političko-manipulativnih igara August je stvarno radio za boljitak svog stanovništva. Nakon što mu je Senat dao upravljanje dostavom hrane za [[Rim]] glavni grad više nije imao nikakve probleme u svezi s tim. Gradnja velikog broja cesta, vodovoda i termi tijekom njegove vladavine je također svima upadala u oči. Tu dužnost kao i mnoge slične on je prihvatio "protivno svojim željama" tek kada mu ih je Senat uvalio zbog nedostatka novca. August s druge strane je veoma rijetko patio od toga pošto ima potpunu političku i ekonomsku kontrolu nad [[Pirinejski poluotok|Pirinejskim poluotokom]], [[Bliski Istok]]om, [[Egipat|Egiptom]] i [[Rimska Galija|Galijom]]. O svim tim važnijim radovima koje financira iz "vlastitog džepa" on izdaje malene [[novine]] kako bi stanovništvo za njih znalo. Sličnu sudbinu doživljavaju i financijske krize kada državi zatreba novca o čemu su nam i ostali zapisi. S druge strane nigdje se ništa ne navodi o trenucima kada on posuđuje novac od države...

U usporedbi s republikanskim dobom tijekom njegove vladavine [[provincija|provincije]] doživljavaju ekonomski procvjet praktičkim nestankom korupcije. Tijekom [[Rimska republika|Rimske republike]] [[guverner]]i koji upravljaju provincijama znaju da tijekom svog mandata od nekoliko godina moraju skupiti dovoljno novca za nastavak političke karijere u [[Rim]]u. Sada je s tom tradicijom u potpunosti prekinuto pošto guverneri ovise u Augustu. U slučaju njihovog naglog bogaćenja dok se nalaze u provinciji njima prijeti istraga i moguće pogubljenje.

Svi ti razlozi zajedno dovode postepeno među običnim pukom do mistifikacije Augusta kojemu se kasnije i dodjeljuje titula oca domovine. S druge strane zbog mira i naglog ekonomskog procvata tijekom njegove vladavine za epohu 30 pr. Kr. - 14. se zna upotrijebiti i pojam Pax Augusta.

==Veliki nepotist==

Bez obzira na velike političke sposobnosti, August je bio [[nepotizam|nepotist]]. U njegovom pogledu na svijet nakon Cezara uvijek mora biti [[Cezar]]. Ta sklonost se počela ukazivati još početkom njegove vladavine kada on [[25. pr. Kr.]] udaje svoju jedinu kćer Juliju za Marcela<ref name="eck 114 115">Eck, 114&ndash;115.</ref>, sina svoje sestre Oktavije, koji tako uskoro postaje njegov nasljednik. Nakon njegove smrti tu dužnost preuzima general [[Marko Vipsanije Agripa]], veliki Augustov prijatelj iz doba građanskog rata.<ref name="ccaa 44">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', 44.</ref> Kada su nakon Marcelove smrti nove generacije iz njegovog obiteljskog kruga postale punoljetne one dobivaju sve najpopularnije državne dužnosti kako bi postali poznati. Jedina po njih negativna pojava tog Augustovog razmišljanja je nužnost ženidbe unutar obiteljskog kruga. Tako [[20. pr. Kr.]] Agripa i budući car [[Tiberije]] (sin Augustove žene Livije) dobivaju zadatak ići u istočne provincije kako bi prisilili [[Partsko Carstvo|Parte]] da vrate obilježja rimske vojske osvojena tijekom [[Marko Licinije Kras|Krasovog]] debakla [[53. pr. Kr.]] Nakon uspješno obavljenog posla Tiberije se morao oženiti za Agripinu kćer poslije čega postaje slavni general koji osvaja [[Alpe]] zajedno sa svojim bratom Druzom (koji je oženio kćer Augustove sestre)<ref name="eck 116">Eck, 116.</ref>. Augustov očekivani nasljednik [[Gaj Cezar]] je također bio prisiljen oženiti se za potomkinju careve sestre Oktavije. Neupitna činjenica za posljednjih 30 godina vladavine ovog cara postaje da nitko ne može držati popularne državne dužnosti ako ne spada u njegov obiteljski krug.

