Vidi kôd stranice Sjevernoirski sukob

<!--'''Sjevernoirski sukob'''-->
{{Oružani sukob
|naziv=Sjevernoirski sukob
|dio=
|slika=[[Datoteka:Map of Ireland's capitals.png|300px]]
|opis slike   = Politička karta [[Irska (otok)|irskog otoka]]:
{{Legenda|#c2e8c2|zelena: {{ZD|I|IRS}} [[Irska|Republika Irska]]}}
{{legenda|#ffffaa|žuta: [[Sjeverna Irska]] (dio {{ZD|U|UK}} [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]])}}
|datum= Kasnih [[1960-ih]] – 1998.<ref>[http://cain.ulst.ac.uk/faq/faq2.htm Frequently Asked Questions - The Northern Ireland Conflict], Conflict Archive on the Internet (CAIN).</ref><ref>Arthur Aughey (2005). ''The Politics of Northern Ireland: Beyond the Belfast Agreement'', London; New York: Routledge, str. 7; {{ISBN|9780415327886}}.</ref><ref name="Ireland 1999, page 221"><br />Jack Holland (1999). ''Hope against History: The Course of Conflict in Northern Ireland.'' Henry Holt & Company, str. 221; {{ISBN|9780805060874}}.</ref><ref name="Northern Ireland Conflict' page 250">Gordon Gillespie (2008), ''Historical Dictionary of the Northern Ireland Conflict'', Lanham: Scarecrow Press, str. 250; {{ISBN|9780810855830}}.</ref>
|mjesto= [[Sjeverna Irska]]; nasilje zabilježeno i u [[Irska|Irskoj]], [[Engleska|Engleskoj]] i kopnenoj [[Europa|Europi]]
|povod= 
|ishod= Vojno primirje<ref>Peter Taylor (1997). Odlomak 21. ''Stalemate'' u ''Behind the mask: The IRA and Sinn Féin'', New York: TV Books, str. 246–61. {{ISBN|9781575000619}}.</ref>
* Paravojske potpisale primirja
* [[Sporazum iz Belfasta]]
* [[Sporazum iz St Andrewsa]]
* Povlačenje britanskih snaga 
* Razoružavanje paravojski
* [[Kampanja irskih republikanskih disidenata|Kampanja republikanskih disidenata]]
|sukobljeni1= {{nowrap|'''Državne snage sigurnosti'''}}
{{ZD|U|UK}} [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
* [[Britanske oružane snage]]
* [[Kraljevska policija Ulstera]] (RUC)
----
{{ZD|I|IRS}} [[Irska]]
* [[Irske obrambene snage]]
* [[Garda Síochána|Irska policija]]
|sukobljeni2= [[Datoteka:IrishRepublicanFlag.png|border|23px]] '''[[Irski republikanizam|Irske republikanske]] paravojske'''
* [[Privremena irska republikanska armija|Privremena IRA]] (PIRA)
* [[Službena irska republikanska armija|Službena IRA]] (OIRA) <small>(1969–72)</small>
* [[Irska nacionalna oslobodilačka armija]] (INLA) <small>(1974–98)</small>
* [[Irska narodna oslobodilačka organizacija]] (IPLO) <small>(1986–92)</small>
* [[Kontinuirana irska republikanska armija|Kontinuirana IRA]] (CIRA) <small>(1994–)</small>
* [[Prava irska republikanska armija|Prava IRA]] (RIRA) <small>(1997–)</small>
|sukobljeni3= [[Datoteka:Ulster loyalist flag.svg|border|23px]] '''[[Ulsterski lojalizam|Ulsterske lojalističke]] paravojske'''
* [[Ulsterske dobrovoljačke snage]] (UVF)
* [[Ulsterski obrambeni savez]] (UDA)
* [[Komandosi crvene ruke]] (RHC)
* [[Ulsterski otpor]] (UR) <small>(1986–89)</small>
* [[Loyalist Volunteer Force|Lojalističke dragovoljačke snage]] (LVF) <small>(1996–99)</small>
|posljedice1= '''Gubici''': <br> Britanska vojska: 705 (uključujući [[Ulsterski obrambeni regimenti|UOR]])<br>RUC: 301<br>[[Zatvorske službe Sjeverne Irske|ZSSI]]: 24<br>[[Rezervna armija Ujedinjenog Kraljevstva|TA]]: 7<br>Ostala policija: 6<br>[[Royal Air Force|RAF]]: 4<br>[[Kraljevska ratna mornarica|Kraljevska mornarica]]: 2<br><small>'''Ukupno''': 1.049</small>
----
Irska vojska: 1<br>Irska policija: 9<br>[[Irske zatvorske službe|IZS]]: 1<br><small>'''Ukupno''': 11</small>
|posljedice2= '''Gubici''': <br> PIRA: 291<br>INLA: 39<br>OIRA: 27<br>IPLO: 9<br>RIRA: 2<br><small>'''Ukupno''': 368</small>
|posljedice3= '''Gubici''': <br> UDA: 91<br>UVF: 62<br>RHC: 4<br>LVF: 3<br>UR: 2<br><small>'''Ukupno''': 162
|napomena =<center>'''Poginulih civila:''' 1.841<ref name=statsum>[http://cain.ulst.ac.uk/sutton/tables/Status_Summary.html Malcolm Sutton's Index of Deaths from the Conflict in Ireland: Status summary]. Conflict Archive on the Internet (CAIN).</ref> <small>(ili 1.935 uključujući bivše borce)</small><br />'''Ukupno mrtvih:''' 3.532<br />'''Ukupno ranjenih:''' 47.500+<ref>[http://cain.ulst.ac.uk/ni/security.htm#05 Security and defence-related statistics]. Conflict Archive on the Internet (CAIN).</ref> <br /> '''Sve žrtve:''' oko 50.000<ref>{{Citiranje web|url=http://www.bbc.co.uk/history/topics/troubles_violence|title=History – The Troubles – Violence|publisher=BBC|accessdate=28. 3. 2017}}</ref></center>
}}
'''Sjevernoirski sukob''' ([[irski jezik|irs.]] ''Na Trioblóidí''; [[engleski jezik|eng.]] ''The Troubles'') bio je etničko-nacionalistički sukob u [[Sjeverna Irska|Sjevernoj Irskoj]] u drugoj polovini 20. stoljeća. Smatra se [[Gerilsko ratovanje|gerilskim]] i sukobom slabog intenziteta. Nasilje je počelo u kasnim 1960-im i smatra se da se završilo sporazumom iz Belfasta 1998. Iako se sukob odvijao u [[Sjeverna Irska|Sjevernoj Irskoj]], došlo je do nasilja i u [[Irska|Irskoj]], [[Engleska|Engleskoj]] i kontinentalnoj Europi.

Sukob je primarno bio političke i nacionalističke naravi, podstaknut povijesnim dešavanjima. Također je imao etničku i religijsku dimenziju, iako nije bio religijski sukob. Ključni uzrok sukoba bio je ustavni status Sjeverne Irske. [[Unionizam u Irskoj|Unionisti]] i lojalisti, koji su uglavnom [[Protestantizam|protestanti]] i smatraju se [[Britanci]]ma, zalažu se za ostanak Sjeverne Irske u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]]. Irski nacionalisti i republikanci, koji su uglavnom [[Irci]] [[Katolicizam|katolici]], zalažu se za ujedinjenje Sjeverne Irske s Republikom Irskom.

Sukob je počeo tijekom političke kampanje Sjevernoirske udruge za ljudska prava  kako bi se završila diskriminacija unionističke, protestanske vlade i policije nad katolicima. Unionisti su se ovoj kampanji suprostavili izazivanjem nemira, što je dovelo do raspoređivanja britanskih trupa diljem Sjeverne Irske u cilju zaštite katoličkog stanovništva kao i do sukoba koji će trajati 3 desetljeća.

Glavni sudionici sukoba bile su republikanske i lojalističke paravojske, britanske sigurnosne snage i politički aktivisti i političari. Sigurnosne snage Republike Irske igrale su malu ulogu. U sukobu je poginulo preko 3 500 ljudi, od čega su civili 52%, pripadnici britanskih sigurnosnih snaga 32% i pripadnici paravojski 16%. Dolazilo je do sporadičnog nasilja i nakon potpisivanja sporazuma u Belfastu, uključujući i kampanju republikanaca koji se protive primirju.

==Perspektiva==
[[Datoteka:Fountain (04).JPG|mini|lijevo|Kolovoz 2009.: Neslužbena zastava Ulstera iznad unionističkog područja [[Derry]]ja dok se u pozadini vidi [[Zastava Republike Irske|irska zastava]] iznad nacionalističkog područja.]]
[[Datoteka:Belfast peace line Cupar Way.jpg|mini|lijevo|Linija mira u Belfastu. Linije mira su niz visokih barijera koje razdvajaju nacionalističke i lojalističke četvrti. Izgrađene su u urbanim područjima Belfasta, Derryja, Portadowna i drugih gradova. Njihova navodna svrha je sprečavanje nasilja.]]
Pojam ''The Troubles'' (hr. nevolje, metež) odnosi se na sukob između nacionalista (uglavnom katolika) i unionista (uglavnom protestanata) koji je trajao gotovo tri desetljeća (1969.–1997.) Ranije se ovim pojmom nazivao irski revolucionarni period. Ovaj sukob predstavljao je najdužu bitniju kampanju u povijesti britanske vojske.

Stav britanske vlade je bio da su njihove snage neutralne u sukobu, da čuvaju red i mir i pravo naroda Sjeverne Irske na demokratsko samoopredjeljenje. Nacionalisti su sigurnosne snage smatrali snagama okupacije. Britanske sigurnosne snage fokusirale su se na republikanske paravojske i aktiviste, a istraga policijskog ombudsmana pokazala je da su britanske snage u nekoliko situacija bile u dosluhu s lojalističkim paravojskama, da su bile umiješane u ubojstva i da su sprječavale sprovođenje pravde kada su tvrdnje o suradnji i ubojstvima bile istraživane.

Sukob je doveden do kraja mirovnim procesom kojim je većina paravojski proglasila primirje, IRA je razoružana, policija reformirana, a povučene su i britanske snage sa ulica i sa osjetljivih pograničnih područja kao što su Južni Armagh i Fermanagh. U sporazumu je dogovoreno da će Sjeverna Irska ostati u Ujedinjenom Kraljevstvu osim ako većina glasačkog tijela Sjeverne Irske odluči drugačije. Vlada Sjeverne Irske je decentralizirana.

Iako je broj aktivnih sudionika bio relativno mali, sukob je utjecao na mnoge u Sjevernoj Irskoj na dnevnoj osnovi, nekad se šireći i u Englesku, Irsku i dijelove kopnene Europe.

==Pozadina sukoba==
===1609. – 1791.===
Godine [[1609.]], tijekom procesa [[Plantažiranje Irske|plantažiranje Ulstera]], u Ulster se naseljavaju britanski i škotski doseljenici koji dobijaju zemlju koja je konfiscirana od domaćeg irskog stanovništva.<ref>{{Citiranje novina|url=http://edition.cnn.com/2008/WORLD/europe/03/12/northern.ireland/index.html|title=Out of trouble: How diplomacy brought peace to Northern Ireland|publisher=CNN|date=17. 3. 2008|accessdate=28. 3. 2017}}</ref> Zajedno s protestantskom imigracijom, posebno u okruzima Antrim i Down, plantažiranje je bilo jedan od glavnih uzroka sukoba između domaćeg irskog stanovništva i kolonijalista koji će dovesti do irskih konfederativnih ratova (1641.–53.) i Jakobitskog rata (1689.–91). Oba rata završila su se pobjedom protestanata.

[[Datoteka:De slag aan de Boyne (Ierland) tussen Jacobus II en Willem III, 12 juli 1690 Rijksmuseum SK-A-605.jpeg|mini|[[Bitka kod Boyne]] (12. srpnja 1690.), Jana van Huchtenburg.]]
[[Anglikanstvo|Anglikanska]] dominacija u Irskoj omogućena je donošenjem Kaznenih zakona kojima su ograničena vjerska, pravna i politička prava svima (uključujući i katolike i protestante, kao što su prezbiterijanci) koji nisu bili u okviru državne crkve, anglikanske [[Irska crkva|Irske crkve]]. Kako su se Kazneni zakoni počeli ukidati u kasnom 18. stoljeću došlo je do većeg natjecanja za zemlju, jer su irskim katolicima ukinute restrikcije na zakup zemljišta. Nakon što je katolicima dozvoljena kupovina zemljišta i trgovina došlo je do stvaranja agrarnih udruženja, Peep o' Day Boysa<ref name="Wright">Frank Wright. ''Ulster: Two Lands, One Soil'', 1996, str. 17.</ref> kod protestanata i Branitelja kod katolika. Ovo je dovelo do polarizacije među zajednicima.<ref name="Wright"/>

===1791. – 1912.===
Nakon osnivanja republikanskog Društva ujedinjenih Iraca od prezbiterijanaca, katolika i liberalnih anglikanaca i neuspjelog Irskog ustanka 1798. nastavilo se sektaško nasilje između katolika i protestanata. Protestantski Red oranžista (osnovan 1795.) datira iz ovog perioda i aktivan je i danas.<ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/northern_ireland/1422212.stm|title=Profile: The Orange Order|publisher=BBC News|date=4. 7. 2001|accessdate=28. 3. 2017}}</ref>

Zakonima o uniji 1800. Parlament Irske je ukinut, a Irska je ušla u sastav [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske]]. Ovo je dovelo do bližih veza između anglikanaca i prezbiterijanaca koji su ranije bili republikanci. Iako je katolička emancipacija postignuta 1829., čime je službena diskriminacija nad katolicima (oko 75% stanovništva u tom periodu), disidentima i [[Židovi]]ma uveliko eliminirana, kampanja za poništenje zakona iz 1800. nije uspjela.

