Vidi kôd stranice Bošnjački jezik

<!--'''Bošnjački jezik'''-->{{infookvir jezik
| ime                                           = Bošnjački jezik
| ime jezika kako ga nazivaju njegovi govornici = '''bosanski'''
| familycolor                                   = lawngreen
| države                                        = [[Bosna i Hercegovina]] (oko 1.650.000), <br>
Srbija i Crna Gora (oko 100.000), <br>
Hrvatska (9.197<ref name="DZS">[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_03/H01_02_03.html Državni zavod za statistiku RH] Popis stanovništva 2001., stanovništvo prema materinskom jeziku</ref>), <br>
Slovenija (oko 50.000), <br>
Makedonija (oko 25.000), <br>
Kosovo (oko 20.000), <br>
drugdje u svijetu (oko 300.000)
| regije                                        = [[Jugoistočna Europa]]
| govornici                                     = oko 2,2 milijuna
| rang                                          = nije u prvih 100
| jezična porodica                              = [[indoeuropski jezici|indoeuropski]]<br> 
&nbsp;[[slavenski jezici|slavenski]]<br> 
&nbsp;&nbsp;[[južnoslavenski jezici|južnoslavenski]]<br>
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;'''bošnjački'''
| država                                        = [[Bosna i Hercegovina]], [[Crna Gora]], [[Kosovo]], [[Hrvatska]]
| etnicitet                                     = [[Bošnjaci]], [[Muslimani (narod)|Muslimani]]
| ustanova                                      = ---
| iso1                                          = bs|iso2=bos|sil=bos
}}

'''Bošnjački jezik'''<ref>[http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=8918 Pojam "bosanski jezik" u poglavlju "jezik" članka "Bosna i Hercegovina" u Hrvatskoj enciklopediji], pristupljeno 30. travnja 2014. "Danas su u BiH službeni standardni jezici bosanski, hrvatski i srpski. Hrvatski i srpski ne razlikuju se od jezične prakse u Hrvatskoj i Srbiji. Muslimani Bošnjaci prihvaćaju bos. jezik, kojemu bi zato '''točnije odgovarao naziv bošnjački'''</ref><ref>[[Dalibor Brozović]]:[http://hrcak.srce.hr/file/113645 Odnos hrvatskog i bosanskoga odnosno bošnjačkoga jezika], [[Jezik (časopis)|Jezik]] br.47, 1999., str. 13 <br>"''Prema tome, Hrvati imaju pravo nazivati jezik svojih susjeda Bošnjaka bošnjački. Po najčešćem obrascu da je jezik Francuza francuski, Talijana talijanski, Nijemaca njemački, Rusa ruski, pa onda i Hrvata hrvatski i Srba srpski, i na koncu, '''jezik Bošnjaka bošnjački'''.''"</ref><ref>Šimun Musa: [http://hrcak.srce.hr/file/53622 Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini s obzirom na njegov zakonski i stvarni položaj u društvu], <br>"''Pitanje naziva »bosanski jezik« pitanje je koje će sigurno još dugo biti tema polemika, ali je neprijeporno da svaki narod može zvati svoj jezik kako smatra da ga treba zvati (Brozović 1999b:15/16), iako je uobičajeno da se naziv jezika izvodi iz naziva naroda (Nijemci — njemački jezik, Španjolci — španjolski jezik, itd.). Isto tako, svaki narod prevodi naziv stranog jezika na svoj jezik. Tako Slovaci svoj jezik zovu slovenskim, a Hrvati ga prevode kao slovački, Bošnjaci svoj jezik zovu bosanskim, a '''Hrvati ga zovu bošnjačkim''', itd. Zašto se u hrvatskom prijevodu Ustava Federacije BiH bošnjački jezik naziva bosanskim, objasnio je sudac Vrhovnog suda Federacije BiH Mirko Bošković u svom članku pod nazivom Tajnikov doprinos nazivu bosanski jezik objavljenom u glasilu Matice hrvatske iz Mostara, Motrišta, broj VII(1998)"''"</ref><ref>Hrvatski prijevod Ustava Županije posavske (članak 10.), Zapadno-hercegovačke županije (članak 10.), Hercegovačko-neretvanske županije (članak 8.) i Hercegbosanske županije (članak 10.) ispravno upotrebljava naziv »bošnjački jezik«. "</ref> (ISO 639-3: [[silcode:bos|bos]]), jezik [[južnoslavenski jezici|zapadne]] podskupine [[južnoslavenski jezici|južnoslavenskih]] jezika kojim se služi oko 2.216.000 ljudi<ref name="Ethnologue-17-izdanje">http://www.ethnologue.com/language/bos ''Ethnologue'', 17. izdanje. Pristupljeno 17. rujna 2013.</ref> na području [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Kosovo|Kosova]], [[Srbija|Srbije]] i [[Turska|Turske]]. Razvijao se pod utjecajem [[turski jezik|turskoga]] ([[silcode:tur|tur]]), [[Osmanski turski jezik|osmanskoga turskoga]] ([[silcode:ota|ota]]) i arapskoga ([[silcode:arb|arb]]).

