Vidi kôd stranice 42. domobranska pješačka divizija

== Ratni put ==
===Napad na Srbiju  - 1914.===
[[Datoteka:Croat Domobrans, Serbia, 1914.jpg|mini|250px|lijevo|Hrvatski [[Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo|domobrani]] na križanju [[Šabac]]-[[Srijemska Mitrovica|Mitrovica]]-[[Bogatić]], [[2. prosinca]] [[1914.]]]]
[[Datoteka:Prijelaz kod batara.JPG|250px|mini|desno|Prijelaz [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. dom. pukovnije]] preko [[Drina|Drine]] kod [[Batar]]a [[1914.]], [[Oton Iveković]]]]
U kolovozu [[1914.]] divizija pod zapovjedništvom [[Stjepan Sarkotić|Stjepana Sarkotića]] je u sklopu [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. korpusa]]  poslana na [[Kraljevina Srbija|Srbiju]]. Sudjelovala je u isprva neuspješnim operacijama protiv [[Kraljevina Srbija|Srbije]], forsiranju [[Drina|Drine]] i kasnijem povlačenju. Uslijedio je drugi prijelaz preko Drine, širine 200-500 i dubine 2-6 metara, što je otežavalo prijelaz vojske. Sudjelovala je u operacijama u [[Mačva|Mačvi]], uspješnom napadu na Banovo Polje, Vrbočav, [[Radenković]] i sedmodnevnoj bitci za [[Šabac]]-Sješnice. 

Posebno se na [[Drina|Drinskoj]] fronti istakla [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. domobranska pukovnija]],  koja je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema [[Valjevo|Valjevu]] prodrla daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzela [[Baćinovac]], koji je branila gotovo cijela srpska divizija.<ref name="mm">[http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/m/murkovic/matija/ vojska.net, Matija Murković, životopis]</ref>

Tijekom tog iznimno vrućeg ljeta 5. armija izgubila je 600 časnika i 22.000 dočasnika i vojnika od početnih 80.000. 15. rujna 1914. g. 42. divizija je izgubila 40 časnika i 2000 vojnika.<ref>[http://mek.oszk.hu/09400/09477/html/0023/2655.html]</ref> Unatoč promašajima nadređenih, pošto se iskazao u borbenim djelovanjima na srbijanskoj fronti, Sarkotić biva proglašen vitezom 2. Reda željezne krune u studenom [[1914.]] te je unaprijeđen. [[General-major]] grof [[Ivan Salis Seewis|Salis-Seewis]] je imenovan zapovjednikom 42. domobranske pješačke divizije [[11. studenog]] [[1914.]] Vodio je svoju diviziju tijekom druge srbijanske ofenzive uvijek s bojišnice, koja je završila u obrani [[Kolubarska bitka|kolubarske]] linije, nakon čega je divizija povučena zbog odmora, oporavka i popune. Divizija se posebno istaknula [[1915.]] prilikom zauzimanja [[Kraljevina Crna Gora|Crne Gore]]. Nakon preuzimanja zapovjedništva južne bojišnice od strane nadvojvode Eugena, dobrovoljno je prepustio čitav [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. korpus]] operativnoj skupini generala konjaništva Pflanzer-Baltina, koja se borila u [[Karpati|karpatskim]] planinama. 
[[Datoteka:Domobrani odmor.JPG|250px|mini|desno|Domobrani u trenutku odmora pri gradnji rova u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]]]]
[[Datoteka:42. vražja divizija.PNG|200px|mini|desno|Dobrotvorna dopisnica, prikaz 42. pješačke "Vražje" divizije]]

