Vidi kôd stranice Romantizam

<!--'''Romantizam'''-->{{pravopis}}
{{multiple image
| align     = right
| direction = vertical
| width     = 300
<!-- Image 1 -->
| image1    =Caspar David Friedrich - Wanderer above the sea of fog.jpg
| alt1      =
| caption1  = [[Caspar David Friedrich]], ''[[Lutalica iznad mora magle]]'', 1818.
<!-- Image 2 -->
| image2    = Ferdinand-Victor-Eugène Delacroix, French - The Death of Sardanapalus - Google Art Project.jpg
| alt2      =
| caption2  = [[Eugène Delacroix]], ''[[Sardanapalova smrt]]'', 1827., orijentalistička tema ovog ulja na platnu inspirirana je [[Lord Byron|Byronovim]] djelom ''Sardanapal''.
<!-- Image 3 -->
| image3    = Philipp Otto Runge 001.jpg
| alt3      =
| caption3  = [[Philipp Otto Runge]], "Jutro" (''Der Morgen''), 1808.
}}
'''Romantizam''' je umjetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Europi krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]]. U većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od [[1800.]] do [[1850.]] Djelomično je nastao kao reakcija na [[Industrijska revolucija|industrijsku revoluciju]],<ref>{{Citiranje web|author=Encyclopædia Britannica |url=http://www.britannica.com/eb/article-9083836 |title='&#39;Romanticism'&#39;. pristupljeno 30. siječnja 2008., izvor: Encyclopædia Britannica Online |publisher=Britannica.com |date= |accessdate=24. kolovoza 2010.}}</ref> društvene i političke norme iz doba [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i znanstvenu [[racionalizacija|racionalizaciju]] prirode.<ref name="Casey">{{citiranje weba| last = Casey | first = Christopher | date =30. listopada 2008. | title = "Grecian Grandeurs and the Rude Wasting of Old Time": Britain, the Elgin Marbles, and Post-Revolutionary Hellenism | work = Foundations. Volume III, Number 1 | url = http://web.archive.org/web/20090513053304/http://ww2.jhu.edu/foundations/?p=8| accessdate = 14. svibnja 2014. }}</ref> Najviše je utjelovljen u likovnoj umjetnosti, glazbi i književnosti, ali imao je i velik utjecaj na [[historiografija|historiografiju]],<ref>David Levin, ''History as Romantic Art: Bancroft, Prescott, and Parkman'' (1967.)</ref> obrazovanje,<ref>Gerald Lee Gutek, ''A history of the Western educational experience'' (1987.), poglavlje 12</ref> i [[prirodoslovlje]].<ref>Ashton Nichols, "Roaring Alligators and Burning Tygers: Poetry and Science from William Bartram to Charles Darwin," ''Proceedings of the American Philosophical Society'' 2005. 149(3): str. 304. – 315.</ref> Imao je također značajan i kompleksan utjecaj na politiku i, premda je većina razdoblja romantizma karakterizirao [[liberalizam]] i [[radikalizam]], njegovi dugoročni i najznačajniji učinak bio je rast [[nacionalizam|nacionalizma]].

Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor [[estetika|estetskog]] doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kao [[strah]]ovanje, [[strava i užas|stravu i užas]] i [[strahopoštovanje]], posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je [[narodna umjetnost|narodnu umjetnost]] i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao primjerice [[impromptu]] u glazbi. U suprotnosti s idealima [[Racionalizam|racionalizma]], u [[Klasicizam|klasicizmu]] romantizam je ponovo oživio [[medievalizam]]<ref>Núria Perpinyà, [http://www.logos-verlag.de/cgi-bin/buch/isbn/3794 Ruins, Nostalgia and Ugliness. Five Romantic perceptions of Middle Ages and a spoon of Game of Thrones and Avant-garde oddity]. Berlin: Logos Verlag. 2014.</ref> davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana [[urbanizacija]] i [[industrijska revolucija]].

Iako je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta ''[[Sturm und Drang]]'', koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]. Romantizam je visoko cijenio dosege "herojskih" individualista i umjetnika, čiji su primjeri imali važan učinak u oplemenjivanju društva. Promicao je također maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje povijesnoj i prirodnoj neizbježnosti ''[[Zeitgeist]]u''. U drugoj polovici 19. stoljeća, pojavio se pokret [[Realizam (likovna umjetnost)|realizma]] kao dijametralna suprotnost romantizmu.<ref>"'osobita stvar,' nastavlja Bazarov, 'ovi smiješni stari romantičari! Dovedu svoj nervni sistem u stanje uzrujanosti i tada je, naravno, njihova ravnoteža rastrojena.'" ([[Ivan Turgenjev]], ''[[Očevi i sinovi]]'', poglavlje 4 [1862.])</ref> Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.

==Definicija romantizma==

===Osnovne karakteristike===
Definiranju prirode romantizma moguće je prići iz početne pozicije primarne važnosti slobodnog izražaja osjećaja umjetnika. Važnost koju romantičari daju emocijama dobro se može sažeti u opasci njemačkog slikara [[Caspar David Friedrich|Caspara Davida Friedricha]] da su "umjetnikovi osjećaji njegov zakon".<ref>Novotny, 96</ref> Za [[William Wordsworth|Williama Wordswortha]], pjesma bi trebala započeti kao "spontana poplava jakih osjećaja," koje pjesnik kasnije "u miru prikupi," evocirajući novi, ali pripadajući osjećaj kojeg kasnije oblikuje u umjetnost.<ref>Iz uvoda 2. izdanja ''[[Lyrical Ballads]]'' citat Day, 2</ref> Kako bi se izrazili ti osjećaji, smatra se da sadržaj umjetnosti mora proizaći iz umjetnikove mašte, sa što manje miješanja od strane "umjetnih" pravila koja bi dirigirala kakvo bi djelo trebalo biti. [[Samuel Taylor Coleridge]] i drugi vjerovali su da postoje prirodne zakonitosti kojima će mašta, bar mašta dobrog kreativnog umjetnika, nesvjesno poteći ka umjetničkoj [[inspiracija|inspiraciji]] koja će spontano sve učiniti.<ref>Day, 3</ref> Isto kao i pravila, smatra se da i utjecaj modela drugih radova sprječava maštu stvaratelja, tako da [[originalnost]] postaje esencijalna. Koncept [[genije|genija]] ili umjetnika koji je sposoban stvoriti vlastito originalno djelo kroz proces "kreacije ni iz čega" ključan je u romantizmu, a najgori grijeh je stvarati po obrascu prethodnih radova.<ref name="Ruthven01p40">Ruthven (2001) str.40. citat: "Ideologija romantizma je literarno autorstvo, koje shvaća literarno djelo kao autonomni objekt kojeg je stvorio individualac genije."</ref><ref name="Spearing87">Spearing (1987) citat: "Može nam se činiti začuđujućim, pošto živimo nakon što je romantizam transformirao stare ideje o književnosti, da se u srednjem vijeku autoritet cijenio više od originalnosti."</ref><ref name="Eco94">Eco (1994.) str. 95. citat:
{{citat|Veći dio umjetnosti je bio i je repetitivan. Koncept apsolutne originalnosti je suvremen, rođen za vrijeme romantizma; klasična umjetnost je u velikoj mjeri serijska, a "moderna" avangarda (iz početka ovog vijeka) izazvala je ideju romantizma o "kreaciji iz ničega", tehnikama kolaža, brkovima na Mona Lisi, umjetnosti radi umjetnosti i tako dalje.}}</ref> Ova se ideja često naziva "romantična originalnost."<ref>Waterhouse (1926), throughout; Smith (1924); Millen, Jessica ''Romantic Creativity and the Ideal of Originality: A Contextual Analysis'', in [http://eview.anu.edu.au/cross-sections/vol6/pdf/ch07.pdf ''Cross-sections'', The Bruce Hall Academic Journal – Volume VI, 2010 PDF]; Forest Pyle, The Ideology of Imagination: Subject and Society in the Discourse of Romanticism (Stanford University Press, 1995) str.28.</ref>
[[Datoteka:William Blake - Songs of Innocence and of Experience, Plate 35, "The Little Girl Found" (Bentley 36) - Google Art Project (cropped).jpg|thumb|left|[[William Blake]], ''Pronađena mala djevojčica'', iz zbirke pjesama "Pjesme nevinosti i iskustva" (''[[Songs of Innocence and Experience]]''), 1794.]]

Iako nije ključno za romantizam, ali ipak toliko rašireno da postaje normom, je jako vjerovanje i interes u važnost prirode. Posebno je, međutim, važan utjecaj prirode na umjetnika u trenutku kad je njome okružen, po mogućnosti u samoći. U suprotnosti s uglavnom vrlo društvenom umjetnošću razdoblja [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], romantičari su bili nepovjerljivi prema društvenom svijetu i imali su tendenciju vjerovati da je bliski kontakt s prirodom mentalno i moralno zdraviji. Romantična umjetnost obraća se svojoj publici s onim što je smišljeno kao osobni umjetnikov osjećaj. Stoga, u književnosti, "većina romantičnog pjesništva poziva čitatelja da identificira protagoniste sa samim pjesnikom".<ref>Day 3–4; quotation from M.H. Abrams, quoted in Day, 4</ref>

Prema povjesničaru i filozofu [[Isaiah Berlin|Isaiahu Berlinu]], romantizam utjelovljuje "novi i nemirni duh, u silovitom pokušaju da provali kroz stare i sputavajuće oblike, nervoznu obuzetost vječnim promjenama unutarnjih stanja i svijesti, žudnju za neograničenim i nedefiniranim, u vječnom kretanju i promjeni, napor za povratkom na zaboravljene izvore života, strastveni napor za samozalaganjem, kako individualnim tako i kolektivnim, potragu putem sredstava izražavanja za nepomirljivom čežnjom i nedostižnim ciljevima."<ref>Berlin, 92</ref>

===Etimologija===
Grupa riječi s korijenom "roman", kao npr. [[romansa]] ili "romanički", ima složenu povijest, ali sredinom [[18. stoljeće|18. stoljeća]] pridjev "''romantic''" u [[engleski jezik|engleskom]] i "''romantique''" u [[francuski jezik|francuskom jeziku]] općenito se koristio za veličanje prirodnih fenomena kao što su pejzaži i zalasci sunca, slično suvremenoj uporabi ali bez seksualnih konotacija. Primjena ovog pojma na literaturu najprije postaje uobičajena u Njemačkoj [[1790-ih]], gdje se počinje pričati o "''romantische Poesie"'' ("romantičnom pjesništvu") u krugu oko kritičara [[August Wilhelm Schlegel|Augusta]] i [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel|Friedricha Schlegela]], kao kontrast s  "klasičnim pjesništvom", ali više u pojmovima duha nego pukog datiranja. Friedrich Schlegel u svom djelu ''Dijalog o pjesništvu'' (1800.) piše: "Tražim i nalazim romantiku među starijim modernistima, u Shakespeareu, u Cervantesu, u talijanskom pjesništvu, u onom dobu viteštva, ljubavi i priča, iz kojih su ovaj fenomen i sama ova riječ potekli."<ref>Ferber, 6–7</ref>

I u francuskom i u njemačkom jeziku bliskost pridjeva romanu, u značenju prilično nove književne forme romana (duge priče), imala je ponešto učinka na značenje riječi u tim jezicima. Korištenje ovog pojma nije postalo tako brzo rašireno i vjerojatno se više širilo u Francuskoj zbog njegovog stalnog korištenja u djelu "''De L'Allemagne"'' (1813.) književnice [[Madame de Staël]], u opisu njezinih putovanja Njemačkom.<ref name="Ferber, 7">Ferber, 7</ref> U Engleskoj je [[William Wordsworth]] u uvodu svojih pjesama iz [[1815.]] pisao o "romantičnoj harfi" i "klasičnoj liri".<ref name="Ferber, 7"/> [[George Gordon Byron]] međutim [[1820.]], možda blago neiskreno piše, "Osjećam da u Njemačkoj, kao i u Italiji postoji velika borba oko onoga što oni zovu 'klasično' i 'romantično', pojmovi koji se u Engleskoj ne koriste kao klasifikacija, bar prije nego sam je napustio prije četiri ili pet godine".<ref>Christiansen, 241</ref> Tek od [[1820-ih]] romantizam sebe definira pod tim pojmom, dok [[1824.]] godine [[Francuska akademija]] povlači potpuno neučinkovit potez izdajući dekret kojim ga osuđuje u literaturi.<ref>Christiansen, 242.</ref>

===Vremensko razdoblje===
Razdoblje kojeg zovemo romantizam vremenski se jako razlikuje od države do države, kao i između različitih umjetničkih medija i područja razmišljanja. [[Margaret Drabble]] ga je opisala odnoseći se na područje književnosti kao približno razdoblje "između [[1770.]] i [[1847.|1848.]]",<ref>u svojem članku u ''Oxford Companion'', citat Day, 1</ref> s nekoliko slučajeva mnogo ranijih od [[1770.]] [[M. H. Abrams]] ga je u engleskoj književnosti smjestio između [[1789.]] ili [[1798.]] (ova posljednja godina se smatra tipičnom za njegov početak) i razdoblja oko [[1830.]], što je nešto kasnije nego kod ostalih kritičara.<ref>Day, 1–5</ref> Ostali su predlagali raspon od [[1780.]] do [[1830.]]<ref>{{Citiranje knjige|title = British Literature 1780-1830|last = Mellor|first = Anne|publisher = Harcourt Brace & Co./Wadsworth|year = 1996.|isbn = 978-1413022537|location = NY|pages = |last2 = Matlak|first2 = Richard}}</ref> U drugim područjima i drugim zemljama razdoblje romantizma je vremenski značajno različit. Smatra se da se glazbeni romantizam, primjerice, ugasio kao prevladavajuća umjetnička struja tek oko [[1910.]], ali u ekstremnoj interpretaciji kompozicija "''Četiri posljednje pjesme"'' ([[njemački|njem.]]: "''Vier letzte Lieder"'') [[Richard Strauss|Richarda Straussa]] opisana je stilistički kao "kasnoromantična", a komponirana je tek [[1946.]] – [[1948.]]<ref>Edward F. Kravitt, ''[http://books.google.co.uk/books?id=WpR6Ja9eQzYC&pg=PA47&dq=%22Four+Last+Songs%22+%22Late+Romantic%22&hl=en&sa=X&ei=FC92T8K_JIWA8gPP3JCeDQ&ved=0CEAQ6AEwAQ#v=onepage&q=%22Four%20Last%20Songs%22%20%22Late%20Romantic%22&f=false The Lied: Mirror of Late Romanticism]'' (New Haven and London: Yale University Press, 1996): 47. ISBN 0-300-06365-2.</ref>  Međutim, u većini područja razdoblje romantizma smatra se gotovim oko [[1850.]] ili prije.

Rano razdoblje romantizma bilo je vrijeme rata, najprije [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] ([[1789.]] – [[1799.]]), kasnije i [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] do [[1815.]] Ovi su ratovi poslužili kao pozadina romantizmu, zajedno s političkim i društvenim nemirima koji su se u to vrijeme zbivali.<ref name="ReferenceA">Reidhead et al., "Norton Anthology of English Literature,"The Romantic Period – Volume D" (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006.</ref> Prema riječima jednoga od pripadnika, [[Alfred de Vigny|Alfreda de Vignya]], ključna generacija francuskih romantičara rođenih između [[1795.]] i [[1805.]] "začeta je između bitaka i pohađala je školu praćena zvukom bubnjeva".<ref>Johnson (1991), str. 147, citat</ref>

===Kontekst i mjesto u povijesti===
Preciznija karakterizacija i specifičnija definicija romantizma bila je predmetom debata na područjima povijesti ideja i [[Književna povijest|povijesti književnosti]] tokom cijelog [[20. stoljeće|20. stoljeća]], ali bez da se postigne veći konsenzus. Općenito je prihvaćeno da je romantizam bio dijelom [[protuprosvjetiteljstvo|protuprosvjetiteljstva]], reakcije protiv [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]]. Njegov odnos prema [[Francuska revolucija|Francuskoj revoluciji]] koja se zbila u vrlo ranoj fazi ovog razdoblja je značajan, ali jako ovisi o geografiji i pojedinačnim reakcijama. Većina romantičara bila je uglavnom progresivna u svom nazoru, ali značajan broj bio je ili je kasnije razvio konzervativni nazor<ref>Day, 1–3; ultrakonzervativni romantičar bio je [[Joseph de Maistre]], ali mnogi romantičari, npr. Wordsworth, kretali su se iz mladenačkog radikalizma prema konzervativnom nazoru starijih godinama. [[Samuel Palmer]] je jedini objavio tekst koji se protivio ukidanju tzv. ''[[Corn Laws]]''.</ref> i nacionalizam je u mnogim zemljama bio čvrsto povezan s romantizmom, kao što je niže obrazloženo.

