Vidi kôd stranice Silvije Strahimir Kranjčević


{{Književnik 
| Ime            = Silvije Strahimir Kranjčević 
| boja           = #77DD77
| slika          = Silvije Strahimir Kranjcevic.jpg 
| veličina       = 220px
| opis slike     = 
| puno ime       = 
| pseudonim      = ''S.'', ''S-r.'', ''Silvij Krainčević'', ''Silv. Kr.'', ''Senjanin'', ''Strahimir'', ''Strahimir Nehajski'', ''Strahimir Senjanin''.
| rođenje        = [[17. veljače]] [[1865.]]<br>[[Senj]], [[Hrvatska]]
| smrt           = [[29. listopada]] [[1908.]]<br>[[Sarajevo]], [[BiH]]
| zanimanje      = 
| nacionalnost   = [[Hrvati|Hrvat]]
| period pisanja = [[1885.]] – [[1908.]]
| vrsta          = 
| teme           = 
| period         = [[realizam (književnost)|realizam]]
| supruga        = Gabrijela (Ela) (rođ. Kašaj) (20. studenoga 1876. - 3. travnja 1911.)
| suprug         = 
| djeca          = 1: Ivana Višnja (18. srpnja 1904. - 24. veljače 1983.)
| djela          = ''Bugarkinje'', ''Izabrane pjesme'', ''Trzaji'', ''Pjesme''
| nagrade        =  
| potpis         = 
| web            = 
| fusnote        = 
}}

'''Silvije Strahimir Kranjčević''' ([[Senj]], [[17. veljače]] [[1865.]] – [[Sarajevo]], [[29. listopada]] [[1908.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[pjesnik]]. Najznačajniji [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik [[Realizam (književnost)|realizma]] i značajan [[Stranka prava|pravaš]].

== Životopis ==
Silvije Strahimir Kranjčević rođen je 1865. godine u Senju, pod [[Nehaj]]em. Djed mu je bio rodom iz [[Otočka pukovnija|otočke pukovnije]] a otac mu Špiro rođen je u Senju.<ref name="Milan Grlović">[[Milan Grlović]], ''Zaslužni Hrvati XIX st.'', Reprint izd. 1898.-1900., Tiskara Rijeka, Rijeka, 1992.: Silvije Kranjčević 1865.</ref> Kranjčević je rođen u obitelji gradskoga činovnika Spiridiona (Špire) (1814. - 1885.) i Marije (rođ. Marković) (1832. - 1880.) Kranjčević.<ref name="Dubravko Jelčić">[[Dubravko Jelčić]], ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 7.</ref> Špiri je taj brak bio treći a Mariji drugi.<ref name="Dubravko Jelčić"/> Iz prvoga braka Špiro imao je sina Filipa, upravnoga činovnika u [[Bosna|Bosni]] a Marija kćer Otiliju (1853. - 1939.).<ref name="Dubravko Jelčić"/> U njihovome braku nakon Silvija imali su dva sina, Antuna (1867. - 1942.) odvjetnika i Spiridiona (1871. - 1929.), svećenika, te jednu kćer Ernestinu (1870. - ?) koja je umrla u ranoj mladosti.<ref name="Dubravko Jelčić"/> Silvije Strahimir Kranjčević u rodnome gradu pošao je [[1871.]] godine u prvi razred pučke škole koju je svršio 1875. godine.<ref>Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 8., 10.</ref> Polazio je senjsku klasičnu gimnaziju (1875. - 1883.) gdje zbog svoje buntovne naravi završivši gimnaziju nije maturirao. Završivši osmi razred 1883. godine dobio je Svjedodžbu koja je izdana [[27. srpnja]], a u kojoj ocijenjeno je kako je bio vladanja ''"prikorna radi nepokornosti i osornosti"''.<ref name="D.Jelčić">Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 12.</ref> Godine 1883. od [[1. listopada]], počeo je polaziti senjsku bogosloviju, a odatle je, [[29. listopada]], zagovorom biskupa [[Juraj Posilović|Jurja Posilovića]] poslan na teološki studij.<ref name="D.Jelčić"/> Elitni zavod [[Collegium Germanicum et Hungaricum|Germanico-Hungaricum]] u [[Rim]]u, gdje je imao postati svećenikom, napušta vrlo brzo, u svibnju [[1884.]] godine, jer ne osjeća u sebi svećenički poziv.<ref>Dubravko Jelčić, ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., {{ISBN|953-6308-56-8}}, str. 259. - 260.</ref> Ali je taj kratki boravak u "Vječnom gradu" ostavio trajni, neizbrisivi trag u njegovoj osjećajnosti i njegovu pjesništvu.<ref name="Jelčić-povijest-260">Dubravko Jelčić, ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., {{ISBN|953-6308-56-8}}, str. 260.</ref> Prijeko [[Zadar|Zadra]] došao je u Zagreb gdje je [[4. lipnja]] napisao molbu Zemaljskoj vladi za dopuštenje polaganja ispita zrelosti u senjskoj gimnaziji, no molba mu je odbijena na prijedlog ravnateljev.<ref name="D.Jelčić"/>

