Vidi kôd stranice Alois Schönburg-Hartenstein

{{Infookvir vojna osoba
|ime            = Alois Schönburg-Hartenstein
|slika          = Alois Schönburg-Hartenstein (1858-1944).jpg
|opis           = 
|veličina       = 200px
|datum rođenja  = [[21. studenog]] [[1858.]]
|mjesto rođenja = [[Karlsruhe]], [[Pruska]] 
|datum smrti    = [[20. rujna]] [[1944.]] 
|mjesto smrti   = [[Hartenstein]], [[Nacistička Njemačka|Njemačka]]
|nacionalnost   = 
|puno ime       = Eduard Alois Maria Alexander<br />Konrad Fürst von Schönburg-<br />Hartenstein
|nadimak        = 
|supruga        = Johanna Gräfin Colloredo-<br />Mansfeld
|suprug         = 
|titule         = [[princ]]
|knjige         = 
|služba         = [[1877.]] – [[1918.]] 
|čin            = [[General pukovnik]] 
|ratovi         = [[Prvi svjetski rat]]
|bitke          = [[Galicijska bitka]]<br>[[Ofenziva Gorlice-Tarnow]]<br>[[Sočanske bitke]]<br>[[Bitka kod Kobarida]] 
|vojska         = [[Datoteka:Flag_of_Austria-Hungary_1869-1918.svg|20px]] [[Austro-Ugarska]] 
|rod            = [[kopnena vojska|kopnena]]
|jedinice       = 
|zapovijedao    = [[6. armija (Austro-Ugarska)|6. armija]]
|odlikovanja    = 
}}

'''Eduard Alois Maria Alexander Konrad Fürst von Schönburg-Hartenstein''' ([[Karlsruhe]], [[21. studenog]] [[1858.]] - [[Hartenstein]], [[20. rujna]] [[1944.]]) je bio austrougarski i austrijski vojni zapovjednik i političar. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] zapovijedao je XX. i IV. korpusom, te [[6. armija (Austro-Ugarska)|6. armijom]] na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|Talijanskom bojištu]], dok je nakon rata obnašao dužnost austrijskog ministra obrane. 

==Vojna karijera==
Alois Schönburg-Hartenstein rođen je [[21. studenog]] [[1858.]] u [[Karlsruhe|Karlsruheu]]. Sin je Alexandera Schönburg-Hartensteina i Caroline, princeze od Lihtenštajna. Obitelj mu potječe iz [[Saska|Saske]] koja je, osim u Saskoj, imala i posjede u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Kao najstariji sin Schönburg je pohađao Jezuitsku školu u Kalksburgu i gimnaziju u [[Beč|Beču]], te je nakon završetka istih počeo pohađati kadetsku školu u [[Dresden|Dresdenu]]. Nakon provođenja temeljne obuke, od travnja [[1877.]] služi u 14. dragunskoj pukovniji u kojoj sa činom [[poručnik|poručnika]] služi i nakon što je u potpunosti u svibnju [[1878.]] završio kadetsku školu. Potom jedno vrijeme služi u garnizonima u Günsu i Reichnitzu, da bi nakon toga od [[1882.]] pohađao konjički tečaj u institutu u [[Beč|Beču]], te potom vojnu akademiju. Godine [[1887.]] oženio se sa Johannom Gräfin Colloredo-Mansfeld sa kojom je tijekom braka imao dva sina i četiri kćeri.

U svibnju [[1889.]] promaknut je u [[satnik|satnika]], te služi u stožeru V. korpusa sa sjedištem u [[Pressburg|Pressburgu]]. Nakon toga premješten je u obavještajnu službu, nakon čega kratko vrijeme služi u 2. dragunskoj pukovniji u kojem razdoblju je unaprijeđen u čin [[bojnik|bojnika]]. Potom je upućen na službu u austrougarsko veleposlanstvo u [[Berlin|Berlinu]], da bi nakon toga bio imenovan za [[pobočnik|pobočnika]] cara [[Franjo Josip|Franje Josipa]].

