Srivijaya

Srivijaya na vrhuncu teritorijalne ekspanzije od 8. do 11. stoljeća.

Srivijaya poznata i kao Sri Vijaya ili Sriwijaya, bila je malajska talasokratska država sa središtem na otoku Sumatra (današnja Indonezija) koja je u razdoblju od 7. do 11. stoljeća imala snažan utjecaj na velik dio Jugoistočne Azije. Srivijaya je bila važno središte širenja budizma i prvo kraljevstvo koje je uspostavilo hegemoniju nad većim dijelom zapadnog pomorskog jugoistoka Azije.

Najraniji pisani spomen Srivijaye potječe iz 7. stoljeća. Kineski redovnik Yijing zabilježio je da je 671. godine posjetio Srivijayu i ondje boravio šest mjeseci. Naziv „Srivijaya“ pojavljuje se i u najstarijem poznatom natpisu Kedukan Bukit, pronađenom u blizini Palembanga na Sumatri, datiranom 16. lipnja 682. godine.

Između kasnog 7. i ranog 11. stoljeća Srivijaya je izrasla u pomorsku silu koja je kontrolirala ključne trgovačke rute Malajskog prolaza. Carstvo je održavalo diplomatske i trgovačke veze s Kinom – od Tanga do Songa – kao i s budističkim Pala carstvom u Bengalu te s islamskim kalifatom na Bliskom istoku.

Srivijaya je bila i snažno kulturno središte. U njezinu prijestolnicu dolazili su redovnici i učenjaci iz Indije i Kine kako bi proučavali budističke spise. S vremenom je carstvo razvilo složenu tehnologiju za iskorištavanje pomorskih resursa i postalo središte trgovine luksuznim dobrima, osobito začinima, zlatom i porculanom.

Zbog svog strateškog položaja Srivijaya je kontrolirala promet između Indijskog oceana i Južnokineskog mora, što joj je omogućilo dominaciju nad pomorskim putovima Pomorskog puta svile. Kraljevstvo je razvilo složene sustave reguliranja trgovine, a njegovi vladari uspostavili su strogu kontrolu nad pristaništima i prolazima. Kako su prijetnje rasle, Srivijayina flota pretvorila se u učinkovitu pomorsku silu koja je štitila trgovačke interese i osiguravala hegemoniju u regiji.