Vidi kôd stranice Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija

<!--'''Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija'''-->{{izdvojeni članak|ožujak 2014.}}
{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime= Kraljevina Hrvatska i Slavonija
|hr_ime = Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
|izvorno_ime = <small>''Horvát-Szlavónorság''</small><br><small>''Königreich Kroatien und Slawonien''</small>
|genitiv=Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
|status           =  samosvojno kraljevstvo
|status_tekst     = Politički narod sa zasebnim teritorijem<ref>[[s:Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodba]]{{citat| čl. 59. Obzirom na to, da su kraljevine Hrvatska i Slavonija politički narod, imajući posebni svoj teritorij i u pogledu nutarnjih svojih poslovah vlastito zakonodavstvo i autonomnu vladu, ustanovljuje se nadalje; da se zastupnici istih kraljevinah tako na zajedničkom saboru kako i u delegaciji mogu služiti i jezikom hrvatskim.}}</ref><br>Dio [[Zemlje Krune sv. Stjepana|državne zajednice Hrvatske i Ugarske]]<ref name="Heka (2017)"/>
|kontinent   = Europa
|država    = Austro-Ugarska Monarhija
|godina_start  = [[1868.]]
|godina_kraj   = [[1918.]]
|događaj_start = [[Hrvatsko-ugarska nagodba]]
|era = 
|datum_start  = 24. rujna 1868.
|događaj_kraj      = [[Odluka Hrvatskog sabora 1918.|Sabor proglašava nezavisnost]]
|datum_kraj = [[Odluka Hrvatskog sabora 1918.|29. listopada 1918.]]
|događaj1      = Razvojačenje [[Vojna krajina|Vojne krajine]]
|datum_događaj1 =15. srpnja 1881.
|događaj2      =
|datum_događaj2 =
|događaj3      =
|datum_događaj3 =
|događaj_poslije  =
|datum_poslije   =
|fusnote = 
|carstvo          = 
|vlada_tip        = Parlamentarna i ustavna monarhija
|
|p1          = Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima
|flag_p1     = Flag of the Kingdom of Croatia (Habsburg).svg
|p2          = Kraljevina Slavonija
|flag_p2     = Flag of the Kingdom of Slavonia.svg
|p3          = Kraljevina Dalmacija
|flag_p3     = Flag of the Kingdom of Dalmatia.svg
|s1 = Država Slovenaca, Hrvata i Srba
|flag_s1 = Flag of the State of Slovenes, Croats and Serbs.svg
|zastava  = Flag of Croatia-Slavonia with CoA.svg
|zastava_tip        = [[Zastava Hrvatske|Zastava]]
|grb  = Coa Croatia Country History (with crown) (1868-1918).svg
|grb_i      = 
|grb_tip  = [[Hrvatski grb|Grb]]
|mapa   = Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia 1868-1918.png
|mapa_opis = 1868. – 1918. Trojedna Kraljevina. Administrativno područje (tamno zeleno), de jure dio Trojedinice (svijetlo zelena), zajednička hrvatsko-ugarska uprava (žuta)
|glavni_grad     = [[Zagreb]]
|himna = ''[[Carevka]]''<br>''[[Lijepa naša]]'' (neslužbena)<ref name="obiljezja"/>
|jezik = [[hrvatski]] (službeni)<ref>Hrvatsko-ugarska nagodba, članak 55.</ref>
|valuta         = Forinta/Gulden<br><small>(1868–1892)</small><br>[[Austro-ugarska kruna|Kruna]]<br><small>(1892–1918)</small>
|vođa1            = [[Franjo Josip I.]]
|godina_vođa1     = 1868. – 1916.
|vođa2            = [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.]]
|godina_vođa2     = 1916. – 1918.
|titula_vođa      = [[Kralj]]
|zamjenik1        = [[Antun Mihalović]] (zadnji)
|godina_zamjenik1 = 1917. – 1918.
|titula_zamjenik  = [[Ban]]
|
|stat_godina1   = 1880.
|stat_godina2   = 1910.
|stat_površina1   = 19253.74
|stat_površina2   = 42541
|stat_pop2    = 2621954
|internet = 
|vjera = [[Katolička Crkva|katolicizam]]
|vremenska_zona = 
}}
'''Kraljevina Hrvatska i Slavonija''' ([[mađarski jezik|mađ.]] ''Horvát-Szlavónorság'';<ref name="pallas">[http://mek.oszk.hu/00000/00060/html/049/pc004915.html A Pallas nagy lexikona, Horvát-Szlavonország ]</ref> [[Njemački jezik|njem.]] ''Königreich Kroatien und Slawonien'') bila je samosvojno kraljevstvo unutar [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]]. Njezin je službeni naziv bio '''Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija''' ili neslužbenije '''Trojednica'''. Nastala je 1868. [[Hrvatsko-ugarska nagodba|nagodbom s Ugarskom]], kojom je Trojednica definirana kao [[Nacija|politički narod]] sa zasebnim pripadajućim teritorijem, koji s [[Kraljevina Ugarska|Ugarskom]]<ref name="Heka (2017)">[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=271819 László Heka: ANALIZA AUSTRO-UGARSKE I HRVATSKO-UGARSKE NAGODBE (U POVODU 150. OBLJETNICE AUSTRO-UGARSKE NAGODBE), Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 38. No. 2. Srpanj 2017.]{{citat| Imajući u vidu kako hrvatska stručna javnost nema cjelovit uvid u stajališta mađarske pravnopovijesne znanosti o ovome pitanju, to smo slobodni nešto šire elaborirati mađarsko gledište. Radi otklanjanja nekih dvojbi koje bi čitatelj mogao imati zbog razlika u pojedinim nazivima, napominjemo da se u mađarskom jeziku mađarska strana dvojne monarhije uvijek i isključivo naziva Mađarska (Magyarország), dok se kod slavenskih naroda (Hrvati, Srbi, Slovaci) pravi razlika između Ugarske (to su Zemlje krune svetog Stjepana, koji naziv se u mađarskim izvorima koristi uglavnom kao svečano ime države) i Mađarske (dakle bez Hrvatske).| Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 38. No. 2. 2017. str. 856.}}</ref>    stupa u [[Translajtanija|državnu zajednicu]]. Premda je Nagodbom Hrvatskoj zajamčena široka unutarnja autonomija sa značajkama državnosti, u stvarnosti je hrvatska kontrola nad ključnim stvarima poput poreznih i vojnih pitanja bila minimalna.<ref name="hun">{{cite web
| url = http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26523
| title = Hrvatsko-ugarska nagodba
| work = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]
| accessdate = 2014-03-20
}}</ref><ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/681041/Nagodba "Nagodba."] Encyclopaedia Britannica. Encyclopaedia Britannica Online Academic Edition. Encyclopædia Britannica Inc., 2014. Web. 19 Mar. 2014.</ref> Kroz različita tumačenja i sustavnim kršenjem Nagodbe, ugarska strana pokušavala je kontrolirati hrvatsku autonomiju, što je rezultiralo brojnim sporovima.<ref name="hun"/>

Iako su Hrvatska i Slavonija fizički bile odvojene od [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacije]], koja je bila u austrijskom dijelu Monarhije, Dalmacija je Nagodbom priznata kao sastavni dio Trojedne Kraljevine, što je krunidbenom zavjernicom jamčio i kralj,<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1869&page=32&size=45 Zak. čl. (II. 1867.) O uzakonjenju kraljevske zavjernice, što ju je Njeg. kralj. Veličanstvo prije posvete i krunidbe izdalo. i kraljevske zakletve, koju je prigodom krunisanja položilo]{{citat|§. 1. Sveto i nepovredimo obdržavat ćemo, a kraljevskom Našom moći i po drugih obdržavati dati nasljedbu na kraljevski prestol, ustanovljenu u 1. i 2. članku god. 1723.; krunitbu, po propisu članka 8. god. 1791. obavljat se imajuću; prava, ustav, zakonitu neodvisnost, slobodu i zemljištnu cjelovitost Ugarske i posestrimih joj kraljevinah; — sveto i strogo ćemo obdržavati sve u istih zemljah i kraljevinah zakonito postojeće sloboštine, povelje, zakonske običaje i dosad po zemaljskih saborih stvorene, to po slavnih Naših predjih, krunisanih Ugarske kraljevih posvećene, kakono i odsad po zemaljskih saborih stvoriti i po Nas, kao krunjenom kralju, posvetiti se imajuće zakone u svih njihovih točkah, člancih i zaporkah, tako, kako što će istih smisao i uporaba obćim suglasjem kralja i zemaljskoga sabora ustanovljeni biti; izuzevši ipak dokinutu onu zaporku zakona blagopočinuvšega kralja Andrije II. od god. 1222., počamši od riečih : "Quodsi vero nos" sve do onih riečih "in perpetuam facultatem". Za obezbiedjenje svega toga služit će i ona Naša kraljevska zakletva, što ćemo ju vrhu sadržaja ovoga Našega kraljevskoga pisma na osnovu riečih krunitbene zakletve slavnoga Nam predšastnika Ferdinanda I. prigodom krunitbe Naše položiti. .. 
§. 3. Sve one strane i pokrajine Ugarske i posestrimih joj kraljevinah, što su već natrag stečene, pa i one, što će božjom pomoćju odsele biti natrag pribavljene, pripojit ćemo u smislu krunitbene Naše zakletve rečenoj zemlji i posestrimim joj kraljevinam.| Krunidbena zavjernica Franje Josipa I., Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hervatsku i Slavoniju, 1869. kom. I-VIII. str. 14-17, Zagreb 1870.}}</ref> 
<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=19170304&seite=00000101  Zak. čl. III. : 1917. zajedničkog ugarsko-hrvatskog državnog sabora, kojim se kraljevska zavjernica, što ju je Njegovo Veličanstvo kralj izdao zemlji prije Svoje sretne posvete i krunisanja, te kraljevska zakletva, što ju je položio prigodom krunisanja, uvršćuju medju zakone države]{{citat|§. 1. Sveto i nepovredimo obdržavat ćemo, a kraljevskom Našom moći i po drugih obdržavati dati nasljedbu na kraljevski prestol, ustanovljenu u zakonskom članku 1. i 2. članku god. 1723.; – krunisanje koje se ima obaviti u smislu zakonskog članka 3. godine 1791.; – prava, ustav, zakonitu neodvisnost, slobodu i zemljišnu cjelovitost Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a isto tako cjelokupnost i zemaljski ustav kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije , koje s kraljevinom Ugarskom sačinjavaju jednu te istu državnu zajednicu. Sveto i strogo obdržavat ćemo, a kraljevskom Našom moći i po drugima obdržavati dati zakonito postojeće sloboštine, povlastice, zakonske običaje i dosad po saborima stvorene i po slavnim Našim predjima, krunisanim Ugarske Kraljevima posvećene, kakono i one, što će i odsada po saborima stvoriti i po Nama kao krunjenom Kralju ugarskom posvetiti zakone Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u svih njihovih točkama, člancima i zaporkama tako, kako što će njihov smisao i uporaba zajedničkim suglasjem kralja i sabora ustanovljeni biti; izuzevši ipak dokinutu onu zaporku zakona blagopopokojnoga Andrije II. od god. 1222., počevši od riječi: "Quodsi vero nos" sve do onih riječi "in perpetuam facultatem". Za obezbjedjenje svega toga služit će i ona kraljevska zakletva Naša, što ćemo ju po sadržaja ove Naše kraljevske zavjernice na osnovu riječi krunidbene zakletve slavnoga Nam predšastnika Ferdinanda I. prigodom krunisanja Našega položiti. ... 
§. 3. Sve one strane i pripadnosti Ugarske te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije  što su već natrag stečene, pa i one, što će božjom pomoćju odsele biti natrag pribavljene, pripojit ćemo u smislu krunitbene Naše zakletve rečenim kraljevinama.| Krunidbena zavjernica Karla IV. Zbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, kom. V. str. 101-105., Zagreb 1917.}}</ref> te ju je zato i nosila u svom imenu, naslovu bana i grbu. Zemljom su u autonomnim poslovima upravljali [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Vlada]], [[Ban]] i [[Sabor]]. [[29. listopada]] [[1918.]], prilikom [[Raspad Austro-Ugarske|raspada Monarhije]], Kraljevina je proglasila nezavisnost i istovremeno stupila u novoosnovanu [[Država SHS|Državu SHS]].

== Ime ==
Hrvatska je tijekom 19. stoljeća nazivana različitim imenima. Iako je [[Hrvatski sabor]] nosio naziv sabora Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije još od [[1681.]], tek početkom 19. stoljeća, usporedno sa zahtjevima za ostvarivanjem jedinstva hrvatskih zemalja i procesom gradnja moderne nacije, jača upotreba naziva ''Trojedne kraljevine''.<ref>{{cite web
| url = http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62423
| title = Trojedna kraljevina
| work = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]
| accessdate = 2014-03-13
}}</ref> Nakon 1868. naziv ''Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija'', kako se po nagodbi Hrvatska službeno zvala,<ref>[[s:Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodba]], čl. 1</ref> nakon 1868. zamijenjen je službeno postavljanjem Dalmacije na zadnje mjesto:<ref>Gross, 7.</ref> Sabor se nazivao Saborom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,<ref>[http://books.google.hr/books?id=-3kyAQAAMAAJ&hl=hr&source=gbs_navlinks_s Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, godina 1881.–1884., II Svezak], Tiskara "Narodnih novinah", Zagreb, 1884.</ref> kao i vlada ([[#Sudstvo|vidi putovnicu dolje]]).<ref name="putovnica"/>

U Mađarskoj se izraz "kraljevina"<ref>ugarska verzija Hrvatsko-ugarske nagodbe izdana i sankcionirana na mađarskom jeziku ne imenuje niti Ugarsku niti Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju kraljevinama, već umjesto kraljevine koristi termin "ország (zemlja)" tj "országok (zemlje)", a nagodbu sklapaju dva parlamenta (országgyűlés), obje verzije nagodbe su primile kraljevu sankciju te pravno bile jednakovrijedne, vidi: [https://net.jogtar.hu/getpdf?docid=86800030.TV&targetdate=&printTitle=1868.+%C3%A9vi+XXX.+t%C3%B6rv%C3%A9nycikk&referer=1000ev 1868. évi XXX. törvénycikk (zakonski čl. XXX. 1868.)]{{citat| 1. § Magyarország s Horvát-, Szlavon- és Dalmátországok egy és ugyanazon állami közösséget képeznek, mind az Ő Felsége uralkodása alatt álló többi országok, mind más országok irányában.| usporedi čl. 1. hrvatske verzije [[s:Hrvatsko-ugarska nagodba|nagodbe]]: §. 1. Kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem i kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sačinjavaju jednu te istu državnu zajednicu tako napram ostalim pod vladom Nj. Veličanstva stojećim zemljam, kao što i napram inim državam.}}</ref> redovito izostavljao iz naziva koji je najčešće glasio ''Hrvatska i Slavonija'' ili ''Hrvatska, Slavonija i Dalmacija''. Kada se pak, radilo o ispravama koje je izdavao bečki Dvor, tada je redoslijed bio ''Dalmacija, Hrvatska i Slavonija''. Naime, po naputku [[kancelar]]a [[Friedrich Ferdinand von Beust|Beusta]] [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] se trebala spominjati na prvomu mjestu kako bi ju se razlikovalo od Hrvatske i Slavonije te na taj način lakše istaknula njezina pripadnost Austriji.<ref>Heka, str. 939., bilj. 38</ref>

U [[Hrvatska historiografija|hrvatskoj historiografiji]] obično se naziva ''Hrvatska i Slavonija'', ''[[Banska Hrvatska]]'', a zabilježen je i naziv ''Nagodbena Hrvatska''.<ref>Šarinić, Josip (1972.): [http://books.google.com/books/about/Nagodbena_Hrvatska.html?id=RSIiAAAAMAAJ ''Nagodbena Hrvatska: Postanak i osnove ustavne organizacije'']</ref> Prema [[Opća i nacionalna enciklopedija|Općoj i nacionalnoj enciklopediji]], Hrvatska i Slavonija, naziv je za hrvatske zemlje pod vlašću [[hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]] i [[ban]]a; javlja se nakon uvođenja hrvatskoga jezika u javni život (1847.). Oblik Hrvatska i Slavonija ozakonjen je [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarskom nagodbom]] (1868.), ali se službeno i dalje sve do 1918. rabio naziv Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] – [http://proleksis.lzmk.hr/27198/ Hrvatska i Slavonija] 8. kolvooza 2014.</ref>
[[Datoteka:Kraljevina Hrvatska i Slavonija.jpg|200px|minijatura|desno|Kraljevina Hrvatska i Slavonija 1881. – 1918.]]

== Teritorij ==

Kraljevina Hrvatska i Slavonija uključivala je središnje i sjeverne dijelove današnje [[Hrvatska|Hrvatske]] bez [[Međimurje|Međimurja]] i [[Baranja|Baranje]], koji su pripadali Ugarskoj, kao i [[Corpus separatum|Rijeke]], koja je posebnim [[Riječka krpica|aneksom]]<ref name="riječka krpica">[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1868&page=134&size=45 Hrvatsko-ugarska nagodba]{{citat|§. 66. U smislu prijašnjega paragrafa priznavaju se kao k teritoriju kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije spadajući: Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kotarom bakarski pada županiji riečkoj, s izuzećem grada i kotara riečkoga, koji grad, luka i kotar sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tielo (separatum sacrae regni coronae adnexum corpus) i glede kojega kao taktova, posebne autonomije i na nju protežućih se zakonodavnih i upravnih odnošaja uredjenja, imat će se putem odborskih razprava izmedju sabora kraljevine Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rieke obće sporazumljenje postići.| Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za god. 1868. (Komad I–VI., br. 1–19.) str. 124.}}</ref> [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] izravno podređena Budimpešti. Unutar Kraljevine Hrvatske i Slavonije bio je i istočni dio [[Srijem]]a do [[Zemun]]a koji je danas u [[Vojvodina|Vojvodini]] ([[Srbija]]). 1881. razvojačena je cijela [[Vojna krajina]] te je u potpunosti proširena nadležnost [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|kraljevske zemaljske vlade]] i sabora nad razvojačenim teritorijima. Suprotno od uvriježenih mišljenja teritoriji vojnih krajina nisu nikada izuzeti iz sastava kraljevina<ref>[http://real-r.mtak.hu/245/1/Untitled.FR11.pdf Matej Bel (1762): Compendiolum regnorum Slavoniae, Croatiae, Dalmatiae, Galliciae, et Lodomeriae, Magnique Principatus Transilvaniae Geographicum : supplementis et notis brevibus illustratum]{{citat|§. 12. Croatia, Croatien, Horvath Orszag, a Drauo amne, ad mare Adriaticum, inter Slauoniam, atque Bosniam, in ortu Stiriam, item et Carnioliam, in occasu, per Pannoniae interamnensis, ac Illyrici partem protracta, trifariamm diuiditur, et quidem.
1.) Pro fitus ratione, in Croatiam Cis-Suanam, et Trans-Suanam.
2.) Pro Imperii diuersitate: in Croatiam Hungaricam, et Turcicam
3.) Pro administrationis modo, in Croatia banalem et militarem.

§. 13. Croatia Cis-Savana, quae est Slauonia superior, in occasum, in Stiriam versus retrusa, et in banalem, atque militarem distincta, comitatibus III et praefectura militari I. absoluitur...

§. 14. Croatia Trans-Sauana, seu Croatia propria, a Sauo amne, ad Dalmatiam et a Carniolia, ad Bosniam extensa, in regiones duas, Hungaricam, atque Turcicam dispescitur.

