Vidi kôd stranice Antun Gustav Matoš


{{Infookvir književnik
| Ime            = Antun Gustav Matoš
| boja           = #77DD77
| slika          = Antun Gustav Matoš.jpg
| veličina       = 220px
| opis slike     = A. G. Matoš
| puno ime       = Antun Gustav Matoš
| pseudonim      = ''Gustl'', ''A.G.M.''
| rođenje        = [[13. lipnja]] [[1873.]], [[Tovarnik]], [[Hrvatska]]
| smrt           = [[17. ožujka]] [[1914.]], [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| zanimanje      = [[pisac]], [[novinar]]
| nacionalnost   = [[Hrvati|Hrvat]]
| period pisanja = [[1899.]] – [[1913.]]
| vrsta          = [[poezija]], [[novela]], [[feljton]], [[putopis]]
| teme           = [[pejzaž]], [[patriotizam]]
| period         = [[moderna]]
| supruga        = 
| suprug         = 
| djeca          = 
| djela          = ''Iverje: skice i sličice'', ''Novo iverje: skice i sličice, ''[[Umorne priče]]'', ''Život za milijune''
| nagrade        = 
| potpis         = 
| web            = 
| fusnote        = 
}}

'''Antun Gustav Matoš''' ([[Tovarnik]], [[13. lipnja]] [[1873.]] – [[Zagreb]], [[17. ožujka]] [[1914.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[pjesnik]], [[novelist]], [[feljtonist]], [[esejist]] i [[putopisac]]. Smatra se jednim od najboljih hrvatskih književnika.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39480 Matoš, Antun Gustav], enciklopedija.hr, pristupljeno 12. travnja 2019.</ref>

== Životopis ==
=== Rani život, Zagreb ===
Antun Gustav Matoš je rođen u [[Srijem]]u, u [[Tovarnik]]u, na petak trinaesti, 1873. godine.<ref>[[Dubravko Jelčić]], ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 11., 49.</ref> Odmah nakon njegovog rođenja, babica je rekla Matoševoj majci: ,,''Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo će se ime mnogo spominjati, ali - mnogo će i trpjeti."''<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 48.</ref> Djed s očeve strane, Grgur Matoš (1812.-1899.), bio je iz [[Kaćmar]]a, kao i obitelj Matoš, koja se onamo doselila tijekom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] iz Turjaka južno od [[Sinj]]a, a podrijetlom su iz [[Rama|Rame]] u [[Hercegovina|Hercegovini]]. Grgur Matoš bio je učitelj namješten u Plavni kraj [[Vukovar]]a gdje se iz braka s Mađaricom Ersebeth Orovecz iz Kaćmara rodio njegov sin August Matoš (1847.-1914.). August je završio učiteljsku školu u Đakovu te isprva službovao u Našicama gdje se vjenčao sa sudetskom [[Nijemci u Hrvatskoj|Njemicom]] Marijom Schams (1851.-1944.) iz [[Našice|Našica]], čiji je djed [[Franjo Schams]] bio ugledni [[farmaceut]] i autor niza cijenjenih knjiga o [[Vino|vinima]] i [[Vinogradarstvo|vinogradarstvu]] panonske [[Mađarska|Mađarske]] i Hrvatske. August Matoš bio je učitelj i orguljaš.<ref>Senija Badić, [https://www.profil-klett.hr/system/files/repozitorij/pdf/u_drustvu_s_matosem_senija_badic_prof._zagreb.pdf ''U društvu s Matošem''], str. 2., 5., profil-klett.hr, pristupljeno 25. svibnja 2019.</ref> August je kao učitelj bio premješten u Tovarnik gdje su im se rodila prva dva sina: Feliks (preminuo [[1877.]] godine) i Antun; zatim je [[1875.]] godine premješten na učiteljsku školu u [[Zagreb|Zagrebu]] gdje se seli s obitelji. S njima se seli i djed Grgur s dvogodišnjim Antunom. Stoga je Matoš za sebe znao reći: '',,Ja sam dakle Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem."''<ref>[http://virtualna.nsk.hr/agm/1873/01/15/1873-1914-2014/ Antun Gustav Matoš (1873. – 1914.) – 2014.], Virtualna zbirka Antun Gustav Matoš, virtualna.nsk.hr, pristupljeno 11. srpnja 2019.</ref> 

Prvih deset godina Matoševi su stanovali u današnjoj Tomićevoj ulici 12 (prije izgradnje uspinjače), a [[1885.]] godine su kupili prizemnicu u Jurjevskoj ulici br. 10 na čijem su mjestu [[1904.]] godine sagradili dvokatnicu koja se i danas ondje nalazi. Otac August radio je u gornjogradskoj osnovnoj školi kao učitelj sve do umirovljenja. Uz taj posao bio je orguljaš u crkvi sv. Marka, a uvečer je podučavao pjevanje u obrtnoj ili šegrtskoj školi.<ref>Senija Badić, [https://www.profil-klett.hr/system/files/repozitorij/pdf/u_drustvu_s_matosem_senija_badic_prof._zagreb.pdf ''U društvu s Matošem''], str. 6., profil-klett.hr, pristupljeno 25. svibnja 2019.</ref> U Zagrebu su se rodili Matoševa sestra [[Danica Matoš|Danica]] (1876.–1962.), pijanistica i operna solistica, poslije profesorica u glazbenoj školi u Gundulićevoj ulici, te braća Leon (1878.–1947.), profesor zemljopisa i violinist te Milan (1884.–1960.), financijski činovnik koji je nakon bratove smrti skrbio o njegovu djelu i rukopisima. Godine [[1879.]] krenuo je u prvi razred zagrebačke opće pučke škole, a [[1883.]] godine završio je četvrti razred i krenuo u prvi razred gimnazije. Do sedmoga razreda gimnazije bio je učenik [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasične gimnazije]] u Zagrebu. Sedmi razred polazio je dva puta. Ocjenu nedovoljan osim iz [[fizika|fizike]] i propedeutike dobio je i iz [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 14.</ref> kod profesora [[Ivan Broz|Ivana Broza]].<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 57. i 66.</ref> Pjevao je u dječjem zboru u crkvi sv. Katarine te je polazio Školu Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda gdje je naučio svirati [[violončelo]].<ref>Senija Badić, [https://www.profil-klett.hr/system/files/repozitorij/pdf/u_drustvu_s_matosem_senija_badic_prof._zagreb.pdf ''U društvu s Matošem''], str. 5., profil-klett.hr, pristupljeno 25. svibnja 2019.</ref>

