Vidi kôd stranice Andrijica Šimić

'''Andrijica Šimić''' (Alagovac, župa [[Ružići]], [[Grude]], [[22. studenoga]]<ref>Mijo Milas, 1996., str. 9., podrubnica 4 na str. 9.</ref> [[1833.]] - [[Runovići]], [[5. veljače]] [[1905.]]), legendarni hrvatski [[hajduci|hajduk]]. Svojim djelovanjem je postao legendom među [[Hrvati]]ma u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (i [[Austro-Ugarska|austrijske]] i [[Osmansko Carstvo|turske]]). Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti ([[Hercegovački ustanak 1875.|ustanak u Gabeli]]).{{fusg|1}}

== Životopis ==
Andrijica Šimić rođen je u Grudama (zaselku Alagovcu), 1833. godine. Otac mu je bio Ivan Šimić, a majka Iva Milas iz Tihaljine.<ref name="T.Z.">Tihomir Zubac, [http://www.infobiro.ba/article/845471 ''Hajduk Andrijica Šimić (1853-1905)''], ''Kalendar Napredak'', 1. siječnja 1941., infobiro.ba, pristupljeno 15. siječnja 2017.</ref> Imao je brata Jakova i pet sestara, Katu, Angeliku, Martu, Matiju i Petromilu.<ref name="T.Z."/> U djetinjstvu je s deset godina obavljao kmetske poslove u age Tikvine u [[Mostar]]u. Kada je navršio dvadeset godina, zaposlio se u puškara. Kad je odlučio postati hajduk turske karavane, trgovce i kiridžije napadao je najčešće na potezu [[Imotski]]-[[Vrlika]]. Na planini [[Kamešnica|Kamešnici]] i danas je poznata njegova pećina koja se po njemu zove ''Šimića pećina'', a u speleološkom parku prirode u [[Vučipolje (Posušje, BiH)|Vučipolju]] kod [[Posušje|Posušja]] također ima ''Šimića pećina''<ref>Petar Oreč, [http://www.centarzakrs.ba/bh/documents/nas_krs/NK_16-17_1984%20(10).pdf ''Hajdučke pećine u zapadnoj Hercegovini''], ''Naš krš'', [http://www.centarzakrs.ba/bh/literatura/nas-krs/61-nas-krs-br-16-17-1984.html br. 16-17.], 1984., str. 85., 88., 91., centarzakrs.ba, pristupljeno 8. veljače 2020. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}</ref><ref>[https://www.opcina-posusje.ba/wp-content/uploads/2019/02/Investicijska-bro%C5%A1ura-HRV_ENG-1.pdf ''Investicijska  brošura''], Općina Posušje, 2019., str. 11., opcina-posusje.ba, pristupljeno 8. veljače 2020. {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}</ref>. Nekada je išao i do [[Kupres]]a, [[Glamoč]]a, [[Duvno|Duvna]], Mostara, pa čak i [[Sarajevo|Sarajeva]] i [[Travnik]]a. Jednom je bio uhvaćen u mjestu [[Vinica (općina Tomislavgrad)|Vinica]], [[5. studenoga]] [[1866.]] godine, dok je član njegove družine Jovo Kadijević iz Glavine kraj Imotskog ubijen, zbog bježanja od vlasti.<ref name="M.M.">[https://archive.is/20120915110155/www.tomislavcity.com/content/view/1871/45/ ''Dr. Mijo Milas: Kula Asan-age Arapovića u Vinici - povijesni putopis''], tomislavcity.com, 6. prosinca 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.is 15. rujna 2012.), pristupljeno 15. siječnja 2017.</ref> Inače, Andrijica je po narodnim predanjima otkupljivao tursku zemlju za Viničane i gradio im kuće, također im je i darovao konje i krave, što je razlog vrlo vjerojatno zašto ga i dan danas u [[Zagora|Zagori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]] smatraju za narodnog junaka.<ref name="M.M."/>

