Vidi kôd stranice Amerigo Vespucci (A 5312)

{{Infookvir brod
|ime broda                     = Amerigo Vespucci (A 5312)
|slika broda                   = [[Datoteka:Amerigo vespucci 1976 nyc aufgetakelt.jpg|300px]]
|opis slike                    = 
|država pripadnosti            = {{Z+X|ITA}}
|zastava broda                 = [[Datoteka:Naval ensign of Italy.svg|75px]]
|imenjak                       =
|klasa broda                   = 
|naručitelj broda              = 
|brodogradilište               =
|kobilica položena             = [[12. svibnja]] [[1930.]]
|porinuće                      = [[27. veljače]] [[1931.]]
|kum broda                     =
|brod nabavljen                =
|stavljen u službu             = [[15. svibnja]] [[1931.]]
|povučen iz službe             = 
|ponovno stavljen u službu     =
|ponovno stavljen izvan službe =
|izvan službe                  = 
|preimenovan                   =
|reklasificiran                =
|preinake                      =
|zapljenjen                    =
|status                        =
|matična luka                  =
|istisnina                     = standardna: 3543 tone<br>puna: 4146 tona
|dužina broda                  = 101 m
|širina broda                  = 15,5 m
|visina                        =
|gaz                           = 6,8 m
|pogon                         =
|brzina                        = 15 [[čvor|čv.]] (jedra)<br>11 čv (motor)
|doplov                        = <!--dolet kod aviona-->
|izdržljivost                  = <!--podvodna autonomija za podmornice-->
|dubina zarona                 = <!--pod vodom za podmornice-->
|brodski čamci                 =
|kapacitet                     = <!--npr. tereta-->
|posada                        = 13 časnika, 228 dočasnika<br>i mornara, 150 pitomaca
|trupe                         = <!--kod vojnih brodova-->
|radari                        = 
|elektronika                   =
|naoružanje                    =
|streljivo                     =
|oklop                         = 
|avioni                        =
|zrakoplovna oprema            = <!--za nosače aviona-->
|geslo                         = 
|nadimak                       =
|počasti                       =
|napomene                      = 
}}

'''Amerigo Vespucci (A 5312)''' je [[Italija|talijanski]] školski [[jedrenjak]] u sastavu [[Talijanska ratna mornacira|Talijanske ratne mornarice]]. Ime je dobio po talijanskom pomorcu [[Amerigo Vespucci|Amerigou Vespucciju]]. Kako bi održala tradiciju i uvježbavala nove pomorske časnike, poput većine drugih ratnih mornarica i talijanska rabi školske brodove s pogonom na jedra, tako da se danas kao školski brod za izobrazbu pitomaca Pomorske akademije rabi pomorski veteran bark-križnjak Amerigo Vespucci dovršen još [[1931.]] godine.<ref name="HV">[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/682001/amerigo.asp Hrvatski vojnik br. 68., veljača 2001. - Školski jedrenjak Amerigo Vespucci] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090306234842/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/682001/amerigo.asp |date=6. ožujka 2009. }} (Pristupljeno 11.08.2012.)</ref>

== Povijest talijanskih školskih jedrenjaka ==

Većina [[Ratna mornarica|ratnih mornarica]] posjeduje i rabi školske brodove s pogonom na [[Jedro|jedra]], kako bi održala tradiciju i vježbala pomorske časnike koji će znati cijeniti more i njegove ćudi. [[Talijanska ratna mornarica]] ''([[Talijanski|tal.]] Marina Militare)'' također ima nekoliko školskih jedrenjaka, od kojih je najveći i najljepši pomorski veteran Amerigo Vespucci, dovršen još [[1931.]] godine za tadašnju Kraljevsku mornaricu (Regia Marina) i nalik nešto starijem blizancu Cristoforo Colombo.<ref name="HV"/>

[[Datoteka:RN Cristoforo Colombo.JPG|mini|lijevo|250px|Školski jedrenjak Cristoforo Colombo, brod blizanac školskog jedrenjaka Amerigo Vespucci]]

