Vidi kôd stranice Rat u Vijetnamu

<!--'''Rat u Vijetnamu'''-->
{{Oružani sukob
|naziv=Vijetnamski rat
|dio=[[hladni rat|hladnog rata]]
|slika=[[slika:VNWarMontage.png|310px]]
|opis slike=U smjeru kazaljke na satu (od gore lijevo): [[SAD|američke]] borbene operacije u Ia Drangu; pripadnici vojske [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] brane [[Sajgon]] tijekom [[Ofanziva Tet|Ofanzive Tet]] [[1968.]] godine; dva zrakoplova Douglas A-4C Shyhawks na putu za [[bombardiranje]] [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] nakon [[Incident u Tonkinškom zaljevu|Incidenta u Tonkinškom zaljevu]]; vojska Južnog Vijetnama zauzima Quảng Trị tijekom Uskršnje ofanzive [[1972.]] godine; civili bježe od bitke za Quảng Trị 1972. godine; pokop 300 žrtava [[masakr]]a u Huếu [[1968.]] godine.
|datum=[[1. studenog]] [[1955.]]<ref group=A name="start date" /> - [[30. travnja]] [[1975.]]<br>(19 godina, 5 mjeseci, 4 tjedna i 1 dan)
|mjesto= [[Južni Vijetnam]], [[Sjeverni Vijetnam]], [[Kambodža]], [[Laos]]
|povod= 
|teritorij=Ujedinjenje Sjevernog i Južnog Vijetnama u jednu državu - [[Vijetnam]]
|ishod= Pobjeda Sjevernog Vijetnama
* Američki vojni i politički poraz 
* povlačenje [[Američka vojska|američkih trupa]]
* preuzimanje ovlasti [[Komunizam|Komunističke vlade]] u Južnom Vijetnamu, Laosu i Kambodži
* Južni Vijetnam ponovno se ujedinjuje sa Sjevernim Vijetnamom
|sukobljeni1='''[[Antikomunizam|Antikomunističke sile]]''':<br>[[Datoteka:Flag of South Vietnam.svg|23px|border]] [[Južni Vijetnam]]<br>{{ZD+X/S|SAD}}<br>{{ZD+X/J|JKO}}<br>{{ZD+X/T|TAJ}}<br>{{ZD+X/A|AUS}}<br>{{ZD+X/N|NZL}}<br>{{ZD+X/F|FIL}}<ref name="ALLIES OF THE REPUBLIC OF VIETNAM">{{Citiranje weba|url=http://www.psywarrior.com/AlliesRepublicVietnam.html|title=ALLIES OF THE REPUBLIC OF VIETNAM |accessdate=24. rujna 2011. }}</ref>
|sukobljeni2='''[[Komunizam|Komunističke sile]]''':<br>[[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Sjeverni Vijetnam]]<br>[[Datoteka:FNL Flag.svg|23px|border]] [[Việt Cộng]]<br>[[Datoteka:Flag of the People's Republic of China.svg|23px|border]] [[NR Kina]]<br>{{ZD+X/S|SSSR}}<br>[[Datoteka:Flag of the People's Republic of Mongolia (1949-1992).svg|20px]] [[Narodna Republika Mongolija]]<br>[[Datoteka:Flag of North Korea.svg|23px|border]] [[Sjeverna Koreja]]
|sukobljeni3=
|zapovjednik1={{ZD|S|SAD}} [[John F. Kennedy]]<br>{{ZD|S|SAD}} [[Lyndon B. Johnson]]<br>{{ZD|S|SAD}} [[Richard Nixon]]<br>{{ZD|S|SAD}} [[Robert McNamara]]<br>{{ZD|S|SAD}} [[Henry Kissinger]]<br>{{ZD|S|SAD}} [[William Westmoreland]]<br>{{ZD|S|SAD}} [[Creighton Abrams]]<br>[[Datoteka:Flag of South Vietnam.svg|23px|border]] [[Nguyễn Văn Thiệu]]
|zapovjednik2=[[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Le Duan]] <br> [[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Nguyen Chi Thanh]] <br> [[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Vo Nguyen Giap]] <br> [[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Van Tien Dung]] <br> [[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Tran Van Tra]] <br> [[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Ho Chi Minh]]
|zapovjednik3=
|jačina1=~1 830 000 (1968.)
|jačina2=~461 000 (1968.)
|jačina3=
|posljedice1= [[Datoteka:Flag of South Vietnam.svg|23px|border]] [[Južni Vijetnam|J. Vijetnam]]<br>'''Mrtvih civila:''' 195.000 - 430.000<br>'''Mrtvih vojnika:''' 220.357 - 313.000<br>'''Ozlijeđenih:''' 1 170 000<br>{{ZD|S|SAD}} [[SAD]]<br>'''Mrtvih:''' 58.220<br>'''Ozlijeđenih:''' 303.644<br>{{ZD|J|JKO}} [[Južna Koreja|J. Koreja]]<br>'''Mrtvih:''' 5.099<br>'''Ozlijeđenih:''' 10.962<br>'''Nestalih:''' 4<br>{{ZD|A|AUS}}<br>'''Mrtvih:''' 500<br>'''Ozlijeđenih:''' 3.129<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.awm.gov.au/encyclopedia/vietnam/statistics.asp |title=Australian casualties in the Vietnam War, 1962–72 &#124; Australian War Memorial |publisher=Awm.gov.au |accessdate=29. lipnja 2013.}}</ref><sup>*</sup><br>{{ZD|N|NZL}} [[Novi Zeland]]<br>'''Mrtvih:''' 37<br>'''Ozlijeđenih:''' 187<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.vietnamwar.govt.nz/resources |title=Overview of the war in Vietnam &#124; VietnamWar.govt.nz, New Zealand and the Vietnam War |publisher=Vietnamwar.govt.nz |date=16. srpnja 1965. |accessdate=29. lipnja 2013.}}</ref>
|posljedice2= [[Datoteka:Flag_of_Vietnam.svg|23px|border]] [[Datoteka:FNL Flag.svg|23px|border]] [[Sjeverni Vijetnam|SVI]]/[[Việt Cộng|NFL]]<br>'''Mrtvih civila:''' 50.000 - 65.000<br>'''Mrtvih ili nestalih vojnika:''' 400.000 - 1.100.000<br>'''Ozlijeđenih:''' 600.000<sup>*</sup><br>[[Datoteka:Flag of the People's Republic of China.svg|23px|border]] [[NR Kina]]<br>'''Mrtvih:''' 1.100<br>'''Ozlijeđenih:''' 4.200
|posljedice3='''Mrtvih Vijetnamskih civila:''' 245.000 – 4.000.000*<br>'''Mrtvih [[Kmeri|Kambodžanskih]] civila:''' 200.000 - 300.000*<br>'''Mrtvih civila [[Lao narod]]a:''' 20.000 - 200.000*<br>'''Ukupan broj civilnih žrtava:''' 465.000 - 2.500.000*<br>'''Ukupan broj mrtvih:''' 1.102.000 - 3.886.026<br/> (* = procjena)
|bilješke=
}}

'''Rat u Vijetnamu''' ([[Vijetnamski jezik|vijetnamski]]: ''Chiến tranh Việt Nam'', također poznat i pod nazivom ''Drugi indokineski rat''<ref>{{Citiranje weba|author=Factasy |url=http://www.prlog.org/10118782-the-vietnam-war-or-second-indochina-war.html |title=The Vietnam War or Second Indochina War |publisher=PRLog |accessdate=29. lipnja 2013.}}</ref>, a u [[Vijetnam]]u poznat pod nazivima ''Rat za otpor protiv Amerike'' ili jednostavnije ''Američki rat'') bio je [[Rat|oružani sukob]] u eri tzv. [[hladni rat|hladnoga rata]] koji se odvijao na prostorima država Vijetnama, [[Laos]]a i [[Kambodža|Kambodže]] u razdoblju od [[1. studenog]] [[1955.]]{{#tag:ref|Zbog rane prisutnosti [[Američka vojska|američkih trupa]] u [[Vijetnam]]u datum početka Vijetnamskog rata i danas je diskutabilan. Godine [[1998.]] nakon detaljnog pregleda koji je uradilo Ministarstvo obrane SAD-a i kroz napore obitelji Richarda B. Fitzgibbona Jr., službeni datum početka Vijetnamskog rata prema Vladi SAD-a je promijenjen u [[1. studenog]] [[1955.]] godine.<ref name="DoD p. ">{{harvnb|DoD|1998.|str.=}}</ref> Službeni dokumenti vlade SAD-a navode datum 1. studenog 1955. godine kao početak "Vijetnamskog sukoba" zbog toga što je ovaj datum označio trenutak kada je američka vojna savjetodavna jedinica u [[Indokina|Indokini]] (odaslana iz [[Jugoistočna Azija|jugoistične Azije]] pod naredbom [[Harry S. Truman|predsjednika Trumana]]) bila reogranizirana u specifičnu jedinicu, a osnovana je i posebna Vijetnamska vojna savjetodavna jedinica.<ref name = "Lawrence 2009 20">{{Harvnb|Lawrence|2009.|str.=20}}.</ref>

Ostali datumi početka sukoba uključuju događaje kada je [[Hanoi]] ovlastio snage [[Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN)|Vietkonga]] u Južnom Vijetnamu da započnu s manjim pobunama u [[Prosinac|prosincu]] [[1956.]] godine,<ref name = "Olson Roberts 1991 67">{{Harvnb|Olson|Roberts|1991.|str.=67}}.</ref> dok neki smatraju datum [[26. rujna]] [[1959.]] godine kao službeni početak rata kada se odvila prva bitka između Vietkonga i vojske [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]].<ref name="WarBegan">[http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/pentagon/pent14.htm Origins of the Insurgency in South Vietnam, 1954–1960], The Pentagon Papers (Gravel Edition), Volume 1, Chapter 5, (Boston: Beacon Press, 1971), Section 3, str. 314. – 346.; International Relations Department, Mount Holyoke College.</ref>
|group="A"|name="start date"}} pa sve do pada [[Sajgon]]a [[30. travnja]] [[1975.]] godine. Taj rat zapravo je nastavak [[Prvi indokineski rat|Prvog indokineskog rata]] ([[1946.]] – [[1954.]]), a vodio se između [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] – čiji su saveznici bili tadašnji [[Sovjetski Savez]], [[Kina]] i ostale [[Komunistička država|komunističke države]] – te vlade [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] – čiji su najjači saveznik bile [[Sjedinjene Američke Države]] i druge [[Antikomunizam|antikomunističke zemlje]].<ref>{{Citiranje weba |publisher=Encyclopædia Britannica |title=Vietnam War |quote=U međuvremenu su SAD sa svojom demoraliziranom vojskom i izrazito podijeljenim građanstvom započele proces mirenja s porazom u svojem najdužem i najkontroverzinijem ratu do tada |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/628478/Vietnam-War |accessdate=5. ožujka 2008.}}</ref> [[Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN)|Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (Vietkong)]] koja je surađivala sa Sjevernim Vijetnamom učestalo je vodila [[gerilski rat]] protiv antikomunističkih snaga u regiji dok je vojska Sjevernog Vijetnama ulazila u konvencionalnije sukobe i često slala [[Satnija|satnije]] s velikim brojem [[vojnik]]a u bitke.

Kako je rat trajao tako se uloga Vietkonga smanjivala, a uloga vojske Sjevernog Vijetnama povećavala. Američke snage i snage Južnog Vijetnama oslanjale su se na svoju zračnu superiornost i veliku borbenu moć zahvaljujući kojoj su pronalazili i uništavali razne operacije uključujući pješaštvo, [[Artiljerija|artiljeriju]] i zračne napade. Tijekom rata, SAD su se koristile strategijom [[Bombardiranje|bombardiranja]] Sjevernog Vijetnama, a kao posljedica toga zračni prostor te države postao je najstrože branjeno područje u svijetu.

Američka vlada gledala je na američko uplitanje u rat kao na sprečavanje razvoja [[Komunizam|komunizma]] u Sjevernom Vijetnamu. To je bio dio veće [[Strategija|strategije]] čiji je cilj bio spriječiti razvoj komunizma općenito. Prema američkoj domino teoriji, kada bi jedna zemlja postala komunistička, ostale zemlje regije bi je slijedile, a američka politika smatrala je komunističku prevlast nad cijelim Vijetnamom neprihvatljivom. S druge strane, vlada Sjevernog Vijetnama i Vietkong borili su se za ujedinjenje Vijetnama pod komunističkom vladavinom. Oni su na sukob gledali kao na kolonijalni rat kojeg su u početku morali voditi s [[Francuska|Francuskom]], a nakon toga sa SAD-om jer je Francusku podupirala vlada SAD-a, a kasnije i Južni Vijetnam koji su smatrali američkom [[Marionetska država|marionetskom državom]].<ref>{{Citiranje weba|author=Digital History, Steven Mintz |url=http://www.digitalhistory.uh.edu/modules/vietnam/index.cfm |title=The Vietnam War |publisher=Digitalhistory.uh.edu|accessdate=31. listopada 2011.}}</ref>

Od [[1950.]] godine američki vojni savjetnici počeli su dolaziti u područje koje je tada bilo poznato kao [[Francuska Indokina]]. Ranih [[1960-ih|60-ih]] godina [[20. stoljeće|prošlog stoljeća]] američka umiješanost u sukob je eskalirala sa utrostručenjem vojnih trupa [[1961.]] te ponovno [[1962.]] godine.<ref>[http://25thaviation.org/facts/id430.htm Vietnam War Statistics and Facts 1], 25th Aviation Battalion website.</ref> Nakon [[Incident u Tonkinškom zaljevu|incidenta u Tonkinškom zaljevu]] [[1964.]] godine tijekom kojeg se američki vojni brod sukobio s brzim gliserima Sjevernog Vijetnama, a nakon kojeg je donijeta Rezolucija o Tonkinškom zaljevu koja je [[Predsjednik SAD-a|američkom predsjedniku]] dala autorizaciju za povećanje vojne prisutnosti SAD-a u tom području, broj trupa SAD-a ponovno je povećan. Redovne američke borbene jedinice raspoređivane su od [[1965.]] godine. Operacije su prešle međunarodne granice: pogranična područja Laosa i Kambodže američke snage učestalo i snažno su bombardirale pogotovo na vrhuncu svoje umiješanosti u sukob [[1968.]] godine, iste godine kada su komunističke snage započele sa velikom [[Ofanziva Tet|Ofanzivom Tet]]. Ta ofanziva čiji je cilj bio svrgnuti vladu Južnog Vijetnama pokazala se neuspješnom, ali označila je prekretnicu rata budući je od tada američka javnost počela ozbiljno sumnjati u izjave svoje vlade o uspješnom progresu rata.

Američka razočaranost ratom dovela je do velikog povlačenja američkih kopnenih snaga kao dio politike poznate pod nazivom ''Vijetnamizacija'' čiji je cilj bio okončanje američke umiješanosti u rat te prebacivanje borbe s Komunistima na južne Vijetnamce. Unatoč [[Mirovni sporazum|mirovnom sporazumu]] iz [[Pariz]]a kojeg su potpisale sve zaraćene strane u [[Siječanj|siječnju]] [[1973.]] godine, sukobi su se nastavili. U SAD-u i većem dijelu zapadnog svijeta razvio se veliki antiratni pokret. Taj pokret postao je dijelom [[Kontrakultura 60-ih|Kontrakulture 60-ih]] godina prošlog stoljeća.