Pokušaj studiranja na Vojnomu veterinarskom fakultetu u [[Beč]]u svršio je neuspjehom. Izgubio je stipendiju zbog nepoloženog kolokvija.<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 67.</ref> Godine [[1893.]] odlazi u vojsku, ali sljedeće [[1894.]] godine dezertira nakon osam mjeseci službe u [[Kutjevo|Kutjevu]], pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u [[Srbija|Srbiju]]. Najprije u [[Šabac]], a zatim u [[Beograd]]. Mladi Antun ljeta je provodio kod rođaka u Brezovici (što je opisao u pripovijetci ''Nekad bilo - sad se spominjalo''), a obiteljski zavičaj i Tovarnik, kao i rodbinu u Senti i Bačkoj, posjetio je tek tijekom bijega u Srbiju [[1894.]] godine, kad se neko vrijeme skrivao i kod djeda Grgura, koji je redovito ljetovao na obiteljskom imanju.

=== Beograd ===
Kako s''â''m navodi, u Beogradu je tijekom sljedeće tri godine i nekoliko mjeseci radio kao "[[violončelo|čelist]] pa novinar, literat". U Beogradu je bio stalan gost kavane "Dardaneli" gdje su se okupljali književnici-boemi, neovisni novinari i glumci. Tu je upoznao Janka Veselinovića, [[Stevan Sremac|Stevana Sremca]] i Milovana Glišića.<ref>[[Mirko Žeželj]], ''Tragajući za Matošem'', Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 80.</ref> Kad je došao u Beograd prvo vrijeme zarađivao je držeći instrukcije u obitelji Sarajevčić gdje je u to doba i stanovao.<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 83.</ref> Kasnije je preživljavao na razne načine, svirajući violončelo i pišući članke prvo za ''Pobratim'' Janka Veselinovića, potom za sarajevsku ''[[Nada (časopis)|Nadu]]'' koju je uređivao [[Silvije Strahimir Kranjčević]] dok je formalni urednik bio [[Kosta Hörmann]].<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 89.-92.</ref><ref>Mirko Žeželj, ''Tragajući za Matošem'', Matica hrvatska, Zagreb, 1970, str. 90.</ref> Pisao je osvrte na kazališni i glazbeni život Beograda. Također je pisao kritike priča i romana koji su tada izlazili. Iako je bio prijatelj s Veselinovićem koji ga je objavljivao u ''Pobratimu'', Matoš je bio beskompromisan kritičar. Bez dlake na jeziku udarao je desno i lijevo, po živim ljudima, prijateljima i neprijateljima,<ref>Mirko Žeželj, ''Tragajući za Matošem'', Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 103.</ref> pa kad je izašao Veselinovićev ''Hajduk Stanko'', roman s tematikom I. srpskog ustanka, Matoš ga je "pokopao": '',,Žali sebe što je morao čitati roman do kraja, a i pisca što je morao napisati tih 456 strana."''<ref>Mirko Žeželj, ''Tragajući za Matošem'', Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 105.</ref>

=== Pariz ===
U siječnju [[1898.]] godine odlazi preko [[Beč]]a i [[München]]a u [[Ženeva|Ženevu]], a odatle početkom kolovoza [[1899.]] godine u [[Pariz]], u kojemu će ostati punih pet godina, sve do [[1904.]] godine. Za vrijeme boravka u Parizu, koji je tada bio središte europskoga kulturnoga života, napisao je najznačajniji dio svoje [[proza|proze]]. U vrijeme Svjetske izložbe u Parizu [[1900.]] godine Hörmann je Matoša angažirao kao novinara: '',,Imenovao me vrstom sekretara bosanskog pavillona, pribavi mi od ministarstva trgovine novinarsku kartu"'',<ref>Mirko Žeželj, ''Tragajući za Matošem'', Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 176.</ref> te je Matoš punih džepova živio najsretnije u zadnjih 5 ili 10 godina. Godine [[1904.]] opet je, živeći u Beogradu, još uvijek kao [[vojni bjegunac]], u četiri navrata potajno dolazio u Zagreb i to tijekom [[1905.]], [[1906.]] i [[1907.]] godine.

=== Povratak u Zagreb ===
[[Slika:A_G_Matoš.JPG|mini|200px|Obiteljska grobnica Matoševih na Mirogoju]]