§. 15. Hvungarica Croatia, pro administrationis ratione in banalem et militarem distincta, cis Vnnam amnet fedet| 1762. str. 30., 41. }}</ref> , već ih je kralj sukladno svojim kraljevskim prerogativima<ref name="Carska odluka od 7. travnja 1850."/> – podjele privilegija i vođenja vojnih poslova – izuzeo iz nadležnosti staleških tijela kraljevina. Kraljevine su time bile podijeljene na svoj provincijalni i vojni dio, no teritorijalni opseg kraljevina i pripadnost vojnih krajina kraljevinama je uvijek bila potvrđena kraljevskim aktima<ref name="Carska odluka od 7. travnja 1850.">[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1850&page=55&size=45 Carska odluka od 7. travnja 1850.]{{citat|Zavod krajine vojničke udèržan je dèržavnim ustavom unutar svoga dosadanjega zemljišnoga prostora, a Mi priudèržavamo Sebi, po mieri§. 75 dèržavnoga ustava i ručnoga Našega pisma od 31. ožujka 1849 uredit ga do skora osobitim statutom tako, da će hèrvatsko-slavonska vojnička Krajina kao i do sada ostati u savezu sa svojom materom zemljom Hèrvatskom i Slavoniom, i da će ujedno sačinjat jednu zemlju, nu s razlučenim provincialnim i vojničkim upravljanjem, i s razlučenim zastupanjem.| Zemaljsko-zakonski i vladin listu za krunovinu Hèrvatsku i Slavoniu, 1850. tečaj pèrvi, od 26. lipnja do 31. prosinca 1850. Komad I. str. 35.}}</ref>, a posljednji puta i Nagodbom 1868.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1868&page=134&size=45 Hrvatsko-ugarska nagodba]{{citat|§. 66. U smislu prijašnjega paragrafa priznavaju se kao k teritoriju kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije spadajući:
Sve ono zemljište, koje sada skupa s gradom i kotarom bakarski pada županiji riečkoj, s izuzećem grada i kotara riečkoga, koji grad, luka i kotar sačinjavaju posebno s ugarskom krunom spojeno tielo (separatum sacrae regni coronae adnexum corpus) i glede kojega kao taktova, posebne autonomije i na nju protežućih se zakonodavnih i upravnih odnošaja uredjenja, imat će se putem odborskih razprava izmedju sabora kraljevine Ugarske i sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rieke obće sporazumljenje postići. županija zagrebačka sa gradovi Zagrebom i Karlovcem; županija varaždinska sa gradom Varaždinom; županija križevačka s gradovi Križevci i Koprivnicom; županija požeška sa gradom Požegom; županija virovitička sa gradom Osiekom; županija sriemska. 
Nadalje sliedeće krajiške pukovnije: Lička. Otočka. Ogulinska. Slunjska. Banovačka prva. Banovačka druga. Varaždinsko-Križevačka. Varaždinsko-Gjurgjevačka. Gradiškanska. Brodska. Petrovaradinska. Napokon: Sadašnja Dalmacija.| Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za god. 1868. (Komad I–VI., br. 1–19.) str. 124.}}</ref> vojne krajine su priznate kao sastavni dio kraljevine.

Iako [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacija]] stvarno nije bila sjedinjena s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom, već je bila austrijska [[Krunske zemlje|krunska zemlja]], ona je oduvijek pravno bila sastavni dio Trojedne Kraljevine koja ju je zato i nosila u svome imenu, kao i u imenu [[sabor]]a i [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|vlade]].<ref name="Kessler">Wolfgang Kessler: ''Politik, Kultur und Gesellschaft in Kroatien und Slawonien in der ersten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Historiographie und Grundlagen''. Verlag Oldenbourg, München 1981, {{ISBN|3-486-49951-3}}, S.&nbsp;9.</ref> Nagodbom je ugarska strana Hrvatskoj priznala da je Dalmacija dio Trojedne Kraljevine.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1868&page=134&size=45 Hrvatsko-ugarska nagodba]{{citat|§. 65. Kraljevina Ugarska priznaje zemljištnu cjelokupnost kraljevinah Hrvatske i Slavonije i nastojat će o tom, da sa ova oživotvori. Napose će ona i u buduće uskorivati, da se onaj dio vojne krajine, koji ka kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji spada, skupa sa vojnimi krajiškimi komuniteti sjedini sa spomenutimi kraljevinami u obziru zakonodavstva, uprave i sudstva, i kako je dosada više puta rieč digla, ne će ni ubuduće prestati temeljem prava sv. ugarske krune zahtijevati reinkorporaciju Dalmacije, kao i zahtijevati, da se Dalmacija pridruži kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji: nu svakako se bude Dalmacija ob uvjetih ove inkorporacije saslušati imala.| Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za god. 1868. (Komad I–VI., br. 1–19.) str. 124.}}</ref> Sabor je često tražio da se Dalmacija vrati pod upravu hrvatskog bana i Sabora<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1850&page=55&size=45 Carska odluka od 7. travnja 1850.]{{citat|O priklopljenju Dalmacie kraljevinam Hèrvatskoj i Slavonii, i o uvietih priklopljenja istoga volja je Naša, da po §. 73. dèržavnoga ustava poslanici Dalmacie i zemaljski sabor Hèrvatske i Slavonie pod posriedovanjem izvèršujuće vlasti viećaju o predmetu tom i posliedak da se podnese cesarskome Našem potvèrdjenju.| Zemaljsko-zakonski i vladin listu za krunovinu Hèrvatsku i Slavoniu, 1850. tečaj pèrvi, od 26. lipnja do 31. prosinca 1850. Komad I. str. 35.}}</ref>, a ne pripoji Trojednici, jer joj je oduvijek pravno pripadala, premda je bilo i drukčijih mišljenja, uglavnom zbog teške gospodarske situacije.<ref>[http://books.google.hr/books?id=-3kyAQAAMAAJ&pg=PA1046&lpg=PA1046&dq#v=onepage&q&f=false Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Opseg 2, LXXIV saborska sjednica održana 15. siječnja 1884.]{{citat|A znate li vi što bi nas stajalo autonomno domobranstvo, što bi nas uprava Dalmacije stajala, za koju Austrija svake godine nadoplaćuje deficit od 1,200.000 forinti? A kad ste već voljni takav posao preuzeti, kao što je sklapanje nove nagodbe i osvajanje Rieke i Dalmacije, jeste li vi pomislili na naše jadikovanje u stanu zemaljskom? Ako je naš narod tako gol i bos, tako siromašan i propao kao što vi tvrdite, je li moguće s njime tako ratoborne poslove izvršiti kao što sebi zamišljate?|Govor zastupnika Gjure pl. Gjurkovića, str. 1046.}}</ref> [[Grb Republike Hrvatske|Grb]] Kraljevstva zato je uključivao i povijesni dalmatinski grb, baš kao što je taj grb bio prisutan u zajedničkom grbu [[Zemlje Krune sv. Stjepana|zemalja Krune sv. Stjepana]]. Hrvatski političari jasno su izricali svoje uvjerenje da i [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosna i Hercegovina]], koja je bila pod zajedničkom austrijsko-ugarskom upravom pripada hrvatskim zemljama.

== Povijest ==
=== Pozadina ===
[[Slika:Jellasics harcosai kozott.jpg|mini|lijevo|200px|[[Ban Jelačić]] među svojim vojnicima prije bitke kod Schwechata, 1848.]]
{{Glavni|Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatska u Revoluciji 1848.}}
[[Datoteka:Hrvatski sabor 1861.jpg|minijatura|desno|[[Hrvatski sabor 1861.]], nazvan i "velikim"]]
Iako se naziv ''Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija'' koristio od 17. stoljeća kako bi označio povijesno i pravno hrvatske zemlje,<ref name="lzmk">{{cite web
| url = http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/891-sabor-hrvatska
| title = Sabor
| work = [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]
| accessdate = 2013-02-12
}}</ref> u prvoj polovici 19. stoljeća samo su sjeverozapadna i središnja Hrvatska te dio [[Kraljevina Slavonija|Slavonije]] (kao formalno kraljevina podređena Hrvatskoj) bile pod vlašću hrvatskog [[ban]]a i [[sabor]]a. U razdoblju nacionalne i kulturne homogenizacije tijekom [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskog narodnog preporoda]] u tridesetim i četrdesetim godinama sve su snažniji zahtjevi za ujedinjavanjem zemalja i većom samostalnošću. Revolucionarne [[1848.]] [[Hrvatski sabor 1848.|sabor]] na čelu s [[ban Jelačić|banom Jelačićem]] obnovio je cjelovitost Trojedne Kraljevine pod banskom vlašću<ref>[[Ustav Republike Hrvatske]], izvorišne osnove</ref> s vlastitom, nezavisnom [[Bansko vijeće|banskom vladom]] te je prekinuo odnose s [[Ugarska|Ugarskom]].<ref name="lzmk"/> Kao reakciju na mađarsko nijekanje hrvatskih prava, Jelačić je ugarskoj vladi objavio rat i poveo [[Hrvatska u revoluciji 1848.|vojnu kampanju]] u Mađarskoj i Austriji u sklopu koje je Hrvatskoj nakratko vraćeno [[Međimurje]]. Car [[Franjo Josip I.]] imenovao je Jelačića i [[guverner]]om [[Corpus separatum|Rijeke]] i [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacije]] te zapovjednikom [[Vojna krajina|Vojne krajine]], tako da je Jelačić pod svojom upravom ujedinio gotovo sve hrvatske zemlje. No, umjesto naklonosti [[Habsburg|bečkog dvora]], banskoj Hrvatskoj je, kao i ostalim krunovinama [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]] [[Bachov apsolutizam|Bachovim apsolutizmom]] (1850. – 1859.) ukinuta autonomija i raspušten Sabor. 1860. [[Listopadska diploma|listopadskom diplomom]] car je vratio ustavnost, a [[Hrvatski sabor 1861.|sabor je 1861.]], raspravljajući o državnopravnim odnosima s Austrijom i Ugarskom, zakonskim člankom 42. [[Ugarska|Ugarskoj]] ponudio državnu zajednicu uz uvjet načelne ravnopravnosti, priznanja hrvatskih povijesnih teritorija i hrvatske autonomije. Upravo kad je [[Hrvatski sabor 1865. – 1867.|novi saziv sabora]] ponudio caru vezivanje Hrvatske uz Austriju, preustroj monarhije prekinuo je [[Austrijsko-pruski rat|rat Austrije s Pruskom i Italijom]]. Poraz [[1866.]] oslabio je [[Austrijsko Carstvo|Austriju]] te je bila prisiljena podijeliti suverenitet u monarhiji [[Austro-ugarska nagodba|nagodbom s Ugarskom]] 1867., koja je podijelila hrvatski nacionalni prostor i ostavila Hrvatskoj kao jedinu opciju dogovor s Ugarskom.

=== Nastanak ===
{{Glavni|Hrvatski sabor 1865. – 1867.|Hrvatsko-ugarska nagodba}}
{{Quote box|width=30%|align=right|quote=Gospodo! U svetim dvoranama zajedničkog zakonodavstva vidite zastupnike Kraljevine Hrvatske i Slavonije, koji se ovdje vraćaju nakon 20 teških godina, kako bi ostvarili svoja ustavna prava i zajedno s vama bratski podijelili dobro i zlo, kao što su to stoljećima činili i naši pretci. Dopustite mi, gospodo, da se s vama uključimo u zajednički posao u interesu naše domovine!<ref name="hrcak.srce.hr">[http://hrcak.srce.hr/file/39787 Ladislav Heka: Hrvatsko-ugarska nagodba u zrcalu tiska, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 28. No. 2. Prosinac 2007.]</ref>|source=[[Antun Vakanović]] u Zajedničkom saboru}}
[[Datoteka:Nagodba Huhn.jpg|150px|minijatura|lijevo|Karikatura [[Julije Huhn|Julija Huhna]] iz [[1860.]]: ''Pod ugarskom krunom, kano s bratom, rukuje se Mađar s Hrvatom'']]
Banskim namjesnikom imenovan je [[Levin Rauch]], koji je imao za zadaću postići čim prije nagodbu s Ugarskom, što je namjeravao provesti pod svaku cijenu. Iz javne službe počeo je otpuštati pristaše oporbene [[Narodna stranka|Narodne stranke]], dok su njihova radna mjesta dobivali [[unionisti]]. Zabranjena su i oporbena glasila. Kad je Rauch uvidio da po izbornom zakonu koji je sastavio [[Hrvatski sabor 1865. – 1867.|prijašnji saziv]] Sabora unionisti ne bi mogli zadobiti većinu, izradio je novi. Novim zakonom je povećan broj sabornika ''virilista'' (nebirani sabornici – velikaši), a broj biranih zastupnika ograničen je na 66.<ref>[http://hss-smz.org/component/content/article/84 HSS Sisačko-moslavačke županije, povijest]</ref> Zakon je kralj nametnuo [[20. listopada]] [[1867.]]<ref name="Horvat">Rudolf Horvat, ''Najnovije doba hrvatske povijesti'', Zagreb, 1906.</ref> Na izborima je raznim manipulacijama Rauch doista pobijedio [[Narodna stranka|Narodnu stranku]] – od 66 izabranih zastupnika, Narodna stranka dobila je jedva 14, čime je otvoren put za nesmetano sklapanje Nagodbe s Mađarima. Sabor se sastao [[8. siječnja]] [[1868.]] i izabrao odbor za pregovore. [[Hrvatska regnikolarna deputacija|Hrvatski kraljevinski odbor]], koji su činili isključivo [[unionisti]], uputio se [[27. travnja]] u [[Pešta|Peštu]], gdje je dugo raspravljao s ugarskim kraljevinskim odborom. Koncem srpnja 1868. odbori su uglavili Nagodbu.<ref name="Horvat"/>

Nagodbom je dogovoren oblik budućeg zajedništva Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]], koje čine jedinstvenu [[Zemlje Krune sv. Stjepana|državnu zajednicu]]. Kraljevina je definirana kao zaseban [[Nacija|politički narod]] sa svojim teritorijem. Trojedna Kraljevina bila je autonomna u pitanjima unutarnjih poslova, školstva i bogoštovlja, lokalne uprave i pravosuđa, dok je s Ugarskom imala zajedničku trgovinu, financije i promet. No, hrvatskog je [[ban]]a imenovala zajednička vlada u [[Budimpešta|Budimpešti]], a 55 % poreza prikupljenog u Hrvatskoj odlazilo je u središnju blagajnu. Autonomni proračun Hrvatske ograničen je na 2.2 milijuna forinti, što će se ubrzo pokazati nedovoljnim. Ispočetka je Nagodba u Hrvatskoj prihvaćena s odobravanjem (u Zagrebu čak i s organiziranom proslavom), a u saboru se moglo čuti da ja nagodbom Hrvatskoj dana prava samostalnost.<ref name="hrcak.srce.hr">[http://hrcak.srce.hr/file/39787 Ladislav Heka: Hrvatsko-ugarska nagodba u zrcalu tiska, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol. 28. No. 2. Prosinac 2007.]</ref> No, mađarske [[Riječka krpica|makinacije]] kojima je [[Corpus separatum|Rijeka]]<ref name="riječka krpica"/> pripala Ugarskoj te financijski položaj Hrvatske uskoro su promijenili javno mnijenje.

=== Doba modernizacije ===
[[Datoteka:Mazuranic.jpg|120px|minijatura|desno|[[Ivan Mažuranić]], "Ban pučanin"]]
Vladajući [[mađaroni]] su u saboru donijeli zakon po kojemu je svako pobijanje [[Nagodba|Nagodbe]] proglašava zločinom smetanja javnoga mira, pa čak i [[Veleizdaja|veleizdajom]]. Nezadovoljstvo postignutom Nagodbom rezultiralo je porazom [[Unionistička stranka|Unionističke stranke]] na izborima za Sabor [[1871.]], kada osvajaju samo 13 mandata nasuprot 51 opozicije. Godine 1871. [[Eugen Kvaternik]] s nekolicinom pravaša diže neuspješnu [[Rakovička buna|Rakovičku bunu]] za samostalnost Hrvatske.

Kasnije iste godine Hrvatskoj i Slavoniji pridruženi su [[Vojna krajina|krajiški]] gradovi [[Bjelovar]], [[Senj]], [[Ivanić-Grad|Ivanić]] i [[Sisak]] te [[Varaždinski generalat]], tj. područje križevačke i đurđevačke pukovnija, na čijem području je osnovana [[Bjelovarska županija]]. Tijekom banovanja prvog ''bana pučanina'' [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]] ([[1873.]] – [[1880.]]) Hrvatska je ubrzano napredovala od [[Feudalno društvo|polufeudalnog]] prema suvremenom građanskom društvu. Liberalni Mažuranić je reformirao upravu i pravosuđe, odvojivši sudbenu vlast od izvršne i zajamčivši sucima neovisnost<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1874&page=172&size=45 Zakon o vlasti sudačkoj (1874.)] {{citat| §. 2. Pravosudje valja da bude posvema razlučeno od uprave, ter od iste nezavisno. §. 9. Sudci su nezavisni unutar granicah svoga zvanja sudačkoga.|,Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1873. (Komad I–XXVI., br. 1–58.) str. 147–149.}}</ref> u radu.<ref name="Bil29">[[#refbilandzic|Bilandžić]], 29.</ref> Osnovan je i [[Državni zavod za statistiku|statistički ured]].<ref name="DZS">[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18750304&seite=00000133 Zakon ob ustroju ureda i vieća za zemaljsku statistiku u Hrvatskoj i Slavoniji], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju 1875, I–XXXIX. str. 133–135.</ref> [[Sekularizam|Sekularizirao]] je hrvatski školski sustav 
<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18740304&seite=00000389 Zakon ob ustroju pučkib školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji (1874.)], Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1874. (Komad I–XXVI., br. 1–58.) str. 389–419.</ref> i uspostavio mrežu javnih škola.<ref name="bio-proleksis">{{cite web
| url = https://enciklopedija.carnet.hr/natuknica.aspx?ID=47188&tip=n
| title = Mažuranić, Ivan
| work = [[Opća i nacionalna enciklopedija]]
| accessdate = 2011-01-20
}}</ref> Njegova reforma školstva ocijenjena je kao jedna od najboljih u Europi.<ref name="Bil29"/> U tom razdoblju osnovane su i neke od najvažnijih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija, poput modernog [[Zagrebačko sveučilište|Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu]].<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18740304&seite=00000011 Zakonski članak sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (1874.)],Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1874. (Komad I–XXVI., br. 1–58.) str. 11–28.</ref><ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18740304&seite=00000374 Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za bogoštovje i nastavu br. 3715, kojom se izdaje naputak za provedbu zakona od 5. siečnja 1874. ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (1874)],Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1874. (Komad I–XXVI., br. 1–58.) str. 374–388.</ref><ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1875&page=827&size=45 Zakon ob izboru rektora na kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu (1875.)],Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1875. (Komad I–XXXIX., br. 1–88.) str. 791–792.</ref> 1873. otvorena je željeznička pruga Budimpešta – Zagreb – Rijeka. Sabor je izjednačio sve građane Kraljevine bez obzira na vjersku pripadnost.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1873&page=333&size=45 Zakonski članak sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kojim se ustanovljuje ravnopravnost izraelićanah sa sljedbenici ostalih u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji zakonom priznanih vjerozakonah (1873.)] {{citat| §. 1. Sliedbenici izraelitičke vjere priznaju se tako u pogledu slobodnoga izvršavanja vjerozakona, kano i u pogledu uživanja pravah političkih i gradjanskih ravnopravnimi sa sliedbenici ostalih u Hrvatskoj i Slavoniji zakonom primljenih vjeroizpoviestih. §. 2. Propisi, protivni usnovi ovoj, ukidaju se.|,Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1873. (Komad I–XXI., br. 1–61.) str. 313–314.}}</ref> Zakonom donesenim 14. siječnja 1875. zajamčena je sloboda sastajanja,<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18750304&seite=00000025 	Zakon o pravu sakupljati se (1875)]{{citat| §. 1. Dopušteno je sakupljati se uz obdržavanje ustanovah ovoga zakona. §. 2. Tko hoće da sazove pučku skupštinu ili u obće skupštinu pristupnu obćinstvu i neograničenu na pozvane osobe, dužan je to pismeno javiti poglavarstvu (§. 16.) tri dana prije, nego li će biti sastanak, i naznačiti mu svrhu, mjesto i vrieme. O učinjenoj prijavi ima se izdati odmah svjedočba.|,Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1875. (Komad I–XXXIX., str. 25–28.}}</ref> sloboda tiska<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1875&page=391&size=45 Zakon o porabi tiska za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju (1875.)]{{citat| §. 1. Svatko je vlastan misli svoje unutar granicah zakona putem tiska slobodno očitovati i razprostranjivati. §. 2. Što se god zakonom ovim naredjuje o tiskopisih, valja ne samo o proizvodih tiska štamparskoga, nego i od svih proizvodih književnih i umjetničkih, umnoženih ma kojim tvorilom mehaničkim ili keramičkim.|,Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1875. (Komad I–XXXIX., str. 355–367.}}</ref> i druge demokratske slobode.<ref name="Bil29"/> Nakon austro-ugarskog [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]] [[1878.]] Sabor je uputio zahtjev kralju [[Franjo Josip I., car Austrije|Franji Josipu I.]] za sjedinjenje Dalmacije i BiH s Hrvatskom i Slavonijom, što je odbijeno, prije svega pod pritiskom Mađara, koji nisu željeli jačanje Hrvatske, koja bi se tako mogla bolje odupirati [[Mađarizacija|mađarizaciji]]. Budući da nakon austro-ugarskog [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]] više nije bilo ni formalnih proturazloga za uključenje Vojne krajine u Hrvatsku, [[1881.]] Kraljevini je konačno, nakon dugih pregovora (čije je odugovlačenje jedan od razloga Mažuranićeve ostavke) pripojena čitava [[Vojna krajina]], čime se teritorij Kraljevine više nego udvostručio.