Jedini konkretni debakl ove politike postaje političar i general Var, unuk Augustove sestre Oktavije, koji je također oženio unuku od Oktavije. Ovaj general će [[9.]] biti potpuno potučen od Arminija tijekom [[bitka kod Teutoburške šume|bitke u Teutoburškoj šumi]] kada će izginuti 3 rimske legije <ref name="eck 101 102">Eck, 101&ndash;102.</ref>.

==Vojska i vanjska politika==
{{Infokvir vojna osoba
|ime= August
|slika=
|opis= 
|veličina=
| datum rođenja        = [[23. rujna]] [[63. pr. Kr.]]
| mjesto rođenja       = [[Rim]], [[Italija]]
| datum smrti          = [[19. kolovoza]] [[14.]]
| mjesto smrti         = [[Nola]], [[Italija]]
|nacionalnost=
|puno ime= Gaj Julije Cezar Oktavijan
|nadimak=
|supruga= 1) [[Klodija Lijepa]]<br>2) [[Skribonija]]<br>3) [[Livija Drusilla]] 
|suprug=
|titule = Car Rimskog Carstva
|knjige=
|služba=
|čin=Vrhovni zapovjednik
|ratovi=
|bitke= [[Bitka kod Foruma Galoruma]]<br>[[Bitka kod Filipa]]<br>[[Bitka kod Akcija]]
|vojska= [[Rimska vojska]]
|rod=
|jedinice=
|zapovijedao=
|nagrade=
}}
Velika većina tadašnjih političara nije shvaćala pouku rimskih građanskih ratova iz [[1. stoljeće pr. Kr.|1. stoljeća pr. Kr.]] - moć iz [[Rimski senat|Senat]]a je nakon Marijanskih reformi prešla u ruke vojske. Za razliku od njih August je toga bio potpuno svjestan pa je počeo uvoditi reforme kako bi lojalnost rimskih legija vezao uz svoju ličnost. Osnovni problem ovog razdoblja je što učiniti s vojnicima nakon što postanu prestari za vojsku. Tijekom građanskih ratova pobjednik bi najčešće oduzeo zemlju poraženima i potom je dodijelio svojim [[veteran]]ima.

Ta efikasna politika tijekom [[rat]]a se nije mogla provoditi bez građanskih ratova pošto su svi veterani tražili zemlju u [[Italija|Italiji]], a ne nekoj "zabačenoj" provinciji. Kako bi se to riješilo August osniva prvi mirovinski fond u povijesti.<ref name="eck 79"/> Po njemu vojnici su trebali služiti između 16 i 20 godina nakon čega bi im se iz carevog mirovinskog fonda kupilo zemljište. Tim potezom lojalnost svih vojnika je vezana uz cara pošto su znali da ih za lojalno služenje na kraju čeka nagrada.

Ipak niti s tim "poklonom" August nije mogao biti potpuno siguran tako da se osnovna vojna politika cijele njegove vladavine svela na smanjivanje vojnih snaga na najmanju moguću mjeru. Nigdje se to nije bolje prikazalo nego u trenutku završetka građanskog rata. Jednim potezom pera on smanjuje broj [[rimska legija|rimskih legija]] s 60 na 28<ref name="eck 85 86">Eck, 85&ndash;87.</ref> smanjujući tako istovremeno financijski pritisak na državni [[budžet]].