Prema viđenju Isaiaha Berlina, romantizam je u filozofiji i povijesti ideja narušio stoljeće dugu tradiciju racionalnosti na [[Zapadni svijet|Zapadu]], kao i ideju o moralnom apsolutu i dogovorenim vrijednostima, donoseći tako "nešto kao otapanje same ideje o objektivnoj istini".<ref>Berlin, str. 57.</ref> To je dovelo ne samo do nacionalizma, nego i do [[fašizam|fašizma]] i [[totalitarizam|totalitarizma]], od kojih će se društvo postupno oporaviti tek nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref> Nekoliko Berlinovih djela koja obrađuju ovu temu prikupljena su u referencirani rad.Vidi: Berlin, 34-47, 57-59, 183-206, 207-237.</ref> Berlin tvrdi da prema mišljenju romantičara, <blockquote>ono što je bitno u etici, politici, i estetici je autentičnost i iskrenost potrage za unutarnjim ciljevima i podjednako se odnosi i na individue i na grupe - države, nacije ili pokrete. To je najvidljivije u estetici romantizma, prema kojoj je ideja idealnih modela, platonske vizije idealne ljepote koju umjetnik nastoji prenijeti, doduše nesavršeno, na platno ili zvuk, zamijenjeno strastvenim vjerovanjem u duhovnu slobodu i individualnu kreativnost. Slikar, pjesnik ili skladatelj ne drže jednostavno ogledalo prirodi, svakako idealno, ali izmišljeno; oni ne oponađaju (doktrina mimeze), već stvaraju ne samo način nego i cilj kojeg slijede; ovi ciljevi predstavljaju samoizražavanje umjetnikove jedinstvene, unutarnje vizije, koju ako stave sa strane kao odgovor na pitanja nekog "vanjskog" glasa — crkve, države, javnog mnijenja, obiteljskih prijatelja, arbitara ukusa to se smatra činom izdaje jedinoga što opravdava postojanje onih koji su u bilo kojem smislu kreativni.<ref>Berlin, 57-58</ref></blockquote>
[[Datoteka:John William Waterhouse The Lady of Shalott.jpg|thumb|left|300px|[[John William Waterhouse]], ''[[Dama od Shallotta]]'', 1888., prema pjesmi [[Alfred Tennyson|Alfreda Tennysona]]; kao mnoge druge [[Viktorijansko doba|viktorijanske]] slike, romantična je, ali ne spada u romantizam.]]

[[Arthur Lovejoy]] je u svom eseju "Povijest ideja" ("''History of Ideas"'') (1948.) pokušao prikazati teškoću definiranja romantizma, dok neki znanstvenici vide romantizam u biti kao kontinuum sa sadašnjošću. [[Robert Hughes]] ga smatra početnim trenutkom [[modernost]]i,<ref>[http://www.worldandi.com/newhome/public/2004/february/bkpub1.asp Linda Simon ''The Sleep of Reason'' by Robert Hughes]</ref> a neki mislioci kao [[Chateaubriand]], '[[Novalis]]' i [[Samuel Taylor Coleridge]] vide u njemu početak tradicije otpora [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljskom]] racionalizmu: [[protuprosvjetiteljstvo]] <ref>''Three Critics of the Enlightenment: Vico, Hamann, Herder'', Pimlico, 2000. ISBN 0-7126-6492-0 je jedna od mnogih [[Isaiah Berlin|Berlinovih]] publikacija o prosvjetiteljstvu i njegovi su neprijatelji puno učinili da populariziraju koncept protuprosvjetiteljstva koji se karakterizira, [[Relativizam|relativistički]], [[Racionalizam|anti-racionalistički]], [[Vitalizam|vitalistički]] i organski</ref><ref>Darrin M. McMahon, "The Counter-Enlightenment and the Low-Life of Literature in Pre-Revolutionary France" ''Past and Present'' br. 159 (maj 1998:77–112) str. 79 bilješka 7.</ref> koji je najtješnje bio vezano za [[njemački romantizam]]. Raniju definiciju dao je [[Charles Baudelaire]]: "Romantizam se ne nalazi ni u izboru subjekta ni u točnoj istini, već u tragu osjećaja."<ref>{{Citiranje web|url=http://fr.wikisource.org/wiki/Salon_de_1846_%28Curiosit%C3%A9s_esth%C3%A9tiques%29#II._.E2.80.94_Qu.E2.80.99est-ce_que_le_romantisme.3F |title=Baudelaire's speech at the "Salon des curiosités Estethiques |language=fr |publisher=Fr.wikisource.org |date= |accessdate=24. august 2010.}}</ref>

Kraj romantizma u nekim je područjima označen pojavom novog stila [[Realizam|realizma]], koji je obuhvatio književnost, posebno roman i dramu, slikarstvo, čak i glazbu preko opere [[Verizam|verizma]]. Ovaj su pokret predvodili [[Balzac]] i [[Flaubert]] u književnosti i [[Courbet]] u slikarstvu, ali su i [[Stendhal]] i [[Goya]] bili važni začetnici realizma u svojim medijima. Stil romantizma, sad već uspostavljen kao uhodan i siguran stil protiv čega su se realisti bunili, nastavlja međutim prosperirati i razvijati se u mnogim područjima sve do kraja stoljeća i kasnije. Glazbena djela nastala nakon [[1850.]] neki stručnjaci nazivaju "kasnoromantičkim", drugi  "neoromantičkim" ili "postromantičkim", ali u drugim poljima ovi se termini ne koriste. Na engleskom govornom području pojam "viktorijanski" je u književnosti i slikarstvu dovoljan da karakterizira ovo razdoblje, bez dodatne terminologije.

Ranoromantični vizionarski optimizam i vjerovanje da je svijet u procesu velikih promjena i poboljšanja, u sjevernoj Europi kasnije je gotovo nestao i neke grane umjetnosti postale su konvencionalno političke i polemičke, pošto su se kreatori pokreta u tom području polemički angažirali protiv društva kakav je bio. U drugim zemljama, uključujući na vrlo različite načine i [[SAD]] i [[Rusija|Rusiju]], također je bio prisutan osjećaj o nastupajućim velikim promjenama. Prikaz jakih osjećaja u umjetnosti ostaje prioritetan, kao i egzotični i povijesni ugođaji kojima su se romantičari isticali, ali u kasnijem razdoblju općenito se smanjilo eksperimentiranje s formom i tehnikom. Umjesto toga, eksperimentiranje je u slikarstvu zamijenila minuciozna tehnika, kao i u [[Tennyson]]ovim pjesmama. Ako ne baš realistička, umjetnost kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] bila je vrlo često ekstremno detaljna, a tadašnji autori su se ponosili dodavanjem originalnih detalja oko kojih se rani romantičari nisu zamarali. Mnoge ideje romantizma o prirodi i svrsi umjetnosti, osim zbog istaknute važnosti originalnosti, nastavile su biti važne i kasnijim generacijama i često su bile temelj modernim nazorima, usprkos opiranju nekih teoretičara.

==Književnost romantizma==
{{Glavni|Književnost romantizma}}
{{Periodi u književnosti}}
[[Datoteka:Chatterton.jpg|thumb|280px|left|[[Henry Wallis]], ''[[Chattertonova smrt]]'' (1856.). Prikaz događaja iz [[1770.]]: samoubojstvo trovanjem sedamnaestogodišnjeg pjesnika [[Thomas Chatterton|Thomasa Chattertona]]]]
Romantizam u književnosti bio je obilježen kritikom prošlog umjetničkog razdoblja, razvio je kult "osjetljivosti" s posebnim naglaskom na osjetljive pojedince, žene i djecu, na osjećaju usamljenosti umjetnika ili pripovjedača, te na štovanju prirode. Osim toga, mnogi su autori romantizma, kao [[Edgar Allan Poe]] i [[Nathaniel Hawthorne]], temeljili svoja djela na tematici nadnaravnog/[[okultizam|okultnog]] i na čovječjoj [[psihologija|psihologiji]]. Romantizam gleda na [[satira|satiru]] kao na nešto nedostojno pažnje, što je ostalo prisutno kao predrasuda do današnjih dana.<ref>Sutherland, James (1958.) [http://books.google.com/books?id=4kc4AAAAIAAJ&pg=PA1 ''English Satire''] str.1. Postoji nekoliko iznimki, najpoznatiji od njih je Bayron, koji je koristio satiru u nekoliko svojih najvažnijih djela. Bloom, str. 18.</ref>

Preteče romantizma u engleskom pjesništvu nalazimo još sredinom [[18. stoljeće|18. stoljeća]], primjerice [[Joseph Warton|Josepha Warthona]] (upravnika [[Winchesterski koledž|Winchesterskog koledža]]) i njegovog brata [[Thomas Warton|Thomasa Wartona]], profesora pjesništva na [[Sveučilište u Oxfordu|Oksfordskom sveučilištu]].<ref name="John Keats page 106">John Keats. By Sidney Colvin, str. 106. Elibron Classics</ref> Joseph je uvijek tvrdio da su inventivnost i imaginacija osnovne karakteristike pjesnika. [[Thomas Chatterton]] općenito se smatra prvim pjesnikom romantizma na engleskom govornom području.<ref name="Thomas Chatterton 1971, page 11">Thomas Chatterton, Grevel Lindop, 1972, Fyffield Books, str. 11.</ref> Škotski pjesnik [[James Macpherson]] utjecao je na razvoj romantizma i međunarodnim uspjehom svog ciklusa pjesama o [[Ossian]]u objavljenih [[1762.]], koje su inspirirale [[Goethe]]a i mladog [[Walter Scott|Waltera Scotta]]. Prvi [[Gotička fikcija|gotički roman]], "Otrantski dvorac" ("''The Castle of Otranto"'') objavio je [[Horace Walpole]] [[1764.]] To je bio važan predznak ove struje romantizma, koja je davala naglasak na užasu i opasnosti i na egzotičnom pitoresknom ambijentu, što je reflektiralo i Walpoleovu ulogu arhitekta u oživljavanju [[gotika|gotičke]] arhitekture. "''Tristram Shandy"'', roman englesko-irskog pisca [[Laurence Sterne|Laurencea Sternea]] ([[1759.]] – [[1767.]]) prezentira engleskoj književnoj publici čudljivu inačicu antiracionalnog [[sentimentalistički roman|sentimentalističkog romana]].

===Njemačka===
[[Datoteka:Des Knaben Wunderhorn III (1808).jpg|thumb|220px|Naslovnica trećeg sveska njemačkih pjesama ''[[Des Knaben Wunderhorn]]'' (hrv. "Dječakov čarobni rog") iz [[1808.]]]]
Za rani njemački utjecaj u razdoblju romantizma najviše je zaslužan [[Johann Wolfgang von Goethe]] sa svojim romanom ''[[Patnje mladog Werthera|"Patnje mladog Werthera]]"'' iz [[1774.]], toliko da su mladići diljem Europe oponašali protagonista romana, mladog umjetnika s vrlo osjetljivim i strasnim temperamentom. U to je vrijeme teritorij Njemačke činilo mnoštvo malih nezavisnih država, a Goetheova djela imala su značajan utjecaj u razvoju zajedničkog [[nacionalizam|nacionalističkog]] osjećaja. Važan filozofski utjecaj u ono doba imao je njemački [[idealizam]] u djelima [[Johann Gottlieb Fichte|Fichtea]] i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Friedrica Schellinga]], što je učinilo [[Jena|Jenu]] (u kojoj je živio Fichte, ali i Schelling, [[Hegel]], [[Schiller]] i braća [[Karl Wilhelm Friedrich Schlegel|Schlegel]]) središtem ranog [[njemački romantizam|njemačkog romantizma]] ("''Jenaer Romantik''"). Značajni pisci bili su [[Ludwig Tieck]], [[Novalis]] ("''Heinrich von Ofterdingen"'', 1799.), [[Heinrich von Kleist]] i [[Friedrich Hölderlin]]. [[Heidelberg]] kasnije postaje središte njemačkog romantizma, gdje su se pisci i pjesnici kao [[Clemens Brentano]], [[Achim von Arnim]] i [[Joseph Freiherr von Eichendorff]] redovito sastajali u književnim krugovima.

Važni motivi njemačkog romantizma su putovanja, priroda, i [[nordijska mitologija|nordijski mitovi]]. Kasniji njemački romantizam, primjerice, [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann|Hoffmanov]] "''Der Sandmann"'' ("Pjeskar") iz [[1817.]], i [[Joseph Freiherr von Eichendorff|Eichendorffova]] "''Das Marmorbild"'' ("Mramorna statua") iz [[1819.]], bili su mračniji u svojim motivima i sadržavali su elemente [[gotički roman|gotičke pripovjetke]]. Važnost dječje nevinosti, važnost imaginacije, i rasne teorije u romantizmu, sve to kombinirano, dalo je prije svega u Njemačkoj jedinstvenu važnost [[narodna književnost|narodnoj književnosti]], neklasičnoj [[mitologija|mitologiji]] i [[dječja književnost|dječjoj književnosti]]. Brentano i von Arnim bili su značajni književnici koji su zajedno objavili zbirku narodnih priča u stihovima "''Des Knaben Wunderhorn"'' ("Dječakov čarobni rog" ili [[kornukopija]]) (1806. – 1808.). Prva zbirka "''Kinder- und Hausmärchen"'' ("Bajki za djecu") [[Braća Grimm|braće Grimm]] objavljena je [[1812.]]<ref>{{Citiranje knjige |last=Zipes |first=Jack |year=1988. |title=The Brothers Grimm: From Enchanted Forests to the Modern World |edition = 1. izdanje |publisher= Routledge |isbn=0-415-90081-6 |pages=str. 7. – 8.}}</ref> Za razliku od kasnijih djela [[Hans Christian Andersen|Hansa Christiana Andersena]], koji je objavljivao svoje izmišljene bajke na danskom jeziku od [[1835.]], ova njemačka zbirka se bar temeljila na pravim zabilježenim [[Folklor|narodnim pričama]], a braća Grimm ostaju dosljedni pripovjedačkom stilu iz prvih izdanja, iako su kasnije preradili neke dijelove. Jedan od braće, [[Jacob Grimm|Jacob]], objavljuje 1835. "''Deutsche Mythologie"'' ("Njemačka mitologija"), opširni akademski rad o njemačkoj mitologiji.<ref>{{Citiranje knjige |last=Zipes |first=Jack| year=2000. |title=The Oxford Companion to Fairy Tales |publisher= Oxford University Press |pages=str. 13.–14. i 218.–219., |isbn=978-0-19-860115-9 }}</ref> Druga stilska linija prisutna u njemačkoj književnosti romantizma karakteristična je za [[Friedrich Schiller|Schillerov]] izrazito osjećajan jezik i opis fizičkog nasilja u svojoj drami "''Die Räuber"'' ("Razbojnici") iz [[1781.]]