Direktna američka umiješanost u sukob službeno je završila [[15. kolovoza]] [[1973.]] godine kao rezultat novog zakona ''Case-Church'' kojeg je donio i proveo [[Kongres SAD-a|američki Kongres]].<ref>{{Harvnb|Kolko|1985.|str.=457, 461ff}}.</ref> Nakon što su u travnju 1975. godine snage Sjevernog Vijetnama zauzele Sajgon, sukob je službeno okončan, a sljedeće godine Sjeverni i Južni Vijetnam postali su ujedinjeni. Tijekom rata ljudski gubitci na svim stranama [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|bili su masovni]]. Procjenjuje se da se broj poginulih Vijetnamaca (vojnika i civila) kreće između 800 tisuća<ref name="Hirschman">Charles Hirschman et al., [http://faculty.washington.edu/charles/new%20PUBS/A77.pdf "Vietnamese Casualties During the American War: A New Estimate,"] Population and Development Review, prosinac 1995.</ref> i 3,1 milijun.<ref name="AP">Associated Press, 3. travnja 1995., "Vijetnam kaže da je u borbi za sjever poginulo 1,1 milijun ljudi."</ref><ref name=autogenerated3>{{cite news |title=20 Years After Victory, Vietnamese Communists Ponder How to Celebrate |first=Philip |last=Shenon |url=http://www.nytimes.com/1995/04/23/world/20-years-after-victory-vietnamese-communists-ponder-how-to-celebrate.html |date=23. travnja 1995. |newspaper=[[The New York Times]] |accessdate=24. veljače 2011. }}</ref><ref>{{cite news |title=fifty years of violent war deaths: data analysis from the world health survey program: BMJ |url=http://www.bmj.com/content/336/7659/1482| date=23. travnja 2008.|accessdate=5. siječnja 2013.}}</ref> Uz to procjenjuje se da je poginulo 200 do 300 tisuća [[Kmeri|Kmera]]<ref name="Heuveline, Patrick 2001">Heuveline, Patrick (2001). "The Demographic Analysis of Mortality in Cambodia." In ''Forced Migration and Mortality'', eds. Holly E. Reed and Charles B. Keely. Washington, D.C.: National Academy Press.</ref><ref name = "Sliwinski 1995">{{Harvnb|Sliwinski|1995.}}.</ref><ref name="Banister, Judith 1993">Banister, Judith, and Paige Johnson (1993.). "After the Nightmare: The Population of Cambodia." In ''Genocide and Democracy in Cambodia: The Khmer Rouge, the United Nations and the International Community'', ed. Ben Kiernan. New Haven, Conn.: Yale University Southeast Asia Studies.</ref>, 20 do 200 tisuća pripadnika [[Lao narod]]a<ref>Warner, Roger, ''Shooting at the Moon'' (1996.), str. 366, procjenjuje 30,000 Hmong.</ref><ref>Obermeyer, "Fifty years of violent war deaths from Vietnam to Bosnia", ''British Medical Journal'', 2008., procjenjuje ukupno 60,000 mrtvih.</ref><ref name="Lomperis">T. Lomperis, ''From People's War to People's Rule'', (1996.), procjenjuje 35,000 mrtvih.</ref><ref>Small, Melvin & Joel David Singer, ''Resort to Arms: International and Civil Wars 1816–1980'', (1982.), procjenjuje 20,000 mrtvih.</ref><ref>Taylor, Charles Lewis, ''The World Handbook of Political and Social Indicators'', procjenjuje 20,000 mrtvih.</ref><ref name = "Stuart-Fox 1997 144">{{Harvnb|Stuart-Fox|1997|p=[http://books.google.com/books?id=8VvvevRkX-EC&pg=PA144 144]}}, koji procjenjuje 200,000 žrtava do 1973.</ref> te preko 58 tisuća američkih vojnika.{{#Tag:Ref|Brojke od 58.220 i 303.644 ubijenih i ranjenih američkih vojnika dolazi iz odjela za statističku analizu [[Ministarstvo obrane Sjedinjenih Američkih Država|Ministarstva obrane SAD-a]], Ministarstva ratnih veterana iz svibnja [[2010.]] godine.<ref>{{Citiranje weba |date=26. veljače 2010. |title=America's Wars |url=http://www.va.gov/opa/publications/factsheets/fs_americas_wars.pdf |publisher=Department of Veterans Affairs }}</ref> kongresnog istraživačkog centra, listi i statistika o žrtvama američkih ratnih i vojnih operacija od [[26. veljače]] 2010. godine<ref>{{Citiranje weba |date=26. veljače 2010. |title=American War and Military Operations: Casualties: Lists and Statistics |url=http://www.fas.org/sgp/crs/natsec/RL32492.pdf |author1=Anne Leland |author2=Mari–Jana "M-J" Oboroceanu |publisher=Congressional Research Service}}</ref> i knjige ''Crucible Vietnam: Memoir of an Infantry Lieutenant''.<ref>{{Harvnb|Lawrence|2009.|str=65., 107., 154., 217.}}</ref> Neki drugi izvori barataju drugačijim brojkama (npr. u [[Dokumentarni film|dokumentarnom filmu]] iz 2005./2006. godine ''Heart of Darkness: The Vietnam War Chronicles 1945. - 1975.'' sveukupan broj američkih žrtava iznosi 58.159,<ref name="aaron">{{cite video |people = Aaron Ulrich (editor); Edward FeuerHerd (producer and director) |date=2005 & 2006 |title = Heart of Darkness: The Vietnam War Chronicles 1945–1975 |format = Box set, Color, Dolby, DVD-Video, Full Screen, NTSC, Dolby, Vision Software |medium = Documentary |publisher = Koch Vision |time = 321 minute |isbn = 1-4172-2920-9 }}</ref> dok u [[Knjiga|knjizi]] ''Vietnam Sons'' iz 2007. godine piše da je sveukupan broj američkih žrtava bio 58,226).<ref>Kueter, Dale.  ''Vietnam Sons:  For Some, the War Never Ended.''  AuthorHouse (21. ožujka 2007.). {{ISBN|978-1425969318}}</ref>|name=USd&w|group=A}}

== Nazivi za sukob ==
Ratni sukob u Vijetnamu ima nekoliko različitih imena. Najčešći u upotrebi na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] je ''Vijetnamski rat'' ili ''Rat u Vijetnamu'' odnosno ''Vietnam War'' na [[Engleski jezik|engleskom jeziku]]. Rat se također naziva i ''Drugim indokineskim ratom'' te ''Vijetnamskim konfliktom''.

Budući se u samoj [[Indokina|Indokini]] dogodilo nekoliko različitih sukoba, ovaj rat je prvenstveno poznat po imenima njegovih protagonista kako bi ga se razlikovalo od ostalih.<ref>Moore, Harold. G and Joseph L. Galloway ''We Are Soldiers Still: A Journey Back to the Battlefields of Vietnam'' (str. 57).</ref> Na [[Vijetnamski jezik|vijetnamskom jeziku]] rat je poznat pod imenom ''Kháng chiến chống Mỹ'' (''Rat za otpor protiv Amerike''). Također je poznat i pod nazivom ''Chiến tranh Việt Nam'' (''Vijetnamski rat'').<ref>{{Citiranje weba|title=Asian-Nation: Asian American History, Demographics, & Issues:: The American / Viet Nam War|quote=The Viet Nam War is also called 'The American War' by the Vietnamese |url=http://www.asian-nation.org/vietnam-war.shtml |accessdate=18. kolovoza 2008.}}</ref>

Primarne sukobljene strane u ratu su s jedne strane bile vojska Republike Vijetnam i [[američka vojska]] te, s druge strane, narodna vojska Vijetnama (najčešće nazivana vojska [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]]) i [[Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN)|Vietkong]], južno-vijetnamska [[Komunizam|komunistička]] [[Gerila|gerilska vojska]].

== Pozadina sukoba do 1949. godine ==
[[Francuska]] je kasnih 50-ih godina [[19. stoljeće|19. stoljeća]] započela s okupiranjem [[Indokina|Indokine]], a situacija se smirila tek [[1893.]] godine.<ref>Ooi, Keat Gin. ''[http://books.google.com/?id=QKgraWbb7yoC&pg=PA520 Southeast Asia: a historical encyclopedia, from Angkor Wat to East Timor]''. ABC-CLIO; 2004. {{ISBN|978-1-57607-770-2}}. str. 520.</ref><ref>Rai, Lajpat. ''[http://books.google.com/?id=QQ_nS6pTlDgC&pg=PA22 Social Science]''. FK Publications; {{ISBN|978-81-89611-12-5}}. str. 22.</ref><ref>Dommen, Arthur J.. ''[http://books.google.com/?id=MauWlUjuWNsC&pg=PA4 The Indochinese experience of the French and the Americans: nationalism and communism in Cambodia, Laos, and Vietnam]''. Indiana University Press; 2001. {{ISBN|978-0-253-33854-9}}. str. 4–19.</ref> Prema mirovnom sporazumu Huế iz [[1884.]] godine Francuska je ustanovila kolonijalnu vlast nad [[Vijetnam]]om sljedećih sedam [[Desetljeće|desetljeća]]. Unatoč vojnom otporu, do [[1888.]] godine područja današnjih država [[Kambodža|Kambodže]] i Vijetnama postala su francuska kolonija pod imenom [[Francuska Indokina]] ([[Laos]] je kasnije također postao dijelom te kolonije).<ref name = "Neale 2001 3">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=3}}.</ref> Tijekom ovog perioda oformilo se nekoliko različitih vijetnamskih pokreta otpora poput ''Vijetnamske nacionalističke stranke'' koja je pokrenula propalu pobunu ''Yên Bái'' [[1930.]] godine, ali nitko nije bio uspješan sve do pojave [[Viet Minh]]a, organizacije osnovane [[1941.]] godine koju je kontrolirala [[Komunistička stranka Vijetnama]], a koju su zajednički financirale SAD i [[Kuomintang]] u svojoj borbi protiv japanske okupacije.<ref name = "Neale 2001 17">{{Harvnb|Neale|2001.|str=17}}.</ref>{{#tag:Ref|''Vijetnamska nacionalistička stranka'' osnovana je ranije u [[Nanjing]]u ([[Kina]]) u nekom trenutku između [[kolovoz]]a [[1935.]] i početka [[1936.]] godine kada su nekomunistička Vijetnamska nacionalistička stranka koju je vodio Nguyễn Thái Học, neki članovi Komunističke stranke Vijetnama i nekoliko drugih vijetnamskih nacionalističkih stranaka oformili anti-imperijalističku ujedinjenu organizaciju. Ova organizacija je, međutim, vrlo brzo prestala s radom, a oživio ju je ICP pod vodstvom [[Ho Ši Min]]a [[1941.]] godine.<ref>{{Citiranje knjige|author=Sophie Quinn-Judge|title=Ho Chi Minh: the missing years, 1919–1941|url=http://books.google.com/?id=knErjpiKxQoC&pg=PA212|year=2003|publisher=C. Hurst|isbn=978-1-85065-658-6|pages=212. – 213.}}</ref>|group=A}}

Godine [[1940.]], tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[Njemačka]] je porazila Francusku. Francuska država (u to vrijeme poznata pod nazivom [[Višijska Francuska]]) bila je [[marionetska država]] [[Nacistička Njemačka|Nacističke Njemačke]]. Francuske kolonijalne vlasti u Francuskoj Indokini brzo su se podložile Višijskom režimu. U [[Rujan|rujnu]] 1940. godine, [[Japan]] je napao Indokinu. Nakon prekida ratovanja i početka japanske okupacije, francuske kolonijalne vlasti počele su surađivati s Japanom. Iako je Francuska nastavila voditi poslove u Indokini, u konačnici se sva moć odlučivanja nalazila u rukama Japanaca.<ref name = "Neale 2001 17"/>

Koalicija Viet Minh osnovana je kao organizacija koja će se boriti za [[neovisnost]] od Francuske, ali koja se također protivila i japanskoj okupaciji [[1945.]] godine iz istih razloga. [[SAD]] i Kuomintang podupirali su koaliciju u njihovoj borbi protiv Japana.<ref name = "Tucker 1999 42">{{Harvnb|Tucker|1999|p=[http://books.google.com/?id=WZry2NaH2_sC&pg=PA42 42]}}</ref> Međutim, u početku nisu imali dovoljno vojne snage kako bi se upuštali u prave bitke. Za vođu Viet Minha, [[Ho Ši Min]]a sumnjalo se da je [[Komunizam|komunist]] pa ga je Kuomintang pritvorio na godinu dana.<ref>{{Harvnb|Brocheux|2007.|str.=198}}</ref>

Francuska i japanska dvostruka okupacija Indokine nastavila se sve dok njemačke trupe nisu bile izbačene iz Francuske pa su kolonijalne vlasti Francuske Indokine započele tajne razgovore sa slobodnim Francuzima. Bojeći se da više neće moći vjerovati francuskoj vlasti, japanska vojska zarobila je francuske vlasti i snage dana [[9. ožujka]] 1945. godine<ref name = "Neale 2001 18">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=18}}.</ref> i kreirala marionetsku državu [[Vijetnamsko carstvo]] pod vladavinom Baoa Đaija.

Tijekom 1944. i 1945. godine [[Sjeverni Vijetnam]] pogodila je [[masovna glad]] uslijed kombinacije lošeg vremena i francusko-japanske eksploatacije (Francuska Indokina trebala je opskrbljivati Japan [[žito]]m).<ref>{{cite news |first= David |last=Koh |url= http://mailman.anu.edu.au/pipermail/hepr-vn/2008-August/000188.html |date=21. kolovoza 2008.|title=Vietnam needs to remember famine of 1945 |newspaper=The Straits Times |location =Singapore }}</ref> Procjenjuje se da je u to vrijeme od gladi umrlo između 400 tisuća i 2 milijuna ljudi<ref name="Hirschman"/> (od sveukupne populacije od 10 milijuna ljudi na tom području).<ref name = "Neale 2001 18_19">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=18.– 9.}}.</ref> Iskoristivši administracijsku rupu<ref name="Kolko, Gabriel page 36">{{Harvnb|Kolko|1985.|str.=36}}.</ref> koja je nastala francuskim zarobljeništvom, organizacija Viet Minh je u [[Ožujak|ožujku]] 1945. godine nagovorila stanovništvo da započne s pljačkanjem skladišta hrane te odbijanjem plaćanja poreza.<ref name = "Neale 2001 19">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=19}}.</ref> Sve to rezultiralo je pljačkom između 75 i 100 skladišta.<ref name = "Neale 2001 20">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=20}}.</ref> Ova pobuna protiv masovne gladi i vlasti koja je dijelom bila odgovorna za njezin nastanak učvrstila je popularnost Viet Minha pa su u tom periodu prikupili izrazito veliki broj članova.<ref name="Kolko, Gabriel page 36"/>

Dana [[22. kolovoza]] 1945. godine, nakon japanske [[Kapitulacija|kapitulacije]], agenti Ureda za strateške usluge Archimedes Patti i Carleton B. Swift Jr. u pratnji predstavnika francuske vlade Jeana Saintenyja došli su u [[Hanoi]] na milosnu misiju kako bi oslobodili zarobljene francuske vojnike.<ref>Interview with Carleton Swift, 1981, http://openvault.wgbh.org/catalog/vietnam-9dc948-interview-with-carleton-swift</ref> Iako su se japanske trupe neslužbeno predale (službena kapitulacija dogodit će se [[2. rujna]] 1945. godine u [[Tokio|Tokiju]]) oni su još uvijek bili jedina sposobna snaga koja je mogla održavati zakon i red pa su ostali na vlasti te zatvorili francuske kolonijalne trupe i Saintenyja.

Tijekom mjeseca [[kolovoz]]a japanske trupe ostale su neaktivne pa su Viet Minh i ostale nacionalističke skupine preuzele javne zgrade i oružja čime je započela tzv. Kolovoška revolucija. Agenti Ureda za strateške usluge nekoliko su se puta sastali sa Ho Ši Minom i drugim članovima Viet Minha tijekom ovog razdoblja<ref>Interview with Archimedes L. A. Patti, 1981, http://openvault.wgbh.org/catalog/vietnam-bf3262-interview-with-archimedes-l-a-patti-1981</ref>, a dana 2. rujna 1945. godine Ho Ši Min je pred mnoštvom od 500 tisuća ljudi u Hanoiju proglasio ustanovljenje [[Sjeverni Vijetnam|Demokratske Republike Vijetnam]].<ref name = "Neale 2001 20"/> Na početku svog govora Ho Ši Min je parafrazirao [[Ustav SAD-a|američki Ustav]]: "Svi ljudi rođeni su jednakima. Kreator nam je svima dao nepovrediva prava: pravo na život, pravo na slobodu i pravo na ostvarenje sreće."<ref name = "Neale 2001 20"/>

Kolovoškom revolucijom Viet Minh je preuzela vlast u Vijetnamu.<ref name = "Neale 2001 20"/> Prema Gabrielu Kolku, Viet Minh je uživala veliku potporu javnosti<ref>{{Harvnb|Kolko|1985.|str.=37}}.</ref>, premda je Arthur J. Dommen upozoravao na "romantični pogled" njihovog uspjeha: "Viet Minhovo korištenje terora je bilo sistematsko... Stranka je sastavila listu onih koji su trebali biti smaknuti bez čekanja."<ref>Dommen, Arthur J. (2001), ''The Indochinese Experience of the French and the Americans'', Indiana University Press, str. 120. "Prema jednoj procjeni, masakrirano je oko 15 tisuća nacionalista" u ljeto 1946. godine (str. 154). Uz to, do kraja [[Prvi indokineski rat|Prvog indokineskog rata]] "organizacija [[Viet Minh]] ubila je od 100 do 150 tisuća civila" (str. 252).</ref> Nakon poraza u ratu, japanska imperijalistička vojska dala je Vijetnamcima oružje, a službenike Višijske Francuske i njezine vojne zapovjednike držala je u zatočeništvu mjesec dana nakon kapitulacije. Viet Minh je regrutirala više od 600 japanskih vojnika i dala im zadatak obučiti Vijetnamske vojnike ili nad njima zapovijedati.<ref>{{Citiranje weba|title=ベトナム独立戦争参加日本人の事跡に基づく日越のあり方に関する研究|work = 井川 一久|publisher = Tokyo foundation|url = http://nippon.zaidan.info/seikabutsu/2005/01036/pdf/0001.pdf |date = listopad 2005.|accessdate =10. lipnja 2010.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=日越関係発展の方途を探る研究 ヴェトナム独立戦争参加日本人―その実態と日越両国にとっての歴史的意味―|work = 井川 一久|publisher = Tokyo foundation|url = http://nippon.zaidan.info/seikabutsu/2006/00197/pdf/0001.pdf |date = svibanj 2006.|accessdate =10. lipnja 2010.}}</ref>
[[File:RE-OCCUPATION OF FRENCH INDO-CHINA.jpg|thumb|upright|left|Japanski mornarički časnik predaje svoj mač britanskom poručniku u [[Sajgon]]u [[13. rujna]] [[1945.]] godine.]]
Međutim, saveznici koji su izašli kao pobjednici u Drugom svjetskom ratu - [[Velika Britanija]], Sjedinjene Države i [[Sovjetski Savez]] - složili su se jednoglasno da područje i dalje pripada Francuskoj.<ref name = "Neale 2001 20"/> Budući da Francuzi nisu imali snage odmah preuzeti Vijetnam, saveznici su se složili da će Britanske snage okupirati južni dio, dok će Kuomintang doći sa sjevera.<ref name = "Neale 2001 20"/> Trupe Kuomintanga ušle su u zemlju sjeverno od 16-e paralele dana [[14. rujna]] 1945. godine kako bi razoružale japanske trupe.<ref>{{Harvnb|Willbanks|2009.|str.=8}}</ref> Kada su se Britanske trupe iskrcale na jugu, naoružale su zarobljene francuske snage kao i dio japanskih trupa koje su kapitulirale, a sve u svrhu ponovnog zauzimanja južnog Vijetnama budući to nisu mogle učiniti same.<ref name = "Neale 2001 20"/>

Na nagovor Sovjetskog Saveza, Ho Ši Min je u početku pokušao pregovarati s Francuzima koji su polako počinjali ponovno preuzimati kontrolu nad područjem.<ref name="Neale 2001 24">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=24}}.</ref> U [[Siječanj|siječnju]] [[1946.]] godine organizacija Viet Minh pobijedila je na izborima diljem središnjeg i sjevernog Vijetnama.<ref name = "Neale 2001 23_24">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=23–4}}.</ref> Dana [[6. ožujka]] 1946. godine Ho je potpisao sporazum kojim dopušta francuskim snagama da zamijene snage Kuomintanga u zamjenu za francusko priznavanje Demokratske Republike Vijetnam kao "slobodne" republike unutar francuske unije.<ref>{{Harvnb|Willbanks|2009.|str.=9}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.vietnamgear.com/March6agreement.aspx |title=Franco-Vietnam Agreement of March 6th, 1946 |publisher=Vietnamgear.com |date=6. ožujka 1946. |accessdate=29. travnja 2011.}}</ref><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/pentagon/pent2.htm |title=Pentagon Papers, Gravel Edition, Chapter !, Section 2 |publisher=Mtholyoke.edu |accessdate=29. travnja 2011.}}</ref> Francuzi su došli u Hanoi u ožujku, a u [[Studeni|studenom]] iste godine svrgnuli su i protjerali organizaciju Viet Minh iz grada.<ref name="Neale 2001 24" /> Britanske snage napustile su područje [[26. ožujka]] 1946. ostavivši Vijetnam u potpunosti u rukama Francuza.<ref>{{Citiranje knjige|author=Peter Dennis|title=Troubled days of peace: Mountbatten and South East Asia command, 1945. – 46.|url=http://books.google.com/?id=Inu7AAAAIAAJ&pg=PA179|year=1987.|publisher=Manchester University Press ND|isbn=978-0-7190-2205-0|page=179}}</ref> Uskoro poslije toga, Viet Minh je započela s [[Gerilski rat|gerilskim ratom]] protiv francuskih vojnih jedinica i tako je započeo [[Prvi indokineski rat]].