Konačno, [[1908.]] godine, poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, nakon [[Amnestija|amnestije]], pomilovan od austrougarskih vlasti, definitivno vraća se u Zagreb. Godine [[1911.]] i [[1913.]] putuje u [[Italija|Italiju]] - prvi put u [[Firenca|Firencu]], a drugi put u [[Rim]], gdje piše svoje posljednje djelo, ''Rimske feljtone''. U toj kasnoj fazi posvađan je sa svim književnim i političkim opcijama u Hrvatskoj - [[1909.]] godine istupio je iz Čiste stranke prava i javno se razišao s [[Josip Frank|Josipom Frankom]], polemizirao je s naprednjacima i projugoslavenskim strujama, kao dosljedni starčevićanac i antiklerikalac borio se protiv katoličkog segmenta hrvatske književnosti i klerikalnih struja u pravaštvu, a [[1910-ih]] se družio mahom s mladim piscima (npr. [[Tin Ujević]], [[Vladimir Čerina]], [[Ljubo Wiesner]], [[Fran Galović]], [[Nikola Polić]] i inima), pokazavši razumijevanje za skretanje pokreta antiklerikalne pravaške starčevićanske omladine "Mlada Hrvatska" u jugonacionalizam. Nakon istupanja iz frankovačkih krugova surađivao je u glasilima projugoslavenske Starčevićeve stranke prava (tzv. milinovaca) i pozdravio [[atentat]] jugoomladinaca na bana [[Slavko Cuvaj|Slavka Cuvaja]]. Svi su se ti odnosi odrazili i na njegovu književnu djelatnost - tada piše mnogo polemika, epigrama i humoreski u kojima satirizira Hrvatsku i Zagreb, a nije uspio objaviti više knjiga (''Pjesme'', četvrtu knjigu novela, ''Drage naše savremenike''), dok je ''Pečalba'' bila cenzurirana i poslana u knjižare tek godinu dana nakon tiskanja. 

Umro je u Zagrebu 17. ožujka 1914. godine od karcinoma grla, uslijed pogrješnog liječenja (tretiran je za tumor umjesto za rak), ostavivši iza sebe dvadesetak svezaka sabranih djela tiskanih tek [[1973.]] godine: pripovijedaka, feljtona, putopisa, pjesama, kritika, političkih članaka, polemika, humoreski, satira, epigrama, pisama i bilježnica. Smatra ga se prvim modernim hrvatskim likovnim, glazbenim, književnim, ali i plesnim kritičarem. Cijeli je život bio izrazito domoljuban, a u politici je bio naklonjen [[Čista stranka prava|Čistoj stranci prava]], tj. izvornom pravaštvu, odnosno starčevićanstvu. Po njegovim riječima: ''"Stekliš sem bil i stekliš bokibokme bum vumrl"''.<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 254.</ref> Ipak, Matoš koji je ''"(...) [[Ante Starčević|Antu Starčevića]] cijenio svim srcem, više nego ijednoga drugog Hrvata napisao je o [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayeru]] stranice ljepše od svih koje su o njemu ikad napisane"''.<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 257.</ref> Za Antu Starčevića rekao je: ''"Isto što nam je zemlja naša, narod naš, riječ naša, naše pravo: on je naša trobojnica!"''.<ref>Senija Badić, [https://www.profil-klett.hr/system/files/repozitorij/pdf/u_drustvu_s_matosem_senija_badic_prof._zagreb.pdf ''U društvu s Matošem''], str. 10., profil-klett.hr, pristupljeno 25. svibnja 2019.</ref> 

Umro je s knjigom u ruci, s knjigom [[Ksaver Šandor Gjalski|Ksavera Šandora Gjalskoga]] ''Na rođenoj grudi'', pokušavši pred samu smrt nešto na unutarnjoj strani korica napisati ''"(...) ali što je htio napisati ostat će zauvijek tajna. Ruka mu više nije imala snage da razgovjetno "naslika" ni jedno slovo."''.<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 388.-390.</ref> Sprovod i pokop bio mu je [[19. ožujka]] 1914. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[https://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=316 Gradska groblja Zagreb - M], gradskagroblja.hr, pristupljeno 12. travnja 2019.</ref> Nad njegovim grobom govore održali su [[Julije Benešić]] u ime Društva hrvatskih književnika, [[Zvonimir Vukelić]] u ime Hrvatskog novinarskog društva, [[Ljubomir Maštrović]] u ime "Mlade Hrvatske", a u ime hrvatskih sveučilištaraca [[Milan Anić]] i [[Salih Baljić]].<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 33.</ref>  

== Književni rad ==
Matoš je središnja osobnost hrvatske moderne te radikalne inovacije hrvatske književnosti koja se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravši suvremena strujanja od [[simbolizam|simbolizma]], [[modernizam|modernizma]], [[impresionizam|impresionizma]] i ostalih pokreta, s osloncem na francusku književnu kulturu od [[Charles Baudelaire|Baudelairea]] do [[Stéphane Mallarmé|Mallarmea]], [[Maurice Barrès|Barresa]] i [[Joris Karl Huysmans|Huysmansa]]. Esteticizam i umjetničke norme su postali primarnim kriterijem vrjednovanja, dok je nacionalni i društveni angažman, dotle praktični jedini credo, ostalo uklopljen u cjelovitiju vizuru zadaće hrvatskih pisaca, koji od Matoša nadalje nisu (osim u komunističkom razdoblju) mogli gojiti pretežito utilitaristički odnos spram umjetničkoga stvaralaštva. 

U književnost je ušao [[1892.]] godine pripoviješću ''Moć savjesti'' (''[[Vijenac (časopis)|Vienac]]'', br. 33, 13. kolovoza 1892.), koja naznačuje početak razdoblja [[moderna|moderne]]. U nekoliko navrata pisao je o svojemu poimanju poetike proznog stvaralaštva te o svojim literarnim uzorima. ''"... Od novelista najviše volim genij Poeov, zatim superiornu, konciznu točnost Merimeeovu i prirodnost Maupassantove satire"'', izjavljuje on u jednome pismu prijatelju [[Milan Ogrizović|Milanu Ogrizoviću]]. Težnju da se nigdje ne ponavlja, da ne zapadne u [[manirizam]], uspio je ostvariti u većem dijelu svojih pripovijedaka skupljenih u tri zbirke i izdanih redom: ''Iverje'', 1899.; ''Novo iverje'', 1900.; ''Umorne priče'', 1909. godine. 