===Engleska===
[[Datoteka:Byronharlow.jpg|thumb|220px|[[George Henry Harlow]], [[Lord Byron]] oko 1816.]]
U [[Engleska književnost|engleskoj književnosti]], ključne ličnosti pokreta romantizma su skupina pjesnika u koju spadaju [[William Wordsworth]], [[Samuel Taylor Coleridge]], [[John Keats]], [[Lord Byron]], [[Percy Bysshe Shelley]], i puno stariji [[William Blake]], a nakon njih slijedi [[John Clare]], zajedno s romanopiscima [[Walter Scott|Walterom Scottom]] i [[Mary Shelley]], te esejistima [[William Hazlitt|Williamom Hazlittom]] i [[Charles Lamb|Charlesom Lambom]]. Kao početak romantizma u Engleskoj smatra se objavljivanje zbirke pjesama "Lirske balade" ("''Lyrical Ballads"'') iz 1798., koje sadrže neke od najljepših pjesma Wordswortha i Coleridgea. Većina pjesama pripada Wordsworthu, u kojima je opjevao živote siromašnih u njegovom rodnom [[Lake District|Lake Districtu]], ili pjesnikove osjećaje prema prirodi. Osjećaji prema prirodi su najbolje izraženi u njegovoj dugoj pjesmi "Preludij" ("''The Prelude"''), objavljenoj nakon njegove smrti. Najdulja pjesma u zbirci je Coleridgeova "Balada starog mornara" ("''The Rime of the Ancient Mariner")'' u kojoj je očigledan "gotički" aspekt engleskog romantizma i egzotični ambijent, karakterističan za mnoga djela tog doba. U razdoblju njihovog djelovanja, na tzv. "[[Jezerski pjesnici|Jezerske pjesnike]]" ("''Lake Poets"'') uglavnom se gledalo kao na marginalnu grupu radikala, iako su dobivali podršku kritičara i pisca [[William Hazlitt|Williama Hazlitta]] i drugih.
[[Datoteka:Anne-Louis Girodet-Trioson 006.jpg|thumb|220px|[[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson|Anne-Louis Girodet]], ''[[Chateaubriand]]'' u Rimu, 1808.]]

Za razliku od njih [[Lord Byron]] i [[Walter Scott]] brzo su postali slavni i svojim su djelima imali veliki utjecaj u cijeloj Europi koja su eksperimentirala dramatičnošću i nasiljem u egzotičnom i povijesnom ozračju. Goethe je rekao za Byrona: "bez sumnje, najveći genij našeg stoljeća".<ref>Christiansen, 215.</ref> Scott je dosegao gotovo trenutni uspjeh dugom narativnom pjesmom ''[[The Lay of the Last Minstrel]]'' iz 1805., zatim i [[epika|episkom pjesmom]] "''Marmion"'' iz 1808. Događaji tih pjesama smješteni su u daleku škotsku prošlost, već prije opisanu u ''Ossianu''. Byron je imao sličan uspjeh s prvim dijelom "Hodočašće Childea Harolda" ("''Childe Harold's Pilgrimage"'') iz 1812. Objavljuje zatim četiri "Turske priče", sve u obliku dugih pjesama, prva od kojih je "''The Giaour"'' iz 1813., napisane tijekom njegovih putovanja kojima je obišao i Europu pod [[Osmansko Carstvo|otomanskom]] vladavinom. U to je doba "orijentalizirao" teme svojih pjesama, što je unijelo varijacije u klasičnu sliku "[[bajronovski junak|bajronovskog junaka]]". Scott je u međuvremenu svojim romanom "''Waverley"'' osnažio sam koncept [[Povijesni roman|povijesnog romana]]. Radnja romana smještena je u [[1745.]] u vrijeme [[Jacobitski ustanak|Jakobitskog ustanka]]. Djelo je imalo ogroman uspjeh s velikom zaradom, a nakon njega slijedilo je još dvadeset romana, tzv. "''Waverley Novels''" u slijedećih 17 godina, čija radnja seže u prošlost do [[križarski ratovi|križarskih ratova]]. Scott je proučavao prošlost u svrhu pisanja svojih romana do mjere koja se prije nije viđala u književnosti.<ref>Christiansen, 192–196</ref>

Za razliku od Njemačke, romantizam u engleskoj književnosti bio je vrlo malo povezan s nacionalizmom. Na romantičare se često gledalo s nepovjerenjem zbog njihovih simpatija prema idealima [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], čiji je kolaps i zamjena s [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovom]] diktaturom bio pravi šok za sam pokret. Iako njegovi romani slave škotski identitet i povijest, Skot je bio uvjereni unionist. Mnogi su autori provodili mnogo vremena putujući, a jedno poznato druženje Byrona i [[Percy Bysshe Shelley|Shelleya]] na obalama [[Ženevsko jezero|Ženevskog jezera]] 1816. rezultiralo je stvaranjem utjecajnog romana ''[[Frankenstein]]'' Shelleyjeve buduće supruge [[Mary Shelley]] i [[novela|novele]] "''The Vampyre"'' Byronovog lječnika [[John William Polidori|Johna Williama Polidorija]]. 

Iako postoje suvremeni kritičari koji ga podržavaju, kao na primjer [[Georg Lukács]], Scottovi romani danas se doživljavaju u svjetlu mnogih kasnijih djela koji su na njima utemeljeni, kao "''Lucia di Lammermoor"'' [[Gaetano Donizetti|Gaetana Donizettija]] i [[Vincenzo Bellini|Bellinijevih]] "''I puritani"'' (oba objavljena 1835.).  Byron se danas najviše pamti po svojim kratkim tekstovima pjesama i uglavnom neromantičnoj prozi, pogotovo u njegovim pismima, te njegovoj nedovršenoj [[satira|satiri]] "''Don Juan"''.<ref>Christiansen, 197–200</ref> Za razliku od drugih romantičara, Byronov javnosti široko objavljen privatni život bio je ravan njegovim djelima i njegova smrt od bolesti u 36. godini života [[1824.]] godine dok je potpomagao [[Grčki rat za nezavisnost]] čini se danas prikladnim romantičnim krajem, što dodatno učvršćuje legendu o njemu.<ref>Christiansen, 213–220</ref> Keats 1821. i Shelley 1822. umiru u Italiji, Blake (gotovo u 70. godini) umire 1827., a Coleridge uglavnom prestaje pisati u 1820-ima.  Wordsworth je 1820-ih bio vrlo cijenjen i poštovan, ali relativno je malo pisao. Smatra se da je razdoblje romantizma u engleskoj književnosti završilo 1820-ih, iako su mnogi autori u slijedećim desetljećima promicali romantične ideje.

Najznačajniji romanopisac na engleskom jeziku u razdoblju vrhunca romantizma, osim Waltera Scotta, bila je [[Jane Austen]]. Njezin uglavnom konzervativni nazor imao je malo toga zajedničkog s njezinim suvremenicima romantičarima. Čvrsto je vjerovala u pristojnost i društvena pravila, iako se nazire kritika istih u nekom djelima, pogotovo u "''Mansfield Park"'' (1814.) i "''Uvjerenje''" ("''Persuasion"'') (1817.).<ref>Christiansen, 188–189</ref> Međutim, sredinom 19. stoljeća pojavljuju se romani u jasnom romantičnom stilu [[Sestre Brontë|triju sestara Brontë]], od kojih su najznačajniji "''Jane Eyre"'' autorice [[Charlotte Brontë]] i "''Orkanski visovi''" (''"Wuthering Heights"'') mlađe sestre [[Emily Brontë]], svi objavljeni 1847.

Byron, Keats i Percy Shelley pisali su i dramska djela, ali s malim uspjehom u Engleskoj. Shelleyeva drama ''"The Cenci"'' vjerojatno je najbolje napisano dramsko djelo, ali nije se izvodilo u engleskim kazalištima čitavo stoljeće nakon njegove smrti. Byronova djela, zajedno s prilagodbom svojim pjesama i Scottovih romana u dramska djela, bili su puno popularniji u kontinentalnoj Europi, pogotovo u Francuskoj, a mnogi od njih su kasnije bili adaptirani u opere i izvode se do današnjih dana. Iako ondašnji pjesnici nisu imali mnogo uspjeha u engleskim kazalištima, ovo je razdoblje ušlo u legendu [[Shakespeare]]ovim izvedbama i vraćanju izvornim tekstovima uklanjanjem [[Augustanska književnost|augustanskih]] "poboljšanja". Najveći glumac ovog razdoblja, [[Edmund Kean]], vratio je tragični kraj u "''Kralju Learu".''<ref>Bar je pokušao; Kean je glumio tragičnog Leara na vlastiti način. Publika to nije dobro prihvatila, i na žalost, vratio se na verziju [[Nahum Tate|}ahuma Tatea]] s komičnim završetkom, koji je bio standard od 1689. Vidi [[Stanley Wells]], "Introduction" from ''King Lear'' [[Oxford University Press]], 2000, str. 69.</ref> Coleridge je izjavio: “Gledati njegovu glumu je poput čitanja Shakespearea s bljeskom munja.”<ref>[[Samuel Taylor Coleridge|Coleridge, Samuel Taylor]], ''Table Talk'', 27 April 1823 in {{Citiranje knjige|last1=Coleridge|first1=Samuel Taylor|last2=Morley|first2=Henry|title=Table Talk of Samuel Taylor Coleridge and The Rime of the Ancient Mariner, Christobel, &amp;c. |publisher=Routledge|location=New York|year=1884|page=38|url=http://books.google.com/books?id=OJIRAAAAYAAJ&pg=PA38}}</ref>

===Francuska===
Romantizam se relativno kasno razvio u [[Francuska književnost|francuskoj književnosti]], čak i kasnije nego u likovnoj umjetnosti. Peteča romantizma u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], kult osjetljivosti, bio je asociran s [[Ancien Régime|Ancien regime]], a [[Francuska revolucija]] bila je više inspiracija za strane pisce nego za one koji su je doživjeli iz prve ruke. Prva značajna ličnost bio je [[François-René de Chateaubriand]], niži aristokrat, koji je ostao [[Rojalizam|rojalist]] i za vrijeme Francuske revolucije, i vratio se u Francusku za vladavine Napoleona iz egzila u Engleskoj i Americi. S njegovim režimom također nije imao laki odnos. Njegova djela, sva u prozi, obuhvaćaju nekoliko romana kao što je vrlo utjecajni ''[[René]]'' (1802.), u kojem je preduhitrio Bayrona u stvaranju lika [[Otuđenje (filozofija)|otuđenog heroja]], ali većim dijelom obuhvaćaju nedavnu povijest i politiku, vlastita putovanja, obranu religije i duha srednjeg vijeka (''[[Génie du christianisme]]'' 1802.) i konačno njegovu obimnu [[autobiografija|autobiografiju]] iz [[1830-ih]] i [[1840-ih]] ''[[Mémoires d'Outre-Tombe]]'' ("Sjećanja onkraj groba").<ref>Christiansen, 202–203, 241–242</ref>
[[Datoteka:Victor Hugo-Hernani(1).jpg|thumb|left|"Bitka za ''[[Hernani (drama)|Hernani]]''" se zbila noću u kazalištu 1830.]]

Nakon [[Burbonska restauracija|Burbonske restauracije]], francuski se romantizam razvija u živom svijetu pariškog kazališta s prikazivanjima djela [[Shakespeare]]a, Schillera (ključnog autora romantizma u Francuskoj), te adaptacija Scotta i Byrona uz razne francuske autore, mnogi od kojih počinju pisati u kasnim 1820-im. Formirale su se skupine pro- i proturomantičara i izvođenja predstava su često pratile grupe pro- i anti romantičara koje su često navijale za vrijeme same predstave, uključujući i glasni uzvik jednog gledatelja 1822. da "''Shakespeare, c'est l'aide-de-camp de Wellington''" ("Shakespeare je [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|Wellingtonov]] [[aide-de-camp]]").<ref>Christiansen, 239–246, 240 quoted</ref> [[Alexandre Dumas]] je počeo kao kazališni pisac, s uspješnim nizom djela koji započinju s ''Henri III et sa cour'' (1829.). Kasnije je odlučio pisati romane, najčešće povijesne avanture otprilike u Scottovoj maniri, najpoznatiji od kojih su ''[[Tri mušketira]]'' i ''[[Grof Monte Cristo]]'', oba napisana [[1844.]] [[Victor Hugo]] je 1820-ih objavljivao radove kao pjesnik, prije nego je postigao uspjeh s povijesnom dramom ''[[Hernani (drama)|Hernani]]'' u kvazi-Shakespeareovskom stilu koja je postala poznata po izbijanju nemira na svojoj premijeri 1830.<ref>Christiansen, 244–246</ref> Kao i Dumas, on je u konačnici bio više poznat po svojim romanima, posebno ''[[Notre-Dame de Paris (roman)|Zvonarom crkve Notre-Dame]]'' (1831.), najpoznatijim od svih njegovih djela u njegovoj dugoj karijeri. Predgovor njegovog neprikazanog djela "Cromwell" važan je manifest francuskog romantizma sa svojom parolom "nema pravila, nema modela". Karijera [[Prosper Mérimée|Prospera Mériméea]] slijedio je sličan tok, danas je poznat kao autor priče ''[[Carmen (roman)|Carmen]]'', sa svojim romanom iz [[1845.]] [[Alfred de Vigny]] je ostao zapamćen kao dramaturg, s njegovim vjerojatno najljepšim djelom o životu engleskog pjesnika ''Chatterton'' (1835.).

Najplodniji francuski pjesnici romantizma od [[1830-ih]] do [[1850-ih]] su [[Alfred de Musset]], [[Gérard de Nerval]], [[Alphonse de Lamartine]] i kitnjasti [[Théophile Gautier]], čije se plodno razdoblje pisanja u različitim oblicima nastavilo do njegove smrti [[1872.]] [[George Sand]] je preuzela od [[Germaine de Staël]] ulogu vodeće ženske spisateljice i bila je središnja figura pariške literarne scene, poznata po svojim romanima i kritici kao i po ljubavnim avanturama sa [[Chopin]]om i drugima.<ref>Christiansen, 130–138 on de Staël</ref>

[[Stendhal]] je danas vjerojatno najviše cijenjen francuski romanopisac onog razdoblja, ali njegov je odnos s romantizmom vrlo složen. On je, naime, poznat po dubokom psihološkom prikazu svojih likova i svom realizmu, što su rijetko viđene kvalitete u fikcijskom pisanju doba romantizma. On je preživio [[Francuska invazija Rusije|francusko povlačenje iz Moskve]] [[1812.]], tako da ga fantazije o herojstvu i avanturi nisu posebno dirale. On se kao i [[Goya]] često smatra pretečom [[realizam|realizma]]. Njegova najvažnija djela su  ''Le Rouge et le Noir'' (''[[Crveno i crno]]'', 1830.) i ''La Chartreuse de Parme'' (''[[Šartrez iz Parme]]'', [[1839.]]).

===Rusija===
[[Datoteka:Ruslan and Ludmila front page 1820.jpg|thumb| 210px|Naslovnica prvog izdanja [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškinovih]] epskih [[bajka|bajki]] ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.]]
Rani ruski romantizam veže se za pisce [[Konstantin Batjuškov|Konstantina Batjuškova]] (''Pogled na obale Lete'', 1809.), [[Vasilij Žukovski]] (''Bard'', 1811.; ''Svetlana'', 1813.) i [[Nikolaj Karamzin]] (''Uboga Liza'', 1792.; ''Julia'', 1796.; ''Gradonačelnica Marta'', 1802.; ''The Sensitive and the Cold'', 1803.). Međutim, glavni predstavnik ruskog romantizma je je [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Aleksandar Puškin]] (''Kavkaski zarobljenik'', 1820.–1821.; ''Braća razbojnici'', 1822; ''[[Ruslan i Ljudmila]]'', 1820.; ''[[Evgenij Onjegin]]'', 1825.–1832.). Puškinova su djela utjecala na mnoge pisce [[19. stoljeće|19. stoljeća]] i donijeli su mu priznanje i reputaciju najvećeg ruskog pjesnika.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.faculty.virginia.edu/dostoevsky/texts/devil_pushkinbio.html|title=Alexander Sergeevich Pushkin (1799.–1837.) |publisher=University of Virginia Slavic Department|accessdate=1. august 2011.}}</ref> Ostali ruski pjesnici romantizma su [[Mihail Ljermontov]] (''[[Junak našeg doba]]'', 1839.), [[Fjodor Tjutčev]] (''Silentium!'', 1830), [[Jevgenij Baratinskij]] (''Eda'', 1826.), [[Anton Deljvig]], i [[Wilhelm Küchelbecker]].

