Vidi kôd stranice Antun Mahnić

<!--'''Antun Mahnić'''-->{{Infookvir biskup
| ime_biskupa    =Antun Mahnić
| slika          = Anton-Mahnic Krk.jpg
| slika_širina   = 200px
| slika_opis     = Antun Mahnić kao biskup na otoku Krku (oko 1900.)
| datum_rođenja  = [[14. rujna]] [[1850.]]
| mjesto_rođenja = [[Kobdilj]]
| datum_smrti    = [[14. prosinca]] [[1920.]]
| mjesto_smrti   = [[Zagreb]]
| svećenik  = [[1874.]] 
| biskup  = 
| titula         = biskup krčki
| služba         =
| grb            = 
| geslo  = IN CRUCE SALUS
| počasti_u_njegovo_ime =Sluga Božji
}}
Dr. '''Antun Mahnić''' ([[Kobdilj]], Slovenija, [[14. rujna]] [[1850.]] - [[Zagreb]], [[14. prosinca]] [[1920.]]) bio je biskup [[Krčka biskupija|Krčke biskupije]]. Bio je Slovenac (Mahnič) hrvatskog podrijetla, koji se, stigavši u [[Krk (grad)|Krk]], potpuno opredijelio za hrvatske narodne i vjerske interese, kao i za zajednički nastup hrvatskog i slovenskog katoličkog naroda.  Naročito se isticao zaštitom pisma [[glagoljica|glagoljice]]. Bio je pokretač [[Hrvatski katolički pokret|Hrvatskoga katoličkog pokreta]], a njegov rad je davao glavni ton tom pokretu.<ref name="Fokus">[http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1429&izdanje=68 Fokus] [[Emil Čić]]: Tragično nastojanje oko hrvatske književnosti, 8. prosinca 2006.<br>[[Vladimir Lončarević]]:  Književnost i hrvatski katolički pokret (1900. - 1945.) - Teorijske i programske odrednice, književna politika i organizacijska struktura, doktorat</ref>.

== Život i javno djelovanje ==

Rođen je u Kobdilju, pokraj [[Štanjel]]a, u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]], danas [[Slovenija]]. Završio je teološki studij u [[Beč]]u i zaređen za svećenika 1874., a doktorirao 1881. Potom predaje na teologiji i vrši razne službe u [[Gorica (grad)|Gorici]]. U tom razdoblju aktivno se uključuje u slovenski društveni i politički život, kritizirajući liberalizam i liberalni katolicizam. Započinje izdavati katolički časopis [[Rimski katolik]] (1889). Zbog odlučnog i ponekada (pre)oštrog nastupa prozvali su ga liberalni protivnici „nevihta s Krasa” (oluja s Krasa).

Godine [[1896.]] postaje krčki biskup. Odmah započinje s osnivanjem vjerskih društava te s aktivnostima vezanim uz katoličko izdavaštvo, uključujući osnivanje tiskare Kurykta u Krku. Tamo počinje [[1901.]] godine izdavati zajednički mjesečnik za hrvatske i slovenske svećenike klanjaoce [[Sanctissima Eucharistia]]; koji [[1911.]] godine dobi ime „[[Svećenička zajednica]]”, jer su Slovenci osnovali svoj vlastiti časopis „Vzajemnost.” Sazvao je dvije biskupske sinode. Najvažnije pak je pokretanje časopisa za [[Kršćanska filozofija|kršćansku filozofiju]] ''[[Hrvatska straža za kršćansku prosvjetu]]'' 1903. godine. Istodobno inicira pokretanje hrvatskih katoličkih studentskih listova i udruženja diljem Monarhije. Tako 1905. počinje izlaziti studentsko glasilo ''[[Luč (časopis)|Luč]]''. 
Vjerojatno je to bio odjek rezolucija [[Prvi hrvatski katolički sastanak|Prvoga hrvatskog katoličkog sastanka]] u Zagrebu, 1900., čiji je maran sudionik bio i biskup Mahnić.

Mahnićev najvažniji angažman je uvijek bilo okupljanje i odgajanje mladeži. U tu svrhu je želio dobiti u svoju biskupiju [[sveti Ivan Bosco|don Boscove]] [[salezijanci|salezijance]]; nisu doduše došli u njegovu biskupiju, nego u druge dijelove Goričke metropolije: u [[Rovinj]] (1913.-1956.) i u [[Rijeka (grad)|Rijeku]] (1918.). U [[Zagreb]]u je 1906. osnovano [[Domagoj (katolički pokret)|Hrvatsko katoličko akademsko društvo "Domagoj"]], a 1909. nastaje [[Hrvatski katolički đački savez]] (HKĐS), kao krovna organizacija mladeških društava.

Kasnije osniva [[Pijevo društvo]], u Zagrebu 1908., čiji je list bilo ''[[Jutro (novine)|Jutro]]''. S vremenom su se različite grupe katoličkih intelektualaca okupile oko toga tjednika i ujedinile u jedinstven pokret – Hrvatski katolički pokret (HKP), čije je temeljno udruženje bio [[Hrvatski katolički narodni savez]] (HKNS), osnovan u Zagrebu 1910. Prema zamisli Antuna Mahnića, vodstvo HKP-a trebali su preuzeti tzv. seniori a ne studenti te se zato 1913. formira [[Hrvatski katolički seniorat]] (HKS), sa sjedištem u Zagrebu, kao upravljačko tijelo.