=== Héderváryjevo doba (1883. – 1903.) ===
[[Datoteka:Živio kralj Vlaho Bukovac.JPG|mini|200px|lijevo|Posjet kralja [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] Zagrebu [[1895.]] i otvorenje zgrade [[HNK u Zagrebu|HNK]] ([[Vlaho Bukovac]]: ''Živio kralj!'')]]
[[Datoteka:Khuen-Héderváry Károly.jpg|mini|150px|desno|Grof [[Dragutin Khuen-Héderváry]], hrvatski ban 1883. – 1903.]]
[[Datoteka:Kordon vojnika Ilica 1902.jpg|160px|minijatura|desno|Vojska i oružništvo na ulicama Zagreba tijekom nemira 1902.]]
Nakon ostavke bana Mažuranića, bansku dužnost preuzeo je [[Ladislav Pejačević]]. 1883. zajedničko ministarstvo financija naredilo je postavljanje dvojezičnih grbova i natpisa na urede u Hrvatskoj, što je bila povreda čl. 57. Nagodbe, po kojemu je hrvatski bio službeni jezik i za tijela zajedničke uprave u Trojednici. U Zagrebu su 15. kolovoza izbili neredi te su grbovi i natpisi skinuti. Buknuli su ozbiljni nemiri u Zagorju i u bivšoj banskoj Krajini. Ban Pejačević i hrvatski ministar [[Koloman Bedeković]] pošli su u Beč pokazati protuzakonitost ugarskog čina. Međutim, Ministarsko vijeće zaključilo je da će se dvojezični grbovi postaviti u Zagrebu kako bi se time spasio "povrijeđeni ugled državne vlasti". Pejačević je nato podnio ostavku. Ugarski premijer [[István Tisza|Tisza]] tražio je od ministarskog vijeća uvođenje komesarijata, pa je za kraljevskog povjerenika u Kraljevini imenovan general [[Hermann Ramberg|Ramberg]] sa zadatkom gušenja nacionalnog pokreta. Iako je vojska ugušila bunu, vraćeni su grbovi bez natpisa, tzv. ''nijemi grbovi''.

Banom je potom imenovan [[Károly Khuen-Héderváry]]. Njegovo dugogodišnje banovanje obilježeno je političkim nasiljem i agresivnom mađarizacijom. Mađarski jezik je uveden u urede, škole, željeznicu. U tom se razdoblju sustavno guši svaka hrvatska oporba, a brojne nepodobne novine su stalno pod zabranom. Dao je pravo glasa stranim vladinim činovnicima u Hrvatskoj. Korupcijom i protekcijom uništio je Mažuranićev napredni pravosudni sustav. Khuen je poticao međustranačke sukobe i sukobe hrvatskog i srpskog građanstva. Nametnuo je [[ćirilica|ćirilicu]] u gimnazije te je izjednačio s latinicom, a dopustio je i korištenje srpskih zastava.<ref name="Bil30">[[#refbilandzic|Bilandžić]], 30.</ref> Promijenio je službeno ime jezika iz hrvatski u "hrvatsko-srpski".<ref name="Bil30"/> Za predsjednika sabora postavio je Srbina [[Vaso Đurđević|Vasu Đurđevića]].<ref name="Bil30"/> 1884. izglasani su tzv. ''Srpski zakoni'', upotpunjeni 1887., kojima [[srpska pravoslavna crkva|pravoslavna crkva]] na području Hrvatske dobiva pravo na samostalno školstvo. Héderváry je i financijski pomagao Srbe u Hrvatskoj.<ref name="Bil30"/>

Unatoč umjerenom rastu gospodarstva,<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=151663 Željko Holjevac, Marko Rimac: Zemlje ugarske krune u doba mađarskoga milenija, Historijski zbornik, Vol. 6.4 No. 1., Svibanj 2013.]{{citat|Ipak su se Hrvatska i Slavonija prema rastu BDP-a nalazile na drugom mjestu u usporedbi s ostalim regijama Zemalja ugarske krune (prva je bila desna obala Dunava, a ravnica između Dunava i Tise bila je treća). Metode izračuna razlikuju se od autora do autora, zbog čega procijenjeni rast hrvatsko-slavonskoga BDP-a po stanovniku varira od 1,36 % do 1,96 % godišnje, ali su stope rasta prema svim procjenama bile na najvišoj razini u odnosu na ostale regije.|Historijski zbornik, Vol. 64. No. 1., Svibanj 2013. str. 53–54.}}</ref> industrijalizaciji, elektrifikaciji i gradnji mreže željeznica, dolazi do prvog većeg vala iseljavanja, ponajviše u SAD. Predstojnik odjela bogoštovlja i nastave, [[Isidor Kršnjavi]], kojemu su mnogi zamjerali služenje Khuenu, uspio je vješto u vrijeme Khuenova režima osigurati novac za gradnju škola i kulturnih objekata. Najvažniji je zgrada [[HNK u Zagrebu]], koju je 14. listopada 1895. otvorio kralj [[Franjo Josip I.]] Tom prilikom, kako bi kralja upozorili na mađarizaciju, skupina studenata je na [[Trg bana Jelačića (Zagreb)|Jelačićevom trgu]] [[Spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 16. listopada 1895.|spalila mađarsku zastavu]], što je izazvalo novi val represije.

Hrvatsko-srpski sukob pak kulminirao je [[10. kolovoza]] [[1902.]], kada su novine Srba u Hrvatskoj, zagrebački ''[[Srbobran (novine)|Srbobran]]'', prenijele tekst iz jednog beogradskog lista pod nazivom ''Do istrage vaše ili naše'', u kojem se nijekalo postojanje hrvatske nacije i prognozirao rezultat sukoba Hrvata i Srba, pozivajući na uništenje: {{citat|Ta se borba mora voditi do istrage naše ili vaše. Jedna stranka mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantira nam njihova manjina, geografski položaj, okolnosti što žive svuda pomiješani sa Srbima i proces opće evolucije po kojem ideja srpstva znači napredak.<ref name="Bil31">[[#refbilandzic|Bilandžić]], 31.</ref>|N. Stojanović, 1902.}} Razjarene mase palile su [[Zastava Srbije|srpske zastave]] i razbijale srpske institucije, trgovine, radnje.<ref name="Bil31"/> Nezadovoljstvo protiv Khuenove mađarizacije je erumpiralo 1903., kada je Ugarski sabor odbio zahtjev za poboljšanje financijskih uvjeta u Hrvatskoj formulacijom kako Ugarska zapravo uzdržava Hrvatsku, iako je pola hrvatskih poreza odlazilo u blagajnu u Budimpešti. Početkom travnja dogodio se sukob vojske i seljaka koji su skinuli [[Zastava Mađarske|mađarsku zastavu]] sa željezničke postaje u [[Zaprešić]]u, prilikom čega je došlo do krvoprolića. Nakon toga neredi su zahvatili čitavu Hrvatsku. Napadani su posjedi i radnje [[mađaroni|mađarona]], protjerivani su mađarski činovnici, paljene su mađarske zastave i banove slike. Prosvjednici su se posebno okomili na simbol mađarizacije – željeznicu, režući brzojavne stupove i skidajući protuzakonite mađarske natpise. Pobuna je ugušena prijekim sudom i represijom, no [[Khuen Héderváry|Héderváry]] je konačno bio prisiljen odstupiti.

=== Politika novoga kursa===
{{glavni|Politika novoga kursa|Hrvatsko-srpska koalicija}}

{{Dvostruka slika|lijevo|Fran Supilo 1907 Th. Mayerhofer.png|150|Teodor Pejačević.jpg|150|[[Frano Supilo]], vođa HSK do 1910.|[[Teodor Pejačević]], ban 1903. – 1907.}} 
[[Datoteka:Cuvaj karikatura.jpg|150px|minijatura|lijevo|Karikatura bana Cuvaja]]
Ban [[Teodor Pejačević]] koji ga je naslijedio uspio je povratiti mir u zemlju, obećavši slobodu tiska i okupljanja. Mladi naraštaj hrvatskih političara, izvukavši pouke iz dotadašnjeg saveza Budimpešte i hrvatskih Srba, odlučio je pokušati pridobiti i jedne i druge "za hrvatsku stvar". [[Frano Supilo]] okupio je u [[Corpus separatum|Rijeci]] u listopadu 1905. 44 zastupnika saborske oporbe. Oni su ponudili podršku mađarskoj oporbi u borbi protiv austrijskih pritiska, ali zauzvrat su zatražili priključenje [[Markgrofovija Istra)|Istre]] i [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacije]] Hrvatskoj i Slavoniji, reformu izbornog zakona, neovisnost sudstva i novu reviziju Nagodbe. Sve oporbene stranke u Hrvatskoj pristale su uz ovu [[Riječka rezolucija|Riječku rezoluciju]], osim [[frankovci|frankovaca]] i [[Hrvatska pučka seljačka stranka|HPSS-a]] [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]. Nakon što su hrvatski Srbi [[Zadarska rezolucija|Zadarskom rezolucijom]] podržali hrvatsku oporbu, stvorena je [[Hrvatsko-srpska koalicija]]. Politika HSK temeljila se na suradnji s Ugarskom, talijanaškim strankama u Dalmaciji te srpskima u Hrvatskoj i Slavoniji, jamčeći široke ustupke što se tiče srpske manjine u Hrvatskoj. Pejačević je s HSK sklopio sporazum te je HSK preuzela resore u Vladi. No, nakon žestokih sukoba Hrvata s Talijanima i Mađarima u Rijeci i donošenja [[Željeznička pragmatika|Željezničke pragmatike]] 1907., kojom je mađarska vlada htjela ozakoniti [[mađarski]] kao jedini službeni na željeznicama u Hrvatskoj, dolazi do sloma "[[politika novog kursa|politike novog kursa]]". Pejačević i članovi HSK dali su ostavku, a nakon kratkotrajnog banovanja [[Aleksandar Rakodczay|Rakodczayja]], banom je imenovan [[Pavao Rauch]]. Austrijska vlada poticala je protusrpsko raspoloženje u Hrvatskoj, a pokrenula je i montirane procese kako bi oslabila HSK, [[Veleizdajnički proces]] i [[Friedjungov proces]]. Na suđenju u Friedjungovom procesu je dokazano da su optužbe utemeljene na lažnim i krivotvorenim dokumentima, dok je među nekim okrivljenim Srbima u Veleizdajničkom procesu ipak bilo velikosrpskih agitatora i protudržavne djelatnosti.<ref>[[#refkolar|Kolar]], str. 136–138.</ref> Ban [[Pavao Rauch|Rauch]] bio je tada prisiljen napustiti položaj. Njegov nasljednik, [[Nikola Tomašić]], premda je prvo sklopio sporazum s HSK, nastavio je sukob s Koalicijom, želeći biti najvažniji politički čimbenik. Zbog prvotnog političkog oportunizma Koalicije iz nje je otišao [[Frano Supilo]]. Nakon neuspjeha svoje stranke na izborima i vala nezadovoljstva Tomašić je podnio ostavku.
[[Datoteka:Trialistični_zemljevid_Beč_1905.jpg|mini|desno|Jedan od mnogih [[Trijalizam|trijalističkih]] Prijedloga za preustrojem carevine, kojem su težili mnogi hrvatski intelektualci. Henrik Hanau, Beč 1905.g.]]
[[3. travnja]] [[1912.]] suspendiran je Ustav u Trojednoj Kraljevini, a ban [[Slavko Cuvaj]] imenovan je kraljevskim povjerenikom i dobiva gotovo diktatorske ovlasti, cenzurirajući tisak i ograničavajući politički život. U to doba pojavljuje se pokret projugoslavenske mladeži, potaknute i srpskim širenjem u [[Balkanski ratovi|Balkanskim ratovima]], koja pribjegava i terorističkim metodama.<ref>[http://www.zarez.hr/clanci/hrvatska-je-stupila-u-europu# Neven Jovanović, Hrvatska je stupila u Europu: Noga filologa, Zrez, br. 200., 23. Veljače 2007.]</ref> Zaredali su prosvjedi, štrajkovi i nemiri. Na Cuvaja je dvaput pokušan [[Atentati na bana Cuvaja|atentat]]. Zbog narodnog nezadovoljstva, ban je već krajem iste godine prisiljen na odstup, a [[30. studenog]] [[1913.]] povučene su i posebne ovlasti dodijeljene banu. Imenovanjem [[Ivan Skerlecz|Ivana Skerlecza]] banom došlo je do dogovora HSK i ugarske vlade te je u zemlju vraćeno ustavno stanje i normalan politički život, no mađarski se u praksi i dalje koristio na željeznicama. I na Skerlecza je pokušan [[Atentat na bana Škrleca|atentat]]. Na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.|općim izborima 1913.]] ponovno pobjeđuje [[Hrvatsko-srpska koalicija]], dok je vladina stranka dobila tek 10 mjesta. Bez razočaranog Supila, HSK je vodila oportunističku politiku. Najveći skandal bio je Zakon o izvlaštenju morske obale iz ožujka 1914., kojim je ugarska vlada trebala dobiti pravo upravljanja cjelokupnim obalnim pojasom.

=== Prvi svjetski rat ===
{{Glavni|Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}
[[Datoteka:Hrvatska Država 29.10.1918.jpg|mini|desno|250px|''"[[Hrvatska država (Zagreb)|Hrvatska Država]]"'', glasilo [[Starčevićeva stranka prava|Starčevićeve stranke prava]], javlja o raskidu svih veza Hrvatske i Austro-Ugarske]]
Prvi svjetski rat prekinuo je nastojanja oko dobivanja veće samostalnosti unutar Austro-Ugarske. Hrvatski se političari tijekom rata dijele između [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]] te Radićeve [[HPSS|Hrvatske pučke seljačke stranke]] i frankovaca koji su činili oporbu. Koalicija je načelno podupirala [[Kraljevina Jugoslavija|južnoslavensku državnu zajednicu]], ali je do samog kraja oportuno bila uz ugarsku vladu, dok se oporba zalagala za [[trijalizam]]. Dio hrvatskih političara i kulturnih djelatnika odlazi u emigraciju, gdje stvaraju [[Jugoslavenski odbor]] koji je [[20. srpnja]] [[1917.]] sklopio [[Krfska deklaracija|Krfsku deklaraciju]] s vladom [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]]. U Hrvatskoj je stanje bilo iznimno teško, izbili su glad i oskudica, a veliki broj poginulih i ranjenih vojnika značajno je utjecao na gospodarstvo.

Sabor je proglasio nezavisnost Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije [[29. listopada]] [[1918.]], raskidajući sve državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom te istovremeno pristupajući novoosnovanoj [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državi Slovenaca, Hrvata i Srba]]. Tom je prilikom došla do izražaja pravna pripadnost Dalmacije Trojednici. Naime, Hrvatski je sabor razriješio ne samo državnopravne veze s Austro-Ugarskom Kraljevine Hrvatske i Slavonije, nego i Dalmacije, iako nad njom zapravo nije imao formalnu vlast. Formalno, banovi Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bit će imenovani do [[1921.]], a županije su se očuvale sve do 1922.

== Institucije ==
[[Datoteka:Pavao Rauch and dignitaries in Zagreb.JPG|mini|250px|Ban [[Pavao Rauch]] i članovi [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Vlade]] na Trgu sv. Marka u Zagrebu]]
Zakonodavnu vlast u Trojednici obavljao je Sabor<ref name="uređenje sabora"/>, dok je izvršna kraljevska vlast bila predana hrvatskoj vladi<ref name="najviši reškript"/> na čelu s banom. Mažuranićevim reformama sudstvo je značajno depolitizirano te je zadobilo autonomiju.

=== Vlada ===
[[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljska Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada]] (službeno: ''Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada'', sukladno Zakonskom članku II.<ref name="najviši reškript">[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18690304&seite=00000007 Najviši reškript, kojim se potvrdjuje zakonski članak ob ustrojstvu autonomne hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade (1869)], Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1869. komad I. – VIII., str. 8–12.</ref> iz 1869. Sabora Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije) imala je tri odjela (ministarstva): odjel za unutarnje poslove, odjel za bogoštovlje i nastavu te odjel za pravosuđe. Četvrti odjel, odjel za narodno gospodarstvo, osnovao je [[1914.]] [[podban]] [[Vinko Krišković]].<ref name="vk"/> Iako gospodarstvo po [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarskoj nagodbi]] nije bilo u nadležnosti hrvatske vlade, već zajedničko, ispravno uvidjevši da bez gospodarske samostalnosti nema napretka, podban Krišković je odlučio 'na mala vrata' početi s kreiranjem nacionalne gospodarske politike. Zemaljska vlada imala je u svom sklopu i pomoćne urede: Predsjednički ured (Prezidijal), Zemaljsku blagajnu<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18710304&seite=00000075 Zakonski članak XIX. 1870. sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ob ustrojstvu kraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske blagajne], Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1871. komad I–XXV., str. 75–76.</ref>, Računarski ured, [[Državni zavod za statistiku|Statistički ured]]<ref name="DZS"/>, [[Hrvatski državni arhiv|Zemaljski arhiv]]<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18700304&seite=00000310 Zakonski članak VII. 1870. sabora kraljevinah Dalmacije; Hrvatske i Slavonije, ob uredjenju zemaljskoga arkiva istih kraljevinah. (Sankcioniran 12. Rujna 1870. Proglašen u saboru istih kraljevinah 14. Studenoga 1870.)], Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1870. komad I–XVII., str. 310–311.</ref>  i [[Hrvatsko-slavonsko oružništvo|Zemaljsko-oružničko zapovjedništvo]].

==== Ban ====
{{Glavni|Hrvatski ban|Hrvatska i Slavonija#Banovi|l2=Popis banova 1868. – 1918.}}

Na čelu vlade stajao je [[ban]], odgovoran Saboru.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18690304&seite=00000007 Najviši reškript, kojim se potvrdjuje zakonski članak ob ustrojstvu autonomne hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade (1869)]{{citat|§. 9. Ban, stojeći na čelu zemaljske vlade (§. 5.), odgovoran je saboru zemaljskomu za ustavnost i zakonitost vladarskih aktah, spadajućih u svoje područje i zvaničnih djelah svojih. Ova odgovornost kao i sastav sudišta, koje će suditi ob obtužbi Bana, dotično njegovoga zamienika, i postupak pred tim sudištem odrediti će se posebnim zakonom.|, Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1874. komad I.–VIII., str. 10.}}</ref> Po ustavu on nije smio biti djelatna vojna osoba, što je odražavalo mađarski strah od aktivne vojne uloge koju je igrao [[ban Jelačić]]. Bana je imenovao kralj<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1868&page=134&size=45 Hrvatsko-ugarska nagodba]{{citat| §. 51. Bana kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije imenuje Nj. c. i kr. apošt. Veličanstvo na priedlog i uz premapodpis zajedničkoga kr. ugarskoga ministarskoga predsjednika.
§. 52. Gradjansko dostojanstvo bana odlučuje se za buduće od dostojanstva vojničkoga, pa se pravilom ustanovljuje, da odsele vojnička osoba ne može imati ikakva upliva na gradjanske poslove u kraljevinah Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji.| Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za god. 1868. (Komad I.–VI., br. 1–19.)}}</ref>  na prijedlog [[Zemlje Krune sv. Stjepana|ugarsko-hrvatskog]] ministra predsjednika ([[premijer]]a), što je u mnogome ograničilo hrvatsku autonomiju. Nadalje, nije postojao institut izglasavanja nepovjerenja banu ili vladi u saboru.<ref name="hod22"/> Ban je i po nagodbi zadržao ranije počasti i dostojanstva<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1868&page=134&size=45 Hrvatsko-ugarska nagodba]{{citat| §. 53. Banu gradjanskoga stališta bit će i od sada naslov: Ban kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i časti banskoj pripadati će sva ona prijašnja preimućtva i dostojanstva, koja se slažu s njegovim novim položajem. Po tome i nadalje ostaje članom kuće velikašah zajedničkoga sabora.| Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za god. 1868. (Komad I.–VI., br.  19.)}}</ref> , te je po vlastitom pravu bio član Doma velikaša zajedničkog sabora i treći po rangu dostojanstvenik [[Zemlje Krune sv. Stjepana|Zemalja krune Sv. Stjepana]] kao jedan od stjegonoša kraljevstva (barones regni),<ref>Državni vodič A.-U. Monarhije [http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=shb&datum=1876&page=796&size=45 Staatshandbuch 1876]: Königreich Ungarn und die damit verbundenen Teile; Barones Regni (Bannererren) str. 635.</ref>  nakon [[palatin]]a (nadvornika) <ref>od 1867. palatin se više neće imenovat, jer ovlasti preuzima odgovorno ugarsko ministarstvo [http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1869&page=36&size=45 Zakonski članak (VII. 1867.) O preinaci onih naredabah članka 3. zakonah god. 1847./8., što se na dielokrug nadvornika kao kralj. namiestnika odnose i o odgodi izbora nadvornika] Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za 1869. god. komad I.–VIII., br. 1.–18., str. 14.</ref> i suca kraljevstva (judex curiae regiae). Po položaju ban zajedno sa palatinom i sucem kraljevstva sudjeluje u krunidbi novog kralja,<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=282834 László Heka; USTAVNOPRAVNO PITANJE KRUNIDBE U HRVATSKO-UGARSKOM PRAVU (U POVODU 150. OBLJETNICE KRUNIDBE FRANJE JOSIPA I. ZA KRALJA UGARSKE I HRVATSKE)]{{citat| Krunidbeni obred nije bio propisan zakonom, nego se odvijao prema običajnom pravu i u njemu su sudjelovala tri najviša državna dužnosnika (prema Tripartitumu to su bili po redu: palatin, državni sudac i hrvatski ban) te dvorski peharnik. Kralj bi najprije kleknuo pred oltar i dotičući Evanđelje položio crkvenu zakletvu pravednosti i mira (iuramentum iustitiae et pacis). Nakon toga bi ga ugarski primas pomazao i ogrnuo plaštem sv. Stjepana, a potom je uslijedila krunidbena misa i sam čin krunidbe, kada je ostrogonski nadbiskup stavio novome kralju (od 1687. zajedno s palatinom) krunu sv. Stjepana na glavu. Palatin bi nakon toga prvi uzviknuo: Živio okrunjeni ugarski kralj!, a zatim je dvorski sudac (iudex curiae) novome kralju predao žezlo, hrvatski ban državnu jabuku, a vrhovni dvorski peharnik mač svetoga Stjepana (to su uz krunu bila tri simbola vlasti)| Pravni vjesnik : časopis za pravne i društvene znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Vol. 33. No. 3–4 Prosinac 2017. str. 73.}}</ref>  činu koji nije imao ceremonijalan, već ustavnopravni značaj.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=282834 László Heka; USTAVNOPRAVNO PITANJE KRUNIDBE U HRVATSKO-UGARSKOM PRAVU ]{{citat| Ustavnopravni karakter krunidbe očitovao se u tome što su prisega i krunidbena zavjernica smatrane ugovorom između naroda i vladara jer je naime, kralja prije krunidbe diaeta “izabrala”, ili mu je odredila izborne i krunidbene uvjete, a zatim je on prisegnuo i izdavanjem zavjernice potvrdio da će se istih pridržavati. Slijedom toga, u slučaju kraljeva kršenja prisege, narod je stekao pravo zatražiti njegovo odstupanje. Krunidbeni uvjeti redovito su se odnosili na poštovanje Zlatne bule, a poslije Tripartita, Pragmatičke sankcije i svih staleških povlastica, odnosno teritorijalne cjelovitosti ugarsko-hrvatskog kraljevstva itd. Stoga je diploma inaugurale, koja se od Vladislava I. izdavala pri krunidbi (ali prije samoga čina) imala karakter ustava.| Pravni vjesnik: časopis za pravne i društvene znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Vol. 33. No. 3–4. 2017. str. 73.}}</ref> Njegov zamjenik, [[podban]], uz dužnost zamjenika bana obično je bio i predstojnik odjela unutarnjih poslova Zemaljske vlade.