Rat se uskoro proširio na Laos i Kambodžu gdje su Komunisti prema modelu Viet Minha organizirali pokrete [[Pathet Lao]] i ''Khmer Serei''.<ref name = "Neale 2001 25">{{Harvnb|Neale|2001.|str.=25}}.</ref> U to je vrijeme u svijetu započela era [[hladni rat|hladnog rata]] što je, pak, značilo nemogućnost ponovnog zbližavanja velikih zapadnih sila i Sovjetskog Saveza - donedavnih saveznika u Drugom svjetskom ratu. Borba Viet Minha bila je otežana zbog nedostatka oružja; ova situacija promijenila se [[1949.]] godine kada je [[Komunistička stranka Kine]] pobijedila u [[Kineski građanski rat|Kineskom građanskom ratu]] te bila slobodna opskrbiti oružjem svoje saveznike u Vijetnamu.<ref name = "Neale 2001 25"/>

== Odlazak Francuza (1950. – 1954.) ==
U [[Siječanj|siječnju]] [[1950.]] godine [[Kina]] i [[Sovjetski Savez]] priznali su [[Sjeverni Vijetnam|Demokratsku Republiku Vijetnam]] sa sjedištem u [[Hanoi]]ju kao legitimnu vladu [[Vijetnam]]a. Sljedećeg mjeseca [[SAD]] i [[Velika Britanija]] priznale su kao legitimnu vijetnamsku vladu Državu Vijetnam sa sjedištem u [[Sajgon]]u koja se nalazila pod patronatom [[Francuska|Francuske]], a na čijem je čelu bio bivši car Bao Đai.<ref name = "McNamara 1999 377_379">{{Harvnb|McNamara|1999.|str.=377–9}}.</ref><ref>{{Citiranje weba|title=The Vietnam War Seeds of Conflict 1945 – 1960|url=http://www.historyplace.com/unitedstates/vietnam/index-1945.html|publisher=The History Place|accessdate=13. svibnja 2013.}}</ref> [[Korejski rat]] koji je započeo u [[Lipanj|lipnju]] 1950. godine uvjerio je mnoge u [[Washington]]u da je rat u [[Indokina|Indokini]] bio primjer [[Komunizam|komunističkog širenja]] pod vodstvom Sovjetskog Saveza.<ref>''Pentagon Papers'', Gravel, ed, Chapter 2, 'U.S. Involvement in the Franco-Viet Minh War', str. 54.</ref>
[[File:French indochina 1953 12 1.png|thumb|left|Francuski vojnici bore se protiv [[Viet Minh]]a [[1952.]] godine.]]
U [[Srpanj|srpnju]] 1950. godine kineski vojni savjetnici započeli su pomagati [[Viet Minh]]u.<ref name="OtherSide14">Ang, Cheng Guan, ''The Vietnam War from the Other Side'', str. 14. Routledge (2002.).</ref> Njihovo oružje, stručnost i radna disciplina preobratili su Viet Minh iz gerilske postrojbe u regularnu vojsku.<ref name="HistoryPlace">{{Citiranje weba|url = http://www.historyplace.com/unitedstates/vietnam/index-1945.html |title = The History Place – Vietnam War 1945–1960 |accessdate =11. lipnja 2008.}}</ref> U [[Rujan|rujnu]] iste godine, SAD su oformile vojnu savjetodavnu jedinicu kao odgovor na francuski poziv za pomoć i savjete u vezi strategije, kao i za obučavanje vijetnamskih vojnika.<ref name = "Herring 2001 18">{{Harvnb|Herring|2001.|str.=18}}.</ref> Do [[1954.]] godine, SAD su potrošile milijardu [[Američki dolar|dolara]] pomažući francuskim vojnim naporima na taj način pokrivši gotovo 80% ukupnog troška rata.<ref>Zinn, ''A People's History of the United States'', str. 471.</ref>

Tijekom ovog razdoblja Francuzi i Amerikanci također su razgovarali i o mogućnosti korištenja tri [[Taktičko nuklearno oružje|taktička nuklearna oružja]], ali izvještaji o tome koliko su ti razgovori bili ozbiljni i između koga su se odvijali i danas su samo insinuacije.<ref name="Ten Thousand Day War 1981, page 57">Vietnam The Ten Thousand Day War, Thames 1981, Michael Maclear, str. 57.</ref><ref>[http://books.google.com/?id=seXWfsD46QQC&pg=PA263 Vietnam at War: The History: 1946–1975], {{ISBN|978-0-19-506792-7}}, str. 263.</ref> Prema jednoj verziji plana tzv. ''Operacije Strvinar'' (eng. ''Operation Vulture''), Amerikanci bi iz svojih baza u regiji poslali 60 [[B-29 Superfortress|bombardera B-29]] te još dodatnih 150 [[Borbeni zrakoplovi|borbenih zrakoplova]] s obližnje flote kako bi bombardirali pozicije zapovjednika Viet Minha [[Võ Nguyên Giáp|Võa Nguyêna Giápa]]. Plan je uključivao opciju korištenja tri atomska oružja koja bi se bacila na navedene pozicije. Admiral Arthur W. Radford, tadašnji predstojnik američkog združnog stožera, dao je svoju potporu korištenju nuklearnog oružja. Američki borbeni zrakoplovi B-29, [[B-36 Peacemaker|B-36]] i B-47 mogli su izvršiti nuklearni napad kao i nosač zrakoplova iz američke flote.<ref name=AirForceMagazine>[http://www.airforce-magazine.com/MagazineArchive/Pages/2004/August%202004/0804dien.aspx Dien Bien Phu], Air Force Magazine 87:8. kolovoza 2004.</ref>

Američki nosači zrakoplova došli su u [[Tonkinški zaljev]] tijekom razgovora o korištenju nuklearnog oružja te od tamo slali zrakoplove u izviđanje iznad grada [[Điện Biên Phủ]]. Prema tadašnjem [[Potpredsjednik SAD|Potpredsjedniku SAD-a]] [[Richard Nixon|Richardu Nixonu]], plan je uključivao da članovi združnog stožera naprave nacrt korištenja tri mala taktička nuklearna oružja kao pomoć Francuzima.<ref name="Ten Thousand Day War 1981, page 57"/> Nixon, tzv. "ratni jastreb" za Vijetnam, predložio je da će SAD vjerojatno morati "slati svoje dečke".<ref name = "Tucker 1999 76">{{Harvnb|Tucker|1999.|p=[http://books.google.com/?id=WZry2NaH2_sC&pg=PA76 76]}}</ref> Tadašnji [[Predsjednik SAD-a]] [[Dwight D. Eisenhower]] smatrao je da se Amerika ne bi trebala miješati u sukob bez Britanske potpore koji su u to vrijeme bili protiv takvog plana.<ref name = "Tucker 1999 76"/> U konačnici, uvjeren da su politički rizici preveliki u odnosu na mogući dobitak, Eisenhower je odbio mogućnost nuklearne intervencije. Eisenhower je bio general s pet zvjezdica i bio je izrazito oprezan u vezi miješanja SAD-a u rat u [[Azija|Aziji]].<ref>[http://books.google.com/?id=3kUWAycjBsMC&pg=PA67 The U.S. Navy: a history], Naval Institute Press, 1997., Nathan Miller, {{ISBN|978-1-55750-595-8}}, str. [http://books.google.com/?id=3kUWAycjBsMC&pg=PA67 67. – 68.].</ref>

U međuvremenu je Viet Minh dobila krucijalnu potporu od Sovjetskog Saveza i Kine. Kineska potpora tijekom [[Prvi indokineski rat|Prvog indokineskog rata]] 1950. godine omogućila je slanje namirnica iz Kine direktno u Vijetnam. Tijekom cijelog trajanja sukoba, američke obavještajne službe bile su skeptične oko francuskih šansi za uspjeh.<ref>''The Pentagon Papers.'' Gravel, ed. vol. 1, str. 391. – 404.</ref>

[[Opsada Điện Biên Phủa]] označila je kraj francuske uključenosti u Indokini. Giapove snage Viet Minha snažno su porazile francusku vojsku pa se [[7. svibnja]] [[1954.]] godine francuski vojni garnizon predao. Od 12 tisuća zarobljenih Francuza samo ih je 3 tisuće preživjelo.<ref>"William C. Jeffries (2006). ''[http://books.google.com/?id=zCVrzwEErzgC&pg=PA388 Trap Door to the Dark Side]''". str. 388. {{ISBN|1-4259-5120-1}}</ref> Na [[Ženevska konvencija|Ženevskoj konvenciji]], Francuska je dogovorila prekid vatre s Viet Minhom, a [[Kambodža|Kambodži]], [[Laos]]u i Vijetnamu odobrena je [[nezavisnost]].

== Tranzicijski period ==
[[File:Gen-commons.jpg|thumb|right|[[Ženevska konvencija]], [[1954.]] godine]]
[[Vijetnam]] je privremeno bio podijeljen na 17-oj paraleli, a po odredbama [[Ženevska konvencija|Ženevske konvencije]] civili su u razdoblju od 300 dana mogli neometano prelaziti granicu dvaju privremenih država. Planirano je da se [[1956.]] godine održe izbori u cijeloj državi nakon kojih bi se ustanovila jedinstvena vlada.<ref>Službena objava za medije Ambasade Republike Vijetnam, citirana iz odjela za informiranje u Washingtonu, vol I. br. 18 (od 22. srpnja 1955.) i br. 20 (od18. kolovoza 1955.), u 19. poglavlju knjige autora Gettleman, Franklin i Young, ''Vietnam and America: A Documented History'', str. 103–105.</ref> Oko milijun sjevernjaka, uglavnom manjinskih [[Katolik]]a, pobjegla je na jug u strahu od progona [[Komunisti|Komunista]]<ref>Jacobs, str. 45–55.</ref>, a njihovoj odluci o bijegu pomogla je i američka propaganda koja se koristila sloganima poput "[[Djevica Marija]] odlazi na jug"; SAD su također financirale 93 milijuna [[Američki dolar|dolara]] u program preseljenja koji je uključivao prijevoz izbjeglica s američkom flotom.<ref name="BSNMurti">''Vietnam Divided'' by B.S.N. Murti, Asian Publishing House, 1964.</ref> Prebjeglo bi još minimalno dva milijuna ljudi da ih organizacija [[Viet Minh]] nije spriječila.<ref name = "Turner 1975 102">{{Harvnb|Turner|1975|p=102}}.</ref> Izbjeglice sa sjevera, uglavnom Katolici, trebali su postati snažna [[Antikomunizam|antikomunistička]] izborna jedinica za režim Ngôa Đìnha Diệma.<ref name = "Karnow 1997 238">{{Harvnb|Karnow|1997.|str.=238}}.</ref> Diem je kasnije mjesta svoje administracije popunio uglavnom Katolicima iz sjevernog i središnjeg dijela države.

Osim Katolika koji su odlazili na jug, oko 130 tisuća "revolucionara" počelo je dolaziti na sjever očekujući se vratiti na jug u roku od dvije godine.<ref>{{Harvnb|Kolko|1985.|str.=98}}.</ref> Viet Minh ostavila je između 5 i 10 tisuća profesionalnih revolucionara na jugu kao "političko-vojnu substrukturu čiji je cilj bio [[iredentizam]]".<ref>1 ''Pentagon Papers'' (The Senator Gravel Edition), 247, 328 (Boston, Beacon Press, 1971.).</ref> Posljednji francuski vojnici trebali su napustiti Vijetnam u [[Travanj|travnju]] 1956. godine.<ref name="HistoryPlace"/> U isto vrijeme [[Kina]] je završila s povlačenjem svojih trupa iz [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]].<ref name="OtherSide14"/> Oko 52 tisuće vijetnamskih civila preselilo se s juga na sjever.<ref>John Prados, ''The VVA Veteran'', siječanj/veljača 2005. Preuzeto 21. siječnja 2007.</ref>

Između [[1953.]] i [[1956.]] godine vlada Sjevernog Vijetnama pokrenula je razne agrarne reforme uključujući "smanjenje najma" i "reformu posjeda". Te reforme donesene su kako bi se stalo na kraj zemljoposjednicima. Otkriveni dokumenti Politburoa potvrđuju da su barem jedan od tisuću sjevernih Vijetnamaca (otprilike 14 tisuća ljudi sveukupno) bili predviđeni za [[smaknuće]] zbog ranije kampanje "smanjenja najma"; broj poginulih tijekom puno radikalnije "reforme posjeda" bio je znantno veći.<ref>Alec Holcombe, [http://www.jstor.org/discover/10.1525/vs.2010.5.2.243?searchUrl=%2Faction%2FdoBasicSearch%3Ffilter%3Djid%253A10.2307%252Fj50000660%26Query%3Drent%2Breduction%26wc%3Don%26Search.x%3D0%26Search.y%3D0&Search=yes&uid=3739656&uid=367529381&uid=2134&uid=2&uid=70&uid=3&uid=3739256&uid=60&sid=21101672198221 Politburo's Directive Issued on 4 May 1953, on Some Special Issues regarding Mass Mobilization] ''Journal of Vietnamese Studies'', Vol. 5, No. 2 (Summer 2010), pp. 243–247, quoting a translated Politburo directive from 4 May 1953. This directive was published in [http://www.jstor.org/discover/10.1525/vs.2010.5.2.225?uid=3739656&uid=367529381&uid=2134&uid=2&uid=70&uid=3&uid=3739256&uid=60&sid=21101672298091 Complete Collection of Party Documents] (Van Kien Dang Toan Tap), a 54 volume work authorized by the Vietnamese Communist Party.</ref> U to su vrijeme zemljoposjednici činili 5,68% ukupnog stanovništva, ali za većinu njih kazna je bila puno manja od smaknuća. Prema službenim dokumentima iz tog vremena, otprilike 172,008 ljudi pogubljeni su kao "zemljoposjednici" tijekom "reforme posjeda" od kojih se za njih 123,266 (odnosno 71,66%) kasnije ustanovilo da su bili pogrešno klasificirani kao zemljoposjednici.<ref name="Rosefielde">{{Citiranje knjige|last=Rosefielde|first=Stephen|title=Red Holocaust|publisher=Routledge|year=2009.|page=110}}</ref><ref>''The History of the Vietnamese Economy'' (2005.), Vol. 2, edited by Dang Phong of the Institute of Economy, Vietnamese Institute of Social Sciences.</ref>

U međuvremenu je na jugu ustanovljena Država Vijetnam s Bao Đaijem kao njezinim carom i Ngôm Đìnhom Diệmom kao njezinim premijerom (imenovan u [[Srpanj|srpnju]] 1954. godine). Niti [[SAD]] niti Država Vijetnam nisu potpisali ništa 1954. godine na Ženevskoj konvenciji. Uz poštovanje prema pitanju ujedinjenja, nekomunistička vijetnamska delegacija snažno se protivila bilo kakvoj podjeli Vijetnama, ali su izgubili nakon što su Francuzi prihvatili prijedlog delegata Viet Minha Phạma Văna Đồnga<ref>''The Pentagon Papers'' (1971.), Beacon Press, vol. 3, str. 134.</ref> koji je predložio da Vijetnam ujedine izbori koji bi se održali pod nadzorom "lokalnih komisija".<ref>''The Pentagon Papers'' (1971.), Beacon Press, vol. 3, str. 119.</ref> Amerikanci su se tome usprotivili onime što danas zovemo "Američki plan", a koji su podržavali [[Južni Vijetnam]] i [[Velika Britanija]].<ref name="The Pentagon Papers 1971 p. 140">''The Pentagon Papers'' (1971.), Beacon Press, vol. 3, str. 140.</ref> Taj plan je podrazumijevao izbore za ujedinjenje pod nadzorom [[Ujedinjeni Narodi|Ujedinjenih Naroda]], ali ga je odbila [[Sovjetski Savez|sovjetska]] delegacija.<ref name="The Pentagon Papers 1971 p. 140"/>