Nakon smrti oca [[1896.]] godine, Schönburgova vojna karijera je prekinuta, dok je on sam premješten u pričuvu. Schönburg je naslijedio titulu [[princ|princa]], te se brinuo o obiteljskom posjedima u Saskoj i Austro-Ugarskoj. Osim toga, naslijedio je i mjesto u gornjem domu austrijskog parlamenta u kojem je već [[1898.]] izabran za potpredsjednika koju dužnost je obnašao sve do [[1918.]] godine. Osim navedenih političkih dužnosti, Schönburg je od [[1899.]] obnašao dužnost predsjednika austrijskog [[Crveni križ|Crvenog križa]]

==Prvi svjetski rat==
Početak [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Schönburg dočekuje sa činom [[general bojnik|general bojnika]] u pričuvi. Odmah se stavio na raspolaganje, te je u kolovozu [[1914.]] dobio zapovjedništvo nad 11. brigadom koja se na [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|Istočnom bojištu]] nalazila u sastavu [[3. armija (Austro-Ugarska)|3. armije]]. Sa navedenom brigadom Schönburg sudjeluje u [[Galicijska bitka|Galicijskoj bitci]] u kojoj je brigada pretrpjela teške gubitke. Početkom rujna [[1914.]] postaje zapovjednikom 88. zaštitne brigade koju su sačinjavale uglavnom jedince specijalizirane za planinsko ratovanje. Sa navedenom brigadom koja se također nalazila u sastavu [[3. armija (Austro-Ugarska)|3. armije]] sudjelovao je u pokušaju deblokade [[opsada Przemysla|Przemysla]], te u [[Bitka kod Limanowe|Bitci kod Limanowe]]. U listopadu [[1914.]] promaknut je u [[podmaršal|podmaršala]], dok je na Badnjak [[1914.]] ranjen.

U siječnju [[1915.]] Schönburg postaje zapovjednikom 6. pješačke divizije, dok od travnja preuzima zapovjedništvo nad Korpusom Ljubicic koji je potom preimenovan u Grupu Schönburg, da bi se u lipnju ponovno vratio na mjesto zapovjednika 6. pješačke divizije. Zapovijedajući navedenim formacijama sudjeluje u [[ofenziva Gorlice-Tarnow|ofenzivi Gorlice-Tarnow]] u kojoj je napredovao do rijeke [[Dnjestar]]. U listopadu [[1915.]] Schönburg je zajedno sa 6. pješačkom divizijom premješten na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|Talijansko bojište]] gdje je njegova divizija razmještena na visoravan Dobredo gdje se posebice ističe u obrani San Michelea.

U srpnju [[1916.]] Schönburg postaje zapovjednikom XX. korpusa zamijenivši na tom mjestu nadvojvodu (kasnije cara) [[Karlo I. Austrijski|Karla]]. Mjesec dana poslije promaknut je u čin [[general konjice|generala konjice]]. Sa XX. korpusom kojega su nazivali i Korpusom Edelweiss držao je položaje u južnom [[Tirol|Tirolu]], te je istim zapovijedao do siječnja [[1917.]] godine. Nakon toga Schönburg dobiva zadatak reorganizirati korpus kojim je zapovijedao [[Theodor von Hordt]], što je uspješno učinio postajući zapovjednikom IV. korpusa koji je nakon reorganizacije nastao. Sa IV. korpusom istaknuo se u [[Jedanaesta bitka na Soči|Jedanaestoj bitci na Soči]] kao i obrani San Gabrielea za što je odlikovan ordenom Vojnog reda Marije Terezije. Schönburg sudjeluje i u [[Bitka kod Kobarida|proboju kod Kobarida]] u kojem njegov korpus goneći talijanske trupe prodire sve do [[Piave]].

U siječnju [[1918.]] Schönburg je povučen u [[Beč|Beč]] gdje je prema planovima [[Karlo I. Austrijski|cara Karla]] trebao preuzeti ministarstvo koje bi bilo zaduženo za održavanje reda u pozadini bojišta. Do osnivanja ministarstva zbog otpora u ministarstvu rata i [[Vrhovno zapovjedništvo vojske (Austro-Ugarska)|Glavnom stožeru]] nije došlo tako da je razočarani Schönburg zatražio povratak na bojište. Tome mu je i udovoljeno, te se u ožujku vratio na položaj zapovjednika IV. korpusa sa kojim sudjeluje u [[Bitka na Piavi|Bitci na Piavi]] u kojoj je drugi puta ranjen postavši tako jedan od rijetkih austrougarskih generala koji je tijekom rata dva puta ranjavan. Nakon kratkog oporavka, u srpnju [[1918.]] preuzima zapovjedništvo [[6. armija (Austro-Ugarska)|6. armije]] kojom sudjeluje u [[Bitka kod Vittoria Veneta|Bitci kod Vittoria Veneta]]. U navedenoj bitci nije uspio zaustaviti talijanski prodor, a niti je uspio izvesti protunapad jer su jedinice jednostavno odbijale postupati po zapovijedima nadređenih. 