=== Sabor <ref name="uređenje sabora">[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1870&page=305&size=45=== Zakonski članak II. 1870. Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ob uredjenju sabora istih kraljevinah.], Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1870. komad I–XVII., str. 283–286.</ref>===
[[Datoteka:Portraiti iz hrvatskog sabora (serija prva) 1907 Hrvatska smotra.png|180px|minijatura|desno|Karikature zastupnika Hrvatskog sabora 1907.]]
{{multiple image
| align     = left
| direction = vertical
| header    = 
| width     = 200

| image1    = Sabor_1914.jpg
| caption1  = Sjednica Sabora
| image2    = Markov trg 1914.jpg
| caption2  = Grof [[István Tisza|Tisza]] ulazi u sabornicu s [[Ivan Skerlecz|banom Skerleczom]] i [[Ministar za Hrvatsku i Slavoniju|ministrom za Hrvatsku]], [[Teodor Pejačević|grofom Pejačevićem]], [[1914.]]
}}

Zakonodavnu vlast u autonomnim poslovima obavljao je [[Sabor]]<ref name="uređenje sabora"/> Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Pravo inicijative podjednako je pripadalo je kruni, zastupanoj po kraljevskoj zemaljskoj vladi i saboru. Zakonski tekst utvrđivao je isključivo Sabor.<ref name="hod22">[[#refhodimir|Sirotković]], 22.</ref> Kad je zakonska osnova bila prihvaćena u svim čitanjima, ona se dostavljala banu da on redovnim putem zatraži potpis vladara.<ref name="hod22"/> [[Ban]] nije imao pravo zadržati zakonsku osnovu niti ju vraćati Saboru tražeći njezine dopune i ispravke, jer on nije bio zakonodavni čimbenik, pa mu i nije pripadalo [[veto|pravo veta]]. Svaki zakon što ga je potpisao vladar morao je supotpisati ban kao čelnik Zemaljske Vlade te uz njega i [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|hrvatski ministar]]. Time bi zakon bio sankcioniran i inartikuliran te bi postajao tzv. "zakonski članak".<ref name="hod22"/>
Sabor je donosio i [[proračun]], kontrolirao upravu (postavljanjem interpelacija, primanjem pritužbi i molbi), donosio je rezolucije, te se mogao putem tzv. adrese izravno obratiti kralju – što se u ustavnoj praksi Kraljevine Hrvatske i Slavonije često koristilo.<ref>[[#refhodimir|Sirotković]], 28.</ref>

Sabornica na [[Trg svetog Marka (Zagreb)|Trgu sv. Marka]] značajno je pregrađena i dograđena [[1907.]]

Sabor je prvo imao 67 izabranih narodnih zastupnika<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1870&page=305&size=45=== Zakonski članak II. 1870. Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ob uredjenju sabora istih kraljevinah.]{{citat| §. 5. Sabor sastoji iz pozvanikah banskih sa virilnim glasom, i iz 67 zastupnikah narodnih. .. O narodnih zastupnicih govori zakon o izbornomu redu.|, Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1870. komad I–XVII., str. 284.}}</ref>, nakon čega je 1888. broj izabranih narodnih zastupnika povišen na 90 <ref name="sabor 1888">[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1888&size=45&page=669 Zakon, kojim se preinačuju nekoje ustanove zakonskoga članka II. 1870. ob uredjenju sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije], Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1888. str. 641–643.</ref>, te do 44 [[virilist]]a<ref name="sabor 1888"/><ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1870&page=305&size=45=== Zakonski članak II. 1870. Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ob uredjenju sabora istih kraljevinah.]{{citat| §. 5. Sabor sastoji iz pozvanikah banskih sa virilnim glasom, i iz 67 zastupnikah narodnih. Virilni glas u saboru imadu: 
a) nadbiskup zagrebački, metropolita doljnjo-karlovački, diecezanski biskupi, [[Vranski priorat|prior vranski]], službujući pravi veliki župani, upravitelji županijah i župan turopoljski. 
b) Svaki knez, grof ili barun, koji je sam, ili kojega su predji do sada pravo osobnoga glasa na saboru uživali; ili koji je kao indigena u hrvatsko-ugarski zakonik unešen, ako je u zemlji rodjen; ili nastanjen; ili tamo kao nadležan; samostalan, 24. godinu navršio, ako nije pod skrbničtvom ili stečajem, ako ne stoji u posebnoj iztragi, niti je osudjen radi zločina ili kaznjivoga djela počinjenoga iz koristoljubja, te ako osim toga posjeduje u Hrvatskoj ili Slavoniji na svoje ime u gruntovnici upisano takovo imanje, s kojim je jurisdikcija do godine 1848. skopčana bila. 
O narodnih zastupnicih govori zakon o izbornomu redu.|, Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1870. komad I–XVII., str. 284.}}</ref> , nebiranih uglednika, koji su imali pravo prisustvovati sjednicama i glasati (katolički i pravoslavni [[biskup]]i, [[Vranski priorat|vranski prior]]<ref>priorat [[Suvereni viteški malteški red|malteškog viteškog reda]], naslovnu titulu priora nosi [[Prepozit|prepošt]] [[Kaptol zagrebački|zagrebačkog kaptola]]; vidi: [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=250868 Marko Vulesica: Vranski priorat], Rostra : časopis studenata povijesti Sveučilišta u Zadru, Vol. 3. No. 3. Svibanj 2010. str. 9–18.</ref> [[Hrvatsko-slavonske županije|veliki župani]], župan turopoljski,<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1895&page=234&size=45 Zakon o uređenju Plemenite Općine Turopoljske 1895.]{{citat| §. 10. Na čelu plemenite općine turopoljske stoji župan (§. 5. zak. čl. II. god. 1870. o uredjenju sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), kojega bira izmedju članovah zastupstvo pod slovom b) §. 8., koji su plemićkoga staleža, ukupno zastupstvo općine u svojoj skupštini na vrieme od deset godinah. Osim toga župan plemenite općine turopoljske treba da ima svojstva propisana §. 10. zak. čl. II. god. 1870. za zastupnike naroda. ..|Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1886 (I–XVII.) str. 270–281., Zagreb 1887.}}</ref> kao i članovi [[Knez|kneževskih]], [[grof]]ovskih, [[barun]]skih obitelji) <ref>zadnji popis obitelji s virilnim glasom [http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alexaid=lks&datum=1891&page=153&size=45 Zakon o provedbi §. 10. zakona od 29. rujna 1888., kojim se preinačuju nekoje ustanove zak. čl. II. 1870. ob uredjenju sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]{{citat| §. 1. Imenik onih kneževskih, grofovskih i barunskih obiteljih, kojim su članovi dosele uživali pravo glasa na saboru, uzakonjuje se na osnovu §. 10. zakona od 29. rujna 1888., kojim se preinačuju nekoje ustanove zak. čl. II. 1870. ob uredjenju sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ovako: I. Knezovi: 1. [[Batthyány|Batthyány-Stratmann]]; 2. Odeschalchi. II. Grofovi: 3. [[Bombelles]]; 4. Chotek; 5. [[Drašković|Draskovich]]; 6. [[Eltz|Eltz-Kempenih]]; 7. [[Erdödy]]; 8. Jankovich; 9. Karácsony; 10. [[Keglevići|Keglevich]]; 11. Khuen-Belasi; 12. Nugent; 13. [[Oršići|Orsich]]; 14. Pallfy; 15. [[Pejačevići|Pejacsevich]]. III. Baruni: 16. Edelsheim Gyulai; 17. [[Inkey]]; 18. [[Jelačići (plemstvo)|Jellachich]]; 19. Kavanagh-Ballyane; 20. [[Kulmer]]; 21. Ottenfels-Gschwind; 22. Rauch.|, Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1891 (I–XVIII.) str. 123–125., Zagreb 1891.}}</ref>  Međutim, velika većina [[virilist]]a nije sudjelovala u radu sabora.

Sabor je otvarao osobno [[Habsburg|kralj]] ili od kralja "za taj čin napose imenovan namjesnik".<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1870&page=305&size=45=== Zakonski članak II. 1870. Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ob uredjenju sabora istih kraljevinah.]{{citat| §. 5. Sabor otvara i zatvara Njegovo Veličanstvo kralj ili Njegov za taj čin napose imenovani namjestnik; predsjeda mu pako po saboru izabrani predsjednik ili jedan od dvajuh saborskih podpredsjednikah.|, Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1870. komad I–XVII., str. 284–285.}}</ref> To je po pravilu bio ban. Ovime se htjelo istaknuti poseban državnopravni položaj Hrvatskog sabora. U drugim parlamentima [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] (osim [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|mađarskog]] i [[Carevinsko vijeće|austrijskog]]) nije bilo takvog zakona na temelju kojega bi kralj morao otvoriti sabor.<ref name="hod23">[[#refhodimir|Sirotković]], 23.</ref> Kralj je uvijek mogao svojim reskriptom raspustiti sabor, no istovremeno je morao i raspisati nove izbore te se novi sabor morao sastati najkasnije tri mjeseca nakon raspuštanja.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1870&page=305&size=45=== Zakonski članak II. 1870. Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ob uredjenju sabora istih kraljevinah.]{{citat| §. 3. Zasjedanje sabora zaključuje Njegovo Veličanstvo kralj, komu pripada sabor odgoditi, a i razpustiti ga prije izmaka zakonarske periode, ali onda valja da se razpišu odmah novi izbori, i da se drugi sabor sastane najkrasnije tri mjeseca nakon razpusta prijašnjega.|, Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1870. komad I–XVII., str. 284.}}</ref> Zabilježen je niz primjera zloupotrebe ove vladareve ustavne ovlasti u svrhu političkog pritiska.<ref name="hod23"/>

Mandat sabora je trajao 3 godine, a na čelu sabora su bili predsjednik i 2 potpredsjednika koje bi zastupnici birali između sebe. Zastupnici bi svake godine birali i saborskog bilježnika i rednika. Za konstituiranje sabora je bila potrebna nadpolovična većina verificiranih članova.

Iako Sabor nije imao mogućnost izglasati nepovjerenje banu ili vladi, mogao je bana "staviti pod optužbu" za kršenje zakona ili nagodbe, u tom slučaju sudio bi mu poseban Kraljevinski sud sastavljen od 12 sudaca [[Stol sedmorice|Stola sedmorice]], predsjednika i prisjednika [[Banski stol|Banskog stola]] i drugih sudova (Kraljevskog sudbenog stola u Zagrebu i Kraljevskog sudbenog stola u Osijeku, pri čemu bi suci nižih sudova bili članovi samo ako ne bi bilo dovoljno članova – sudaca Stola sedmorice) i 12 pravnika koje bi izabrao Sabor i koji nisi bili zastupnici (u praksi takav se slučaj nije dogodio). Oporba je češće znala svojim aktivnostima u Saboru uzburkati široke mase, postati tumač njihovih političkih i socijalnih zahtjeva te je tako bila legalni odušak javnog mnijenja u borbi protiv tuđinskog sustava izvršne vlasti.<ref>[[#refhodimir|Sirotković]], 29.</ref> Svojim manje-više normalnim djelovanjem te pogotovo slobodom govora tijekom čitavog Prvog svjetskog rata (imajući u vidu ratne prilike) bio je rijetka iznimka u Monarhiji.

=== Zajedničke institucije ===
[[Datoteka:Pécs Postapalota Címer.jpg|180px|minijatura|desno|Zajednički grb u Budimpešti]]
[[Hrvatski sabor]] birao je 40 svojih zastupnika u zajednički [[hrvatsko-ugarski sabor]], uz još tri u dom velikaša (gornji dom) zajedničkog sabora. No, kako oni nisu imali mogućnost [[Veto|veta]], redovno su bili preglasavani. U zajedničkom saboru mogli su govoriti na hrvatskom jeziku, što se rijetko koristilo. Od 1868. do 1906. zastupnici Hrvatske i Slavonije govore na hrvatskom jeziku u ugarsko-hrvatskom saboru održali su svega dva puta, što se promijenilo nastupom politike novog kursa te su otad počeli gotovo isključivo govoriti hrvatskim.<ref>[https://books.google.com/books?id=xm9BAQAAMAAJ&hl=hr Govori hrvatskih delegata izrečeni u zajedničkom saboru u Budimpešti prigodom rasprave zakonske osnove u pragmatici željezničara: po stenografskom zapisniku], Tisak i nakl. Dioničke tiskare, Zagreb, 1907.; str. I.</ref> Tijekom obnova financijske nagodbe s ugarskom stranom hrvatski sabor je birao posebni pregovarački odbor, [[Hrvatska regnikolarna deputacija|Hrvatsku regnikolarnu deputaciju]]. U [[budimpešta]]nskoj vladi Hrvatska je bila zastupljena preko [[Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice|hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ministra bez lisnice]] (ili ''hrvatskog ministra''). Taj institut je predstavljao novost u ustavnopravnoj povijesti državne zajednice Hrvatske i Ugarske. Hrvatski ministar je bio član zajedničke vlade koji je za svoj rad odgovarao ministru predsjedniku (a ne Hrvatskom saboru) i predstavljao je poveznicu između kralja i [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|zemaljske vlade]] u Zagrebu. Na zajedničke, [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] poslove (vanjska politika, vojska i [[monetarna politika]]), o kojima su odlučivala izaslanstva izabrana posebno s austrijske, a posebno s ugarske strane, Kraljevina Hrvatska i Slavonija mogla je utjecati kroz četiri člana izaslanstva Hrvatskoga sabora u ugarskoj delegaciji, izabrana iz redova zastupnika koje je [[Hrvatski sabor]] imenovao u zajednički sabor.<ref name="hun"/>

=== Izbori ===
[[Datoteka:A báni palota 1895 Dunky.png|200px|minijatura|desno|Banski dvori, 1895.]]
Izbori za sabor održani su 1871., 1872., 1875., 1878., 1881., 1883., [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1884.|1884.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1887.|1887.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1892.|1892.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1897.|1897.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1901.|1901.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1906.|1906.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|1908.]] i [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1910.|1910.]], [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1911.|1911.]] i [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.|1913.]]<ref name="izbori"/> Pravo glasa bilo je dano muškarcima starijima od 24 godine te dodatno ograničeno obrazovnim, a kasnije imovinskim cenzusom – količinom plaćenog poreza. Sveukupno, Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je na prijelazu stoljeća oko 50.000 upisanih izbornika na 2,350.000 stanovnika, to jest oko 2 % stanovnika Hrvatske i Slavonije.<ref name="izbori"/> Izbornom [[Nikola Tomašić|Tomašićevom]] reformom iz 1910. broj izbornika raste na nešto više od 190.000 građana ili na 8,8 % cjelokupnoga pučanstva.<ref name="izbori"/> U Zagrebu je postotak građanstva koje je imalo pravo glasa narastao s 5 % na 7 %.<ref name="izbori">[http://hrcak.srce.hr/file/24649 Ines Sabotič, Stjepan Matković:Saborski izbori i zagrebačka izborna tijela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Društvena istraživanja, Vol. 1.4 No. 1–2. (75–76) Travanj 2005.]</ref>

Hrvatska i Slavonija bila je podijeljena na 90 izbornih kotara, no kako je [[Corpus separatum|Rijeka]] odbijala slati svoja dva zastupnika u Sabor, birano je 88 zastupnika. Izborni kotari nisu bili ujednačeni po stanovništvu, već je postojala značajna neravnoteža u glasovima. [[Izborni sustav]] je bio većinski, a ne razmjerni: kandidat koji je dobio najviše glasova u pojedinom kotaru osvojio bi zastupničko mjesto. To je ponekad dovodilo do velikog nesrazmjera između broja osvojenih glasova na razini Kraljevine i osvojenog broja mandata. Tako je, primjerice, na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.|izborima 1913.]] [[Hrvatska pučka seljačka stranka]] s 12.917 glasova u Hrvatskoj i Slavoniji dobila tek 3, a [[Srpska samostalna stranka]] s 11.704 glasača čak 17 zastupničkih mandata.<ref name="bulic">Ivan Bulić, Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoči Prvoga svjetskog rata 1907. – 1913. ČSP, br. 2., 415–453. (2012)</ref> Zastupnici Mišćević, [[Svetozar Pribićević|Pribićević]], Krajnović i [[Bude Budisavljević|Budisavljević]] – njih četvorica – zajedno su dobili 1062 glasa, što im je omogućilo četiri saborska mandata, za razliku od pravaša M. Uroića, koji je osvojio 1.138 glasova u svom kotaru, ali ipak nije osvojio mandat.<ref name="bulic"/>

Dana [[19. prosinca]] [[1917.]] Sabor je donio novi izborni zakon kojim je uvedeno opće izravno i tajno pravo glasa, no zbog raspada države zakon nije primijenjen.<ref name="lzmk"/><ref>[[#refbilandzic|Bilandžić]], 44.</ref>

== Društvo ==
=== Obrazovanje ===
[[Datoteka:Literacy in Austria-Hungary (1880).JPG|desno|mini|250px|[[Pismenost]] u Austro-Ugarskoj 1880. [[Vojna krajina]], s iznimno velikom nepismenošću, tada još nije bila potpuno uključena u Hrvatsku i Slavoniju.]]
[[Datoteka:Kuno Waidmann- Muška učiteljska škola, Medulićeva 33, Zagreb (1891.-92.).jpg|desno|mini|250px|Zgrada Muške učiteljske škole u Zagrebu, izgrađena 1892.]]
Školstvo je u Hrvatskoj bilo potpuno u nadležnosti [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Vlade]] i Sabora. U [[Ivan Mažuranić|Mažuranićevo]] vrijeme školstvo je sekularizirano i unaprijeđeno, a uspostavljena je bolja mreža javnih škola. Značajni napredak dogodio se zalaganjem [[Izidor Kršnjavi|Izidora Kršnjavija]], koji je za vrijeme [[Khuen Héderváry|Khuen]]ovog banovanja bio odjelni predstojnik za nastavu u [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|zemaljskoj vladi]] (ministar obrazovanja). Koncem godine 1883./84. bilo je u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji 1.227 pučkih osnovnih škola (1163 s nastavom na hrvatskom) s 1.750 učitelja.<ref name="214po">[[#refpolic|Polić]], str. 214.</ref> Djece školske dobi bilo je 188.443, a stvarno je pučku školu polazilo njih 109.665 (58 %).<ref name="214po"/> Djelovalo je i dvadesetak srednjih, trgovačkih i zanatskih škola.<ref name="214po"/> 1888. donesen je u Saboru novi školski zakon, kojim su uspostavljene učiteljske škole i propisana pravila za izobrazbu nastavnika, a u pučke škole je uvedena i tjelovježba (gimnastika).<ref name="215po">[[#refpolic|Polić]], str. 215.</ref> 1892. osnovan je i prvi ženski licej u Zagrebu, a u sljedećim godina broj škola za djevojke i mješovitih škola brzo je rastao.<ref name="215po"/> 1891. osnovan je i zemaljski zavod za gluhonijeme u Zagrebu,<ref>[[#refpolic|Polić]], str. 218.</ref> a ustrojen je i zavod za slijepu djecu.

