Vidi kôd stranice Albert Camus


{{Književnik
|Ime        = Albert Camus
|boja       = #B0C4DE
|slika      = Albert Camus, gagnant de prix Nobel, portrait en buste, pos%C3%A9 au bureau, faisant face %C3%A0 gauche, cigarette de tabagisme.jpg
|veličina   =
|opis slike =
|puno ime   =
|rođenje    = [[7. studenoga]] [[1913.]]<br />[[Mondovi]], [[Alžir]]
|smrt       = [[4. siječnja]] [[1960.]]<br />[[Villeblevin]], [[Francuska]]
|nagrade    = [[SLika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] [[1957.]]
|utjecao    = [[Thomas Merton]], [[Jacques Monod]], [[Jean-Paul Sartre]], [[Orhan Pamuk]], [[Mohsin Hamid]]
|utjecali   = [[Fjodor Dostojevski]], [[Franz Kafka]], [[Søren Kierkegaard]], [[Herman Melville]], [[Friedrich Nietzsche]], [[Jean-Paul Sartre]], [[Simone Weil]], [[Victor Hugo]], [[Pascal Pia]], [[George Orwell]], [[André Gide]]
|period     = [[egzistencijalizam]], [[teorija apsurda]]
|djela      = ''[[Stranac (roman)|Stranac]]''<br />''[[Mit o Sizifu]]''<br />''[[Kaligula (roman)|Kaligula]]''<br />''[[Kuga (roman)|Kuga]]''<br />''[[Pobunjeni čovjek]]''
|potpis     =
}}

'''Albert Camus''' ([[Mondovi]], [[7. studenoga]] [[1913.]] - [[Villeblevin]], [[4. siječnja]] [[1960.]]), [[Francuska|francuski]] književnik i [[filozof]], dobitnik [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]] [[Nobelova nagrada za književnost|za književnost]] [[1957.]] godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji [[apsurd]]a ljudske [[egzistencija|egzistencije]]. Modernog čovjeka naziva bludnim, [[cinizam|ciničnim]] monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira [[Antička Grčka|antičku Grčku]], koja je ''"u svemu znala naći pravu mjeru"''.

Iako je često vezan i uz [[egzistencijalizam]], Camus je odbijao tu povezanost. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju ''[[Pobunjeni čovjek]]'' piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije [[nihilizam|nihilizma]]. Njegova religioznost također je bila čestom temom, a sam je u jednoj od svojih knjiga napisao: ''Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.''

Godine [[1949.]] Camus je, prema knjizi ''Albert Camus, une vie'' Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila [[ateizam|ateističkim]] i [[komunizam|komunističkim]] tendencijama [[André Breton|Bretonova]] [[nadrealizam|nadrealizma]]. Kada mu je [[1957.]] uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon [[Rudyard Kipling|Rudyarda Kiplinga]]), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u [[Stockholm]]u držao govor, izjavio je: ''Smatram da je nagradu trebao dobiti [[André Malraux|Malraux]].'' Kada je to čuo sam Malraux, uzvratio je: ''Camusova izjava služi nam obojici na čast.''<ref>''Albert Camus: Kuga'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima''; str. 20.</ref>

Camus je preferirao da se na njega gleda kao na čovjeka i kao na mislioca, a ne kao na pripadnika nekog nauka ili neke ideologije. Ljudi su mu bili draži od ideja. Svejedno, bio je vrlo politički aktivan, često pišući za socijalističke i anarhističke publikacije poput ''Le Libertaire'' ("Slobodar"), ''La Révolution prolétarienne'' ("Proleterska revolucija"), i ''Solidaridad Obrera'' ("Radnička Solidarnost").{{sfnm|1a1=Dunwoodie|1y=1993|1pp=87-87}} Camus je kao anarhist oduvijek bio glasni protivnik svake vrste autoriteta, eksploatacije, privatnog vlasništva i centralizirane države.{{sfn|Dunwoodie|1993|p=87}}

Camus je odbijao poveznice sa egzistencijalizmom. U jednom intervjuu iz [[1945.]], Camus zaključuje:

{{citat|Ne, nisam egzistencijalist. [[Sartre]] i ja se uvijek čudimo kad vidimo naša imena povezana...<ref>''Les Nouvelles litteraires'', [[15. studenoga]] [[1945.]]</ref>}}

== Rane godine ==
{{Dvostruka slika|lijevo|Kierkegaard.jpg|130|Nietzsche1882.jpg|121|[[Søren Kierkegaard]] i [[Friedrich Nietzsche]], najznačajniji mislioci XIX. stoljeća, veliki teoretičari [[teorija apsurda|apsurda]] i [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]], te važni Camusovi uzori.}}

Albert Camus rođen je [[7. studenoga]] [[1913.]] godine u [[alžir]]skom gradu [[Mondovi]] u francusko-alžirskoj obitelji. Obitelj mu je bila vrlo siromašna i djelomično analfabetska.<ref name="Kuga, SysPrint-219">Albert Camus: ''Kuga'', SysPrint, Lektira dostupna svima; str. 119.</ref> Njegova je majka bila španjolskih korijena i polugluha, a otac Lucien poginuo mu je [[1914.]] godine u [[Prva bitka na Marni|prvoj bitki za Marnu]] kao član pješačke divizije tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]]. Camus je kao dijete živio u jako lošim uvjetima u [[Alžir (grad)|Alžiru]], u dijelu grada zvanom Belcourt. Godine [[1923.]], kao državni stipendist, upisuje gimnaziju (''Lycée''), a kasnije i Sveučilište u Alžiru. Godine [[1929.]] postao je vratar sveučilišnoga kluba, no [[1930.]] je godine dobio [[tuberkuloza|tuberkulozu]], što je prouzročilo kraj njegove nogometne karijere, te privremeno obustavljanje studija. Tijekom tog razdoblja obavljao je razne poslove, uključujući i posao privatnog učitelja, prodavača automobilskih dijelova i meteorologa. Godine [[1935.]] dobiva ''licence de philosophie'', a [[1936.]] diplomira čistu filozofiju na Sveučilištu u Alžiru obranom diplomskog rada o kršćanskoj metafizici i [[neoplatonizam|neoplatonizmu]] (''Néo-Platonisme et Pensée Chrétienne''). Iste godine osniva kazališnu družinu ''Théâtre du Travail'' (''Radničko kazalište'') gdje piše i režira, ali i glumi.<ref name="Kuga, SysPrint-219" /> Družina se održala do [[1939.]] godine. Tijekom ovog razdoblja intenzivno čita [[Epiktet]]a, [[Blaise Pascal|Pascala]], [[Søren Kierkegaard|Kierkegaarda]], [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]], [[Marcel Proust|Prousta]], [[André Gide|Gidea]] i [[André Malraux|Malrauxa]].<ref name="Kuga, SysPrint-219" /> Sljedeće godine intenzivno se bavi novinarskim radom, a u [[Alžir]]u mu izlazi prva knjiga, zbirka eseja ''[[Lice i naličje]]''.