S tako smanjenim vojnim snagama Augustu neki veliki budući ratovi više nisu bili interesantni. To je najbolje prikazano [[4.]] godine kada njegov unuk i prestolonasljednik [[Gaj Cezar]] umire od rane koju mu je nanio [[Partsko Carstvo|partski]] časnik. Bez obzira na to August je sklopio mirovni sporazum s [[Partsko Carstvo|Partskim Carstvom]].<ref name="eck 95 96">Eck, 95&ndash;96.</ref> S takvom vojnom situacijom on u vanjskoj politici vodi samo "nužne" ratove čiji cilj postaje zaokruživanje rimskog teritorija. U skladu s takvom politikom rimska vojska osvaja posljednja nezavisna brdovita područja [[Pirineji|Pirineje]], [[Alpe]], obalni dijelovi Afričke obale [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], dio [[Mala Azija|Male Azije]] nakon čega je [[Sirija]] dobila kopnenu vezu s [[Dardaneli]]ma.<ref name="eck 94">Eck, 94.</ref> Jedina dva "ozbiljnija" projekta ove vladavine što traje 45 godina su osvajanje onoga što će postati rimska provincija Dalmacija (čime se Italija kopnenim putem povezala s Grčkom) i pokušaj pomicanja granice s rijeke [[Rajna|Rajne]] na [[Laba|Elbu]]. Nakon Varove katastrofe taj projekt će do kraja Augustove vladavine biti stavljen na čekanje.

Kako bi nadoknadio nedostatak vlastitih vojnika u zaštiti Rimskih granica Oktavijan je izmislio posebni okvir vanjske politike. Malena vazalna kraljevstva tijekom njegove vladavine neće biti anektirana nego zadržavaju ograničenu samostalnost. Cilj te politike je bila podjela obrambenog tereta s tim državicama. Takvih državica je bilo mnogo ali kao najpoznatiji primjeri u povijest su ušli Mauritanija, [[Judeja]] i [[Tracija (kraljevstvo)|Tracija]] koji su čuvali sjeverno-afričku, azijsku i balkansku granicu Carstva.

==Ostavština==

Gledajući iz današnje perspektive, August je otac današnje europske civilizacije (kao što je [[Ćin Ši Huangdi]] za kinesku). Prije njegove vladavine, rimska država se nalazila gotovo 100 godina u socijalnim nemirima, građanskim ratovima i pod vlašću raznih diktatora ([[Gaj Marije]], [[Sula]], [[Cezar]]). Toj politički oronuloj tvorevini on je svojim reformama dao još mnogo godina života. U današnjem političkom smislu najvažnija posljedica njegovih reformi je preživljavanje ideje da vlast potječe od naroda ([[republika]]nska ideja) pošto je ona bila osnova njegovog političkog sustava. Ako gledamo utjecaj njegovih reformi na svakodnevni život ljudi, njegova ostavština su [[policija]], [[vatrogasci]] i [[mirovinsko osiguranje]] pošto su oni osnovani tek tijekom njegove vladavine.<ref name="eck 79">Eck, 79.</ref>

Gledajući iz Augustove perspektive ostavština mu je potpuno uništena. On je vladao 41 godinu ([[27. pr. Kr.]] - [[14.]]), a svi njegovi potomci će biti likvidirani u sljedećih 54. ''Princepsi'' koji dolaze nakon njega su postepeno uništavali njegov politički program svojim neshvaćanjem situacije. [[Tiberije]] odustaje od nužnosti  stalnog reizbora kako bi se zadržao republikanski privid, [[Kaligula]] želi postati i ''de facto'' apsolutistički vladar, a [[Klaudije|Klaudija]] izabire vojska namjesto [[Rimski senat|Senat]]a, dok [[Neron]] toliko troši državno blagajnu i uništava državu da je nakon njega završila vladavina cijele Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Također svojim reformama budući carevi uvećavaju rimsku vojsku narušavajući tako ravnotežu civilne i vojne administracije što će rezultirati generalima koji se bore za carsku krunu (kriza 3 stoljeća). Bez obzira na koji način će budući carevi dolaziti na vlast oni će kao svoju titulu uvijek uzimati Augustovo ime.