Tijekom 1890-ih osnovano je više srednjih, zanatskih, trgovačkih i šegrtskih škola, kao i [[gimnazija]]. [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Kr. zemaljska hrvatska vlada]] donijela je [[1894.]] odluku o obnovi starih i gradnji novih škola, njih ukupno 164.<ref>[[#refpolic|Polić]], str. 216.</ref> [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljska vlada]] je prosječno izdvajala oko 2,000.000 [[forinta|forinti]] godišnje za školstvo<ref name="Polić, str. 217">[[#refpolic|Polić]], str. 217.</ref> (otprilike 10 % svog proračuna).<ref>[[#reffrank|Frank]], str. 6.</ref> Mreža škola je postupno rasla, tako da je već [[1898.]] bilo 1.360 škola s 2.361 učiteljem.<ref name="Polić, str. 217"/> 1910. nepismenost je iznosila 46,2 %, za muškarce 38,2 %, a za žene 53,7 %.<ref>[[#Biondich|Biondich 2000]], p. 16</ref>

Godine [[1874.]] otvoreno je moderno [[Zagrebačko sveučilište]] (nazvano ''Sveučilište Franje Josipa I.''). Sveučilište je okupljalo hrvatsku inteligenciju, a kao jedino na jugu Austro-Ugarske privlačilo je i studente iz ostalih zemalja – [[Kranjska|Kranjske]], [[Koruška|Koruške]], [[BiH]], [[Bohemija|Češke]] i sl. Na Sveučilištu su veliki doprinos dali i znanstvenici i profesori iz drugih dijelova Monarhije, pogotovo [[Česi u Hrvatskoj|Česi]]: [[Vinko Dvořák]] osnovao je prvi kabinet iz fizike, njegov sunarodnjak Karel Zahradnik bio je prvi sveučilični profesor matematike, a Lavoslav Geitler je poslije postao i dekan Filozofskog fakulteta.<ref>Dora Koretić: [http://www.jutarnji.hr/ceh-je-nam-je-dao-svjetlo-i-gimnaziju--a-sad-nam-brani-ulazak-u-eu/313545/ ''Čeh nam je dao svjetlo, a sad nam brani ulazak u EU''], Jutarnji list, 23.10.2009</ref><ref>[http://www.hcdzg.hr/zan01.htm Hrvatsko-Češke veze], Hrvatsko – češko društvo/Chorvatsko – česká společnost</ref> Ubrzo su osnovani i [[Veterinarski fakultet u Zagrebu|veterinarski]] i [[Šumarski fakultet u Zagrebu|šumarski fakultet]], a pri kraju Prvog svjetskog rata osnovan je i [[Medicinski fakultet u Zagrebu|medicinski fakultet]]. [[1913.]] izgrađena je zgrada [[NSK|Sveučilišne knjižnice]], u kojoj se danas nalazi [[Hrvatski državni arhiv]].

=== Kultura ===
Nakon [[Hrvatski narodni preporod|Hrvatskog narodnog preporoda]] dolazi do ubrzanog razvoja kulture, pogotovo u gradovima. Dok su kazališta u Zagrebu i Osijeku već postojala, 1873. i Varaždin dobiva moderno kazalište, dok se u Zagrebu osniva stalna opera. Utemeljeni su i razni muzeji – [[Muzej za umjetnost i obrt]], [[Etnografski muzej Zagreb|Etnografski muzej]] i drugi. Najveći kulturni zamah dali su poticaji [[Izidor Kršnjavi|Izidora Kršnjavog]], odjelnog predstojnika za prosvjetu pod Hedervaryjem, i velikog mecene, biskupa [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]]. Upravo je Strossmayer osnovao [[Galerija Akademije|Galeriju slika]] u Zagrebu 1884., darovavši bogatu zbirku slika. Veliki poticaj prikupljanju i sustavnom pristupu kulturi u Hrvatskoj dala je i Milenijska izložba u Budimpešti, na kojoj je Trojedna Kraljevina [[Umjetnički paviljon|u svom paviljonu]] predstavila svoje kulturno-povijesno naslijeđe, prirodne ljepote i stvaralaštvo.<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=2012 Ministarstvo kulture, Milenijska izložba]</ref>

Krajem 19. stoljeća raste zanimanje i za zaštitu i očuvanje prirode. 1893. Zakonom o lovu zaštićene su ptice pjevice, 1900. posebnim zakonom zaštićene su i pećine, a potom su uslijedili i drugi zakoni.<ref>[http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zastita-prirode-u-Republici-Hrvatskoj/Povijest-zastite-prirode-u-Republici-Hrvatskoj Povijest zaštite prirode u RH, MZO]</ref>

== Zdravstvo ==
U skladu sa Nagodbom javno zdravstvo je spadalo u autonomne hrvatske poslove za koje je bio nadležan odjel za unutarnje poslove kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Prvi zakon o ustroju zdravstva donesen je [[1874.]] za vrijeme [[Ivan Mažuranić|Mažuranićevih]] reformi<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18740304&seite=00000435 Zakon od 15. studenog 1874. ob uredjenju zdravstva u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1874. kom. I-XXVI., str. 435.</ref>, a dvije godine kasnije kao dopuna zakonu je izdan i detaljan naputak zemaljske vlade o radu medicinskog osoblja i minimalnim cijenama medicinskih usluga.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18760304&seite=00000101 Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove br. 22.633., kojom se izdaje naputak za podžupanijske liečnike i za gradske fizike, zatim u savezu s tim o razdjeljenju obćinah i područja kotarskih sudovah na podžupanijske liečnike, te kojom se napokon izdaje cienik o minamalnih nagradah za privatnu praksu tako podžupanijskih liečnikah, kao gradskih fizikah i razpoloživih ranarnikah], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1876. kom. III., str. 16.</ref>
Tim zakonom na čelu javnog zdravstvenog sustava je bio [[praliječnik]] kraljevine kojega bi na prijedlog bana imenovao Kralj, uz praliječnika je kao savjetodavni organ vlade uspostavljeno zemaljsko zdravstveno vijeće, a koje se sastojalo od praliječnika, zemaljskog veterinara i najmanje 4 liječnika koje bi imenovao ban. Zakonom je predviđeno i da svaka podžupanija ima svoga podžupanijskog liječnika, kojega je zadaća bila vršiti nadzor nad zdravstvenim sustavom i medicinskim osobljem u dotičnoj podžupaniji, po potrebi podžupanije su trebale imati i svoga veterinara, dok su općine i gradovi trebali ustrojiti zdravstvene organe koji bi vršili zdravstveno-redarstvene poslove. Liječnici u državnoj službi morali su biti diplomanti opće medicine ili kirurgije i morali su znati hrvatski jezik.<ref name="karaula"/> U Zagrebu je [[1874.]] osnovan [[Zbor liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije]], a u Osijeku je iste godine osnovano [[Društvo slavonskih liječnika]] koje se 1883. prisjedinilo Zboru u Zagrebu. Godine 1877. počinje izlaziti [[Glasnik društva slavonskih liječnika]] (1877. – 1878.) i Liječnički vjesnik [[Hrvatski liječnički zbor|Zbora liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije]]. [[1872.]] u Kraljevini su bile samo 22 bolnice te je na jednu bolnicu dolazilo 80.000 stanovnika, no do [[1905.]] taj je broj smanjen na 61.000<ref name="karaula"/>, a u navedenom razdoblju broj bolnica je povećan za 36 %, a broj bolničkih kapaciteta za 364 %. Kao dio modernizacijskih reformi javnog zdravstva i izgradnje obrazovnog sustava za obrazovanje stručnog zdravstvenog osoblja Sabor je 1876. donio zakon o osnivanju primaljskog učilišta u Zagrebu, pri kojem se izvodio šestomjesečni studij primaljstva za koji je zemaljska vlada, naročito za polaznice iz seoskih sredine, osiguravala pune stipendije.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18760304&seite=00000729 Zakon od 29. listopada 1876. ob ustrojenju primaljskoga učilišta u Zagrebu], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1876. kom. XXXV., str. 114.</ref><ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18770304&seite=00000667 Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove br. 14.950., kojom se ustanovljuje naputak za primalje], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1877. kom. XXVI., str. 667.</ref><ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18780304&seite=00000301 Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odielah za unutarnje poslove i za bogoštovje i nastavu br. 9343., kojom se ustanovljuje pravilnik za primaljsko učilište u Zagrebu], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1878. kom. XIX., str. 47.</ref> Iako je osnivanje [[Medicinski fakultet u Zagrebu|medicinskog fakulteta]] bilo predviđeno još 1861. i odobreno 1874., zbog nedostatka sredstava fakultet je započeo sa radom tek 1917. u zgradi Plemićkog konvikta na Šalati.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=19180304&seite=00000207 Zakon od 26. lipnja 1918. o gradnji zgrada za liječnički fakultet i zemaljsku bolnicu sa klinikama u Zagrebu], Zbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju 1918., kom. IX., str. 29.</ref>
Pri [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u Zagrebu je 1896. god. osnovan Zavod za farmakognoziju, a 1889. rješenjem cara i kralja Franje Josipa pokrenut je studij za magistre i doktore farmacije pri [[Sveučilište u Zagrebu|Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I.]] u Zagrebu.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18890304&seite=00000607 Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove i odjela za bogoštovje i nastavu, kojom se proglašuje previšnje riešenje od 22. rujna 1889., kojim se odobrava pravilnik za obrazovanje ljekarničkih vježbenikah i promjena §. 1. naučne osnove te izpitnoga reda za magisterij i doktorat farmacije na sveučilištu Franje Josipa I. Zagrebu], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1889. kom. XIV., str. 607.</ref> Istim rješenjem propisano je i obvezatno članstvo svih ljekarnika u Zboru ljekarnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Dodatno je ljekarništvo i ljekarnička profesija uređena novim zakonom o ljekarništvu iz 1894.<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18940304&seite=00000353 Zakom od 11. travnja 1894. o ljekarničtvu], Zbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju 1894., kom. XI., str. 52.</ref> Njime je predviđeno da se nove ljekarne otvaraju samo u mjestima sa više od 4000 stanovnika, a koja još nemaju ljekarnu ili koja su od najbliže ljekarne udaljena više od 24&nbsp;km, dok u mjestima sa već postojećom ljekarnom, novu je moguće osnovati tek na svakih 4000 st. Dozvolu za otvaranje nove ljekarne bi izdavala zemaljska vlada, a samo onim osobama sa stupnjem obrazovanja magistra ili doktora farmacije, neporočna ponašanja i minimalno 5 god. radnog iskustva na položaju ljekarničkog pomoćnika u nekoj ljekarni. Zakonom iz 1888. propisano je i veterinarstvo u Hrvatskoj, uređeno veterinarsko redarstvo na razini županija, kotara i gradova, predviđeno da svaka uprava županije, kotara i grada ima zaposlenog diplomiranog veterinara, a uspostavljene su i javne klaonice .<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=18880304&seite=00000587 Zakon od 27. kolovoza 1888. ob uredjenju veterinarstra u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji], Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, 1888. kom. XIV., str. 81.</ref> Iste god. osnovana je Zemaljska veterinarska zaklada, a namjena joj je bila osigurati sredstva za veterinarske svrhe kao što je provođenje mjera za suzbijanje i iskorjenjivanje zaraznih bolesti.
Zdravstvene prilike, pogotovo na selu, bile su iznimno loše zbog nedostatka higijene, neimaštine, neukosti i nedostatka liječnika, što je uzrokovalo razmjerno visoku smrtnost, pogotovo kod djece. Smrtnost djece u prvoj god. života iznosila je od 29 % (1871.) do 24 % (1910.), a najniža je bila 1889. i 1903. i iznosila je 18 %, no u razdoblju od 1870. do 1910. značajno je smanjena smrtnost djece u dobi između 2 – 5 god., sa 18.000 umrlih 1871. na 6.000 umrlih 1910., te ukupna smrtnost djece, sa 90.000 umrlih 1871. na 64.000 1910. god. Osim vlade, znatne napore u zdravstveno obrazovanje seljaka ulagala su i braća Radić preko svog lista "[[Dom (novine)|Dom]]". [[1894.]] [[sabor]] je donio novi, detaljniji zakon o zdravstvu.

'''Bolnice i broj bolesnika'''<ref>Izvor: Statistički godišnjak kr. Hrvatske i Slavonije 1905. i 1910., preuzeto iz: [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10450/1/Gospodarski%20i%20dru%C5%A1tveni%20razvoj%20Hrvatske%20i%20Slavonije%20.pdf Josip Petrlić: Gospodarski i društveni razvoj Hrvatske i Slavonije u svjetlu ugarsko-hrvatskih proračuna 1874. – 1914.], Zagreb, 2016., str. 114. (pristupljeno 14.12.2018.)</ref>
{| class="wikitable"
! Godina
! broj bolnica
! broj bolničkih postelja
! ukupan broj bolesnika
! otpušteni izlječeni bolesnici
! otpušteni oporavljeni bolesnici
! otpušteni neizlječeni bolesnici
! umrlo
! ostalo u boln. koncem god.
! br. opskrbnih dana
! br. bolnica na 100.000 st.
! na 1 bolesnika opskrb. dana
|- 
| 1886
| 29
| 2.272
| 17.150
| 12.218
| 1.586
| 651
| 1.254
| 1.541
| 537.759
| 1.40
| 31
|- 
| 1887
| 29
| 2.368
| 17.629
| 12.047
| 1.912
| 557
| 1.256
| 1.857
| 544.777
| 1.40
| 31
|-
| 1888
| 29
| 2.404
| 19.515
| 13.768
| 2.052
| 538
| 1.350
| 1.817
| 579.295
| 1.40
| 30
|-
| 1889
| 29
| 2.508
| 20.250
| 14.133
| 2.004
| 658
| 1.427
| 2.028
| 588.830
| 1.30
| 29
|-
| 1890
| 29
| 2.602
| 22.452
| 16.388
| 2.418
| 759
| 1.625
| 2.362
| 629.524
| 1.30
| 28
|-
| 1891
| 29
| 2.715
| 24.067
| 17.096
| 2.397
| 788
| 1.621
| 2.165
| 691.898
| 1.30
| 30
|-
| 1892
| 29
| 2.864
| 27.356
| 20.009
| 2.521
| 831
| 1.723
| 2.271
| 731.550
| 1.30
| 29
|-
| 1893
| 29
| 2.887
| 26.187
| 17.945
| 2.453
| 902
| 1.684
| 2.223
| 679.927
| 1.30
| 27
|-
| 1894
| 29
| 3.030
| 28.304
| 17.651
| 3.094
| 1.374
| 1.675
| 2.510
| 736.254
| 1.10
| 28
|-
| 1895
| 29
| 3.409
| 30.449
| 19.988
| 4.261
| 1.733
| 1.756
| 2.711
| 889.803
| 1.10
| 29
|-
| 1896
| 36
| 3.736
| 33.189
| 22.456
| 4.332
| 1.781
| 1.890
| 2.728
| 938.766
|1.50
|28
|-
| 1897
| 36
| 3.841
| 34.286
| 22.781
| 4.620
| 2.061
| 1.988
| 2.836
| 962.241
| 1.50
| 28
|-
| 1898
| 36
| 3.829
| 34.570
| 22.090
| 5.623
| 2.144
| 1.882
| 2.831
| 938.948
| 1.50
| 27
|-
| 1899
| 39
| 4.144
| 36.632
| 22.538
| 8.581
| 2.198
| 1.944
| 3.371
| 1.029.657
| 1.60
| 28
|-
| 1900
| 39
| 4.366
| 37.611
| 23.549
| 6.579
| 2.158
| 2.016
| 3.309
| 1.079.791
| 1.60
| 29
|-
| 1901
| 39
| 4.380
| 38.527
| 24.097
| 6.967
| 2.001
| 2.141
| 3.331
| 1.116.231
| 1.60
| 29
|-
| 1902
| 41
| 4.575
| 41.334
| 25.808
| 7.637
| 1.999
| 2.032
| 3.858
| 1.168.523
| 1.60
| 28
|-
| 1903
| 40
| 4.617
| 42.354
| 26.290
| 7.768
| 2.214
| 2.191
| 3.891
| 1.226.689
| 1.60
| 29
|-
| 1904
| 38
| 4.863
| 45.900
| 27.776
| 9.112
| 2.566
| 2.283
| 4.163
| 1.322.074
| 1.50
| 29
|-
| 1905
| 37
| 5.056
| 48.932
| 29.602
| 9.754
| 2.746
| 2.640
| 4.191
| 1.387.800
| 1.50
| 28
|-
| 1906
| 39
| 5.193
| 49.619
| 28.669
| 11.525
| 2.522
| 2.579
| 4.334
| 1.430.124
| 1.60
| 29
|-
| 1907
| 39
| 5.219
| 51.206
| 29.857
| 11.325
| 3.340
| 2.583
| 4.091
| 1.508.802
| 1.50
| 29
|-
| 1908
| 39
| 5.242
| 52.849
| 30.488
| 11.962
| 2.992
| 2.744
| 4.663
| 1.565.288
| 1.50
| 30
|-
| 1909
| 39
| 5.279
| 51.123
| 29.746
| 11.507
| 2.992
| 2.656
| 4.222
| 1.519.445
| 1.50
| 30
|-
| 1910
| 37
| 6.461
| 52.004
| 29.760
| 11.862
| 3.330
| 2.568
| 4.484
| 1.512.683
| 1.40
| 29
|}

'''Zdravstveno osoblje u Kr. Hrvatskoj i Slavoniji'''<ref>Izvor: Statistički godišnjak kr. Hrvatske i Slavonije 1905. i 1910., preuzeto iz: [http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10450/1/Gospodarski%20i%20dru%C5%A1tveni%20razvoj%20Hrvatske%20i%20Slavonije%20.pdf Josip Petrlić: Gospodarski i društveni razvoj Hrvatske i Slavonije u svjetlu ugarsko-hrvatskih proračuna 1874. – 1914.], Zagreb, 2016., str. 117. (pristupljeno 14.12.2018.)</ref>
{| class="wikitable"
! Godina
! liječnika
! dipl. ranarnika
! dipl. primalja
! dipl. ljekarnika
! na 100.000 st. :
! liječnika 
! dipl. ranarnika
! dipl. primalja 
! dipl. ljekarnika 
|- 
| 1892
| 197
| 66
| 596
| 117
|
| 9,0
| 3,0
| 27,1
| 5,3
|-
| 1893
| 211
| 60
| 619
| 113
|
| 9,4
| 2,7
| 27,7
| 5,1
|-
| 1894
| 228
| 62
| 640
| 117
|
| 10,1
| 2,7
| 28,8
| 5,2
|-
| 1895
| 240
| 64
| 670
| 117
|
| 10,6
| 2,8
| 29,2
| 5,1
|-
| 1896
| 277
| 53
| 635
| 117
|
| 12,0
| 2,3
| 27,6
| 5,1
|-
| 1897
| 287
| 51
| 686
| 120
|
| 12,3
| 2,2
| 29,5
| 5,2
|-
| 1898
| 304
| 47
| 731
| 120
|
| 13,0
| 2,0
| 31,2
| 5,1
|-
| 1899
| 317
| 46
| 757
| 126
|
| 13,4
| 1,9
| 31,9
| 5,3
|-
| 1900
| 318
| 41
| 799
| 123
|
| 13,2
| 1,7
| 33,3
| 5,1
|-
| 1901
| 330
| 32
| 834
| 125
|
| 13,6
| 1,3
| 34,3
| 5,0
|-
| 1902
| 339
| 31
| 853
| 128
|
| 13,8
| 1,3
| 34,7
| 5,2
|-
| 1903
| 344
| 28
| 883
| 126
|
| 13,8
| 1,1
| 35,5
| 5,1
|-
| 1904
| 347
| 21
| 899
| 125
|
| 13,8
| 0,8
| 35,7
| 5,0
|-
| 1905
| 349
| 17
| 888
| 129
|
| 13,7
| 0,7
| 34,8
| 5,1
|-
| 1906
| 362
| 15
| 894
| 126
|
| 14,3
| 0,6
| 35,3
| 5,0
|-
| 1907
| 377
| 11
| 907
| 131
|
| 14,8
| 0,4
| 35,5
| 5,1
|-
| 1908
| 391
| 9
| 896
| 132
|
| 15,2
| 0,3
| 34,8
| 5,0
|-
| 1909
| 390
| 9
| 915
| 138
|
| 15,0
| 0,3
| 35,2
| 5,3
|-
| 1910
| 386
| 10
| 925
| 143
|
| 14,7
| 0,4
| 35,3
| 5,5
|}

== Sudstvo ==
[[Datoteka:Putovnica Nikola Tesla 01082.JPG|150px|minijatura|desno|Odjel za unutarnje poslove [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljske vlade]] izdavao je i putovnice;<ref name="putovnica">Kraljevska zemaljska vlada izdavala je sve putne listove u skladu sa §. 6. [http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1869&page=24&size=45 Najviši reškript, kojim se potvrdjuje zakonski članak ob ustrojstvu autonomne hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade (1869)]{{citat| §. 6. U djelokrug zemaljsko-vladnoga odjela za poslove unutarnje i financijalne, spadaju svi poslovi,..., putni listovi, uprava i nadziranje javnog prava u obće, a napose...|, Sbornik zakona i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1874. komad I.–VIII., str. 10.}}</ref> putovnica izdana ''zavičajniku'' Trojedne Kraljevine, [[Nikola Tesla|Nikoli Tesli]]]]
Vrhovni sud Kraljevine bio je [[Stol sedmorice]], dok je drugostupanjski sud bio [[Banski stol]] pod predsjedanjem bana.<ref>[http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp?pcpid=44 Hrvatska pravna povijest 1790. – 1918.], [[Vrhovni sud Republike Hrvatske]]</ref> Nadalje, područje Kraljevine bilo je podijeljeno na devet sudbenih stolova (sa sjedištima u Gospiću, Ogulinu, Zagrebu, Petrinji, Varaždinu, Bjelovaru, Požegi, Osijeku i Mitrovici), a njima su izravno bila podređena 63 kotarska suda.<ref>[https://picasaweb.google.com/101439587332445673704/CitankaZaSeoskeOpetovnice#5585158712588670514 Čitanka za seoske opetovnice, str. 187.]</ref>

1902. u [[Glina (grad)|Glini]] je osnovana prva ustanova za delinkventnu mladež pod nazivom "Kraljevska zemaljska popravljaonica u Glini".<ref name="puljiz"/> Njezinom je otvaranju prethodio Zakon o prisilnom odgoju neodraslih, koji je [[Hrvatski sabor]] usvojio na prijedlog dr. [[Josip Šilović|Josipa Šilovića]].<ref name="puljiz"/>

== Redarstvo ==
Na području Kraljevine djelovalo je [[kraljevsko hrvatsko-slavonsko oružništvo]]. Bilo je pod Zemaljsko-oružničkim zapovjedništvom [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Zemaljske vlade]], koje je ipak bilo podređeno vrhovnom zapovjedništvu zajedničkog Ministarstva za zemaljsku obranu sa sjedištem u [[Budimpešta|Budimpešti]].