Godine [[1935.]] Camus se pridružuje [[Komunistička partija Francuske|Komunističkoj partiji Francuske]] koju je gledao kao način da se ''"bori protiv nejednakosti između Europljana i 'urođenika' u Alžiru."'' No, Camus nikad nije sugerirao da je [[marksizam|marksist]] ili da je pročitao ''[[Das Kapital]]'', no jednom je napisao:

{{citat|Mi možda vidimo komunizam kao odskočnu dasku i asketizam koji priprema podlogu za složenije spiritualne aktivnosti.<ref name="Todd" />}}

Godine [[1936.]] osnovana je [[Alžirska komunistička partija]], koja se zalagala za neovisnost Alžira. Camus se uključio u aktivnosti [[Alžirska narodna stranka|Alžirske narodne stranke]] (''Le Parti du Peuple Algérien'') što ga je dovelo u nevolje s njegovim komunističkim sudruzima. Kao rezultat ovoga, [[1937.]] je godine proglašen [[trockizam|trockistom]] i izbačen iz KPF-a. Nakon toga, Camus se više povezao s francuskim [[anarhizam|anarhističkim]] pokretom. Anarhist [[Andre Prudhommeaux]] prvi ga je put predstavio na sastanku Kruga anarhističkih studenata (''Cercle des Etudiants Anarchistes'') [[1948.]] godine kao simpatizera koji je bio upoznat s anarhističkom filozofijom. Nakon ovog događaja, Camus je nastavio pisati za neke anarhističke časopise kao što su ''Le Libertaire'', ''La révolution Proletarienne'' i ''Solidaridad Obrera''. Camus je anarhiste podržao kada su izrazili svoju podršku radnicima iz [[Istočnonjemački ustanak 1953.|istočnonjemačkog ustanka 1953.]] godine. Isti potez napravio je i [[1956.]] godine kada su anarhisti podržali [[Protesti u Poznańu 1956.|radničke proteste u Poznanju]] i [[Mađarska revolucija 1956.|mađarsku revoluciju]].

Godine [[1934.]] vjenčao se sa Simone Hie, ovisnicom o [[morfij]]u, no brak je ubrzo raskinut radi nevjernosti obje strane. Od [[1937.]] do [[1939.]] godine piše za socijalistički list ''Alger-Républicain''. Za taj list je napisao i članak o seljacima iz grada [[Kablia|Kabile]] gdje je jako detaljno opisao loše uvjete u kojima se oni nalaze, no mnogi pretpostavljaju da ga je taj članak koštao posla. Godine [[1939.]] u Alžiru mu izlazi druga knjiga, ponovo zbirka eseja, ''[[Pirovanje]]''. Tu i sljedeću godiniu provodi kao novinar za list ''Soir-Republicain''. Dana [[1. rujna]] [[1939.]] godine započinje [[Drugi svjetski rat]] i Camus se prijavljuje u francusku vojsku, no biva odbijen zbog lošeg zdravlja uzrokovanog tuberkulozom.<ref name="Kuga, SysPrint-220">Albert Camus: ''Kuga'', SysPrint, Lektira dostupna svima; str. 220.</ref>

Godine [[1940.]] vjenčao se s [[Francine Faure]], pijanisticom<ref>{{eng oznaka}} Weagel, Deborah (Winter 2001. - 2002.). "[http://muse.jhu.edu/journals/journal_of_modern_literature/v025/25.2weagel.html Musical Counterpoint in Albert Camus' L'etranger]". Journal of Modern Literature 25: str. 141–145.</ref> i matematičarkom. Iako je volio Francine, Camus se snažno protivio instituciji braka i smatrao ju je neprirodnom. Čak i nakon što im je Francine [[5. rujna]] [[1945.]] godine rodila blizance, Catherine i Jeana, Camus se i dalje šalio kako brak nije za njega. No, iako u braku, Camus je imao mnogo afera od kojih je najpoznatija ona sa španjolskom glumicom [[Maria Casares|Mariom Casares]]. Iste godine Camus počinje raditi za list ''[[Paris-Soir]]''. U prvoj fazi Drugoga svjetskog rata, u takozvanom [[Lažni rat|Lažnom ratu]], Camus je bio pacifist. No, kada je [[Wehrmacht]] okupirao [[Pariz]], Camus je bio svjedok svim događanjima. Dana [[15. prosinca]] [[1941.]] godine Camus je svjedočio egzekuciji [[Gabriel Péri|Gabriela Périija]] što je iskristaliziralo njegov revolt prema [[Treći Reich|Nijemcima]]. Nakon toga se, zajedno s cijelom redakcijom ''Paris-Soira'', seli u [[Bordeaux]]. Iste godine završava svoj prvi roman ''[[Stranac (roman)|Stranac]]'' i esej ''[[Mit o Sizifu]]'' koji su tiskani u [[Pariz]]u. Godine [[1942.]], Camus se samo nakratko vratio u [[Oran]] i po povratku u Francuski počeo se uključivati u pokret otpora.