S obzirom na Matoševu stvaralačku tehniku, načine i stilske postupke u ostvarivanju [[fabula]] pripovijedaka, a prije svega s obzirom na tematske interese i ostvaraje, poznata je već standardna podjela njegova pripovjedačkog opusa na dva temeljna tematska kruga: 
: - jedan s tematikom iz domaće zagrebačko-zagorske sredine i stvarnim junacima što ih je sretao u životu, 
: - te drugi s novelama bizarnog sadržaja s nadmoći čudaka, tipova posve individualnoga karaktera. 
Zajednički nazivnik jednoga i drugoga kruga su naglašena lirska nota i nazočnost ljubavnih motiva. Novele jednoga i drugoga kruga nastajale su usporedno, istodobno, što govori da nije riječ o nekom posebnom evoluiranju Matoša pripovjedača, nego o njegovim pokušajima da na različitim temama ostvaruje i iskušava različite, kako je on to znao reći, "stilske studije".

=== Proza ===
[[Slika:A.G. Matos (Zagreb).jpg|mini|200px|Matoš na klupi, djelo [[Ivan Kožarić|Ivana Kožarića]], Zagreb]]

Dobar dio elemenata od kojih je istkana pripovjedačka proza s tematikom "naših ljudi i krajeva", dodirivanje nekih aktualnih društvenih problema i u groteskno-fantazijskom ciklusu će naći odjeka, ali motivi misterija ljubavi, jednako tako i smrti, uopće nokturalnih stanja i atmosfera, u ovom će drugom krugu doći do punog izražaja, produbljenije i intenzivnije doživljeni. Posebnost tih motiva očitovat će se u prvom redu sužavanjem fabulativnih zahvata, analizom pojedinačnih sudbina literarnih junaka, nestajanjem površnih anegdotskih elemenata i unošenjem nevjerojatnih događaja i bizarnih likova, što će uvjetovati pojačanu psihološku motivaciju, a potiskivanje sociološke u drugi plan. Sve je to rezultiralo činjenicom da je proza ovoga kruga, umjesto područnog ili nacionalnog, poprimila širi kozmopolitski karakter.
 
U [[putopis]]noj prozi Matoš je jedan od najvećih hrvatskih inovatora. Motiv [[krajolik (likovni)|krajolik]]a, ne samo kao dio pripovjedne cjeline, nego i kao samostalna tema, novost je koju Matoš, povodeći se za Barresom, uvodi u hrvatsko prozno stvaralaštvo. Njegov krajolik se ne zaustavlja samo na izvanjskoj slici, nego on uključuje aktivno svojeg autora: ne samo po lirskoj intonaciji, po izrazu koji nosi osobnu notu i posebnom fokusu kroz koji autor sagledava taj krajolik, nego naročito po tome što svaki krajolik obilno razvija asocijacije za promišljanja o posve različitim problemima. Ta izrazito impresionistička crta, gdje pejzaž dobiva određenu funkciju da kao povod emocionalnom uzbuđenju razvije do maksimuma sposobnost iskričavih asocijacija, tipična je za Matoševe krajolike gotovo u svim njegovim tekstovima. Posebno se to, dakako, očituje u brojnim njegovim putopisima u kojima je krajolik isključiva tema, npr., u izvanrednome lirskom putopisu ''Oko Lobora''.

=== Pjesništvo ===
Dok je [[novela|novele]], [[putopis]]e, kritičke članke i [[feljton]]e pisao i objavljivao usporedno od samog početka svojeg pisanja, [[pjesništvo|pjesništvom]] se počeo neprestano javljati u časopisima dosta kasno, tek oko [[1906.]] godine. Do kraja života napisao je svega osamdesetak [[pjesme|pjesama]] koje su skupljene i tiskane 1923. godine, nakon pjesnikove smrti, u zbirci ''Pjesme''.<ref name="nsk.hr">[http://www.nsk.hr/ljerko-srce-moje-ti-si-lutka-mala-u-spomen-na-antuna-gustava-matosa/ Ljerko, srce moje, ti si lutka mala … — u spomen na Antuna Gustava Matoša], nsk.hr, 13. lipnja 2014., pristupljeno 9. svibnja 2019.</ref> Pjesme su mu objavljene u više [[antologija]] hrvatskoga pjesništva.<ref>[[Zoran Kravar]], [http://www.ffzg.unizg.hr/kompk/modules/documentdownload.php?idDocument=121 Matoš lirik], ffzg.unizg.hr, pristupljeno 9. svibnja 2019.</ref> Prva objavljena pjesma bila mu je "Hrastovački nokturno", napisana u [[Kajkavsko narječje|kajkavskome narječju]], koju je napisao u Parizu kao dio pripovijesti ''Nekad bilo - sad se spominjalo'', a objavljena je u knjizi ''Novo iverje'' [[1900.]] godine u Zagrebu. Vrijednost te pjesme je u tome što je njome Matoš hrvatskoj književnoj tradiciji vratio zanemarenu dijalektalnu poeziju.<ref>[https://magazin.hrt.hr/493043/17-ozujka-1914-umro-antun-gustav-matos 17. ožujka 1914. - Umro Antun Gustav Matoš], [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]], 17. ožujka 2019., pristupljeno 9. svibnja 2019.</ref>

Neprijeporno je da je [[Charles Baudelaire|Baudelaire]] bio veliki učitelj Matošev, od kojega je preuzeo niz formalnih elemenata, i o kome je više puta oduševljeno pisao. Osjećaj i potrebu za strogo određenim oblikom - konkretno za oblik [[sonet]]a, smisao za muzikalnost stiha, povezivanje u opći sklad glazbe riječi, boje i mirisa, dakle osjećaj za [[sinestezija|sinesteziju]], vrlo profinjen [[ritam (glazba)|ritam]], te izmjena govorne i pjevne [[intonacija|intonacije]] - vanjske i vidljive su odlike Matoševog pjesništva. 