U gradovima su uspostavljena kraljevska redarstvena povjereništva. Na čelu tih povjereništava stajao je upravitelj, a bila su podvrgnuta izravno [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|Kraljevskoj zemaljskoj vladi]] u [[Zagreb]]u s [[ban]]om na čelu.<ref>[http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=1513 Kraljevsko redarstveno povjereništvo za grad Zagreb, arhinet]</ref> I pojedine općine su mogle osnivati svoja redarstva. [[1903.]] za obavljanje poslova pograničnog redarstva ustrojeno je kraljevsko pogranično redarstvo, čiji je djelokrug određen na sve općine i gradove koji se nalaze na granici ili u njezinoj blizini, ako je promet posebno pojačan.<ref name="biserka">[http://hrcak.srce.hr/file/98392 Biserka Stanišić: Odsjek iv-b res. Za pogranična redarstvena satništva odjela za unutarnje poslove Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu, Arh. vjesn., god. 36 (1993) str. 181–206.]</ref> Osnovan je i Središnji ured za defenzivnu doglasnu službu, koji se bavio [[Protuobavještajna djelatnost|protuobavještajnim radom]].<ref name="biserka"/>

== Vojska ==
[[File:Military_Barracks_Royal_Croatian_Home_Guard_1915.jpg|desno|mini|250px|Časnik drži govor pripadnicima [[Hrvatsko-slavonsko domobranstvo|hrvatsko-slavonskog domobranstva]] u vojarni u Zagrebu, 1915.]]
Iako su po Nagodbi vojni poslovi bili zajednički, hrvatsko-ugarski, hrvatska strana se izborila da vojni obveznici iz Hrvatske i Slavonije služe vojni rok isključivo u domovini. Nakon razvojačenja [[Vojna krajina|Vojne krajine]] i njezinog uključenja u Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, ustrojen je jedinstveni [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. hrvatsko-slavonski zbor]] zajedničke [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], čije je zborno područje obuhvaćalo čitavu Kraljevinu. Pješačke pukovnije iz Trojednice nazivale su se ''ugarsko-hrvatskima'' (primjerice, [[53. pješačka pukovnija|53. pukovnija]]). Novaci iz [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] služili su u [[Austro-ugarska ratna mornarica|austro-ugarskoj ratnoj mornarici]]. U domobranstvu vojna je obveza trajala dvije, a u zajedničkoj vojsci i mornarici tri godine.<ref name="ustroj">Pojić, Milan: [http://hrcak.srce.hr/10513 "Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.–1914."], ''Arhivski vjesnik'', No. 43., Ožujak 2001.</ref>

Na području Hrvatske i Slavonije ustrojeno je i VII. domobransko okružje [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|ugarsko-hrvatskog domobranstva]], koje je ''de facto'', kao [[hrvatsko-slavonsko domobranstvo]], na temelju svog posebnog položaja bilo jedno od tri domobranstva u državi.<ref>István Deák: Der k. (u) k. Offizier 1848–1918, Beč – Köln – Weimer, 1991., str. 72.{{citat|Oba zakona predviđaju zajedničku vojsku i mornaricu podčinjenu državnom ratnom ministru, te tri domobranstva, naime austrijsko, ugarsko i hrvatsko-slavonsko (Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nämlich eine östrreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische, vor.)|István Deák}}</ref> Časnici i svi zapovjednici hrvatsko-slavonskog domobranstva bili su Hrvati, jedini zapovjedni jezik bio je [[hrvatski]], pukovnijske zastave bile su uokvirene hrvatskom trobojnicom, a postrojbe su nosile hrvatska imena i imena gradova u kojima su se nalazile. Usto, u početku je osnovana i hrvatska domobranska časnička škola u Zagrebu.<ref name="ustroj"/>

== Stanovništvo ==
Od urbanih naselja 1880. bilo je samo osam naselja koja su imala više od 5.000 stanovnika.<ref name="karaula"/> Preobražaj seoskih sredina u urbanizirane zajednice tekao je vrlo sporo. Gradsko stanovništvo 1890. godine činilo je samo 7 % ukupnog stanovništva Hrvatske i Slavonije,<ref name="karaula"/> a 1910. 8,5 %.<ref>Frucht, str. 462.</ref> 1910. najveći gradovi s okružjem bili su Zagreb sa 79.038, Osijek s 40.106, Karlovac s 34.713 te Zemun s 18.000 stanovnika. Zagreb je rastao poprilično brzo, privlačeći stanovnike iz svih krajeva. 1910. tek trećina stanovništva (33,76 %) bila je rođena u Zagrebu.<ref>Bojana Miljković-Katić, 2011. ''Prostorno planiranje u jugoistočnoj Evropi (do Drugog svetskog rata)'', Istorijski institut, Balkanološki institut SANU, Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 182.</ref>

Stanovništvo je bilo izrazito mlado: 1910. stanovnika u dobi od 0 do 15 godina bilo je 38,4 %, u dobi od 15 do 40 36,7 %, od 40 do 60 18,9 %, dok je starijih od 60 godina bilo samo 6,0 %.<ref name="pallas"/> Uz visoke stope nataliteta, visoka je bila i stopa smrtnosti, pogotovo djece, dok je iseljavanje u Sjevernu i Južnu Ameriku dodatno otežavalo rast broja stanovnika. Samo je u [[SAD]] između 1901. i 1913. iz Hrvatske iselilo 329.251 stanovnika, što je, doduše, ublažilo posvemašnje siromaštvo i agrarnu prenapučenost koja je u to vrijeme vladala u hrvatskim selima, ali je Hrvatsku osiromašilo za najvitalniji dio njezinog stanovništva.<ref name="puljiz">[http://hrcak.srce.hr/file/11433 Vlado Puljiz: Socijalna politika i socijalne djelatnosti u  Hrvatskoj u razdoblju 1900. – 1960. godine]</ref> Prema drugim procjenama, iz Hrvatske i Slavonije između 1899. i 1913. iselilo se oko 250.000 ljudi, 6 % stanovništva.<ref>Frucht, str. 462–463.</ref> 
=== Nacionalni sastav ===
{{bar box 
|width=300px, ''align-right''
|title=Hrvatska i Slavonija 1910.
|titlebar=#ddd
|float   = right
|bars=
{{bar percent|Hrvati|yellow|62.5}}
{{bar percent|Srbi|blue|24.5}}
{{bar percent|Nijemci|brown|5.08}}
{{bar percent|Mađari|lightgreen|4.01}}
{{bar percent|Slovaci|red|0.81}}
{{bar percent|ostali|gray|3.0}}
}}
{| class="wikitable" align=right
|-
|[[Hrvati]]|| 1,638.354
|-
| [[Srbi u Hrvatskoj|Srbi]]|| 644.955
|-
| Nijemci i Austrijanci|| 133.418
|-
| [[Mađari u Hrvatskoj|Mađari]]|| 105.047
|-
| [[Slovaci u Hrvatskoj|Slovaci]]|| 20.884
|-
| ostali|| 77.735
|}

Prema popisu iz [[1910.]] u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 2,621.954 stanovnika. [[Srbi u Hrvatskoj|Srbi]] (644.955) su bili značajna nacionalna manjina (24,5 %), pogotovo zbog toga što su činili većinu u istočnom dijelu zemlje, ali i u [[Ličko-krbavska županija|Ličko-krbavskoj županiji]] (50,8 %). Usto, [[Nijemci u Hrvatskoj|Nijemaca]]/Austrijanaca i Mađara bilo je najviše u [[Virovitička županija|Virovitičkoj]] i u [[Srijemska županija|Srijemskoj županiji]], kao i u gradovima. Materinji jezik nije bio hrvatski ili srpski za 25,2 % gradskog stanovništva 1910.<ref name="turnock">David Turnock. ''Eastern Europe: An Historical Geography 1815-1945'', str. 78</ref> Nacionalni sastav stanovništva 1910. bio je sljedeći:<ref name="seton-watson">Seton-Watson, Hugh (1945). ''[http://books.google.com/books?id=y3A3AAAAIAAJ&pg=PA434 Eastern Europe Between the Wars, 1918–1941]'' (3rd ed.). CUP Archive. p. 434. {{ISBN|1-00-128478-X}}.</ref>

<gallery class="center">
Datoteka:Croatia-Slavonia ethnography 1910.jpg|Etnografski zemljovid Hrvatske i Slavonije 1910.
Datoteka:Ethno Hung.1910.png|Etničke skupine u Zemljama krune sv. Stjepana 1910.
</gallery>

=== Vjerski sastav ===
Sve vjerske zajednice od Mažuranićevih reformi 1875. bile su potpuno ravnopravne. Zakonom donesenim u saboru još [[21. listopada]] [[1873.]] Židovi su stekli punu ravnopravnost.<ref name="općina"/> Prvi Židov, dr. [[Ljudevit Schwarz]], izabran je kao saborski zastupnik u Hrvatski sabor [[1887.]]<ref name="općina">[http://www.zoz.hr/home.php?content=content&term=10&key=3&key1=10 Kronologija Židovske općine Zagreb]</ref> [[Rimokatolička crkva]] u Kraljevini je bila organizirana u [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebačku nadbiskupiju]] i njoj podređene [[Senjsko-modruška biskupija|Senjsko-modrušku]], [[Srijemska biskupija|Srijemsku]] i [[Križevačka eparhija|Križevačku]] (grkokatoličku) biskupiju. Nakon vatikanske [[Dogma|dogme]] o nepogrešivosti pape pojavila se tzv. [[starokatolička crkva]], koja je naišla na simboličan odaziv. [[Srpska pravoslavna crkva]] bila je organizirana u [[Gornjokarlovačka eparhija|Karlovačku]] i [[Slavonska eparhija|Pakračku eparhiju]]. U Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji protestanti su uglavnom bili pripadnici mađarske, njemačke i ostalih nacionalnih manjina. 7 % gradskog stanovništva nije pripadalo ni katoličkoj ni pravoslavnoj crkvi.<ref name="turnock"/>
[[Datoteka:Hrvatska i Slavonija vjeroispovijesti 1910.png|280px|minijatura|desno|Zemljovid Kraljevine Hrvatske i Slavonije obzirom na vjerski sastav kotara, 1910.]]
{| class="wikitable"
|-
! 
! 1910.<ref name="seton-watson" />
! 1900.
! 1890.<ref name="izložba">[http://books.google.hr/books?id=s2DRAAAAMAAJ&dq Kraljevine Hrvatska i Slavonija na Tisućgodišnjoj zemaljskoj izložbi kraljevine Ugarske u Budimpešti 1896, Budapest (Hungary). Milleniumi Kiállitás, 1896 Tiskarski zavod "Narodnih Novina", str.50]</ref>
! 1880.<ref name="izložba"/>
! 1869.<ref name="izložba"/>
|-
| [[rimokatolici]] || 71,6 % (1,877.833)|| || 71,03 % (1,553.075) || 71,16 % (1,346.743)|| 70,00 % (1,286.749)
|-
| [[pravoslavni]] || 24,9 % (653.184)|||| 25,93 % (567.443)|| 26,30 % (497.746)|| 27,84 % (511.802)
|-
| [[luterani]] || 1,3 % (33.759)|||| 1,09 % (23.326)|| 0,80 % (15.241)|| 0,71 % (12.970)
|-
| [[judaizam|židovi]] ||  0,8 % (21.231)|| || 0,79 % (17.261)|| 0,72 % (13.488)|| 0,54 % (9876)
|-
| [[kalvinisti]] || 0,7 % (17.948)|||| 0,56 % (12.365)|| 0,44 % (8.443)|| 0,38 % (6941)
|-
| [[grkokatolici]] || 0,7 % (17.592)|||| 0,57 % (12.367)|| 0,56 % (10.649)|| 0,52 % (9592)
|-
| Ostalo ili ateisti || 0,0 (386)|||| 0,03 % (573)|| 0,02 % (456)|| 0,01 % (268)
|}

== Upravna podjela ==
{{glavni|Hrvatsko-slavonske županije}}
[[Datoteka:Kingdom of Croatia-Slavonia counties hr.svg|mini|300px|desno|[[Hrvatsko-slavonske županije]]]]
Kraljevina Hrvatska i Slavonija bila je tradicionalno povijesno podijeljena na županije, no njihov opseg, nadležnosti i područje nerijetko su se mijenjali. Nakon uključenja bivše [[Vojna krajina|Vojne krajine]] u sastav Kraljevine stvorene su nove županije, a granice starih su mijenjane.<ref name="Dubravica">{{cite journal|journal=Politička misao|issn=0032-3241|publisher=[[University of Zagreb]], Faculty of Political Sciences|title=Političko-teritorijalna podjela i opseg civilne Hrvatske u godinama sjedinjenja s vojnom Hrvatskom 1871–1886|trans_title=Political and territorial division and scope of civilian Croatia in the period of unification with the Croatian military frontier 1871–1886|language=Croatian|url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=38709&lang=en|author=Branko Dubravica|pages=159–172|volume=38|issue=3|month=January|year=2002|accessdate=20 June 2012}}</ref> Slijedom toga, [[1886.]], za vrijeme banovanja [[Khuen Héderváry|Khuena Héderváryja]] Trojednica je konačno bila podijeljena na osam [[županija]]. Županije su dalje bile podijeljene na podžupanije, [[kotar]]e i gradove/općine. Na čelu im je stajao veliki župan, a njima su upravljale županijske skupštine. U Kraljevini je ukupno bilo 77 kotara. Posebni status su imali pojedini gradovi – Zagreb kao glavni grad i tzv. županijski gradovi, izravno podređeni zemaljskoj vladi u Zagrebu: Zemun, Osijek i Varaždin.<ref name="Counties-History">{{cite journal|journal=Društvena istraživanja|issn=1330-0288|publisher=Ivo Pilar Institute of Social Sciences|volume=1|issue=1|month=September|year=1992|author=Josip Vrbošić|title=Povijesni pregled razvitka županijske uprave i samouprave u Hrvatskoj|language=Croatian|trans_title=A historical review of the development of county administration and self-government in Croatia|url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=51854|pages=55–68|accessdate=9 April 2012}}</ref>

{| class="sortable plainrowheaders wikitable" style="background:none; cellspacing=2px; text-align:left; font-size:90%;"
|+Županije Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nakon reorganizacije 1886.<ref>[https://digitalia.lib.pte.hu/books/magyar-statisztikai-evkonyv/htm/1900/htm/012.htm  Magyar Statisztikai Évkönyv (Új Folyam VIII.) 1900.][Mađarski statistički godišnjak 1900.], II. Terület, népesség és közegészségügy [Površina, stanovništvo i javno zdravlje] str. 12., A Magyar Kir. Kozponti Statisztikai Hivatal, Budapest, 19111.</ref><ref>[https://digitalia.lib.pte.hu/books/magyar-statisztikai-evkonyv/htm/1900/htm/012.htm  Magyar Statisztikai Évkönyv (Új Folyam VIII.) 1911.][Mađarski statistički godišnjak 1911.], II. Terület, népesség és közegészségügy [Površina, stanovništvo i javno zdravlje] str. 12., A Magyar Kir. Kozponti Statisztikai Hivatal, Budapest, 1912.</ref>
|- style="font-size:100%; text-align:right;"
! style="width:120px;"  scope="col" | Županija !! style="width:75px;"  scope="col" | Sjedište !! style="width:95px;"  scope="col" | Površina !! style="width:85px;" scope="col" | Stanovništvo (1869.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1880.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1890.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1900.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1910.) !! scope="col" class="unsortable" | Grb 
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Bjelovarsko-križevačka županija|Bjelovarsko-križevačka]]
| [[Bjelovar]] || style="text-align:right"|5.070&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|206.345 || style="text-align:right"|219.529 || style="text-align:right"|269.092 || style="text-align:right"|303.620 || style="text-align:right"|332.592 || align=center|[[File:Belovar-Koros coatofarms.jpg|80px|alt=Coat of arms of Bjelovar-Križevci County]] 
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Ličko-krbavska županija|Ličko-krbavska]]
| [[Gospić]] || style="text-align:right"|6.211&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|185.281 || style="text-align:right"|174.239 || style="text-align:right"|191.875 || style="text-align:right"|209.341 || style="text-align:right"|204.710 || align=center|[[File:Coa_Hungary_County_Lika-Krbava_(history).svg|40px|alt=Coat of arms of Lika-Krbava County]] 
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Modruško-riječka županija|Modruško-riječka]]
| [[Ogulin]] || style="text-align:right"|4.879&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|205.837 ||  style="text-align:right"|203.173 || style="text-align:right"|220.859 ||  style="text-align:right"|228.452 || style="text-align:right"|231.654 || align=center|[[File:Modrus-Fiume coatofarms.jpg|70px]]  
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Požeška županija]]
| [[Požega]] || style="text-align:right"|4.929&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|164.274 ||  style="text-align:right"|166.512 || style="text-align:right"|203.510 ||  style="text-align:right"|229.361 || style="text-align:right"|265.272 || align=center|[[File:Coa_Hungary_County_Pozsega_(history).svg|50px|alt=Coat of arms of Požega County]] 
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Srijemska županija|Srijemska]]
| [[Vukovar]] || style="text-align:right"|6.866&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|281.267 || style="text-align:right"|296.878 || style="text-align:right"|350.700 || style="text-align:right"|381.739 || style="text-align:right"|414.234 || align=center|[[File:Coa_Hungary_County_Szerém_(history).svg|40px|alt=Coat of arms of Syrmia County]] 
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Varaždinska županija (1850. – 1924.)|Varaždinska]]
| [[Varaždin]] || style="text-align:right"|2.507&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|213.275 || style="text-align:right"|229.063 || style="text-align:right"|257.744 || style="text-align:right"|279.448 || style="text-align:right"|307.010 || align=center|[[File:Coa_Hungary_County_Varasd_(history).svg|50px|alt=Pre-1922 coat of arms of Varaždin County]] 
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Virovitička županija|Virovitička]]
| [[Osijek]] || style="text-align:right"|4.867&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|186.035 || style="text-align:right"|183.226 || style="text-align:right"|218.617 || style="text-align:right"|243.101 || style="text-align:right"|272.430 || align=center|[[File:Coa_Hungary_County_Verőce_(history).svg|80px|alt=Coat of arms of Virovitica County]]
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Zagrebačka županija (1850. – 1924.)|Zagrebačka]]
| [[Zagreb]] || style="text-align:right"|7.212&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|395.884 || style="text-align:right"|419.879 || style="text-align:right"|489.530 || style="text-align:right"|541.262 || style="text-align:right"|594.052 || align=center|[[File:Coa_Hungary_County_Zágráb_(history).svg|50px|alt=Pre-1922 coat of arms of Zagreb County]] 
|-
! scope="row" style=text-align:left|Ukupno
|  || style="text-align:right"|42.541&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|1,838.198 || style="text-align:right"|1,892.499 || style="text-align:right"|2,201.927 || style="text-align:right"|2,416.304 || style="text-align:right"|2,621.954 || align=center|
|}