== Književna karijera ==

Tijekom Drugoga svjetskog rata, Camus je bio član organizacije ''[[Combat (novine)|Combat]]'' (ogranak pokreta otpora), koja je ilegalno tiskala istoimeni časopis. Organizacija je radila protiv [[nacizam|nacista]], a dok je bio član, Camus se koristio [[pseudonim]]om ''Beauchard''. Camus je [[1943.]] godine postao urednik novina, a [[1944.]] godine postaje glavni urednik.<ref name="Kuga, SysPrint-220" /> Nakon [[Oslobođenje Francuske|oslobođenja Francuske]] [[1944.]], Camus je napisao članak o posljednjim danima borbe. No Camus je bio jedan od rijetkih francuskih urednika koji je javno izrazio svoje protivljenje [[Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija|korištenju atomske bombe]] nakon događanja u [[kolovoz]]u [[1945.]] godine. Godine [[1947.]], kada časopis postaje komercijalan, napušta ''Combat''. Baš tada je Camus postao prijatelj [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paula Sartrea]].

Nakon rata, Camus je, zajedno sa Sartreom, postao stalni gost u [[pariz|pariškom]] kafiću ''Café de Flore''. Tijekom ovog razdoblja Camus je proputovao i [[SAD]] kako bi održao predavanja o francuskoj filozofiji. Iako je bio ljevičarski nastrojen, njegove oštre kritike totalitarizma [[komunizam|komunizma]] nisu mu pribavile simpatije među komunističkim strankama, a [[1951.]] godine, nakon objavljivanja ''Pobunjenog čovjeka'', dovele su i do raskida prijateljstva sa Sartreom.

Godine [[1949.]], vjerojatno nakon puta u Južnu Ameriku<ref name="Kuga, SysPrint-220" />, vratila mu se [[tuberkuloza]] te je sljedeće dvije godine proveo u osami. Godine [[1951.]] izdaje filozofski esej ''[[Pobunjeni čovjek]]'' u kojem analizira pobunu i revoluciju i iz kojeg se jasno vidjelo njegovo odbijanje komunizma. Ova knjiga uzrokovala je veliko nezadovoljstvo kod njegovih prijatelja, ali i mnogih mislioca tog doba, te je uzrokovala konačni raskid prijateljstva sa Sartreom. U ovom je očito da je Camus pacifizam i mir stavljao ispred ideala, dok se Sartre držao svojih komunističkih i revolucionarnih ideala neovisno o tome koliko oni bili represivni i totalitaristički. Ideja komunizma Sartreu je predstavljala savršenstvo ljudskog društva, neovisno o tome kako je provođena, dok je Camusu ta ista ideja bila nada u savršeno društvo, društvo jednakosti i pravednosti, no veliko razočaranje u tu ideologiju dovelo je do konačnog i nužnog odbijanja komunizma koje je pak uzrokovalo Camusovo odbijanje svih ostalih ideologija i sve veću težnju za mirom i pravednošću u svijetu, te konstantna javna protivljenja bilo kakvom obliku, kako lijeve tako i desne, represije od strane totalitarizma. Jako loše prihvaćanje djela od strane javnosti i njegovih prijatelja bacilo je Camusa u depresiju te se u tom periodu posvetio prevođenju drama.

Camusov prvi značajni doprinos filozofiji je njegova [[teorija apsurda]] koja govori da ljudi teže ka jasnoći i smislu u svijetu koji ne nudi nijedno od to dvoje, a obradio ju je u svom eseju ''[[Mit o Sizifu]]'', dok ju je ubacio i u druga djela kao što su ''[[Stranac (roman)|Stranac]]'' i ''[[Kuga (roman)|Kuga]]''. Unatoč odvajanju od Sartrea, mnogi i danas tvrde da je Camus bio [[egzistencijalizam|egzistencijalist]]. No, on sam je odbio taj pridjev u svom eseju ''Enigma'', ali to se može pročitati i u mnogim drugim djelima. No, još i danas postoji određena konfuzija jer su mnoge današnje primjene egzistencijalizma slične s mnogim Camusovim ''"praktičnim"'' idejama. No ipak, njegovo osobno shvaćanje svijeta (''Stranac''), i svaka vizija koju je imao o njegovom napretku (''Pobunjeni čovjek''), odvaja ga od egzistencijalizma.

Tijekom [[1950-ih]], Camus je velik dio svog rada i aktivizma posvetio [[ljudska prava|ljudskim pravima]]. Godine [[1952.]] odbija suradnju s [[UNESCO]]-m i javno prosvjeduje primanju [[Španjolska|Španjolske]], kojom je tada vladao [[Francisco Franco]], u tu organizaciju.<ref name="Kuga, SysPrint-221">Albert Camus: ''Kuga'', SysPrint, Lektira dostupna svima; str. 221.</ref> Godine [[1953.]] javno prosvjeduje protiv komunističke represije [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] pri gušenju [[Istočnonjemački ustanak 1953.|ustanka]] u [[DDR|Istočnoj Njemačkoj]] [[1953.]] godine.<ref name="Kuga, SysPrint-221" /> Već tri godine nakon ovoga, ponovo prosvjeduje, ovaj put protiv gušenja [[Protesti u Poznańu 1956.|prosvjeda u Poznańu 1956.]] te nasilnom gušenju [[Mađarska revolucija 1956.|mađarske antikomunističke revolucije]] iz [[1956.]] godine.<ref name="Kuga, SysPrint-221" />

I nakon ovoga ostaje ustrajan u svom [[pacifizam|pacifizmu]] i protivljenju [[smrtna kazna|smrtnoj kazni]]. Njegov najznačajniji doprinos u borbi protiv smrtne kazne je [[esej]] koji je zajedno s njim napisao književnik [[Arthur Koestler]], osnivač Lige protiv smrtne kazne.