Američki [[Dwight D. Eisenhower|predsjednik Eisenhower]] 1954. godine je napisao: "Nikada nisam razgovarao niti se dopisivao s nekim tko je nešto znao o situaciji u [[Indokina|Indokini]], a tko nije mislio da bi, da su izbori održani u vrijeme borbi, vjerojatno osamdeset posto populacije radije glasalo za Komunista [[Ho Ši Min]]a za svoga vođu nego za državnika Baa Đaija. Nedostatak vodstva i želje Baa Đaija bio je najveći faktor osjećaja koji je prevladavao kod mnogih Vijetnamaca o tome da se nemaju za što zapravo boriti."<ref>[[Dwight D. Eisenhower]]. ''Mandate for Change.'' Garden City, New Jersey. Doubleday & Company, 1963., str. 372.</ref> Međutim, prema dokumentima iz [[Pentagon]]a u razdoblju od 1954. do 1956. godine "Ngô Đình Diệm je zbilja uspio učiniti čuda" u Južnom Vijetnamu<ref>''The Pentagon Papers'' (1971.), Beacon Press, vol. 3, str. 252.</ref>: "Gotovo je sigurno da bi do 1956. godine udio onih koji bi ranije možda glasali za Hoa - u slobodnim izborima protiv Diema - bio puno manji od osamdeset posto."<ref>''The Pentagon Papers'' (1971.), Beacon Press, vol. 3, str. 246.</ref> Godine [[1957.]] nezavisni promatrači iz [[Indija|Indije]], [[Poljska|Poljske]] i [[Kanada|Kanade]] koji su radili pod okriljem međunarodne kontrolne komisije ustanovili su da pošteni, nepristrani izbori nisu mogući, a također su naveli da se niti Sjeverni niti Južni Vijetnam ne pridržavaju potpisanog sporazuma o primirju.<ref>{{harvnb|Woodruff|2005.|str.=6}} navodi: "''Izbori nisu održani. Južni Vijetnam, koji nije potpisao Ženevski sporazum, nije vjerovao Komunistima Sjevernog Vijetnama u njihovom obećanju da će održati pravedne izbore. U siječnju 1957. godine, međunarodna kontrolna komisija koja se sastojala od promatrača iz Indije, Poljske i Kanade jednoglasno se složila u svom izvještaju da se niti Južni niti Sjeverni Vijetnam nisu pridržavali potpisanog sporazuma o primirju. Nakon odlaska Francuske, tradicionalna borba za prevlast između sjevera i juga ponovno se nastavila.''"</ref>

Diem je skupa sa svojim bratom Ngôm Đìnhom Nhuom namjestio rezultate referenduma o budućnosti Države Vijetnam održanog [[23. listopada]] [[1955.]] godine i sebi pripisao 98,2% glasova, uključujući čak 133% iz [[Sajgon]]a. Njegovi američki savjetnici predložili su mu da mu margina pobjede bude između "60 i 70 posto". Diem je, međutim, gledao na izbore kao na test autoriteta.<ref name = "Karnow 1997 224">{{Harvnb|Karnow|1997.|str.=224}}.</ref> Tri dana kasnije proglasio je Južni Vijetnam nezavisnom državom pod imenom ''Republika Vijetnam'' te proglasio sebe njezinim predsjednikom.<ref>Gerdes (ed.) ''Examining Issues Through Political Cartoons: The Vietnam War'' str. 19.</ref> Nešto slično napravili su Ho Ši Min i ostali komunistički službenici koji su dobili 99% glasova na "izborima" u Sjevernom Vijetnamu.<ref>{{Harvnb|Turner|1975|pp=193–4, 202–3, 215–7}}</ref>

Administracija Predsjednika Eisenhowera bila je prva koja je predložila teoriju "domino efekta" čija je definicija bila da bi sve države regije slijedile onu koja bi prva pala pod sistem [[Komunizam|Komuinizma]].<ref name = "McNamara 1999 19">{{Harvnb|McNamara|1999.|str.=19}}.</ref> [[John F. Kennedy]], tadašnji američki senator, u svom govoru američkim prijateljima Vijetnama je rekao: "[[Burma]], [[Tajland]], Indija, [[Japan]], [[Filipini]] te očigledno [[Laos]] i [[Kambodža]] su među onim državama čija bi sigurnost bila ugrožena kada bi se crvena plima Komunizma prelila u Vijetnam."<ref>John F. Kennedy. "[http://www.jfklibrary.org/Research/Ready-Reference/JFK-Speeches/Remarks-of-Senator-John-F-Kennedy-at-the-Conference-on-Vietnam-Luncheon-in-the-Hotel-Willard-Washing.aspx America's Stakes in Vietnam]". Govor američkim prijateljima Vijetnama iz lipnja 1956. godine.</ref>

== Razdoblje predsjednika Diema (1955. – 1963.) ==
[[File:Ngo Dinh Diem at Washington - ARC 542189.jpg|thumb|right|Američki predjednik [[Dwight D. Eisenhower]] i državni tajnik John Foster Dulles dočekuju predsjednika Ngôa Đìnha Diệma iz [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] u [[Washington]]u dana [[8. svibnja]] [[1957.]] godine.]]
=== Vladavina ===
Kao pobožni [[Rimokatolička Crkva|Rimokatolik]], Diem je bio gorljivi [[Antikomunizam|antikomunist]], [[nacionalist]] i društveni [[Konzervativizam|konzervativac]]. Povjesničar Luu Doan Huynh napisao je da je "Diem predstavljao uskogrudni i ekstremistički nacionalizam pomiješan s [[Autokracija|autokracijom]] i [[Nepotizam|nepotizmom]]".<ref name = "McNamara 1999 200_201">{{Harvnb|McNamara|1999.|str.=200.–1.}}.</ref> Zbog toga što su bili [[Budisti]], mnogo Vijetnamaca izražavalo je svoju zabrinutost Diemovoj posvećenosti zemlje [[Djevica Marija|Djevici Mariji]].

Početkom [[Ljeto|ljeta]] [[1955.]] godine, Diem je lansirao kampanju "Odbacimo Komunizam" tijekom koje su svi oni za koje se sumnjalo da su [[Komunisti]] ili na bilo koji način protiv nove vlade bili uhićeni, zatvoreni, mučeni ili [[smaknuće|pogubljeni]]. Organizirao je [[Smrtna kazna|smrtne kazne]] za sve one koji su sudjelovali u "komunističkim akcijama" u [[kolovoz]]u [[1956.]] godine.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/pentagon/pent14.htm |title=The Pentagon Papers Gravel Edition Volume 1, Chapter 5, "Origins of the Insurgency in South Vietnam, 1954–1960" |publisher=Mtholyoke.edu |accessdate=31. listopada 2011.}}</ref> Povjesničar Gabriel Kolko napisao je da je otprilike 12 tisuća ljudi za koje se sumnjalo da djeluju protiv Diema [[Ubojstvo|ubijeno]] između 1955. i [[1957.]] godine, a da se do kraja [[1958.]] godine otprilike 40 tisuća političkih zatvorenika nalazilo u [[zatvor]]ima.<ref>{{Harvnb|Kolko|1985.|str.=89}}.</ref> Međutim, drugi povjesničar Guenter Lewy smatra da su ove brojke pretjerane te da se u zatvorima u cijeloj državi nije nalazilo više od 35 tisuća ljudi okrivljenih za sve zločine, a ne samo komunističke.<ref name = "Lewy 1978 294_295">{{Harvnb|Lewy|1978.|str.=294–5}}.</ref>

U [[Svibanj|svibnju]] 1957. godine Diem je otišao u desetodnevni posjed [[SAD|SAD-u]]. [[Dwight D. Eisenhower|Predsjednik Eisenhower]] dao mu je svoju podršku, a u [[New York]]u je čak organizirana parada u Diemovu čast. Premda je Diem javno bio veličan, državni tajnik John Foster Dulles je u privatnosti iznosio tvrdnje da je Diem izabran isključivo radi nedostatka bolje alternative.<ref name = "Karnow 1997 230">{{Harvnb|Karnow|1997.|str.=230}}.</ref>

Bivši Ministar obrane Robert McNamara u knjizi ''Argument Without End'' iz [[1999.]] godine napisao je da novi američki zaštitnici Republike Vijetnam nisu imali blagog pojma o vijetnamskoj kulturi. Znali su jako malo o njihovom [[Vijetnamski jezik|jeziku]] i općenito dugoj povijesti te zemlje.<ref name = "McNamara 1999 377_379"/> Postojala je tendencija priključenja američkih motiva vijetnamskim akcijama, ali je Diem upozoravao da je iluzija vjerovati da će slijepo kopiranje zapadnjačkih metoda riješiti probleme u Vijetnamu.<ref name = "McNamara 1999 377_379"/>

=== Pobune na jugu (1954. – 1960.) ===
[[File:HoCMT.png|thumb|right|upright=.9|[[Ho Ši Minov put]] kojim se opskrbljivao [[Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN)|Vietkong]].]]
Između [[1954.]] i [[1957.]] godine događao se veliki broj pobuna u selima na jugu koje je Diemova vlada uspjela ugušiti. U prvoj polovici 1957. godine u [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]] vladao je mir po prvi puta nakon više od deset godina. Međutim, od sredine te godine pa sve do [[1959.]], nasilje se povećavalo premda ga vlada "nije smatrala organiziranom kampanjom zbog toga što je neposluh bio previše raštrkan kako bi ugrozio glavne vladine izvore". Ipak, rane 1959. godine Diem je počeo smatrati navedeno nasilje organiziranom kampanjom i donio je Zakon 10/59 koji je bilo kakav oblik "političkog nasilja" kažnjavao [[Smrt|smrću]] ili oduzimanjem imovine.<ref>[http://vietnam.vassar.edu/doc6.html Excerpts from Law 10/59, 6. svibnja 1959].</ref> Postojali su neki ogranci bivše organizacije [[Viet Minh]] čiji je glavni cilj bio održati izbore obećane [[Ženevska konvencija|Ženevskom konvencijom]], a koji su doveli do neodobrenih štrajkova koji nisu bili povezani s drugim komunističkim i antivladinim akcijama.<ref name="WarBegan" />

U [[Prosinac|prosincu]] [[1960.]] godine službeno je osnovana [[Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN)|Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama]] s ciljem ujedinjenja svih antivladinih aktivista, uključujući i one koji se nisu izjašnjavali Komunistima. Prema izvještajima iz [[Pentagon]]a, Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (FLN) "stavila je naglasak na povlačenje američkih savjetnika i općenito američkog utjecaja iz Južnog Vijetnama, na zemljišne reforme i oslobođenje od trenutne Vlade te na koaliciju vlade i neutralizaciju cijelog Vijetnama". Imena vođa ove organizacije uglavnom su držana u tajnosti.<ref name="WarBegan" />

Razlog konstantnog oživljavanja FLN-a bili su klasni odnosi na selima. Velika većina populacije [[Vijetnam]]a živjela je na selima gdje je najveći problem bila zemljišna reforma. Organizacija Viet Minh smanjila je najam i dugove te zakupljivala komunalna zemljišta uglavnom siromašnijim seljacima. Diemova vlada vratila je zemljoposjednike u sela. Ljudi koji su do tada obrađivali zemlju na kojoj su se godinama nalazili morali su je vratiti zemljoposjednicima i uz to platiti najam za nekoliko godina unatrag dok zemljoposjednika nije bilo. Vojska Južnog Vijetnama se brinula za to da seljaci plate najam.

==== Uključenost Sjevernog Vijetnama u pobune ====
Povjesničari imaju različita tumačenja u vezi direktne umiješanosti [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] u organiziranju i pomoći kod pobuna u Južnom Vijetnamu prije [[1960.]] godine. Kahin i Lewis o tome pišu:

{{Citat|Suprotno američkim političkim pretpostavkama, svi dostupni dokazi pokazuju da su za buđenje građanskog rata na jugu [[1958.]] godine odgovorni isključivo južnjaci te da inicijativa nije došla iz [[Hanoi]]ja. Pobunjeničke aktivnosti protiv vlade [[Sajgon]]a na jugu počele su isključivo pod južnjačkom ovlasti, ne kao posljedica bilo kakve naredbe iz Hanoija, već upravo suprotno.<ref name="WarBegan" />|Kahin i Lewis}}

Sa Kahinom i Lewisom se slaže i povjesničar Arthur Schlesinger Jr. koji ističe da je "Komunistička stranka Sjevernog Vijetnama tek u [[Rujan|rujnu]] 1960. godine dala svoj službeni blagoslov za pobune i nazvala ih oslobođenjem juga od američkog imperijalizma".<ref name="WarBegan" />

Za razliku od gore navedenog, Jeffery Race je intervjuirao nekoliko komunističkih prebjega koji su ovakve demante smatrali "vrlo zabavnima" i koji su "uz humor komentirali da je Komunistička stranka Sjevernog Vijetnama očigledno bila pretjerano uspješna u skrivanju svoje uloge u pobunama".<ref>Jeffrey Race, War Comes to Long An (University of California Press, 1972), str. 107., 122.</ref> James Olson i Randy Roberts ističu da je Sjeverni Vijetnam odobrio malu pobunu u [[Prosinac|prosincu]] 1956. godine.<ref name = "Olson Roberts 1991 67"/> Kako bi se suzbila optužba da je Sjeverni Vijetnam prekršio odredbe Ženevske konvencije, tijekom komunističke propagande neovisnost FLN-a je konstantno bila naglašavana.<ref name="Ang16">{{Citiranje knjige |first=Cheng Guan |last=Ang |title=The Vietnam War from the Other Side |url=http://books.google.com/?id=4OgLBUXHikIC|year=2002. |publisher=RoutledgeCurzon |isbn=0-7007-1615-7 |pages=16, 58, 76}}</ref>

U [[Ožujak|ožujku]] 1956. godine južnjački komunistički vođa Le Duan predstavio je ostalim članovima Politburoa u Hanoiju plan oživljavanja pobune pod nazivom "Put do Juga" (''The Road to the South''), ali budući su se u to vrijeme i [[Kina]] i [[Sovjetski Savez]] protivili konfrontaciji, njegov je plan bio odbijen.<ref name="Ang16"/> Međutim, vodstvo Sjevernog Vijetnama odobrilo je privremene mjere da se oživi južnjačka pobuna u prosincu 1956. godine.<ref name = "Olson Roberts 1991 67+comment">{{Harvnb|Olson|Roberts|1991.|str.=67}}</ref> Komunističke snage nalazile su se pod jednom komandnom strukturom sve do 1958. godine.<ref name="Victory68">Military History Institute of Vietnam,(2002) ''Victory in Vietnam: The Official History of the People's Army of Vietnam, 1954–1975'', translated by Merle L. Pribbenow. University Press of Kansas. str. 68. {{ISBN|0-7006-1175-4}}.</ref> Komunistička stranka Sjevernog Vijetnama na svojoj sjednici u [[Siječanj|siječnju]] [[1959.]] godine odobrila je "rat ljudi" na jugu<ref name="HistPlace">{{Citiranje weba |title= The History Place&nbsp;– Vietnam War 1945–1960 |url= http://www.historyplace.com/unitedstates/vietnam/index-1945.html |accessdate =11. lipnja 2008.}}</ref>, a u [[Svibanj|svibnju]] iste godine osnovala je Grupu 559 koja bi održala i proširila [[Ho Ši Minov put]] koji je obuhvaćao i područje [[Laos]]a. Prve godine navedene operacije tim putem poslano je oko pet stotina ljudi.<ref name="Victory-xi">''Victory in Vietnam'', p. xi.</ref> Prva isporuka oružja tim putem ostvarena je u [[kolovoz]]u 1959. godine.<ref name = "Prados 2006">{{Harvnb|Prados|2006.}}.</ref>

Te iste godine Sjeverni Vijetnam je napao Laos, a do [[1961.]] godine koristio je gotovo 30 tisuća ljudi koji su trebali sagraditi puteve invazije kroz Laos i [[Kambodža|Kambodžu]].<ref>''The Economist'', 26. veljače 1983.</ref> Oko 40 tisuća komunističkih vojnika infiltriralo se na jug u razdoblju od 1961. do [[1963.]] godine.<ref name="Ang16"/> Sjeverni Vijetnam poslao je 10 tisuća vojnika svoje vojske da napadnu jug [[1964.]] godine, a do sljedeće godine ova brojka popela se na stotinu tisuća vojnika.<ref>''Washington Post'', 23. travnja 1985.</ref>