U BiH ga govori 2.000.000 ljudi, u Hrvatskoj 20.800 (popis 2001.<ref name="Ethnologue-17-izdanje"/>), u Crnoj Gori 48.000 (2006.) i u Srbiji 135.000 (2006.).<ref>http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=bos Ethnologue (16th)</ref>

Nacionalni je standardni jezik Bošnjaka temeljen na novoštokavsko-ijekavskom dijalektu i pisan [[Latinica|latinicom]] ili [[Ćirilica|ćirilicom]]. Odredba o ćiriličnoj grafiji je političke naravi, jer su time promicatelji bošnjačkoga jezika željeli potvrditi kontinuitet sa "srpskohrvatskim odnosno hrvatskosrpskim jezikom ijekavskog izgovora", republičkim jezikom [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine]] u doba [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]. U praksi, nijedna knjiga ni časopis na bošnjačkom jeziku ne tiskaju se srpskom reformiranom ćirilicom (vukovicom).

Bošnjački je jezik, pod nazivom ''bosanski jezik'', uz [[hrvatski jezik]] i [[srpski jezik]], jedan od triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini.<!-- Vjerojatno od 2002. i nametanja Wolfganga Petritscha u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Amandman XXIX. od 19. travnja 2002. http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=7475 Tim Amandmanom XXIX. je zamijenjen Article I.6 of the Constitution of the Federation of Bosnia and Herzegovina (Članak 6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine), u engleskom izvorniku Ustava, koji po Bečkim dogovorima ima jednaku pravnu moć kao i tekstovi na bošnjačkom jeziku, srpskom jeziku, te hrvatskom jeziku. --> Njime govori oko 2 do 2,2 milijuna ljudi u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Srbija|Srbiji]], na [[Kosovo|Kosovu]], u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], te neutvrđen broj iseljenika u [[Turska|Turskoj]] i zapadnoeuropskim zemljama i sjevernoj Americi. U hrvatskom i srpskom je službeni naziv za jezik Bošnjaka – bošnjački, dok je u samoj bošnjačkoj zajednici nacionalni jezik imenovan "bosanskim", a taj je naziv prihvaćen na primjer u engleskom ("bosnian language", ne "bosniac language") i u njemačkom ("bosnische Sprache", ne "bosniakische Sprache") jeziku. U hrvatskom jeziku, "[[bosanski jezik]]" je višeznačni naziv za [[južnoslavenski jezici|južnoslavenski jezik]], u prošlosti i sadašnjosti na različite načine povezivan s povijesnom zemljom [[Bosna|Bosnom]].

Naziv jezika nije "pravopisno" pitanje, već pitanje terminologije koja se razlikuje među različitim jezicima, a nije ni do kraja ustaljena u svakodnevnoj upotrebi ovog jezika.

== Temelji i odlike jezika ==

=== Narječna razina ===
[[Datoteka:Bih_bosniak_dijalects.png|mini|200px|Dijalekti kojima se služe Bošnjaci u BiH]]
[[Datoteka:Bosniak_view_of_dialects_in_RH_BiH_and_Boka.png|mini|200px|Bošnjački pogled na dijalekte u BiH, RH i Boki]]
[[Datoteka:Bosniak_view_of_bosniak_subdialects_in_BiH.png|mini|200px|Bošnjački pogled na poddijalekte u BiH]]
[[Datoteka:Bih_poddijalekti.png|mini|200px|Poddijalekti u BiH]]

Bošnjački se jezik temelji na štokavskim govorima koji se mogu podijeliti u četiri glavne skupine[[Novoštokavski jekavski dijalekt|:]] 
* [[Novoštokavski jekavski dijalekt|novoštokavski (i)jekavski]] ("južno narječje", hercegovačko-krajiški, jekavski i (i)jekavski poddijalekt)
* [[Zapadni dijalekt|novoštokavski ikavski]] ("zapadno narječje")
* [[Istočnobosanski dijalekt|staroštokavski (i)jekavski]] ("istočnobosansko narječje", šćakavsko jekavski)
* [[Bokeljsko perojski dijalekt|staroštokavsko ijekavski]] ("zetsko-južnosandžački", štakavsko jekavski)
Također, Bošnjaci koji žive u Orašju i Bosanskom Šamcu (iza Šamca su izgnani većinom tijeku rata) koriste staroštokavski ikavski ("slavonsko narječje, šćakavski ikavski), no njihov broj je toliko malen da je realno zanemariv (par tisuća).