Suvremena talijanska mornarica nastala je [[17. ožujka]] [[1861.]] spajanjem brodovlja država koje su se udružile pod zajedničkom krunom kralja [[Viktor Emanuel II.|Viktora Emanuela II.]] ''([[Talijanski|tal.]] Vittorio Emanuele II.)'', a vatreno krštenje imala je pet godina kasnije, tijekom Viškog boja protiv austrijske flote [[20. srpnja]] [[1866.]] Premda je heterogeno talijansko brodovlje tu bitku izgubilo, [[Italija]] je zajedno s Pruskom bila na pobjedničkoj strani i prema odredbama mirovnog sporazuma dobila je [[Venecija|Veneciju]]. Rat protiv [[Austor-Ugarska|Austrije]] pokazao je kako je pomorskim časnicima potrebno bolje sustavno školovanje. Prva talijanska mornarička akademija ''([[Talijanski|tal.]] Scoula ufficiali)'' osnovana je u [[Genova|Genovi]], a pridružen joj je i prvi školski jedrenjak, [[fregata]] "R.N. San Michele", dovršena [[1841.]] Postojale su još dvije nautičke škole u [[Livorno|Livornu]] i [[Napulj]]u, ali su ustanove u Napulju i Genovi [[1868.]] spojene u jednu: kadeti su prve dvije godine bili na školovanju u Napulju, a sljedeće dvije u Genovi. Zajednička Kraljevska pomorska akademija ''([[Talijanski|tal.]] Regia Accademia Navale)'' osnovana je [[1878.]] u [[Livorno|Livornu]], prvobitno u zgradi bivše bolnice San Jacopo, a [[6. studenog]] [[1881.]] preselila je u novu zgradu. Program školovanja djelomice je ujednačen do [[1913.]], premda su do [[1926.]] talijanski pomorski (navigacijski) i strojarski časnici imali odvojenu nastavu. „Zastavni brod“ male flote školskih jedrenjaka od [[1882.]] do [[1900.]] bila je [[fregata]] "R.N. Vittorio Emanuele", brod na [[Jedro|jedra]] s pomoćnim [[Parni stroj|parnim strojem]], izgrađen [[1856.]], a otpisan [[1900.]] godine. Kao školski [[jedrenjak]] služila je i [[korveta]] "R.N. Caracciolo" (izgrađena [[1869.]]), barkantina "R.N. Cristoforo Colombo" ([[1876.]]), brig ''(brigantina)'' "R.N. Chioggia" ([[1877.]]), bark "R.N. Flavio Gioia" ([[1883.]]) i njegov "polublizanac" "R.N. Amerigo Vespucci" ([[1882.]]), prvi talijanski školski jedrenjak koji je nosio to slavno ime. Manjih izmjera bile su korvete "R.N. Etna" ([[1885.]]) i "R.N. Curtatone" ([[1887.]]), te [[Škuna|škune]] ili brigantine "R.N. Miseno" (1886.) i "R.N. Palinuro" ([[1887.]]). U razdoblju od [[1907.]] do [[1910.]] kao školski brod privremeno je služila i stara parna kolonijalna [[krstarica]] "R.I. Etna", ali je školovanje pitomaca potom ponovno nastavljeno na jedrenjacima.<ref name="HV"/>

Veliki barkovi ''(križnjaci, odnosno brodovi s križnim jedrima)'' "R.N. Flavio Gioia" i "Amerigo Vespucci (I)" bili su u talijanskoj mornarici klasificirani kao korvete s vijkom ''([[Talijanski|tal.]] corvetta ad elica)''. Prvi je građen u [[Brodogradilište|brodogradilištu]] Castellamare di Stabia u Napulju, a drugi u arsenalu u [[Venecija|Veneciji]]. Kao školski brodovi služili su od [[1892.]], odnosno [[1893.]] do [[1925.]], kad ih je napokon trebalo zamijeniti novijim jedinicama. Ostali spomenuti školski jedrenjaci bili su otpisani još ranije, poput "R.N. Misena" i "Palinura", koji su napustili službu [[1920.]]<ref name="HV"/>