U kasnom 19. stoljeću nastao je pokret za samoupravu koji je tražio ponovno uspostavljanje irskog parlamenta. Unionisti su bili uplašeni kako bi mogli postati manjina u parlamentu koji bi bio većinski katolički.

Unionisti i pokret za samoupravu bili su najznačajnije političke frakcije u Irskoj tijekom kasnog 19. i ranog 20. stoljeća.<ref>{{Citiranje knjige|last=English|first=Richard|title=Irish Freedom: The History of Nationalism in Ireland|publisher=Pan Books|date=2006|pages = 200–231|isbn=978-0-330-42759-3}}</ref>

===1912. – 1922.===
[[Datoteka:Ulster Covenant.jpg|mini|[[Ulsterski zavjet]] izdat je u protestu protiv Zakona o samoupravi u rujnu 1912.]]
[[Datoteka:Easter Proclamation of 1916.png|mini|Proglas Irske Republike je izdat tokom  [[Uskršnji ustanak|Uskršnjeg ustanka]] u travnju 1916.]]
Kao odgovor na kampanju za samoupravu koja je počela 1870-ih, unionisti, uglavnom ulsterski protestanti, protivili su se irskoj samoupravi i neovisnosti, plašeći se za svoju budućnost u većinski katoličkoj državi. Godine 1912. unionisti vođeni [[Edward Carson|Edwardom Carsonom]] potpisuju [[Ulsterski zavjet]] i zavjetuju se da će se suprostaviti samoupravi i silom ako je potrebno. U tu svrhu nastaju [[Ulster Volunteer Force|Ulsterske dragovoljačke snage]] (UVF).<ref name="coogan">{{Citiranje knjige|author=Tim Pat Coogan|title=The Troubles: Ireland's Ordeal and the Search for Peace|date=2002|publisher=Palgrave Macmillan}}</ref>

Kao odgovor na stvaranje UVF-a nacionalisti na čelu s Eoinom MacNeillom osnivaju Irske dobrovoljačke snage, čiji je cilj bila borba protiv UVF-a i donošenje Zakona o samoupravi. Izbijanje [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i sudjelovanje Irske u istom privremeno su odložili mogući građanski rat i rezoluciju o irskoj neovisnosti. Zakon o samoupravi, iako je prošao u britanskom parlamentu uz [[kraljevski pristanak]], suspendiran je tijekom trajanja rata.

Irske dobrovoljačke snage su se podijelile na Narodne dobrovoljce, koji su se pridružili irskim regimentima Nove britanske armije, i na skupinu koju su uglavnom sačinjavali radikalni nacionalisti među kojima je bilo infiltratora iz Irskog republikanskog bratstva. Radikalni nacionalisti će 1916. u [[Dublin]]u započeti [[Uskršnji ustanak]], pod vodstvom [[Patrick Pearse|Patricka Pearsea]] i [[James Connolly|Jamesa Connollyja]]. Na izborima u prosincu 1918., dvije i po godine nakon pogubljenja 15 vođa ustanka, pobijedila je, sa 48% glasova i većinom mjesta u parlamentu, separatistička stranka [[Sinn Féin]]. Njihovoj pobjedi pomogla je i prijetnja o prisilnom regrutovanju u vojnu službu. Uslijedio je Irski rat za neovisnost, koji se završava [[1922.]] kada se formira [[Irska slobodna država]], koja je sačinjavala 26 od 32 irska okruga. U Ulsteru, posebno u 6 okruga koji će postati dio Sjeverne Irske, stranka Sinn Féin je imala relativno slabe rezultate i unionisti su osvojili većinu.<ref name="coogan" />

Odlukom britanskog parlamenta Irska je 1920. podijeljena na dvije regije u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva, Južnu i Sjevernu Irsku. Ova podjela Irske potvrđena je u prosincu 1922. kada je Parlament Sjeverne Irske odlučio da Sjeverna Irska izađe iz sastava Irske slobodne države, pravom koje im je dato [[Anglo-irski sporazum|Anglo-irskim sporazumom]] 1921. Dio sporazuma potpisan 1922., naređivao je stvaranje odbora koja će odlučiti o granici između dvije države. Nakon [[Irski građanski rat|Irskog građanskog rata]], ovaj dio sporazuma je bio malog prioriteta novoj vladi u Dublinu koju je predvodio W. T. Cosgrave, koji će 3. prosinca 1925. potpisati sporazum kojim je tadašnja granica potvrđena, bez pravljenja ikakvih promjena. S obzirom da su okruzi okruzi Fermanagh i Tyrone, kao i granična područja okruga  Derry, Armagh i Down bili uglavnom nacionalistička područja, odbor je još dodatno mogao smanjiti teritoriju Sjeverne Irske.

Sjeverna Irska ostala je dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali je dobila svoj parlament i vladu. Iako su se želje unionista ispunile s obzirom da je Sjeverna Irska ostala u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva, nacionalisti su podjelu Irske vidjeli kao ilegalnu i arbitražnu podjelu ostrva protiv volje većine naroda. Smatrali su da Sjeverna Irska nije ni legitimna ni demokratska država. Katolici su na početku činili oko 35% stanovništva. 557 ljudi, uglavnom katolika, ubijeno je u političkom i sektaškom nasilju između 1920. i 1922., i tijekom i poslije rata za neovisnost. Rezultat je bio raskol između katoličke i protestanske zajednice. Neki povjesničari opisuju nasilje, posebno ono u Belfastu, kao [[pogrom]].

===1922. – 1966.===
[[Datoteka:James Craig Viscount Craigavon.jpg|mini|James Craig, prvi premijer Sjeverne Irske, koji je državu i parlament smatrao protestantskim.]]
Naslijeđe građanskog rata u Irskoj, koje će kasnije imati veliki utjecaj u Sjevernoj Irskoj, bio je opstanak marginaliziranih ostataka Irske republikanske armije. Djelovali su sa obje strane granice i ostali su ideološki privrženi rušenju obje vlade silom kako bi ujedinili Irsku. Sjevernoirska vlada 1922. donosi Zakon o civilnim vlastima kojim se vladi i policiji daje moć da rade sve ono što je neophodno kako bi se ponovo uspostavio ili sačuvao zakon i red. Ovaj zakon se dugo koristio protiv nacionalista i nakon što se nasilje u ovom periodu završilo.<ref>Laura K. Dohonue. "Regulating Northern Ireland: The Special Powers Acts, 1922–1972", ''The Historical Journal'' (1998), vol 41, no. 4.</ref>

Pozicije dvije strane postale su striktno definirane nakon ovog perioda. Iz unionističke perspektive, nacionalisti su bili nelojalni i odlučni u svojoj namjeri da unioniste primoraju na ujedinjenu Irsku. Ova prijetnja služila je kao opravdanje za povlašćen položaj unionista u dodjeli stanova, zaposlenju i u drugim poljima. Prisustvo većih obitelji među katolicima, a samim tim i potencijal za brži rast broja katolika također je viđen kao prijetnja. Unionističke vlade ignorisale su upozorenje Edwarda Carsona iz 1921. da bi otuđivanje katolika učinilo Sjevernu Irsku nestabilnom. Poslije ranih 1920-ih dolazilo je do povremenih sektaških nemira, poput nemira u Belfastu 1930-ih i 1950-ih i Sjeverne (1942.–1944.) i Granične (1956.–1962.) kampanje Irske republikanske armije, koje nisu uživale širu podršku među nacionalistima. Nakon što je IRA obustavila svoju kampanju 1962., Sjeverna Irska je u kratkom periodu bila relativno stabilna.<ref name="coogan"/>

==Kasnih 1960-ih==
Točan datum početka sukoba nije utvrđen. Neki od datuma koji se najčešće uzimaju za početak su osnivanje suvremenih [[Ulster Volunteer Force|Ulsterskih dragovoljačkih snaga]] 1966. godine,<ref>{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/faq/faq2.htm#when|title=Beginning of the Troubles, CAIN|publisher=Cain.ulst.ac.uk}}</ref> marš za građanska prava u Derryju 5. listopada 1968., početak [[Bitka za Bogside|bitke za Bogside]] 12. kolovoza 1969. ili dolazak britanskih trupa 14. kolovoza 1969. godine.<ref name="coogan"/>

===Kampanja za građanska prava===
[[Datoteka:Civil Rights mural, Bogside - geograph.org.uk - 1159245.jpg|mini|[[Mural]] za građanska prava u Derryju.]]
Tijkom sredine 1960-ih, počela je nenasilna kampanja za građanska prava. Pokret za građanska prava sastojao se od skupina kao što su Sjevernoirska udruga za ljudska prava (NICRA), Kampanja za socijalnu pravdu (CSJ), Akcijski komitet građana Derryja i Narodna demokracija, čiji su ciljevi bili:
* kraj diskrimaciji pri zaposlenju – katolici/nacionalisti imali su manje šanse zaposliti se na određenim poslovima, prije svega u vladi
* kraj diskriminaciji pri dijeljenju stanova – lokalna vijeća koja su kontrolirali unionisti su dijelila stanove protestantima ispred katolika
* jedan čovjek, jedan glas – u Sjevernoj Irskoj samo su kućevlasnici mogli glasovati na lokalnim izborima, za razliku od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva gdje su mogle glasovati sve odrasle osobe
* kraj prekrajanju teritorija izbornih okruga – glas nacionalista je vrijedio manje čak i tamo gdje su bili većina
* reforma policije; Kraljevska policija Ulstera (RUC) – preko 90% policajaca su bili protestanti, a kritizirani su zbog sektaštva i prevelike brutalnosti
* povlačenje Zakona o civilnim vlastima – ovaj zakon je omogućavao policiji pretrese bez naloga, uhićenja i zatvaranja ljude bez optužbe ili suđenja, zabranjuje bilo kakva zasjedanja, parade i publikacije; ovaj zakon je uglavnom korišten protiv nacionalista.<ref>[http://cain.ulst.ac.uk/events/crights/pdfs/truth.pdf Northern Ireland: The Plain Truth (second edition)], Campaign for Social Justice in Northern Ireland, 15. 7. 1969; Pristupljeno 29. 3. 2017.</ref><ref name="cain1800">[http://cain.ulst.ac.uk/othelem/chron/ch1800-1967.htm Chronology of Key Events in Irish History: 1800 to 1967], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 29. 3. 2017.</ref><ref name="tonge">{{Citiranje knjige|author=Jonathan Tonge|title=Northern Ireland: Conflict and Change|publisher=Longman|isbn=978-0-582-42400-5|pages=37–38|date=2002}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Various|title=Politics UK|publisher=Longman|isbn=978-1-4058-2411-8|page=770|date=2006}}</ref><ref name="joint2005p110">{{Citiranje knjige|title=Counter-Terrorism Policy And Human Rights: Terrorism Bill and related matters: Oral and Written Evidence|author=Joint Committee on Human Rights, Parliament of the United Kingdom|series=Counter-Terrorism Policy And Human Rights: Terrorism Bill and related matters|volume=2|date=2005|publisher=The Stationery Office.|page=110|url=https://books.google.com/books?id=2CRQ6hNzHuAC&pg=PA114|ref=<!-- {{harvid|Joint Committee|2005}} -->|isbn=978-0-10-400766-2}}</ref>

NICRA je optuživana da je republikanska organizacija čiji je konačni cilj ujedinjenje Irske. Iako su republikanci i neki članovi IRA-e (koja je tada provodila nenasilnu politiku pod vodstvom Cathala Gouldinga) pomogli pri stvaranju i upravljanju pokretom, nisu ga kontrolirali i nisu bili dominantna skupina unutar pokreta.<ref name="coogan"/><ref>English (2003), str. 91, 94, 98.</ref><ref name="cameron">Lord Cameron, ''Disturbances in Northern Ireland: Report of the Commission appointed by the Governor of Northern Ireland'' (Belfast, 1969). [http://cain.ulst.ac.uk/hmso/cameron2.htm#chap16 Poglavlje 16].</ref><ref>{{Citiranje knjige|author=M.L.R. Smith|title=Fighting for Ireland?: The Military Strategy of the Irish Republican Movement|date=2002|publisher=Routledge|page=81}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|author=Bob Purdie|title=Politics in the Streets: The origins of the civil rights movement in Northern Ireland|publisher=Blackstaff Press|chapter=Poglavlje 4: The Northern Ireland Civil Rights Association}}</ref>

U ožujku i travnju 1966., nacionalisti su diljem Irske održali parade kako bi obilježili 50. godišnjicu Uskršnjeg ustanka. Grupa irskih republikanaca je 8. ožujka minirala Nelsonov stub u Dublinu. U to vrijeme, IRA je bila veoma slaba i nije sprovodila oružane akcije, ali su neki unionisti smatrali da se IRA spremala za novu kampanju u Sjevernoj Irskoj.<ref name="ptuvf">''Loyalists'', str. 37–40.</ref> Travnja 1966., grupa lojalista pod vodstvom [[Ian Paisley|Iana Paisleya]], protestantskog propovjednika, osniva Ulsterski komitet za obranu ustava (UCDC). Uspostavljeno je paravojno krilo pod imenom Ulsterski protestantski dragovoljci (UPV), sa ciljem rušenja Terencea O'Neilla, premijera Sjeverne Irske. Iako je O'Neill bio unionista smatrali su da je bio blag prema pokretu za građanska prava i protivili su se njegovoj politici.<ref name=tricolour>Andrew Boyd. ''Holy War in Belfast''. [http://cain.ulst.ac.uk/othelem/docs/boyd69.htm "Poglavlje 11: The Tricolour Riots"]. Anvil Books, 1969.</ref>