== Razdoblje predsjednika Kennedyja (1961. – 1963.) ==
Na američkim predsjedničkim izborima [[1960.]] godine senator [[John F. Kennedy]] porazio je tadašnjeg [[Potpredsjednik SAD|potpredsjednika]] [[Richard Nixon|Richarda Nixona]]. Premda je [[Dwight D. Eisenhower|predsjednik Eisenhower]] upozoravao Kennedyja na [[Laos]] i [[Vijetnam]], u to vrijeme [[Europa]] i [[Latinska Amerika]] "bili su mu u većem vidokrugu nego [[Azija]]".<ref name = "Karnow 1997 264">{{Harvnb|Karnow|1997|p=264}}.</ref> Tijekom svog prvog obraćanja naciji za vrijeme inauguracije, Kennedy je dao ambicioznu zakletvu da će "platiti bilo koju cijenu, nositi bilo kakav teret, suočiti se s bilo kakvim poteškoćama, podržati svakog prijatelja i usprotiviti se svakom neprijatelju kako bi osigurao opstanak i uspjeh slobode".<ref>The Avalon Project at Yale Law School. ''[http://avalon.law.yale.edu/20th_century/kennedy.asp Inauguracija Predsjednika Johna F. Kennedyja].''</ref> U [[Lipanj|lipnju]] [[1961.]] godine vodio je žestoke pregovore sa sovjetskim premijerom [[Nikita Hruščov|Nikitom Hruščovom]] tijekom njihovog sastanka u [[Beč]]u na kojem su razgovarali o glavnim problemima između [[SAD|SAD-a]] i [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]].
[[File:South Vietnam Map.jpg|thumb|right|Prikaz vojnih regija [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] 1967. godine.]]
Kennedyjeva administracija uglavnom je ostala privržena vanjskoj politici [[hladni rat|hladnog rata]] koju je naslijedila od [[Harry S. Truman|Trumanove]] i Eisenhowerove administracije. Godine 1961. SAD su imale oko 50 tisuća trupa u [[Koreja|Koreji]], a Kennedy se suočio s krizom na tri različite fronte - neuspjeh [[Invazija u Zaljevu svinja|Invazije u Zaljevu svinja]], izrada [[Berlinski zid|Berlinskog zida]] i pregovorima između prozapadnjačke vlade Laosa i komunističkog pokreta [[Pathet Lao]].<ref>{{Harvnb|Karnow|1997|p=265}}: "Kennedy je zaobišao Laos čiji neravan teren nije bio bojišnica za američke vojnike."</ref> Ove krize uvjerile su Kennedyja da bi još jedan poraz SAD-a u pokušaju dobivanja kontrole i sprečavanja razvoja [[Komunizam|Komunizma]] mogao dokrajčiti američki kredibilitet kod njegovih saveznika te uništiti američku reputaciju. Zbog toga je Kennedy bio prisiljen "povuči crtu u pijesku" i spriječiti komunističku pobjedu u Vijetnamu. Odmah nakon sastanka sa Hruščevom u Beču, Kennedy je Jamesu Restonu iz [[New York Times]]a izjavio: "Sada imamo problem učiniti našu moć vjerodostojnom, a Vijetnam izgleda kao pravo mjesto za to."<ref>[http://mcadams.posc.mu.edu/goldzwig.htm The case of John F. Kennedy and Vietnam Presidential Studies Quarterly].</ref><ref>Mann, Robert. ''A Grand Delusion'', Basic Books, 2002.</ref>

U [[Svibanj|svibnju]] 1961. godine američki potpredsjednik [[Lyndon B. Johnson]] posjetio je [[Sajgon]] i entuzijastično proglasio Diema "[[Winston Churchill|Winstonom Churchillom]] Azije".<ref name = "Karnow 1997 267">{{Harvnb|Karnow|1997|p=267}}.</ref> Upitan zbog čega je dao taj komentar, Johnson je odgovorio: "Diem je naš jedini dečko kojeg tamo imamo".<ref name = "Karnow 1997 230"/> Johnson je uvjerio Diema da će mu osigurati još više borbenih snaga kako bi se odupro [[Komunisti]]ma.

Kennedyjeva politika prema [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]] ležala je na pretpostavci da će Diem i njegove snage u konačnici sami poraziti [[Gerila|gerilu]]. Bio je protiv slanja američkih borbenih snaga te izjavio da bi "slanje velikog broja američkih postrojbi u taj dio svijeta danas, premda bi u početku moglo imati pozitivne vojne učinke, u godinama koje slijede moglo dovesti do štetnih političkih i vojnih posljedica".<ref>{{Harvnb|VTF|1969|loc=IV. B. 4., pp.&nbsp;[http://media.nara.gov/research/pentagon-papers/Pentagon-Papers-Part-IV-B-4.pdf 1–2]}}</ref> Međutim, kvaliteta vojske Južnog Vijetnama nije se podigla. Loše rukovodstvo, [[korupcija]] i političke promocije igrale su veliku ulogu u slabljenju vojske Južnog Vijetnama. Učestalost gerilskih napada samo je bilo dodatno ulje na vatru. Dok je podrška [[Vietkong]]u iz [[Hanoi]]ja igrala značajnu ulogu, nesposobnost vlade Južnog Vijetnama ipak je bila najviše odgovorna za nastalu krizu.<ref name = "McNamara 1999 369">{{Harvnb|McNamara|1999|p=369}}.</ref>

Kennedyjevi savjetnici Maxwell Taylor i Walt Rostow predložili su mu da pošalje američke snage u Južni Vijetnam prerušene u radnike koji se bore protiv poplava. On je tu ideju odbio, ali je ponovno pojačao vojnu pomoć. U [[Travanj|travnju]] [[1962.]] godine John Kenneth Galbraith upozorio je Kennedyja na "opasnost da ćemo zamijeniti [[Francuzi|Francuze]] kao nova kolonijalna sila u tom dijelu svijeta i krvariti kao što su krvarili i Francuzi".<ref>John Kenneth Galbraith. "Memorandum Predsjedniku Kennedyju od Johna Kennetha Galbraitha u vezi Vijetnama, poslan 4. travnja 1962. ''The Pentagon Papers.'' Gravel. ed. Boston, Massachusetts Beacon Press, 1971., vol. 2. str. 669. – 671.</ref> Do [[Studeni|studenog]] [[1963.]] godine u Južnom Vijetnamu nalazilo se 16 tisuća američkog vojnog osoblja, dok je u razdoblju Eisenhowerove administracije tamo bilo svega njih 900.<ref>{{Citiranje weba
|url=http://www.swarthmore.edu/library/peace/conscientiousobjection/OverviewVietnamWar.htm
|title=Vietnam War |publisher=Swarthmore College Peace Collection |ref=harv}}</ref>

Kasne 1961. godine pokrenut je tzv. ''Strategic Hamlet Program''. Radilo se o programu kojeg su zajedno pokušali provesti SAD i Južni Vijetnam, a čiji je cilj bio pokušaj preseljenja populacije iz zaselaka u izgrađene kampove. Program je započeo početkom 1962. godine, a uključivao je nekoliko prisilnih preseljenja i segregaciju ruralnih stanovnika Južnog Vijetnama u nove zajednice gdje bi seljaci bili izolirani od komunističkih pobuna. SAD i Južni Vijetnam nadali su se da će ove nove zajednice pružiti sigurnost seljacima i pojačati vezu između njih i centralne vlade. Međutim, do studenog 1963. godine program je oslabio, a službeno je okončan [[1964.]] godine.{{sfn|Tucker|2011|p=1070}}

Dana [[23. srpnja]] [[1962.]] godine četrnaest nacija uključujući [[Kina|Kinu]], Južni Vijetnam, Sovjetski Savez, [[Sjeverni Vijetnam]] i SAD potpisalo je sporezum kojim se obećava poštivanje neutralnosti Laosa.<ref name=laos35k>[http://www.answers.com/topic/international-agreement-on-the-neutrality-of-laos-35k Međunarodni sporazum o neutralnosti Laosa].</ref>

=== Svrgnuće i atentat na predsjednika Diema ===
[[File:ACAV and M48 Convoy Vietnam War.jpg|thumb|right|Konvoj američkih [[tenk]]ova tijekom Vijetnamskog rata.]]
Nesposobnost vojske [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] najbolje se vidjela na primjeru izgubljene bitke kod Ap Baca dana [[2. siječnja]] [[1963.]] godine u kojoj je mala skupina pripadnika [[Vietkong]]a uspjela odbiti puno veće i bolje opremljene snage Južnog Vijetnama čiji mnogi zapovjednici uopće nisu niti željeli stupiti u borbu.<ref>{{Harvnb|Sheehan|1989|pp=201–66}}.</ref> Povjesničar James Gibson zaključio je: "Strategijski plan zaselaka je propao... Režim Južnog Vijetnama bio je nesposoban pridobiti seljake zbog svoje povezanosti sa zemljoposjednicima. U smislu relativno stabilnog političkog saveza i funkcionalne birokracije, "režim" nije postojao. Umjesto toga građanska vlada i vojne operacije su praktički prestale. Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (Vietkong) napravila je veliki pomak unaprijed i bila je blizu proglašenja privremene revolucionarne vlade u velikim područjima."<ref>James Gibson, ''The Perfect War: Technowar in Vietnam'' (Boston/New York: The Atlantic Monthly Press, 1986.), str. 88.</ref>

U spomenutoj bitci snage Južnog Vijetnama prevodio je general Huỳnh Văn Cao, najodaniji Diemov čovjek. Cao je bio [[Katolik]] koji je do čina generala više stigao zbog religije i vjernosti nego zbog svojih vlastitih sposobnosti, a njegov glavni posao je bio suzbiti pobune; tijekom jednog komunističkog napada čak je i povraćao. Neki političari u [[Washington]]u počeli su zaključivati da je Diem nesposoban poraziti [[Komunisti|Komuniste]] te da bi čak mogao sklopiti i sporazum s [[Ho Ši Min]]om. Činilo se da je jedino što želi suzbiti pobune, a postao je i paranoičan nakon pokušaja atentata [[1960.]] i [[1962.]] godine koje je znao donekle pripisivati i samom SAD-u. [[Robert F. Kennedy]] je izjavio: "Diem nije želio napraviti niti najmanji ustupak. Postao je čovjek kojeg je bilo teško urazumiti..."<ref>Intervju uživo Johna Bartlowa Martina. ''Was Kennedy Planning to Pull out of Vietnam?'' New York City. John F. Kennedy Library, 1964., Vrpca br. V, čin 1.</ref>

Nezadovoljstvo Diemovom politikom još više je došlo do izražaja nakon pucnjave u gradu Huếu tijekom koje je ubijeno devetero [[Budisti|Budista]] koji su protestirali protiv zabrane postavljanja Budističke zastave na [[Buda|Budin]] rođendan. Rezultat pucnjave bili su masovni prosvjedi protiv diskriminatorske politike koja je davala prednost [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]] i njezinim sljedbenicima. Diemov stariji brat Ngô Đình Thục bio je [[Nadbiskup]] Huếa koji je agresivno "zamaglio" odvojenost Crkve i države. Thucove proslave raznih obljetnica prije Budinog rođendana uglavnom je financirala vlada, a Vatikanske zastave bile su ponosno podignute. Tijekom Diemove vladavine također su postojali izvještaji i svjedočanstva o uništavanju budističkih [[Pagoda]] koje su počinjavali katolički paramilitarci. Diem je, međutim, odbio ustupiti budstičkoj većini ili preuzeti odgovornost za njihovu [[smrt]]. Dana [[21. kolovoza]] [[1963.]] specijalne postrojbe vojske Južnog Vijetnama pukovnika Lêa Quanga Tunga, odane Diemovom mlađem bratu Ngôu Đìnhu Nhuu pretresale su pagode diljem [[Vijetnam]]a uzrokujući oštećenja i uništenja tih građevina te smrt stotina ljudi. 
[[File:President Kennedy and Secretary McNamara 1962.png|right|thumb|[[John F. Kennedy]] i Robert McNamara.]]
[[File:Corpse of Ngô Đình Diệm in the 1963 coup.jpg|thumb|Fotografija Ngôa Đìnha Diệma nakon [[Smaknuće|smaknuća]] u pobuni [[1963.]] godine.]]
[[File:M48A3 Detonates Mine Vietnam.jpg|thumb|left|Uništeni tenk [[M48 Patton|M48A3 Patton]].]]
Sredinom 1963. godine američki dužnosnici počeli su razmatrati mogućnost promjene režima. [[Državno tajništvo Sjedinjenih Američkih Država]] uglavnom je bilo za podizanje puča, dok je [[Ministarstvo obrane SAD-a|Ministarstvo obrane]] i dalje favoriziralo Diema. Kao glavna stvar u predloženim promjenama postavljeno je uklanjanje Diemovog mlađeg brata Nhua koji je kontrolirao tajnu policiju i specijalne postrojbe, a na kojeg se gledalo kao na glavnog i odgovornog čovjeka za budističku represiju te kao na arhitekta Ngoove obiteljske vladavine. Ovaj prijedlog prenijet je američkoj ambasadi u [[Sajgon]]u putem tzv. ''Telegrama 243''.

[[CIA|Središnja obavještajna agencija (CIA)]] nalazila se u kontaktu s generalima koji su planirali ukloniti Diema. Rečeno im je da se [[SAD]] neće protiviti takvom potezu niti će kazniti generale prekidanjem pomoći. Predsjednik Diem je uklonjen s vlasti i [[Smaknuće|smaknut]] skupa sa svojim bratom dana [[2. studenog]] [[1963.]] godine. Kada je predsjednik Kennedy o navedenom bio obaviješten, prema izjavi Maxwella Taylora "samo je izjurio iz sobe sa šokiranim i zaprepaštenim izrazom na licu."<ref name = "Karnow 1997 326">{{Harvnb|Karnow|1997|p=326}}.</ref> On nije odoborio Diemovo [[ubojstvo]]. Američki ambasador u Južnom Vijetnamu, Henry Cabor Lodge, pozvao je vođe pobune u ambasadu i čestitao im. Ambasador Lodge obavijestio je Kennedyja da "su trenutačni izgledi da rat neće još dugo trajati".<ref name = "Karnow 1997 327">{{Harvnb|Karnow|1997|p=327}}.</ref>

Nakon puča uslijedio je kaos. [[Hanoi]] je iskoristio priliku i pojačao svoju potporu [[Gerila|gerilskim borcima]]. Južni Vijetnam ušao je u period ekstremne političke nestabilnosti budući je u brzoj sukcesiji jedna vojna vlada smijenjivala drugu. Komunisti su na svaki novi režim u Južnom Vijetnamu gledali kao na novu američku [[Marionetska država|marionetu]]; bez obzira na Diemove nedostatke, njegova reputacija kao [[nacionalist]]a (kako je Robert McNamara kasnije ustvrdio) bila je besprijekorna.<ref name = "McNamara 1999 328">{{Harvnb|McNamara|1999|p=328}}.</ref>

Američki vojni savjetnici nalazili su se na svakom nivou vojnih snaga Južnog Vijetnama. Međutim, bili su kritizirani zbog ignoriranja političke prirode pobune.<ref name = "Demma 1989">{{Harvnb|Demma|1989}}.</ref> Kennedyjeva administracija željela se fokusirati na pomirenje i "pobjedu korištenjem srca i uma" naroda. Ipak, vojni stratezi u Washingtonu bili su protivnici bilo kakve druge uloge američkih savjetnika osim one konvencionalne - obučavanjem vojnih trupa.<ref>{{Harvnb|Blaufarb|1977|p=119}}.</ref> General Paul Harkins, zapovjednik američkih snaga u Južnom vijetnamu, povjerljivo je prognozirao pobjedu do [[Božić]]a 1963. godine.<ref name = "Herring 2001 103">{{Harvnb|Herring|2001|p=103}}.</ref> CIA je, međutim, bila manje optimistična upozoravajući da je "Vietkong de facto i dalje u većinskoj kontroli sela Južnog Vijetnama te da postepeno povećava i uspijeva u svojim naporima".<ref name = "Schandler 2009 36">{{Harvnb|Schandler|2009|p=[http://books.google.com/books?id=L4EFU7_Z_74C&pg=PA36 36]}}</ref>

Paravojni službenici iz Odjela za posebne aktivnosti CIA-e trenirali su i predvodili Hmong plemena iz [[Laos]]a u Vijetnam. Domaće snage imale su se u desecima tisuća i vodile su direktne misije, vođene paravojnim službenicima, protiv komunističkih snaga [[Pathet Lao]]a i njihovih pristalica iz [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]].<ref>U.S. Special Forces: A Guide to America's Special Operations Units : the World's Most Elite Fighting Force, By Samuel A. Southworth, Stephen Tanner, Published by Da Capo Press, 2002., {{ISBN|978-0-306-81165-4}}.</ref> CIA je također vodila i tzv. ''Phoenix Program'' te posebnu vojnu skupinu čije je originalno ime bilo ''Special Operations Group'', ali koje je kasnije promijenjeno zbog tajnosti njihovih misija.<ref>Shooting at the Moon by Roger Warner – The history of CIA/IAD'S 15-year involvement in conducting the secret war in Laos, 1960.– 1975., and the career of CIA PMCO (paramilitary case officer) Bill Lair.</ref>

== Razdoblje predsjednika Johnsona (1963. – 1969.) ==
[[File:Bombing in Vietnam.jpg|thumb|left|upright|Američki [[B-66 Destroyer|B-66 razarač]] i četiri [[F-105 Thunderchief]]a bacaju bombe na [[Sjeverni Vijetnam]] tijekom operacije ''Rolling Thunder''.]]
Nakon što je [[22. studenog]] [[1963.]] godine [[Atentat|ubijen]] predsjednik [[John F. Kennedy|Kennedy]], dotadašnji [[Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država|potpredsjednik]] [[Lyndon B. Johnson]] preuzeo je predsjedničke ovlasti i u početku svog mandata pitanje [[Vijetnam]]a nije smatrao prioritetom budući je više pažnje posvećivao svojim programima "Veliko društvo" (eng. ''Great Society'') te drugim društvenim reformama. Predsjednički pomoćnik Jack Valenti se prisjeća: "U to vrijeme pitanje Vijetnama nije bilo veće od ljudske šake na obzoru. Jedva da smo i diskutirali u vezi Vijetnama budući tada to još nije bila velika stvar."<ref name="Karnow 1997 336_339">{{Harvnb|Karnow|1997|pp=336–9}}.<br>Johnson nije imao povjerenja u mnoge članove iz Kennedyjevog kabineta zbog toga što ih nije upoznao u ranoj fazi Kenneyjevog predsjedništva; za njega, ljudi poput W. Averella Harrimana i Deana Achesona govorili su nekim drugim jezikom.</ref><ref>Nedugo nakon atentata na Predsjednika Kennedyja, kada je McGeorge Bundy nazvao LBJ-a na telefon, ovaj mu je uzvratio: "K vragu, Bundy. Rekao sam ti da ću te zvati kada ću te trebati". Brian VanDeMark, ''Into the Quagmire'' (New York: Oxford University Press, 1995.), 13.</ref>

Dana [[24. studenog]] 1963. godine Johnson je izjavio da "bitka protiv [[Komunizam|Komunizma]]... mora biti udružena... snagom i odlučnošću."<ref>{{Harvnb|Karnow|1997|p=339}}.<br>Pred malom skupinom koja je uključivala i Henryja Cabota Lodgea Jr.-a, novi Predsjednik također je rekao: "Moramo se prestati igrati policajaca i provalnika (referenca na Diemovo propalo vodstvo) i vratiti se... dobivanju rata... recite generalima u SAjgonu da Lyndon namjerava ostati pri našoj riječi... ostvarivanja pobjede protiv komunističke urote."</ref> Ta zakletva došla je u vrijeme kada se situacija u [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]] počela pogoršavati, pogotovo na mjestima poput Mekong Delte uslijed posljednje pobune protiv Diema.<ref name = "Karnow 1997 339">{{Harvnb|Karnow|1997|p=339}}: "U mjestu imena Hoa Phu, na primjer, strateški program zaselaka koji je prethodnog ljeta stvoren sada je izgledao kao da ga je pogodio uragan. Razgovarajući putem prevoditelja, lokalni čuvar mi je objasnio da je šačica agenata Vietkonga ušla jedne noći u zaselak i rekla seljacima da ga unište te da se vrate u svoja rodna sela. Seljaci su poslušali naredbe bez pitanja."</ref> Johnson je obrnuo Kennedyjevu politiku distanciranja od Vijetnama pa je umjesto povlačenja 1000 vojnih snaga do kraja 1963. godine (Kennedyjeva rezolucija od [[11. listopada]])<ref>[http://www.jfklancer.com/NSAM263.html National Security Action Memorandum NSAM 263 &nbsp; (11. listopada 1963.)].</ref> dana [[26. studenog]] donio svoju rezoluciju<ref>[http://www.jfklancer.com/NSAM273.html NSAM 273 &nbsp; (26. studenog 1963.)].</ref><ref>{{Citiranje weba|title=NSAM 273: South Vietnam|url=http://www.lbjlib.utexas.edu/johnson/archives.hom/NSAMs/nsam273.asp|accessdate=23. lipnja 2011.}}</ref> kojom je proširio ratno djelovanje.