=== Uhićenje i suđenje === 
Nakon što je dugo uspijevao umaći i turskim i austrijskim vlastima, uhićen je [[14. siječnja]] [[1871.]] godine u kući obitelji Ante Garca koja ga je izdala, u [[Podosoje (Runovići)|Podosoju]], dok su preostali članovi njegove družine uhićeni, [[11. siječnja]] 1871. godine, u zaselku Prodanima kod [[Zagvozd]]a u kući Jakova Prodana.<ref name="T.Z."/><ref name="imoart">[http://www.imoart.hr/portal/index.php?option=com_content&view=article&id=381:hajduk-andrijica-imi&catid=91&Itemid=4362432 IMOart] Andrijica Šimić, pristupljeno 15. siječnja 2017.</ref> Tada u Prodanima, 11. siječnja, Andrija je ubio u obrani pandura Josipa Tomičića.<ref name="T.Z."/> Nakon što je uhićen, suđeno mu je. Suđenje hajducima počelo je [[22. srpnja]] i bilo je do [[31. srpnja]], a zatim nastavljeno je od [[1. kolovoza|1.]] do [[8. kolovoza]] [[1872.]] godine, te opet od [[28. kolovoza|28.]] do [[31. kolovoza]] 1872. godine.<ref>Mijo Milas, 1996., str. 95.</ref> Značajno je za povijest hrvatskog jezika i hrvatskog sudstva što je ovo bila prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u austro-ugarskoj Dalmaciji.<ref name="imoart"/> Optuženi su Andrija Šimić, kao [[harambaša]], te Petar Sekulović, Ante Bilić, Ivan Meštrović, Petar Bašić, Mato Dražić, Jozo Ćorić, Nikola Krajina, Ante Jović, Marijan Jović, Grgo Burilo, Anto Radalj, Ilija Sekulović i Ivan Lončar.<ref name="T.Z."/> Predsjednik sudskoga vijeća bio je Frane Lettis, a vijeće su sačinjavali savjetnik pokrajinskoga suda Frane Pezzoli, tajnik Antun Brčić, istražitelj Jerko pl. Geremija i pristav istražitelj Josip Nonveiler, kao sudci. Državni odvjetnik bio je dr. Roko Paladini. Andrijicu Šimića branio je dr. Mato Lalić a na raspravi bili su i odvjetnici - branitelji dr. Marko Karaman i dr. Kosta Vojnović.<ref name="T.Z."/> Državni odvjetnik Paladini Šimića je optužio kao krivca koji je počinio više zlodjela: jedan je obično umorstvo na osobi Josipa Tomičića; pet zločina razbojstva, a na jednom od njih bilo je i teških tjelesnih ozljeda te kako je počinio dvanaest javnih nasilja, raznih vrsta.<ref name="T.Z."/> Sudska odluka izrečena je [[31. kolovoza]] 1872. godine prije podne a osuđeno je sveukupno dvadeset osoba, među njima su neki bili hajdučki pomagači, ili su na drugi način bili upleteni u hajdučke poslove.<ref name="T.Z."/> Andrijica Šimić, Ivan Meštrović, Mato Dražić, Jozo Ćorić i Grgo Burilo bili su osuđeni na doživotnu robiju s jednodnevnim postom svakoga mjeseca, a Ivan Lončar i Petar Sekulović osuđeni su na vješala, no kasnije ih je car i kralj pomilovao i ostavio ih je u doživotnoj tamnici.<ref name="T.Z."/> Ostali osuđeni bili su Petar Bašić 18 godina, Ivan Prlj 19 godina i 2 mjeseca, Nikola Krajina 17 godina, Ante Jović 17 godina, Marijan Jović 16 godina, Ante Radalj 14 godina, Franjo Akrap 9 godina i 6 mjeseci, Nikola Prlj 1 godinu teške tamnice, Mate Jović 8 mjeseci, Ilija Sekulović 4 mjeseca, Andrija Bitanga 3 mjeseca, Ante Jović ml. 3 mjeseca i Jozo Sekulović 2 mjeseca.<ref name="T.Z."/> Andrijica Šimić na doživotnoj robiji bio je u [[Kopar|Kopru]], u koparskoj tvrđavi, ali je nakon 30 godina pušten na slobodu. Od [[1893.]] godine neprestano su slane molbe u Beč kako bi Šimić bio oslobođen robije. Biskup mostarski fra Paškal Buconjić u svojoj molbi od [[10. listopada]] [[1899.]] godine napisao je: ''"Ovdašnji narod uvijek je smatrao, da je Andrijica Šimić otišao u hajduke za ljutu nevolju, te uopće želi, da mu se Vaše Veličanstvo najblagostivije smiluje."''.<ref name="T.Z."/> Molbe su bivale odbijane te je onda [[27. svibnja]] [[1901.]] godine Jakov Šimić, poslao molbu koja je stigla u [[Beč]] [[23. srpnja]] 1901. godine. Na toj su se molbi potpisali mnogi seoski prvaci kao i neki župnici i fra Krešimir Bebek, gvardijan i nadžupnik mostarski te je Prizivni Sud u [[Zadar|Zadru]] priopćio pred [[Božić]] iste godine Kotarskome Sudu u Splitu kako je Nj. V. Car i Kralj oprostio ostatak kazne Šimićeve rješenjem od [[13. prosinca]] 1901. godine.<ref name="T.Z."/>