August se i sam okušao u pisanju, ali su nam se njegova manja djela izgubila. Među njima se nalazila jedna pjesma, knjiga epigrama, jedan autobiografski spis, biografija Druza i dr. Za povijest rimske književnosti važan je njegov autobiografski spis u kojem je opisao svoja politička i vojna djela. On je bio uklesa u 2 stupa pred carevim mauzolejem u RImu i prepisivan po mnogim gradovima carstva. Jedan takav prijepis pronađen je 1555. u Ankari urezan na mjedenim pločama na latinskom i grčkom jeziku, pa mu odatle ime "Spomenik iz Ankare" (Monumentum Ancyranum). U njegovu otkrivanju sudjelovao je hrvatski humanist Antun Vrančić. Drugi mu je naslov, prema početku samog teksta "Djela božanskog Augusta" (Res gestae divi Augusti). Djelo je pisano jednostavim i odmjerenim stilom.

==Smrt==

Osjećajući da mu se bliži kraj života August je tijekom proljeća 14. godine donio odluku o nasljeđivanju. No, ta odluka trebala je biti donesena suptilno tako da se narod ne prepadne autokracije monarhije.<ref name="ccaa 50">CCAA, Erich S. Gruen, ''Augustus and the Making of the Principate'', str. 50</ref> Narod je htio da on za svog nasljednika proglasi popularnog [[Germanik]]a (sin Tiberijevog brata Druza), ali on je to djelomično odbio smatrajući da je on s manje od 40 godina premlad za najvišu državnu dužnost. Istovremeno želeći urediti nasljeđivanje države na duže razdoblje on za svog nasljednika proglašava [[Tiberije|Tiberija]] koji bi potom, prema dogovoru s Augustom, trebao postaviti Germanika za svog nasljednika.<ref name="eck 119">Eck, 119.</ref> Tijekom kolovoza 14. godine Augustovo zdrastveno stanje se drastično pogoršalo pa je pozvan Tiberije kako bi kao nasljednik bio uz njega tijekom posljednjih dana života. August je preminuo [[19. kolovoza]] [[14.]] godine, a njegovo posljednje riječi su bile:

{{citat|Je li vam se svidjela moja predstava?}}

To je rekao jer je i u tom trenutku veoma dobro znao da je svojom glumom uspio prodati apsolutističku [[diktator|diktaturu]] [[Rimska Republika|republikanskom Rimu]].

Nakon smrti August je bio kremiran, a njegovi posmrtni ostaci su stavljeni u [[Augustov mauzolej]], a sam August je uvršten među bogove u [[panteon]].<ref name="eck 124">Eck, 124.</ref> Oni su se tamo nalazili sve do [[410.]] godine kada su ih [[Goti]] tijekom pljačke grada razasuli.

Kako Rim tada bez obzira na današnje raširene pretpostavke nije bio [[monarhija]] proći će gotovo mjesec dana prije nego što će [[Rimski senat|Senat]] izglasati rezoluciju kojom [[Tiberije]] [[18. rujna]] [[14.]] godine postaje novi car.

== Izvori ==
{{izvori}}

==Izvori==

===Internetski izvori===

*[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Augustus/Res_Gestae/home.html Res Gestae Divi Augusti] 
*[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Suetonius/12Caesars/Augustus*.html Svetonijeva biografija]
*[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/home.html#45 Rimska povijest Kasija Dija]
*[http://www.csun.edu/~hcfll004/nicolaus.html Augustov život iz pera Nikole od Damaska] 
*[https://web.archive.org/web/20061117112806/http://www.viajuliaaugusta.com/en/home.html The Via Iulia Augusta]
*[http://ancientrome.ru/art/artworken/result.htm?alt=August&pnumber=30 Galerija antičke umjetnosti: August]
*[http://janusquirinus.org/Octavian/humour.html Augustov humor]