Pod jakim utjecajem [[George Gordon Byron|Lorda Byrona]], Ljermontov je nastojao istražiti romantičarsko isticanje metafizičkog nezadovoljstva s društvom i samim sobom, dok Tjutčevljeve pjesme često opisuju prizore iz prirode i ljubavnu strast. Tjutčev je obično koristio kategorije kontrasta kao noć i dan, sjever i jug, san i java, kozmos i kaos, ukočeni svijet zime i proljeće prepuno života. Baratinskijev stil je po prirodi bio prvenstveno klasičan, zadržao se na modelima prethodnog stoljeća.

===Katolička Europa===
U pretežno [[Katolička crkva|rimokatoličkim]] zemljama, romantizam je bio manje izražen nego u Njemačkoj i Britanjiji, te se razvio kasnije kao posljedica Napoleonovih osvajanja. Književni romantizam bio je usko povezan s oživljavanjem nacionalnih osjećaja u malim i pokorenim zemljama i kulturalni nacionalizam bio je uvod u [[Revolucija 1848–1849.|revolucije 1848.-1849.]].

====Poljska====
Kao početak [[Romantizam u Poljskoj|romantizma u Poljskoj]] uzima se objavljivanje prvih pjesama [[Adam Mickiewicz|Adama Mickiewicza]] [[1822.]], dok pokret završava s gušenjem [[Siječanjski ustanak|Siječanjskog ustanka]] iz [[1863.]] protiv [[Rusija|Rusije]]. Pokret je bio vrlo jako označen interesom za poljsku povijest.<ref>Leon Dyczewski, ''Values in the Polish cultural tradition'' (2002) str. 183</ref> Poljski je romantizam oživio staru tradiciju [[sarmatizam|sarmatizma]] poljskog plemstva [[šlahta]] (''[[szlachta]]''). Oživljavaju se stare tradicije i običaji i stvara se pozitivan stav prema poljskom mesijanskom pokretu, isto tako i preko radova velikih poljskih pjesnika kao npr. Adam Mickiewicz ([[Pan Tadeusz]]), [[Juliusz Słowacki]] i [[Zygmunt Krasiński]] i pisaca proze kao [[Henryk Sienkiewicz]]. Ova bliska veza između poljskog romantizma i poljske povijesti postaje jedna od kvaliteta koje definiraju književnost u razdoblju romantizma u Poljskoj, što ga čini različitim u odnosu na druge države. Druge zemlje, naime, neće patiti od gubitka nacionalne državnosti kao što je to bio slučaj s Poljskom.<ref>Christopher J. Murray, ''Encyclopedia of the romantic era, 1760–1850'' (2004) svezak 2. str. 742.</ref>

====Italija====
[[Datoteka:Grecian-Gothic neoclassical-romantic style-contrast 1816-Repton.jpg|thumb|300px|Crtež koji tumači kontrast između neoklasičnog i romantičnog stila u arhitekturi i pejzažnoj umjetnosti (u tekstu je definiran kao "grčki i "gotički" stil), 1816.]]
Romantizam u talijanskoj književnosti bio je minorni pokret, ali ipak značajan. On službeno počinje 1816. nakon što je [[Germaine de Staël]] napisala članak u časopisu ''Biblioteca italiana'' s naslovom ''Sulla maniera e l'utilità delle traduzioni'', čime poziva talijansku javnost da odbaci [[neoklasicizam]] i da započinje proučavanje novih autora iz drugih zemalja. Prije tog trenutka, [[Ugo Foscolo]] je već objavio pjesme u kojima se naslućuju romantične teme. Najznačajniji pisci romantizma u Italiji su [[Ludovico di Breme]], Pietro Borsieri i [[Giovanni Berchet]]. Poznatiji autori kao [[Alessandro Manzoni]] i [[Giacomo Leopardi]] bili su pod utjecajem [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] s primjesama romantizma i klasicizma.<ref>{{Citiranje knjige|title=La nuova enciclopedia della letteratura|publisher=Garzanti|location=Milan|year=1985.|pages=str. 829.}}</ref>

====Španjolska====
Romantizam se u Španjolskoj razvio u poznati književni pokret s velikim brojem pjesnika i dramskih pisaca. Najpoznatiji španjolski pjesnik tog doba bio je [[José de Espronceda]]. Nakon njega slijedili su drugi pjesnici kao [[Gustavo Adolfo Bécquer]], [[Mariano José de Larra]] i dramski pisac [[José Zorrilla]], autor djela ''[[Don Juan Tenorio]]''.Prije njih valja spomenuti preromantičare [[José Cadalso|Joséa Cadalsa]] i [[Manuel José Quintana|Manuela Joséa Quintane]].<ref>Philip W. Silver, ''Ruin and restitution: reinterpreting romanticism in Spain'' (1997.) str. 13.</ref> Gluma [[Antonio García Gutiérrez|Antonia Garcíe Gutiérreza]] bila je adaptirana za produkciju opere ''Il trovatore'' ("Trubadur"). U [[Katalonija|Kataloniji]] i [[Galicija, Španjolska|Galiciji]] došlo je do naglog porasta broja pisaca na lokalnim jezicima, kao npr. [[Jacint Verdaguer]] i u Galiciji [[Rosalía de Castro]], dvije osnovne figure nacionalnog buđenja i pokreta [[Renaixença]] i [[Rexurdimento]].<ref>Gerald Brenan, ''The literature of the Spanish people: from Roman times to the present'' (1965.) str. 364.</ref>

====Portugal====
Moderno portugalsko ojesništvo dodatno se razvilo radom romantičarskog pisca [[Almeida Garrett|Almeide Garretta]], vrlo plodnog pisca koji je pridonio oblikovanju žanra svojim remek djelom ''[[s:pt:Folhas Caídas|Folhas Caídas]]'' (1853). Ovaj istinski osobni stil kasnog romantizma zadržati će se do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]], osobito kroz djela [[Alexandre Herculano|Alexandrea Herculanoa]], [[Cesário Verde|Cesária Verdea]] i [[António Nobre|Antónia Nobrea]]. Rana ekspresija portugalskog romantizma može se naći već kod [[Manuel Maria Barbosa du Bocage|Manuela Marie Barbose du Bocagea]], pogotovo u njegovim sonetima iz kraja [[18. stoljeće|18. stoljeća]].

===Južna Amerika===
Na južnoamerički romantizam najviše je utjecao [[Esteban Echeverría]], čije je najplodnije razdoblje bilo 1830-ih i 1840-ih. Njegova djela obilježena su mržnjom prema argentinskom diktatoru [[Juan Manuel de Rosas|Juanu Manuelu de Rosasu]] i prepuna tema krvi i užasa. Echeverría je u opisu nasilja Rosasove diktature koristio metaforu klaonice.

Brazilski romantizam dijeli se na tri različita razdoblja. Prvo razdoblje uglavnom se usredotočilo na izgradnju osjećaja nacionalnog jedinstva, te je koristio ideal herojskog Indijanca. Neki primjeri ovog razdoblja su "''Iracema''" i "''O Guarani''" [[José de Alencar|Joséa de Alencara]], i zbirka pjesama "Pjesme prognanstva" (''Canção do Exílio'') [[Gonçalves Dias|Gonçalvesa Diasa]]. Drugo se razdoblje ponekad naziva [[ultraromantizam]] i karakterizira ga jak utjecaj europskih tema i tradicija, kao što su [[melankolija]], tuga i očajanje za neuzvraćenom ljubavlju. Goethe i Lord Byron često se citiraju u tim djelima. Treće razdoblje karakterizira socijalno pjesništvo, pogotovo abolicionistički pokret, a najznačajniji predstavnik ovog razdoblja je [[Castro Alves]].<ref>Roberto González Echevarría and Enrique Pupo-Walker, ''The Cambridge History of Latin American Literature: Brazilian Literature'' (1996) svezak 2 str. 367.</ref>

===Sjeverna Amerika===
[[Datoteka:Cole Thomas The Course of Empire The Savage State 1836.jpg|thumb|300px|[[Thomas Cole]], ''[[Prokletstvo carstva]]: divljaštvo'' (1 od 5), 1836.]]
Romantično pjesništvo u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] započinje objavljivanjem pjesama "''To a Waterfowl''" američkog pjesnika [[William Cullen Bryant|Williama Cullena Bryanta]]. Preteča američke romantične [[Gotička fikcija|gotičke literature]] bili su [[Washington Irving]] s kratkim pričama "Legenda o sanjivoj dolini" (''The Legend of Sleepy Hollow'') iz [[1820.]] i ''Rip Van Winkle'' iz [[1819.]] Godine [[1823.]] [[James Fenimore Cooper]] objavljuje zbirku od pet priča "Priče o kožnoj čarapi" (''Leatherstocking Tales'') dajući naglasak na herojsku jednostavnost i žive opise pejzaža mitiziranog američkog zapada kojeg obitavaju "[[Plemeniti divljak|plemeniti divljaci]]", slični [[Rousseau]]ovoj filozofskoj teoriji, personaliziranoj u [[Uncas]]u, liku iz povijesnog romana "Posljednji Mohikanac" (''The Last of the Mohicans''). Mračno pjesništvo [[Edgar Allan Poe|Edgara Allana Poea]] karakterizirano pisanjem [[balada]] imalo je veći utjecaj u Francuskoj nego u domovini. Američki romantični roman doseže vrhunac [[1850.]] objavljivanjem romana "Grimizno slovo" (''[[The Scarlet Letter]]'') [[Nathaniel Hawthorne|Nathaniela  Hawthornea]]. Kod kasnijih [[Transcendentalizam|transcendentalističkih]] pisaca kao [[Henry David Thoreau|Henryja Davida Thoreaua]] i [[Ralph Waldo Emerson|Ralpha Walda Emersona]] još se uvijek nazire utjecaj romantizma, kao i u romantičnom realizmu [[Walt Whitman|Walta Whitmana]]. Pjesme [[Emily Dickinson]], koje gotovo nitko nije čitao za njenog života i [[Herman Melville|Melvilleov]] roman ''[[Moby-Dick]]'' mogli bi se uzeti kao sažetak američke romantične književnosti. Početkom [[1880-ih]], međutim, psihološki i [[socialni realizam|socijalni realizam]] počinje istiskivati romantizam kao stil pisanja romana.

====Utjecaj europskog romantizma na američke pisce====
Europski pokret romantizma počinje vršiti utjecaj u Amerikama u ranom [[19. stoljeće|19. stoljeću]]. Američki romantizam bio je višeznačan i individualistički kao i onaj europski. Isto kao i europski romantičari i oni američki su pokazali visoku razinu moralnog entuzijazma, odanost individualizmu, naglasak na intuitivnoj percepciji i pretpostavku da je priroda inherentno dobra, a društvo ispunjeno pokvarenošću.<ref name="George L 1997 p 613">George L. McMichael and Frederick C. Crews, eds. ''Anthology of American Literature: Colonial through romantic'' (6th ed. 1997) p 613</ref>

Romantizam postaje popularan u američkoj politici, filozofiji i umjetnosti. Pokret se poziva na američki revolucionarni duh, kao i nastojanje ka oslobođenju od stroge religijske tradicije ranih naseobina. Romantičari su odbacivali i racionalizam i religijsko učenje. Zalagali su se za otpor [[Kalvinizam|kalvinizmu]], koji podrazumijeva vjerovanje da je sudbina svakog pojedinca već predodređena. Pokret romantizma bio je začetnik [[Transcendentalizam|transcendentalizmu]] New Englanda, koji je opisivao manje restriktivni odnos između Boga i Svemira. Ova nova filozofija prikazuje individuu u osobnijem, intimnijem odnosu s Bogom. I transcendentalizam i romantizam Americi promicali su slične ideje, oba pokreta su davala prednost osjećajima ispred razuma, osobnu slobodu izražavanja nasuprot ograničenjima tradicije i običaja. To je često podrazumijevalo ushićeni odnos naspram prirode. Ohrabrivalo se i odbacivanje grubog, krutog kalvinizma s obećanjem novog procvata američke kulture.<ref name="George L 1997 p 613"/><ref>"Romanticism, American," in ''The Oxford Dictionary of American Art and Artists'', Ann Lee Morgan (Oxford University Press, 2007.) [http://www.oxfordreference.com/views/ENTRY.html?subview=Main&entry=t238.e1140 online]</ref>

Američki romantizam prigrlio je individualizam i odbacivao je ograničenja, kako [[Neoklasicizam|neoklasicizma]] tako i religijske tradicije. Romantični pokret u Americi stvorio je novi književni žanr koji i danas ima utjecaj na američke pisce. [[Roman|Romani]], kratke priče, i pjesme zamijenili su [[Propovijed|propovijedi]] i spise davnih vremena. Književnost romantizma bila je osobna, intenzivna i opisivala je emocije više od bilo kojeg djela neoklasične književnosti. Američka obuzetost slobodom postaje veliki izvor motivacije za romantične pisce i mnogi su bili oduševljeni slobodnim izražavanjem emocija bez velikog straha od ismijavanja i polemika. Davali su također veliki naglasak na psihološku karakterizaciju likova, a glavni lik najčešće pokazuje krajnju osjećajnost i uzbuđenost.<ref>The relationship of the American poet Wallace Stevens to Romanticism is raised in the poem [[Another Weeping Woman]] and its commentary.</ref>

Djela romantizma razlikuju se od prethodnih djela zato što se obraćaju široj publici, djelomično i zbog šire distribucije knjiga i njihove manje cijene.<ref name="ReferenceA"/> Razdoblje romantizma je karakteristično po povećanom broju žena spisateljica i po značajnom povećanju ženske čitateljske publike.

==Romantizam u likovnoj umjetnosti==
{{Glavni|Slikarstvo romantizma}}
[[Datoteka:The Bard (1774).jpeg|thumb|300px|''Bard'', ulje na platnu velškog slikara [[Thomas Jones|Thomasa Jonesa]] iz 1774., karakteristična kombinacija romantizma i nacionalizma.]]

Romantizam u vizualnim umjetnostima najprije se manifestirao u [[Pejzaž (likovni)|slikanju pejzaža]], kada su u ranim 1760-ima britanski umjetnici započeli sa slikanjem divljine i oluja, kao i [[gotika|gotičke arhitekture]]. [[Caspar David Friedrich]] i [[William Turner]] rođeni su s godinom dana razlike [[1774.]] i [[1775.]] i doveli su njemačko i englesko slikarstvo pejzaža do svog ekstrema upravo u razdoblju romantizma, iako su se obojica obrazovali kada su prvi oblici romantizma već bili prisutni u likovnoj umjetnosti. [[John Constable]], rođen [[1776.]], bio je bliže engleskoj tradiciji slikanja pejzaža,ali njegove slike velikog formata, tzv. "šestostopaši" inzistirale su na herojskom statusu djela zavičaja u kojem je odrastao, što je bio izazov hijerarhiji kategorija koja je degradirala pejzažno slikarstvo na niži status. Turner je također slikao vrlo velike pejzaže, prije svega morske, kao i pejzaže sa sitnim figurama pretvarajući tako djelo u [[povijesno slikarstvo]] u maniri [[Claude Lorrain|Claudea Lorraina]], slično kasnobaroknom umjetniku [[Salvator Rosa|Salvadoru Rosi]] čiji su pejzaži sadržavali elemente koje su romantičari često koristili i ponavljali. Friedrich je pak mnogo koristio usamljene pojedinačne figure ili oblike kao npr. križeve postavljene unutar ogromnog pejzaža, "pretvarajući ih tako u sliku prolaznosti ljudskog života i predosjećanje smrti".<ref>Novotny, 96. – 101., 99. citat</ref>

Drugi su umjetnici u svojim djelima izražavali osjećaje koji su se priklanjali [[Misticizam|mistici]], mnogi od njih su tako napuštali klasično crtanje i proporcije. Među takve spadaju [[William Blake]] i [[Samuel Palmer]], drugi pripadnici romantičarskog umjetničkog pokreta [[Ancients]] u Engleskoj i [[Philipp Otto Runge]] u Njemačkoj. Kao i Friedrich, nitko od ovih umjetnika nije imao značajniji utjecaj na slikarstvo [[19. stoljeće|19. stoljeća]] nakon njihove smrti. Tek je u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] došlo do njihovog ponovnog otkrića, iako je Blake bio otprije poznat kao pjesnik. Vodeći norveški slikar tog doba [[Johan Christian Dahl]] bio je pod jakim utjecajem Caspara Friedricha. Drugi romantičarski umjetnički pokret tzv. [[nazarenci]] smješten je u Rimu, a činili su ga njemački i austrijski slikari. Ovaj je pokret bio aktivan od [[1810.]] i krenuo je drugačijim putem, dajući naglasak na medievalizaciji povijesnog slikarstva s religioznim i nacionalističkim temama.<ref>Novotny, 112–121</ref>
[[Datoteka:Anne-Louis Girodet-Trioson 001.jpg|thumb|left|[[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson]], ''[[Ossian]] prima duhove francuskih heroja'', 1800. – 1802.]]