[[Datoteka:Belfast murals AB.jpg|mini|Mural UVF-a u Belfastu.]]
U isto vrijeme se u Shankillu, četvrti Belfasta, javljaju Ulsterske dragovoljačke snage. Predvodio ih je Gusty Spence, bivši britanski vojnik. Brojni članovi UVF-a bili su pripadnici i UCDC-a i UPV-a.<ref name="jordan">Hugh Jordan. ''Milestones in Murder: Defining moments in Ulster's terror war''. Random House, 2011. Poglavlje 3.</ref> U travnju i svibnju na brojne su katoličke kuće, škole i poslovne zgrade bili bačeni [[Molotovljev koktel|molotovljevi kokteli]]. U jednom napadu UVF-a na katolički bar gine starica, protestantkinja Matilda Gould. UVF progalašava rat IRA-i i svima koji joj pomažu 21. svibnja. Ubijaju 27. svibnja katoličkog civila Johna Sculliona na povratku kući. Pripadnici UVF-a upucali su mjesec dana kasnije trojicu katoličkih civila dok su napuštali pab, pri čemu gine mladić iz Republike Irske, Peter Ward. Ubrzo nakon toga sjevernoirska je vlada zabranila UVF. NICRA je osnovana u siječnju 1967.<ref name="NICRA">{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/events/crights/nicra/nicra78.htm#contents|title=We Shall Overcome... The History of the Struggle for Civil Rights in Northern Ireland 1968–1978|publisher=cain.ulst.ac.uk|accessdate=29. 3. 2017}}</ref><ref>Robert H. White. "From Peaceful Protest to Guerrilla War: Micro mobilization of the Provisional Irish Republican Army", ''The American Journal of Sociology'', vol 94, No 6 (Svibanj 1989), str. 1277–1302.</ref>

20. lipnja 1968., aktivisti za građanska prava (uključujući i Austina Curriea, nacionalističkog narodnog poslanika) protestirali su protiv diskriminacije pri dodjeli stanova zaposjevši u Caledonu kuću koja je bila dodijeljena devetnaestogodišnjoj neudatoj protestantkinji (Emily Beattie, tajnici lokalnog političara [[Ulsterska unionistička stranka|Ulsterske unionističke stranke]]) ispred dvije velike katoličke obitelji.<ref name="cain1968">[http://cain.ulst.ac.uk/othelem/chron/ch68.htm Chronology of the Conflict: 1968], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 31. 3. 2017.</ref> Policajci, među kojima je bio i brat Emily Beattie, nasilno se uklonili aktiviste sa mjesta događaja.<ref name="cain1968"/> Dva dana prije ovog protesta, dvije katoličke porodice koje su zaposjele kuću u susjedstvu također su prisilno uklonjene.<ref>{{cite interview|interviewer=Proinsias Ó Conluain|title=Sixteen of us in one small house|type=Interview|url=http://www.rte.ie/archives/exhibitions/1031-civil-rights-movement-1968-9/1032-caledon-protest/319342-interview-with-mrs-goodfellow|format=Audio|publisher=RTÉ Archives|date=27. 8. 1969|accessdate=31. 3. 2017}}</ref> Currie je uložio svoju žalbu u lokalnom vijeću i u parlamentu. Ovaj incident ojačao je pokret za građanska prava.<ref>{{Citiranje web|title=Caledon Housing Protest|url=http://campaignforcivilrights.org/eventsarticles.php?id=162|publisher=Campaign for Civil Rights|accessdate=31. 3. 2017}}</ref>
[[Datoteka:Civil Rights Commemoration, Coalisland - geograph.org.uk - 1413288.jpg|mini|Spomenik prvom sjevernoirskom maršu za građanska prava.]]

24. kolovoza 1968., pokret je održao svoj prvi marš, od Coalislanda do Dungannona. Narednih godina održani su brojni marševi. Lojalisti (posebno pripadnici UPV-a) napali su mnoge marševe i držali su kontra-demonstracije s ciljem zabranjivanja marševa.<ref name="cain1968"/> Zbog nedostatka policijske reakcije na napade, nacionalisti su smatrali da policija, koja je gotovo potpuno bila sastavljena od protestanata, podržava lojaliste.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.serve.com/pfc/policing/submiss1.html|title=Submission to the Independent Commission into Policing|publisher=Serve.com|accessdate=31. 3. 2017}}</ref> Sjevernoirska vlada zabranila je marš pokreta za građanska prava u Derryju 5. listopada 1968.<ref name="derrymarch">{{Citiranje web|title=The Derry March: Main events of the day|author=Martin Melaugh|url=http://cain.ulst.ac.uk/events/derry/events.htm|publisher=Conflict Archive on the Internet (CAIN)|accessdate=31. 3. 2017}}</ref> Kada su se učesnici marša usprotivili zabrani, policija ih je okružila i tukla nasumično. Više od 100 ljudi je povrijeđeno, uključujući i pojedine nacionalističke političare.<ref name="derrymarch"/> Ovo je izazvalo dva dana nemira u Derryju između nacionalista i policije.<ref name="derrymarch"/>

Nekoliko dana kasnije u Belfastu je osnovana studenska skupina Narodna demokracija.<ref name="cain1968"/> U kasnom studenom, O'Neill je obećao pokretu za građanska prava neke ustupke, koje su nacionalisti smatrali premalim, a lojalisti prevelikim. Narodna demokracija 1. siječnja 1969. započinje četvorodnevni marš od Belfasta do Derryja, koji je konstantno uznemiravan i napadan od strane lojalista. Demonstrante je 4. siječnja na mostu Burntollet napala skupina od 200 lojalista, ubrajajjući i neke policajce van dužnosti, naoružana željeznim šipkama, ciglama i flašama u unaprijed planiranoj zasjedi.<ref name="burntollet">Bowes Egan and Vincent McCormack. [http://cain.ulst.ac.uk/events/pdmarch/egan.htm ''Burntollet'']. L.R.S. Publishers, 1969; Pristupljeno 31. 3. 2017.</ref>  Marš je ponovo napadnut u Derryju. Sudionici marša tvrdili su da policija nije učinila ništa da ih zaštiti i da je pomagala lojaliste. Te noći su policajci u četvrti Derryja, Bogsideu, palili katoličke kuće, napadali, prijetili i vrijeđali stanovnike na sektaškoj osnovi.<ref name="burntollet"/> Stanovnici Bogsidea su zatim postavili barikade kako bi spriječili policiju da uđe, stvorivši tako "Slobodni Derry" koji je nakratko postao no-go zona za sigurnosne snage.

U ožujku i travnju 1969., lojalisti su izvršili bombaške napade na vodene i električne instalacije diljem Sjeverne Irske, optuživši za te napade IRA-u i elemente pokreta za građanska prava. Pojedini napadi ostavili su veći dio Belfasta bez vode i struje. Lojalisti su se nadali da bi bombaški napadi mogli natjerati O'Neilla na ostavku čime bi se okončali ustupci nacionalistima.<ref name="cain1969">{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/othelem/chron/ch69.htm|title=Chronology of the Conflict: 1969|publisher=cain.ulst.ac.uk|accessdate=31. 3. 2017}}</ref><ref>Jim Cusack & Henry McDonald. ''UVF''. Poolbeg, 1997. str. 28.</ref> Između 30. marta i 26. aprila izvršeno je 6 bombaških napada.<ref name="cain1969"/><ref name="psb">{{Citiranje knjige|author=Peter Taylor|title=Loyalists|publisher=Bloomsbury Publishing|date=1999|pages=59–60|isbn=0-7475-4519-7}}</ref> Svi su okrivljivali IRA-u, a britanski vojnici poslati su da čuvaju instalacije. Unionistička podrška O'Neillu se smanjivala, što dovodi do njegove ostavke 28. travnja.<ref name="cain1969"/>

===Nemiri u kolovozu 1969. i posljedice===
19. travnja u Bogsideu je došlo do sukoba između NICRA-e, policije i lojalista. Policajci su ušli u kuću katoličkog civila, Samuela Devennyja (42) i pretukli ga zajedno s njegove dvije kćerke tinejdžerke i porodičnim prijateljem. Jedna od kćerki ostala je bez svijesti.<ref>[http://cain.ulst.ac.uk/issues/police/ombudsman/po041001devenny.pdf Police Ombudsman statement on Devenny investigation], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 1. 4. 2017.</ref> Devenny je pretrpio srčani udar i umro je 17. srpnja od posljedica povrede. 13. srpnja policajci su pretukli katoličkog civila, Francisa McCloskeya (67) tijekom sukoba u Dungivenu. Preminuo je sljedećeg dana.<ref name="cain1969"/>

12. kolovoza, parada protestantskog bratstva, Šegrta Derryja izazvala je sukob između lojalista i nacionalista. Nakon što su nacionalisti počeli bacati kamenje i molotovljeve koktele policija je, uz podršku lojalista, pokušala zauzeti Bogside. Iako je policija koristila [[suzavac]], oklopna vozila i vodene topove, stotine nacionalista ih je držalo na odstojanju.<ref>Russell Stetler. [http://cain.ulst.ac.uk/events/battlebogside/stetler/stetler70.htm Extract from The Battle of Bogside (1970)], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 1. 4. 2017.</ref> Neprekidne borbe koje su trajale naredna dva dana postale su poznate kao bitka za Bogside.

Kao odgovor na dešavanja u Derryju, nacionalisti su prosvjedovali u Belfastu i diljem Sjeverne Irske. Neki od ovih prosvjeda doveli su do sukoba s policijom i do napada na policijske stanice. U Belfastu su lojalisti odgovorili upadajući u nacionalističke distrikte, spaljujući kuće i poslovne objekte. Došlo je do pucnjave između nacionalista i policije i između nacionalista i lojalista. Grupa od oko 30 pripadnika IRA-e bila je umiješana u borbama u Belfastu. Policija je na ulice poslala oklopna vozila Shorland naoružana teškim mitraljezima [[Browning]]. Oklopna vozila su dva puta otvorila paljbu na nacionalističke četvrti, pri čemu gine devetogodišnji Patrick Rooney. Paljba je otvorena i na prosvjednike u Armaghu, Dungannonu i Coalislandu.<ref name="coogan"/>

Premijer Republike Irske, [[Jack Lynch]] je u televizijskom obraćanju 13. kolovoza rekao da irska vlada "ne može više stajati mirno i gledati nedužne ljude povrijeđene i možda i gore". Pozvao je na dolazak mirotvoraca [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] i izjavio da se u graničnim područjima okruga Donegal, u blizini Derryja, postavljaju poljske bolnice irske vojske. Rekao je i da je jedino trajno rješenje ujedinjenje Irske. Neki su ovaj govor smatrali kao prijetnju vojnom intervencijom.<ref>{{Citiranje knjige|author=John Ranelagh|title=A Short History of Ireland|publisher=Cambridge University Press|date=1994|edition=2|page=272|isbn=978-0-521-46944-9}}</ref> Nakon nemira, Lynch je naredio irskoj vojsci da planira moguću humanitarnu intervenciju u Sjevernoj Irskoj. Plan, nazvan Vježba Armageddon, je odbijen i ostao je klasificiran 30 godina.<ref>{{Citiranje novina|last1=Downey|first1=James|title=Army on Armageddon alert|url=http://www.independent.ie/irish-news/army-on-armageddon-alert-26098330.html|accessdate=1. 4. 2017|work=Irish Independent|date=2. 1. 2001}}</ref>

14. i 15. kolovoza, britanske snage raspoređene su po Derryju i Belfastu kako bi uspostavile red,<ref>{{Citiranje knjige|author=Michael McKernan|title=Northern Ireland Yearbook 2005|publisher=Stationery Office|date=2005|page=17|isbn=978-0-9546284-2-0}}</ref> ali nisu ušle u Bogside što je dovelo do privremenog prekida nemira. 8 ljudi je ubijeno, preko 750 povrijeđeno (uključujući 133 osobe sa ranama od vatrenog oružja), a uništeno je preko 400 kuća i poslovnih objekata, od čega su katolički činili 83%. 1.505 katoličkih i 315 protestantskih obitelji bilo je primorano napustiti svoje domove. Irska vojska je uspostavila izbjegličke kampove u blizini granice. Nacionalisti su se u početku obradovali dolasku vojske jer nisu vjerovali policiji. Odnosi su se ubrzo raspali zbog opresivnih mjera koje je vojska sprovodila.<ref>English (2003), str.&nbsp;136.</ref>

Nakon nemira, uspostavljen je Huntov komitet kako bi ispitao sjevernoirsku policiju. Izvještaj, koji je objavljen 12. listopada, preporučivao je da se policija razoruža i da se specijalna policija ukine. Te noći su lojalisti u Belfastu protestovali protiv izvještaja. Tijekom nasilja u Shankillu, pripadnici UVF-a ubili su policajca Victora Arbucklea.<ref>David McKittrick. ''Lost Lives: The Stories of the Men, Women and Children who Died as a Result of the Northern Ireland Troubles''. Random House, 2001. str. 42</ref> On je bio prvi policajac koji je poginuo tijekom sjevernoirskog sukoba. U listopadu i prosincu 1969., UVF je izvršio niz malih bombaških napada u Republici Irskoj.<ref name="coogan"/>

==1970-ih==
===Vrhunac nasilja i kolaps parlamenta===
[[Datoteka:Ulster.ogv|mini|Izvještaj o pozadini sukoba iz 1971.]]
[[Datoteka:Shankilltroubles.jpg|mini|Lojalistički simboli na zgradi u belfastskoj četvrti Shankill, 1970.]]
U periodu od 1970. do 1972. dolazi do eskalacije političkog nasilja, doživljujući svoj vrhunac 1972., kada je gotovo 500 ljudi, od toga preko pola civila, izgubilo svoje živote. To je bila najsmrtonosnija godina sukoba.<ref name="suttonindexofdeaths">[http://www.cain.ulst.ac.uk Sutton Index of Deaths], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 3. 4. 2017.</ref>

Do kraja 1971., u Derryju je postavljeno 29 barikada, od kojih je 16 bilo neprolazno čak i britanskim oklopnim vozilima.<ref name="b83">{{Citiranje knjige|last=Taylor|first=Peter|title=Brits: The War Against the IRA|publisher=Bloomsbury Publishing|date=2001|page=83|isbn=0-7475-5806-X}}</ref> Mnoge republikanske no-go zone  kontrolirale su [[Privremena irska revolucionarna armija|Privremena]] i Službena IRA-e. Postoji nekoliko ponuđenih razloga za eskalaciju nasilja u ovom periodu.