Kada je [[1954.]] godine izbio [[Alžirski rat za nezavisnost]], Camus se našao u moralnoj dilemi. Podržao je ''[[pied-noir]]e'', no branio je i francusku vladu jer je smatrao da je alžirski ustanak samo integralni dio ''"novog arapskog imperijalizma"'' kojeg predvodi [[Egipat]], te ''"anti-zapadna"'' ofenziva koju predvodi [[SSSR]] kako bi ''"okružio Europu"'' i ''"izolirao Sjedinjene Države"''.<ref>''Kronike III: Tekstovi o Alžiru'', 1939–58</ref> Iako je želio da [[Alžir]] dobije veću autonomiju ili čak [[federacija|federalne]] uvjete, iako ne potpunu samostalnost, vjerovao je da ''pied-noiri'' i Arapi mogu živjeti zajedno. Tijekom rata, zalagao se za građansko primirje koje bi spasilo civile, no obje sukobljene strane su to odbile i proglasile budalastim. No, iza kulisa, Camus je nastavio raditi za alžirske zarobljenike koji su čekali smrtnu kaznu.

Od [[1955.]] do [[1956.]] godine pisao je za časopis ''[[L'Express]]''. Godine [[1957.]] [[Švedska akademija]] dodijelila mu je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] zbog '''''njegove važne literarne produkcije, koja s jasnom ozbiljnošću osvjetljava probleme ljudske savjesti naših vremena.''''' Nagrada mu nije službeno uručena zbog romana ''[[Pad (roman)|Pad]]'', nego, kako on sam kaže, zbog njegovih eseja ''[[Razmišljanja o giljotini]]''. Kada je držao govor studentima na [[Sveučilište u Stockholmu|Stockholmskom Sveučilištu]] jasno je branio svoju prividnu neaktivnost po pitanju rata u Alžiru i rekao je kako se bojao što bi se moglo dogoditi njegovoj majci koja je tada još uvijek živjela u Alžiru. Ovaj govor doveo je do još jačeg [[ostracizam|ostracizma]] od strane francuskih ljevičarskih intelektualaca.

== Pokret Revolucionarne unije i Europska unija ==

Godine [[1949.]], Camus je osnovao Skupinu za međunarodne veze unutar [[Pokret Revolucionarne unije|Pokreta Revolucionarne unije]].<ref name="Todd">Todd, O. ''Albert Camus: A Life'', str. 37., 250., Alfred A. Knopf, 1998.; Carroll & Graf, 2000.</ref> Zajedno s [[George Orwell|Orwellom]], Camus se protivio totalitarnim režimima na Istoku i Zapadu.

Kao što je napisao u ''Pobunjenom čovjeku'', bio je pobornik tradicije [[Antička Grčka|antičke Grčke]] (''la pensée solaire''). On nije bio samo vođa ogranka [[Francuski pokret otpora|Francuskog pokreta otpora]] znanog kao ''"Combat"'', već je [[1947.]]/[[1948|48.]] pomogao u osnivanju Pokreta Revolucionarne unije, koji je uspostavljen [[1949.]] godine PRU se može opisati kao pokret trgovačkog društva u kontekstu revolucionarnog sindikalizma.

Njegovu glavnu suradnici su bili [[Nicolas Lazarévitch]], [[Louis Mercier]], [[Roger Lapeyre]], [[Paul Chauvet]], [[Auguste Largentier]] i [[Jean de Boë]]. U ovom razdoblju, jedan od Camusovih glavnih ciljeva bilo je isticanje pozitivnih strana [[nadrealizam|nadrealizma]] i [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]], te time, automatski, negiranje pesimizma [[André Breton|Andréa Bretona]] i [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paula Sartrea]].

Godine [[1944.]], Camus osniva ''Francuski komitet za Europsku federaciju'' (''Comité Français pour la Féderation Européene'') i izjavljuje:

{{citat|Europa se može razvijati samo putem ekonomskog napretka, demokracije i mira ako države postanu federacija.}}

Od [[1943.]], Camus je u stalnom dopisništvu s [[Altiero Spinelli|Altierom Spinellijem]], osnivačem [[Europski pokret federalista|Europskog pokreta federalista]]. Na inzistiranje Camusa i Orwella, organizirana je prva konferencija EPF-a u [[Pariz]]u, koja je trajala od [[22. ožujka|22.]] do [[25. ožujka]] [[1945.]] godine. Konferenciji su prisustvovali Albert Camus, [[George Orwell]], [[Emmanuel Mounier]], [[Lewis Mumford]], [[André Philip]], [[Daniel Mayer]], [[François Bondy]] i [[Altiero Spinelli]]. Ovaj, specifični, ogranak EPF-a nestao je [[1957.]] kada je svijetom počela dominirati [[Winston Churchill|Churchillova]] ideja o europskim integracijama.

== Camus i Orwell ==
{{Dvostruka slika|lijevo|Camus2.jpg|101|GeoreOrwell.jpg|102|'''Albert Camus'''|'''[[George Orwell]]'''}}

Tri [[esej]]a dr. Mihe Takašime s ''Međunarodnog žurnala humanističkih znanosti'' istražuju vezu između stvaralaštva Alberta Camusa i engleskog pisca [[George Orwell|Georgea Orwella]].

