Vidi kôd stranice Pustinja (eremitorij)

<!--'''Pustinja (eremitorij)'''-->'''Pustinja''' ili '''eremitorij''' je [[Pustinjak|pustinjačka]] nastamba.

== Povijest ==

Već od ranoga [[Kršćanstvo|kršćanstva]], nakon pojave pustinjaštva u kojemu su pojedine osobe živjele u potpunoj samoći (monasi), stvaraju se i prve zajednice pustinjaka (cenobiti), što je dovelo i do stvaranja prvih [[Redovnici|redovničkih]] zajednica, odnosno [[Samostan|samostanskih]] [[Crkveni redovi|crkvenih redova]] s propisanim pravilima života. 
No, tijekom povijesti, pored manjeg broja pojedinačnih pustinjaka, nastavile su postojati zajednice pojedinačno zavjetovanih osoba, koje uglavnom nisu pripadale nekom crkvenom redu no obično bi prihvatiti pravila nekog reda i po njima bi živjeli.

== Pustinje na [[Brač|Braču]], [[Čiovo|Čiovu]] i [[Šolta|Šolti]] ==

U [[Hrvati|hrvatskim]] primorskim krajevima osobito su poznate pustinje na [[Dalmacija|srednjodalmatinskim]] [[Otok|otocima]] Braču, Čiovu i Šolti. Njihovi početci nalaze se u [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeću]]. Većinom su ih utemeljili [[Poljica|poljički]] pustinjaci [[Glagoljsko bogoslužje|glagoljaši]] koji su iz Poljica izbjegli zbog [[Osmansko carstvo|turskog]] pritiska. 

Nalazile su se:

* na Braču:
** [[Pustinja Blaca]]
** [[Pustinja Dutić]]
** [[Pustinja Dračeva luka]]
** [[Pustinja Silvio]]
** [[Pustinja Zmajeva Spilja]]
** [[Pustinja Stipančić]]

* na Čiovu:
** [[Pustinja Prizidnice]]

* na Šolti:
** [[Pustinja kod Gospe u Borima]]

Dvije su bile za redovnice, ''picokare'', Dutić i Stipančić, a ostale za redovnike. Ženske zajednice bile su pripadnice [[Franjevci|trećeg reda]] [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]], a muške su se koristile pravilom [[Sveti Benedikt|sv. Benedikta]]. Neke od njih, posebice Pustinja Blaca, marnim radom na kultiviranju krševitih, neplodnih zemljišta vremenom su postale vrlo imućne.

== Izvori ==

[[Ante Škobalj|A. Škobalj]], Vjera starih Hrvata / na reljefu u Zmajevoj Spilji na otoku Braču, Duće 1986.

[[Kategorija:Samostani]]