Prvo od tih narječja Bošnjaci dijele sa Srbima, Hrvatima i Crnogorcima, druga dva s Hrvatima, a četvrto s Crnogorcima i Srbima. Novoštokavski ikavski je bitno smanjen po broju govornika tijekom nekoliko zadnjih desetljeća, a istočnobosansko narječje je često izgubilo [[šćakavski|šćakavski izgovor]].

=== Odlike bošnjačkoga standardnoga jezika === 
[[Datoteka:Gramatika bosanskog jezika.jpg|thumb|200px|Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. godine]]

Bošnjački standardni jezik ima sljedeće odlike:

Jezik se u nemaloj mjeri oslanja na [[srpski jezik]] ijekavskoga izgovora, poglavito u morfologiji, sintaksi i terminologiji uz obilatu upotrebu [[turcizam]]a. Jezični spomenici specifično bošnjačkoga jezika (tj. oni koji nisu pisani na mješavini crkvenoslavenskoga i vernakulara, kakvoga nalazimo na bilizima ili natpisima na stećcima u 14. i 15. st.) sežu u 16. (možda i 15.) i 17. stoljeće (nakon turske okupacije), u alhamijado književnost štokavsko-ikavskoga i jekavskoga vernakulara, pisanoga na modificiranom arapskoj abecedi (arabica), te u prvi bošnjački rječnik, rimovani bošnjačko-turski glosar "Potur šahidi" Mehmeda Uskufija iz 1631. godine.

Tijekom 19. stoljeća, prvenstveno njegovim koncem, pojavljuje se opsežnije kulturna djelatnost Bošnjaka na jeziku koji je različito imenovan: srpsko-hrvatski, hrvatski, srpski, bosanski. Vladavina Austro-Ugarske monarhije dovela je do konačne prevlasti latiničnoga pisma, te do procvata književnosti na bošnjačkom jeziku koji je u to vrijeme bio znatno bliži hrvatskom nego srpskom jeziku.

U doba obje Jugoslavije službeni je općeporabni jezik u BiH sustavno posrbljivan, što je ostavilo snažnih tragova u jezičnome obliku bošnjačkoga jezika. Prevlast latinice nije bila uzdrmana, ali promjene su u jeziku današnje bošnjačke zajednice bile znatne u svim jezikoslovnim područjima. Najuočljivije je pak bilo srbiziranje leksika i znanstveno-strukovnoga nazivlja. U doba Kraljevine Jugoslavije, službenim jezikom je bio srpski i posrbljivanje je išlo svom snagom. Moguća zaustavljanja tog procesa za vrijeme Banovine Hrvatske i za vrijeme NDH, koja su prekratko trajala za ostaviti traga u svakodnevnom govoru. U doba socijalističke Jugoslavije, službeno, "republički jezik" u socijalističkoj BiH je isprva bio ''srpski ili hrvatski'',<ref>Samardžija, Marko. ''Nekoć i nedavno : odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnoga jezika'', Biblioteka "Dometi", Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 2002., str. 117., {{ISBN|953-6066-97-1}} {{Citat|... u 63. članku Ustava NR BiH ovako glasi: "Zakoni i drugi opšti propisi Narodne Republike Bosne i Hercegovine objavljuju se na srpskom ili hrvatskom jeziku".<sup>128</sup>|Samardžija, 2002., 117.}}</ref> te poslije ''[[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora'',<ref>[[s:sr:Устав Републике Босне и Херцеговине — Пречишћени текст (1993)|Ustav Republike Bosne i Hercegovine]] (Pročišćeni tekst), Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, 5/93. od 14. ožujka 1993., URL: http://republikabih.net/content/Ustav_Republike_BiH.pdf</ref> i bio je samo inačicom službenog jezika koji je bio u Srbiji, uz razliku što je latinično pisanje bilo imalo službeni status kao i ćirilica, pa su tako dnevne tiskovine primjerice, izlazile jednom stranicom na latinici, a drugom na ćirilici, odnosno slučaj je bio da su naizmjenice bili latinični i ćirilićni članci u novinama i časopisima.