Unionisti smatraju da je glavni razlog eskalacije nastanak PIRA-e i OIRA-e, koje su nastale raspadom stare IRA-e 1969. Dok je stara IRA prihvatila nenasilnu borbu,<ref name="bishopmallie">{{Citiranje knjige|author=Patrick Bishop & Eamonn Mallie|title=The Provisional IRA|publisher=Corgi Books|date=1987|pages=52–54|isbn=0-552-13337-X}}</ref> nova Privremena IRA je bila odlučna u svojoj namjeri da vodi oružanu borbu protiv britanskih vlasti u Sjevernoj Irskoj. Nova IRA je bila voljna prihvatiti ulogu zaštitnika katoličke zajednice,<ref>English (2003), str. 134–35.</ref> umjesto jedinstva radničke klase iz obje zajednice.

Nacionalisti nasilje u ovom periodu objašnjavaju nizom događaja. Jedan od incidenata bila je i bitka za Falls u srpnju 1970. kada je 3 000 britanskih vojnika uvelo policijski sat u nacionalističkoj četvrti Belfasta, Lower Fallsu ispaljujući preko 1 500 metaka i ubijajući 4 civila. Godine 1971. je uvedena internacija bez suđenja (od 350 osoba koje su privedene na početku, nijedna nije bila protestant).<ref name="rkwalker">{{Citiranje knjige|author=R.K. Walker|title=The Hunger Strikes|publisher=Lagan Books|date=2006|page=27|isbn=1-904684-18-1}}</ref> Zbog slabih obavještajnih podataka,<ref>{{Citiranje knjige|author=David Bonner|title=Executive Measures, Terrorism and National Security: Have the Rules of the Game Changed?|publisher=Ashgate|date=2007|page=89|isbn=978-0-7546-4756-0}}</ref> rijetko koji od privedenih je zapravo bio republikanski aktivist, ali su neki postali radikalizirani zbog svojih iskustava.<ref name="coogan"/> Treći događaj koji je doveo do povećane regrutacije i podrške nacionalista PIRA-i, bilo je ubijanje 13 nenaoružanih muških civila od strane britanske vojske na mitingu protiv internacije u Derryju 30. januara 1972. (nekoliko mjeseci kasnije od povreda je preminuo još jedan muškarac). Ovaj incident je poznat kao [[Krvava nedjelja (1972.)|Krvava nedjelja]].<ref>{{Citiranje knjige|last1=Walsh|first1=Dermot|title=Bloody Sunday and the Rule of Law in Northern Ireland|date=2000|publisher=Gill & Macmillan|isbn=0717130851|page=88|url=https://books.google.com/books?id=l4AMAQAAMAAJ|accessdate=3. 4. 2017}}</ref> Smatra se jednim od najznačajnijih događaja sukoba. Za posljedicu je imao povećano neprijateljstvo republikanaca ka britanskoj vojsci i vladi, kao i povećanje podrške PIRA-i, koja se ogleda u povećanom broju dragovoljaca u tom periodu.

Od 1971. do 1975, 1 981 osoba je zatvoreno bez suđenja, od čega 1 874 katolika i 107 protestanata.<ref>{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/events/intern/sum.htm|title=Internment – Summary of Main Events|publisher=Cain.ulst.ac.uk|accessdate=3. 4. 2017}}</ref> Postojale su glasine o zlostavljanju i mučenju privedenih,<ref>Oren Gross & Fionnuala Ní Aoláin. Law in Times of Crisis: Emergency Powers in Theory and Practice'', str. 188; {{ISBN|978-0521833516}}.</ref><ref name="asmathews">Anthony Stuart Mathews. ''Freedom, state security and the rule of law: Dilemmas of the apartheid society'', str. 246; {{ISBN|978-0-702-11812-8}}.</ref> a pet tehnika koje su vojnici i policajci koristili tijekom ispitivanja proglašene su nelegalnim nakon istrage britanske vlade.<ref>Mireille Delmas-Marty. ''The European Convention for the Protection of Human Rights: International Protection Versus National Restrictions'', str. 261-62; {{ISBN|978-0-792-31283-3}}.</ref>

Privremena IRA pokušala je sebe predstaviti kao zaštitnika nacionalističke zajednice.<ref name="moloney">Ed Moloney. ''A Secret History of the IRA'', str. 89-90; {{ISBN|0-141-01041-X}}.</ref><ref>Peter Taylor. ''Provos: The IRA and Sinn Féin'', str. 75-79; {{ISBN|9780-7475-3818-9}}.</ref> PIRA je svoju kampanju započela rane 1971. kada je Vojno vijeće odobrilo napade na britansku vojsku.<ref name=English137>English (2003), str. 137.</ref> Tijekom 1972., borci PIRA-e ubili su oko 100 pripadnika britanskih sigurnosnih snaga, ranili još 500 i izvršili oko 1 300 bombaških napada,<ref name="bobrien">{{Citiranje knjige|author=Brendan O'Brien|title=The Long War – The IRA and Sinn Féin|publisher=O'Brien Press, Ltd.|date=1995|page=119|isbn=0-86278-425-5}}</ref> uglavnom na komercijalne ciljeve.<ref name="suttonindexofdeaths"/><ref name=English137/><ref name="jbb">{{Citiranje knjige|author=J. Bowyer Bell|title=The Secret Army: The IRA|publisher=Transaction Publishers|date=1997|page=381|isbn=1-56000-901-2}}</ref> Bombaška kampanja prouzrokovala je i civilne žrtve, poput Krvavog petka, kada su 22 bombe aktivirane u središtu Belfasta, pri čemu je poginulo 9 osoba, 7 civila i 2 vojnika.

U istoj godini OIRA je ubila desetine britanskih vojnika, ranivši još nekoliko. OIRA je svoju kampanju okončala u svibnju 1972.<ref name="suttonindexofdeaths"/><ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/may/30/newsid_2973000/2973759.stm|title=1972: Official IRA declares ceasefire|publisher=BBC News|date=30. 5. 1981}}</ref>

Koncentracija britanskih trupa doživjela je svoj vrhunac na omjeru 20:1.000 u odnosu na civilno stanovništvo, što je najveći omjer u povijesti protivgerilskog ratovanja, veći i od onog tijekom Malajskog ustanka, s kojim se sukob često poredi.<ref>[http://www.podesta.com/pipeline/counterinsurgency-force-ratio-how-many-troops-does-it-take-do-job  Counterinsurgency Force Ratio: How Many Troops Does it Take to Do the Job?]</ref> Operacija Motorman bila je najveća operacija u Irskoj još od rata za neovisnost.<ref name="CAIN1972">[http://cain.ulst.ac.uk/othelem/chron/ch72.htm CAIN: Chronology of the Conflict – 1972]</ref> Uključeno je bilo 22.000 britanskih trupa.<ref name="CAIN1972"/> U danima prije operacije, još 4000 vojnika je pristiglo u Sjevernu Irsku.<ref name="CAIN1972"/>

I pored privremenog primirja 1972. i pregovora s britanskim zvaničnicima, PIRA je bila odlučna nastaviti kampanju sa ciljem ujedinjenja Irske. Britanska vlada u Londonu, vjerujući da je sjevernoirska administracija nesposobna, nastojala je preuzeti kontrolu nad sigurnosnom situacijom u zemlji. Pošto je ovo bilo neprihvatljivo za unionističku sjevernoirsku vladu, britanska vlada ukida sjevernoirski parlament i vladu i uvodi direktnu vladavinu iz Londona. Direktna vladavina na početku je bila kratkoročno rješenje; krajnji cilj je bila ponovna uspostava vlade koja bi bila prihvatljiva i unionistima i nacionalistima. Dogovor između zaraćenih strana se pokazao nedostižnim, a sukob se nastavio. Postojanje "no-go zona" u Belfastu i Derryju predstavljalo je izazov autoritetu britanske vlade u Sjevernoj Irskoj. Britanska vojska uništava barikade i uspostavlja kontrolu nad ovim zonama u Operaciji Motorman 31. srpnja 1972.<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>

===Saningdejlski sporazum i štrajk UWF-a===
[[Datoteka:British troops investigate a couple on the street in Belfast.jpg|mini|Britanski vojnici i policija ispituju par iza belfastskog Europa Hotela.]]
U lipnju 1973., nakon objave britanske [[Bijela knjiga|bijele knjige]] i ožujskog referenduma o statusu Sjeverne Irske, uspostavljeno je novo parlamentarno tijelo, Vijeće Sjeverne Irske. Izbori su održani 28. juna. U listopadu 1973., nacionalističke i unionističke stranke su, zajedno sa britanskom i irskom vladom, potpisale Saningdejlski sporazum, čiji je cilj bio proizvesti političko rješenje unutar Sjeverne Irske. Sporazumom je [[izvršna vlast]] podijeljena između nacionalista i unionista i nastalo je "Vijeće Irske", tijelo sastavljeno od ministara iz Sjeverne Irske i Republike, stvoreno sa ciljem podsticanja na prekograničnu saradnju.

[[Datoteka:Protestant_graffiti_in_Belfast,_Northern_Ireland,_1974.jpg|mini|Protestantski grafiti u Belfastu.]]
Unionisti su ostali podijeljeni oko Sunningdalea, kojem se protivila i IRA, čiji je cilj bio nestanak Sjeverne Irske kao dijela Ujedinjenog Kraljevstva. Mnogi unionisti su se protivili konceptu podijele moći, smatrajući da nije izvodljivo dijeliti moć sa onima koji žele uništenje države. Značajnije je bilo unionističko protivljenje "irskoj dimenziji" i Vijeću Irske, kojeg su smatrali prethodnicom budućeg ujedinjenog irskog parlamenta. Opaska mladog odbornika Socijaldemokratske i radnička  stranke (SDLP-a), Hugha Loguea, na dublinskom Trinity Collegeu da je Sunningdale sredstvo "kojim će unionsti biti dovedeni do ujedinjene Irske" oštetila je šanse značajnijoj unionističkoj podršci sporazumu. U siječnju 1974., smijenjenog Briana Faulknera na mjestu lidera Ulsterke unionistička stranka (UUP-a) zamijenio je Harry West. Na općim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu u veljači 1974., anti-Saningdejlski unionisti osvojili su 11 od 12 poslaničkih mjesta i 58% glasova dok je ostatak otišao pro-Saningdejlskim unionistima i nacionalistima.<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>
[[Datoteka:No Entry to Joy Street in Belfast, Northern Ireland, 1974.jpg|mini|lijevo|Belfastski ulični znakovi sa grafitima IRA-e.]]

Na kraju je Saningdejlski sporazum oborila je masovna akcija dijela lojalističkih paravojski (prije svega Ulsterski obrambeni savez, koji je tada imao oko 20.000 članova) i radnika, koji su osonvali Ulstersko radničko vijeće (UWC). Oni su organizirali generalni štrajk. Ovaj je štrajk žestoko oštetio radnu atmosferu u Sjevernoj Irskoj, a odsječene su bile i osnovne potrebe kao što su elektricitet i voda. Nacionalisti smatraju da britanska vlada nije dovoljno učinila da prekine štrajk i održi Saningdejlski sporazum. Postoje dokazi da je štrajk ohrabrivao i [[MI5]], kao dio njihove kampanje da dizorijentiraju vladu britanskog premijera [[Harold Wilson|Harolda Wilsona]].<ref>''Keeping Secrets'', London Review of Books, April 1987.</ref> Suočeni sa takvom opozicijom, pro-Saningdejlski unionisti su napustili vladu i novi režim je propao. Tri dana nakon početka štrajka, 17. svibnja 1974., dva tima iz Belfastske i Srednjoulsterske brigade UVF-a<ref name="taylorloyalists">Peter Taylor. ''Loyalists'' (1990). London: Bloomsbury Publishing Plc. str. 41-44, 125, 143, 163, 188–90</ref> detonirala su tri auto-bombe bez upozorenja u središtu Dublina, pri čemu je poginulo 26 ljudi, a ranjeno je oko 300. 90 minuta kasnije, u Monaghanu je eksplodirala i četvrta bomba, pri čemu gine još 7 ljudi. Nikada niko nije osuđen za ove napade.<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>

===Prijedlog o neovisnosti Sjeverne Irske===
Wilson se tajno susreo sa IRA-om 1971. dok je bio vođa opozicije; njegova se vlada ponovo susrela sa IRA-om u kasnoj 1974. i ranoj 1975. kako bi sklopila primirje. Tijekom sastanaka razmatrala se mogućnost britanskog povlačenja iz Sjeverne Irske. Neuspjeh Saningdejla doveo je do ozbiljnih razmatranja u Londonu do studenog 1975. o neovisnosti Sjeverne Irske. Da se povlačenje Britanaca desilo, Sjeverna Irska bi postala [[dominion]] [[Commonwealth (zajednica država)|Britanskog Commonwealtha]].

Britanski pregovori s ilegalnom organizacijom razbijesnili su irsku vladu, koja je strahovala da Britanci razmatraju napuštanje Sjeverne Irske. Irski ministar vanjskih poslova [[Garret FitzGerald]] razmotrio je u svom memorandumu iz lipnja 1975. mogućnost mirnog povlačenja i neovisnosti, podjele otoka i kolapsa Sjeverne Irske u građanski rat i anarhiju. FitzGerald smatra da je mirno povlačenje najpoželjnije rješenje, ali zaključuje da irska vlada ne može mnogo učiniti.