Romantizam se u francuskoj umjetnosti pojavio sa zakašnjenjem zbog jakog utjecaja [[neoklasicizam|neoklasicizma]] na akademskoj razini, ali u [[Napoleon Bonaparte|napoleonskom]] razdoblju postaje sve više popularan, u početku u obliku povijesnog slikarstva podređenog propagandi novog režima. Među najranijim primjerima režimskog romantičnog slikarstva je [[Anne-Louis Girodet de Roussy-Trioson|Girodetovo]] djelo ''[[Ossian]] prima duhove francuskih heroja'', za Napaleonov dvorac [[Château de Malmaison]]. Girodetov stari učitelj [[Jacques-Louis David]] bio je zbunjen i razočaran smjerom svog učenika, te je izjavio: "Ili je Girodet lud, ili ja ne znam ništa o likovnoj umjetnosti".<ref>Honour, 184. – 190., 187. citat</ref> Nova generacija francuske škole,<ref>Walter Friedlaender, ''From David to Delacroix'', 1974, remains the best available account of the subject.</ref> razvija vlastiti romantični stil, koji se uglavnom koncentrira na poviesno slikarstvo s političkom porukom. [[Théodore Géricault]] (1791. – 1824.) postigao je svoj prvi uspjeh sa slikom ''[[Chasseur u jurišu]]'', herojskoj vojnoj figuri inspiriranoj [[Rubens]]om, na [[Pariški Salon|Pariškom Salonu]] 1812., ali njegovo slijedeće bitno djelo, ''[[Splav Meduze]]'' iz 1821., postaje najveće dostignuće romantičnog povijesnog slikarstva, sa u ono vrijeme snažnom antivladinom porukom.

[[Eugène Delacroix]] (1798. – 1863.) postiže svoj prvi uspjeh na Salonu s djelima ''[[Danteov čamac]]'' (1822.), ''[[Pokolj na Khíosu|Pokolj na Khiosu]]'' (1824.) i ''[[Sardanapalova smrt]]'' (1827.). Druga od gore navedenih slika iz [[Grčki rat za nezavisnost|Grčkog rata za nezavisnost]], završena je iste godine Byronove smrti u istom ratu, a posljednja je inspirirana jednom od scena iz Byronovog djela. Uz [[Shakespeare]]a, Byron je bio inspiracija mnogih Delacroixovih djela. On je također dugo boravio u Sjevernoj Africi i naslikao mnoge scene arapskih ratnika jahača. Njegova slika ''[[Sloboda vodi narod]]'' (1830.) je zajedno s ''Meduzom'', jedna od najpoznatijih djela francuskog slikarstva romantizma. Termin "[[povijesno slikarstvo]]" koristi se još od talijanske [[renesansa|renesanse]] općenito za slikanje velike skupine figura, u romantizmu uistinu postaje slikarstvo povijesnih scena, koje postaju dominantne u odnosu na one religijske i one s temom klasične mitologije.<ref>[http://www.metmuseum.org/toah/hd/roma/hd_roma.htm Heilbrunn Timeline of Art History]</ref>
[[Datoteka:Cavalier gaulois pont d'iena RG am face.jpg|thumb|230px|''Galski konjanik'' francuskog kipara [[Antoine-Augustin Préault|Antoinea-Augustina Préaulta]], [[Pont d'Iéna]], Pariz]]
[[Francisco Goya]] je definiran kao "posljednji veliki slikar u čijoj su umjetnosti misao i promatranje uravnoteženi i kombinirani u oblikovanju besprijekornog jedinstva".<ref>Novotny, 142</ref> Međutim, do koje se mjere Goya može definirati romantičarem je složeno pitanje. U Španjolskoj je naime još uvijek trajala borba za uvođenje vrijednosti [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], a Goya je bio jedan od njegovih pobornika. Demonska i antiracionalna čudovišta proizašla iz njegove mašte samo su površno nalik na one iz gotičkih fantazija u Sjevernoj Europi, a on je u mnogo čemu ostao privržen [[klasicizam|klasicizmu]] i [[realizam|realizmu]] svog obrazovanja, te je s veseljem prigrlio realizam kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]].<ref>Novotny, 133. – 142.</ref> On je, međutim, više od bilo kojeg drugog slikara svog doba, bio primjer romantičnih vrijednosti prikazivanja umjetnikovih osjećaja i osobnog svijeta imaginacije.<ref>Hughes, 279. – 280.</ref> S ostalim romantičnim slikarima dijelio je također i slobodnije rukovanje kistom, s naglaskom na neravninama stvorenima potezom kista i na [[impasto|impastu]], što se u neoklasicizmu izbjegavalo u korist skromnijeg nanošenja boje.

[[Kiparstvo]] je u velikoj mjeri pružalo otpor utjecaju romantizma, djelomično iz tehničkih razloga, pošto se najcjenjeniji materijal tog doba, [[mramor]], nije dao oblikovati u teatralne i otvorene geste. Vodeći europski kipari tog doba, [[Antonio Canova]] i [[Bertel Thorvaldsen]], radili su u [[Rim]]u i bili su uvjereni [[neoklasicizam|neoklasičari]], nimalo voljni unijeti elemente srednjovjekovnog kiparstva, što bi mogao biti jedan od mogućih početaka romantične skulpture. Romantično kiparstvo razvilo se uglavnom u Francuskoj, dok je s izuzetkom nekolicine kipara primjerice [[Rudolf Maison|Rudolfa Maisona]] bilo gotovo nepostojeće u Njemačkoj.<ref>McKay, James, ''The Dictionary of Sculptors in Bronze'', Antique Collectors Club, London, 1995</ref> Najpoznatiji kipar tog pokreta u Francuskoj bio je [[François Rude]], najviše poznat kao neformalni predvodnik grupe kipara iz [[1830-ih]] smještene u blizini [[Slavoluk pobjede|Slavoluka pobjede]] u Parizu, [[David d'Angers|Davida d'Angersa]] i [[Auguste Préault|Augustea Préaulta]]. Préaultov brončani [[Reljef (umjetnost)|reljef]] ''Klanje'' ([[francuski|fr.]]: ''La Tuerie''), koji prikazuje strahote ratova s naglašenom strašću, izazvao je takav skandal na [[Pariški Salon|Pariškom Salonu]] [[1834.]] da je sam Préault bio otjeran iz ove godišnje izložbe sa zabranom izlaganja od čak dvadeset godina.<ref>Novotny, 397., 379.–384.</ref> Najznačajniji romantični kipar u Italiji bio je [[Lorenzo Bartolini]].<ref>{{Citiranje knjige|title=Dizionario di arte e letteratura|publisher=Zanichelli|location=Bologna|year=2002.|pages= 544.}}</ref>

<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="5">
Datoteka:El Tres de Mayo, by Francisco de Goya, from Prado thin black margin.jpg|[[Francisco Goya]], ''[[Treći svibnja 1808.]], 1814.
Datoteka:Theodore Gericault Raft of the Medusa-1.jpg|[[Théodore Géricault]], ''[[Splav Meduze]]'', 1819.
Datoteka:Eugène Delacroix - La liberté guidant le peuple.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''[[Sloboda vodi narod]]'' 1830.
Datoteka:The Fighting Temeraire, JMW Turner, National Gallery.jpg|[[William Turner]], [[''Tegljenje odvažne Téméraire na rezalište'']], 1839.
</gallery></center>

U Francuskoj se povijesno slikarstvo idealizirane srednjovjekovne i renesansne tematike naziva [[Stil Troubadour|''stilom Troubadour'']], pojam koji nema ekvivalenata u drugim državama, premda su se isti trendovi i tamo zbivali. Delacroix, [[Ingres]] i [[Richard Parkes Bonington]] svi su slikali u tom stilu, kao i manje poznati [[Pierre-Henri Révoil]] (1776. – 1842.) i [[Fleury-François Richard]] (1777. – 1852). Njihove su slike često malog formata, prikazuju intimne privatne ili anegdotske ili vrlo dramatične trenutke. Životi velikih umjetnika, kao primjerice [[Rafael|Raffaella]] zabilježeni su s istim značajem kao životi vladara, a često su prikazivane i fikcijske figure. Fleury-Richardov ''Valentina od Milana jadikuje za muževom smrću'', prikazana je na Pariškom Salonu što označava početak tog stila, koji je trajao do sredine 19. stoljeća, nakon čega je zamro pojavom akademskog povijesnog slikarstva umjetnika kao [[Paul Delaroche]].<ref>Noon, throughout, especially str. 124.-155.</ref>
[[Datoteka:Hayez, Fracesco - Crusaders Thirsting near Jerusalem - 1836-50.jpg|thumb|300px|[[Francesco Hayez]], ''Žedni križari u blizini Jeruzalema'']]

Još jedan karakterističan trend romantizma bio je prikaz vrlo velikih apokaliptičnih povjesnih scena, gdje se kombiniraju ekstremni prirodni fenomeni ili Božji bijes s ljudskom katastrofom u pokušaju da se nadmaši ''Splav Meduze''. Danas se često vuče analogija takvih likovnih djela s modernim prikazom katastrofe u holivudskim filmovima. Vodeći engleski slikar ovog stila bio je [[John Martin]]. U njegovim su slikama ljudske figure prikazivane u vrlo malom formatu kako bi se istaknula njihova beznačajnost i nemoć u odnosu na potrese i oluje, u pokušaju spašavanja od biblijskih nesreća ili događaja u [[Sudnji dan|posljednjim danima]]. Druga djela, uključujući i Delacroixovu ''[[Sardanapalova smrt|Sardanapalovu smrt]]'' prikazuju veće figure, inspirirana ranijim djelima, pogotovo [[Poussin]]a i [[Rubens]]a, ali s naglašenom emocionalnošću i specijalnim efektima.

Mnogi drugi slikari u ostalim dijelovima Europe prihvaćaju romantični stil: U Rusiji [[Orest Kiprenski]], [[Vasilij Tropinin]] i [[Ivan Ajvazovski]] koji se specijalizirao za prikaz morskih scena, te u Norveškoj [[Hans Gude]] sa svojim poznatim prikazima [[fjord]]ova. Vodeći umjetnik romantizma u Italiji bio je [[Francesco Hayez]] (1791. – 1882.) koji je djelovao sredinom 19. stoljeća u [[Milano|Milanu]]. Njegova duga, plodna i vrlo uspješna karijera započela je u znaku [[Neoklasicizam|neoklasicizma]], potom je slijedilo dugo romantično razdoblje i na posljetku završava kao sentimentalni slikar mladih djevojaka. Za njegove romantične faze stvorio je mnoge povijesne prikaze u "trubadurskom" stilu, ali u vrlo velikom formatu, pod značajnim utjecajem [[Gian Battista Tiepolo|Tiepola]] i drugih [[Barok|kasnobaroknih]] talijanskih majstora.

Književni romantizam u [[SAD]]-u imao je svoj ekvivalent u vizualnim umjetnostima, najviše u isticanju neukroćene američke prirode u [[Pejzaž (likovni)|pejzažima]] umjetničke škole [[Škola rijeke Hudson|Hudson River]]. Slikari kao [[Thomas Cole]], [[Albert Bierstadt]], [[Frederic Edwin Church]] i drugi često su prikazivali romantične teme u svojim djelima. Ponekad su slikali i drevne ruševine [[Stari svijet|Starog svijeta]], kao primjerice Churchevo djelo ''Izlazak Sunca u Siriji''. Ova su djela bila izraz gotskih osjećaja smrti i propadanja. Nastojali su također prikazati ideal romantizma o moćnoj prirodi koja će nadživjeti prolazne čovjekove tvorevine. Najčešće su nastojali raditi na način da se razlikuju od svojih europskih kolega tako što su oslikavali isključivo američke scene i pejzaže. Ovu ideju o američkom identitetu u svijetu umjetnosti nalazimo u pjesmi [[William Cullen Bryant|W. C. Bryanta]], "Coleu, pjesniku, na polasku u Europu" ([[engleski|eng.]]: ''To Cole, the Painter, Departing for Europe''), u kojoj Bryant potiče Colea da upamti snažne scene koje se mogu vidjeti samo u Americi.

Neki su američki slikari promicali književnu ideju o “plemenitom divljaku” (kao npr. slika Alberta Bierstada ''[[The Rocky Mountains, Lander's Peak]]'') idealiziranim prikazivanjem života [[Sjevernoamerički Indijanci|Sjevernoameričkih Indijanaca]] u harmoniji s prirodom. Djela Thomasa Colea teže ka [[alegorija|alegoriji]], vrlo otvoreno u seriji slika ''[[Put života]]'' ([[engleski|en.]]: ''The Voyage of Life'') naslikanih u ranim 1840-ima, koje prikazuju etape života usred strašne i ogromne prirode.

<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4">
Datoteka:Thomas Cole - The Voyage of Life Childhood, 1842 (National Gallery of Art).jpg|[[Thomas Cole]], ''[[Put života|Put života - djetinjstvo]]'', jedna od četiri scene iz serije slika ''[[Put života]]'', 1842.
Datoteka:William Blake - Albion Rose - from A Large Book of Designs 1793-6.jpg|[[William Blake]], ''[[Albion]]'', 1794. - 1795.
Datoteka:Le poeme de lAme-14-Louis Janmot-MBA Lyon-IMG 0497.jpg|[[Louis Janmot]], iz serije "Pjesma duše", prije 1854.
Datoteka:Thomas Cole - The Voyage of Life Old Age, 1842 (National Gallery of Art).jpg|Thomas Cole, 1842., ''[[Put života|Put života - starost]]''
</gallery></center>

=== Romantizam u arhitekturi ===
[[Datoteka:Neuschwanstein Castle LOC print.jpg|mini|200px|<center>[[Christian Jank]], Eduard Riedel i Georg Dollmann , ''Dvorac [[Neuschwanstein]]'', [[1886.]], [[Bavarska]].]]

{{glavni|historicizam}}

U Engleskoj, koja nije imala bogatu [[Antika|antičku]] i [[Renesansa|renesansnu]] tradiciju, javila se težnja za obnovom [[Gotika|gotike]] kao zaboravljenog srednjovjekovnog stila koji je imao originalne engleske inačice. Najznačajniji primjer takve arhitekture je zgrada ''[[Londonski parlament|Parlamenta u Londonu]]'' arhitekata [[Sir Charles Barry|sir Charlesa Barrya]] i [[Welby Pugin|Welbya Pugina]] koji je otpočet [[1836.]] g.
Kasnije se u Francuskoj javila želja za obnovom [[barok]]ne dramatike i raskoši u arhitekturi. Najskladnije djelo neobarokne arhitekture je zgrada ''[[Pariška Opera|Opere u Parizu]]'' (1861.-1874.) arhitekta [[Charles Garnier|Charlesa Garniera]].