Srbiziranje i "poslužbenjivanje" jezika je dovelo do toga da su već do [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti ikavski izgovor i šćakavština sasvim nestali u govoru među [[Muslimani (narod)|Muslimanima]] (odnosno Bošnjacima), kako među starijim, tako i među mlađim stanovništvom, i zamijenjeni su ijekavskim izgovorom jata. Otuđenje od ikavskog izgovora je doseglo takva mjerila da se je ikavski izgovor i šćakavštinu osjećalo previše "hrvatskim", a o tome da je taj govor postojao među [[Muslimani (narod)|Muslimanima]]–[[Bošnjaci]]ma se znalo tek kao o događajima iz nekih predaja iz pretprošlog stoljeća, i to među obrazovanijima. Takva kretanja su se nastavila i u današnjici, u 21. stoljeću.

Raspadom SFRJ i ratom u Bosni i Hercegovini otpočela je konačna standardizacija bošnjačkoga jezika, i to u rječnicima Alije Isakovića, pravopisu Senahida Halilovića i ''Gramatici bosanskoga jezika'' Dževada Jahića, Ismaila Palića i Halilovića. Odlike su bošnjačkoga standardnoga jezika, po propisima tih djela, češća poraba islamskih orijentalizama ("turcizmi") i uvedba fonema "h" u stanovitom broju riječi (lahko, mehko prema lako, meko) kao odraz posebnosti govora Bošnjaka-Muslimana prema današnjem standardnom hrvatskom i srpskom jeziku. Po svojoj fizionomiji bošnjački je standard zasnovan na zapadnoj novoštokavštini (što se, katkad, zbog političkih razloga i povezanosti s bošnjačkom nacionalnom zajednicom u Sandžaku marginalizira ili prešućuje); u stilizaciji je nekih rješidaba, prvenstveno, preslovljavanja stranih izraza bliži srpskom nego hrvatskomu jeziku (Kipar, hemija,..), no, generalno izbjegava crkvenoslavizme (opština, sveštenik, ...). Uočljiva je, također, slabija normiranost <!-- možda nije najbolji primjer -->(računar,<ref name="računar">Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 471. {{citat| računar, ''instr. jd.'' računarom |Halilović, 1996., 471.}}</ref> kompjuter,<ref name="kompjuter">Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 296. {{citat| kompjuter<br>kompjuterizacija<br>kompjuterski |Halilović, 1996., 296.}}</ref> računalo<ref name="računalo">Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 471. {{citat| računalo, ''instr. jd.'' računalom |Halilović, 1996., 471.}}</ref>) koja se iskazuje u leksičkoj i pravopisnoj zbrci u bošnjačkim medijima i tisku.

=== Raširenost bošnjačkoga jezika ===

Gradovi s najvećim brojem govornika bošnjačkoga su: [[Sarajevo]], [[Tuzla]], [[Zenica]], Bihać, [[Novi Pazar]], [[Tutin]], [[Carigrad]].

Izvan Bosne i Hercegovine brojne su enklave u kojima se govori bošnjački jezik:
* Dolneni u [[Sjeverna Makedonija|Makedoniji]]
* Istočni [[Sandžak]] ([[Crna Gora]]; [[Srbija]])

== Prijepori oko imena ==
{{glavni|Pitanje naziva bošnjačkog jezika}}

Ime bošnjačkoga jezika je predmet spora bošnjačkih jezikoslovaca (i političara) s hrvatskim i srpskim. Naime, bošnjački jezikoslovci i političari inzistiraju na nazivu ''"bosanski jezik"'' i kako ga pod tim imenom trebaju rabiti i [[Srbi]] i [[Hrvati]].

Dio hrvatskih jezikoslovaca ([[Zvonko Kovač]], [[Ivo Pranjković]], [[Josip Silić]]) ih podržava. Većina pak hrvatskih jezikoslovaca ([[Radoslav Katičić]], [[Dalibor Brozović]]{{fusg|1}} i [[Tomislav Ladan]]) drži da je naziv "''bošnjački jezik''" jedini prikladan te da su shodno tomu ''[[bosanski jezik]]'' i ''bošnjački jezik'' dvije različite stvari. Državne ustanove [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]], poput [[Državni zavod za statistiku|Državnoga zavoda za statistiku]], koji rabi izraz "''bošnjački jezik''" pri popisu stanovništva 2001. godine,<ref name="DZS"/> dok pri popisu stanovništva 2011. godine rabi izraz "''bosanski''".<ref>http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_09/H01_01_09.html Pristupljeno 17. rujna 2013. godine.</ref>