Mahnićev prvi životni cilj je širenje i obrana katoličke vjere i njezinih moralnih načela u javnosti i društvu, koje je bilo prožeto rastućim [[Liberalizam|liberalizmom]] i [[Sekularizam|sekularizacijom]]. Tako je radio najprije u Sloveniji u Gorici. Nastavio je istim žarom kao krčki biskup; ali u Hrvatskoj je imao više uspjeha. Zato kaže Radićev životopis o njemu: „Mahnić je Sloveniji dao mnogo, a Hrvatskoj je dao – sve!”

Autor je brojnih radova iz teološkog, filozofskog, estetskog i politološkog područja. Ustrajao je na jasnim kriterijima u procjeni umjetničkog djela, odnosno "''da umjetničko stvaranje lijepih ili ružnih oblika bez suvislih i jasnih sadržaja nije ništa drugo do pobožanstvenje svakog pojedinačnog djela, bez zajedničkog središta u nekom ljudskom smislu ili samom Bogu''".<ref name="Fokus"/>

== Smrt i štovanje ==
Poslije [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]] talijanske vlasti su prognale Mahnića iz Krka u Frascati kod Rima. Tamo se teško razbolio od raka te odlazi u Zagreb, gdje i umire na glasu svetosti 14. prosinca 1920. Prvotno je bio sahranjen na Mirogoju, potom su mu ostaci preneseni u crkvu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a 2002. u [[Krčka katedrala|krčku katedralu]].

=== Postupak za beatifikaciju ===
Na 93. godišnjicu njegove smrti, 14. prosinca 2013. je u katedralnoj crkvi Uznesenja blažene djevice Marije u [[Krk (grad)|Krku]] počeo svečanom svetom misom postupak za proglašenje blaženim i svetim. Slavlje je vodio krčki biskup [[Valter Župan]]. 
Otvaranje postupka za beatifikaciju biskupa Mahnića odvilo se u nazočnosti riječkog nadbiskupa i metropolita [[Ivan Devčić (biskup)|Ivana Devčića]], porečkog i pulskog biskupa [[Dražen Kutleša|Dražena Kutleše]], koparskog biskupa [[Jurij Bizjak|Jurija Bizjaka]], te pedesetak svećenika i velikog broja vjernika. Na svečanosti otvorenja postupka za beatifikaciju biskupa Mahnića bio je nazočan i o. Božidar Nagy, postulator bl. Ivana Merza koji je s biskupom Mahnićem bio posebno povezan. Merz je prvi blaženik proizašao iz Mahnićeva Katoličkog pokreta.<ref>http://ivanmerz.hr/krk-otvoren-proces-beatifikacije-biskupa-antuna-mahnica/</ref>

== Također pogledajte ==

*[[Ivan Merz]]
*[[Marica Stanković]]
*[[Ljubomir Maraković]] 
*[[Ivo Protulipac]]
*[[Josip Stadler]]
*[[Blaženi Alojzije Stepinac|Alojzije Stepinac]]
*[[Marija Petković]]
*[[Miroslav Bulešić]]

== Literatura ==
* Bozanić, Antun: ''Biskup Mahnić. Pastir i javni djelatnik u Hrvata'', Zagreb – Krk, 1991.
* Krišto, Jure: ''Hrvatski katolički pokret (1903. – 1945.)'', Zagreb, 2004., {{ISBN|953-6258-64-1}}.
* Krišto, Jure: ''Prešućena povijest. Katolička Crkva u Hrvatskoj politici 1850.-1918.'', Zagreb, 1994., {{ISBN|9531690464}} 9789531690461.
* Sinjeri, Josip: "Biskup Antun Mahnić i Hrvatski katolički pokret", ''Riječki teološki časopis'', [[Rijeka]], 15 (2007.), 2 (30), 551 - 587.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://ivanmerz.hr/staro/knjige_o/Simpozij_1996/simpozij-vitkovic.htm Dr. Stanislav Vitković: Nastanak i razvoj Hrvatskoga katoličkog pokreta]
*[http://www.sistory.si/publikacije/prenos/?urn=SISTORY:ID:963 „Čuvar s Jadrana“ – škof Anton Mahnič med prvo svetovno vojno (Biskup Antun Mahnić za vrijeme prvog svjetskog rata)] {{slv oznaka}}
*[http://ivanmerz.hr/krk-otvoren-proces-beatifikacije-biskupa-antuna-mahnica/ Krk- Otvoren proces beatifikacije biskupa Antuna Mahnića]
*[http://www.hu-benedikt.hr/index.php/duhovnost-i-kultura/5674-otvaranje-postupka-za-proglasenje-blazenim-i-svetim-biskupa-antuna-mahnica Otvaranje postupka za proglašenje blaženim i svetim biskupa Antuna Mahnića]

{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Andrija Marija Sterk]]
|gl_članak_funkcija=[[Krčka biskupija]]
|nasljednik= [[Josip Srebrnić]] 
}}

{{Hrvatski sveci i blaženici}}

{{GLAVNIRASPORED:Mahnić, Antun}}
[[Kategorija:Hrvatski biskupi]]
[[Kategorija:Hrvatski filozofi]]
[[Kategorija:Kršćanski filozofi]]
[[Kategorija:Životopisi, Krk]]
[[Kategorija:Slovenci u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Krčki biskupi]]