Takašima sugerira da je Orwell, možda namjerno kako bi upozorio intelektualnu elitu, napravio kompromis prema [[Veliki Brat|Velikom Bratu]], dok je Camus konfrontirao ''[[Kuga (roman)|Kugu]]''. Ovo je vidljivo ne samo u poredbi ''[[1984. (roman)|1984.]]'' i romana ''[[Pobunjeni čovjek]]'', nego i u Camusovoj drami ''[[Opsadno stanje]]''.<ref>''NationMaster Encyclopedia''</ref> Ova drama napisana je zajedno s romanom ''Kuga'' i esejom ''Pobunjeni čovjek''. U drami glavni lik, Diego, suprotstavlja se diktatoru zvanom Kuga i umire kako bi jedan španjolski grad oslobodio od [[inkvizicija|inkvizicije]].

Drama je napisana kao antitotalitarističko djelo i u isto vrijeme kao i ''1984.'' Drama također sadrži alegorijsku referencu na kraj Orwellovog djela.

U prvom francuskom izdanju drame, Camus je dodao i raspravu ''"Zašto Španjolska?"''. U ovoj raspravi on odgovara svom katoličkom prijatelju [[Gabriel Marcel|Gabrielu Marcelu]] kojemu je zasmetalo što je radnja smještena u Španjolskoj. Tu Camus izražava protivljenje totalitarnim režimima Zapada i ponašanju [[Vatikan]]a i [[Papa|Pape]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Po mnogima, najznačajnija rečenica iz eseja je:

{{citat|Zašto [[Guernica]], Gabriel Marcel?}}

== Smrt ==
[[Datoteka:20041113-002 Lourmarin Tombstone Albert Camus.jpg|mini|250px|Camusov grob.]]

Albert Camus poginuo je [[4. siječnja]] [[1960.]] godine u automobilskoj nesreći u okolici [[Sens]]a, u mjestu [[Villeblevin]]. U džepu njegovog kaputa je bila neiskorištena karta za vlak. Zbog toga neki pretpostavljaju kako je planirao ići vlakom, no odlučio se za automobil.<ref>{{eng oznaka}} [https://web.archive.org/web/20100328102006/http://www.raimes.com/seminar.htm Seminar o Camusu], raimes.com, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 28. ožujka 2010.)</ref>

Camus je poginuo u automobilu marke [[Facel Vega]], kojeg je vozio [[Michel Gallimard]], njegov prijatelj i izdavač, koji je također poginuo u nesreći zajedno sa svoje dvoje djece. Camus je pokopan u gradu [[Lourmarin]]u, a od obitelji, za sobom je ostavio svoje blizance Catherine i Jeana, koji drže autorska prava na njegova djela.

Na dan njegove smrti, [[André Malraux]], koji je tada bio ministar kulture, trebao je objaviti ime pariškog kazališta koje je država Camusu dala na raspolaganje i koje je namjeravao voditi. Malraux se silno radovao tom događaju.<ref>''Albert Camus: Drame (Kaligula • Nesporazum • Opsadno stanje • Pravednici)'', ALFA, ''Vrhovi svjetske književnosti''; str. 278.</ref>

Nakon njegove smrti, dva Camusova djela izdana su posmrtno. Prvi od njih, ''[[Sretna smrt]]'', koji je izdan [[1970.]] godine, govori o liku koji se zove Meursault, slično kao i Mersault iz ''[[Stranac (roman)|Stranca]]'', no pretpostavlja se da priče, kao i likovi, dvaju romana nisu povezani. Drugi posmrtno izdani roman, ''[[Prvi čovjek]]'', koji je ostao nedovršen zbog Camusove smrti, je više [[autobiografija|autobiografski]] nego filozofski. Govori o Camusovom djetinjstvu u [[Alžir]]u, a izdala ga je [[1995.]] godine Camusova kćer Catherine.

== O apsurdu ==

Mnogi pisci su pisali o [[teorija apsurda|apsurdu]], neki o njihovom viđenju značenja apsurda, a neki o samom smisli apsurda. [[Jean-Paul Sartre]], na primjer, priznaje apsurdnost individualne egzistencije, dok [[Søren Kierkegaard]] objašnjava da apsurdnost nekih religijskih istina sprječava individualca da racionalno dopre do Boga. Sam Camus nije bio osnivač apsurda, te time automatski nije volio kada bi ga nazivalo ''filozofom apsurda''. Camus je sve manji interes za apsurd pokazivao nakon što je objavio svoj esej ''[[Mit o Sizifu]]''. Kako bi razlikovali ''Camusov apsurd'', od ''ostalih'', mnogi, kada govore o ''Camusovom apsurdu'', govore o '''''Paradoksu apsurda'''''.

Svoje rane ideje o apsurdu, Camus iznosi u svojem djelu ''[[Naličje i lice]]'' iz [[1937.]] godine. U zbirci ''[[Pirovanje]]'' iz [[1938.]] godine, Camusove ideje o apsurdu su puno sofisticiranije. No, Camus u ovim esejima ne daje filozofski iskaz, čak ni definiciju apsurda, već govori o iskustvu apsurda. Godine [[1942.]] izdaje kratki roman ''[[Stranac (roman)|Stranac]]'', koji govori o Merasultu, čovjeku koji živi apsurdnim životom, a iste godine izdaje i esej ''[[Mit o Sizifu]]'', književni esej o apsurdu. Napisao je i dramu o rimskom caru [[Kaligula|Kaliguli]], koji u drami slijedi apsurdnu logiku. No, drama je izvedena tek [[1945.]] godine. Prekretnica u Camusovom pogledu na apsurd vidi se u zbirci od četiri pisma koje je u periodu od srpnja [[1943.]] do srpnja [[1944.]] godine pisao anonimnom njemačkom prijatelju. Pisma su tiskana u razdoblju od [[1943.]] do [[1945.]] godine, a [[1945.]] godine tiskana su na jednom mjestu, u zbirci ''[[Otpor, pobuna i smrt]]''.

