Vidi kôd stranice Analitička psihologija

'''Analitička ([[kompleks]]na  ili dubinska) psihologija''', koju je elaborirao švicarski analitičar [[Carl Gustav Jung]] je jedna psihološka teorija, ali  i metodologija  kojom istražujemo dinamičke i psihološke strukture čovjekova ponašanja.

Jungovo udaljavanje od oca psihoanalize [[Sigmund Freud|Freuda]] nije izraženo samo u poznatom odbacivanju teorije [[Eros|Erosa]] (preformuliranjem Freudove svojevrsne teorijske dogme o libidu, tumačeći da [[Libido (psihička energija)|libido]]  nije samo seksualna energija, nego je psihička energija u cjelini),  već ponajviše u njegovoj [[Konstruktivna metoda|konstruktivnoj]]  terapijskoj metodologiji koja uključuje individuu, a  koja za razliku od Freuda,  za čovjeka traži jedan mogući viši smisao od proste  redukcije na seksualnost.

==  Psihološke determinante čovjekova ponašanja  ==
=== Opća fenomenologija ===

Pod opću fenomenologiju Jung je predstavio pet glavnih grupa instinktivnih faktora: glad, seksualnost, aktivnost, refleksija i stvaralački faktor (sa položajem volje definiranim nesumnjivo dinamičkog porijekla, kao i nagoni, ali spornim uslijed filozofskih implikacija ili oprečnih premisa pogleda na svijet) i šest modaliteta psihičkih funkcija koji determiniraju čovjekovo ponašanje. Modaliteti izražavaju zavisnost o spolu, dobu i nasljednim dispozicijama, nadalje o [[ekstraverzija|ekstraverziji]] i [[introverzija|introverziji]] koji daju pravac psihičkim zbivanjima, o tkz. smjeru prema gore i dolje, odnosno o modalitetu duhovnog i materijalnog.

=== Specijalna fenomenologija ===

U specijalnoj fenomenologiji je razložio [[fenomen]] psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije. Cjepljivost znači da se dijelovi [[psiha (psihologija)|psihe]] odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život. Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o [[kompleks|kompleksima]] u okvirima normalnog. Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen. 

[[Iskonska slika|Arhetipske]] figure koje se personificirano javljaju u području [[religija|religijskih]] i umjetničkih fenomena, Jung je sažeo pod pojam kolektivno nesvjesno. Arhetipovi kolektivno nesvjesnog, kao dakle red veličine od svijesnog odcijepljenih faktora, upliviraju na čovjekovo ponašanje i igraju značajnu ulogu u njegovu životu. Samim tim oni, pored što su tipične religiozne slike ([[duša]] (Anima), duh (Animus), [[Sotona]] (Sjenka), [[Bog]] (Jastvo)) ili izražena slojevitost u umjetničkim djelima (npr. sveta pisma) u osnovi su i dinamički predlošci, odnosno instinkti koji se aktiviraju u tipiziranim životnim situacijama. Po Jungu arhetipske slike predstavljaju smisao nagona. Na virtualnoj psihičkoj skali nagone je postavio u infracrveno područje psihe, a arhetip u ultraljubičasto, kao dvije krajnje odvojene psihoidne suprotnosti čije je ishodište u objektu, ili kao psihificirane datosti čiji je izvor izvan psihičkog porijekla. Arhetip je zapravo nagon na jednom višem nivou biokemijskih treptaja, u rasponu kojih postoji fenomen psihičke reflektivne svijesti.

Jungova definicija - «''Cjepljivost s jedne strane znači raščlanjivanje u mnoštvo strukturalnih jedinca, s druge poželjnu mogućnost diferencijacije, odnosno izdvajanja izvjesnih strukturnih dijelova koji se onda vježbaju pomoću voljne koncentracije i time dovode do najvećeg mogućeg razvitka''» - zapravo je baza [[individuacija|individuacijskog]] procesa unutar specijalne fenomenologije, pri čemu se individua razračunava s psihologijom kolektivno nesvjesnog, s krajnjom terapijskom svrhom iskazanom u razumijevanju smisla vlastite [[egzistencija|egzistencije]]. 

Specijalna fenemenologija s jedne strane diferencira psihičko od nagonskih sfera, odnosno kopirajućih ponašanja, a s druge od sugestibilnog nametanja arhetipskih slika. Uvođenjem hipoteze o Osobnosti (Selbst, [[Jastvo]], Vlastitost) kao virtualne konstitucije krajnjeg smisla ne samo pojedinog čovjeka već i čitave nadopunjavajuće grupe, odnosno faktora koji kompenzira svijest o vlastitom ja, analitičku psihologiju stavlja korak izvan klasične [[znanost|nauke]].
Specijalna fenomenologija se može sažeti u Jungovoj rečenici da je psiha početak i kraj svake spoznaje, psiha nije samo objekt njene nauke već i njen subjekt. Psiha je svijesno-nesvjesna cjelina. Iz te cjeline, odnosno [[duša|duše]], potiču apsolutno sva čovjekova iskustva , a njoj se u krajnjoj liniji vraćaju sva stečena saznanja.

==  Literatura  ==

* O energetici duše
* Transcendentna funkcija
* Psihološke determinante čovjekova ponašanja
* Instinkt i nesvjesno
* Struktura duše
* Teorijska razmišljanja o suštini psihičkog
* O psihologiji nesvjesnog
* Veze između ja i nesvjesnog:
* 1. Djelovanje nesvjesnog na svijest
* 2. Individuacija

Ova, za razumijevanje analitičke psihologije ključna Jungova djela, još nažalost nisu prevedena na hrvatski. Uz niz drugih radova prevela ih je s njemačkog na latiničnu ekavicu Matica srpska

[[Kategorija:Psihologija]]
[[Kategorija:Analitička psihologija]]