== Povijest broda ==
[[Datoteka:Amerigo Vespucci, Akershus Festning, Norway.jpg|mini|desno|250px|''Amerigo Vespucci'' u [[Luka|luci]] [[Oslo]], [[Norveška]] [[2005.]] ''(u pozadini se vidi utvrda Akershus)'']]

Projekt jedrenjaka "R.N. Flavio Gioia" i njegovog blizanca "R.N. Ameriga Vespuccija" poslužio je kao uzor za gradnju novog školskog broda, nazvanog "R.N. Cristoforo Colombo" ''(istoimeni prethodnik otpisan je još [[1891.]])''. Glavni projektant bio je kapetan fregate Francesco Rotundi, a kobilica jedrenjaka "R.N. Cristoforo Colombo" položena je [[1926.]] u kraljevskom pomorskom arsenalu ''([[Talijanski|tal.]] Regio Cantiere)'' Castellamare di Stabia. Riječ je o brodu s križnim jedrima, odnosno jedriljem barka ukupne površine 1900 m<sup>2</sup>, istisnine 3513 tona, duljine na vodnoj crti 78,3 m, širine 14,8 m i gaza 6,4 m. [[Trup broda|Trup]] je bio građen od [[čelik]]a, a jedrenjak je imao pomoćni dizel-električni pogon ukupne snage 1176,47&nbsp;kW (1600 [[Konjska snaga|KS]]). Najveća brzina bila mu je 11 [[čvor]]ova, a ukrcavano je 180 tona dizelskog goriva. "R.N. Cristoforo Colombo" bio je naoružan sa šest topova [[Kalibar|kalibra]] 76&nbsp;mm, a stalnu posadu ''(uz ukrcane kadete pomorske akademije)'' činila su 22 časnika i 228 mornara. Jedrenjak je dovršen [[1928.]] i ostao je na popisu talijanskog brodovlja do [[1947.]], kad je predan bivšem [[SSSR|Sovjetskom Savezu]]. Od [[1949.]] plovio je pod sovjetskom zastavom pod novim imenom Dunaj, a otpisan je i izrezan [[1961.]]<ref name="HV"/>

[[Datoteka:Amerigo vespucci in Koper.jpg|mini|lijevo|250px|[[Jedrenjak]] u [[Slovenija|slovenskoj]] [[Luka|luci]] [[Kopar]], [[2007.]]]]

"R.N. Cristoforo Colombo" poslužio je kao uzor za gradnju "blizanca" veće istisnine, dimenzija, površine jedrilja i pomoćnog pogona veće snage. Projektant je ponovno bio kapetan fregate Rotundi, a [[jedrenjak]] je također građen u Regio Cantiere Castellamare di Stabia. Gradnja je započela [[1929.]], kobilica je položena [[12. svibnja]] [[1930.]], brod je porinut [[22. veljače]] [[1931.]] i kršten "R.N. Amerigo Vespucci".<ref name="HV"/>

Dva školska broda bila su nazvana po slavnim talijanskim pomorcima. Genovežanin [[Cristoforo Colombo]] je tražeći na zapadu novi put do [[Indija|Indije]] otkrio [[kontinent]] kasnije nazvan [[Amerika]], a relativno manje poznati [[Firenca|Firentinac]] [[Amerigo Vespucci]] istraživao je u [[Španjolska|Španjolskoj]] i [[portugal]]skoj službi obale Sjeverne i Južne Amerike tijekom četiri putovanja u razdoblju od [[1499.]] do [[1507.]] Novi kontinent je prema njemu nazvan Amerika, a to se ime prvi put spominje u [[atlas]]u koji je [[1507.]] objavio njemački kartograf [[Martin Waldseemller]]. Zanimljiv je podatak kako se pomorac [[Flavio Gioia]] iz Amalfija ''(prema kome je nazvan uzor tih školskih jedrenjaka)'' smatra izumiteljem ili prvim korisnikom [[kompas]]a za brodsku [[Navigacija|navigaciju]].<ref>"Marine-Arsenal" svezak 24, 1993., Boris V. Lemachko "Die Beuteschiffe der Sowjetmarine aus den Bestnden der Achsenmchte und anderer Staaten"</ref><ref name="HV"/>