=== Nakon robije i smrt ===
I nakon 30 godina provedenih u zatvoru, kad je izišao, bio je živom legendom. Doputovao je brodom u [[Split]] [[17. prosinca]] [[1901.]] godine,<ref>Dragan Marijanović, [https://web.archive.org/web/20170116182835/http://www.oslobodjenje.ba/auto-put/zemlja-koju-volimo/hodopisi-197-kraj-andrijice-simica/167914 ''Hodopisi (197): Kraj Andrijice Šimića''], oslobodjenje.ba, 16. travnja 2016., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 16. siječnja 2017.), pristupljeno 8. veljače 2020.</ref> a dočekan je kao nacionalni junak.<ref>Petar Miloš, [https://web.archive.org/web/20051107123155/http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040811/bih01.asp ''Hajduk i general - najveći junaci''], slobodnadalmacija.hr, 11. kolovoza 2004., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 11. srpnja 2005.), pristupljeno 15. siječnja 2017.</ref> U središtu [[Split]]a, na Rivi priređen mu je veličanstven doček, dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života. Po kazivanjima i u starosti je imao zavidnu snagu i mogao preskočiti magarca s mjesta.

Na jednome putovanju nenadano je preminuo u Runovićima, 5. veljače 1905. godine. Dva dana prije smrti ispovijedio ga je i pričestio u Ružićima mjesni zamjenik župnikov o. fra Križe Galić.<ref name="T.Z."/> Pokopan je na mjesnom groblju tik do groba svoga izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo uhićenje 1871. godine.<ref name="imoart"/> Položaj kako je ukopan je takav da se ispunila Šimićeva kletva da njegove noge budu iznad Garčeve glave.

== Citati ==
* Na suđenju: ''Pravi hajduk neće nikada silom udarati čovjeka, ako mu se ovaj ne protivi''.<ref name="T.Z."/>
* U razgovoru za splitski ''Pučki list'' 1905. godine: ''Bio sam griešnik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam čast uviek cienio... Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema''.<ref>Dražen Krajcar, [http://www.dnevno.hr/magazin/zanimljivosti/znate-li-tko-je-legendarni-hrvatski-hajduk-kojeg-su-zvali-hercegovacki-robin-hood-991158/#axzz4VjYXcVai ''Znate li tko je legendarni hrvatski hajduk kojeg su zvali ‘hercegovački Robin Hood’?''], 14. siječnja 2017., pristupljeno 15. siječnja 2017.</ref>