===Knjige===

<div class="references-small">
*Bourne, Ella. "Augustus as a Letter-Writer," (Knjiga 49, 1918.): 53&ndash;66.
* {{Citiranje knjige |last=Bowersock |first=G. W. |editor=Kurt A. Raaflaub and Mark Toher (urd.) |title=Between Republic and Empire: Interpretations of Augustus and his Principate |year=1990. |publisher=|location=Berkeley |isbn=0-520-08447-0 |pages=380&ndash;394 |chapter=}}
*Bunson, Matthew (1994). ''Encyclopedia of the Roman Empire''. New York: Facts on File Inc. {{ISBN|0-8160-3182-7}}
*Chisholm, Kitty and John Ferguson. (1981.). ''Rome: The Augustan Age; A Source Book''. Oxford. {{ISBN|0-19-872108-0}}.
* Kasije Dio, The Roman History: The Reign of Augustus, London, Penguin Books, 1987., {{ISBN|0-14-044448-3}}.
* Eck, Werner (2003.) ''The Age of Augustus''. Oxford. (tvrdi uvez, {{ISBN|0-631-22957-4}}; meki uvez, {{ISBN|0-631-22958-2}}).
*Eder, Walter. (2005.). "Augustus and the Power of Tradition," ur. Karl Galinsky, 13-32. Cambridge, New York (tvrdi uvez, {{ISBN|0-521-80796-4}}; meki uvez, {{ISBN|0-521-00393-8}}).
* Everitt, Anthony (2006.) ''Augustus: The Life of Rome's First Emperor''. {{ISBN|1400061288}}. 
* {{Citiranje knjige |last=Green |first=Peter |title=Alexander to Actium: The Historical Evolution of the Hellenistic Age |series=Hellenistic Culture and Society |year=1990. |publisher=|location=Berkeley, CA; Los Angeles; London |isbn=0-520-05611-6 (tvrdi uvez); {{ISBN|0-520-08349-0}} (meki uvez)}}
*Gruen, Erich S. (2005). "Augustus and the Making of the Principate,", ur. Karl Galinsky, 33-51. Cambridge, MA; New York; (tvrdi uvez, {{ISBN|0-521-80796-4}}; meki uvez, {{ISBN|0-521-00393-8}}).
*Kelsall, Malcolm. "Augustus and Pope," (Knjiga 39, br. 2, 1976.): 117&ndash;131.
*Rowell, Henry Thompson. (1962.). ''The Centers of Civilization Series: Volume 5; Rome in the Augustan Age''. Norman. {{ISBN|0-8061-0956-4}}
</div>

== Literatura ==
* [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=136639 Marin Buovac: O natpisnoj građi rimskih amfteatara na prostoru istočnojadranske obale / On the inscriptions of Roman amphitheatres in the Eastern Adriatic seaboard, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Vol. 105, No. 1, 2012.]

== Vidi još ==

* [[Smrt Julijevsko-Klaudijevske dinastije]]

== Vanjske poveznice ==

=== Ostali projekti ===
{{WProjekti
|commons        = Gaius Iulius Caesar Octavianus Augustus
|commonshr      = Gaius Julius Caesar Octavianus
|commonscat     = Augustus
|commonscathr   = August 
}}

{{S-start}}
{{S-hou|[[Julijevsko-Klaudijevska dinastija]]|23. rujna|63. pr. Kr.|19. kolovoza|14. po. Kr.}}

{{S-roy|rm}}
{{s-new|Office}}
{{s-ttl|title=[[Dodatak:Popis rimskih careva|Car]] [[Rimsko Carstvo|Rimskoga carstva]]|years=27. pr. Kr. &nbsp;– 14. po. Kr.}}
{{s-aft|after=[[Tiberije]]}}