Irska vlada već nije uspjela spriječiti IRA-ino spaljivanje britanskog veleposlanstva u Dublinu 1972. Vjerovala je da ne bi mogla povećati malu vojsku od 12.500 ljudi bez negativnih posljedica. Građanski rat u Sjevernoj Irskoj doveo bi do velikog vroja ljudskih žrtava i imao bi ozbiljne posljedice za Republiku, jer bi javnost zahtijevala djelovanje u cilju zaštite nacionalista. FitzGerald je upozorio Jamesa Callaghana da bi nedjelovanje Irske "moglo ugroziti demokratsku vladu u Republici".

Irska vlada se toliko plašila posljedica neovisne Sjeverne Irske da je FitzGerald odbio pitati Britance da se ne povuku, jer je mislio da bi otvoreno raspravljanje o tom pitanju dozvolilo Britancima da nastave sa svojim planom. U 2006. je napisao da "ni tada ni od tada javno mnjenje u Irskoj nije shvatilo koliko je blizu naše cijelo ostrvo bilo katastrofi u posljednje dvije godine vladavine Harolda Wilsona".

=== Sredina 1970-ih ===
[[Datoteka:CW. Derry, IRSP-INLA möte.JPG|mini|desno|Irska nacionalna oslobodilačka armija je započela svoje aktivnosti sredinom 1970-ih.]]
U travnju 1974., zabranu UVF-a ukinuo je Merlyn Rees, državni tajnik za Sjevernu Irsku. U prosincu, mjesec dana nakon [[Bombaški napad u Birminghamu|bombaškog napada u Birminghamu]], IRA je proglasila primirje, koje je teoretski trajalo narednu godinu. Bez obzira na primirje, sektaška ubojstva su se povećala u 1975., kao i sukobi među neprijateljskim paravojskama. To je 1975. učinilo jednom od najkrvavijih godina sukoba.<ref name="taylorloyalists"/>

31. srpnja 1975. u Bushkillu, u blizini Newryja, popularni irski sastav The Miami Showband vraćao se u Dublin nakon svirke u Banbridgeu, kada je upao u zasjedu pripadnika Srednjoulsterske brigade UVF-a, prerušenih u britanske uniforme na lažnom vojnom punktu. Ubijena su tri člana benda, 2 katolika i protestant, a u slučajnoj eksploziji poginula su i dva pripadnika UVF-a. Narednog siječnja, 11 protestantskih radnika je ubijeno u masakru u Kingsmillu, nakon što su ih Republikanske snage Južnog Armagha izvele iz autobusa. Jedina preživjela osoba bila je upucana 18 puta. Ova ubojstva su navodno bila osveta za lojalističko ubojstvo dviju katoličkih porodica, prethodne noći.<ref name="coogan"/><ref name="suttonindexofdeaths"/><ref name="jbb"/>

Nasilje se nastavilo kroz 1970-te. Britanska vlada je u listopadu 1975. uvela ponovnu zabranu UVF-a. Kada se primirje IRA-e iz prosinca 1974. završilo u siječnju 1976., skupina se vratila nasilju, izgubivši nadu iz ranih 1970-ih u brzo povlačenje Britanaca i razvivši strategiju "dugog rata", pod kojom se podrazumijevala manje intenzivna, ali održljivija kampanja nasilja koja bi se mogla nastaviti u beskonačnost. Međutim, primirje Službene IRA-e iz 1972. postalo je trajno. OIRA se pretvorila u Radničku partiju Irske, koja je potpuno odbacivala nasilje. Od bivših članova OIRA-e izrasla je Irska nacionalna oslobodilačka armija, koja će nastaviti kampanju nasilja 1974.<ref name="jbb"/>

=== Kasne 1970-e ===
[[Datoteka:Hunger Strike.JPG|mini|desno|Mural u Belfastu koji podsjeća na [[Štrajk glađu u Sjevernoj Irskoj 1981.|štrajk glađu 1981.]]]]
U kasnim 1970-im, nezadovoljstvo sukobom je bilo izraženo u objema zajednicama. Jedna od manifestacija takvog raspoloženja su Ljudi mira, skupina koja je osvojila [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]] 1976. Oni su organizirali velike demonstracije protiv nasilja paravojnih skupina. Njihova kampanja izgubila je popularnost nakon apela nacionalističkoj zajednici da dojavljuju informacije o IRA-i sigurnosnim snagama.<ref name="dooley">Brian Dooley. ''Black and Green: Fight for Civil Rights in Northern Ireland and Black America'', str. 129; {{ISBN|978-0-74531-295-8}}.</ref>
 
Desetljeće se završilo duplim napadom IRA-e. 27. kolovoza 1979. ubijen je Louis Mountbatten tijekom odmora u Mullaghmoreu, okrug Sligo, kada je eksplodirala bomba ispod njegovog čamca. Poginule su još tri osobe: majka Mountbattenovog zeta, Mountbattenov unuk i lokalni čamdžija.<ref name="suttonindexofdeaths"/> Istog dana ubijeno je 18 vojnika, uglavnom iz Padobranskog regimenta, kada je konvoj naišao na dvije bombe na putu u pripremljenoj zasjedi u Warrenpointu, okrug Down.<ref name="taylorloyalists"/>

Uzastopne britanske vlade, nakon neuspjeha u pokušaju ostvarenja političkog rješenja, pokušale su "normalizirati" Sjevernu Irsku. Ukinuto je pritvaranje bez suđenja, kao i politički status paravojnim zatvorenicima. Od 1972., pripadnicima paravojski suđeno je bez porote, kako bi se izbjeglo zastrašivanje. Prilikom osude, tretirani su kao obični kriminalci. Otpor ovakvoj politici među republikancima doveo je do prosvjeda "[[Prosvjed plahti|plahti]]" i "[[Prljavi prosvjedi|prljavih]]" protesta 500 zatvorenika u zatvoru [[Zatvor Maze|Maze]]. Njihovi protesti kulminirali su štrajkom glađu, čiji je cilj bio povratak političkog statusa, kao i drugi ustupci.<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>

== 1980-ih ==
[[Datoteka:South Belfast 1981.jpg|mini|lijevo|Britanski vojnici u južnom Belfastu.]]
Tijekom [[Štrajk glađu u Sjevernoj Irskoj 1981.|štrajka glađu 1981]], od gladi je umrlo 10 republikanskih zatvorenika (7 iz PIRA-e i 3 iz INLA-e). [[Bobby Sands]], prvi preminuli štrajkač, bio je član britanskog parlamenta. Preko 100.000 ljudi prisustovalo je Sandsovoj sahrani u zapadnom Belfastu;<ref name="cainhsc">{{Citiranje web|title=The Hunger Strike of 1981 – A Chronology of Main Events|url=http://cain.ulst.ac.uk/events/hstrike/chronology.htm|publisher=CAIN|accessdate=5. 11. 2018}}</ref> tisuće drugih prisustovalo je sahranama ostalih zatvorenika. Iz republikanske perspektive, značaj ovih događaja demonstrirao je potencijal za političku i izbornu strategiju.<ref>English (2003), str. 200</ref>

U jeku štrajka glađu, stranka Sinn Féin, koja je postala političko krilo PIRA-e,<ref name="cainhsc"/><ref name="taylorbehindthemask">Peter Taylor. ''Behind the Mask: The IRA and Sinn Féin'', TV books, Inc., New York, 1997; {{ISBN|1-57500-061-X}}.</ref><ref name="toolis">Kevin Toolis. ''Rebel Hearts: Journeys Within the IRA's Soul'', Picador 2000; {{ISBN|978-0-330-34648-1}}.</ref> izašla je na izbore i u Sjevernoj Irskoj kao i u Republici Irskoj. Sinn Féin je 1986. priznao legitimitet irskog parlamenta, što je dovelo do napuštanja stranke manjeg broja članova koji osnivaju Republikanski Sinn Féin.<ref name="coogan"/>

IRA je u 1980-im pojačana velikim donacijama oružja iz [[Libija|Libije]] zbog [[Muammar al-Gaddafi|Gadafijevog]] bijesa na podršku britanske vlade [[Američki zračni udar na Libiju 1986.|bombardiranja Libije 1986.]], kao i novčanim donacijama IRA-inih aktivista iz [[Irska dijaspora|irske dijaspore]], prije svega iz [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]].

[[Datoteka:Grand-Hotel-Following-Bomb-Attack-1984-10-12.jpg|mini|lijevo|Grand Brighton Hotel nakon IRA-inog [[Bombaški atentat u Brightonu|bombaškog napada]] u listopadu 1984.]]
INLA je bila izrazito aktivna početkom i sredinom 1980-ih. 1982. su izveli bombaški napad u Ballykellyju na disko kojeg su često posjećivali britanski vojnici van službe. Poginulo je 11 vojnika i šest civila.<ref name="suttonindexofdeaths"/> Najznačajniji IRA-in napad u ovom periodu je [[Bombaški atentat u Brightonu|bombaški napad na hotel u Brightonu]] 12. listopada 1984., tijekom konferencije [[Konzervativna stranka (UK)|Konzervativne stranke]], kojoj je prisustovala i premijerka [[Margaret Thatcher]]. Eksplozivna naprava, koja je eksplodirala u ranim jutarnjim satima, ubila je pet osoba, uključujući člana parlamenta Anthonyja Berryja.<ref name="suttonindexofdeaths"/> 34 osobe su povrijeđene.<ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/october/12/newsid_2531000/2531583.stm|title=On This Day: 12 October 1984|publisher=BBC News|date=12. 10. 2000|accessdate=5. 11. 2018}}</ref>

U minobacačkom napadu na policijsku postaju 28. veljače 1985. u Newryju, poginulo je devet policajaca, sedam protestanata i dva katolika. Napad su isplanirali [[Republikanske snage Južnog Armagha|IRA-ina brigada iz Južnog Armagha]] i jedinica u Newryju. Devet projektila je ispaljeno sa ukradenog [[Ford]]a. Osam je promašilo postaju, a deveti je pogodio kantinu. U [[Bombaški atentat u Enniskillenu|Enisskillenu]] je 8. studenog 1987., tijekom komemoracijske parade žrtvama [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], eksplodirala tempirana bomba. Poginulo je 11 (10 civila, uključujući trudnicu, i jedan policajac), a ranjene su 63 osobe. Ronnie Hill bio je teško povrijeđen. U komu je pao nakon dva dana i ostao je u tom stanju sve do smrti u decembru 2000.<ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/1093598.stm |title=NORTHERN IRELAND &#124; IRA bomb victim buried |publisher=BBC News |date=30. 12. 2000|accessdate=5. 11. 2018}}</ref> IRA se ispričala, tvrdeći da je napad bio greška, a da su pravi ciljevi bili britanski vojnici koji su paradirali ka spomeniku. Jedinica koja je izvela napada je rasformirana. Lojalističke paravojske odgovorile su napadima na katolike, uglavnom civile. Postavljena je bila još jedna bomba u obližnjem [[Tullyhommon]]u koja nije eksplodirala.<ref name="jbb"/>

Četiri mjeseca nakon napada u Enniskillenu, tri dragovoljca IRA-e su ubijena na benzinskoj stanici na [[Gibraltar]]u. Ovaj događaj postao je poznat pod imenom [[Operacija Flavius]]. Sahranu u Belfastu napao je pripadnik UDA-e [[Michael Stone]]. U napadu su poginule tri osobe, uključujući pripadnika IRA-e. Stone je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, ali je oslobođen poslije 11 godina zatvora nakon [[Sporazum iz Belfasta|sporazuma iz Belfasta]].<ref>[http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/july/24/newsid_2515000/2515041.stm On this day: Loyalist killer Michael Stone freed from Maze], BBC.</ref>

Dva naoružana britanska vojnika napadnuta su, zarobljena i likvidirana tijekom sahrane žrtava Stoneovog napada. Ovaj događaj poznat je pod imenom "ubojstvo kaplara".<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>

Tijekom 1980-ih, lojalističke paravojsne skupine, uključujući UVF, UDA-u i UR, uvozile su oružje i ekplozive iz [[Južnoafrička Republika|Južne Afrike]].<ref name="taylorloyalists"/> Oružje je podijeljeno među skupinama, mada ga neke skupine nisu nikada koristile. Tijekom 1987., slabi utjecaj INLA-e nakon sukoba s odmetnutom skupinom, IPLO-m. Do 1992., IPLO je uništila PIRA zbog umješanosti u trgovinu drogom čime se sukob završio.<ref name="coogan"/>

Republikanci smatraju da se u ovo vrijeme počela primjenjivati tzv. "shoot-to-kill politika", što je dovelo do ubojstava desetina republikanskih i jednog lojalističkog pripadnika paravojski. Ubojstva su uglavnom izvršavali pripadnici policije ili SAS-a.

== 1990-ih==
Od kasnih 1980-ih, iako je IRA nastavila svoju oružanu kampanju, stranka Sinn Féin, koju od 1983. vodi [[Gerry Adams]], pokušala je izboriti kraj sukoba. Adams je točno predvidio da će to biti dug proces. Održavao je javne pregovore s [[John Hume|Johnom Humeom]], liderom SDLP-a, i tajne s vladinim službenicima. Lojalističke paravojske također su pregovorale o kraju sukoba, dolazeći u kontakt s britanskim i irskim vladama preko protestanskih svećtenika, poput prezbiterijanca Roya Mageea i anglikanskog nadbiskupa Robina Eamesa.