No, najočitije djelo romantičarske arhitekture je dvorac ''[[Neuschwanstein]]'', rezidencija za odmor [[Bavarija|Bavarskog]] kralja [[Ludvig II. Bavarski|Ludovika]] koji je bio zaluđen [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] [[Bajka|bajkovitim]] [[Dvorac|dvorcima]].

==Romantizam u glazbi==

{{Glavni|Glazba romantizma}}
[[Datoteka:Beethoven.jpg|thumb|220px|[[Ludwig van Beethoven]], ulje na platnu [[Joseph Karl Stieler|Josepha Karla Stielera]], 1820.]]
Romantizam u glazbi je uglavnom njemački fenomen, toliko da ga jedno ugledno referentno djelo definira u pojmovima "uloge glazbe u estetici njemačkog romantizma".<ref>Boyer 1961, 585.</ref> Druga francuska enciklopedija tvrdi da se njemački temperament općenito "može opisati kao dubok utjecaj romantizma na njemačke glazbenike" i da je jedini istinski predstavnik romantizma u francuskoj glazbi [[Hector Berlioz]], dok je u Italiji jedino veliko ime romantizma [[Giuseppe Verdi]], "neka vrsta opernog [Victora] Hugoa, obdarenog istinskim genijem za dramatične efekte". U svakom slučaju, velika popularnost njemačke romantične glazbe pokrenula je, "što zbog imitacije, što iz reakcije", često nacionalistički inspiriranu modu među poljskim, češkim, mađarskim, ruskim i skandinavskim glazbenicima, uspješnu više "iz neglazbenih svojstava nego zbog istinske umjetničke vrijednosti samih djela".<ref>Ferchault 1957.</ref>
[[Datoteka:NiccoloPaganini.jpeg|thumb|left|220px|[[Jean Auguste Dominique Ingres]], ''Portret [[Niccolò Paganini|Niccolòa Paganinija]]'', 1819.]]
Premda pojam "romantizam" kad se odnosi na glazbu podrazumijeva razdoblje od [[1800-ih]] do [[1850-ih]], drugdje do [[1900-ih]], suvremeno korištenje  "romantičnog" na glazbu ne podudara se s izvornim značenjem. Jedno od najranijih korištenja ovog pojma u glazbi nalazimo [[1789.]] u djelu ''Mémoires'' [[André Grétry|Andréa Grétrya]].<ref>Grétre 1789.</ref> Ovo je korištenje pojma od posebnog interesa jer je to francuski pisani izvor o pojavi u kojoj su dominirali Nijemci, ali i zato što eksplicitno priznaje utjecaj [[Jean-Jacques Rousseau|Jeana-Jacquesa Rousseaua]] (on sam je između ostalog bio kompozitor) i time uspostavlja vezu s jednom od najutjecajnijih ličnosti na pokret romantizma općenito.<ref name="Samson 2001">Samson 2001.</ref> Godine 1810. [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann|Ernst Hoffmann]] je imenovao [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozarta]], [[Joseph Haydn|Haydna]] i [[Ludwig van Beethoven|Beethovena]] "trojicom majstora instrumentalne skladbe" koji "udišu jedan i isti romantični duh". On opravdava ovaj nazor na temelju dubine ekspresije ovih kompozitora i njihove markantne individualnosti. Prema Hoffmanovom mišljenju, u Haydnovoj muzici, prevladava "dječačko, spokojno raspoloženje", dok nas Mozart (npr. u [[Simfonija br. 39 (Mozart)|Simfoniji br. 39]]) "vodi u dubinu duhovnog svijeta", s elementima straha, ljubavi i tuge, "s predosjećajem beskonačnog… u vječnom plesu sfera". [[Ludwig van Beethoven|Beethovenova]] glazba, s druge strane, zrači osjećajem "čudovišnog i nemjerljivog",s boli beskrajne čežnje koja "gori u našim prsima u potpuno koherentnom suglasju svih strasti".<ref>Hoffmann 1810, col. 632.</ref> Ovo uzdizanje u vrednovanju čistih emocija rezultirala je uzdizanju glazbe iz podređene pozicije u odnosu na pisanu i vizualnu umjetnost u kojoj se nalazila u [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstvu]]. Pošto se glazba smatrala slobodnom od ograničenja razuma, likova, i bilo kojeg drugog određenog koncepta, mnogi su je autori, kao [[Wilhelm Heinrich Wackenroder|Wackenroder]] i [[Ludwig Tieck|Tieck]] kasnije i [[Friedrich Wilhelm Joseph Schelling|Schelling]] i [[Richard Wagner|Wagner]], smatrali nadmoćnom u odnosu na druge umjetnosti, onu koja najbolje može izraziti tajne svemira, evocirati svijet duha, beskonačnost i apsolut.<ref>Boyer 1961., str. 585. – 586.</ref>

Kronološko podudaranje glazbenog i književnog romantizma trajalo je do sredine [[19. stoljeće|19. stoljeća]], sve dok [[Richard Wagner]] nije ocrnio muziku [[Meyerbeer]]a i [[Hector Berlioz|Berlioza]] kao "[[neoromantizam|neoromantičnu]]": "Opera, na koju ćemo se sada vratiti, progutala je također i Berliozov neoromantizam kao punašnu ukusnu kamenicu, čija joj je probava dala novi svježi i bogat izgled".<ref>Wagner 1995., str. 77.</ref>

Tek je krajem 19. stoljeća novonastala znanstvena disciplina ''Musikwissenschaft'' ([[muzikologija]]), predložila razlikovanje između klasičnog razdoblja u glazbi i onog romantičnog. Ključna figura ovog trenda bio je [[Guido Adler]], koji je smatrao Beethovena i [[Franz Schubert|Franza Schuberta]] kao tranzicijske, ali esencijalno klasične kompozitore, dok je romantizam dosegao potpunu zrelost tek s postbetovenovskom generacijom kompozitora kao što su [[Frédéric Chopin]], [[Robert Schumann]], Berlioz, i [[Franz Liszt]]. Iz Adlerovog viđenja, vidljivih u knjigama kao ''Der Stil in der Musik'' (1911.), skladatelji [[Nova njemačka škola|Nove njemačke škole]] i razni nacionalistički kompozitori kasnog 19. stoljeća nisu bili romantičari već "moderni" ili "realisti" (po analogiji iz područja slikarstva i književnosti) i takva podjela ostaje dominantna kroz prva desetljeća 20. stoljeća.<ref name="Samson 2001"/>

U drugoj četvrtini [[20. stoljeće|20. stoljeća]], svijest da je početkom 1900-ih došlo do radikalnih promjena u glazbenoj sintaksi izazvala je novi preokret u povijesnom gledištu, stoga se prijelaz u novo stoljeće gleda kao razdoblje odlučujućeg prekida s glazbenom prošlošću. To je pak dovelo povjesničare glazbe kao [[Alfred Einstein|Alfreda Einsteina]]<ref>Einstein 1947.</ref> da produži "romantičnu eru" u glazbi kroz cijelo 19. stoljeće i prvo desetljeće 20. stoljeća. Ta je ideja ostala u nekim standardnim referentnim djelima kao ''[[The Oxford Companion to Music]]''<ref>Warrack 2002.</ref> i [[Donald Jay Grout|Groutova]] ''History of Western Music''<ref>Grout 1960., str. 492.</ref>, ali je doživjela i kritike. Ugledni njemački muzikolog [[Friedrich Blume]], glavni urednik prvog izdanja ''[[Die Musik in Geschichte und Gegenwart]]'' (1949. – 1986.), prihvatio je raniju poziciju da [[klasicizam]] i romantizam zajedno predstavljaju jedinstveno razdoblje koji je počeo sredinom 18. stoljeća, ali istovremeno tvrdi da se to razdoblje nastavilo u 20. stoljeće, uključujući njegov razvoj između dva svjetska rata u obliku [[ekspresionizam|ekspresionizma]] i [[neoklasicizam|neoklasicizma]].<ref>Blume 1970.; Samson 2001.</ref> Ovo je stajalište prisutno i u nekim istaknutim suvremenim referentnim djelima kao što je ''[[New Grove Dictionary of Music and Musicians]]''<ref name="Samson 2001"/> i novo izdanje ''[[Musik in Geschichte und Gegenwart]]''.<ref>Wehnert 1998.</ref>
<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4">
Datoteka:Barabas-liszt.jpg|[[Franz Liszt]], 1847.
Datoteka:Eugène Ferdinand Victor Delacroix 043.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''Portret [[Frédéric Chopin|Frédérica Chopina]],'' 1838.
[[Datoteka:Chopin-scheffer.jpg|[[Frédéric Chopin]]]]
Image:Giuseppe Verdi by Giovanni Boldini.jpg|[[Giovanni Boldini]], ''Portret [[Giuseppe Verdi|Giuseppea Verdija]]'', 1886.
Datoteka:Robert Schumann 1839.jpg|[[Robert Schumann]], 1839.
Datoteka:Hector Berlioz.jpg|[[Hector Berlioz]], 1850.
Datoteka:Richardwagner1.jpg|[[Richard Wagner]], c. 1870-ih
Image:Giacomo Meyerbeer nuorempana.jpg|[[Giacomo Meyerbeer]], 1847.
Datoteka:Mendelssohn Bartholdy.jpg|[[Felix Mendelssohn]], 1839.
</gallery></center>

Prema suvremenoj glazbenoj kulturi, romantični glazbenik slijedio je senzibilitet publike srednje klase umjesto dvorskog patrona, kao što je bio slučaj s ranijim glazbenicima i skladateljima. Javnu ličnost tog doba karakterizirala je nova generacija virtuoza koja je postala poznata po svojim solo nastupima, što je utjelovljeno u koncertnim turnejama [[Niccolò Paganini|Paganinija]] i [[Liszt]]a. Dirigent počinje biti značajna figura, o čijem je umijeću ovisila interpretacija sve složenijih glazbenih djela.<ref>Christiansen, 176–78.</ref>

==Romantizam izvan umjetnosti==
[[Datoteka:Gallen Kallela The Forging of the Sampo.jpg|thumb||220px|[[Akseli Gallen-Kallela]], "Kovanje Sampoa" (''The Forging of the Sampo),'' 1893. Ovaj finski umjetnik tražio je inspiraciju u finskom "nacionalnom epu", ''[[Kalevala|Kalevali]]'']]

===Znanost===

Pokret romantizma je utjecao na mnoge aspekte intelektualnog života, stoga su romantizam i znanost bile u jakoj vezi, posebno u razdoblju od [[1800.]] do [[1840.]] Na mnoge znanstvenike su utjecale razne inačice djela ''[[Naturphilosophie]]'' [[Johann Gottlieb Fichte|Johanna Gottlieba Fichtea]], kao i djela [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling|Schellinga]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegela]] i drugih. Bez da napuštaju [[empirizam]], nastojali su svojim radom otkriti ono što su oni doživljavali kao jedinstvenu i organsku prirodu. Engleski znanstvenik Sir [[Humphry Davy]], istaknuti romantični mislilac, tvrdio je da razumijevanje prirode zahtjeva “stav divljenja, ljubavi i obožavanja, […] osobni doživljaj.”<ref>Cunningham, A., and Jardine, N., ed. ''Romanticism and the Sciences,'' str.15.</ref>  Vjerovao je da je znanje dostupno samo onima koji iskreno cijene i poštuju prirodu. Samorazumijevanje je važan aspekt romantizma. Ono ima manje veze s čovjekovom sposobnošću razumijevanja prirode (kroz čisti razum) i stoga kontroliranja iste, a više veze s emotivnom privlačnošću povezivanja s prirodom i njenog razumijevanja kroz harmoničnu koegzistenciju.<ref>Bossi, M., and Poggi, S., ed. ''Romanticism in Science: Science in Europe, 1790–1840,'' p.xiv; Cunningham, A., and Jardine, N., ed. ''Romanticism and the Sciences,'' str.2.</ref>

===Historiografija===
Romantizam je vrlo jako, neki će reći i štetno djelovao na [[Historiografija|pisanje povijesti]].<ref>{{Citiranje knjige|author=E. Sreedharan|title=A Textbook of Historiography, 500 B.C. to A.D. 2000|url=http://books.google.com/books?id=jJVoi3PIejwC&pg=PR9|year=2004.|publisher=Orient Blackswan|pages=str. 128.–168.}}</ref>  [[Thomas Carlyle]] bio je vrlo utjecajan engleski esejist koji je kasnije postao povjesničar. Osmislio je i objasnio pojam "obožavanja heroja",<ref>u svojim objavljenim predavanjima ''On Heroes, Hero-Worship, and The Heroic in History'' iz 1841,</ref> izdašno je i nekritički hvalio jake vođe kao [[Oliver Cromwell|Olivera Cromwella]], [[Fridrik II. Veliki|Fridrika Velikog]] i [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]]. Romantični nacionalizam imao je u velikoj mjeri negativne efekte na pisanje povijesti [[19. stoljeće|19. stoljeća]], pošto je svaka nacija imala tendenciju stvaranja vlastite inačice povijesti, a kritički stav, često i [[cinizam]], ranijih povjesničara većinom je zamijenjen tendencijom stvaranja romantičnih priča s jasno određenim herojima i zlikovcima.<ref>{{Citiranje knjige|author=Ceri Crossley|title=French Historians and Romanticism: Thierry, Guizot, the Saint-Simonians, Quinet, Michelet|url=http://books.google.com/books?id=ovaIAgAAQBAJ|year=2002.|publisher=Routledge|isbn=978-1-134-97668-3}}</ref> [[Nacionalizam|Nacionalistička]] ideologija ovog razdoblja davala je veliki naglasak na rasnoj koherenciji, drevnosti vlastitog naroda i imala je tendenciju veoma precijeniti kontinuitet između prošlih razdoblja i današnjice stvarajući tako nacionalne mitove. Povjesničari 20. stoljeća uložili su velike napore u suzbijanju tih romantičnih povijesniih mitova stvorenih u 19. stoljeću.

===Teologija===
U pokušaju da odijele i zaštite [[Teologija|teologiju]] od znanstvenog [[redukcionizam|redukcionizma]], njemački postprosvjetiteljski teolozi 19. stoljeća vođeni [[Friedrich Schleiermacher|Friedrichom Schleiermacherom]] i [[Albrecht Ritschl|Albrechtom Ritschlom]] krenuli su drugim smjerom. Primijenili su romantični pristup ukorjenjivanja religije u unutarnji svijet ljudskog duha, tako da čovječja osjećajnost i osjetljivost prema duhovnim pitanjima sadrži religiju.<ref>Philip Clayton and Zachary Simpson, eds. ''The Oxford Handbook of Religion and Science'' (2006) str. 161.</ref>

==Romantizam i nacionalizam==
{{Glavni|Romantični nacionalizam}}
[[Datoteka:Wappers - Episodes from September Days 1830 on the Place de l’Hôtel de Ville in Brussels.JPG|thumb|300px|[[Egide Charles Gustave Wappers]], ''Epizoda iz Belgijske Revolucije 1830.,'' Musée d'Art Ancien, [[Brussels]], 1834., romantični prikaz zbivanja belgijskog slikara.]]
[[Datoteka:Fra Hardanger Gude.jpg|thumbnail|300px|[[Hans Gude]], ''Fra Hardanger,'' 1847. Primjer norveškog romantičnog nacionalizma.]]
Jedna od ključnih ideja i najtrajnije naslijeđe romantizma je ideja [[Nacionalizam|nacionalizma]], koja je postala središnja tema romantične umjetnosti i političke filozofije tog doba. Od samih početaka ovog pokreta, fokusiranog na razvoj nacionalnih jezika i [[folklor]]a i davanja značenja lokalnim običajima i tradicijama, do pokreta koji će nanovo iscrtati mapu Europe i dovesti do poziva na samoopredjeljenje nacija, nacionalizam je bio jedan od ključnih medija romantizma, njegove uloge, izražaja i misli. Jedna od najvažnijih funkcija pozivanja na [[srednji vijek]] u to doba bila je ona nacionalistička, a popularno i epsko pjesništvo bili su njeni instrumenti. To je vidljivo u Njemačkoj i Irskoj, gdje se oživljavao fundamentalni germanski i keltski supstrat prisutan prije romanizacije i latinizacije, kao i u [[Katalonija|Kataloniji]] koja je oživljavala katalonstvo prije hispanizacije katoličkih svećenika u [[15. stoljeće|15. stoljeću]], kad je aragonska kruna spojena s kastiljskim plemstvom.