=== Galicijska bojišnica: 1915.-1918. ===
[[Ivan Salis Seewis|Salis-Seewis]] se sa svojom divizijom, zajedno s cijelim [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. korpusom]], preselio na [[Galicija (srednja Europa)|galicijsko]] bojište [[24. siječnja]] [[1915.]]<ref>[http://www.austrianphilately.com/dixnut/dn6e2.htm Raspored i ratni put divizije 1914.-1918.]</ref>. Otada su se borili u iscrpljujućim uvjetima [[Karpati|karpatske]] zime. Jedne noći u veljači 1915. jedna hrvatska pukovnija izgubila je 28 časnika i 1.800 ljudi zbog ozeblina nakon što je noć morala provesti u snijegu.<ref>{{Citiranje knjige   | first=Norman   | last=Stone   | title=The Eastern Front 1914-1917   | pages=314.   | location=New York   | publisher=Charles. Scribner's Sons   | year=1975   | url=http://books.google.com/books/about/The_Eastern_Front_1914_1917.html?id=LbEhAQAAIAAJ   }} </ref> Krenula je u akciju sjeverno od Nadworna i čuvala je lijevi bok Czibulkinog korpusa. 42. divizija je odmah došla pod udar ruskih [[Kozaci|kozačkih]] brigada, a nakon tjedna i dviju pješačkih divizija. Unatoč neprijateljskoj nadmoći, Salis-Seewis je odbacio neprijateljske postrojbe zajedno sa 6. pješačkom divizijom kneza Schönburg-Hartensteina, koji se nalazio južno od položaja 42. divizije, na obalama rijeke Lomnice, koja utječe u [[Dnjestar]] kod [[Halič|Halicza]]. U veljači [[1915.]] Salis Seewis je prodro s divizijom u Delatyn i željeznicom u [[Stanislaviv]]. Promaknut je u [[podmaršal]]a [[15. veljače]] i dodijeljen mu je Red željezne krune drugog razreda s ratnim znamenjem. Krajem ožujka [[1915.]] Salisova divizija je prebačena pod zapovjedništvo [[Njemačko Carstvo|njemačkog]] generala konjaništva Marschalla te je zajedno s još dvije [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] divizije i jednom njemačkom bila na položaju od rijeke [[Prut]] kod Czernowitza do [[Dnjestar|Dnjestra]].
[[Datoteka:Ostfront 18021915.jpg|200px|minijatura|lijevo|Bojišnica u veljači 1915. Položaji 42. divizije nalaze se na krajnjem južnom dijelu bojišnice]]
Tijekom lokalne ofenzive [[29. ožujka]], 42. divizija je došla nadomak ruske utvrde [[Hotin]], ali ju je ruski protunapad [[31. ožujka]] nagnao na povlačenje. [[Rusko Carstvo|Rusi]] su prešli [[Dnjestar]] i napredovali do predratne granice, odakle su mogli dovesti teško topništvo u domet Czernowitza. Unatoč protunapadu polovice 42. divizije s još jednom austro-ugarskom konjaničkom divizijom situacija se nije mogla odmah povratiti. 42. divizija je pretrpjela teške gubitke. Gotovo svi niži časnici [[Hrvati]] su izbačeni iz stroja, a postrojba je popunjena rezervama dok je Salis-Seewis tražio nove časnike. 42. divizija, korištena gdjegod je situacija bila najkritičnija, nakon pojačanja bojišnice postrojbama iz [[Koruška|Koruške]] i [[Štajerska|Štajerske]], omogućila je generalu Pflanzer-Baltin izvođenje protunapada i osiguranje lijeve obalu rijeke [[Prut]]. Grof Salis ostao je zapovjednikom ''izvrsne'' [[Kraljevsko Hrvatsko Domobranstvo|domobranske]] [[Divizija (razdvojba)|divizije]] do sredine travnja [[1915.]] kad je otišao na jednomjesečni dopust. Nakon povratka s dopusta sredinom lipnja [[1915.]] predao je zapovjedništvo podmaršalu [[Anton Lipošćak|Antonu Lipoščaku]]. Lipošćak je preuzeo zapovjedništvo nad divizijom [[22. lipnja]] [[1915.]] te ju je poveo u "novogodišnju ofenzivu" na Rusiju, koja je dala rezultata. 
[[Datoteka:Luka Snjaric.jpg|mini|desno|150px|[[Luka Šnjarić|General Šnjarić]], zapovjednik divizije [[1916.]] – [[1917.]]]]