== Camus o apsurdu ==
{{Filozof
| regija          = Zapadna filozofija
| era             = [[20. stoljeće|XX. stoljeće]]
| slika           = Albert Camus, gagnant de prix Nobel, portrait en buste, posé au bureau, faisant face à gauche, cigarette de tabagisme.jpg
| opis_slike      =
| ime             = Albert Camus
| rođenje         = [[7. studenoga]] [[1913.]]<br />[[Mondovi]], [[Alžir]]
| smrt            = [[4. siječnja]] [[1960.]]<br />[[Pariz]], [[Francuska]]
| škola_tradicija = [[teorija apsurda]] ([[egzistencijalizam]])/[[SLika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] 1957.
| glavni_interesi = ''"Apsurd je esencijalni koncept i prva istina"''<br />''"Uvijek idi predaleko, jer ćeš baš tamo naći pravu istinu."''<br />''"Bunim se; dakle postojim."''
| poznate_ideje   =
| utjecaji        = [[Karl Marx]], [[Fjodor Dostojevski]], [[Franz Kafka]], [[Søren Kierkegaard]], [[Herman Melville]], [[Friedrich Nietzsche]], [[Jean-Paul Sartre]], [[Simone Weil]], [[Victor Hugo]], [[Pascal Pia]], [[George Orwell]], [[André Gide]]
| utjecao_na      = [[Thomas Merton]], [[Luke Johnston]], [[Jacques Monod]], [[Jean-Paul Sartre]], [[Orhan Pamuk]], [[Mohsin Hamid]]
}}

U svojim esejima, Camus je čitateljima prezentirao dualizme: sreća i tuga, tama i svjetlo, život i smrt, itd. Njegov cilj bio je naglašavanje činjenice da je sreća prolazna i da je ljudski život smrtan. On je to radio ne da bi bio morbidan, već da nauči ljude da više cijene sreću i život. U ''Mitu o Sizifu'', taj dualizam postaje paradoks: Mi cijenimo naše živote i sreću toliko enormno, no u isto vrijeme smo svjesni da ćemo umrijeti, te upravo zbog toga naše težnje su besmislene. Mi možemo živjeti s dualizmom (sreća-nesreća), no ne možemo prihvatiti paradoks (cijeniti život-shvaćati da je besmislen). U ''Mitu'', Camusa je zanimalo kako doživljavamo apsurd i kako se s njime nosimo. Naš život mora imati smisao da bi smo ga cijenili. Iz ovoga proizlazi pitanje, ako shvatimo da naš život nema smisla ni vrijednosti, moramo li se onda ubiti ?

[[Mersault]], glavni lik ''Stranca'', dobiva smrtnu kaznu zbog ubojstva. Kaligula priznaje da je njegova apsurdna logika loša i umire ka žrtva ubojstva koje je sam izazvao. No, dok Camus možda sugerira da je Kaligulina logika pogrešna, dramin anti-junak ima zadnju riječ u djelu, slično kao i Mersault u ''Strancu''.

Camusovo shvaćanje apsurda povlači za sobom mnoge debate. Njegovi različiti darovi potiču nas da mislimo o apsurdu i damo svoj vlastiti doprinos. Koncepti kao suradnja, zajednički trud i solidarnost su Camusu od ključne važnosti.

Camus je dao znatan doprinos shvaćanju apsurda i uvijek je odbijao [[nihilizam]] kao prihvatljiv odgovor.

{{citat|Da ništa nije imalo smisla, bili biste u pravu. No, postoji nešto što još uvijek ima smisla.<ref>''Pisma njemačkom prijatelju'', br. 2, 1943.</ref>}}

Ono što prema Camusu još ima smisla je sljedeće: unatoč tome što ljudi žive u indiferentnom i "apsurdnom" svijetu, u kojem činjenica da ćemo svi umrijeti izaziva smisao, smisao može biti stvoren našim vlastitim odlukama i interpretacijama.

== Protivljenje totalitarizmu ==

Tijekom svog života, Camus se protivio i otvoreno govorio protiv [[totalitarizam|totalitarizma]].<ref>{{eng oznaka}} [http://www.spikemagazine.com/0397camu.php Catherine Camus – intervju]</ref> U mladim danima, Camus je bio aktivan član [[Francuski pokret otpora|pokreta otpora]] u [[francuska|Francuskoj]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. Tijekom tog razdoblja, uređivao je ilegalni časopis ''Combat'', u kojem je, o temi [[Višijska Francuska|Francuske kolaboracije]] s [[Treći Reich|nacistima]], napisao:

{{citat|Jedina moralna vrijednost danas je hrabrost, koja je ovdje korisna za osuđivanje lutaka i brbljavaca koji se prave da govore u ime naroda.<ref>{{eng oznaka}} Richard Bernstein, [http://www.nytimes.com/1997/12/19/books/books-of-the-times-camus-as-a-principled-rebel-among-poseurs.html ''Albert Camus A Life By Olivier Todd''], nytimes.com, 19. prosinca 1997., pristupljeno 25. srpnja 2017.</ref>}}

Poznati raskol prijateljstva između Camusa i [[Sartre]]a povezan je i sa Camusovim protivljenjem totalitarizmu. Camus je u [[masovna politika|masovnoj politici]] koju je priznavao Sartre u ime radikalnog [[marksizam|marksizma]] vidio refleksivni totalitarizam. Ovo se očito vidi u njegovom djelu ''[[Pobunjeni čovjek]]'' koje nije bilo samo napad na [[SSSR|sovjetsku politiku]] nego i na masovnu revolucionarnu politiku uopće. Camus je i nakon izdavanja djela nastavio govoriti protiv grozota Sovjetskog Saveza, što je vidljivo i u njegovom govoru ''[[Krv Mađara]]'' kojeg je održao [[1957.]] godine, na dan sjećanja na krvavo ugušeno [[Mađarska revolucija 1956.|Mađarsku revoluciju 1956.]] godine.