Schönburg se 1. studenog 1918. vratio u [[Beč|Beč]] kako bi se stavio caru na raspolaganje. Zajedno sa [[Svetozar Borojević|Svetozarom Borojevićem]] planirao je da jedinicama koje su bile pod njegovim zapovjedništvom pomogne caru u suzbijanju nemira i spriječavanju raspada dvojne monarhije, ali kada je 5. studenog 1918. došao u stožer svoje [[6. armija (Austro-Ugarska)|6. armije]] u [[Villach|Villachu]] u istim je našao samo nekolicinu časnika gotovo bez ikakvih vojnika. Schönburg je 11. studenog 1914. promaknut [[general pukovnik|general pukovnika]], što je bilo jedno od posljednjih austrougarskih promaknuća u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].[[Datoteka:Karl I. besucht Folgaria (Vielgereuth), 15.5.1917, rechts von ihm steht der österreichische Verteidigungsminister Alois Schönburg-Hartenstein (BildID 15552926).jpg|thumb|250px|Schönburg-Hartenstein (na slici desno) sa carem [[Karlo I. Austrijski|Karlom I.]] snimljen u svibnju [[191.]] u Folgariji]]

==Poslije rata==
Nakon završetka rata Schönburgova kuća u [[Beč|Beču]] je zaplijenjena jednako kao i njegovi posjedi u [[Moravska|Moravskoj]]. Usprkos tome, Schönburg je ostao važna politička figura u [[Austrija|Austriji]] kao predsjednik Austrijskih ratnih veterana i Unije katoličkih plemića. Ostao je uvjereni [[katolik]] i [[monarhizam|monarhist]], te je zagovarao reviziju izvlaštenja posjeda obitelji [[Habsburg]]. Nakon rekonstrukcije vlade [[Engelbert Dollfuss|Engelberta Dollfussa]] u rujnu [[1933.]], tada 75-godišnji Schönburg je 21. rujna 1933. imenovan za ministra obrane u austrijskoj vladi. Na dužnost je stupio 12. ožujka 1934., ali je istu obnašao svega tri mjeseca jer se u lipnju umirovio nakon što nije prihvaćen njegov prijedlog za stvaranjem apolitične austrijske vojske i abolicijom [[Habsburg|Habsburga]].

Po umirovljenju Schönburg se povukao na svoje imanje u Hartensteinu u Saskoj gdje je i preminuo [[20. rujna]] [[1944.]] godine u 86. godini života.

==Vanjske poveznice==
{{jezikk|eng.|engleski}}   [http://www.firstworldwar.com/bio/schonburg.htm   Alois Schönburg-Hartenstein na stranici Firstworldwar.com]<br />
{{jezikk|eng.|engleski}}   [http://www.austro-hungarian-army.co.uk/biog/schoenb.htm   Alois Schönburg-Hartenstein na stranici Austro-Hungarian-Army.co.uk]<br />
{{jezikk|eng.|engleski}}   [http://www.oocities.org/veldes1/schonburg.html   Alois Schönburg-Hartenstein na stranici Field commanders of Austria-Hungary]<br />
{{jezikk|rus.|ruski}}   
[http://1914ww.ru/biograf/bio_sh/shenburg.php   Alois Schönburg-Hartenstein na stranici Hrono.ru]<br />
{{jezikk|njem.|njemački}}   [http://www.deutsche-biographie.de/sfz14719.html   Alois Schönburg-Hartenstein na stranici Deutsche-biographie.de]


{{Redoslijed|
|prethodnik =[[nadvojvoda Josef]]
|gl_članak_funkcija= [[6. armija (Austro-Ugarska)|Zapovjednik 6. armije]]<br />Alois Schönburg-Hartenstein
|nasljednik=nitko 
}}


{{Zapovjednici austrougarskih armija u Prvom svjetskom ratu}}


{{GLAVNIRASPORED:Schönburg-Hartenstein, Alois}}
[[Kategorija:Austro-Ugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]