Vojno revolucionarno vijeće koje se sastalo umjesto snažnih vođa Južnog Vijetnama sastojalo se od 12 članova čiji je voditelj bio general Duong Van Minh kojeg je novinar Stanley Karnow kasnije opisao kao "oličenje letargije".<ref name = "Karnow 1997 340">{{Harvnb|Karnow|1997|p=340}}.</ref> Američki ambasador u Južnom Vijetnamu Lodge, frustriran završetkom godine, poslao je telegram u vezi Minha: "Hoće li on biti dovoljno jak da preuzme stvar u svoje ruke?" Već u [[Siječanj|siječnju]] [[1964.]] godine general Nguyễn Khánh svrgnuo je režim generala Minha.<ref name = "Karnow 1997 341">{{Harvnb|Karnow|1997|p=341}}.</ref> U kratkom vremenu dogodilo se još nekoliko što uspješnih, što neuspješnih pučeva koji su doprinosili vojnoj nestabilnosti države.
[[File:Vietconginterrogation.jpg|thumb|upright|Navodni aktivist [[Viet Cong|Vietkonga]] na ispitivanju, zarobljen tijekom napada na američku bazu blizu granice s [[Kambodža|Kambodžom]].]] 
Dana [[2. kolovoza]] [[1964.]] godine američki vojni [[razarač]] ''USS Maddox'' je, tijekom obavještajne misije uzduž obale [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]], navodno zapucao i oštetio nekoliko torpedo brodova koji su se nalazili na misiji uhođenja u Tonkinškom zaljevu.<ref name = "Kolko 1985 124">{{Harvnb|Kolko|1985|p=124}}.</ref> Dva dana kasnije prijavljen je drugi napad u istom području, ali ovaj put na američke razarače ''USS Turner Joy'' i ''USS Maddox''. Okolnosti napada bile su mutne. Lyndon Johnson rekao je državnom podtajniku Georgeu Ballu da su "ti mornari možda pucali na leteće ribe."<ref>{{Harvnb|Kutler|1996|p=249}}.</ref>

Navodni drugi napad na američku mornaricu doveo je do osvetničkog zračnog napada, pa je [[Kongres SAD-a|američki Kongres]] odobrio rezoluciju Tonkinškog zaljeva dana [[7. kolovoza]] 1964. godine<ref>{{Harvnb|Moïse|1996|p=78}}.</ref> koju je potpisao Johnson, a koja mu je dala ovlast da može krenuti s vojnim operacijama duž [[Jugoistočna Azija|jugoistočne Azije]] bez prethodne [[Objava rata|objave rata]].<ref name="Hp91">{{harvnb|Healy|2009|p=91}}.</ref> Premda su članovi Kongresa u to vrijeme nijekali da se radi o službenoj objavi rata, Tonkinška rezolucija dala je Predsjedniku jednostranu moć kretanja u rat, ako bi on to smatrao neophodnim.<ref name="Hp91"/> Istoga mjeseca, Johnson je izjavio da on "...ne šalje američke dečke da vode rat za koji smatram da ga trebaju voditi dečki iz Azije kojima je zadatak očuvati vlastitu zemlju."<ref name = "Palmer 1978 882">{{Harvnb|Palmer|1978|p=882}}.</ref>

Otvoreni dosjei [[National Security Agency|Nacionalne agencije za sigurnost]] iz [[2005.]] godine, međutim, otkrili su da nije bilo nikakvog napada [[4. kolovoza]].<ref name = "NYT 2005.10.31">{{cite news|author=Scott Shane|date=31. listopada 2005.|title = Vietnam Study, Casting Doubts, Remains Secret|url=http://www.nytimes.com/2005/10/31/politics/31war.html|work=[[The New York Times]]|accessdate=13. rujna 2013.}}</ref> Već ranije je cijeli događaj doveden u pitanje. Louise Gerdes je napisala: "Incident u Tonkinškom zaljevu je često citirani primjer načina na koji je Johnson obmanjivao američki narod kako bi od njih dobio potporu za vanjsku politiku Vijetnama."<ref>Gerdes (ed.) ''Examining Issues Through Political Cartoons: The Vietnam War'' str. 25.</ref> Ipak, George C. Herring ističe da McNamara i [[Pentagon]] "nisu svjesno lagali o navodnim napadima, već da su očigledno bili raspoloženi za odmazdu te da su djelovali na temelju dostupnih 'dokaza' koji su ukazivali na ono u što su oni u tom trenutku željeli vjerovati da se dogodilo."<ref name = "Herring 2001 121">{{Harvnb|Herring|2001|p=121}}.</ref>

Početkom [[1959.]] godine snage [[Vietkong]]a imale su 5 tisuća ljudi, a do kraja [[1964.]] godine taj broj narastao je na gotovo 100 tisuća vojnika... Samo između [[1961.]] i 1964. godine vojna snaga podigla se s oko 850 tisuća na gotovo milijun ljudi.<ref name = "Demma 1989">{{Harvnb|Demma|1989}}.</ref> Brojke poslanih američkih vojnika u istom periodu su bile potpuno drugačije; s početnih 2 tisuće 1961. godine broj se naglo podigao na 16 i pol tisuća 1964. godine.<ref name="USvietAnalysis">The United States in Vietnam: An analysis in depth of the history of America's involvement in Vietnam by George McTurnan Kahin and John W. Lewis, Delta Books, 1967.</ref> Početkom [[1965.]] godine, Vietkong je uništio otprilike 7559 vijetnamskih zaselaka.<ref name="Reader's Digest"/>

Vijeće za nacionalnu sigurnost predložilo je [[bombardiranje]] Sjevernog Vijetnama u tri čina. Dana [[2. ožujka]] 1965. godine, nakon napada na američke barake u kojima su bili stacionirani [[Američki marinci|Marinci]] u Pleikuu<ref name="DennisSimon">{{Citiranje weba|last =Simon |first =Dennis M. |title =The War in Vietnam,1965. – 1968. |date = kolovoz 2002.|url =http://faculty.smu.edu/dsimon/Change-Viet2.html |accessdate =7. svibnja 2009.}}</ref> započele su operacije ''Flaming Dart'', ''Rolling Thunder'' i ''Arc Light''.<ref>Nalty 1998., str. 97., 261.</ref> Namjera navedenih bombaških kampanja kojima se prijetilo uništiti zračnu obranu Sjevernog Vijetnama i njegovu industrijsku infrastrukturu, a koje će u konačnici trajati pune tri godine, bila je prisiliti snage Sjevernog Vijetnama da prestanu davati svoju podršku Vietkongu. Bombardiranje je također služilo i u svrhu podizanja morala trupa Južnog Vijetnama.<ref name = "Tilford 89">Earl L. Tilford, ''Setup: What the Air Force did in Vietnam and Why''. Maxwell Air Force Base AL: Air University Press, 1991., str. 89.</ref> U razdoblju između [[Ožujak|ožujka]] 1965. i [[Studeni|studenog]] [[1968.]] godine, samo operacija ''Rolling Thunder'' potapala je sjeverni dio države s milijunima projektila, raketa i bombi.<ref name = "Karnow 1997 468">{{Harvnb|Karnow|1997|p=468}}.</ref>

Sjeverni Vijetnam nije bilo jedino područje bombardiranja. Tijekom navedenog razdoblja provedene su i druge operacije na drugim područjima, poput operacija ''Commando Hunt'' čiji su cilj bili drugi dijelovi Vietkonga i infrastrukture vojske Sjevernog Vijetnama. Ta područja uključivala su [[Ho Ši Minov put]] koji je prolazio kroz [[Laos]] i [[Kambodža|Kambodžu]]. Međutim, cilj sprečavanja Sjevernog Vijetnama i Vietkonga nikada nije postignut. Jedan zapovjednik je napisao "da se ovdje radi o političkom ratu za koji je potrebno diskriminirati ubojstva. Najbolje oružje... bio bi nož... Najgore oružje je zrakoplov."<ref name = "Courtwright 2005 210">{{Harvnb|Courtwright|2005|p=210}}.</ref> Tadašnji Predsjednik združnog stožera američkog ratnog zrakoplovstva Curtis LeMay, međutim, dugo vremena zagovarao je nanošenje poražavajućeg udara Vijetnamu bombardiranjem te napisao da bi "[[Komunisti|Komuniste]] trebalo bombardirati sve dok ih ne vratimo u [[Kameno doba]]."<ref>[http://www.giga-usa.com/quotes/authors/curtis_e_lemay_a001.htm Gen. Curtis E LeMay].</ref>

=== Eskalacija sukoba ===
[[File:1965-02-08 Showdown in Vietnam.ogv|thumb|Vijesti u filmu o napadu na američku zračnu bazu te američki odgovor na napad iz [[1965.]] godine.]]
[[File:Vietnamese villagers suspected of being communists by the US Army - 1966.jpg|thumb|upright|Seljaci za koje se sumnja da su pripadnici [[Viet Cong|Vietkonga]] nalaze se u zarobljeništvu američke vojske 1966. godine.]]
Nakon nekoliko uzastopnih napada odlučeno je da baze američkog ratnog zrakoplovstva trebaju veću zaštitu budući se činilo da im vojska [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] sama ne može pružiti sigurnost. Dana [[8. ožujka]] [[1965.]] godine u Južni Vijetnam poslano je tri tisuća [[Američki marinci|Američkih marinaca]]. Ovo je ujedno označilo početak američkog ratovanja u [[Vijetnam]]u. U to vrijeme američko javno mnijenje većinski je bilo za slanje trupa u [[Jugoistočna Azija|jugoistočnu Aziju]].

U izjavi sličnoj onoj koju je dao [[Francuzi]]ma gotovo dva [[Desetljeće|desetljeća]] ranije, [[Ho Ši Min]] je upozorio da ako "[[Amerikanci]] žele ratovati narednih dvadeset godina, tada ćemo ratovati narednih dvadeset godina. Ako žele mir, sklopit ćemo mir i pozvati ih na poslijepodnevni čaj".<ref>{{Harvnb|Young|1991|p=172}}.</ref> Prema očitovanju prvog zamjenika ministra vanjskih poslova Trana Quanga Coa, primarni cilj rata bio je ujediniti Vijetnam i osigurati njegovu nezavisnost. Drugi su smatrali da politika [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] nije bila srušiti ostale [[Antikomunizam|nekomunističke]] vlade jugoistočne Azije.<ref name = "McNamara 1999 48">{{Harvnb|McNamara|1999|p=48}}.</ref> Međutim, izvještaji iz [[Pentagon]]a upozoravali su na "opasan period vijetnamskog širenja... [[Laos]] i [[Kambodža]] bile su lake mete takvog Vijetnama... [[Tajland]], [[Malezija]], [[Singapur]] pa čak i [[Indonezija]] mogli bi biti sljedeći."<ref>The Pentagon Papers (Beacon Press, 1971.), vol. 1, str. 52.</ref>

Početni zadatak Marinaca bio je striktno obrambeni. U [[Ožujak|ožujku]] 1965. godine poslano je 3,500 marinaca, a ta brojka je samo do [[Prosinac|prosinca]] iste godine narasla na čak 200 tisuća.<ref name = "McNamara 1999 349_351">{{Harvnb|McNamara|1999|pp=349–51}}.</ref> Američka vojska dugi niz godina obučavala se isključivo za ofenzivno ratovanje. Bez obzira na politiku, zbog svog vojničkog obrazovanja američki zapovjednici nisu bili prikladni za vođenje obrambenih misija.<ref name = "McNamara 1999 349_351"/> U prosincu [[1964.]] godine snage Južnog Vijetnama teško su poražene u bitci kod Bình Giã.<ref name = "Moyar 2006 339">{{Harvnb|Moyar|2006|p=[http://books.google.com/?id=phJrZ87RwuAC&pg=PA339 339]}}</ref> Iako su ranije [[Komunizam|komunističke]] snage provodile [[Gerilsko ratovanje|gerilske taktike]], u ovoj bitci porazile su jake južnovijetnamske trupe konvencionalnim načinom ratovanja.<ref>{{Harvnb|McNeill|1993|p=58}}.</ref> Kasnije je vojska Južnog Vijetnama ponovno poražena u [[Lipanj|lipnju]] 1965. godine u bitci kod Đồng Xoàija.<ref>{{Harvnb|McNeill|1993|p=94}}.</ref>
[[File:Checking house during patrol.jpg|right|thumb|Američki vojnici u selu traže pripadnike [[Viet Cong|Vietconga]].]]
Dezerterstvo se pojačavalo, a moral vojnika je opadao. General [[William Westmoreland]] izvijestio je američkog admirala Granta Sharpa Jr-a. da je situacija kritična.<ref name = "McNamara 1999 349_351"/> Izjavio je: "Uvjeren sam da američke trupe sa svojom energijom, mobilnošću i borbenom moći mogu uspješno preuzeti bitku protiv [[Vietkong]]a".<ref>U.S. Department of Defense, ''U.S.-Vietnam Relations'' vol. 4, str. 7.</ref> Uz ovaj prijedlog, Westmoreland je zagovarao još agresivnije slanje američkih trupa te stavljanje vojske Južnog Vijetnama "sa strane" kako bi Amerikanci preuzeli stvar u svoje ruke. Ignorirajući vojsku Južnog Vijetnama, američka involviranost u sukob postala je puno jača.<ref name = "McNamara 1999 353">{{Harvnb|McNamara|1999|p=353}}.</ref> Westmoreland je zamislio plan dobivanja rata u tri faze:

*Prva faza - predanost američkih snaga (i ostalih snaga slobodnog svijeta) radi zaustavljanja gubitničkog trenda do kraja 1965. godine.
*Druga faza - snažne ofenzivne akcije američkih trupa i njihovih saveznika kako bi se uništila [[gerila]] i druge organizirane neprijateljske snage. Ova faza završila bi nakon što bi neprijatelj postao istrošen, stavljen u obrambenu poziciju i izbačen iz velikih naseljenih područja.
*Treća faza - za slučaj neprijateljske ustrajnosti, uslijedio bi period od dvanaest do osamnaest mjeseci nakon druge faze kako bi se konačno uništile sve neprijateljske snage u ostalim manje naseljenim područjima.<ref>U.S. Department of Defense, ''U.S.-Vietnam Relations'' vol. 5, str. 8. – 9.</ref>

[[Lyndon B. Johnson|Predsjednik Johnson]] je navedeni plan odobrio, a njegovo odobravanje značilo je veliko odstupanje od inzistiranja prijašnje administracije da je vlada Južnog Vijetnama sama odgovorna za poražavanje gerile. Westmoreland je predvidio pobjedu do kraja [[1967.]] godine.<ref>U.S. Department of Defense, ''U.S.-Vietnam Relations'' vol. 4, str. 117. – 119. i vol. 5, str. 8. – 12.</ref> Johnson, međutim, o navedenoj promjeni u strategiji ratovanja nije obavijestio medije već je umjesto toga naglašavao kontinuitet.<ref>''Public Papers of the Presidents, 1965.'' Washington, D.C. Government Printing Office, 1966., vol. 2, str. 794. – 799.</ref>
[[File:Glassboro-meeting1967.jpg|thumb|right|Sovjetski premijer Alexei Kosygin s američkim predsjednikom [[Lyndon B. Johnson|Lyndonom B. Johnsononm]] na konferenciji u Glassborou tijekom koje su razgovarali o mogućnosti postizanja [[Mirovni sporazum|mirovnog sporazuma]].]]
Uskoro su američki vojnici krenuli na odrađivanje jednogodišnjih tura u Vijetnamu bez pretjerano iskusnog vodstva. Jedan promatrač je napisao: "Nismo bili u Vijetnamu 10 godina, već tijekom jedne godine 10 puta."<ref name = "Courtwright 2005 210"/> Kao rezultat vremenskog trajanja vojnog roka, programi obučavanja vojnika bili su skraćeni.
[[File:HoCMT.png|thumb|left|[[Ho Ši Minov put]] koji prolazi kroz [[Laos]], [[1967.]] godine.]]
Washington je počeo ohrabrivati svoje saveznike da i oni pošalju trupe pa su [[Australija]], [[Novi Zeland]], [[Južna Koreja]], [[Tajland]] i [[Filipini]]<ref name = "Karnow 1997 556">{{Harvnb|Karnow|1997|p=556}}.</ref> to i učinili. Međutim, veliki [[NATO]] saveznici [[Kanada]] i [[Velika Britanija]] odbili su zahtjev iz Washingtona za slanjem svojih trupa u Vijetnam.<ref>Peter Church. ed. ''A Short History of South-East Asia.'' Singapore, John Wiley & Sons, 2006., str. 193.</ref> Amerikanci i njihovi saveznici uskoro su započeli s nizom kompleksnih vojnih operacija poput operacija ''Masher'', ''Attleboro'', ''Cedar Falls'' i ''Junction City''. Međutim, komunistički pobunjenici ostali su jaki i demonstrirali su veliku taktičku fleksibilnost.