R.N. Amerigo Vespucci stupio je u službu [[15. svibnja]] [[1931.]], potpuno je dovršen 2. srpnja iste godine i odmah je krenuo na prvo od niza školskih krstarenja. Početkom [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] R.N. Amerigo Vespucci i Cristoforo Colombo prebačeni su iz [[Ligursko more|Ligurskog mora]] na [[Jadransko more|Jadran]], a nova matična luka bila im je [[Trst]]. Tijekom rata i dalje su obavljana školska krstarenja na [[Jadransko more|Jadranskom]] i [[Jonsko more|Jonskom moru]], a velikim blizancima se [[1941.]] u Trstu pridružio i školski jedrenjak "R.N. Palinuro", bivša Vila Velebita,<ref>"Storia Militare" br. 86, studeni 2000., Erminio Bagnasco "La Marina del trattato di pace"</ref> zaplijenjeni brod Državne pomorske nautičke akademije u Bakru.<ref name="HV"/>

Izravno prije sklapanja primirja između [[Italija|Italije]] i [[Saveznici|Saveznika]] tri su jedrenjaka [[8. rujna]] [[1943.]] poslana iz [[Trst]]a u [[Pula|Pulu]], gdje su 9. rujna primili zapovijed da proslijede u [[Boka kotorska|Boku kotorsku]]. Ta je zapovijed nakon isplovljenja poništena i brodovi su poslani u Brindisi. Putem je Palinuru ponestalo [[ugljen]]a i kotlovne vode. R.N. Amerigo Vespucci je tijekom noći 9./10. rujna teglio manji [[jedrenjak]], ali je R.N. Palinuro ujutro poslan ukrcati gorivo u Ortoneu, gdje su ga zaplijenili i potopili [[Nijemci]]. Dva velika jedrenjaka su bez teškoća stigla u južni dio Italije i preživjela rat. Veći dio [[Talijanska ratna moranrica|talijanske ratne mornarice]] ''([[Krstarica|krstarice]], [[razarač]]i, torpiljarke i manji brzi brodovi)'' je do kraja rata djelovao na strani Saveznika, ali je dio brodova prema odredbama sporazuma sklopljenog [[1947.]] ipak predan Saveznicima u ime ratne odštete, primjerice Cristoforo Colombo bivšem [[SSSR|Sovjetskom Savezu]] [[1949.]] godine.<ref name="HV"/>

{{Dvostruka slika|right|Venezia - Amerigo Vespucci.JPG|200|Americo Vespucio em Veneza.jpg|288|<center>Jedrenjak Amerigo Vespucci u [[Venecija|Veneciji]], [[Italija]]</center>}}

{{Dvostruka slika|right|Vespucci bari16.jpg|200|Vespucci bari.jpg|200|<center>Jedrenjak Amerigo Vespucci u [[Luka|luci]] [[Bari]], [[Italija]]</center>}}

Italija je prema odredbama mirovnog sporazuma smjela zadržati Amerigo Vespucci, koji je osuvremenjivan nekoliko puta ''([[1951.]], [[1958.]], [[1964.]], [[1973.]], [[1984.]])'' i ponovno djelomice tijekom [[1999.]]/[[2000.]] godine. Vlasnik broda je Pomorska akademija ratne mornarice ''([[Talijanski|tal.]] Accademia Navale)'' u [[Livorno|Livornu]], a matična luka je La Spezia. Amerigo Vespucci nosi flotnu oznaku ''A 5312'', koja nije napisana na brodskom boku. Kasnije su Pomorskoj akademiji predani i drugi školski jedrenjaci, od kojih je najveći novi Palinuro ''(bivši francuski ribarski jedrenjak Commandant Louis Richard)'', a manje jahte i jedrilice su Corsaro II, Stella Polare, Caroly i Cristoforo Colombo II. Pitomci Pomorske akademije u Livornu kreću na tromjesečno krstarenje Amerigom Vespuccijem nakon prve godine nastave. Kasnija praktična nastava obavlja se na suvremenijim brodovima, poput školskog i desantnog broda San Giusto (L 9894) klase San Giorgio, školskim brodovima klase Aragosta ''(bivšim minolovcima klase Ham)'' ili aktivnim ratnim brodovima flote.<ref name="HV"/>