Rani romantični nacionalizam bio je snažno inspiriran [[Rousseau]]om, te idejama [[Johann Gottfried von Herder|von Herdera]] i njegovom tvrdnjom iz [[1784.]] da geografija formira gospodarstvo ljudi i oblikuje njihove običaje i društvo.

Priroda nacionalizma se, međutim, dramatično mijenja nakon [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] s [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovim]] dolaskom na vlast i reakcijama drugih nacija. Napoleonov nacionalizam i [[republikanstvo]], djelovali su u početku kao inspiracija pokretima u drugim nacijama: samoopredjeljenje i svijest o nacionalnom jedinstvu bile su navedene kao dva razloga zašto je Francuska sposobna pobijediti druge zemlje na bojnom polju. Ali nakon što je [[Francuska Prva Republika]] postala [[Prvo Francusko Carstvo]], Napoleon više nije inspiracija za nacionalizam, već nacionalizam postaje instrument borbe protiv njega. U [[Prusija|Prusiji]] je razvoj duhovne obnove kao sredstva za borbu protiv Napoleona, zagovarao između ostalih i [[Johann Gottlieb Fichte]], učenik [[Immanuel Kant|Immanuela Kanta]]. Riječ ''[[Volkstum]]'', ili nacionalnost, stvorena je na njemačkom jeziku kao dio otpora protiv tada osvajačkog cara. Fichte je izrazio jedinstvo jezika i nacije u svom obraćanju "njemačkoj naciji" 1806.:

<blockquote>Oni koji govore isti jezik združeni su jedni s drugim višestrukošću nevidljivih veza po samoj naravi, puno prije nego što ljudska umjetnost počinje; oni razumiju jedan drugog i imaju moć nastavljanja da se sve jasnije i jasnije sami razumiju; oni pripadaju zajedno i po naravi su jedno i čine neodvojivu cjelinu.... Tek kada se svaki narod, prepušten sebi, razvije i formira u skladu sa svojom osobitom kvalitetom i tek kada se u svakom narodu svaki pojedinac razvije u skladu s tom općom kvalitetom te u skladu sa svojom osobitom kvalitetom - tada i samo tada pojavit će se manifestacija božanstvenosti u svojem istinskom ogledalu kao što bi trebala biti.<ref name="Fichte">{{citiranje weba| url=http://www.fordham.edu/halsall/mod/1806fichte.asp | title=Address to the German Nation | publisher=Fordham University | date=1806 | accessdate=October 1, 2013 | author=Fichte, Johann}}</ref></blockquote>

Ovaj nacionalistički nazor inspirirao je mnoge autore kao npr. [[Braća Grimm|braću Grimm]] na prikupljanje narodnih priča, na oživljavanje starih epova kao nacionalnih i izmišljanje novih epova predstavljajući ih kao stare, kao primjerice ''[[Kalevala|Kalevale]]'' sastavljene od starih finskih priča i folklora ili ''[[Ossian]]a'' čije je predstavljeno antičko podrijetlo potpuno izmišljeno. Ideja da su bajke, osim ako su kontaminirane vanjskim književnim izvorima, ostale očuvane u izvornom obliku tisuće godina nije bila tipična samo za romantične nacionaliste, ali se odlično uklapala u njihov stav da te priče izražavaju iskonsku prirodu ljudi. Braća Grimm su npr. odbacili mnoge priče koje su sakupili zbog njihove sličnosti s pričama [[Charles Perrault|Charlesa Perraulta]], što je po njihovom mišljenju bio dokaz da nisu autentično njemačke.<ref>Maria Tatar, ''The Hard Facts of the Grimms' Fairy Tales'', p. 31 ISBN 0-691-06722-8</ref> ''[[Trnoružica]]'' je preživjela u njihovoj zbirci samo zato što ih je priča o [[Brynhildr]] uvjerila da je figura uspavane princeze autentično njemačka.

Romantizam je igrao ključnu ulogu u nacionalnom buđenju mnogih srednjoeuropskih naroda koji nisu imali svoje nacionalne države, isto kao i u [[Poljska|Poljskoj]], koja je izgubila nezavisnost nakon što je ruska vojska za vrijeme [[Nikola I., ruski car|Nikole I]] ugušila [[Novembarski ustanak]]. Oživljavanje i reinterpretacija drevnih mitova, običaja i tradicija od strane romantičnih pjesnika i slikara  poticala je razlikovanje vlastitih kultura od kultura dominantnih nacija i kristaliziranje mitografije romantičnog nacionalizma. Domoljublje, nacionalizam, revolucija i oružana borba za neovisnost postale su također popularne teme u umjetnosti tog razdoblja.

==Galerija==

;Počeci romantizma u 18. stoljeću
<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4">
Datoteka:Shipwrec-vernet.jpg|[[Joseph Vernet]], 1759., ''Brodolom''
Datoteka:Joseph Wright 004.jpg|[[Joseph Wright of Derby|Joseph Wright]], 1774., ''Špilja u večernjim satima'', [[Smith College|Smith College Museum of Art]], [[Northampton, Massachusetts]]
Datoteka:John Henry Fuseli - The Nightmare.JPG|[[Henry Fuseli]], 1781., ''Noćna mora'', neoklasični umjetnik čije su teme često nagovještavale romantizam
Datoteka:Philipp Jakob Loutherbourg d. J. 002.jpg|[[Philip James de Loutherbourg]], ''[[Coalbrookdale noću]]'', 1801., važno mjesto engleske [[Industrijska revolucija|industrijske revolucije]]
</gallery></center>

;Francusko romantično slikarstvo
<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4">
Datoteka:An Officer of the Imperial Horse Guards Charging.jpg|[[Théodore Géricault]], ''[[Chasseur u jurišu]]'', oko 1812.
Datoteka:IngresDeathOfDaVinci.jpg|[[Ingres]], ''Smrt Leornarda da Vincija'', 1818., jedan od njegovih djela u [[stil Troubadour|stilu Troubadour]]
Datoteka:Eugène Delacroix - Collision of Moorish Horsemen - Walters 376.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''Sudar maurskih konjanika'', 1843.–1844.
Datoteka:Eugène Delacroix - The Bride of Abydos - WGA06224.jpg|[[Eugène Delacroix]], ''Nevjesta iz Abidosa'', prema Byronovoj poemi
</gallery></center>

;Ostalo
<center><gallery widths="160px" heights="160px" perrow="4">
Datoteka:Waterfalls at Subiaco Joseph Anton Koch.jpeg|[[Joseph Anton Koch]], ''Slapovi u Subiacu'' 1812.–1813.
Datoteka:James Ward - Gordale Scar (A View of Gordale, in the Manor of East Malham in Craven, Yorkshire, the Property of Lord Ribblesdale) - Google Art Project.jpg|[[James Ward]], 1814.–1815., ''Gordale Scar''
Datoteka:John Constable The Hay Wain.jpg|[[John Constable]], 1821., ''[[Kola sa sijenom]]'', jedan od Constableovih velikih "šestostopaša"
Datoteka:J.C. Dahl - Eruption of the Volcano Vesuvius - Google Art Project.jpg|[[J. C. Dahl]], 1826., ''Erupcija [[Vezuv]]a,'' jedan od najbližih Friedrichovih sljedbenika
Datoteka:The Wood of the Self-Murderers.jpg|[[William Blake]], oko 1824. – 1827., ''[[Gaj samoubojica: Harpije i samoubojice]]'', [[Muzej Tate]]
Datoteka:Karl Brullov - The Last Day of Pompeii - Google Art Project.jpg|[[Karl Brjulov]], ''[[Zadnji dan Pompeja]], 1833., [[Ermitaž]], [[Sankt Peterburg]], Rusija
Datoteka:Turner-The Burning of the Houses of Lords and Commons.jpg|[[William Turner]], ''[[Požar u Domu lordova i Domu komuna]]'' (1835.), [[Muzej umjetnosti u Philadelphiji]]
Datoteka:Hans Gude--Vinterettermiddag--1847.jpg|[[Hans Gude]], ''Zimsko poslijepodne'', 1847., [[Nacionalna galerija Norveške]], [[Oslo]]
Datoteka:Hovhannes Aivazovsky - The Ninth Wave - Google Art Project.jpg|[[Ivan Ajvazovski]], 1850., ''[[Deveti val]]'', [[Ermitaž]], [[Sankt Peterburg]], Rusija
Datoteka:John Martin - Sodom and Gomorrah.jpg|[[John Martin]], 1852., ''Uništenje Sodome i Gomore'', [[Laing Art Gallery]]
Datoteka:twilight wilderness big.jpeg|[[Frederic Edwin Church]], 1860., ''Sumrak u divljini'', [[Cleveland Museum of Art]]
Datoteka:Albert Bierstadt - The Rocky Mountains, Lander's Peak.jpg|[[Albert Bierstadt]], 1863., ''[[The Rocky Mountains, Lander's Peak]]''
</gallery></center>

==Autori romantizma==
{{columns-list|3|
* [[Jane Austen]]
* [[William Blake]]
* Familija Brontë - [[Emily Brontë]], [[Charlotte Brontë]], [[Anne Brontë]]
* [[Robert Burns]]
* [[George Gordon Byron|Lord Byron]]
* [[Thomas Carlyle]]
* [[Samuel Taylor Coleridge]]
* [[Alexandre Dumas]]
* [[Maria Edgeworth]]
* [[Ralph Waldo Emerson]]
* [[Johann Wolfgang von Goethe]]
* [[Nathaniel Hawthorne]]
* [[Victor Hugo]]
* [[Washington Irving]]
* [[John Keats]]
* [[Herman Melville]]
* [[Edgar Allan Poe]]
* [[Mary Robinson (poet)|Mary Robinson]]
* [[George Sand]]
* [[Walter Scott]]
* [[Mary Shelley]]
* [[Percy Bysshe Shelley]]
* [[Henry David Thoreau]]
* [[William Wordsworth]]
}}

==Mislioci romantizma==
{{columns-list|3|
* [[Gerald Abraham]]
* [[M. H. Abrams]]
* [[Donald Ault]]
* [[Jacques Barzun]]
* [[Ian Bent]]
* [[Isaiah Berlin]]
* [[Tim Blanning]] 
* [[Harold Bloom]]
* [[Friedrich Blume]]
* [[James Chandler]]
* [[Jeffrey N. Cox]]
* [[Carl Dahlhaus]]
* [[Northrop Frye]]
* [[Peter Kitson]]
* [[Philippe Lacoue-Labarthe]]
* [[Paul de Man]]
* [[Jerome McGann]]
* [[Anne K. Mellor]]
* [[Jean-Luc Nancy]]
* [[Leon Plantinga]]
* [[Christopher Ricks]]
* [[Charles Rosen]]
* [[René Wellek]]
* [[Susan J. Wolfson]]
}}

==Vidi još==
{{col-begin}}
{{col-3}}

===Povezani pojmovi===
* [[Nacionalizam]]
* [[Sentimentalizam]]
* [[Transcendentalizam]]

===Suprotni pojmovi===
* [[Neoklasicizam]]
* [[Pozitivizam]]
* [[Racionalizam]]
* [[Realizam (umetnost)|Realizam]]
* [[Akademija]]
* [[Prosvjetiteljstvo]]
* [[Utilitarizam]]
{{col-3}}

===Povezani članci===
* [[Mračni romantizam]]
* [[Folklor]]
* [[Gotička fikcija]]
* [[Popis romantičara]]
* ''[[Mal du siècle]]''
* [[Neoromantizam]]
* [[Postromantizam]]
* [[Romantični heroj]]
* [[Romantični realizam]]
* [[Romantizam u nauci]]
* [[Ultraromantizam]]
{{col-3}}

===Povezani pokreti===
* [[Düsseldorfska škola]]
* [[Njemački romantizam]]
* [[Škola rijeke Hudson]]
* [[Popis umjetnika Škole rijeke Hudson]]
* [[Nazarenci]]
* [[Prerafaeliti]]
* [[Sturm und Drang]]
* [[Norveški romantični nacionalizam]]
{{col-3}}
{{col-end}}