U međuvremenu se dolaskom na čelo države premijera Nguyena Caoa Kyja politička situacija u Južnom Vijetnamu počela stabilizirati. S njim je na čelo došao i šef države general Nguyễn Văn Thiệu. Njihovim dolaskom završila je serija pučeva koji su se znali događati i po par puta godišnje. Godine 1967. Thieu je postao predsjednik, a Ky njegov zamjenik nakon namještenih izbora. Premda su nominalno bili građanska vlada, Ky je trebao održati moć koristeći vojsku. Ipak, Theiu ga je nadmudrio tako što je vojničke činove davao generalima iz svoje frakcije. Thieu je također bio osumnjičen za ubojstva Kyjevih lojalista, premda je tvrdio da se radilo o vojnim nesrećama. Nepovjerljivi i neodlučni Thieu je ostao predsjednik sve do [[1975.]] godine, nakon što je pobijedio na izborima [[1971.]] godine na kojima je bio jedini kandidat.<ref name = "Karnow 1997 706">{{Harvnb|Karnow|1997|p=706}}.</ref>

Johnsonova administracija se prema vlastitim medijima koristila "politikom minimalne iskrenosti".<ref name = "Karnow 1997 18">{{Harvnb|Karnow|1997|p=18}}.</ref> Državni službenici koji su obavještavali medije o vojnim operacijama uglavnom su davali priče koje su naglasak stavljale na progres samog rata. Tijekom vremena, upravo je ova politika snažno utjecala na promjenu mišljenja javnosti o samom ratu. Postepeno su se vijesti o ratu u medijima i vijesti koje su dolazile iz Pentagona u mnogome počele razlikovati, a sve to počelo je stvarati rupu u kredibilitetu američke javnosti prema vlastitoj vladi.<ref name = "Karnow 1997 18"/>
[[File:Sgt. Ronald H. Payne Tunnel Rat Vietnam War 1967.jpg|thumb|left|Američki vojnik priprema se ući u tunel [[Viet Cong|Vietkonga]].]]
=== Ofanziva Tet ===
Krajem [[1967.]] godine [[Komunisti|komunističke snage]] namamile su američke u zaleđe sela Đắk Tô u bitku za Khe Sanh, mjesto na kojem su se [[SAD]] željele boriti zbog toga što su tamo mogle u potpunosti upotrijebiti svoju borbenu moć ne bojeći se za eventualne civilne žrtve. Međutim, dana [[31. siječnja]] [[1968.]] godine vojske [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] i [[Vietkong]]a prekršile su primirje koje je tradicionalno bilo povezano s blagdanom Tet (vijetnamskom [[Nova godina|Novom godinom]]) i krenule u najveću bitku Vijetnamskog rata, tzv. [[Ofanziva Tet|Ofanzivu Tet]] u nadi da će njome izazvati narodni ustanak.<ref name="robertankony.com">{{Citiranje weba|url=http://www.robertankony.com/ |title=Robert C. Ankony, '&#39;Lurps: A Ranger's Diary of Tet, Khe Sanh, A Shau, and Quang Tri'&#39;, revised ed., Rowman & Littlefield Publishing Group, Landham, MD (2009.) |publisher=Robertankony.com |accessdate=24. veljače 2014.}}</ref> Preko 85 tisuća trupa napalo je preko 100 gradova uključujući napade na sjedište generala [[William Westmoreland|Williama Westmorelanda]] i američku ambasadu u [[Sajgon]]u.<ref name = "McNamara 1999 363_365">{{Harvnb|McNamara|1999|pp=363–5}}.</ref>
[[File:U.S. Marines in Operation Allen Brook (Vietnam War) 001.jpg|thumb|right|[[Američki marinci]] tijekom operacije ''Allen Brook'' [[1968.]] godine.]]
Premda su američke snage i snage [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] u početku bile šokirane razmjerom urbane ofanzive, vrlo brzo su uzvratile i desetkovale redove Vietkonga. U bivšem glavnom gradu Hueu, zajedničke trupe Vietkonga i vojske Sjevernog Vijetnama zauzele su imperijalističku tvrđavu i većinu grada te [[masakr]]irali preko 3 tisuće nenaoružanih tamošnjih civila. Kasnije u tzv. bitci kod Huea, američke snage koristile su masivnu borbenu moć i ostavile 80 posto grada u potpunim ruševinama.<ref>{{Harvnb|Kolko|1985|pp=308–9}}.</ref> Niže na jugu, u gradu Quảng Trị, članovi američke vojske ubili su preko 600 pripadnika vojske Sjevernog Vijetnama i Vietconga u i oko grada. Za to vrijeme u Sajgonu tisuću pripadnika Vietkonga tri tjedna je odolijevalo napadima američke i južno-vijetnamske vojske od 11 tisuća vojnika.

Međutim, Ofanziva Tet imala je drugu posljedicu koja u početku nije bila razmatrana. General Westmoreland postao je javno lice Vijetnamskog rata u SAD-u. Tri puta se nalazio na naslovnici časopisa ''Time'', a [[1965.]] godine proglašen je "Osobom godine" (eng. ''Man of the Year'').<ref name="Time">"The Guardians at the Gate", ''Time'' 7. siječnja 1966., vol. 87, br.1.</ref> Časopis ''Time'' ga je opisao kao "snažnu personifikaciju američkog vojnika... koji je pisao povijest, smišljao planove bitaka i ulio... svojim podređenima vlastitu ideologiju u vezi američke pomoći i odgovornosti".<ref name="Time"/> Šest tjedana nakon početka Ofanzive Tet "podrška javnosti u vezi njegovog ratnog učinka pala je s 48 na 36 posto i, što je još dramatičnije, podrška njegovom načinu ratovanja pala je s 40 na 26 posto".<ref>Stanley Karnow, Vietnam: A History (New York: Penguin, 1986), p. 546</ref>

Još u [[Studeni|studenom]] 1967. godine Westmoreland je javnim nastupima pokušao poboljšati klonulu javnu podršku [[Lyndon B. Johnson|Johnsonovoj administraciji]].<ref name="Witz">Witz ''The Tet Offensive: Intelligence Failure in War'' str. 1. – 2.</ref> Tako je u govoru pred nacionalnom novinarskim klubom rekao da je postignuta točka rata "u kojoj se kraj nazire".<ref>Larry Berman. ''Lyndon Johnson's War.'' New York, W.W. Norton, 1991., str. 116.</ref> Upravo zbog toga javnost je bila još više šokirana i zbunjena kada je te njegove izjave Ofanziva Tet u potpunosti opovrgnula. Zahvaljujući upravo toj ofanzivi, američki mediji i javnost koji su do tada u većini slučajeva podržavali američke napore u [[Vijetnam]]u sada su se okrenuli protiv Johnsonove administracije, jer se stvorila rupa u kredibilitetu prema vlastitoj vladi.

Premda je Ofanziva Tet u smislu žrtava i kontrole teritorija označila veliku pobjedu savezničkih trupa, u smislu strateških posljedica značila je čisti poraz: postala je prekretnica američkog uplitanja u Vijetnamski rat zbog toga što je imala duboki utjecaj na (ne)podržavanje sukoba u samom SAD-u.<ref name="robertankony.com"/> Unatoč vojnom porazu komunističkih snaga, Ofanziva Tet postala je njihova politička pobjeda i označila je kraj ere predsjednika Lyndona B. Johnsona koji je - zbog toga što mu je podrška javnosti pala s 48 na 36 posto - odlučio ne izaći na sljedeće predsjedničke izbore.<ref name="Witz"/> James Witz je napisao: "Ofanziva Tet je bila kontradiktorna izjavama Johnsonove administracije i vojske o progresu rata".<ref name="Witz"/> Ofanziva je također označila i obavještajni neuspjeh na razini [[Pearl Harbor]]a.<ref name = "Karnow 1997 556" /><ref>Harold P. Ford. ''CIA and the Vietnam Policymakers'' str. 104. – 123.</ref> Novinar Peter Arnett, međutim, citirao je službenika kojeg nije htio identificirati<ref>{{Citiranje knjige|last=Keyes|first=Ralph|title=The Quote Verifier: Who Said What, Where, and When|year=2006|publisher=St. Martin's Griffin|isbn=978-0-312-34004-9}}</ref>, a koji je za selo Ben Tre<ref>[http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=FB0D1FFA3F541B7B93CAA91789D85F4C8685F9 Survivors Hunt Dead of Bentre, Turned to Rubble in Allied Raids] nytimes.com.</ref> izjavio: "Bilo je potrebno uništiti to selo kako bi ga se spasilo."<ref>[http://www.jewishworldreview.com/cols/charen040103.asp "Peter Arnett: Whose Man in Baghdad?"], [[Mona Charen]], ''Jewish World Review'', 1. travnja 2003.</ref>
[[File:Deadvietcong2.jpg|thumb|right|Pripadnici [[Viet Cong|Vietkonga]] i vojske [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] koje su ubili vojnici američkih zračnih snaga u napadu na zračnu bazu Tan Son Nhut tijekom [[Ofanziva Tet|Ofanzive Tet]].]]
Walter Conkite je u svom editorijalu rekao: "Reći da smo danas bliže pobjedi je, sukladno dokazima, vjerovati optimistima koji su griješili u prošlosti. Predložiti da smo na rubu poraza je odlazak u neopravdani pesimizam. Međutim, reći da se nalazimo u pat poziciji čini se kao jedini realističan, iako ne i zadovoljavajući, zaključak".<ref name="Moore">{{cite news
   |last=Moore 
   |first=Frazier 
   |title=Cronkite, who defined the role of anchor, dies at 92 
   |agency=Associated Press 
   |publisher=News Observer 
   |date=18. srpnja 2009.
   |url=http://www.newsobserver.com/2009/07/18/73490/cronkite-who-defined-the-role.html
   |accessdate=31. listopada 2013. }}</ref><ref>{{Harvnb|Oberdorfer|2001|p=251}}.</ref> Nakon Cronkiteovog javljanja na [[Televizija|televiziji]], predsjednik Johnson je navodno rekao: "Ako sam izgubio Cronkitea, izgubio sam srednju Ameriku".<ref name="Philly">{{Citiranje weba
|title=Walter Cronkite dies|publisher=Philadelphia Inquirer
|date=17. srpnja 2009.
|url=http://articles.philly.com/2009-07-17/news/24985744_1_walter-cronkite-united-press-wire-service-marlene-adler
|accessdate=18.srpnja 2009.
|first=Lee|last=Winfrey|first2=Michael D.|last2=Schaffer}}</ref><ref>{{cite news|title=Broadcast News|url=http://www.nytimes.com/books/97/01/26/reviews/970126.26wickert.html|publisher=New York Times|author=Wicker, Tom|date=26. siječnja 1997.|accessdate=1. svibnja 2009.}}</ref>

Westmoreland je postao načelnik glavnog vojnog stožera u [[Ožujak|ožujku]] 1968. godine nakon što je svaki otpor bio ugašen. Tehnički se radilo o promociji, ali je njegova pozicija postala neodrživa zbog navedene ofanzive te zbog činjenice što je u medije procurio njegov zahtjev za slanje dodatnih 200 tisuća vojnika. Westmorelanda je naslijedio njegov zamjenik [[Creighton Abrams]], zapovjednik manje sklon istupima u medijima.<ref>Sorely 1999., str. 11. – 16.</ref>

Dana [[10. svibnja]] [[1968.]] godine, unatoč malim očekivanjima, započeli su mirovni pregovori između SAD-a i Sjevernog Vijetnama u [[Pariz]]u. Pregovori su se odugovlačili pet mjeseci, sve dok Johnson nije dao naredbu za prestanak [[Bombardiranje|bombardiranja]] Sjevernog Vijetnama.

Povjesničar Robert Dallek je napisao: "Johnsonova eskalacija sukoba u Vijetnamu podijelila je [[Amerikanci|Amerikance]] u dva ratna stožera... koštala 30 tisuća američkih života do trenutka dok on nije izašao iz predsjedničkog ureda i praktički uništila njegovo predsjedništvo...".<ref>Gerdes (ed.) ''Examining Issues Through Political Cartoons: The Vietnam War'' str. 27.</ref> Njegovo odbijanje slanja dodatnih trupa u Vijetnam viđeno je kao priznanje da je rat izgubljen.<ref name="Command Magazine Issue 18, page 15">Command Magazine Issue 18, str. 15.</ref> S druge strane gledišta, može se reći da je odbijanje slanja trupa bio i taktički potez kojim se htjelo reći da se rat nije mogao dobiti dodatnom eskalacijom, barem ne po cijenu koja bi bila prihvatljiva američkom narodu.<ref name="Command Magazine Issue 18, page 15"/> Ministar obrane Robert McNamara je rekao: "Opasna iluzija američke pobjede u tom trenutku bila je mrtva."<ref name = "McNamara 1999 366_367">{{Harvnb|McNamara|1999|pp=366–7}}.</ref>

Rat u Vijetnamu bilo je glavno političko pitanje tijekom predsjedničkih izbora 1968. godine. Te izbore dobio je [[Republikanska stranka (SAD)|republikanski kandidat]] [[Richard Nixon]].

== Razdoblje predsjednika Nixona (1969. – 1972.) ==
=== Vijetnamizacija ===
Veliki gubitci komunističkih trupa tijekom [[Ofanziva Tet|Ofanzive Tet]] omogućile su [[Predsjednik SAD-a|američkom predsjedniku]] [[Richard Nixon|Richardu Nixonu]] da započne s povlačenjem američkih snaga iz [[Vijetnam]]a. Njegov plan, nazvan [[Nixonova doktrina]], uključivao je obučavanje vojske [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] kako bi oni samostalno mogli obraniti svoju državu. Takva politika uskoro je postala poznata pod drugim imenom - ''Vijetnamizacija''. Vijetnamizacija je imala mnogo sličnosti s politikom [[John F. Kennedy|Kennedyjeve administracije]] uz jednu bitnu iznimku: dok je Kennedy inzistirao da se vojska Južnog Vijetnama bori sama, Nixon je pokušao limitirati opseg konflikta.

Nixon je izjavio: "Večeras najavljujem planove za povlačenje dodatnih 150 tisuća američkih trupa čiji povratak se očekuje do proljeća sljedeće godine. Na taj način smanjit ćemo naše prisustvo u Vijetnamu za sveukupno 265,500 vojnika - puno ispod broja vojnika koji je postojao kada smo prije 15 mjeseci preuzeli predsjedništvo." Dana [[10. listopada]] [[1969.]] godine Nixon je naredio zrakoplovnoj eskadrili [[B-52 Stratofortress|B-52]] naoružanoj [[Nuklearno oružje|nuklearnim oružjem]] da odlete do sovjetske granice, a sve u cilju kako bi - koristeći se svojom tzv. ''teorijom luđaka'' (eng. ''Madman Theory'') - uvjerio [[Sovjetski Savez]] da je sposoban učiniti sve što je potrebno ne bi li okončao rat u Vijetnamu.

Nixon je također tražio pregovore. Glavni zapovjednik oružanih snaga na bojišnici [[Creighton Abrams]] zbog toga je radio na malim vojnim operacijama, usmjerenim prema komunističkoj logistici te na bolji način koristio vlastitu borbenu moć i bolje surađivao s vojskom Južnog Vijetnama. Nixon je također započeo s tzv. [[detant]]om sa Sovjetskim Savezom te [[Kina|Kinom]]. Takav način vođenja politike pomogao je smanjenju globalnih tenzija te smanjenju prijetnji upotrebe nuklearnih oružja obiju supersila. Međutim, Nixon je bio razočaran što Sovjetski Savez i Kina nastavljaju s opskrbljavanjem vojske [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]]. U [[Rujan|rujnu]] 1969. godine [[Ho Ši Min]] je [[smrt|umro]] u 79. godini života.

Cijelo to vrijeme antiratni pokret u [[SAD|SAD-u]] dobiva na sve jačoj snazi. Nixon je pokušao utjecati na američku "tihu većinu" za koju je mislio da i dalje podržava rat bez da to izjavljuje u javnosti. Međutim, nakon medijskog otkrića masakra u Mai Laiju tijekom kojeg je američki vod silovao i ubio nedužne civile, te nakon incidenta s osmoricom vojnika iz specijalnih postrojbi koji su uhićeni zbog ubojstva navodnog dvostrukog agenta, izbili su novi nacionalni i međunarodni protesti protiv rata. Početkom [[1970.]] godine američke vojne trupe počele su se povlačiti iz pograničnih područja gdje se odvijalo najviše bitaka te su stacionirane na obali i u unutrašnjosti, a sve to uzrokovalo je pad u broju žrtava te godine u odnosu na 1969. godinu za više od 50 posto.

