Vidi kôd stranice Apostolski sabor u Jeruzalemu

{{Ekumenski sabor
|naziv=Apostolski sabor u Jeruzalemu
|datum=[[50.]]
|prihvaćen=[[Katolička Crkva]], [[Pravoslavlje|Pravoslavne Crkve]], [[Istočne pravoslavne Crkve]], [[Asirska Crkva Istoka]],[[Luteranska Crkva]]
|prethodni=nema
|sljedeći=[[Prvi nicejski sabor]]
|sazvao= [[Sveti Petar]]
|predsjedao=[[Sveti Jakov]]
|sudionici= [[apostoli]]
|teme= Mojsijevi zakoni i [[Isus|Isusovo učenje]]
|odluke= Potvrđeno [[Isus|Isusovo]] učenje i odbacivanje [[Mojsije|Mojsijeva]] zakona.
}}
[[Apostoli|Apostolski]] sabor u [[Jeruzalem|Jeruzalemu]] (oko [[50.]]), prvi je povijesni [[Kršćanstvo|kršćanski]] sabor koji su predvodili [[apostoli]]. Sazvao ga je [[Sveti Petar|sv. Petar]], a predvodio [[Sveti Jakov|sv. Jakov]].

==Tijek Sabora==
Glavni zastupnik koji se borio da [[Mojsijevi zakoni]] i židovski religijski običaji ne obvezuju obraćene [[Poganstvo|pogane]] bio je [[Sv. Pavao]],<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47081 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Pavao, sv.], pristupljeno 22. ožujka 2015.</ref> dok su mu neki [[Židovi]] koji su se obratili na [[kršćanstvo]] govorili: "Ako se ne obrežete, po običaju [[Mojsije|Mojsijevu]], ne možete se spasti", a protiv obrezanja bio je i [[Sv. Petar]] koji je rekao: "Zašto hoćete da nametnete učenicima narav na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi?" Kada je rasprava na saboru utihnula, Jakov je pravio sljedeći prijedlog: 
{{citat| Ja smatram da se ne prave teškoće onima od neznabožaca koji se obraćaju Bogu, nego da im se napiše da se čuvaju od nečistota idolskih i od bluda i od udavljenoga i od krvi (i ono što njima nije milo drugima da ne čine).|[[Sv. Jakov]]}}
Ovaj [[Sv. Jakov|Jakovljev]] prijedlog prihvaćen je kao službeni stav sabora. Nakon toga su "[[apostoli]] i [[Prezbiter|prezbiteri]] sa svom Crkvom" izabrali ljude da pošalju u [[Antiohija|Antiohiju]] s [[Sv. Pavao|Pavlom]] i [[Sv. Barnaba|Barnabom]].

==Kraj sabora i posljedice==
Sabor je završio sljedećim odlukama: Ukinuti Mojsijevi zakoni, prihvaćanje onih koji su priznali [[Isus|Isusovo Učenje]] i postali [[Kršćanstvo|Kršćani]] i početak [[sv. Pavao|Pavlovih]] misijanskih putovanja.
Poslije apostolskog sabora i u toku decenije kasnije ([[50.]]–[[60.]] godine) [[Kršćanstvo]] se prižbližava [[Grci|helenizmu]]: broj [[Grci|Grka]] u kršćanskim zajednicama konstantno raste u odnosu na [[Hebreji|Hebreje]], tako da od manjine u početku, postaju većina u zajednicama. Vrhunac ovog razvoja primjećuje se početkom sljedeće decenije (od [[60.]] pa nadalje), pošto [[Grci]] ne samo da predstavljaju većinu, nego oni preuzimaju i vodstvo u pomjesnim Crkvama, koje je ranije čvrsto pripadalo [[Kršćani|kršćanima]] [[Hebreji|Hebrejima]].

U osobinama [[Timotej|Timoteja]], [[Tit|Tita]] i [[Sv. Luka|Luke]] nailazimo na prve [[Grci|Grke]] koji imaju vodeću ulogu Crkvi postapostolske [[biskupe]], zamjenjujući prvu apostolsku generaciju. Manje od decenije poslje pada [[Jeruzalem]]a ([[70.]] poslje Krista) je budućnost [[kršćanstvo|kršćanstva]] postaje konačno vezana za [[Heleni|helenizam]].

== Povezani članci ==
*[[Djela apostolska]]
*[[Poslanica Galaćanima]]

==Izvori==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.newadvent.org/cathen/03279a.htm New Advent.org / Catholic Encyclopedia: Apostolic Canons] {{Eng oznaka}}

{{Portal Kršćanstvo}}

[[Kategorija:Rano kršćanstvo]]