=== Eskalacija u Južnom Armaghu ===
Naselje Crossmaglen i manja okolna sela poput Silverbridgea, Cullyhanne, Cullavilla, Forkhilla, Jonesborougha i Creggana predstavljali su od 1970-ih jako uporište IRA-ine brigade Južnog Armagha. U veljači 197.8, iznad Jonesborougha je srušen [[Aérospatiale Gazelle|Gazela]], pri čemu je poginuo potpukovnik britanske vojske.<ref>{{Citiranje web|title=A Chronology of the Conflict, 1978|work=Conflict Archive on the Internet (CAIN)|url=http://cain.ulst.ac.uk/othelem/chron/ch78.htm#Feb|accessdate=8. 11. 2018}}</ref>

[[Datoteka:Sniperatwork.jpg|mini|desno|Znak "snajperist na poslu" u Crossmaglenu.]]
IRA je u 1990-im razvila novi plan u cilju ograničenja britanskih patrola u Crossmaglenu. Osnovana su dva tima snajperista.<ref>General Sir Michael Jackson.  [http://www.vilaweb.cat/media/attach/vwedts/docs/op_banner_analysis_released.pdf Operation Banner: An Analysis of Military Operations in Northern Ireland (2006)], Ministry of Defence, Army Code 71842. Poglavlje 2, str. 16.</ref> Snajperisti su koristili [[Barrett M82]]. U Južnom Armaghu su postavljeni znakovi na kojima je pisalo "snajperist na poslu". Za sedam godina djelovanja, snajperisti su ubili devet osoba, sedam vojnika i dva policajca.

IRA je razvila kapacitet obaranja helikoptera u Južnom Armaghu i drugim područjima od 1980-ih.<ref name=":0"/> 1990. je na granici okruga Tyrone i Monaghan oborena još jedna Gazela. Tom prigodom nije bilo poginulih.<ref>{{Citiranje web|url=https://news.google.com/newspapers?id=1jhAAAAAIBAJ&sjid=LVkMAAAAIBAJ&pg=2878,3517395&hl=en|title=Soldiers hurt in IRA attack on helicopter|date=12. 2. 1990|accessdate=8. 11. 2018|work=Glasgow Herald}}</ref>

U prosincu 1993., došlo je do još jednog incidenta u kojem su sudjelovali helikopteri.<ref>{{Citiranje knjige|title=Heroes of the Skies|author=Michael Ashcroft|publisher=Hachette UK|date=2012|isbn=0755363914|pages=355–56}}</ref> Dva helikoptera su tijekom 1994. srušena improviziranom minobacačkom vatrom. Tijekom ovog perioda, IRA je uspostavljala punktove u ovom području bez reakcije sigurnosnih snaga.<ref name=":0">{{Citiranje knjige|title=Bandit Country:The IRA and South Armagh|author=Toby Harnden|publisher=Coronet Books|date=2000|isbn=0-340-71737-8|location=London, UK|pages=358–9}}</ref><ref>{{Citiranje web|author=Department of the Official Report (Hansard), House of Commons, Westminster |url=https://publications.parliament.uk/pa/cm199293/cmhansrd/1993-06-08/Debate-5.html |title=House of Commons Hansard Debates for 8 Jun 1993 |publisher=Parliament of the United Kingdom |date=8. 6. 1993 |accessdate=8. 11. 2018}}</ref>

=== Prvo primirje ===
Nakon dužeg perioda političkog manevriranja, i lojalističke i republikanske paravojske proglasile su 1994. primirje. Godina prije primirja obilježena je velikim brojem zločina. UDA i UVF povećali su broj napada. IRA je odgovorila [[Bombaški atentat na Shankill Road|bombaškim napadom ma Shankillu]] listopada 1993., čiji je cilj bio eliminacija rukovodstva UDA-e. Tom prigodom poginulo je osam protestantskih civila, jedan nisko-rangiran član UDA-a i jedan od počinitelja zbog preuranjene detonacije. UDA se osvetila masakrima u nacionalističkim područjima [[Masakr u Greysteelu|Greysteel]]u i Castlerocku. Od 12 žrtava ova dva masakra, samo dvije osobe nisu bile katolici.<ref name="coogan"/>

16. lipnja 1994., INLA je u [[Shankill Road|Shankillu]] ubila pripadnika UVF-a. Tri dana kasnije, pripadnici UVF-a ubili su šest civila]u pabu u Loughinislandu. IRA je, u periodu do proglašenja primirja 31. kolovoza, ubila još tri borca UDA-e i jednog iz UVF-a. Šest tjedana kasnije primirje su proglasile i lojalističke paravojske, ujedinjene u Kombiniranu lojalističku vojnu komandu. Iako su ova primirja bila neuspješna, bila su efikasan način za sprečavanje nasilja na široj skali i pripremila su put za primirja kojim će se sukob okončati.<ref name="coogan"/><ref name="jbb"/>

1995. je na mjesto specijalnog američkog izaslanika za Sjevernu Irsku došao George J. Mitchell, za kojeg se smatralo da predstavlja presjednika [[Bill Clinton|Clintona]] koji je imao dubok interes za dešavanja u Sjevernoj Irskoj.<ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/2927845.stm|title=US policy and Northern Ireland|publisher=BBC News|date=8. 4. 2003}}</ref> Britanska i irska vlada usaglasile su se da će Mitchell predvoditi međunarodnu komisiju za razoružanje paravojski.<ref>{{Citiranje novina|url=https://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9A03EEDD1139F933A05752C1A963958260&scp=2&sq=%22George+Mitchell%22+and+%22northern+Ireland%22&st=nyt|title=A Break in the Irish Impasse|work=The New York Times|date=30. 11. 1995}}</ref>

=== Drugo primirje ===
9. veljače 1996., manje od dvije godine nakon proglašenja primirja, IRA je izvršila bombaški napad u Londonu. Poginule su dvije, a ranjeno je 39 osoba.<ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/february/10/newsid_2539000/2539265.stm|title=BBC ON THIS DAY 1996: Docklands bomb ends IRA ceasefire|publisher=BBC News|date=10. 2. 1996|accessdate=9. 11. 2018}}</ref> Pričinjena je šteta od 85 milijuna [[Britanska funta|funti]]. Sinn Féin je krivio britansku vladu zbog odbijanja da započne sveobuhvatne pregovore dok se IRA ne razoruža.<ref>{{Citiranje novina|url=http://edition.cnn.com/WORLD/9602/n_ireland/10/index.html|publisher=CNN|title=IRA claims responsibility for London bombing|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>

15. lipnja uslijedio je [[Bombaški atentat u Manchesteru|bombaški napad]] u Manchesteru, koji je uništio veći dio gradskog središta. Pričinjena je šteta od 411 milijuna funti. U napadu nije bilo poginulih zahvaljujući telefonskom upozorenju i brzoj reakciji hitnih službi. Preko 200 ljudi je povrijeđeno. Stephen Restorick bio je posljednji britanski vojnik koji je ubijen prije primirja. Ustjeljen je na graničnom prijelazu 12. veljače od "snajperiste iz Južnog Armagha", koji je kasnije identificiran kao Bernard Henry McGinn.<ref>{{Citiranje web|url=https://www.telegraph.co.uk/news/uknews/northernireland/4958589/Northern-Ireland-shootings-The-last-soldier-murdered.html|title=Northern Ireland shootings: The last soldier murdered|work=The Telegraph|date=9. 3. 2009|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>

IRA je ponovo proglasila primirje u srpnju 1997., početkom pregovora na kojima nije sudjelovao Sinn Féin. U rujnu iste godine, Sinn Féin postaje potpisnik tzv. Mitchellovih načela i uključuje se u pregovore. UVF je bila prva paravojska koja se podijelila kao rezultat pregovora, nastankom [[Lojalističke dragovoljačke snage|Lojalističkih dragovoljačkih snaga]] 1996. U prosincu 1997., INLA je likvidirala vođu LVF-a [[Billy Wright|Billyja Wrighta]], što je dovelo do niza osvetničkih ubojstava od strane lojalističkih paravojski. Iz PIRA-e se izdvojila manja skupina koja se nazvala [[Prava IRA|Prava irska republikanska armija]].<ref>{{Citiranje web|url=https://www.theguardian.com/uk/2009/mar/10/real-ira-continuity|title=Explainer: Real IRA and Continuity IRA|work=The Guardian|location=London|date=10. 3. 2009}}</ref>

U kolovozu 1998., [[Atentat u Omaghu|bombaški napad]] RIRA-e u Omaghu ubio je 29 ljudi. Ovaj napad je diskreditirao disidentske republikance u očima mnogih koji su ranije podržavali PIRA-u. Ovo je rezultiralo gubitkom utjecaja ovih skupina.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.independentmonitoringcommission.org/documents/uploads/18.%20Eighteenth%20Report.pdf|title=HC 502 Cover|format=PDF|accessdate=9. 11. 2018|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110726174747/http://www.independentmonitoringcommission.org/documents/uploads/18.%20Eighteenth%20Report.pdf|archivedate=26. 7. 2011}}</ref>

INLA je također potpisala primirje ubrzo nakon sporazuma iz Belfasta. Od tada, većina nasilja paravojski usmjerila se na sopstvene zajednice gdje je došlo do sukoba između različitih formacija. UDA je od 2000. dva puta dolazila u sukob sa UVF-om. Sukobi su bili i unutarnje naravi, između brigadnih komandanata. Pojedine skupine umiješane su u organizirani kriminal.<ref>{{Citiranje novina|author=Henry McDonald|url=https://www.theguardian.com/uk/2006/jul/30/northernireland.henrymcdonald|title=New feud rips apart the UDA|work=The Guardian|location=London, UK|date=30. 7. 2006}}</ref>

=== Politički proces ===
[[Datoteka:Unidentified irish mural.jpg|mini|desno|Republikanski [[mural]] u Belfastu koji ironično priželjkuje britanskim vojnicima siguran put kući. Normalizacija sigurnosne situacije bila je jedna od ključnih točaka sporazuma u Belfastu.]]
Nakon primirja, počeli su pregovori glavnih političih stranaka Sjeverne Irske kako bi se došlo do političkog rješenja. Ovi pregovori doveli su do [[Sporazum iz Belfasta|sporazuma iz Belfastu]] 1998. Sporazumom je Sjevernoj Irskoj vraćena samouprava na bazi dijeljenja moći. Vlada sastavljena od četiri stranke formirana je 1999., a u nju je ušao i Sinn Féin. Kraljevska policija Ulstera preimenovana je u Policijska služba Sjeverne Irske, čiji je sastav u narednih 10 godina morao sadržati 50% katolika. Zakonom o pravdi i sigurnosti iz 2007. ukinuti su diplock  sudovi.<ref>[http://www.nio.gov.uk/media-detail.htm?newsID=13803 Northern Ireland becoming a more normalised society] – Northern Ireland Office, 27. 11. 2006.</ref>

Proces normalizacije sigurnosti bio je jedna od ključnih točaka sporazuma. Napuštene su kasarne i granične osmatračnice, a sve trupe koje su sudjelovale u [[Operacija Banner|Operaciji Banner]], uključujući i Kraljevski irski regiment, zamijenjene su pješadijskom brigadom, koja je raspoređena na 10 mjesta diljem Sjeverne Irske, ali bez operativne uloge.<ref>{{Citiranje web|url=http://www.official-documents.gov.uk/document/hc0607/hc06/0697/0697.pdf|title=Ministry of Defence Annual Report and Accounts 2006–07 HC 697|format=PDF|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>

Vlada je suspendirana 2002., kada su se uniosti povukli nakon Stormontgatea, koji je uslijedio nakon špekulacija o postojanju IRA-inog špijunskog lanca unutar Stormonta. U to doba vladale su tenzije zbog sporog i nepotpunog razoružanja IRA-e, koje je kompletirano u rujnu 2005.<ref>{{Citiranje novina|title=IRA 'has destroyed all its arms'|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/4283444.stm|publisher=BBC|date=26. 9. 2005|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>

Nakon sporazuma, političkom situacijom uglavnom dominiraju Sinn Féin i Demokratska unionistička stranka (DUP), na štetu SDLP-a i UUP-a. Iako je političko nasilje uveliko smanjeno, sektaški animozitet je i dalje prisutan. Stambena područja su podjeljenija više nego ikada.<ref>Margaret Scanlan. ''Culture and Customs of Ireland'', Greenwood Publishing Group, str. 51, 2006; {{ISBN|0-313-33162-6}}, {{ISBN|978-0-313-33162-6}}.</ref> Samim tim, napredak prema zajedničkim institucijama bio je spor i težak. Vlada je ponovo uspostavljena 8. svibnja 2007.<ref>{{Citiranje web|title=BBC|url=http://www.bbc.co.uk/history/people/ian_paisley|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>

== Suradnja britanskih snaga i lojalista ==
[[Datoteka:Collusion is not an illusion.jpg|mini|lijevo|Republikanski mural u Belfastu.]]
U pokušaju da poraze IRA-u, britanske snage sigurnosti u mnogim su slučajevima sarađivale s lojalističkim paravojskama. Vojnici i policajci često su sudjelovali u lojalističkim napadima van dužnosti, davali su oružje i obavještajne podatke, nisu reagirali na djelovanje lojalista i ometali su policijske istrage. Dupli agenti i špijuni u lojalističkim paravojskama organizirali su napade naredbom ili sa znanjem nadređenih. Od 210 lojalista uhićenih tijekom Stevensovih upita, 207 bili su državni agenti ili špijuni.<ref name=bbcmay2015>[https://www.bbc.co.uk/news/uk-32887445 "UK agents 'worked with NI paramilitary killers'"], BBC News, 28. 5. 2015. Pristupljeno 11. 11. 2018.</ref>