==Izvori==
{{Reflist|colwidth=30em}}

==Reference==

* [[Guido Adler|Adler, Guido]]. 1911. ''Der Stil in der Musik''. Leipzig: Breitkopf & Härtel.
* Adler, Guido. 1919. ''Methode der Musikgeschichte''. Leipzig: Breitkopf & Härtel.
* Adler, Guido. 1930. ''Handbuch der Musikgeschichte'', second, thoroughly revised and greatly expanded edition. 2 vols. Berlin-Wilmersdorf: H. Keller. Reprinted, Tutzing: Schneider, 1961.
* [[Isaiah Berlin|Berlin, Isaiah]]. 1990. ''The Crooked Timber of Humanity: Chapters in the History of Ideas'', ed. Henry Hardy. London: John Murray. ISBN 0-7195-4789-X.
* [[Harold Bloom|Bloom, Harold]] (ed.). 1986. ''George Gordon, Lord Byron''. New York: Chelsea House Publishers.
* [[Friedrich Blume|Blume, Friedrich]]. 1970. ''Classic and Romantic Music'', translated by M. D. Herter Norton from two essays first published in ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart''. New York: W. W. Norton.
* Bowra, C. Maurice. 1949. ''The Romantic Imagination'' (in series, "Galaxy Book[s]"). New York: Oxford University Press.
* Boyer, Jean-Paul. 1961. "Romantisme". ''Encyclopédie de  la musique'', edited by François Michel, with François Lesure and Vladimir Fédorov, 3:585–87. Paris: Fasquelle.
* [[Rupert Christiansen|Christiansen, Rupert]]. 1988. ''Romantic Affinities: Portraits From an Age, 1780–1830''. London: Bodley Head. ISBN 0370311175. Paperback reprint, London: Cardinal, 1989 ISBN 0-7474-0404-6. Paperback reprint, London: Vintage, 1994. ISBN 0099367114. Paperback reprin,t London: Pimlico, 2004. ISBN 1844134210.
* Cunningham, Andrew, and Nicholas Jardine (eds.) (1990). ''Romanticism and the Sciences''. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-35602-4 (cloth); ISBN 0-521-35685-7 (pbk.). [http://www.amazon.com/dp/0521356857 excerpt and text search]; [http://books.google.com/books?id=0jc4AAAAIAAJ&printsec=frontcover&dq=Cunningham+%22Romanticism+and+the+Sciences%22&hl=en&sa=X&ei=y3GhT6bEHMKw2gW_wYDdCQ&ved=0CDAQ6AEwAA#v=onepage&q=Cunningham%20%22Romanticism%20and%20the%20Sciences%22&f=false another excerpt-and-text-search source].
* Day, Aidan. ''Romanticism'', 1996, Routledge, ISBN 0-415-08378-8, ISBN 978-0-415-08378-2
* [[Umberto Eco|Eco, Umberto]]. 1994. "Interpreting Serials", in his ''[http://books.google.com/books?id=H4q8ZosSvB8C The Limits of Interpretation]'', pp.&nbsp;83–100. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 0253208696. [http://www.thefreelibrary.com/Innovation+%26+repetition%3A+between+modern+%26+postmodern+aesthetics.-a0138814075 excerpt]
* [[Alfred Einstein|Einstein, Alfred]]. 1947. ''Music in the Romantic Era''. New York, N.Y.: W. W. Norton, Inc. ISBN 9780393097337
* Ferber, Michael. 2010. ''Romanticism: A Very Short Introduction''. Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-956891-8.
* [[Walter Friedländer|Friedlaender, Walter]], ''David to Delacroix'', (Originally published in German; reprinted 1980) 1952.
* Gregory, Elizabeth. 1997. [http://books.google.com/books?id=koPUNqF9XtoC ''Quotation and Modern American Poetry: Imaginary Gardens with Real Toads'']
* [[André Grétry|Grétry, André-Ernest-Modeste]]. 1789. ''Mémoires, ou Essai sur la musique''. 3 vols. Paris: Chez l’auteur, de L'Imprimerie de la république, 1789. Second, enlarged edition, Paris: Imprimerie de la république, pluviôse, 1797. Republished, 3 vols., Paris: Verdiere, 1812; Brussels: Whalen, 1829. Facsimile of the 1797 edition, Da Capo Press Music Reprint Series. New York: Da Capo Press, 1971. Facsimile reprint in 1 volume of the 1829 Brussels edition, Bibliotheca musica Bononiensis, Sezione III no. 43. Bologna: Forni Editore, 1978.
*Grout, Donald Jay. 1960. ''A History of Western Music''. New York: W. W. Norton & Company, Inc.
*[[E. T. A. Hoffmann|Hoffmann, Ernst Theodor Amadeus]]. 1810. "Recension: Sinfonie pour 2 Violons, 2 Violes, Violoncelle e Contre-Violon, 2 Flûtes, petite Flûte, 2 Hautbois, 2 Clarinettes, 2 Bassons, Contrabasson, 2 Cors, 2 Trompettes, Timbales et 3 Trompes, composée et dediée etc. par Louis van Beethoven. à Leipsic, chez Breitkopf et Härtel, Oeuvre 67. No. 5. des Sinfonies. (Pr. 4 Rthlr. 12 Gr.)". ''Allgemeine musikalische Zeitung'' 12, no. 40 (4 July), cols. 630–42 [Der Beschluss folgt.]; 12, no. 41 (11 July), cols. 652–59.
*[[Hugh Honour|Honour, Hugh]], ''Neo-classicism'', 1968, Pelican
* [[Robert Hughes (critic)|Hughes, Robert]]. ''Goya''. New York: Alfred A. Knopf, 2004. ISBN 0-394-58028-1
* Joachimides, Christos M. and Rosenthal, Norman and Anfam, David and Adams, Brooks (1993) [http://books.google.com/books?id=vc_pAAAAMAAJ ''American art in the 20th century: painting and sculpture 1913–1993'']
* Macfarlane, Robert. 2007. ''[http://www.ingentaconnect.com/content/oso/3105617/2007/00000001/00000001/art00002 `Romantic' Originality]'', in [http://books.google.com/books?id=Pt9mAAAAMAAJ ''Original copy: plagiarism and originality in nineteenth-century literature''], March 2007, pp.&nbsp;18–50(33)
* Noon, Patrick (ed), ''Crossing the Channel, British and French Painting in the Age of Romanticism'', 2003, Tate Publishing/Metropolitan Museum of Art
* [[Fritz Novotny|Novotny, Fritz]], ''Painting and Sculpture in Europe, 1780–1880'' (Pelican History of Art), Yale University Press, 2nd edn. 1971 ISBN 0-14-056120-X
* Reidhead ''et al.'', ''[[Norton Anthology of English Literature]],'' ''The Romantic Period – Volume D'' (W.W. Norton & Company Ltd.) 2006
* Ruthven, Kenneth Knowles. 2001. ''Faking Literature''. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-66015-7 (cloth); ISBN 0-521-66965-0 (pbk).
* Samson, Jim. 2001. "Romanticism". ''The New Grove Dictionary of Music and Musicians'', second edition, edited by [[Stanley Sadie]] and [[John Tyrrell (professor of music)|John Tyrrell]]. London: Macmillan Publishers.
* [[Logan Pearsall Smith|Smith, Logan Pearsall]] (1924) ''Four Words: Romantic, Originality, Creative, Genius''. Oxford: Clarendon Press.
* [[A. C. Spearing|Spearing, A. C.]] 1987. ''Introduction'' section to Chaucer's ''[[The Franklin's Prologue and Tale]]''
* [[George Steiner|Steiner, George]]. 1998. ''[[After Babel]]'', ch.6 ''Topologies of culture'', 3rd revised edition.
* Wagner, Richard. ''Opera and Drama'', translated by William Ashton Ellis. Lincoln: University of Nebraska Press, 1995. Originally published as volume 2 of ''Richard Wagner's Prose Works'' (London: Kegan Paul, Trench, Trubner & Co., 1900), a translation from ''Gesammelte Schriften und Dichtungen'' (Leipzig, 1871–73, 1883).
* Warrack, John. 2002. "Romanticism". ''The Oxford Companion to Music'', edited by Alison Latham. Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-866212-2.
* Waterhouse, Francis A. 1926. ''[http://www.jstor.org/stable/27533952 Romantic 'Originality']'' in ''[[The Sewanee Review]]'', Vol. 34, No. 1 (Jan., 1926), pp.&nbsp;40–49
* Wehnert, Martin. 1998. "Romantik und romantisch". ''Die Musik in Geschichte und Gegenwart: allgemeine Enzyklopädie der Musik, begründet von Friedrich Blume'', second revised edition. Sachteil 8: Quer–Swi, cols. 464–507. Basel, Kassel, London, Munich, and Prague: Bärenreiter; Stuttgart and Weimar: Metzler.

==Dodatna literatura==

* Abrams, Meyer H. 1971. ''The Mirror and the Lamp''. London: Oxford University Press. ISBN 0-19-501471-5.
* Abrams, Meyer H. 1973. ''Natural Supernaturalism: Tradition and Revolution in Romantic Literature''. New York: W.W. Norton.
* [[Joxe Azurmendi|Azurmendi, Joxe]]. 2008. ''Volksgeist''. Donostia: Elkar. ISBN 978-84-9783-404-9.
* Berlin, Isaiah. 1999. ''The Roots of Romanticism''. London: Chatto and Windus. ISBN 0-691-08662-1.
* Blanning, Tim. ''The Romantic Revolution: A History'' (2011) 272pp
* Breckman, Warren, ''European Romanticism: A Brief History with Documents''. New York: Bedford/St. Martin's, 2007. {{Citiranje web|url=http://www.amazon.com/European-Romanticism-History-Documents-Bedford/dp/0312450230/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281203962&sr=8-1 |title=European Romanticism: A Brief History with Documents |publisher=Amazon.com |date= |accessdate=2010-08-24}}
* Cavalletti, Carlo. 2000. ''Chopin and Romantic Music'', translated by Anna Maria Salmeri Pherson. Hauppauge, NY: Barron's Educational Series. (Hardcover) ISBN 0-7641-5136-3 ; ISBN 978-0-7641-5136-1.
* Chaudon, Francis. 1980. ''The Concise Encyclopedia of Romanticism''. Secaucus, N.J.: Chartwell Books. ISBN 0-89009-707-0.
* Ciofalo, John J. 2001. "The Ascent of Genius in the Court and Academy." ''The Self-Portraits of Francisco Goya.'' Cambridge University Press.
* Cox, Jeffrey N. 2004. ''Poetry and Politics in the Cockney School: Keats, Shelley, Hunt and Their Circle''. Cambridge University Press. ISBN 9780521604239
* Dahlhaus, Carl. 1979. "Neo-Romanticism". ''19th-Century Music'' 3, no. 2 (November): 97–105.
* [[Carl Dahlhaus|Dahlhaus, Carl]]. 1980. ''Between Romanticism and Modernism: Four Studies in the Music of the Later Nineteenth Century'', translated by Mary Whittall in collaboration with Arnold Whittall; also with Friedrich Nietzsche, "On Music and Words", translated by Walter Arnold Kaufmann. California Studies in 19th Century Music 1. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03679-4 (cloth); 0520067487 (pbk). Original German edition, as ''Zwischen Romantik und Moderne: vier Studien zur Musikgeschichte des späteren 19. Jahrhunderts''. Munich: Musikverlag Katzbichler, 1974.
* Dahlhaus, Carl. 1985. ''Realism in Nineteenth-Century Music'', translated by Mary Whittall. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-26115-5 (cloth); ISBN 0-521-27841-4 (pbk). Original German edition, as ''Musikalischer Realismus: zur Musikgeschichte des 19. Jahrhunderts''. Munich: R. Piper, 1982. ISBN 3-492-00539-X.
* Fabre, Côme, and Felix Krämer (eds.). 2013. ''L'ange du bizzare: Le romantisme noire de Goya a Max Ernst'', à l'occasion de l'Exposition, Stadel Museum, Francfort, 26 septembre 2012 – 20 janvier 2013, Musée d'Orsay, Paris, 5 mars – 9 juin 2013. Ostfildern: Hatje Cantz. ISBN 9783775735902.
* Fay, Elizabeth. 2002. ''Romantic Medievalism. History and the Romantic Literary Ideal.'' Houndsmills, Basingstoke: Palgrave.
* Geck, Martin. 1998. "Realismus". ''Die Musik in  Geschichte und Gegenwart: Allgemeine Enzyklopädie der Musik begründe von Friedrich Blume'', second, revised edition, edited by Ludwig Finscher. Sachteil 8: Quer–Swi, cols. 91–99. Kassel, Basel, London, New York, Prague: Bärenreiter; Suttgart and Weimar: Metzler. ISBN 3-7618-1109-8 (Bärenreiter); ISBN 3-476-41008-0 (Metzler).
* Gillespie, Gerald, [[Manfred Engel]], and Bernard Dieterle (eds.). 2008. ''Romantic Prose Fiction'' (= A Comparative History of Literatures in European Languages, Bd. XXIII; ed. by the International Comparative Literature Association). Amsterdam, Philadelphia: John Benjamins. ISBN 978-90-272-3456-8. [esp. pp.&nbsp;263–295].
* [[Lionel Gossman|Gossman, Lionel]]. 2007. “Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s ‘Italia und Germania.’” Philadelphia: American Philosophical Society. ISBN 0-87169-975-3.
* Grewe, Cordula. 2009. ''Painting the Sacred in the Age of German Romanticism''. Burlington: Ashgate. {{Citiranje web|url=http://www.amazon.com/Painting-Sacred-Romanticism-Histories-Vision/dp/0754606457/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1281204211&sr=8-1 |title=Painting the Sacred in the Age of Romanticism |publisher=Amazon.com |date= |accessdate=2010-08-24}}
* Holmes, Richard. 2009. ''The Age of Wonder: How the Romantic Generation Discovered the Beauty and Terror of Science''. London: HarperPress. ISBN ISBN 9780007149520. New York: Pantheon Books. ISBN 9780375422225. Paperback reprint, New York: Vintage Books. ISBN 978-1-4000-3187-0
* Honour, Hugh. 1979. ''Romanticism''. New York: Harper and Row. ISBN 0064333361 (cloth); ISBN 0064300897 (pbk.).
*Johnson, Lee. 1991. ''[http://libmma.contentdm.oclc.org/cdm/compoundobject/collection/p15324coll10/id/59744 Eugène Delacroix (1798-1863) : paintings, drawings, and prints from North American collections]'', New York: The Metropolitan Museum of Art, ISBN 9780870996085.
* Kravitt, Edward F. 1992. "Romanticism Today". ''The Musical Quarterly'' 76, no. 1 (Spring): 93–109.
* Lang, Paul Henry. 1941. ''Music in Western Civilization''. New York: W. W. Norton.
* McCalman, Iain (ed.). 2009. ''An Oxford Companion to the Romantic Age''. Oxford and New York: Oxford University Press. Online at [http://www.oxfordreference.com/pages/Subjects_and_titles__t285 Oxford Reference Online]
* Mason, Daniel Gregory. 1936. ''The Romantic Composers''. New York: Macmillan.
* Masson, Scott. 2007. "Romanticism", Chapt. 7 in ''The Oxford Handbook of English Literature and Theology'', (Oxford University Press) 2007.
* Murray, Christopher, ed. ''Encyclopedia of the romantic era, 1760–1850'' (2 vol 2004); 850 articles by experts; 1600pp
* [[Leon Plantinga|Plantinga, Leon]]. 1984. ''Romantic Music: A History of Musical Style in Nineteenth-Century Europe''. A Norton Introduction to Music History. New York: W. W. Norton. ISBN 0-393-95196-0 ; ISBN 978-0-393-95196-7
* [[Nicholas V. Riasanovsky|Riasanovsky, Nicholas V]]. 1992. ''The Emergence of Romanticism''.  New York: Oxford University Press.  ISBN 978-0195073416
*[[Charles Rosen|Rosen, Charles]]. 1995. ''The Romantic Generation''. Cambridge, Mass.: Harvard University Press. ISBN 0-674-77933-9.* Rosenblum, Robert, ''Modern Painting and the Northern Romantic Tradition: Friedrich to Rothko'', (Harper & Row) 1975.
* Rummenhöller, Peter. 1989. ''Romantik in der Musik: Analysen, Portraits, Reflexionen''. Munich: Deutscher Taschenbuch Verlag; Kassel and New York: Bärenreiter.
* Schenk, H. G. 1966. ''The Mind of the European Romantics: An Essay in Cultural History''.: Constable.
* Spencer, Stewart. 2008. "The 'Romantic Operas' and the Turn to Myth". In ''The Cambridge Companion to Wagner'', edited by Thomas S. Grey, 67–73. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-64299-X (cloth); ISBN 0-521-64439-9 (pbk).
*{{Citiranje web|author=Steve |url=http://dianepub.wordpress.com/2010/06/30/lionel-gossman-making-of-a-romantic-icon-the-religious-context-of-friedrich-overbeck%E2%80%99s-italia-und-germaniaamerican-philosophical-society-transaction-97-5-isbn-0871699753/ |title=Lionel Gossman’s Making of a Romantic Icon: The Religious Context of Friedrich Overbeck’s "Italia und Germania" (American Philosophical Society Transaction 97-5; ISBN 0-87169-975-3) « Diane Publishing's Blog |publisher=Dianepub.wordpress.com |date=2010-06-30 |accessdate=2010-08-24}}
*Tekiner, Deniz. 2000. ''Modern Art and the Romantic Vision''. Lanham, MD. University Press of America. ISBN 9780761815280 (cloth); ISBN 9780761815297 (pbk.).
* Workman, Leslie J. 1994. "Medievalism and Romanticism". ''Poetica'' 39–40: 1–34.

==Vanjske poveznice==
* [http://www.blog.hr/print/id/1622343655/romantizam-u-knjizevnosti.html ROMANTIZAM u književnosti]
* [http://www.muza.hr/UserFiles/file/predavanja/Slavenski%20romantizam.ppt. Slavenski romantizam]
* [http://www.bl.uk/romantics-and-victorians Romanticism] potraga na stranicama Britanske biblioteke
* [http://www.poetseers.org/the_romantics/ Pjesnici romantizma]
* [http://www.thehypertexts.com/Best%20Romantic%20Poetry.htm Veliki romantičari]
* [http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-26 ''Dictionary of the History of Ideas''], Romantizam
* [http://etext.lib.virginia.edu/cgi-local/DHI/dhi.cgi?id=dv4-27 ''Dictionary of the History of Ideas''], Romantizam i politička misao
* [http://www.rc.umd.edu ''Romantic Circles''] Elektronska izdanja, povijest i znanstveni članci vezani za razdoblje romantizma
* [http://www.pyramidmedia.com/homepage/search-by-title/humanities/romantic-rebellion-detail.html ''Romantična pobuna''].

{{Zapadnaumjetnost}}
{{romantistički književnici}}
{{romantizam}}

[[Kategorija:Umjetnički pravci]]
[[Kategorija:Romantizam| ]]
[[Kategorija:Književni žanrovi]]