''Ljubav'' i ''cvijet'', možda dvije ključne riječi i njihovo variranje, međusobno pretapanje i pretvaranje čiste apstrakcije poimanja ljubavi u konkretan pjesnički simbol cvijeta, javljaju se kao nadmoćni motivi u početku Matoševa pjesničkoga govora. Česta pojava motiva smrti u toj [[lirika|lirici]], [[elegija|elegičnost]], sumornost i baladičnost mnogih njegovih stihova, intenzivno osjećanje prolaznosti i nestajanja, sivilo boja i zvukova, sumnje i doživljaji ljubavi kao velike boli - posljedica su sukoba sna i stvarnosti, najjače izraženih u ponajboljim ljubavnim pjesmama "Samotna ljubav", "Djevojčici mjesto igračke", "Utjeha kose". 

No, i onda kad je bio najviše obuzet intimnim dilemama i oblikovanjem vlastitih [[koncepcija]] života i svijeta, traženjem puta do ljepote i harmonije, kad je svoja emocionalna stanja izražavao u poetskim krajolicima "Jesenje veče", "Notturno"{{fusg|1}}, on je, istodobno, izražavao i svoja [[domoljublje|domoljubne]] osjećaje koji su bili neprekidan, sastavan dio njegove osobnosti. U ponajboljim svojim rodoljubnim stihovima "Stara pjesma", "1909.", "Iseljenik", razočaran po povratku u domovinu (1908.) malodušnošću Hrvata u khuenovskoj i postkhuenovskoj eri, Matoš piše elegične stihove obojene sumornim doživljajem domovine. Upravo u osjećaju za jezik i njegovu melodioznost, u povezivanju subjektivnog, intimnog s objektivnim i općim, i u posebno naglašenoj težnji za modernim izrazom, i leži Matoševa pjesnička veličina.

=== Kritika ===
Uz iskričav raspravljački duh kojim se tijekom svojega spisateljskog puta nerijetko služio u obračunavanju s mnogim svojim suvremenicima, Matoš je dubok trag ostavio i u žanru [[kritika|kritike]] i [[esej]]istike, te [[feljton]]istike. U njima uz naglašen [[impresionizam|impresionistički]] pristup djelima pojedinih hrvatskih ([[Silvije Strahimir Kranjčević|Kranjčević]], [[Vladimir Vidrić|Vidrić]], [[Dragutin Domjanić|Domjanić]], [[Janko Polić Kamov|Kamov]]) ili srpskih pisaca ([[Stevan Sremac|Sremac]], [[Janko Veselinović|Veselinović]], [[Sima Pandurović|Pandurović]]), Matoš je nerijetko iznosio i svoje umjetničke postulate. Shvaćajući umjetnost kao [[istoznačnica|istoznačnicu]] za lijepo, on intenzitet pjesnikove nadmoći riječi i izraza, dakle individualnoga piščevog stila, uzima kao osnovan kriterij za estetsko vrjednovanje djela. To je i razlog što ne radi razlike između pojedinih književnih vrsta: pripovjedna proza, lirika i kritika za njega su samo umjetnost iz kojih na prvom mjestu treba zračiti individualna osobnost stvaraoca i njegova vještina  plastičnog i nebanalnog izražavanja. No, iako je polazio od izrazito estetskih mjerila, dakle određenoga univerzalnog pristupa i ocjenjivanja, nikad nije zanemarivao ni specifičan nacionalan kriterij u analizi pisaca hrvatske [[književnost]]i.

Matoševo je djelo prijelomno u povijesti hrvatske književnosti: slobodno se može reći da bez njegova zaokreta i ostvaraja, poglavito na polju kritike, eseja i poezije, ne bi bilo hrvatske književnosti kakvu poznajemo. 

{{citat|Ni [[Miroslav Krleža|Krleža]], ni [[Tin Ujević|Ujević]], ti stožeri naše dvadesetostoljetne literature, ne bi bili mogući da legendarni AGM nije trgnuo hrvatsku književnost iz letargije provincijalizma i uveo ju u maticu svjetske pisane riječi.|<ref>[https://www.rijeka.hr/mjesni-odbori/srdoci/zanimljivosti/porijeklo-imena-ulica-na-srdocima/ Porijeklo imena ulica na Srdočima], rijeka.hr, pristupljeno 12. travnja 2019.</ref>}}

{{citat|Kavgadžija pera, pamfletist, dezerter, emigrant, skitnica i osrednji čelist zaljubljen u kapljicu, s fizionomijom žgaravičavog primaša koji zabavlja dosadne goste (...) prvi je hrvatski pisac koji je poput biblijskog Lazara pobjegao iz grobnice sabranih djela, što nije uspjelo ni Tinu. (...) Matoš je jedan od rijetkih koji je uspio da se o njemu i nakon smrti loše govori.|[[Veselko Tenžera]] o Matošu, 1978. godine u ''[[Vjesnik]]u''.<ref>Martina Kalle, [https://matis.hr/images/pdf/MATICE/2012/Matica%208-9_2012.pdf ''‘I dok je srca, bit će i Kroacije!’''], ''MATICA'', godište/Volume LXII, broj/No. 8-9, kolovoz-rujan/august-september 2012., str. 25., pristupljeno 13. travnja 2019.</ref>}}

== Djela ==
<div style="height: 300px; overflow: auto; padding: 3px; border:1px solid #AAAAAA; reflist4" >
* ''[[s:Pripovijetke (Matoš)|Iverje]]: skice i sličice'', Izdavačka knjižarnica [[Pacher i Kisić]], Mostar, 1899.
* ''[[s:Pripovijetke (Matoš)|Novo iverje]]: skice i sličice'', Nakladom Kr. sveučilištne knjižare Fr. Suppana (R.F. Auer), Zagreb, 1900.
* ''Ogledi: studije i impresije'', Izdanje Hrvatske knjižarnice, Zadar, 1905.
* ''Vidici i putovi: eseji i impresije'', Nakladna knjižara i industrija papira Lav. Klein-a, Zagreb, 1907.
* ''[[s:Pripovijetke (Matoš)|Umorne priče]]'', Naklada Knjižare Mirka Breyera, Zagreb, 1909.
** ''"[[Cvijet sa raskršća]]"''
* ''Tri humoreske'', Humoristična knjižnica, Zagreb, 1909. 
* ''Život za milijune'', Zagreb, 1909. (strojopis), (2. izd. Humoristična knjižnica, Zagreb, [1911?])
* ''Naši ljudi i krajevi: portraiti i pejzaži'', Naklada J. Sokol, Zagreb, 1910.
* ''Moralista i druge satire'', Humoristična knjižnica, Zagreb, [1912?]
* ''Pečalba: kaprisi i feljtoni'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1913.