U [[Zagreb]]u [[1885.]] godine polazi i [[1886.]] godine završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne skupine. Dobio je, [[6. ožujka]],''"svjedodžbu osposobnicu"'' koja ga utvrđuje ''"osposobljenim za učitelja na gradjanskih školah, i to da može predavati: hrvatski i njemački jezik, zemljopis i povijest"''.<ref name="D.J.">Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 15.</ref> Iste godine odbijena mu je molba Visokoj zemaljskoj vladi u Zagrebu, poslana [[29. travnja]], za namještenje u svojstvu učitelja, te šalje novu molbu, [[6. svibnja]], za dopuštenje besplatnoga prakticiranja u senjskoj pučkoj školi. Do kraja tekuće školske godine bio je vježbenik-volonter u muškoj pučkoj školi u Senju.<ref name="D.J."/> Dana [[8. srpnja]] 1886. godine senjski gradski načelnik izdao mu je svjedodžbu da je ''"uopće uzornoga kako moralnoga tako i političkoga ponašanja"'' a kao prilogom i preporukom za ''"mjesto učitelja u trgovačkoj školi u Bosni i Hercegovini"''.<ref name="D.J."/> Odlazi službovati u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], jer u [[Károly Khuen-Héderváry|Khuenovoj]] Hrvatskoj za nj nije bilo kruha. [[Mostar]], [[Livno]], [[Bijeljina]], [[Sarajevo]]: to su njegove životne postaje, gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao.

[[Datoteka:Silvije strahimir kranjčević i gabrijela kašaj.jpg|minijatura|desno|200px|Kranjčević sa suprugom Gabrijelom (rođ. Kašaj)]]

U Sarajevu je punih osam godina ([[1895.]] – [[1903.]]) uređivao književni časopis ''[[Nada (časopis)|Nadu]]'', koji je izdavala [[Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine]]. Nominalni urednik bio je vladin savjetnik [[Kosta Hörmann]], čovjek širokih obzorja, dobročinitelj [[Antun Gustav Matoš|Matošev]], ali je stvarni urednik časopisa, Hörmannovim povjerenjem, bio Kranjčević. Uživao je zaista zavidnu slobodu i zahvaljujući njoj ''Nada'' je okupljala najuglednije hrvatske književnike i postala najvažniji književni časopis [[Hrvatska moderna|hrvatske moderne]].<ref name="Jelčić-povijest-263">Dubravko Jelčić, ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., {{ISBN|953-6308-56-8}}, str. 263.</ref> U njoj je objavio veći broj svojih književnih prikaza i ocjena, a neki od njih vidno nadilaze trenutne potrebe, zbog kojih su bili napisani.<ref name="Jelčić-povijest-263"/> Dana [[17. veljače]] [[1898.]] godine vjenčao se je s Gabrijelom (Elom) (rođ. Kašaj) učiteljicom [[Francuski jezik|francuskoga jezika]] u sarajevskoj djevojačkoj školi.