== Spomen ==
* [[20. lipnja]] [[1967.]] godine hrvatski guslar [[Željko Šimić]] izdao je inače prvu svoju pjesmu "Andrijica Šimić gorski harambaša" u trajanju oko 45 min. To je jedna od najstarijih guslarskih ploča u izdanju [[Jugoton]]a i jedna od najstarijih hrvatskih guslarskih ploča. Isti guslar, prezimenjak hajduka i stanovnik Alagovca, [[2001.]] godine je izdao pjesmu "Smrt Andrijice Šimića" (oko 18 min). 
* [[1991.]]: Zalaganjem splitskog psihijatra dr. Mije Milasa spomen-ploče podignute su mu na mjestu smrti, te na grobu u Runovićima.<ref>Mladen Vuković, [https://web.archive.org/web/20170116173354/http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050205/kultura04.asp ''Hajduk Šimić - hrvatski Robin Hood''], slobodnadalmacija.hr, 5. veljače 2005., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 16. siječnja 2017.), pristupljeno 8. veljače 2020.</ref>

== Zanimljivosti ==
* Odabir imena splitskog [[HNK Hajduk Split|Hajduka]] kojem je dodano u imenu "hrvatski" u svezi je s junaštvima posljednjeg hajduka Andrijice Šimića.<ref>[http://stari.dalmacijanews.com/Hajduk/View/tabid/88/ID/72318/Posljednji-hajduk-Andrija-Simic--zvijezda-koju-su-novinari-pratili-u-stopu.aspx dalmacijanews.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150205075243/http://stari.dalmacijanews.com/Hajduk/View/tabid/88/ID/72318/Posljednji-hajduk-Andrija-Simic--zvijezda-koju-su-novinari-pratili-u-stopu.aspx |date=5. veljače 2015. }}, "Posljednji hajduk Andrija Šimić - zvijezda koju su novinari pratili u stopu", objavljeno 16. siječnja 2011., pristupljeno 2. ožujka 2015.</ref> 
* Bivši nogometaš [[Dario Šimić]] i brat mu [[Josip Šimić|Josip]] praunuci su brata hajduka Andrijice Šimića.<ref>[http://www.grude-online.info/video-110-godina-od-smrti-hajduka-andrijice-simica/ www.grude-online.info], "Video: 110. godina od smrti hajduka Andrijice Šimića", objavljeno 5. siječnja 2015., pristupljeno 2. ožujka 2015.</ref>
* Stekao je nadimak "hercegovački Robin Hood".<ref>[http://www.podgradina.net/new/po-kome-je-simica-pecina-na-kamesnici-dobila-ime/ www.podgradina.net], "Tko je bio Andrija Šimić po kome je jedna pećina na Kamešnici dobila ime?", objavljeno 19. studenoga 2014., pristupljeno 2. ožujka 2015.</ref>

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}''"(...) jedan od onih koji je znatno doprinio u izbijanju ustanka bio je i Andrija Šimić. Međutim, njegova povijesna uloga u tom smislu nije dovoljno proučena niti vrednovana"''.<ref>Mijo Milas, 1996., str. 41.</ref>

== Literatura ==
* [[Mijo Milas]], ''Hajduk Andrijica Šimić'', Zagreb, 1972. 
* Mijo Milas,  ''Hrvatski narodni junak hajduk Andrijica Šimić'', 2. proš. izd., Logos, Split, 1996. ISBN 953-6099-31-4
* Mijo Milas, ''Hajdučka legenda Andrija Šimić'', Split, 2015.

Osim Mije Milasa, o Andrijici Šimiću knjigu je objavio Mirko Lesko (''Andrijica Šimić: zadnji hrvatski hajduk'', List Marija : Naša ognjišta, Split/Duvno, 1979.).<ref>[http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=098170&Baza=1 Katalog HAZU], pristupljeno 15. siječnja 2017.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.bijakova.com/index.php/mitoviilegendemeni/hajducimeni Bijakova] Hajduci

{{Mrva-biog-hrvatska}}

<!-- hajduci -->

{{GLAVNIRASPORED:Šimić, Andrijica}}
[[Kategorija:Životopisi, Hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu]]
[[Kategorija:Životopisi, Grude]]
[[Kategorija:Hajduci]]