{| class="sortable plainrowheaders wikitable" style="background:none; cellspacing=2px; text-align:left; font-size:90%;"
|+Županijski gradovi podređeni kraljevskoj zemaljskoj vladi
|- style="font-size:100%; text-align:right;"
! style="width:120px;"  scope="col" | Županijski grad !! style="width:75px;"  scope="col" | Površina !! style="width:85px;" scope="col" | Stanovništvo (1869.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1880.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1890.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1900.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1910.) !! scope="col" class="unsortable" |  
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Osijek]]
| style="text-align:right"|57&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|17.247 || style="text-align:right"|18.201 || style="text-align:right"|21.484 || style="text-align:right"|24.930 || style="text-align:right"|31.388 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Varaždin]]
| style="text-align:right"|67&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|10.623 || style="text-align:right"|10.371 || style="text-align:right"|12.021 || style="text-align:right"|12.930 || style="text-align:right"|13.398 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Zagreb]]
| style="text-align:right"|67&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|20.402 || style="text-align:right"|29.218 || style="text-align:right"|41.481 || style="text-align:right"|61.002 || style="text-align:right"|79.038 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Zemun]]
| style="text-align:right"|56&nbsp;km<sup>2</sup>|| style="text-align:right"|10.046 || style="text-align:right"|11.836 || style="text-align:right"|13.136 || style="text-align:right"|15.079 || style="text-align:right"|17.131 ||
|-
|}

{| class="sortable plainrowheaders wikitable" style="background:none; cellspacing=2px; text-align:left; font-size:90%;"
|+Kraljevski i slobodni gradovi.<ref>[https://digitalia.lib.pte.hu/books/magyar-statisztikai-evkonyv/htm/1900/htm/012.htm  Magyar Statisztikai Évkönyv (Új Folyam VIII.) 1900.][Mađarski statistički godišnjak 1900.], II. Terület, népesség és közegészségügy [Površina, stanovništvo i javno zdravlje] str. 15., A Magyar Kir. Kozponti Statisztikai Hivatal, Budapest, 19111.</ref><ref>[https://digitalia.lib.pte.hu/books/magyar-statisztikai-evkonyv/htm/1900/htm/012.htm  Magyar Statisztikai Évkönyv (Új Folyam VIII.) 1911.][Mađarski statistički godišnjak 1911.], II. Terület, népesség és közegészségügy [Površina, stanovništvo i javno zdravlje] str. 15., A Magyar Kir. Kozponti Statisztikai Hivatal, Budapest, 1912.</ref>
|- style="font-size:100%; text-align:right;"
! style="width:120px;"  scope="col" | Grad !! style="width:75px;"  scope="col" | Stanovništvo (1869.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1880.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1890.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1900.) !! scope="col" class="unsortable" | Stanovništvo (1910.) !! scope="col" class="unsortable" |  
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Bakar (grad)|Bakar]]
| style="text-align:right"|2.116 || style="text-align:right"|2.002 || style="text-align:right"|1.950 || style="text-align:right"|1.867 || style="text-align:right"|2.092 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Bjelovar]]
| style="text-align:right"|2.418 || style="text-align:right"|3.443 || style="text-align:right"|4.135 || style="text-align:right"|4.889 || style="text-align:right"|6.315 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Slavonski Brod|Brod]]
| style="text-align:right"|3.380 || style="text-align:right"|4.433 || style="text-align:right"|4.938 || style="text-align:right"|6.539 || style="text-align:right"|9.142 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Karlovac]]
| style="text-align:right"|5.175 (11.182) || style="text-align:right"|5.824 (11.893) || style="text-align:right"|5.559 (14.145) || style="text-align:right"|5.991 (14.941)<ref>1902. Karlovcu su pridružene općine [[Švarča]] i [[Banija (Karlovac)|Banija]]; 
 ukupno stanovnika sa vojnim osobljem.</ref> || style="text-align:right"|16.112 ||
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Srijemski Karlovci|Karlovci]]
| style="text-align:right"|4.874 || style="text-align:right"|4.916 || style="text-align:right"|5.490 || style="text-align:right"|5.639 || style="text-align:right"|6.342 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Koprivnica]]
| style="text-align:right"|5.684 || style="text-align:right"|6.027 || style="text-align:right"|6.512 || style="text-align:right"|7.074 || style="text-align:right"|8.018 ||
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Križevci]]
| style="text-align:right"|3.299 || style="text-align:right"|3.655 || style="text-align:right"|4.092 || style="text-align:right"|4.405 || style="text-align:right"|4.897 ||
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Srijemska Mitrovica|Mitrovica]]
| style="text-align:right"|5.942 || style="text-align:right"|7.144 || style="text-align:right"|9.541 || style="text-align:right"|11.510 || style="text-align:right"|12.909 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Petrinja]]
| style="text-align:right"|3.761 || style="text-align:right"|4.478 || style="text-align:right"|4.691 || style="text-align:right"|5.026 || style="text-align:right"|5.486 ||
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Petrovaradin]]
| style="text-align:right"|3.348 || style="text-align:right"|3.603 || style="text-align:right"|3.777 || style="text-align:right"|3.817 || style="text-align:right"|5.727 ||
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Požega]]
| style="text-align:right"|2.962 || style="text-align:right"|3.294 || style="text-align:right"|4.077 || style="text-align:right"|4.978 || style="text-align:right"|5.889 ||
|-
! scope="row" style=text-align:left|[[Senj]]
| style="text-align:right"|3.231 || style="text-align:right"|3.039 || style="text-align:right"|2.785 || style="text-align:right"|3.178 || style="text-align:right"|3.294 ||
|- 
! scope="row" style=text-align:left|[[Sisak]]
| style="text-align:right"|4.273 || style="text-align:right"|5.529 || style="text-align:right"|6.129 || style="text-align:right"|6.632 || style="text-align:right"|7.881 ||
|-
|} 
== Gospodarstvo ==
[[Datoteka:Vol 1899..jpg|200px|minijatura|desno|Stočarstvo je bila značajna grana privrede Kraljevine]]
Hrvatska i Slavonija bila je pretežno ruralna zemlja. Godine 1880. 87 % stanovništva bavilo se poljoprivredom,<ref name="karaula">[http://hrcak.srce.hr/file/79730 Željko Karaula: “Bolesti i ljudi vječni suparnici”, zdravstvo na području Podžupanija bjelovarske i križevačke 1874.–1884., Cris: časopis Povijesnog društva Križevci, Vol. XI. No. 1. Veljača 2010.]</ref> 1890. još uvijek 84,6 % (iza Dalmacije najveći postotak u Monarhiji),<ref>Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture, Opseg 1, ur. Richard C. Frucht, str. 462.</ref> dok je ta brojka 1900. pala na 78,6 %, a 1914. na 75,4 %. Posebice je bilo važno [[stočarstvo]], koje je vlada i Hrvatsko gospodarsko društvo poticalo i subvencioniralo. Radilo se na poboljšanju pasmina, obrazovanju stočara i unaprjeđenju proizvodnje. [[1910.]] izvezeno je 80 milijuna [[austro-ugarska kruna|kruna]] stoke i proizvoda stočarstva, što je bilo dvostruko više od hrvatskog proračuna.<ref>[[#refstipetić|Stipetić, 186.]]</ref> Do početka 20. st. veći industrijski pogoni uglavnom su ograničeni na drvnu industriju.<ref name="indus">[http://www.crohis.com/hrvatska19st/industrija1920.htm Industrija Banske Hrvatske krajem 19. i početkom 20. st.]</ref> Usprkos krizi, ona ostaje vrlo važna i to posebno u [[Slavonija|Slavoniji]], gdje se nalazi glavnina njezinih pogona. Na prijelazu stoljeća ubrzano se povećava broj industrijskih radnika i industrijskih poduzeća, premda je Hrvatska i dalje izrazito poljoprivredna zemlja. Od početka 20. st. posebno je karakteristično koncentriranje industrije u gradovima, posebno u [[Zagreb]]u i [[Osijek]]u u kojima je koncentrirana jedna trećina zaposlenih u industriji.<ref name="indus"/> Polovica sve industrije [[1914.]] nalazi se u gradovima, a naglo raste i broj i snaga strojeva u industriji.<ref name="indus"/> Sve su brojniji veliki industrijski pogoni u proizvodnji [[cement]]a, prehrambenih proizvoda, brodogradnji i preradi [[duhan]]a.<ref name="indus"/> Većina industrijskih pothvata organizirana su kao [[Dioničko društvo|dionička društva]] koja većinom imaju sjedišta u samoj Hrvatskoj.<ref name="indus"/> Zbog potreba industrije grade se i prve elektrane – 1884. istosmjerna [[Mala hidroelektrana Pamučna industrija Duga Resa|HE u Dugoj Resi]], 1908. [[Mala hidroelektrana Ozalj|HE u Ozlju]], a 1907. i Zagreb dobiva električnu energiju iz [[termoelektrane]].

Novčarstvo je iznimno brzo napredovalo. 1865. u Hrvatskoj i Slavoniji nije bilo banaka, a postojale su tek dvije štedionice.<ref name="bogdan"/> 1868. hrvatski poduzetnici u Zagrebu uspjeli su okupljeni oko trgovačko-obrtničke komore pripremiti početak rada "Hrvatske eskomptne banke".<ref name="bogdan"/> Nakon početka krize 1873. nastupila je potpuna stagnacija u razvitku bankovnih i štedioničkih ustanova, koja je trajala sve do 90-ih godina kada ponovno počinje ubrzanije okupljanje kapitala u novčarskim zavodima, što pokazuje naraslu snagu domaćih poduzetnika.<ref name="bogdan"/> 1913. djelovala je 61 banka i 146 štedionica.<ref name="bogdan">[http://web.efzg.hr/dok//MGR/Bogdan//Razvoj_hrvatskog_gospodarstva_do_1914.pdf Bogdan, Razvoj hrvatskog gospodarstva do Prvog svjetskog rata]</ref> Najjača domaća banka bila je [[Prva hrvatska štedionica]], a značajnu ulogu imao je austrijski, talijanski, mađarski i češki kapital.

=== Javne financije ===
[[Datoteka:AHK 100 1908 reverse.jpg|200px|minijatura|desno|Kovanica od 100 [[austro-ugarska kruna|kruna]]]]
Nagodbom 1868. određeno je da će Hrvatska samostalno raspolagati s 45 % svojih poreznih prihoda (u koje nisu ubrojene carine i trošarine na vino i meso, okvalificirane kao zajednički prihod),<ref>Kraljevine Hrvatska i Slavonija na Tisućgodišnjoj zemaljskoj izložbi ..., str. 13.</ref> dok će ujedno morati platiti 6,44 % za zajedničke, austro-ugarske poslove (tzv. ''kvota''). 55 % hrvatskih prihoda odlazilo je u Budimpeštu za pokrivanje troškova [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarske državne zajednice]]. Postavljeno je i još jedno ograničenje: autonomni hrvatski proračun nije smio biti veći od 2,2 milijuna forinti. Već 1873. prilikom revizije Nagodbe ta nelogičnost je ispravljena te je paušalno ograničenje izostavljeno, iako je ostavljena odredba o 45 %. Kako se financijski dio Nagodbe revidirao svakih deset godina, 1889. tangenta je smanjena na 44 %, a kvota povećana na 7,935 %.<ref>{{Citiranje knjige   | first=Vladimir   | last=Stipetić | title=Dva stoljeća razvoja hrvatskog gospodarstva (1820.–2005.)   | at=   | pages=165–170.    | location=Zagreb | publisher=HAZU  | year=2012.   | isbn=978-953-154-110-7   | url=http://books.google.hr/books?id=Dva_stoljeća_razvoja_hrvatskoga_gospoda.html?id=rmNKlAEACAAJ&redir_esc=y   | ref=stipetić }}</ref> Posljednja revizija bila je 1906., kad je kvota povećana na 8,127 %.<ref name="vladimir">[[#refstipetić|Stipetić, 167.]]</ref> Primjerice, prihodi od poreza na području Hrvatske i Slavonije za [[1884.]] godinu iznosili su 16 milijuna [[forinta|forinti]].<ref>{{Citiranje knjige   | first=   | last=Hrvatski sabor  | title=Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Opseg 2, Godina 1881.–1884.   | at= LXXIV saborska sjednica, 15. siječnja 1884.  | pages=1034.    | location=Zagreb | publisher=Narodne novine   | year=1884.   | isbn=   | url=http://books.google.hr/books?id=-3kyAQAAMAAJ&hl   | ref=dnevnik }}</ref> Toliko je iznosio cijeli proračun tada nezavisne [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]], dok je proračun [[Kneževina Bugarska|Kneževine Bugarske]] bio još manji.<ref name="denvnik"/> Ipak, od tih 16 milijuna, u zajedničku [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarsku]] blagajnu u Budimpešti otišlo je te godine 7 milijuna forinti, dok su autonomne potrebe Trojednice procijenjene na 8 milijuna (tzv. ''tangenta'').<ref name="denvnik"/> Rashodi autonomnog aparata iznosili su oko 6 milijuna forinti, te je te godine deficit kraljevske hrvatske blagajne iznosio 5 milijuna forinti.<ref name="denvnik"/>

Oko iznosa koji treba pripasti zajedničkoj odnosno automnoj blagajni uvijek su se lomila koplja, te se isticalo kako [[Ugarska]] iskorištava Hrvatsku. Naime, od 1869. do 1881. u Hrvatskoj je prikupljeno najmanje 93,5 milijuna poreza, dok je od te svote u Hrvatskoj ostalo samo 36 milijuna.<ref name="denvnik">[[#refdnevnik|Saborski dnevnik]]</ref> Profesor [[Fran Milobar]] ispravno je 1905. zaključio da se pod "zajedničkim poslovima" zapravo kriju isključivo ugarski poslovi, od kojih Hrvatska ima vrlo malo ili nimalo koristi. Kad bi Hrvatska davala u zajedničku blagajnu samo ono što iz nje dobiva, trebala bi [[1898.]] raspolagati s 23,5 milijuna za autonomne potrebe i 4,3 od poreza, ukupno 27,8 milijuna forinti. No, te je godine Hrvatska raspolagala svega sa 9,1 milijuna, 32 % od te brojke.<ref name="vladimir67">[[#refstipetić|Stipetić, 169.]]</ref>

== Promet i veze ==
===Željeznica===
[[Datoteka:Željeznice Hrvatska i Slavonija 1862-1910.gif|220px|minijatura|desno|Razvoj željezničke mreže u Hrvatskoj i Slavoniji 1862. – 1910.]]
[[Datoteka:Vlak Karlovac.jpg|180px|minijatura|lijevo|Vlak na kolodvoru u Karlovcu. Mađarski natpisi na željeznici bili su razlog ogorčenih sporova i nereda]]
[[Datoteka:Bark Trojednica.jpg|minijatura|[[Jedrenjak]] "Trojednica" [[Bakar (grad)|bakar]]skog Hrvatskog brodarskog društva, [[1873.]]]]
Za vrijeme postojanja Trojednice u Hrvatskoj i Slavoniji dogodilo se značajno širenje željezničke mreže. [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodbom]] 1868. željeznički projekti i njihova izvedba prešli su pod nadležnost ugarskog Ministarstva trgovine i željezničkog upraviteljstva u Budimpešti. Mađarske vlasti kočile su utjecaj hrvatskih financijera, jer bi željeznička mreža u interesu domaćih ekonomskih snaga ojačala hrvatsku autonomiju u cjelini i onemogućila nadzor mađarske vlade.<ref name="želje">[http://hrcak.srce.hr/file/48452 Ljiljana Dobrovšak: Zaposlenici na željeznicama u Hrvatskoj 1903. godine, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 40. No. 2. Listopad 2008.]</ref> Ugarska je gradila pruge u interesu svoje prometne politike, koja je počivala na radijalnom, zvjezdolikom sustavu pruga, koje su imale ishodište u metropoli [[Budimpešta|Budimpešti]] i s njom povezivale susjedne zemlje i periferiju.<ref name="želje"/> Zagreb je željeznicom s Budimpeštom spojen 1870., a Rijeka preko Zagreba 1873. U duhu ugarske politike, [[Slavonski Brod]] je prije dobio vezu s Budimpeštom nego sa Zagrebom.<ref name="želje"/> Gradnju [[Lička pruga|Ličke pruge]] (Ogulin – Knin) kojom bi se Hrvatska i Slavonija povezale s [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacijom]], kočila je Ugarska, koja nije htjela dati dozvolu za gradnju.<ref name="prugom">[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2009_4.nsf/AllWebDocs/Prugom__cestom__zrakom__a_i_morem_ako_treba Zdravka Jelaska Marijan: Prugom, cestom, zrakom, a i morem ako treba, Hrvatska revija, Broj 4, prosinac 2009., ISSN 1330-2493]</ref> Gradnja je konačno počela 1914., no prekinuta je već izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].<ref name="prugom"/> Mađarske državne željeznice (MAV) provodile su politiku [[Mađarizacija|mađarizacije]], protuzakonito koristeći samo mađarski jezik na željeznici u Hrvatskoj i Slavoniji, zapošljavajući [[Mađari|Mađare]] i diskriminirajući govornike hrvatskog.<ref name="želje"/> I nakon [[Narodni pokret 1903. godine|nemira]] zbog takve politike [[1903.]], u Hrvatskoj i Slavoniji na željeznicama je radilo svega 57,6 % zaposlenika koji su znali [[hrvatski]] te je mađarski i dalje bio službeni uredovni jezik.<ref name="želje"/>

=== Pomorstvo===

Iako je glavnina pomorstva bila smještena u Dalmaciji, [[kvarner]]skim otocima i Rijeci, i u [[Hrvatsko primorje|Hrvatskom primorju]] bila je razvijena pomorska trgovina, pogotovo u [[Senj]]u, [[Bakar (grad)|Bakru]] i [[Sušak]]u. U Bakru je osnovana pomorska škola, koja je [[1917.]] uzdignuta na status pomorske akademije.<ref name="senj">[http://hrcak.srce.hr/file/27645 Nikša Mendeš: Riječki, lošinjski i senjski jedrenjaci koncem 19. i početkom 20. stoljeća, Senjski zbornik, Vol. 31. No. 1., Prosinac 2004.]</ref> Razna privatna, dionička i zadružna brodarska društva iz Senja i Bakra posjedovala su jedrenjake (barkove) te u znatno manjoj mjeri parobrode.<ref name="senj"/> Iako su plovili po cijelom svijetu, najviše do SAD-a i Australije, krajem 19. stoljeća pokazala se definitivna premoć parobroda nad jedrenjacima. Na tu promjenu kvarnerska i primorska brodarska društva uglavnom nisu mogla primjereno odgovoriti kapitalom, pa su gubila na značaju te se sve više orijentiraju na prijevoz putnika i roba na Jadranu.

=== Gradski promet ===
Naglom urbanizacijom Zagreba i Osijeka potkraj [[19. stoljeće|19. stoljeća]] javila se potreba za uvođenjem organiziranog javnog gradskog prijevoza. Iako je u Zagrebu postojao sezonski javni prijevoz konjskim omnibusima i ranije, prvi pravi javni prijevoz u Hrvatskoj uspostavljen je u Osijeku. [[Osijek]] je dobio [[konjski tramvaj]] [[1884.]], dok je u Zagrebu pušten u promet 1891. [[Zagrebački električni tramvaj|Zagrebački tramvaj]] elektrificiran je 1910.
[[Datoteka:1904zgradaorig200.jpg|200px|minijatura|Kr. ravnateljstvo pošta i brzojava, Zagreb]]

=== Telekomunikacije ===
Glavni grad Kraljevine prvi je spojen na brzojavnu mrežu, još na početku [[1850.]] Zagreb je žicom spojen na Zidani Most u današnjoj Sloveniji (tada u Štajerskoj). Telegrafska je žica dovedena sve do [[Banski dvori|Banskih dvora]] na Trgu sv. Marka. Između 1868. i 1918. poslovi [[brzojav]]a, pošte i telefona bili su u zajedničkoj, ugarsko-hrvatskoj nadležnosti. Za Hrvatsku i Slavoniju bilo je nadležno Kr. ravnateljstvo pošta i brzojava u Zagrebu.