Oko [[1903.]] godine počeo je pobolijevati. Profesorom i ravnateljem Trgovačke škole imenovan je 1904. godine. Zbog kamenaca u mjehuru tri puta je operiran. Nakon neuspješna liječenja u Sarajevu u studenome [[1906.]] godine otišao je na liječenje u [[Beč]]. Dana [[15. studenoga]] 1906. godine biva primljen na liječenje u bečku Polikliniku, a [[23. studenoga]] iste godine operirali su mu kamence na mjehuru.<ref>Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 24. - 25.</ref> Dana [[7. siječnja]] [[1907.]] godine ustao je iz kreveta po prvi puta nakon operacije. Polikliniku je napustio u kolovozu 1907. godine ostavši u Beču nekoliko dana poradi oporavka. Potom se je [[12. kolovoza]] sa suprugom uputio u Sarajevo, prijeko Zagreba gdje su ostali nekoliko dana u posjeti kod [[Dušan Plavšić stariji|Dušana Plavšića]]. Po povratku u Sarajevo vratio se je ponovno na svoju službu u Trgovačkoj školi.<ref>Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 26.</ref>

Godine [[1908.]] Kranjčevićevi prijatelji proslavili su pjesnikovu literarnu 25. obljetnicu posebnim brojem [[Ademaga Mešić|Mešićeva]] ''[[Behar (časopis)|Behara]]'' koji je cijeli bio posvećen pjesniku.<ref>Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 26. - 27.</ref> Kranjčević je tada ležao bolestan u sarajevskoj bolnici i prijatelji mu donesoše svečani broj čitajući mu njemu posvećene pjesničke i prozaičke sastavke.<ref name="Kranjčević-27">Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 27.</ref> Nakon izlaska iz sarajevske bolnice boravio je u [[Kiseljak]]u na oporavku.<ref name="Kranjčević-27"/> Krajem rujna 1908. godine naglo je počeo slabiti.<ref name="Kranjčević-27"/>

Umro je u Sarajevu, 29. listopada 1908. godine, u 12,15 sati, u svome stanu.<ref name="Kranjčević-27"/> Pokopan je na na sarajevskom groblju sv. Josipa.<ref>[http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=39839&offset=3 Proslavljena svetkovina Svih svetih na groblju "Sv. Josip" u Sarajevu], ktabkbih.net, 1. studenoga 2013., pristupljeno 20. rujna 2018.</ref><ref name="AN.Š.">AN.Š., [http://www.infobiro.ba/article/496588 ''Oratorij “Mojsije“''], ''Oslobođenje'', 23. rujna 2008., infobiro.ba, pristupljeno 20. rujna 2018.</ref> Pokop mu je bio [[31. listopada]] 1908. godine.<ref name="Kranjčević-27"/> [[Hrvatsko kulturno društvo Napredak]] podiglo mu je nadgrobni spomenik, a na tome spomeniku kipar [[Rudolf Valdec]] uradio je [[Reljef (umjetnost)|reljef]] poznat pod nazivom ''Genij sputanih krila''.<ref name="AN.Š."/>