Potom je u veljači [[1916.]] [[Luka Šnjarić]] postavljen za zapovjednika 42. domobranske pješačke divizije, na položaju kod [[Dnjestar|Dnjestra]]. Uslijed [[Brusilovljeva ofenziva|Brusilovljeve ofenzive]] u lipnju [[1916.]] Šnjarićeva divizija se raspala u potpunom neredu po prvi put u svojoj inače besprijekornoj povijesti. Masovna dezertiranja pred ruskim jurišem u [[Bukovina|Bukovini]] natjerala su Šnjarića na očajničko povlačenje s malim dijelom ljudi. Zajedno s cijelom 7. armijom 42. divizija je potisnuta natrag u [[Karpati|Karpate]]. Naknadno je divizija popunjena rezervama zbog velikih gubitaka.

Zapovjedništvo je [[25. lipnja]] [[1917.]] preuzeo [[podmaršal]] [[Mihovil Mihaljević]] te je poveo diviziju u jugoistočnu [[Galicija (srednja Europa)|Galiciju]] i [[Bukovina|Bukovinu]].

===Bojišnica na Soči 1918. ===
[[Datoteka:Bitnica u rovu.JPG|200px|mini|lijevo|Topnička [[bitnica]] hrvatskog domobranstva u rovu na bojištu na [[Soča|Soči]]]]
[[Datoteka:Domobranska letacka satnija.jpg|250px|mini|desno|Letačka [[satnija]] 42. domobranske divizije na bojištu na [[Soča|Soči]], [[18. kolovoza]] [[1918.]]]]
[[27. veljače]] [[1918.]] divizija je zajedno sa svojim zapovjednikom prebačena u sklopu 11. armije<ref name="ve">"Vojna enciklopedija", drugo izdanje, II svezak, ''Vojnoizdavački zavod'', Beograd, 1973.</ref> na [[Soča|Soču]] (mjesto Matarello), na talijansko bojište, gdje ostaje do kraja rata.<ref name="vp"/> Od lipnja [[1918.]] zapovjedništvo preuzima [[Teodor Soretić|Teodor vitez Soretić]], pod čijim zapovjedništvom divizija sudjeluje u operacijama na visoravni Sette Communi, a u lipnju u ofenzivi kod Costalunga.<ref name="ve"/>, kao i svim ostalima do kraja listopada 1918. Divizija je na Soči imala i svoju letačku eskadrilu.<ref name="vp"/> Postupnim osipanjem pozadine i raspadom [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], situacija je bila sve lošija, no vojna izvješća glavnog vojnog zapovjedništva austro-ugarske vojske od 26. i [[28. listopada]], samo dan prije raspada države, hvale [[27. domobranska pješačka pukovnija|27. sisačku dom. pukovniju]]<ref>[http://www.stahlgewitter.com/18_10_26.htm Der österreichisch-ungarische Heeresbericht: Die Abwehr des italienischen Ansturmes  Wien, 26. Oktober]</ref>, kao i cijelu diviziju (''kroatische Nr. 42''), a posebno [[28. domobranska pješačka pukovnija|28. osječku pukovniju]] za izuzetnu hrabrost i požrtvovnost.<ref>[http://www.stahlgewitter.com/18_10_28.htm Der österreichisch-ungarische Heeresbericht:  Wien, 28. Oktober. Amtlich wird verlautbart: Italienischer Kriegsschauplatz:]</ref> Krajem rata [[84. domobranska pješačka brigada|84. domobranska brigada]] je držala obrambeni položaj kod Monte Groggia, a [[83. domobranska pješačka brigada|83. brigada]] je bila u rezervi kod [[Belluno|Belluna]]. [[22. listopada]] [[1918.]] [[83. domobranska pješačka brigada|83. brigada]] je odbila zamijeniti [[84. domobranska pješačka brigada|84. brigadu]] na položaju radi smjene, što je bio znak za masovno otkazivanje neposlušnosti ostalih naroda u austro-ugarskoj vojsci.<ref name="ve"/> Odstupivši 30./[[31. listopada]] s Monte Groggie, [[84. domobranska pješačka brigada|84. brigada]] je kod Brunica ušla u Pusteriju i zajedno s [[83. domobranska pješačka brigada|83. brigadom]] prevezena preko [[Koruška (Slovenija)|Koruške]] u domovinu.<ref name="ve"/>