Tijekom 70 godina službe Amerigo Vespucci je s ukrcanim kadetima pomorske akademije i pitomcima-dočasnicima isplovio na mnoštvo kratkih i više od 60 duljih ljetnih vježbovnih krstarenja, koja su trajala od tri do pet mjeseci. Čest je gost na međunarodnim regatama nazvanim "Sail" i drugim svečanim prigodama. Prigodom proslave 500. obljetnice otkrića Amerike boravio je [[1992.]] u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], posjetio [[Puerto Rico]], kao i [[Barcelona|Barcelonu]] tijekom [[Olimpijske igre|Olimpijade]], a za 133 dana je preplovio ukupno 14.270 [[Nautička milja|nautičkih milja]]. Potkraj svibnja [[1996.]] i u razdoblju od 21. do 25. rujna 1998. brod je posjetio [[Hrvatska|Hrvatsku]] i boravio u [[Split]]u kao gost [[Hrvatska ratna mornarica|Hrvatske ratne mornarice]]. Tijekom lipnja 2000. sudjelovao je na međunarodnoj regati "Tall Ship Race 2000" duljine 3500 Nm, od Cadiza do Bermudskog otočja, kamo je stigao drugi, a pobijedio je njemački bark Gorch Fock. Nakon toga je 4. srpnja slijedio svečani mimohod u [[New York]]u prigodom [[Dan nezavisnosti (SAD)|američkog Dana nezavisnosti]] na kojem je bilo nazočno oko 300 brodova.<ref name="HV"/>

== Izgled i brodski pogon ==

[[Trup broda]] građen je po uzoru na spomenutu [[Fregata|fregatu]] R. N. Flavio Gioia, ali je povišen i nalik bivšim fregatama i linijskim brodovima na jedra, posebice zbog dvije bijele vodoravne crte uzduž bočnih okana na crnim bokovima, kao kod bočnih topovskih bitnica. Taj tropalubni brod građen je od [[čelik]]a i bogato ukrašen: na pramcu su pozlaćene rezbarije i [[kip]] (pulena) [[Amerigo Vespucci|Ameriga Vespuccija]], a na [[Krma|krmi]] raskošna galerija. Brod ima kosnik i tri [[jarbol]]a za križna [[Jedro|jedra]], standardna istisnina mu je 3543 tone, a najveća 4146 tona. Duljina broda između okomica je 70 m, duljina na vodnoj crti 82,4 m, a najveća duljina, uključujući kosnik 101 m. Širina trupa je 15,5 m, a zajedno s brodicama na vanjskim sohama 20,964 m, dok je gaz od 6,8 do 7,057 m. Trup je širok kako bi se poboljšala stabilnost, a brod nije namijenjen postizanju velike brzine.<ref name="HV"/>

[[Datoteka:Vespucci bari9.jpg|mini|desno|200px|Konopi jarbola]]
[[Datoteka:Vespucci on.jpg|mini|desno|250px|Paluba jedrenjaka]]