U Ulsterskom obrambenom regimentu 1972. bilo je svega 3% katolika.<ref>Thomas G. Mitchell, [https://books.google.com/books?id=3PNt46aB_sYC&pg=PA55&#v=onepage&q&f=false ''Native Vs. Settler: Ethnic Conflict in Israel/Palestine, Northern Ireland''], str. 55.</ref><ref>Brett Bowden, Michael T. Davis (eds). [https://books.google.com/books?id=dZjj87U6v9AC&pg=PA234#v=onepage&q&f=false ''Terror: From Tyrannicide to Terrorism''], str. 234.</ref> Do 1990, 197 pripadnika UDR-a osuđeno je za terorističke prekršaje, od toga 19 za ubojstvo. Lojalisti su u sastav ovog regimenta ulazili kako bi dobili oružje, obuku i informacije.<ref name="cain-subversion">[http://cain.ulst.ac.uk/publicrecords/1973/subversion_in_the_udr.htm "Subversion in the UDR"], cain.ulst.ac.uk. Pristupljeno 11. 11. 2018.</ref><ref>John Eldridge. ''Getting the Message: News, Truth, and Power''. Routledge, 2003. str. 79.</ref>

Tajna skupina iz Glenannea, koja je okupljala lojaliste, vojnike i policajce, izvršila je tijekom 1970-ih niz napada protiv nacionalista u području poznatom kao "trokut ubojstava".<ref name="cassel2006">[http://cain.ulst.ac.uk/issues/collusion/docs/cassel061106.pdf The Cassel Report (2006)], str. 8, 14, 21, 25, 51, 56, 58–65.</ref> Neki napadi su izvršeni i u Republici Irskoj. Ukupno su ubili 120 osoba, uglavnom civila. U ''Casselovom izvještaju'', pronađeni su dokazi da su policajci i vojnici sudjelovali u 74 od 76 istraživanih ubojstava.<ref name=cassel4>[http://cain.ulst.ac.uk/issues/collusion/docs/cassel061106.pdf The Cassel Report (2006), str. 4], cain.ulst.ac.uk. Pristupljeno 12. 11. 2018.</ref> Izvještaj navodi i da su istaknuti policijski službenici bili upoznati sa aktivnostima skupine, ali da nisu učinili ništa kako bi spriječili ili kaznili počinitelje, što je potvrdio i član skupine i policajac John Weir. Napadi koji se pripisuju skupini uključuju [[Bombaški atentat u Dublinu i Monaghanu|bombaške napade u Dublinu i Monaghanu]] 1974., ubojstvo članova sastava The Miami Showband 1975. i ubojstvo obitelji Reavey i O'Dowd 1976.<ref>[http://cain.ulst.ac.uk/issues/collusion/docs/cassel061106.pdf The Cassel Report (2006), str. 8], cain.ulst.ac.uk. Pristupljeno 12. 11. 2018.</ref>

Stevensovi upiti pokazali su da su elementi sigurnosnih snaga koristili paravojske, pomoću duplih agenata i špijuna, kako bi eliminirali nepodobne osobe.<ref name="stevenspeople">{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/2956161.stm|title=Stevens Inquiry: Key people|publisher=BBC News|date=17. 4. 2003|accessdate=12. 11. 2018}}</ref> Glavna služba umiješana u ove aktivnosti bila je FRU. Brian Nelson, šef obavještajne službe UDA-e, bio je agent FRU. Preko Nelsona, FRU je pomagala UDA-i da eliminira nepoželjne osobe.<ref name="nelsonobituary">{{Citiranje novina|url=https://www.theguardian.com/news/2003/apr/17/guardianobituaries.northernireland|title=Obituary: Brian Nelson|work=The Guardian|location=London, UK|date=17. 4. 2003|accessdate=12. 11. 2018}}</ref> Pripadnici FRU tvrde da su lojalistima pomagali samo pri likvadiciji republikanskih aktivista, ali ne i civila.

FRU i Nelson odgovorni su za smrt barem 30 osoba, kao i za mnoge napade na civile. Jedna od žrtava bio je i odvjetnik Pat Finucane. Nelson je također nadgledao nabavu naoružanja lojalistima 1988. Između 1992. i 1994.,<ref>{{Citiranje knjige|last=Clayton|first=Pamela|title=Enemies and Passing Friends: Settler ideologies in twentieth-century Ulster|date=1996|publisher=Pluto Press|page=156}}</ref> lojalisti su ubili više ljudi od republikanaca, dijelom i zbog podrške FRU. Pripadnici sigurnosnih službi pokušali su sabotirati Stevensovu istragu.

Izvještaj policijskog [[ombudsman]]a iz 2007. pokazao je da je pripadnicima UVF-a dozvoljeno počiniti niz terorističkih djela, uključujući ubojstvo, dok su radili za Specijalnu službu policije. Suradnici policije imali su imunitet.<ref>[http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/6286695.stm "NI police colluded with killers"]. BBC News, 22. 1. 2007.</ref> Ombudsman Nuala O'Loan zaključila je da je ovo dovelo do smrti stotina osoba, otkrivši da su viši britanski zvaničnici vršili pritisak kako bi okončala istragu.<ref name=bbcmay2015/><ref>[http://www.belfasttelegraph.co.uk/news/northern-ireland/bombshell-documentary-uncovers-government-collusion-with-loyalist-paramilitaries-31296370.html "Bombshell documentary uncovers Government collusion with loyalist paramilitaries"], ''The Belfast Telegraph'', 12. 6. 2015. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref> Robin Jackson, član UVF-a, povezan je sa između 50 i 100 ubojstava, iako nikad nije osuđen ni za jedno. Postoje sumnje da je bio suradnik policije. ''Barronov izvještaj'' irske vlade navodi da je bio povezan sa britanskim obavještajnim službama.<ref>{{Citiranje web|last=Houses of the Oireachtas|first=Joint Committee on Justice, Equality, Defence and Women's Rights|title=The Barron Report|publisher=Oireachtas|year=2003|url=http://cain.ulst.ac.uk/events/dublin/barron03.pdf|format=PDF|page=135}}</ref>

Smithwickov tribunal zaključio je da je pripadnik irske policije surađivao sa IRA-om pri ubojstvu dva policajca 1989.<ref>[http://opac.oireachtas.ie/AWData/Library3/smithwickFinal03122013_171046.pdf Smithwick Report]</ref><ref>{{Citiranje web|url=https://www.bbc.com/news/uk-25199800|title=Irish police colluded in IRA murders|date=3. 12. 2013|publisher=www.bbc.co.uk}}</ref><ref>{{Citiranje web|url=https://www.telegraph.co.uk/news/uknews/northernireland/10492655/Irish-police-colluded-in-RUC-officers-murder-report-finds.html|title=Irish police colluded in murders of RUC officers Harry Breen and Bob Buchanan, report finds|first=|last=|date=3. 12. 2013|publisher=www.telegraph.co.uk}}</ref><ref>[https://www.bbc.co.uk/news/uk-northern-ireland-25219718 BBC report on Smithwick Tribunal report], 4. 12. 2013. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref>

== Nestali ==
Tijekom 1970-ih i 1980-ih, paravojne skupine su otele veći broj osoba za koje se mislilo da su špijuni, koje su potom ispitivane pod mučenjem i likvidirane.<ref>[https://www.bbc.com/news/uk-northern-ireland-10814888 "Who were the 'Disappeared'?"], BBC. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref> 18 ljudi, dvije žene i 16 muškaraca, uključujući i jednog časnika britanske vojske, oteto je i ubijeno tijekom sukoba. Ove žrtve neformalno se nazivaju Nestalima. Svi sem Lise Dorrian likvidirale su republikanske paravojne skupine. Ostaci četiri osobe još uvijek nisu pronađeni.<ref>[http://uk.reuters.com/article/2014/12/08/uk-nireland-disappeared-widerimage-idUKKBN0JM0WH20141208 Northern Ireland Disappeared], reuters.com. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref><ref>{{Citiranje web|url=http://www.iclvr.ie/en/ICLVR/Pages/TheDisappeared|title=The Disappeared|accessdate=11. 11. 2018|publisher=Independent Commission for the Location of Victims' Remains}}</ref><ref>{{Citiranje web|url=https://www.bbc.co.uk/news/uk-northern-ireland-24818800|title=Disappeared issue 'a festering wound' says McGuinness|date=5. 11. 2013|accessdate=11. 11. 2018|publisher=BBC News}}</ref>

Britanske snage sigurnosti, uključujući Vojnu reakcionarnu snagu, izvršavale su ubojstva nenaoružanih civila.<ref name=BBC1>{{Citiranje novina|title=Undercover soldiers 'killed unarmed civilians in Belfast'|url=https://www.bbc.com/news/uk-24987465|accessdate=11. 11. 2018|publisher=BBC|date=21. 11. 2014}}</ref><ref name=II1>{{Citiranje novina|author=Michael McHugh|title=Amnesty wants probe into British army 'death squad'|url=http://www.independent.ie/irish-news/amnesty-wants-probe-into-british-army-death-squad-29775256.html|accessdate=11. 11. 2018|publisher=Irish Independent}}</ref><ref>{{Citiranje novina|title=Book reveals Adams, McGuinness were on British Army death squad hit list|url=http://www.irishcentral.com/news/book-reveals-adams-mcguinness-were-on-british-army-death-squad-hit-list-232325111-237788191.html|accessdate=28. 11. 2018|publisher=IrishCentral.com|date=18. 11. 2013}}</ref> Žrtve su obično bili katolici nepovezani sa paravojskama, poput ubojstvaa dva nenaoružana civila 15. travnja 1972. na Whiterock Roadu, ili masakr sedam nenaoružanih civila u [[Andersonstown]]u 12. svibnja 1972.<ref name=mckittrick182>McKittrick. ''Lost Lives: The Stories of the Men, Women and Children who Died as a Result of the Northern Ireland Troubles'', str. 182.</ref> Pripadnik MRF-a izjavio je 1978. da je vojska često pokušavala izvršiti operacije pod lažnom zastavom, kako bi isprovocirala sektaški konflikt i skrenula pozornost sa svojih trupa.<ref name=murray44-45>Raymond Murray. ''The SAS in Ireland''. Mercier Press, 1990. str. 44–45.</ref> Bivši član izjavio je da "mi nismo bili tamo da djelujemo kao vojna jedinica, mi smo bili tamo da djelujemo kao teroristička grupa".<ref>{{Citiranje novina|author=Owen Bowcott|title=Undercover Northern Ireland soldiers accused of killing unarmed civilians|url=https://www.theguardian.com/uk-news/2013/nov/21/army-unit-killings-northern-ireland|accessdate=11. 11. 2018|work=The Guardian|date=21. 11. 2013}}</ref>

== Problem parada ==
[[Datoteka:Orangemen parade in Bangor, 12 July 2010 - geograph - 1964645.jpg|mini|desno|Oranžisti u Bangoru 2010.]]
Do rasta tenzija i izbijanja nasilja obično dolazi tijekom "sezone marševa" kada se diljem Sjeverne Irske održavaju parade oranžista. Oranžisti obilježavaju pobjedu [[Vilim III. Oranski|Vilima III.]] u [[Bitka kod Boyne|bitki kod Boynea]] 1690., čime se učvrstila vladavina protestanata i Britanaca u Irskoj. Najznačajniji sukob bio je u Portadownu, gdje parada oranžista, koja počinje od crkve u naselju Drumcree, prolazi kroz nacionalističko područje na Garvaghy Roadu. Parada je danas, zbog nacionalističkih protesta, zabranjena.

Tijekom 1995., 1996. i 1997, došlo je do višetjednih nemira diljem Sjeverne Irske, uzrokovanih sukobom u Portadownu. U sukobima je poginuo veći broj ljudi, uključujući katoličkog taksistu ubijenog od LVF-a i tri brata katolika iz mješane obitelji, koji su ubijeni u svojoj kući u Ballymoneyu.<ref>{{Citiranje novina|title=Michael McGoldrick, 64, Activist in Ulster, Dies|url=https://www.nytimes.com/2006/04/06/world/europe/06mcgoldrick.html|newspaper=The New York Times|date=6. 4. 2006}}</ref><ref>{{Citiranje novina|author=Angelique Chrisafis|title=Police hold six over loyalist turf war deaths|url=https://www.theguardian.com/politics/2005/aug/05/uk.northernireland1|newspaper=The Guardian|location=London, UK|date=5. 8. 2005}}</ref><ref>{{Citiranje novina|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/july/12/newsid_2500000/2500503.stm|title=1998: Children die in Drumcree protests|publisher=BBC News|date=12. 7. 1986}}</ref>

== Društvene posljedice ==
[[Datoteka:RUC, Crois.jpg|mini|desno|Osmatračnica u policijskog bazi u Crossmaglenu.]]
Utjecaj sukoba na stanovništvo poređen je s uticajem bombardiranja 1940. na Londonce. Stres od bombaških napada, ulični nemiri, sigurnosni punktovi i konstantno vojno prisustvo najveći su utjecaj imali na djecu i omladinu.<ref>Dervla Murphy. ''A Place Apart''. Penguin Books, 1978, str. 134.</ref> Postojao je i strah od lokalnih paravojski.<ref name="nelson126">Sarah Nelson. ''Ulster's Uncertain Defenders: Protestant Political, Paramilitary and Community Groups and the Northern Ireland Conflict'', 1984, Belfast: Appletree Press. str. 126.</ref>

Uz nasilje, veliki problem bili su nezaposlenost i manjak stambenih objekata. Mnogi su postali beskućnici nakon što su im kuće zapaljene ili su bili primorani da se isele zbog zastrašivanja. Belfastske obitelji iseljene su u nove četvrti nakon rušenja starih, poput Sailortowna ili Pound Loneya. Novi društveni problemi doprinijeli su rušenju tradicijske društvene hijerarhije, što je dovelo da jačanja utjecaja paravojski u nekim područjima. Vandalizam je također predstavljao veliki problem. U 1970-im, u Belfastu je bilo oko 10.000 vandaliziranih, praznih kuća. Većina vandala imala je između 8 i 13 godina.<ref>Murphy, str. 210.</ref>

[[Datoteka:Belfast peaceline Bombay Street.jpg|mini|lijevo|Linija mira u Belfastu.]]
Stres od sukoba doveo je i do slabljenja ranije striktne seksualne moralnosti.<ref>Jack Holland. ''Hope Against History: The Course of Conflict in Northern Ireland'', 1999, str. 12–13.</ref> U Derryju je došlo do povećanja stope razvoda, alkoholizma među ženama kao i broja vanbračne djece. Problem je činio i alkoholizam među tinejdžerima. U nekim siromašnim područjima, nadzor roditelja nad djecom bio je izuzetno slab. Naslijeđe sukoba značajno pridonosi današnjoj stopi samoubojstava u Sjevernoj Irskoj.