== Književno stvaralaštvo ==
[[Datoteka:Silvije Strahimir Kranjčević Sarajevo.jpg|thumb|desno|200px|Spomen-poprsje Kranjčeviću u Velikom parku u [[Sarajevo|Sarajevu]]]]
[[Datoteka:Spomenik S.S. Kranjcevicu-FFZG.JPG|minijatura|desno|200px|Spomenik Kranjčeviću pred Filozofskim fakultetom u Zagrebu, rad [[Tomislav Ostoja|Tomislava Ostoje]]]]
Počeo je pisati stihove još u gimnaziji.<ref name="Milan Grlović"/> Prvu pjesmu objavio je u pravaškome časopisu ''[[Hrvatska vila|Hrvatskoj vili]]'' (''Zavjet'', kolovoz [[1883.]] godine, potpisana pod šifrom ''Silv. Kr.''),<ref name="D.Jelčić"/> mjesec-dva prije odlaska u Rim. U uredništvu, koje tada već vodi [[Eugen Kumičić]], borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatog pjesnika dočekani su oduševljeno i proročanski: "Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!" Iz Rima šalje još dvije pjesme sušačkoj ''[[Sloboda (Zagreb)|Slobodi]]'' (''Pozdrav'' i ''Senju-gradu'', [[1884.]]), a vrativši se iz Rima objavljuje u ''[[Vijenac (časopis)|Viencu]]'' značajnu pjesmu ''Noć na Foru'' i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku ''Bugarkinje'' ([[1884.]]). Tako je za samo godinu dana obilježio prostor svoga pjesništva i najavio svoj pjesnički put: punih dvadeset i pet godina, od ''Zavjeta'' 1883. godine do ''Hristove slike'' u ''[[Savremenik]]u'' [[1908.]] godine, teći će crtom koju definiraju tri uporišne točke: Domovina - Čovjek - Bog. Dosljedno na toj crti, Kranjčević se nije mijenjao nego rastao i sazrijevao.

''Bugarkinje'' su bile dočekane s naglašenim priznanjima.<ref name="Jelčić-povijest-260"/> [[Milivoj Šrepel]] napisao je o njima prvu kritiku u ''Viencu'', s puno izričitih pohvala, predvidjevši da na putu koji pjesnika čeka "umjesto lovora raste gorki pelin, pa se zato i u njegovu stvaralaštvu često javlja britki sarkazam i hladna ironija"<ref>Šrepel</ref>. Sve su ove oznake ([[sarkazam]], [[ironija]], gorki pelin) bile izvanredno točne; ali, da su ''Bugarkinje'' predstavile Kranjčevića kao autentičnog "barjaktara slobode", kako je poslije malo bombastično rekao [[Miroslav Krleža|Krleža]]<ref name="Hrvatski biografski leksikon">Hrvatski biografski leksikon</ref>; da su one bile kompletan program i pjesnički i politički, u kome je posvetna pjesma [[August Šenoa|Šenoi]] jasno izražen pjesnički [[credo]] dok su pjesme ''Hrvatskoj'', ''Narodu'' i ''Radniku'' tri stožera pjesnikova nacionalnog i političkog uvjerenja, pravaškog i svehrvatskog; da je u takvu pjesničkom konceptu ''poete vatesa'' korijen Kranjčevićeve patetike i smisao njegove malo podignute retoričnosti, ali i snaga uzgona koja ga je digla do univerzalnosti i kozmičke svijesti; i da je u tome sav profetizam i gorčina ove poezije, pa i njezin makabrizam, a da je upravo to, po riječima [[Ivo Frangeš|Ive Frangeša]], razlikovalo pjesništvo mladoga Kranjčevića od rodoljubno-deklarativne i ljubavno-romantične poezije [[August Harambašić|Harambašićeve]], sve se to raspoznalo nešto kasnije.<ref>Dubravko Jelčić, ''Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne'', Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., {{ISBN|953-6308-56-8}}, str. 260. - 261.</ref>