== Camus i solidarnost ==

=== Solidarnost u ''Strancu'' ===

U ''Strancu'', Camus karakterizira svoje opravdavanje apsurda kroz iskustva protagonista koji se jednostavno ne prilagođava sustavu. Njegova svojstvena iskrenost remeti ''[[status quo]]''. Mersaultova nesposobnost da laže ne može ga integrirati u društvo i naizmjence prijeti jednostavnoj građi ljudskih manirizama koji su očekivani od strane strukturalno složenog društva. Prema tome, kazna za njegov zločin nije određena na bazi ubojstva, nego na njegovoj ravnodušnosti prema nedavnoj smrti njegove majke. Čak i nakon duhovno izazovnog razgovora sa svećenikom koji potiče Mersaulta da se pokaje i izabere novi put, Mersault ne puca te ustraje u svojoj ravnodušnosti, on osjeća da smrtnu kaznu donosi društvo prepuno laži, društvo koje ga osuđuja ne shvaća, te time simbolizira svoj ultimatum u prihvaćanju ''"nježne indiferentnosti svijeta"'', čina koji samo produbljuje njegovu solidarnost s društvom nesposobnim da shvati njegovo naizgled bezosjećajno, hladno, okrutno i mizantropsko ponašanje.

=== Solidarnost u ''Kugi'' ===

Kuga je neosporiv dio života. Kako je Camus i napisao u ''Kugi'', ona je sveprisutna, baš kao što je smrt bila ključan i sveprisutan faktor u ''Strancu''. Camus ponovo ispituje značenje moralnih koncepata koji opravdavaju ljudskost i ljudsku patnju unutar religioznih okvira. Za Camusa, logička podloga kršćanske doktrine je beskorisna. Kao smrtnici, ne možemo u potpunosti racionalizirati neizbježnu smrtnu kaznu nametnutu svakom čovjeku. [[Kuga]], koja pogađa [[Oran]], je čvrst i opipljiv podupiratelj smrti. Ultimativno, kuga omogućuje ljudima da shvate da je njihova unutarnja patnja besmislena. Kako se epidemija ''"razvija"'' s godišnjim dobima, to rade i građani Orana, koji umjesto da se svojevoljno predaju bolesti koju ne razumiju i ne mogu kontrolirati, oni se bore protiv nje, odnosno protiv smrti, i tako nevoljko stvaraju [[optimizam]] u valu beznađa. Ovdje Camus  svoje misli usmjerava iza značaja solidarnosti: primarno je kuga još uvijek agent smrti, no daje ljudima jezovitu priliku da shvate da je individualna patnja apsurdna. Unutar potpune patnje, izazovni odgovor kojeg prihvaća većina stanovnika Orana demonstrira neobjašnjivu ljudsku povezanost između uzrujanih i udaljenih ljudi. Samo odabirom borbe protiv ireverzibilne epidemije ljudi mogu stvoriti uvijek nužni smisao života koji je osuđen na egzekuciju čim je stvoren.

== Camus i nogomet ==

Charles Poncet, Camusov prijatelj, jednom ga je pitao je li mu draži nogomet ili teatar. Camus je odgovorio:

{{citat|Nogomet, bez razmišljanja.<ref name="rhybma">{{eng oznaka}} [http://www.camus-society.com/camus-football.html Albert Camus i nogomet], camus-society.com, pristupljeno 25. srpnja 2017.</ref>}}

Camus je igrao kao [[vratar]] u juniorskoj momčadi kluba Racing Universitaire Algerios (koji je osvojio i Sjevernoafrički kup prvaka i Sjevernoafrički kup) u razdoblju od [[1928.]] do [[1930.]] godine.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.redhotpawn.com/board/showthread.php?threadid=2803 RedHotPawn.com : Camus i RUA]</ref> Osjećaj timskog duha, bratstva i zajedničkog cilja imao je velik utjecaj na Camusa.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.users.muohio.edu/shermalw/honors_2001_fall/honors_papers_2000/lattal.html Ashley Lattal's Paper: Albert Camus]</ref> U izvještajima s utakmica, Camus je često hvaljen zbog igranja s osjećajem i hrabrošću. Nade za nastavak karijere nestale su kada je imao 17 godina jer je dobio [[tuberkuloza|tuberkulozu]] (tada neizlječivu), koja ga je na duže vrijeme vezala uz krevet.

Kada su Camusa tijekom [[1950-ih]] pitali o njegovim dojmovima s RUA-e, između ostalog je rekao:

{{citat|Nakon mnogo godina tijekom kojih sam vidio mnogo stvari, ono što sigurno znam o moralu i dužnostima čovjeka dugujem sportu kojim sam se bavio na RUA-i.<ref name="rhybma" />}}

U svojim ranim esejima, Camus je pisao o simplificiranim moralnim vrijednostima, kao o povjerenju u prijatelje ili vrednovanju hrabrosti i poštenja. Camus je vjerovao da politički i religiozni autoriteti pokušavaju zbuniti ljude kompleksnim moralnim sustavima kako bi postigli da stvari izgledaju kompliciranije nego što one zapravo jesu, kako bi potencijalno išle u njihovu vlastitu korist.

== Djela ==

=== Romani ===
* ''[[Stranac (roman)|Stranac]]'' (''L'Étranger''; [[1942.]])
* ''[[Kuga (roman)|Kuga]]'' (''La Peste''; [[1947.]])
* ''[[Pad (roman)|Pad]]'' (''La Chute''; [[1956.]])
* ''[[Sretna smrt]]'' (''La Mort heureuse''; posthumno)
* ''[[Prvi čovjek]]'' (''Le premier homme''; [[1994.]])

=== Novele ===
* ''[[Progonstvo i kraljevstvo]]'' (''L'exil et le royaume''; [[1957.]])

=== Eseji ===
* ''[[Naličje i lice]]''  (''L'envers et l'endroit''; [[1937.]])
* ''[[Pirovanje]]'' (''Noces''; [[1938.]])
* ''[[Ljeto (Zbirka novela)|Ljeto]]'' (''L'Été''; svojevrstan nastavak ''Pirovanja''; [[1954.]])
* ''[[Razmišljanja o giljotini]]'' (''Réflexions sur la guillotine''; [[1957.]])
* ''[[Prometej u paklu]]''  (1947.)