{{S-off}}
{{s-bef|before=[[Aulo Hircije]] i <br />[[Gaj Vibije Pansa Cetronijan]]}}
{{s-ttl|title=[[Popis konzula Rimske Republike|konzul]] (''Suffect''.) [[Rimska Republika|Rimske Republike]]|years=''kolega [[Kvinto Pedije]]''<br /> 43.&nbsp;pr. Kr.}}
{{s-aft|after=[[Marko Emilije Lepid (trijumvir)|Marko Emilije Lepid]] i <br />[[Lucije Munacije Plank]]}}
{{s-bef|before=[[Marko Antonije]] i <br />[[Lucije Skribonije Libon]] i <br />[[Lucije Emilije Lepid Paul (konzul 34. pr. Kr.)|Lucije Emilije Lepid Paul]] (''Suffect.'')}}
{{s-ttl|title=[[Popis konzula Rimske Republike|konzul]] [[Rimska Republika|Rimske Republike]]|years=''kolega [[Lucije Volkacije Tul]]''<br />33.&nbsp;pr. Kr.}}
{{s-aft|after=[[Gnej Domicije Ahenobarb (konzul 32. pr. Kr.)|Gnej Domicije Ahenobarb]] i <br />[[Gaj Sosije]]}}
{{s-bef|before = [[Gnej Domicije Ahenobarb (konzul 32. pr. Kr.)|Gnej Domicije Ahenobarb]] i <br />[[Gaj Sosije]]}}
{{s-ttl|title = [[Popis konzula Rimske Republike|konzul]] [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]]|years = 31.&nbsp;pr. Kr.&nbsp;– 23.&nbsp;pr. Kr. <br />''(navedeni samo kolege ordinariji)''<br />
''[[Marko Antonije]] (samo na istoku) i <br />[[Marko Valerije Mesala Korvin]]''<br />
''[[Marko Licinije Kras (konzul 30. pr. Kr.)|Marko Licinije Kras]]''<br />
''[[Sekst Apulej II.|Sekst Apulej]]''<br />
''[[Marko Vipsanije Agripa]] (dvaput)''<br />
''[[Tit Stacilije Taur]]''<br />
''[[Marko Junije Silan (konzul 25. pr. Kr.)|Marko Junije Silan]]''<br />
''[[Gaj Norban Flak]]''<br />
''[[Gnej Kalpurnije Pizon (konzul 23. pr. Kr.)|Gnej Kalpurnije Pizon]]''}}
{{s-aft|after = [[Marko Klaudije Marcel Esernin]] i <br />[[Lucije Aruncije Stariji|Lucije Aruncije]]}}
{{s-bef|before = [[Decije Lelije Balb]] i <br />[[Gaj Antistije Vet (konzul 6. pr. Kr.)|Gaj Antistije Vet]]}}
{{s-ttl|title = [[Popis konzula Rimske Republike|konzul]] [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]]|years = ''kolega [[Lucije Kornelije Sula (konzul 5. pr. Kr.)|Lucije Kornelije Sula]]''<br />5.&nbsp;pr. Kr.}}
{{s-aft|after = [[Gaj Kalvizije Sabin (konzul 4. pr. Kr.)|Gaj Kalvizije Sabin]] i <br />[[Lucije Pasijen Rufus]]}}
{{s-bef|before = [[Lucije Kornelije Lentul (konzul 3. pr. Kr.)|Lucije Kornelije Lentul]] i <br />[[Marko Valerije Mesala Mesalin]]}}
{{s-ttl|title = [[Popis konzula Rimske Republike|konzul]] [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]]|years = ''kolega [[Marko Plaucije Silvan]]''<br />2.&nbsp;pr. Kr.}}
{{s-aft|after = [[Kos Kornelije Lentul Getulik]] i <br />[[Lucije Kalpurnije Pizon (konzul 1. pr. Kr.)|Lucije Kalpurnije Pizon]]}}

{{S-rel}}
{{s-bef|before=[[Marko Emilije Lepid (trijumvir)|Marko Emilije Lepid]]}}
{{s-ttl|title= [[Pontifex Maximus]] [[Starorimska religija|rimske religije]]|years=12. pr. Kr. &nbsp;– 14. po. Kr.}}
{{s-aft|after=[[Tiberije]]}}

{{S-fam}}
{{s-bef|before=[[Gaj Julije Cezar]]}}
{{s-ttl|title=[[Julijevsko-Klaudijevska dinastija|poglavar Julijevsko-klaudijevske dinastije]]|years=44. pr. Kr. &nbsp;– 14. po. Kr.}}
{{s-aft|after=[[Tiberije]]}}
{{s-end}}

{{Rimski carevi}}

[[Kategorija:Rimski carevi u 1. stoljeću]]
[[Kategorija:Julijevsko – Klaudijevska dinastija]]
[[Kategorija:Konzuli Rimske Republike]]