Do iduće njegove zbirke (''Izabrane pjesme'', [[1898.]]) proći će više od deset godina, od nje do sljedeće (''Trzaji'', [[1902.]]) jos četiri, a onda još šest do posljednje (''Pjesme'', [[1908.]]). Sve one potvrđuju, da su godine provedene u Bijeljini ([[1888.]] – [[1892.]]) i drugi put u Livnu (1892.-[[1893.]]) bile njegovo najplodnije razdoblje pune pjesničke zrelosti. Tada nastaju znamenite pjesme ''Ditiramb'', ''Angelus'', ''Iza spuštenijeh trepavica'' ([[1892.]]), ''Mojsije''{{fusg|1}}, ''Lucida intervalla'' ([[1893.]]), a zatim i ''Mramorna Venus'' ([[1894.]]), ''Anđeo bola'', ''Heronejski lav'' ([[1895.]]), ''Misao svijeta'', ''Zadnji Adam'' ([[1896.]]), ''Resurrectio'', ''Moj dom'' ([[1897.]]), ''Sveljudski hram'' ([[1901.]]) i druge. Ako je osamdesetih godina hrvatskom književnošću dominirala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjčevićevu pjesništvu, koje u posljednjem desetljeću [[19. stoljeće|19. stoljeća]] dostiže svoj zenit. Bilo je kritičara koji su vidjeli taj zenit u misaonosti Kranjčevićeve poezije i njezinu zaletu u kozmički beskraj, pa su ga neki i nazivali - sasvim pogrešno, uostalom filozofskim pjesnikom. A on to nije bio. Svaka filozofičnost predpostavlja neki sustav, a u Kranjčevićevoj poeziji nema ni jedinstvenog misaonog sustava ni razvijena programa: ni političkog ni nacionalnog ni filozofskog. Ni pjesničkog! Njegove misli, gledane kao filozofija, nisu ni osobito nove ni naročito duboke. A ipak nas osvajaju, jer su izražene pjesnički, jer su pretočene u pjesmu, jer su poezija.

Kao pjesnika zanimale su ga sve brige i tegobe njegova naroda, a izražavao ih je uz pomoć [[Biblija|biblijskih]] i [[Antika|antičkih]] parabola, simbola iz povijesti [[Kršćanstvo|kršćanstva]] i [[Židovi|židovskog]] naroda; njihovom je [[Alegorija|alegoričnošću]] odijevao temeljna ljudska pitanja o [[svemir]]u, o životu, o neskladu ideala i zbilje, o svrsi čovjeka i prirode, o vjeri, o Crkvi, o Bogu, o smrti, o ljubavi i suzi, o grijehu i o sreći, o pravdi, o slobodi - o pitanjima koja bi inače bila više nego obična; o [[Tragikomedija|tragikomediji]] svijeta, za koji ni on, kao ni njegova velika pjesnička simpatija [[Heinrich Heine|Heine]], nije uvijek pravo znao, je li bolnica ili umobolnica. Svemirske vizije koje otkriva njegova poezija izrasle su iz mračne stvarnosti khuenovske Hrvatske. Sve patnje što su ih trpjeli njegova pogažena domovina i njegov poniženi narod doživljavao je [[Ante Starčević|starčevićanskim]] očajavanjem i proživljavao svojim pjesničkim senzibilitetom tako intenzivno, da je njihov domet prelazio granice zemaljske stvarnosti. Kozmička dimenzija njegova pjesništva, o kojoj se toliko govorilo i nagađalo, suvislo i nesuvislo, nije zapravo ništa drugo nego bolni odjek i projekcija hrvatske nesreće. Ona proizlazi iz nesklada svijeta - i u neskladu svijeta završava.

Prevodio je s [[Njemački jezik|njemačkog]] i [[Engleski jezik|engleskog jezika]], a njegova djela prevedena su na [[Bugarski jezik|bugarski]], [[Češki jezik|češki]], [[esperanto]], [[Francuski jezik|francuski]], [[Mađarski jezik|mađarski]], [[Makedonski jezik|makedonski]], njemački, [[Poljski jezik|poljski]], [[Ruski jezik|ruski]], [[Slovački jezik|slovački]], [[Slovenski jezik|slovenski]] i [[talijanski jezik]].<ref name="Hrvatski biografski leksikon"/>

== Djela ==
=== Pjesništvo ===
Kranjčevićev pjesnički opus sastoji se od 421 objavljene pjesme. Glavnina je objavljena u četiri zbirke pjesama, dok su neke objavljene posmrtno u izborima pjesama.<ref name="Hrvatski biografski leksikon"/>