=== Drame ===
* ''[[Kaligula (drama)|Kaligula]]  (''Caligula''; [[1938.]])
* ''[[Nesporazum]]'' (''Le Malentendu''; [[1944.]])
* ''[[Opsadno stanje]]''  (''L' Etat de Siege''; [[1948.]])
* ''[[Pravednici]]''  (''Les Justes''; [[1949.]])
* ''[[Rekvijem za redovnicu]]'' (''Requiem pour une nonne''; adaptacija romana [[William Faulkner|Williama Faulknera]]; [[1956.]])
* ''[[Bjesovi (Camus)|Bjesovi]]'' (''Les Possédés''; adaptacija romana [[Fjodor Dostojevski|Fjodora Mihajloviča Dostojevskog]]; [[1959.]])

=== Filozofska djela ===
* ''[[Mit o Sizifu]]'' (''Le Mythe de Sisyphe''; [[1942.]])
* ''[[Pobunjeni čovjek]]'' (''L'Homme révolté''; [[1951.]])
* ''[[Kronike I, 1944–48]]'' (''Actuelles I, Chroniques 1944–1948''; [[1950.]])
* ''[[Kronike II, 1948–53]]'' (''Actuelles II, Chroniques 1948–1953''; [[1953.]])
* ''[[Kronike III, 1939–58]]'' (''Chroniques algériennes, Actuelles III, 1939–1958''; [[1958.]])

== Drugi o Camusu i njegovim djelima ==

{{citat|Velika tema, na način podjednako suzdržan i snažan, struji čitavom 'Kugom': patnja razdvojenih ljubavnika, prognana ljubav.|[[Roland Barthes]], [[1955.]]<ref name="Kuga, SysPrint-217">Albert Camus: ''Kuga'', SysPrint, Lektira dostupna svima; str. 217.</ref>}}

{{citat|Camusova inteligencija je izrazito pravična i prodorna, njegova pronicavost je zapanjujuća. Nema čovjeka koji bi bio manje povodljiv od njega niti manje spreman nasjedati prividima. Nitko nije neovisniji od njega.|[[Roger Martin du Gard]], [[1957.]]<ref name="Kuga, SysPrint-217" />}}

{{citat|'Kuga' je uostalom najbolja knjiga o stavovima koje je moguće zauzeti pred totalitarnom pošasti modernih vremena.|[[Czeslaw Milosz]], [[1960.]]<ref name="Kuga, SysPrint-217" />}}

{{citat|Put kojim se Camus kretao vodio je sunčevoj svjetlosti: naše krhke moći i apsurdni materijali dobivali su na tom putu nešto što u životu nije postojalo prije nego mi to stvorimo.|[[William Faulkner]], [[1960.]]<ref name="Kuga, SysPrint-217" />}}

== Poveznice ==
* [[Egzistencijalizam]]
* [[Jean-Paul Sartre]]
* [[Teorija apsurda]]

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* ''Camus'' (1959.) – Germaine Brée ({{ISBN|1-122-01570-4}})
* ''Camus'' (1966.) – Adele King ({{ISBN|0-05-001423-4}})
* ''Camus: vida e obra'' (1970.) – Vicente de Paulo Barretto.
* ''Albert Camus: A Biography'' (1997.) – Herbert R. Lottman ({{ISBN|3-927258-06-7}})
* ''Albert Camus and the Minister'' (2000.) – Howard E. Mumma ({{ISBN|1-55725-246-7}})
* ''Albert Camus, The Artist in the Arena'' (1965.) – Emmett Parker (OCLC 342770)
* ''Albert Camus, A Study of His Work'' (1957.) – Philip Malcolm Waller Thody (OCLC 342101)
* ''Albert Camus: A Life'' (2000.) by Olivier Todd ({{ISBN|0-7867-0739-9}})
* ''Albert Camus. Kunst und Moral'' – Heiner Wittmann ({{ISBN|3-631-39525-6}})
* ''Ethics and Creativity in the Political thought of Simone Weil and Albert Camus'' (2004.) – Dr. John Randolph LeBlanc ({{ISBN|978-0-7734-6567-1}})
* ''Albert Camus: Kuga'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima''; Zagreb 2000. ({{ISBN|9536786419}})
* ''Albert Camus: Drame (Kaligula • Nesporazum • Opsadno stanje • Pravednici)'', ALFA, ''Vrhovi svjetske književnosti'', Zagreb 1999. ({{ISBN|9531682240}})
* ''Albert Camus: Stranac'', Globus media, ''Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće'' ({{ISBN|9537160106}})

== Vanjske poveznice ==
{
{{Commons}}
* {{eng oznaka}} {{imdb ime|id=0133411|ime=Albert Camus}}
* [http://www.citedulivre-aix.com/Typo3/fileadmin/documents/Expositions/centrecamus/index.htm Fonds Albert Camus - Cité du livre d'Aix en Provence]
* [https://web.archive.org/web/20180106174345/http://www.etudes-camusiennes.fr/wordpress/ Société des Études Camusiennes]
* [https://web.archive.org/web/20180108062442/http://camus-society.com/ The Albert Camus Society]

{{Književnici razdoblja 1857. - 1952.}}
{{Nobelova nagrada za književnost}}
{{Suvremeni zapadni filozofi}}

{{GLAVNIRASPORED:Camus, Albert}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost]]
[[Kategorija:Francuski filozofi]]
[[Kategorija:Egzistencijalisti]]
[[Kategorija:Francuski književnici]]
[[Kategorija:Filozofi 20. — 21. stoljeća]]
[[Kategorija:Francuski pokret otpora protiv nacizma]]