Velejarbol je visok 54,02 m ''(od morske površine do vrha jarbola)'', a glavno deblo velejarbola visoko je 22,7 m do prvog koša. Najdulja oblica jedra dugačka je 28 m. Glavna debla sva tri jarbola su od [[čelik]]a, a košni i vršni nastavci od [[Drvo|drveta]]. Drvena je i paluba od [[Tikovina|tikovine]] debljine 65 mm, kao i drugi dijelovi snasti i opreme, primjerice trostruki kotač [[kormil]]a na krmi i pomoćne brodice. Tri neprekinute palube su gornja paluba (''[[Talijanski|tal.]] coperta)'', bitnička paluba ''([[Talijanski|tal.]] batteria; premda brod nema bočnu bitnicu kao njegovi prethodnici poput britanskog HMS Victoryja i austrijskog SMS Kaisera, građenog u Puli)'' i srednja paluba ''([[Talijanski|tal.]] corridoio)''. Jedrenjak ima povišeni pramčani kaštel i krmeno nadgrađe (krmnicu ili kasar), u kojoj su prostorije zapovjednika broda i raskošni admiralski salon. Na krmenom [[Nadgrađe|nadgrađu]] nalazi se i otvoreni zapovjedni most. Iza pramčanog jarbola je srednje nadgrađe sa zatvorenim zapovjednim mostom koji je natkriven pleksi-staklom. Iza njega je visok stup dizalice, a u sredini trupa dimnjak za ispušne plinove pomoćnog pogona.<ref name="HV"/>

Na palubi i na sohama može se nositi ukupno 11 brodica, od čega dvije motorne (jednu admiralsku i jednu za zapovjednika broda) i četiri na vesla za vježbanje pitomaca. Amerigo Vespucci ima dva klasična palubna sidra s poprečnom gredom koja se nalaze na palubi s obje strane pramca.<ref name="HV"/>

[[Datoteka:Vespucci bari13.jpg|mini|lijevo|200px]]

Glavni pogon su jedra ukupne površine od 2100 m<sup>2</sup> do najviše 2900 m<sup>2</sup>. Na krmenom jarbolu razapeta je sošnjača površine 145 m<sup>2</sup> i četiri križna jedra: stražnja donja košnjača površine 81 m<sup>2</sup>, stražnja gornja košnjača (58 m<sup>2</sup>), stražnja sljemenjača (58 m<sup>2</sup>) i stražnja vršnjača (32 m<sup>2</sup>). Na glavnom ili velejarbolu razapinje se pet križnih jedara; glavna debljača je najveće brodsko jedro i ima površinu 345 m<sup>2</sup>, dok su ostala jedra manja: glavna donja košnjača (160 m<sup>2</sup>), prednja gornja košnjača (110 m<sup>2</sup>), prednja donja sljemenjača (93 m<sup>2</sup>) i prednja gornja sljemenjača (49 m<sup>2</sup>). Između jarbola razapinju se po dva letna jedra (letke): između krmenog i glavnog jarbola su stražnja letka i stražnja letkica, površine 45 odnosno 47 m<sup>2</sup>, a između glavnog i pramčanog jarbola glavna donja i glavna gornja letkica, površine 102 m<sup>2</sup> i 104 m<sup>2</sup>. Na pramcu su četiri prečna jedra (prečke), razapeta između kosnika i pramčanog jarbola (letnjača/66 m<sup>2</sup>, prečnjača/108 m<sup>2</sup>, prečka/99 m<sup>2</sup>) i prečkica/105 m<sup>2</sup>, dopunjena još jednim vršnim letnim jedrom površine 99 m<sup>2</sup>. Uvježbana posada može postaviti sva jedra tijekom 20 minuta. Snast uključuje i 47.000 metara [[konop]]a od čelika i kudjelje raznih promjera.<ref name="HV"/>

Pomoćni dizel-električni pogon tipa Ward-Leonard prvobitno su činila dva dizel-generatora Fiat Q.4261 ukupne snage 1397,06 kW (1900 KS) i dva [[elektromotor]]a koji pokreću jedan [[Brodski vijak|vijak]] ''("polubrat" Cristoforo Colombo je navodno imao dva vijka)''. Poslije rata su ugrađeni dizel-generatori Tosi E6 iste snage, a tijekom osuvremenjavanja [[1984.]] brod je dobio jače dizelske motore-generatore Fiat B 306 ESS i pogonske elektromotore Marelli ukupne snage 1471 kW (2000 KS). Najveća brzina pod punim jedrima je do 15 [[čvor]]ova, a pri plovidbi strojem od 10 do 11 čv. Doplov pri plovidbi strojem je 5450 Nm brzinom do 6,5 čv. Četiri manja dizel-generatora proizvode [[Električna struja|struju]] [[napon]]a 115 volti, a brod je opremljen i suvremenim klimatskim uređajima.<ref name="HV"/>