=== Posmrtno ===
Nepotpun popis:
* ''Umorne priče. Vidici i putovi: novo izdanje s uvodom o Matošu Vladimira Lunačeka, sa slikom Matoševom Ljube Babića'', Nakladom Knjižare Mirka Breyera, Zagreb, 1917.
* ''Feljtoni i eseji'', Naklada Juga, Zagreb, 1917.
* ''Pjesme'', Izdanje Narodne knjižnice, Zagreb, 1923.
** ''"Notturno"''
** ''"Utjeha kose"''
** ''"1909."''
** ''"Jesenje veče"''
* ''Dok je srca bit će i Kroacije'', Nakladom Milana Matoša, [Zagreb?], 1925.
* ''Ličnosti, problemi i pejzaži'', Binoza, Zagreb, 1938.
* ''Pereci, friški pereci'', Be-l-ka, Zagreb, 1940.
* ''Kip domovine'', Be-l-ka, Zagreb, 1942.
* ''Camao et autres nouvelles'', Institut bibliographioue Croate, Zagreb, 1944.
* ''Izabrane pjesme'', Mala biblioteka, knj. 32, Zora, Zagreb, 1950.
* ''Pripovijetke'', Mala biblioteka, knj. 82, Zora, Zagreb, 1951.
* ''Odabrani tekstovi'', Školska knjiga, Zagreb, 1952.
* ''Eseji i feljtoni o srpskim piscima'', Prosveta, Beograd, 1952.
* ''Izabrane pjesme'', Hrvatski pjesnici, Matica hrvatska, Zagreb, 1954. ( 2. izd. 1962.)
* ''Misli i pogledi A. G. Matoša'', Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1955. (2. izd. ''Misli i pogledi'', Globus, Zagreb, 1988.)
* ''Pejzaži'', Nolit, Beograd, 1956.
* ''Pripovijetke i eseji'', Mala knjižnica Matice hrvatske, knj. 15, Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
* ''Pripovijetke'', Biblioteka Golub, Zora, Zagreb, 1968.
* ''Feljtoni i eseji'', Biblioteka Prosveta, knj. 165, Prosveta, Beograd, 1968.
* ''Eseji i kritike'', Biblioteka Reč i misao, kolo 9, knj. 217, Rad, Beograd, 1969.
* ''Poezija i proza'', Biblioteka Jelen, Mladost, Zagreb, 1972. (2. izd. 1977.)
* ''Poezija i proza'', Biblioteka Zlatno slovo, Mladost, Zagreb, 1981.
* ''Jesenje veče: i druge pjesme'', Iro "Veselin Masleša, Sarajevo, 1981.
* ''Pripovijesti'', Rotulus, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.
* ''Prometej na raskršću'', Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.	
* ''Camao et autres nouvelles'', The croatian writer's association, Zagreb, 1994.
* ''Izabrane pjesme'', Biblioteka Parnas: niz Književnost, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
* ''Matoševa probrana pisma iz Ženeve i Pariza'', Tiskara "Franjo Kluz", Omiš, 1997.
* ''Pjesme. Pripovijesti. Putopisi'', Riječ, Vinkovci, 1997.
* ''Poezija. Camao. Oko Lobora i druga proza'', Biblioteka Učilišno štivo. Lektira, Zagrebačka stvarnost, Zagreb, 1998. (2000., 2002., 2003.)
* ''Cvijet sa raskršća i druge pripovijetke'', Nart-trgovina, Zagreb, 1998.
* ''Pjesme'', Nart-trgovina, Zagreb, 1999.
* ''Domovini iz tuđine: Matoševa pisma iz Beograda'', Biblioteka Theca Croatica, AGM, Zagreb, 1999.
* ''Cvijet sa raskršća: izbor iz djela'', Znanje, Zagreb, 2003.
* ''Notturno: izabrane pjesme'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004. (2. izd. 2009.)
* ''Pjesme rezignacije i bunta'', Riječ, Vinkovci, 2005.
* ''Pripovijetke'', Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 118, Matica hrvatska, Zagreb, 2013.
* ''Putopisi i portreti'', Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 119, Matica hrvatska, Zagreb, 2013.
* ''Pjesme i ogledli'', Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 120, Matica hrvatska, Zagreb, 2014.
* ''Polemički i drugi spisi'', Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 121, Matica hrvatska, Zagreb, 2014.
* ''Posvudašnji Matoš oko Rijeke njim samimdnik'', Prva sušačka hrvatska gimnazija - Naklada Kvarner, Rijeka, 2014.
* ''La rose mysterieuse: 49 poemes = Tajanstvena ruža: 49 pjesama'', Dominis Publishing, Ottawa, 2014.
* ''Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša'', Hrvatska paneuropska unija, Zagreb, [2014?]
* ''Domoljubne misli: o naciji i politici'', Biblioteka Mali mrav, knj. 20 (182), Šareni dućan, Koprivnica, 2014.
* ''Antun Gustav Matoš'', Biblioteka Hrvatski velikani, Privlačica, Vinkovci, 2014.
* ''Pečalba: kaprisi i fejtoni'', Biblioteka Pretisci / Društvo hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2014
* ''Mȍra'', prir. Ružica Pšihistal, [[Društvo hrvatskih književnika]], Zagreb, 2017.<ref>[http://dhk.hr/mala-knjiznica/detaljnije/antun-gustav-matos-mra Mala knjižnica 2017 / Antun Gustav Matoš: Mȍra], Društvo hrvatskih književnika, pristupljeno 9. svibnja 2019.</ref>
* ''Pogledi iz zagrebačkoga života: izbor'', Ex libris, Zagreb, 2018.
* ''Malo pa ništa: [drama]'', Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski - Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Osijek - Subotica, 2018.