Prva telefonska veza u Hrvatskoj uspostavljena je [[8. siječnja]] [[1881.]] između građevnog odjela zagrebačkog gradskog poglavarstva i vodovodne strojarnice, udaljene 3,5&nbsp;km. Prvu koncesiju za izgradnju javne telefonske mreže dobio je Vilim Schwarz koji je svoju telefonsku centralu i mrežu s početnih 45 pretplatnika pustio u promet [[1887.]] Uvidjevši da telefonski promet donosi dobre prihode, 1893. država Schwarzu oduzima koncesiju i 1895. pokreće prvu državnu centralu. Ubrzo se mreža širi i u ostalim gradovima, [[Varaždin]]u (1898.), [[Osijek]]u, Zemunu.

== Šport ==

Najznačajniji pojedinačni poticaj razvoju športa u Hrvatskoj dao je [[Franjo Bučar]], prvi hrvatski športski djelatnik i pedagog. Nakon što je [[1892.]] uvedena obvezna tjelovježba u pučke škole te nakon kontakata s inozemstvom dolazi do jačeg razvijanja športskih aktivnosti u Hrvatskoj i organiziranog bavljenja športom – od gimnastike, veslanja, plivanja, mačevanja, jahanja, pa do modernijih športova poput nogometa. Popularizacijom i organizacijom športa i zdravog života u Hrvatskoj se bavilo društvo [[Hrvatski sokol]], osnovano još 1874. u Zagrebu. Širenjem ogranaka i športskih sekcija, održavanjem sletova i pokaznih vježbi značajno je doprinijelo širenju športa. Najpoznatiji športski klub bio je zagrebački [[HAŠK]], osnovan 1903. godine. [[1909.]] osnovan je [[Hrvatski športski savez]] kao krovna hrvatska športska organizacija. U sklopu HŠS-a osnovane su sekcije za [[nogomet]], [[automobilizam]], [[biciklizam]], [[Atletika|laku atletiku]], [[mačevanje]], [[plivanje]], [[Sanjkanje|ručne saonice]], [[skijanje]], [[Umjetničko klizanje|sklizanje]], [[veslanje]] i [[tenis]]. Savezu su pristupali i klubovi iz Dalmacije. U [[Prvenstvo Hrvatske i Slavonije u nogometu 1912./13.|sezoni 1912./1913.]] održano je prvo hrvatsko nogometno prvenstvo. Sljedeća sezona otkazana je zbog izbijanja rata.

Na olimpijskim igrama 1896. – 1912. športaši iz Hrvatske i Slavonije nastupali su u sklopu ugarskog olimpijskog odbora. [[Milan Neralić]] prvi je Hrvat koji je osvojio olimpijsku medalju – broncu iz [[Mačevanje|mačevanja]] na Olimpijskim igrama u [[OI 1900.|Parizu 1900.]]

== Simboli ==
[[Datoteka:Coat_Croatian_Parliament.jpg|mini|Grb Trojednice na zgradi [[Hrvatski Sabor|Hrvatskog Sabora]]]]
[[Datoteka:Wappen Österreich-Ungarn 1916 (Klein).png|250px|minijatura|desno|Službeni grb Austro-Ugarske iz 1916.]]
Prema [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarskoj nagodbi]]:
{{citat|U poslovih autonomnih imadu se unutra granicah kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije upotrebljavati sjedinjene boje i grbovi istih kraljevinah, potonji providjeni [[Kruna sv. Stjepana|krunom sv. Stjepana]]. (čl. 61) Kod označivanja poslovah, svim kraljevinam krune ugarske zajedničkih, upotrebljuju se sjedinjeni grbovi kraljevinah Ugarske i Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. (čl.62.) Za raspravljanja zajedničkih poslovah imade se uz ugarsku zastavu i sjedinjena zastava kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije razviti na zgradi, u kojoj se obdržava zajednički sabor zemaljah krune ugarske. (čl. 63.)<ref name="Nagodba II">[http://www.h-net.org/~habsweb/sourcetexts/nagodba2.htm The Hungaro-Croatian Compromise of 1868 (The Nagodba), II]</ref><ref>[http://fotw.net/flags/hr-h848.html#1867 Croatia – Historical Flags (1848–1918), www.fotw.net]</ref><ref>[[:s:Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarska nagodba]]</ref> |[[Hrvatsko-ugarska nagodba]]}}

Na carevu i kraljevu dvoru, uz austrijsku carsku u sredini, te uz ugarsku na desnoj strani, bila je također s lijeve strane istaknuta i hrvatska zastava.<ref>[[#refpliveric|Pliverić]], str. 50.</ref>

U samoj Trojednici korištene su inačice hrvatske zastave s različitim krunama nad grbom. Prva službena regulacija bila je Naredba kraljevske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, od 16. studenoga 1876., broj 18.307.<ref>[https://web.archive.org/web/20040203003313/http://miyeonjan.tripod.com/croatia_flags_c01.html O hrvatskim simbolima]</ref> Naredba od 20. prosinca 1899. utvrđuje obrnuti redoslijed hrvatskog i dalmatinskog grba nego odredba iz 1876.<ref>[http://zeljko-heimer-fame.from.hr/hrvat/hr-hist.html#hr-189x Hrvatska – povijesne zastave, ''The FAME'']</ref> Prema [[:s:Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)|Naredbi]] bana Ivana Škrleca od [[21. studenog]] [[1914.]] <ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=lks&datum=1915&size=45&page=174 Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)], Sbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, 1915. kom. I–XX. str. 146–147., Zagreb 1916.</ref> pobliže je određena državna i civilna zastava i njezin način isticanja. Zastava je "crveno-bijelo-modra u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji narodna zastava, koja se sa sjedinjenim grbovima kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, proviđena krunom sv. Stjepana, u poslovima autonomnim imade upotrebljavati za službenu zastavu"''.<ref>[[:s:Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)|Naredba bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije o uporabi zastava i emblema (1914.)]]</ref>

U službenim i svečanim prigodama kao himna izvodila se hrvatska inačice [[Carevka|Carevke]] uz [[Lijepa naša domovino|Lijepu našu]].<ref name="obiljezja">{{cite web|url=http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=63|title=Državna obilježja|publisher=[[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija]] (MVPEI)|language=Croatian|accessdate=20 June 2011}}</ref> Savez hrvatskih pjevačkih društava podnio je predstavku [[1907.]] [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] "glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme ''Lijepa naša domovino'' hrvatskom himnom."<ref name="obiljezja"/> Sabor se o predstavnici nije očitovao, no, Lijepa naša je neslužbeno smatrana hrvatskom himnom.<ref name="obiljezja"/>

[[Hrvatski grb]] bio je jedini grb, uz austrijski i ugarski, prisutan na novom službenom [[commons:File:Wappen Österreich-Ungarn 1916 (Klein).png|grbu Austro-Ugarske iz 1916.]]<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=rsk&datum=19160304&seite=00000279 Obznana c. kr. ministra predsjednika od 27. aprila 1916., da je u novom obliku utvrđena mala kategorija zajedničkoga grba, određenoga za upotrebu kod zajedničkih uredaba Austro-Ugarske monarhije], List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vijeću, LXI. komad. str. 279-284. 1916. Beč</ref> Iako prva inačica grba [[Austro-Ugarska|Monarhije]] iz 1915. nije prikazivala hrvatski grb<ref>[http://alex.onb.ac.at/cgi-content/alex?aid=rsk&datum=19150304&seite=00000793 Obznana c. kr. ministra predsjednika od 3. novembra 1915. o grbu određenogom za upotrebu kod zajedničkih uredaba Austro-Ugarske monarhije], List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u carevinskom vijeću, CLV. komad. str. 793–798. 1916. Beč (vidi str. 796. i 798.)</ref>  , nakon žestoke reakcije hrvatske vlade (jer su po [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Temeljnom zakonu]] svi zajednički [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarski]] simboli morali uključivati hrvatski grb) grb je promijenjen.<ref name="vk">Vinko Krišković: [http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/IzabraniPolitickiEsejiKriskovic "Izabrani politički eseji"], Prir. Dubravko Jelčić, MH, SHK, Zagreb, 2003.</ref> Tako su hrvatski grb, uz austrijski i ugarski, na kapama i zastavama nosili gotovo svi vojnici [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]].

== Banovi ==
[[Datoteka:Kingdom of Croatia-Slavonia (sculpture).jpg|mini|desno|250px|Kip [[Rudolf Valdec|Rudolfa Valdeca]] na zgradi [[Etnografski muzej Zagreb|Etnografskog muzeja u Zagrebu]] iz 1903., koji simbolizira Trojednu Kraljevinu, nosi pozlaćenu [[Zvonimirova kruna|Zvonimirovu krunu]].]]
{{Hrvatska povijest}}
{| class="wikitable" style="text-align:center"
|--
! #
! Portret
! width=180|Ban<br><small>(rođen-umro) 
! colspan=2|Služba
|--
! | 1
| [[File:Levin Rauch photo.JPG|80px]] || [[Levin Rauch]]<br><small>(1819. – 1890.) || 8. prosinca 1868. || 26. siječnja 1871.
|--
! | 2
| [[File:Koloman Bedeković.jpg|80px]] || [[Koloman Bedeković]]<br><small>(1818. – 1889.) || 26. siječnja 1871. || 12. veljače 1872.
|--
! | 3
| [[File:Ivan Mazuranic crop.jpg|80px]] || [[Ivan Mažuranić]] <br><small>(1814. – 1890.) || 20. rujna 1873. || 21. veljače 1880.
|--
! | 4
| [[File:Ladislav Pejačević portret.JPG|80px]] || [[Ladislav Pejačević]] <br><small>(1824. – 1901.) || 21. veljače 1880. || 4. prosinca 1883.
|--
! | 5
| [[File:Khuen-Héderváry Károly VU.jpg|80px]] || [[Károly Khuen-Héderváry|Dragutin Khuen-Héderváry]]<br><small>(1849. – 1918.) || 4. prosinca 1883. || 27. lipnja 1903.
|--
! | 6
| [[File:Teodor Pejačević.jpg|80px]] || [[Teodor Pejačević]] <br><small>(1855. – 1928.) ||  27. lipnja 1903. || 26. lipnja 1907. 
|--
! | 7
| [[File:Aleksandar Rakodczay.jpg|80px]] || [[Aleksandar Rakodczay]]<br><small>(1848. – 1924.) || 26. lipnja 1907. || 8. siječnja 1908. 
|--
! | 8
| [[File:Barun Pavao Rauch 1908 Th. Mayerhofer.png|80px]] || [[Pavao Rauch]]<br><small>(1865. – 1933.) || 8. siječnja 1908. || 5. veljače 1910. 
|--
! | 9
| [[File:Ban Nikola Tomašić.jpg|80px]] || [[Nikola Tomašić]]<br><small>(1864. – 1918.) || 5. veljače 1910. || 19. siječnja 1912. 
|--
! | 10
| [[File:Slavko Cuvaj portret.png|80px]] || [[Slavko Cuvaj]]<br><small>(1851. – 1930.) || 19. siječnja 1912. || 21. srpnja 1913.
|--
! | 11
| [[File:Ivan škrlec lomnički.jpg|80px]] || [[Ivan Skerlecz]]<br><small>(1873. – 1951.) || 21. srpnja 1913. || 29. lipnja 1917.
|--
! | 12
| [[File:Antun Mihalovich.jpg|80px]] || [[Antun Mihalović]]<br><small>(1868. – 1949.) || 29. lipnja 1917. || 20. siječnja 1919.
|--
|}

== Literatura ==
*{{Citiranje knjige   | first= Dušan  | last=Bilandžić  | title=Hrvatska moderna povijest   | at=   | pages=  | location=Zagreb | publisher=Golden marketing  | year=1999.   | isbn=953-6168-50-2   | url=http://books.google.de/books/about/Hrvatska_moderna_povijest.html?id=-WZsQgAACAAJ&redir_esc=y   | ref=refbilandzic }}
*{{Citiranje knjige
  | first=Mark
  | last=Biondich
  | title=Stjepan Radić, the Croat Peasant Party, and the politics of mass mobilization, 1904–1928
  | at=
  | pages=
  | location=Toronto
  | publisher=University of Toronto Press
  | year=2000.
  | isbn=0-8020-8294-7
  | url=
  | ref=refbiondich
}}
*{{Citiranje knjige
  | first=Josip
  | last=Frank
  | title=Hrvatska politika
  | at=Hrvatska smotra za politiku, književnost, znanost, umjetnost i kritiku, Knj.1. Urednik Zvonimir Vukelić
  | pages=3–7
  | location=Zagreb
  | publisher=Prva hrvatska radnička tiskara
  | year=1906. 
  | isbn=
  | url=http://books.google.hr/books?id=f8wDAAAAYAAJ&pg=PA3
  | ref=reffrank
}}
*{{cite journal |last=Gross |first=Mirjana |author=Mirjana Gross |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=1985. |month= |title= Mađarska vlada i hrvatska autonomija u prvim godinama nakon nagodbe|trans_title= |journal=Historijski zbornik |volume=XXXVIII |series= |issue=1 |page= |pages=1–29. |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher= |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=0570-9008  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://www.historiografija.hr/hz/1985/HZ_38_3_GROSS.pdf |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refgross |separator= |postscript= }}
*{{cite book |last=Jászi |first=Oskar |title=The dissolution of the Habsburg monarchy. |publisher=Phoenix Books: University of Chicago Press |date=1966 | url=http://www.worldcat.org/title/dissolution-of-the-habsburg-monarchy/oclc/32304967?referer=di&ht=edition |ref=refjaszi}} 
*{{cite journal |last=Kolar |first=Mira |author=Mira Kolar |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2005. |month= |title= The Activities of Vice-Roy Pavao Rauch In Croatia|trans_title= |journal=Review of Croatian History |volume=I |series= |issue=1 |page= |pages=133–58 |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher=Hrvatski institut za povijest |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=1845-4380  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=35404 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refkolar |separator= |postscript= }}
*{{cite journal |last=Kosnica |first=Ivan |author=Ivan Kosnica |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2014. |month= |title= Hrvatsko-slavonska pripadnost u Hrvatskoj i Slavoniji u nagodbenom razdoblju|trans_title= |journal=Hrvatska i komparativna javna uprava |volume=14 |series= |issue= |page= |pages=465-92 |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher=Institut za javnu upravu pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=1845-4380  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/HKJU_2014_2_Hrvatsko-slavonska_pripradnost_u_Hrvatskoj_i_Slavoniji_u_nagodbenom_razdoblju.pdf|archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref= |separator= |postscript= }}
*{{cite book |last=Krizman |first=Bogdan |title=Hrvatska u Prvom svjetskom ratu – Hrvatsko-srpski politički odnosi |publisher=Globus, Zagreb |date=1989  |isbn=86-343-0243-1}} 
*{{Citiranje knjige   | first= Trpimir  | last=Macan  | title=Povijest hrvatskog naroda  | at=Nakladni zavod Matice hrvatske   | pages=  | location=Zagreb | publisher=Školska knjiga  | year=1992.   | isbn=86-401-0058-6   | url=http://books.google.de/books/about/Povijest_hrvatskoga_naroda.html?id=zE6CQgAACAAJ&redir_esc=y  | ref=refmacan }}
*{{Citiranje knjige
  | first=Josip
  | last=Pliverić
  | title=Spomenica o državnopravnih pitanjih hrvatsko-ugarskih
  | at=
  | pages=
  | location=Zagreb
  | publisher=Hartman (Stjepan Kugli)
  | year=1907. 
  | isbn=
  | url=http://books.google.com/books/about/Spomenica_o_dr%C5%BEavnopravnih_pitanjih_hrv.html?id=xxq4QwAACAAJ
  | ref=refpliveric
}}
*{{Citiranje knjige
  | first=Martin
  | last=Polić
  | title=Ban Dragutin grof Héderváry i njegovo doba
  | at=
  | pages=
  | location=Zagreb
  | publisher=Tiskara i litografija Mile Maravića
  | year=1901. 
  | isbn=
  | url=http://books.google.hr/books?id=segDAAAAYAAJ&printsec=frontcover
  | ref=refpolic
}} 
*{{cite journal |last=Siroktović |first=Hodimir |author=Hodimir Sirotković |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=1992. |month=studeni |title= Organizacija Sabora Hrvatske i Slavonije u nagodbenom razdoblju (1868–1918)|trans_title= |journal=Arhivski vjesnik |volume= |series= |issue=34/35 |page= |pages=21–30 |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher=Hrvatski državni arhiv |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=0570-9008  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://hrcak.srce.hr/file/102057 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refhodimir |separator= |postscript= }}
*{{cite book |last=Šišić |first=Ferdo |title=Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskoga naroda. 1526.–1918., drugi dio |publisher=Marjan tisak, Split |date=2004  |isbn={{ISBN|953-214-196-0}}}}
*{{Citiranje knjige
  | first=Fernando
  | last=Veliz
  | title=The Politics of Croatia-Slavonia 1903—1918
  | location=Wiesbaden
  | publisher=Harassowitz Verlag
  | year=2012. 
  | isbn=978-3-447-06700-3
  | url=http://www.harrassowitz-verlag.de/title_4266.ahtml
  | ref=refveliz
}}

== Izvori ==
{{izvori|3}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commons|Category:Croatia-Slavonia|Hrvatska i Slavonija}}
*[http://www.matica.hr/knjige/temelji-moderne-hrvatske-1190/ POVIJEST HRVATA VI. Temelji moderne Hrvatske: Hrvatske zemlje u »dugom« 19. stoljeću] Urednice sveska: Vlasta Švoger i Jasna Turkalj, Matica hrvatska, Zagreb, 2016., {{ISBN|978-953-341-029-6}}
**[http://www.matica.hr/media/knjige/temelji-moderne-hrvatske-1190/pdf/trojedna-kraljevina-hrvatska-slavonija-i-dalmacija-od-1790-do-1918-osnovne-smjernice-politicke-povijesti-tomislav-markus.pdf Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija od 1790. do 1918.: Osnovne smjernice političke povijesti]
**[http://www.matica.hr/media/knjige/temelji-moderne-hrvatske-1190/pdf/kulturni-i-intelektualni-razvoj-u-hrvatskoj-u-dugom-19-stoljecu-dinko-zupan.pdf Kulturni i intelektualni razvoj u Hrvatskoj u »dugom« 19. stoljeću]
**[http://www.matica.hr/media/knjige/temelji-moderne-hrvatske-1190/pdf/svakodnevni-zivot-u-19-stoljecu-ulomak-iz-rasprave-aleksandra-muraj.pdf Svakodnevni život u 19. stoljeću]
*[http://books.google.hr/books?id=s2DRAAAAMAAJ&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Kraljevine Hrvatska i Slavonija na Tisućgodišnjoj zemaljskoj izložbi kraljevine Ugarske u Budimpešti 1896., detaljni prikaz čitave Kraljevine, povijesti, kulture i gospodarstva]
*[http://www.mgz.hr/UserFiles/file/Instalacija%20nagodbenoga%20bana%20Raucha%20NS_1934_34_5_Szabo%5B1%5D.pdf Gjuro Szabo: Instalacija nagodbenoga bana barona Levina Raucha 1869]
*[http://www.crohis.com/skarhor/kraj19.htm Zemljovid Kraljevine s podjelom na kotare i sjedištima kotara]
*[http://www.poslovniforum.hr/about02/pf352.asp Podrobno o politici u Hrvatskoj 1905. – 1914.]
*[http://hrcak.srce.hr/90334 Politika Hrvatsko-srpske koalicije uoči Prvoga svjetskog rata 1907.–1913., Ivan Bulić]
*[https://web.archive.org/web/20070929084143/http://www.crohis.com/izvori/nagodba2.pdf Tekst Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868.]
*[http://604.cserkesz.hu/lapok/letoltes/nemnems/terkepek/egeszmo.jpg Zemljovid željezničkih pruga u Zemljama Krune Sv. Stjepana, oko 1910.]
*{{hun icon}} [http://terkepek.adatbank.transindex.ro/kepek/netre/83.gif Rezultati saborskih izbora 1908. po kotarima]
*[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=2012 Fotogalerija raznih krajobraza u Hrvatskoj i Slavoniji oko 1895., snimljenih za sudjelovanje Trojednice na Milenijskoj izložbi]
*[http://www.sumari.hr/biblio/pdf/13114.pdf Popis banova, banskih namjesnika, kraljevskih povjerenika, podbanova (str. 4.)]
*[http://www.antiquemapsandprints.com/ekmps/shops/richben90/images/croatia-slavonia-ethnography-1910.-serbs-croats.-ww2-navy-intelligence-map-1944-208033-p.jpg Etnička karta Hrvatske i Slavonije 1910]., Naval Intelligence Division (UK), 1944.

{{Austrougarske zemlje}}
{{Hrvatska}}

[[Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija| ]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]