Vidi kôd stranice Željeznička pruga Bar – Virpazar

<!--'''Željeznička pruga Bar – Virpazar'''-->[[Datoteka:Locomotive_sutorman_bar.jpg|mini|400px|Lokomotiva ''Sutorman'' koja je prometovala na relaciji Bar - Virpazar]]
'''Željeznička pruga Bar - Virpazar''' je prva [[Crna Gora|crnogorska]] [[željeznička pruga|pruga]]. [[Lokomotiva|Lokomotive]] su [[13. rujna]] [[1908.]] godine bile pokrenute u probni rad, da bi službeno pruga bila otvorena [[2. studenog]] iste godine, a obavljao se putnički i robni promet.

Izgradila je ovu prugu talijanska tvrtka [[Compagnia di Antivari]] na bazi ugovora s crnogorskom državom.

Ukupna je dužina pruge 43 kilometra i trideset metara, a prolazila je od luke na Pristanu ([[Bar (grad)|Bar]]), kroz Barsko polje, uz i niz planinu Sutorman, kroz [[Crmnica|Crmnicu]] do [[Virpazar]]a na [[Skadarsko jezero|Skadarskom jezeru]].

Kolosjek je bio uskotračni od 75 centimetara, što je od standarda odudaralo za jedan centimetar. Lokomotive ''Paganini'', ''Markoni'' i ''Volpi'' bile su izrađene po specijalnoj narudžbi u [[Berlin]]u. Po nestandardnome [[uskotračna željeznica|uskotračnom kolosijeku]] je pruga Bar - Virpazar postala jedinstvena u svijetu. 

Dozvoljena maksimalna brzina iznosila je 25 km na sat, ali su putnički vlakovi išli 18, a teretni 12 km na sat. Na lokomotivama i vagonima je pisalo ćirilicom ''Crnogorska željeznica''. 

Najveći graditeljski zahvat na pruzi bio je probijanje [[tunel]]a kroz planinu Sutorman dužine 1.969 metara, a nalazio se na nadmorskoj visini od 550 metara.

Po ''Pravilniku o službi'' za putnike željeznicom na liniji Bar-Virpazar i Virpazar-Bar, nikome "osim Uzvišenih članova Vladalačkog doma, nije (bilo) dozvoljeno putovati bez podvoznice", a putnici koji nisu imali podvoznicu (putnu kartu) "moraju izjaviti vozovođi mjesto do kojeg namjeravaju da putuju, kao i klasu (razred) u kojoj žele putovati, i platiti vrijednost označenu na samoj podvoznici". 

''Pravilnik o službi'' imao je 29 točaka s pravima i obvezama putnika i osoblja, od činjenice da su (citat na [[crnogorski|crnogorskom]]) "putnici dužni plaćati podvoznice sitnijem novcem", do zabrane ulaska "opivenih" ili putnika "pod znacima kakve priljepčive bolesti", zatim "unošenja pasa u voz, pušenja u odjeljku za nepušače i pljuvanja po patosu". 

Treba navesti i činjenicu da su ''Pravilnikom o službi'' "policijski žandari mogu putovati samo trećom klasom i to kad su pravilno snabdijeveni specijalnom podvoznicom".

Ovom prugom vlakovi su vijugali serpetinama uz planinu Sutorman 51 godinu do [[29. studenog]] [[1959.]] godine kada je puštena u promet pruga normalnog kolosijeka [[Bar (grad)|Bar]]-[[Titograd]] kao dio pruge [[Bar (grad)|Bar]] - [[Beograd]].

Osnovna je ideja izgradnje pruge Bar-Virpazar bila u spajanju dvije luke, pomorske (Bar) i jezerske (Virpazar). U Baru je u tijeku bila izgradnja potpuno suvremenih lučkih postrojenja, a u Virpazaru je prošireno vodeno pristanište, nabavljena je lučka oprema, izgrađena je [[ranžirni kolodvor|ranžirna stanica]], robna skladišta sa utovarnim rampama, izgrađena je relativno suvremena željeznička stanica sa tri šinske trase, zatim ložionička stanica sa kanalima i postrojenjima za pregled i opravku kola, skladišta ulja, radioničkim postrojenjima, trianglom, vodostanicom sa rezervoarom za vodu, signalno-sigurnosnim postrojenjima i telefonskim postrojenjima.

==Vanjske poveznice==
* [https://archive.is/20130219030202/http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-06-01&id=142257 U povodu obljetnice 100 godina crnogorske željeznice]


[[Kategorija:Crna Gora pod vlašću Petrovića (1696. – 1918.)]]
[[Kategorija:Uskotračna željeznica]]
[[Kategorija:Željezničke pruge u Crnoj Gori|B]]