==== Putopisi ====
* ''Lijepa naša domovina i drugi putopisi'', Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987.
* ''Putopisi'', Privlačica, Vinkovci, 1995.
* ''Oko Lobora'', Kajkaviana, Donja Stubica, 1996.
* ''Oko Lobora i drugi putopisi'', Alfa, Zagreb, 1996.
* ''Oko Lobora: izbor iz djela'', SysPrint, Zagreb, 1998.
* ''Oko Zagreba i po Hrvatskoj'', Biblioteka Boje zavičaja, Dom i Svijet, Zagreb, 1999.

==== Sabrana djela ====
* ''Djela A.G. Matoša'', I-XVII, Binoza, Zagreb, 1935.-1940.
* ''Izbor'', 2 sv., Svjetlost, Sarajevo, 1962.
* ''Izabrana dela'', Narodna knjiga, Beograd, 1963. (2. dop. izd. 1968.)
* ''Izabrana djela'', Pet stoljeća hrvatske književnosti, sv. 64, 65, 66,  Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1967.
* ''Sabrana djela'', I-XX, JAZU - Liber - Mladost, Zagreb, 1973.
* ''Izabrana djela'', Školska knjiga, Zagreb, 1977.
* ''Izabrana djela'', 1-6, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1990.
* ''Izbor iz djela'', Školska knjiga, Zagreb, 1993.
* ''Sabrana djela Antuna Gustava Matoša'', 1-11, "A. G. Matoš", Samobor, 2003.-2008.
</div>

== Pouke, misli, citati ==
* Ne, nije Hrvatska samo ime golo i bez sadržine! Mi već živujemo preko hiljadu godinica zasebnim političkim životom i naši stari znaše kroz bure vjekova sačuvati na trošnom čunu domovine prastaro hrvatsko obilježje državno kojemu je bio ban i sabor predstavnikom ne samo po imenu. (u ''Novom vijeku'', 1898.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 260.</ref>
* Mučicu mu, kada već za to malo slobodice tavorim, daj da i slobodu govorim! (Matoš [[Josip Milaković|Milakoviću]], 1899.; XIX, 325.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 6.</ref>
* Mi bo ljubimo Hrvatsku, jer ljubimo sebe (Matoš: Kod kuće, 1905.; IV, 32.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 207.</ref>
* I dok je srca, bit će i Kroacije! (iz pjesme "Pri Sv. Kralju", ''Savremenik'', 1910.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 209.</ref>
* Ne ispovijedam se, da popa ne pokvarim (Matoš, XI. Bilježnica; XVIII, 178.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 80.</ref>
* Najbedastija mlada zdrava žena je zabavnija od najduhovitijeg muškarca. (Matoš, ''Nedjeljne novosti'', 1912.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 224.</ref>
* Narodi mogu postići sve, samo ime ne, ako ga izgube.(Matoš, u Bilježnici II; XVII, 190.)<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 80.</ref>