== Posada, naoružanje i oprema ==

Posadu su prvobitno činila 24 časnika i 421 mornar (uključujući i 150 kadeta Pomorske akademije i škole za dočasnike "nocchieri"), a u posljednje doba brod ima stalnu posadu od 13 časnika i 228 dočasnika i mornara, a za ljetna krstarenja se ukrcava do 150 pitomaca Pomorske akademije.<ref name="HV"/>

Amerigo Vespucci je u početku službe bio naoružan s četiri [[top]]a [[Kalibar|kalibra]] 76/30 mm i četiri [[Strojnica|strojnice]], a kasnije je imao četiri topa kalibra 76/30 mm i dva protuzračna topa Bofors kalibra 40/60 mm. Nakon preinake obavljene [[1984.]] brod je nosio četiri protuzračna topa kalibra 40/60 mm i jedan top kalibra 20/70 mm, a u međuvremenu je broj topova kalibra 40 mm smanjen na dva. Naoružanje pretežno služi u vježbovne svrhe, ali i za samoobranu, jer brod na kojemu se nalazi velik broj budućih pomorskih časnika može predstavljati zanimljiv cilj teroristima raznih ideoloških struja.<ref name="HV"/>

[[Datoteka:P-3B VP-23 with sailing ship Amerigo Vespucci 1976.jpeg|mini|desno|300px|Amerigo Vespucci (A 5312) sa zrakoplovom P-3B Orion [[Ratno zrakoplovstvo SAD-a|američkog ratnog zrakoplovstva]] [[1976.]]]]

Elektronička oprema uključuje niz [[radar]]a i sustava za navigaciju i ujedno za školovanje pitomaca. Brod ima dva navigacijska radara MM (SNA) SPN-748 koji rade u I opsegu, po jedan podsustav na pramcu ''(na košu pramčanog jarbola)'' i krmi te tri ponavljača radara BR 1048/D 10. Navigacijski sustav je Inmarsat (Marisat), a uključuje satelitski podsustav Navydine ESZ 4000, dva sustava Racal Decca Navigator Mk 53, jedan Racal Decca CVP 3500, jedan Loran C ML 220 i jedan satelitski navigacijski uređaj Magnavox MX 5102. Jedrenjak je opremljen i satelitskim navigacijskim sustavom ([[GPS]]) GP-73, kao i dubinomjerom SP. Komunikacijski sustavi uključuju primopredajnike u valnim duljinama MF, HF, VHF i UHF s ukupno 11 antena. Za prijam meteoroloških podataka služi [[telefaks]] Furuno Fax 143 Mk II i Furuno Fax 108 Lima, kao i uređaj Navtex XH 5150. Elektromagnetski brzinomjer PLATH rabi [[Električna struja|struju]] snage 115 volti i frekvencije 60 [[Herc|Hz]], a radi u rasponu od -5 do +25 čv. Ujedno postoji i navigacijski sustav Sperry SRD 301 koji radi po [[Dopplerov efekt|Dopplerovom načelu]] i u rasponu od 0 do 35 čv.<ref name="HV"/>

== Vidi još ==
=== Unutarnje poveznice ===

=== Zajednički poslužitelj ===
{{WProjekti
|commons        = Amerigo Vespucci (veliero)
|commonshr      = Amerigo Vespucci
|commonscat     = Amerigo Vespucci (ship, 1931)
|commonscathr   = Amerigo Vespucci (brod, 1931.)
}}

== Izvori ==
=== Bilješke ===
{{izvori|30em}}

=== Literatura ===
{{Hrvatski vojnik}}

== Vanjske poveznice ==
* {{it}} [http://www.congedativespucci.it/ Internetska stranica posade broda]

[[Kategorija:Jedrenjaci]]
[[Kategorija:Oružane snage Italije]]
[[Kategorija:Talijanski brodovi]]