Mišljenje većine srbijanskih jezikoslovaca jest da je "''bošnjački jezik''" jedini odgovarajući naziv,<ref>[http://www.rastko.rs/filologija/odbor/odluka001_c.html Odluka Odbora za standardizaciju srpskog jezika iz 1998.]</ref> a o tom pitanju postoji još od 1990. godine isti stav.<ref>Svein Mønnesland, »Language Policy in Bosnia-Herzegovina«, (str. 135. – 155.). U knjizi koju su uredili: Annikki Koskensalo, John Smeds, Rudolf de Cillia, Ángel Huguet, ''Language : Competence–Change–Contact = Sprache : Kompetenz – Kontakt – Wandel'', Berlin ; Münster : Lit Verlag, 2012., {{ISBN|978-3-643-10801-2}}, str. 143. {{Citat|Already in 1990 the Committee for the Serbian language<sup>9</sup> decided that only the term 'Bosniac language' should be used officially in Serbia, and this was confirmed in 1998.|str. 143.}}</ref>

Izvorni tekst [[Ustav Federacije Bosne i Hercegovine|Ustava Federacije Bosne i Hercegovine]] navodi na engleskom jeziku naziv ''Bosniac language'',<ref name="Essential">''Bosnia and Herzegovina : essential texts'', 3rd revised and updated ed., Office of the High Representative, Sarajevo, 2000., {{COBISS.BH|id=10359302}}, str. 67. {{Citat|Article 6<br>
(1) The official languages of the Federation shall be the Bosniac language and the Croatian language. The official script will be the Latin alphabet.}}</ref> te se naziv ''Bosniac language'' navodio do 2002. godine kada ga je Amandmanom XXIX. na Ustav Federacije izmijenio [[Wolfgang Petritsch]].<ref>{{eng oznaka}} http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=7475 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20020513193906/http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=7475 |date=13. svibnja 2002. }} Pristupljeno: 17. rujna 2013.</ref> Izvorni tekst Ustava Fedracije Bosne i Hercegovine dogovoren je u Beču. [[Krešimir Zubak]] i [[Haris Silajdžić]], potpisali su isti 18. ožujka 1994.<ref>{{eng oznaka}} "Constitution of the Federation of Bosnia and Herzegovina", Vienna, 18 March 1994, 33 <span class="plainlinks">[http://www.asil.org/ilm.cfm ILM]</span> 740 (1994.).</ref> oko kojega je postignut dogovor na sastancima u Beču od 4. ožujka do 14. ožujka 1994. godine. <!-- razvoj problema u RS-u je bio drugačiji, tamo je Narodna skupština proglasila promjenu Ustava RS, pri čemu je stavljen u tekst Ustava bošnjački jezik, Wolfgang Petritsch je to poništio, pa je Narodna skupština RS donijela Ustav u kojemu se umjesto bošnjačkoga jezika navodi jezik bošnjačkoga naroda. -->

== Vidi još  ==

* [[povijest jezika u Bosni i Hercegovini]]

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}{{citat2|Prije nešto više od desetak godina akademik Dalibor Brozović polemizirao je s četvoricom bošnjačkih intelektualaca (Munib Maglajić, Abdulah Sidran, Muhamed Filipović, Senahid Halilović) koji su ga u 'Dnevnom avazu' optužili da osporava 'postojanje bosanskoga jezika'. 'Smatrao sam da bi - ako se jezik Srba zove srpskim i jezik Hrvata hrvatskim - i jezik Bošnjaka trebalo nazivati bošnjačkim jer naziv bosanski sugerira da je riječ o jeziku cijeloga stanovništva BiH, a to nije istina', uzvratio je Brozović.}}<ref>[[Marko Curać]], ''Neretvanska deklaracija o bosanskome jeziku nastavak prijepora na kulturno-jezičnom planu'', ''[[Hrvatski tjednik (Zadar)|Hrvatski tjednik]]'', 19. svibnja 2016., broj 608., str. 50.</ref>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* {{eng oznaka}} [http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=bos Ethnologue (16th)]
* {{bos oznaka}} [http://www.rjecnik.ba/ Besplatni internetski rječnik: Bošnjačko-Engleski, Bošnjačko-Njemački, Bošnjačko-Latinski]
* {{bos oznaka}} [http://www.muhsinrizvic.ba/sadrzaj/MRizvic-Bosna_i_Bosnjaci_%20jezik_i_pismo.pdf Muhsin Rizvić: Bosna i Bošnjaci: Jezik i pismo]

{{Slavenski jezici}}

[[Kategorija:Bošnjaci]]
[[Kategorija:Južnoslavenski jezici]]
[[Kategorija:Jezici Bosne i Hercegovine]]
[[Kategorija:Jezici Hrvatske]]
[[Kategorija:Jezici Srbije]]
[[Kategorija:Jezici Crne Gore]]
[[Kategorija:Jezici po abecedi:B]]
[[Kategorija:Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike]]