== Spomen ==
* U Zbirci rukopisa i starih knjiga [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]] čuva se dio njegove rukopisne ostavštine.<ref name="nsk.hr"/>
* Mnoge ulice, škole i trgovi u Hrvatskoj nose nazive po njemu.
* U Zagrebu mu je [[1954.]] godine povodom 40. obljetnice smrti postavljena spomen ploča na dvokatnici na mjestu stare kuće u Jurjevskoj ulici br. 10, u kojoj je Matoš proveo svoju mladost.<ref>Ivan Klindic, [http://licegrada.hr/dvokatnica-na-mjestu-stare-kuce-u-kojoj-je-matos-proveo-svoju-mladost/ ''Dvokatnica na mjestu stare kuće u kojoj je Matoš proveo svoju mladost''], licegrada.hr, 8. travnja 2019., pristupljeno 24. svibnja 2019.</ref>
* U Tovarniku ispred škole nazvane po njemu postavljeno je [[1974.]] godine Matoševo poprsje, rad kipara Mihaela Kajfeša.
* ''Portretnom kiparstvu pripada i ''A. G. Matoš'' Emila Bohutinskoga, odliven u bronci i postavljen na dugu horizontalnu podlogu. Oslonjen na lijevu ruku podignutu do čela (desna je ostala nedefinirana, zarobljena u materiji spomenika), Bohutinskijev Matoš, izdužena upala lica, djeluje zamišljeno i turobno. Nevelika, vodoravno položena figura (svega 26 cm visine) nastala je 1975. godine, a čuva se u Gradskom muzeju u Križevcima.''<ref name="Katica Čorkalo Jemrić">Katica Čorkalo Jemrić, [http://www.matica.hr/kolo/435/neostvareni-projekt-matoseva-spomenika-u-zagrebu-godine-1938-i-pregled-likovne-matosiane-24014/ ''Neostvareni projekt Matoševa spomenika u Zagrebu godine 1938. i pregled likovne matošiane''], ''[[Kolo]]'', br. 3, 2014., pristupljeno 24. svibnja 2019.</ref>
* U Zagrebu mu je [[1978.]] godine na Strossmayerovu šetalištu u Gornjemu gradu postavljen spomenik, ''Matoš na klupi'', rad kipara [[Ivan Kožarić|Ivana Kožarića]].<ref name="Katica Čorkalo Jemrić"/> Replike toga spomenika postavljene su u [[Sisak|Sisku]], na šetnici uz Kupu ([[1992.]] godine) i u [[Issy-les-Moulineaux]]u pokraj Pariza, u parku Mille Roses kapelice St. Sauveur kod bolnice Corentin Celton<ref>[https://hr.ambafrance.org/Otkrivanje-spomenika-u-cast-Matosu Otkrivanje spomenika u čast Matošu u Issy-les-Moulineaux], hr.ambafrance.org, 19. veljače 2014., pristupljeno 25. svibnja 2019.</ref> ([[8. veljače]] [[2014.]] godine).<ref name="Katica Čorkalo Jemrić"/> 
* U Tovarniku je [[1997.]] godine ustanovljeno Kulturno umjetničko društvo Antun Gustav Matoš.
* Na rodnoj kući mu je [[1998.]] godine povodom o 125. obljetnice rođenja postavljena spomen ploča, rad kipara Mladena Mikulina.
* Od [[1999.]] godine u spomen na njega dodjeljuje se [[Nagrada Matice hrvatske za književnu i umjetničku kritiku "Antun Gustav Matoš"]].
* Matoševo poprsje postavljeno je [[2007.]] godine pred Gimnazijom Antuna Gustava Matoša u Zaboku, a rad je kiparice Mirjane Drempetić Hanžić-Smolić.
* U [[Zrenjanin]]u je [[4. studenoga]] [[2013.]] godine utemeljeno [[HKU Antun Gustav Matoš, Zrenjanin|Hrvatsko kulturno udruženje Antun Gustav Matoš]].<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/lista-udruga/56-banat/2978-hrvatsko-kulturno-udruzenje-antun-gustav-matos-zrenjanin Hrvatsko kulturno udruženje „Antun Gustav Matoš“ – Zrenjanin], Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, zkvh.org.rs, 1. prosinca 2015., pristupljeno 24. svibnja 2019.</ref> 
* Od [[2014.]] godine dodjeljuje se [[Nagrada Antun Gustav Matoš]], trijenalna je nagrada za najbolju knjigu poezije koju je ustanovio [[Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata]].<ref>[http://www.zkvh.org.rs/index.php/component/content/article/27-aktivnosti-zavoda/2196-zkvh-utemeljio-trijenalnu-nagradu-za-najbolju-knjigu-poezije-antun-gustav-mato ZKVH utemeljio trijenalnu nagradu za najbolju knjigu poezije „Antun Gustav Matoš“], Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, zkvh.org.rs, 20. svibnja 2014., pristupljeno 24. svibnja 2019.</ref>
* Rodna kuća Antuna Gustava Matoša rekonstruira se u Tovarniku.

== Galerija ==
<gallery>
Slika:Antun_Gustav_Matoš_1897.jpg|Antun Gustav Matoš 1897. godine
Slika:Antun_Gustav_Matoš_1913.jpg|Antun Gustav Matoš 1913. godine
Slika:Matos.jpg||Antun Gustav Matoš
Slika:Antun_Gustav_Matoš_1965_Yugoslavia_stamp.jpg|Antun Gustav Matoš na poštanskoj marki 1965. godine
</gallery>

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}''"Jednu od svojih najljepših i najuzbudljivijih svojih pjesama, ''Notturno'', u kojoj je dramatičnost svoga položaja i svojih slutnji izrazio svježim i prozaičnim lirskim slikama, pjesmu koja mu bijaše posljednja, napisao je tih dana u bolnici. Prvobitno ju je naslovio ''Nokturno'' i poslao Livadiću za "Savremenik", a onda ga nekoliko dana kasnije, u jednoj od posljednjih dopisnica, moli da naslov ''Nokturno'' promijeni u ''Notturno''. Samo dva-tri dana prije smrti obavio je Matoš i njezinu korekturu, ali nije dočekao travanjski broj "Savremenika", u kome je bila otisnuta."''<ref>Dubravko Jelčić, ''Matoš'', Globus, Zagreb, 1984., str. 386.</ref>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
{{Wikizvor autor|Autor:Antun Gustav Matoš|Antun Gustav Matoš}}
{{Wikicitat|Antun Gustav Matoš}}
* Martina Kalle, [http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=F23EA713-66B9-464B-9DB9-F1A0F82AFC40 ''Matošev život, ostavština i korijeni.''] // [[Vjesnik|Vjesnik.hr]], 10. veljače 2011.
* [http://www.matos-tovarnik.hr/ Društvo Antuna Gustava Matoša, Tovarnik]
* [http://virtualna.nsk.hr/agm/ Virtualna zbirka Antun Gustav Matoš ]
* [http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/andric-i-matos-dva-grla/ Andrić i Matoš: Dva grla]
* [http://www.portalnovosti.com/igor-hofman-i-tomislav-sakic-matos-je-najveci-hrvatski-emigrantski-pisac "Matoš je najveći hrvatski emigrantski pisac"]
* [http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1875 Matoš, Antun Gustav], [[Krležijana]]
* Martina Mičija Palić, [http://www.matica.hr/kolo/517/antun-gustav-matos-kao-instrumentalist-i-glazbeni-pisac-26949/ ''Antun Gustav Matoš kao instrumentalist i glazbeni pisac''], ''Kolo'', 1, 2017.
* [http://www.knjigasvima.com/?knjiga=pjesme-4 Antun Gustav Matoš, ''Pjesme''], eLektire.skole.hr, knjigasvima.com
* [http://www.lzmk.hr/izdanja/leksikoni/89-leksikon-antuna-gustava-matosa ''Leksikon Antuna Gustava Matoša''], Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2016.

{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}
{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Matoš, Antun Gustav}}
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatski putopisci]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]
[[Kategorija:Srijem]]
[[Kategorija:Bunjevci]]