==== Zbirke pjesama ====
* ''Bugarkinje'', Troškom i tiskom Marijana Župana, Senj, 1885.
* ''Izabrane pjesme'', Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1898.
* ''Trzaji'', Tisak i naklada N. Pissenbergera i J. Schnürmachera komanditnog društva, [[Tuzla|Donja Tuzla]], 1902.
* ''Pjesme'', Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1908.{{fusg|2}}

=== Proza ===
Prozni radovi tiskani su mu posmrtno u zbirci ''Pjesnička proza'' (1912.). Kranjčevićeva proza nije toliko značajna kao pjesništvo, a u opusu se ističu kratke priče ''Prvi honorar'', ''Žena'', ''Tko će osloboditi narod...?'', ''Priča iz pradavnih dana'', te osobito [[oratorij]] ''Prvi grijeh'' kojeg je napisao [[1893.]] godine.<ref>Hrvatska enciklopedija</ref>. Oratorij je [[1907.]] godine uglazbio [[Ivan Zajc]].

=== Drama ===
Iza Kranjčevića u rukopisu ostao je nacrt i prvi prizori aktualne društvene drame ''Za drugoga'', a po tome nacrtu je, po želji njegove supruge Gabrijele, [[Milan Ogrizović]] napisao dramu koju je [[1910.]] godine ponudio zagrebačkome teatru, no cenzura ju nije propustila.<ref name="Kranjčević">Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 28.</ref>

=== Izabrana i sabrana djela ===
* ''Djela'', priredio [[Branimir Livadić]], Minerva, Nakladna knjižara d. d., Zagreb, 1933. - 1934.
** Svezak I: Za narod, 1933.
** Svezak II: Za čovjeka, 1934.
** Svezak III: Pred vizijama, 1934.
** Svezak IV: Kroz život i djelo, 1934.
* ''Sabrana djela'', JAZU, Zagreb, 1958. – 1967., kanonsko su kritičko izdanje Kranjčevićeva opusa.<ref name="Hrvatski biografski leksikon"/>
** Svezak I: Pjesme I, uredio [[Dragutin Tadijanović]], 1958.
** Svezak II: Pjesme II, uredio Dragutin Tadijanović, 1958.
** Svezak III: Proza, uredio Ivo Frangeš, 1967.<ref>Dubravko Jelčić, ''Kranjčević'', Biblioteka Portreti, Globus, Zagreb, 1984., str. 249.</ref>

== Spomen ==
* U [[Muzej književnosti i kazališne umjetnosti Bosne i Hercegovine|Muzeju književnosti i kazališne umjetnosti Bosne i Hercegovine]] u Sarajevu nalazi se njegova spomen-soba s većim dijelom njegove književne ostavštine.<ref>Mušović</ref> Dijelovi ostavštine čuvaju se i u Zagrebu (Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, NSK).
* Njegova digitalizirana ostavština objavljena je na međumrežju (www.sskranjcevic.hr). 
* O njemu su priređene izložbe u Zagrebu [[1958.]] (Institut za književnost JAZU) i Sarajevu [[1988.]] godine (MKKU).
* Po njegovu liku izrađeni su portretna maska ([[Ivan Meštrović]], 1907.), skica za spomenik ([[Ivan Kožarić]], 1959.), portretne skulpture ([[Vanja Radauš]], 1961.; [[Zvonimir Kamenar]], 1978.), 
* U Zagrebu mu je podignut spomenik ispred Filozofskoga fakulteta ([[Tomislav Ostoja]], 1962.) i postavljeno poprsje ispred osnovne škole u Bogišićevoj ulici, kbr. 13 (Ksenija Kantoci). Njegove portrete u ulju naslikali su [[Bela Čikoš Sesija]], 1908. i [[Miljenko Stančić]], 1961.).
* Njegov lik je na poštanskoj marki koju je izdala [[Hrvatska pošta]] u seriji ''Znameniti Hrvati'', 2008. godine.<ref>[https://www.posta.hr/pregled-postanskih-maraka/195?m=1554 Znameniti Hrvati - Silvije Strahimir Kranjčević], posta.hr, pristupljeno 20. rujna 2018.</ref>