== Žrtve ==
Prema CAIN-u, u periodu od 1969. do 2001. poginule su 3.532 osobe.<ref name="sutton-year">{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/sutton/tables/Year.html|title=Sutton Index of Deaths: Year of the death|publisher=Conflict Archive on the Internet (CAIN)|accessdate=8. 11. 2018}}</ref> Od tog broja, 3.489 poginulo je od 1969. do 1998.<ref name="sutton-year"/> Prema knjizi ''Izgubljeni životi'', od 1966. do 2006. poginulo je 3.720 osoba, od čega 3.635 od 1969. do 1998.<ref>David McKittrick, ''Lost Lives: The Stories of the Men, Women and Children who Died as a Result of the Northern Ireland Troubles''. Random House, 2006. str. 1551–54.</ref> Između 257 i 274 žrtava čine maloljetnici.<ref>{{Cite journal|last=Muldoon|first=Orla T.|year=2004|title=Children of the Troubles:The Impact of Political Violence in Northern Ireland|journal=Journal of Social Issues|doi=10.1111/j.0022-4537.2004.00366.x}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Browne|first=Brendan|year=2014|title=Navigating Risk: Understanding the Impact of the Conflict on Children and Young People in Northern Ireland|journal=Studies in Conflict and Terrorism}}</ref> Oko 2% stanovništva ubijeno je ili povrijeđeno tijekom sukoba.<ref>Brendan O'Leary and John McGarry. ''The Politics of Antagonism: Understanding Northern Ireland''. London: The Athlone Press, 2. izdanje, 1996. str. 12–13.</ref>
[[Datoteka:Troubles deaths by perpetrator.png|mini|desno|Odgovornost za ubojstva između 1969. i 2001.]]

Prema procjeni iz 2010., 107 000 osoba doživjelo je fizičku povredu tijekom sukoba. Sjevernoirska agencija za statistiku i istraživanje broj žrtava procjenjuje na 500 000. Pod žrtvama se podrazumijevaju i osobe koje su doživjele fizičku povredu, traumu ili gubitak člana obitelji.<ref>Simon Cunningham. "Troubles created 500 000 victims says official body", ''The Irish News'', 27. 9. 2011.</ref>

=== Odgovornost ===
Otprilike 60% žrtava ubili su pripadnici republikanskih paravojski, 30% pripadnici lojalističkih paravojski i 10% britanske snage sigurnosti.
{| class="wikitable" style="width:400px; margin: 0 auto;"
|+ Odgovornost<ref name="suttonresponsible">{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/sutton/tables/Organisation_Summary.html|title=Sutton Index of Deaths: Summary of Organisation responsible|publisher=Conflict Archive on the Internet (CAIN)|accessdate=8. 11. 2018}}</ref>
|-
! scope="col" |Odgovorni
! scope="col" |Ubijeni
|-
| Republikanske paravojske 
| style="text-align:right;" | 2.058
|-
| Lojalističke paravojske
| style="text-align:right;" | 1.027
|-
| Britanske snage sigurnosti
| style="text-align:right;" | 363
|-
| Nepoznato
| style="text-align:right;" | 79
|-
| Irske snage sigurnosti
| style="text-align:right;" | 5
|-
| '''Ukupno'''
| style="text-align:right;" | '''3.532'''
|}
Prema ''Indeksu smrti sukoba u Irskoj'' Malcolma Suttona:<ref name=org-status>{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/sutton/crosstabs.html|title=Sutton Index of Deaths: Crosstabulations (two-way tables)|publisher=Conflict Archive on the Internet|accessdate=21. 02. 2019}}</ref>

Ubijeni od strane britanskih sigurnosnih snaga:
* 187 (~51.5%) civila
* 145 (~39.9%) pripadnika republikanskih paravojski
* 18 (~4.9%) pripadnika lojalističkih paravojski
* 13 (~3.5%) pripadnika britanskih sigurnosnih snaga.
Ubijeni od strane republikanaca:
* 1.080 (~52%) tadašnjih ili bivših pripadnika britanskih sigurnosnih snaga
* 723 (~35%) civila
* 187 (~9%) pripadnika republikanskih paravojski
* 57 (~2.7%) pripadnika lojalističkih paravojski
* 11 (~0.5%) pripadnika irskih snaga sigurnosti.
Ubijeni od strane lojalista:
* 878 (~85.4%) civila
* 94 (~9%) pripadnika lojalističkih paravojski
* 41 (~4%) pripadnika republikanskih paravojski
* 14 (~1%) pripadnika britanskih snaga sigurnosti.

=== Status ===
Oko 52% žrtava bili su civili, 32% tadašnji ili bivši pripadnici britanskih sigurnosnih snaga, 11% pripadnici republikanskih i 5% lojalističkih paravojski. Oko 60% civilnih žrtava bili su katolici, 30% protestanti, a ostatak iz drugih zemalja.<ref>{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/sutton/crosstabs.html|title=Sutton Index of Deaths: Crosstabulations|publisher=Conflict Archive on the Internet|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>

Od civilnih žrtava, 48% ubili su pripadnici lojalističkih, a 39% republikanskih paravojski. 10% ubile su britanske snage sigurnosti.<ref name=org-status/>

Status određenih žrtava postao je tema rasprave zbog tajnovitosti paravojski. IRA je nekoliko žrtava koje su smatrane civilima proglasila svojim članovima.<ref>[https://www.theguardian.com/bloodysunday/article/0,,718401,00.html "Bloody Sunday victim did volunteer for us, says IRA"], ''The Guardian'', 19. 5. 2002.</ref> Jedan pripadnik UDA-e i tri pripadnika UVF-a su u vrijeme smrti bili u vojnom sastavu Ulsterskih obrambenih regimenata.<ref>{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/sutton/chron/1975.html|title=Sutton Index of Deaths: 1975|publisher=Conflict Archive on the Internet (CAIN)|accessdate=21. 02. 2019}}</ref> Barem jedna žrtva bila je član Rezervne armije Ujedinjenog Kraljevstva.<ref>[http://www.royalirishrangers.co.uk/role.html Royal Irish Rangers roll of honour], royalirishrangers.co.uk. Pristupljeno 21. 02. 2019.</ref>

{| class="wikitable" style="width:400px; margin:0 auto;"
|+ Žrtve po statusu
|-
! scope="col" | Status
! scope="col" | Poginuli
|-
| Civili <small>(uključujući civilne političke aktiviste)</small> 
| style="text-align:right;" | 1.841
|-
| Britanske sigurnosne snage <small>(tadašnji ili bivši članovi)</small> 
| style="text-align:right;" | 1.114
|-
| style="padding-left: 2em;" | Britanska vojska (uključujući UDR, [[Kraljevski irski regiment (1992)|RIR]] i TA-u)
| style="text-align:right;" | 757
|-
| style="padding-left: 2em;" | Kraljevska policija Ulstera
| style="text-align:right;" | 319
|-
| style="padding-left: 2em;" | Zatvorske službe Sjeverne Irske
| style="text-align:right;" | 26
|-
| style="padding-left: 2em;" | Engleska policija
| style="text-align:right;" | 6
|-
| style="padding-left: 2em;" | RAF
| style="text-align:right;" | 4
|-
| style="padding-left: 2em;" | Kraljevska mornarica
| style="text-align:right;" | 2
|-
| Irske sigurnosne snage
| style="text-align:right;" | 11
|-
| style="padding-left: 2em;" | Irska policija
| style="text-align:right;" | 9
|-
| style="padding-left: 2em;" | Irska vojska
| style="text-align:right;" | 1
|-
| style="padding-left: 2em;" | Irske zatvorske službe
| style="text-align:right;" | 1
|-
| Pripadnici republikanskih paravojski
| style="text-align:right;" | 396
|-
| Pripadnici lojalističkih paravojski
| style="text-align:right;" | 170
|}

=== Lokacija ===
[[Datoteka:Deaths in The Troubles by area.png|mini|desno|Ubojstva po područjima.]]
Većina ubojstava desila se u Sjevernoj Irskoj, uglavnom u Belfastu. Najviše ubojstava zabilježeno je u zapadnim i sjevernim dijelovima grada. Pod utjecajem sukoba bili su i drugi gradovi u regiji, poput Dublina, Londona i [[Birmingham]]a. IRA je povremeno pokušavala napasti i britanske ciljeve u kontinentalnoj Europi.

{| class="wikitable" style="width:400px; margin: 0 auto;"
|+ Ubojstva po lokaciji<ref>{{Citiranje web|url=http://cain.ulst.ac.uk/sutton/tables/Location.html|title=Sutton Index of Deaths: Geographical Location of the death|publisher=Conflict Archive on the Internet|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>
|-
! scope="col" | Lokacija
! scope="col" | Poginuli
|-
| Belfast 
| style="text-align:right;" | 1.541
|-
| style="padding-left: 2em;" | Zapadni Belfast
| style="text-align:right;" | 623
|-
| style="padding-left: 2em;" | Sjeverni Belfast
| style="text-align:right;" | 577
|-
| style="padding-left: 2em;" | Južni Belfast
| style="text-align:right;" | 213
|-
| style="padding-left: 2em;" | Istočni Belfast
| style="text-align:right;" | 128
|-
| Okrug Armagh 
| style="text-align:right;" | 477
|-
| Okrug Tyrone 
| style="text-align:right;" | 340
|-
| Okrug Down
| style="text-align:right;" | 243
|-
| Derry 
| style="text-align:right;" | 227
|-
| Okrug Antrim 
| style="text-align:right;" | 209
|-
| Okrug Londonderry 
| style="text-align:right;" | 123
|-
| Okrug Fermanagh 
| style="text-align:right;" | 112
|-
| Republika Irska 
| style="text-align:right;" | 116
|-
| Engleska 
| style="text-align:right;" | 125
|-
| Kontinentalna Europa 
| style="text-align:right;" | 18
|}

=== Kronologija ===
{| class="wikitable sortable" style="width:400px; margin: 0 auto; text-align: center;"
|+ Broj poginulih po godinama<ref name="sutton-year" />
|-
! scope="col" | Godina
! scope="col" | Poginuli
|-
| 2002.
| style="text-align:right;" | 20
|-
| 2001. 
| style="text-align:right;" | 16
|-
| 2000. 
| style="text-align:right;" | 19
|-
| 1999. 
| style="text-align:right;" | 8
|-
| 1998. 
| style="text-align:right;" | 55
|-
| 1997. 
| style="text-align:right;" | 22
|-
| 1996. 
| style="text-align:right;" | 18
|-
| 1995. 
| style="text-align:right;" | 9
|-
| 1994. 
| style="text-align:right;" | 64
|-
| 1993. 
| style="text-align:right;" | 88
|-
| 1992. 
| style="text-align:right;" | 88
|-
| 1991. 
| style="text-align:right;" | 97
|-
| 1990. 
| style="text-align:right;" | 81
|-
| 1989. 
| style="text-align:right;" | 76
|-
| 1988.
| style="text-align:right;" | 104
|-
| 1987. 
| style="text-align:right;" | 98
|-
| 1986. 
| style="text-align:right;" | 61
|-
| 1985. 
| style="text-align:right;" | 57
|-
| 1984. 
| style="text-align:right;" | 69
|-
| 1983. 
| style="text-align:right;" | 84
|-
| 1982. 
| style="text-align:right;" | 111
|-
| 1981. 
| style="text-align:right;" | 114
|-
| 1980. 
| style="text-align:right;" | 80
|-
| 1979. 
| style="text-align:right;" | 121
|-
| 1978. 
| style="text-align:right;" | 82
|-
| 1977.
| style="text-align:right;" | 110
|-
| 1976. 
| style="text-align:right;" | 297
|-
| 1975. 
| style="text-align:right;" | 260
|-
| 1974. 
| style="text-align:right;" | 294
|-
| 1973. 
| style="text-align:right;" | 255
|-
| 1972. 
| style="text-align:right;" | 480
|-
| 1971. 
| style="text-align:right;" | 171
|-
| 1970. 
| style="text-align:right;" | 26
|-
| 1969.
| style="text-align:right;" | 16
|}

=== Dodatne statistike ===
{| class="wikitable" style="width:400px; margin: 0 auto;"
|+ Dodatne statistike sukoba<ref>{{Citiranje web|url=http://cain.ulster.ac.uk/ni/security.htm#05|title=CAIN: Northern Ireland Society&nbsp;— Security and Defence|publisher=Cain.ulster.ac.uk|accessdate=9. 11. 2018}}</ref>
|-
! scope="col" | Incident
! scope="col" | Broj 
|-
| Povrede
| style="text-align:right;" | 47.541
|-
| Oružani incidenti
| style="text-align:right;" | 36.923
|-
| Oružane pljačke
| style="text-align:right;" | 22.539
|-
| Ljudi osuđeni zbog veza sa paravojskama 
| style="text-align:right;" | 19.605
|-
| Uspješni i neuspješni bombaški napadi 
| style="text-align:right;" | 16.209
|-
| Požari 
| style="text-align:right;" | 2.225
|}

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|The Troubles}}

{{Sjevernoirski sukob}}

[[Kategorija:Sjeverna Irska]]