== Napomene ==
#{{fusd|1}}Kranjčević je bio strastveni pravaš - borio se za samostalnost hrvatske države, pa je tako u njegovoj epskoj pjesmi ''Mojsije'' lik Mojsija simbol [[Ante Starčević]]a (začetnika pravaša), a nezahvalni Židovi koji se klanjaju zlatnom teletu simbol su Hrvata koji se priklanjaju Mađarskoj ili Austriji.
#{{fusd|2}} Knjiga je izašla u drugoj polovici [[1909.]] godine, ''"iako je na njoj označena [[1908.]] kao godina izdanja"''.<ref name="Kranjčević"/>

== Izvori ==
=== Bilješke ===
{{izvori|2}}
=== Literatura ===
* [[Hrvatski biografski leksikon]]: [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6980 Kranjčević, Silvije Strahimir], [[Dubravko Jelčić]], Mladena Tkalčević (2013.), pristupljeno 29. listopada 2015.
* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]: [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33731 Kranjčević, Silvije Strahimir], pristupljeno 29. listopada 2015.
* Nedim Mušović, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=114257 ''Spomen-soba Silvija Strahimira Kranjčevića''], ''Muzeologija'', br. 43/44. Prosinac 2007., pristupljeno 29. listopada 2015.
* [[Milivoj Šrepel]], [http://www.matica.hr/vijenac/556/Bugarkinje/ ''Bugarkinje''], ''[[Vijenac (časopis)|Vienac]]'', XVII 1885., br. 33, str. 522. – 525., pristupljeno 29. listopada 2015.

== Vanjske poveznice ==
{{Wikizvor autor}}
{{commonscat|Silvije Strahimir Kranjčević}}
{{wikicitat}}
* [http://www.sskranjcevic.hr/ Silvije Strahimir Kranjčević], stranice posvećenu životu, djelu i ostavštini Silvija Strahimira Kranjčevića
* [http://212.92.192.228/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1911_04__533.pdf † Ela Kranjčević], ''[[Hrvatska rieč]]'', br. 533, Šibenik, str. 2., 8. travnja 1911.
* [http://virtualna.nsk.hr/bugari/bugarkinje-silvije-strahimir-kranjcevic/ ''Bugarkinje''], nsk.hr 
* [http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Kranj2.htm Silvije Strahimir Kranjčević: Izabrane pjesme (1898.)], dzs.ffzg.unizg.hr
* [https://www.hkv.hr/hkvpedija/poezija/16203-silvije-strahimir-kranjcevic-moj-dom.html Silvije Strahimir Kranjčević: Moj dom], hkv.hr, 2. studenoga 2013.
* Dragomir Babić, [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=108586 ''Senj u Kranjčevićevu pjesništvu kao projekcija nekih od njegovih najbitnijih poruka''] // ''Senjski zbornik: prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu'', sv. 21, br. 1. Studeni 1994.
* Dubravko Jelčić, [http://www.matica.hr/hr/480/kranjcevic-u-bosni-i-hercegovini-25641/ ''Kranjčević u Bosni i Hercegovini. Dvadeset i dvije godine: 1886–1908.''], [http://www.matica.hr/hr/480/r/Tema%20broja:%20Silvije%20Strahimir%20Kranj%C4%8Devi%C4%87/ Tema broja: Silvije Strahimir Kranjčević], ''[[Hrvatska revija]]'', 1, 2016.
* [[Božidar Petrač]], [https://hrcak.srce.hr/85497 ''Socijalna poezija Silvija Strahimira Kranjčevića''] // ''Crkva u svijetu'', sv. 24, br. 1. Ožujak 1989. 
* Ivan Grgat, [https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A1770/datastream/PDF/view ''Religijsko pjesništvo Silvija Strahimira Kranjčevića''], Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Filozofski fakultet, 2017.

{{Književnici realizma}}
{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Kranjčević, Silvije Strahimir}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Senj]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]