=== Kambodža i Laos ===
Još od [[1955.]] godine princ [[Norodom Sihanouk]] proglasio je [[Kambodža|Kambodžu]] neutralnom, ali su [[Komunisti]] koristili njezino tlo kao bazu pa je Sihanouk tolerirao njihovu prisutnost zbog toga što nije želio biti uvučen u širi sukob u regiji. Međutim, pod pritiskom [[Washington]]a ovu politiku promijenio je [[1969.]] godine pa vijetnamski komunisti više nisu bili dobrodošli. Predsjednik [[Richard Nixon|Nixon]] iskoristio je tu priliku za masivnu bombašku kampanju naziva ''Operacija Menu'' usmjerenu protiv komunističkih utočišta uzduž kambodžanske i vijetnamske granice. Samo je pet visoko odlikovanih dužnosnika znalo za navedenu operaciju.

Godine [[1970.]] princa Sihanouka svrgnuo je proamerički premijer Lon Nol. Na zahtjev zamjenika vođe [[Crveni Kmeri|Crvenih Kmera]] Nuona Chee [[Sjeverni Vijetnam]] napao je Kambodžu 1970. godine. [[SAD]] i vojska [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] nakon toga ušli su u Kambodžu kako bi napali vojsku Sjevernog Vijetnama i [[Vietkong]] te pokušali zaustaviti komunističko okruženje u glavnom gradu [[Phnom Penh]]u. Ovaj upad označio je početak antiratnih protesta diljem SAD-a zbog toga što je Nixon ranije obećao smanjenje američke angažiranosti u sukobu. Pripadnici nacionalne garde ubili su četvero studenata tijekom protesta u državi [[Ohio]] na [[Sveučilište|sveučilištu]] Kent State što je uzrokovalo daljnju javnu srdžbu u SAD-u. Budući da Nixonova administracija nije reagirala na navedeni incident onako kako je javnost to očekivala, antiratni pokret uzeo je sve više maha. Za to vrijeme, američke zračne snage nastavile su sa žestokim bombardiranjem Kambodže kao podrška tamošnjoj vladi, a sve kao dio operacije naziva ''Freedom Deal''.

Godine [[1971.]] [[New York Times]] domogao se izvještaja iz Pentagona (tzv. ''Pentagon Papers''). Tajni dokumenti otkrili su kompletnu povijest američke upletenosti u sukob u [[Vijetnam]]u, a sve uz odobrenje [[Ministarstvo obrane Sjedinjenih Američkih Država|Ministarstva obrane]] čime se došlo do zaključka da je američka javnost godinama bila izložena zabludi. [[Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država|Vrhovni sud SAD-a]] presudio je da je objava tajnih dokumenata bila legalna.

U [[veljača|veljači]] 1971. godine vojska Južnog Vijetnama krenula je u operaciju ''Lam Son 719'' čiji je cilj bilo presijecanje [[Ho Ši Minov put|Ho Ši Minovog puta]] u [[Laos]]u. U prividno neutralnom Laosu dugo je trajao građanski rat u kojem su se sukobili pripadnici [[Lao narod]]a koje su podupirale SAD i [[Pathet Lao]] sa svojim saveznicima iz Sjevernog Vijetnama. Nakon što su naišli na otpor tijekom operacije, snage Južnog Vijetnama povukle su se u konfuziji. Počeli su bježati preko polja koja su bila prekrivena njihovim vlastitim mrtvim vojnicima. Kada su potrošili rezerve goriva, vojnici su napustili svoja vozila i pokušali se ukrcati na američke [[helikopter]]e koji su poslani kako bi pokupili ranjene. Mnogo vojnika Južnog Vijetnama vješalo se za skije helikoptera u očajničkom pokušaju da spase vlastite živote. Američke letjelice morale su uništiti ostavljenu vojnu opremu, uključujući i [[tenk]]ove, kako ista ne bi došla u neprijateljske ruke. Polovica trupa vojske Južnog Vijetnama je u navedenoj operaciji ubijena ili zarobljena. Sama operacija bila je totalni fijasko i označila je potpuni potop ''Vijetnamizacije''. Karnow je napisao: "Ovdje se radilo o zabludi monumentalne prirode. Vrhovne zapovjednike oružanih snaga Južnog Vijetnama obučavali su Amerikanci deset, pa čak i petnaest godina od kojih su mnogi otišli na obučavanje u Sjedinjene Države, ali na kraju se ispostavilo da nisu puno naučili."

Godine 1971. [[Australija]] i [[Novi Zeland]] povukli su svoje vojnike iz Vijetnama. Američke trupe dodatno su se smanjile na 196,700 vojnika uz rok od povlačenja još 45 tisuća vojnika do veljače [[1972.]] godine. Kako su se antiratni prosvjedi širili SAD-om, u vojnim redovima širila se razočaranost i loša disciplina uključujući konzumiranje [[Droga|droge]] i [[dezerter]]stvo.

''Vijetnamizacija'' je ponovno testirana 1972. godine za vrijeme tzv. ''Uskršnje ofanzive'' kada je vojska Sjevernog Vijetnama napala Južni Vijetnam. Vojska Sjevernog Vijetnama skupa s Vietkongom brzo je osvojila sjeverne provincije i u koordinaciji s ostalim snagama iz Kambodže prijetila prepoloviti zemlju na pola. Za to vrijeme povlačenje američkih trupa se nastavilo, ali američke zračne snage odradile su ''Operaciju Linebacker'' i bombaškim napadima uspjele zaustaviti ofanzivu. Međutim, u tom trenutku postalo je jasno da bez američke zračne potpore Južni Vijetnam nije mogao preživjeti. Posljednje američke trupe na tlu povučene su do kraja [[Ožujak|ožujka]] [[1973.]] godine; [[američka mornarica]] i zračne snage ostale su u Tonkinškom zaljevu kao i u [[Tajland]]u i [[Guam]]u.

=== Predsjednički izbori 1972. i mirovni pregovori u Parizu ===
Vijetnamski rat bio je glavna tema predsjedničkih izbora [[1972.]] godine. [[Richard Nixon|Nixonov]] suparnik [[George McGovern]] u svojoj je kampanji bio za povlačenje svih snaga iz [[Vijetnam]]a. Nixonov savjetnik za nacionalnu sigurnost, [[Henry Kissinger]], nastavio je s tajnim pregovorima s Le Ducom Thoom iz [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]]. U [[listopad]]u 1972. godine postigli su dogovor.

Međutim, predsjednik [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] Thieu zahtijevao je goleme izmjene [[Mirovni sporazum|mirovnog sporazuma]]. Kada su detalji sporazuma postali javni u Sjevernom Vijetnamu, Nixonova administracija smatrala je da Sjever želi osramotiti predsjednika. Pregovori su stali na mrtvoj točki, a [[Hanoi]] je tražio nove izmjene. Kako bi pokazao svoju potporu Južnom Vijetnamu i prisilio Hanoi da se vrati za pregovarački stol, Nixon je naredio novu ''Operaciju Linebacker II'' koja se sastojala od žestokog [[Bombardiranje|bombardiranja]] gradova Hanoi i Haiphong u razdoblju od [[18. prosinca|18.]] do [[29. prosinca]] [[1972.]] godine. U ofanzivi je uništen veliki dio preostale gospodarstvene i industrijalne moći Sjevernog Vijetnama. Paralelno s ovim napadima, Nixon je vršio pritisak na Thieua da pristane na uvjete dogovora, prijeteći da će prekršiti jednostrani mir i u potpunosti prestati davati toliko potrebnu američku pomoć.

Dana [[15. siječnja]] [[1973.]] godine Nixon je najavio prestanak ofanzivnih akcija protiv Sjevernog Vijetnama. Mirovni sporazum u Parizu o "završetku rata i ponovnom postizanju mira u Vijetnamu" potpisan je [[27. siječnja]] 1973. godine te je na taj način službeno okončana američka upletenost u Vijetnamski sukob. Prekid vatre obznanjen je i u Sjevernom i u Južnom Vijetnamu, a američki ratni zarobljenici pušteni su na slobodu. Dogovor je garantirao teritorijalni integritet Vijetnama (poput onoga koje je garantirala [[Ženevska konvencija]] iz [[1954.]] godine) te nacionalne izbore na sjeveru i jugu zemlje. Prema potpisanom mirovnom dogovoru, američke snage imale su period od šezdeset dana za potpuno povlačenje s teritorija Vijetnama. "Ovaj članak", ističe Peter Church "zapravo je jedini u cijelom pariškom mirovnom sporazumu koji je u potpunosti ispoštovan".

== Protivljenje američkom uplitanju u Vijetnamski rat (1962. – 1973.) ==
[[File:vietnamdem.jpg|left|thumb|Antiratne demonstracije [[1967.]] godine.]]
[[File:Vietnam War protest in Washington DC April 1971.jpg|thumb|Protesti protiv rata u Washingtonu dana [[24. travnja]] [[1971.]] godine.]]
Tijekom trajanja Vijetnamskog rata veliki dio američke populacije protivio se američkom uplitanju u sukob u [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]]. Javno mnijenje u vezi uplitanja u sukob snažno se okrenulo protiv [[rat]]a nakon [[1967.]] godine, a do [[1970.]] tek trećina Amerikanaca vjerovala je da [[SAD]] nisu pogriješile sa slanjem vlastitih trupa da se bore u [[Vijetnam]]u.<ref>Lunch, W. & Sperlich, P. (1979). The Western Political Quarterly. 32(1). str. 21. – 44.</ref>

Gotovo trećina američke populacije snažno se protivila ratu. Danas je moguće specificirati točno određene grupe koje su predvodile antiratni pokret i njihove razloge zbog čega su to radili. Mnogi mladi ljudi protestirali su zbog toga što su upravo oni bili ti koji su mogli biti unovačeni i otići u taj dio [[Jugoistočna Azija|jugoistočne Azije]], dok su ostali bili protiv rata zbog rasta popularnosti samog antiratnog pokreta u smislu tzv. [[Kontrakultura 60-ih|Kontrakulture 60-ih]] i općenite kulture konzumiranja [[Droga|droge]] u američkom društvu tog doba te slušanja glazbe koja je u to vrijeme bila na vrhuncu popularnosti.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.robertankony.com/publications/perspectives/ |title=Robert C. Ankony, "Perspectives," '&#39;Vietnam'&#39; magazine, Aug. 2002, 58–61 |publisher=Robertankony.com |date=27. listopada 2013. |accessdate=24. veljače 2014.}}</ref>

Neki zagovornici mirovnog pokreta tražili su jednostrano povlačenje američkih snaga iz Vijetnama. Jedan od glavnih razloga tog mišljenja bilo je to da bi povlačenje trupa pridonijelo stabilizaciji regije, a samim time bi se automatski smanjilo krvoproliće. Rano protivljenje američkom uplitanju u Vijetnamski sukob svoju je inspiraciju crpilo iz [[Ženevska konvencija|Ženevske konvencije]] [[1954.]] godine. Na američku potporu Diemovom režimu gledalo se kao na osujećivanje [[Demokracija|demokracije]] kakvom se Amerika inače ponosi. [[John F. Kennedy]], dok je još bio senator, protivio se američkom uplitanju u Vijetnam.<ref name="USvietAnalysis"/>

Protivljenje uplitanju u Vijetnamski sukob ujedinilo je grupe koje su se protivile američkom [[Antikomunizam|antikomunizmu]] i imperijalizmu.<ref>Louis B. Zimmer, ''The Vietnam War Debate''; str. 54. –55.; Hardcover: 430 pages; Publisher: Lexington Books (13. listopada 2011.); {{ISBN|0739137697}}.</ref> Ostali, poput Stephena Spira protivili su se ratu na temelju [[Teorija pravednog rata|Teorije pravednog rata]]. Neki su pokušavali pokazati solidarnost prema ljudima iz Vijetnama, poput Normana Morrisona koji je imitirao djela [[Thích Quảng Đức|Thícha Quảnga Đứca]]. U televizijskom programu od [[15. svibnja]] [[1965.]] godine, Eric Severeid je, javljajući se za [[CBS]], održao debatu između McGeorgea Bundyja i Hansa Morgenthaua čiji je cilj bio ukazati na glavne ratne interese SAD-a u to vrijeme s pitanjima: "1. Koje je opravdanje američke prisutnosti u Vijetnamu - zašto smo uopće tamo?; 2. Koja je fundamentalna priroda ovog rata? Radi li se o agresiji [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] ili je to građanski rat među ljudima Južnog Vijetnama?; 3. Na koji način je vlast komunističke [[Kina|Kine]] uopće upletena u sukob u Vijetnamu i koji su njezini daljnji planovi?; 4. Koje su alternative našoj trenutnoj politici u Vijetnamu?"<ref>Louis B. Zimmer, ''The Vietnam War Debate''; str. 53. – 54.; Hardcover: 430 pages; Publisher: Lexington Books (13. listopada 2011.); {{ISBN|0739137697}}.</ref><ref>Videorecording of entire debate proceedings available at the ''Museum of Radio and Television'' in New York City.</ref>

Protivljenje ratu u nekim trenucima išlo je toliko daleko da su organizirane ulične demonstracije kako bi se pokušalo promijeniti političko mišljenje prema sukobu. Dana [[15. listopada]] [[1969.]] godine, masovni prosvjed diljem SAD-a nazvan ''Vijetnamski moratorij'' privukao je milijune [[Amerikanci|Amerikanaca]] na ulice.<ref>[http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/october/15/newsid_2533000/2533131.stm 1969: Millions march in US Vietnam Moratorium]. BBC On This Day.</ref> Na demokratskoj nacionalnoj konvenciji 1968. godine izbili su nemiri tijekom protesta protiv rata.<ref>Jennings & Brewster 1998: 413.</ref> Nakon što su u javnost procurile informacije o masakru u selu Mai Lai 1968. godine antiratni pokret dobio je još više članova, a neki ratni veterani pridružili su se pokretu nazvanom ''Vijetnamski veterani protiv rata''. Fatalna pucnjava koja se dogodila na [[Sveučilište|sveučilištu]] Kent State [[1970.]] godine u kojoj je poginulo četvero studenata dovela je do masovnih protesta na sveučilištima diljem SAD-a.<ref>{{Cite journal|url=http://www.greenwych.ca/vietnam.htm|title=Vietnam – A View from the Walls: a History of the Vietnam Anti-War Movement|author=Bob Fink|publisher=Greenwich Publishing |ref=harv}}</ref> Antiratni prosvjedi završili su kada su se posljednje američke trupe povukle iz Vijetnama, nakon potpisanog mirovnog sporazuma u [[Pariz]]u [[1973.]] godine. Južni Vijetnam ostavljen je da se brani sam, a kao posljedica toga mnogi stanovnici tog dijela svijeta pobjegli su upravo u Sjedinjene Države.<ref>Immigration in US history |url=http://crfimmigrationed.org/index.php/immigration-in-us-history |chapter=History Lesson 8: Refugees From Vietnam and Cambodia |chapter-url=http://crfimmigrationed.org/index.php/lessons-for-teachers/147-hl8 |publisher=Constitutional Rights Foundation</ref>

== Odlazak Amerikanaca (1973. – 1975.) ==
[[File:Vietnam War protesters.jpg|thumb|left|Antiratni prosvjedi]]
Tijekom posljednjih godina ''Vijetnamizacije'' [[SAD|Sjedinjene Države]] započele su s drastičnim smanjivanjem vlastitih trupa u [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]]. Mnogo je trupa povučeno iz regije, a [[5. ožujka]] [[1971.]] SAD su u bivšu bazu [[Fort Bragg]] u [[Sjeverna Karolina|Sjevernoj Karolini]] vratile [[5. grupa Specijalnih snaga|5. grupu]] [[Specijalne snage Američke vojske|Specijalnih snaga]] koja je bila prva američka jedinica poslana u Južni Vijetnam.<ref name="Stanton p. 240">{{harvnb|Stanton|2003|p=240}}</ref> {{#tag:ref|Dana 8. ožujka 1965. godine prva američka vojna jedinica došla je u Vijetnam kako bi zaštitila međunarodni aerodrom Da Nang.<ref>{{Harvnb|Willbanks|2009| p =110}}</ref><ref name="nps.gov">{{Citiranje weba|ref=harv|year= 2010 |url = http://www.nps.gov/mrc/reader/vvmcr.htm|title = Facts about the Vietnam Veterans memorial collection| publisher = National Park Service| accessdate =26. travnja 2010.}}</ref> |group="A"}}

Prema [[Mirovni sporazum|mirovnom sporazumu]] iz [[Pariz]]a potpisanog između ministra vanjskih poslova [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] Lêa Đứca Thọa, američkog državnog tajnika [[Henry Kissinger|Henryja Kissingera]] i južnovijetnamskog predsjednika Thieua, američke vojne snage povukle su se iz Južnog Vijetnama, a došlo je i do razmjene ratnih zarobljenika. Sjevernom Vijetnamu bilo je dopušteno da nastavi opskrbljivati komunističke trupe na jugu, ali samo zamjenjujući potrošeni materijal. Kasnije te godine Kissinger i Thọ dobili su [[Nobelova nagrada za mir|Nobelovu nagradu za mir]], ali ju je vijetnamski pregovarač odbio primiti uz komentar da pravi mir još uvijek nije postignut.

[[Komunisti|Komunističke vođe]] nadale su se da će potpisani sporazum o prekidu vatre otići na njihovu stranu. Međutim [[Sajgon]] je započeo potiskivati [[Vietkong]] potpomognut američkom pomoći koju je dobio prije nego je sporazum stupio na snagu. Prema memoarima Trầna Văna Tràa zbog toga su Komunisti krenuli s novom strategijom organiziranja serije sastanaka u [[Hanoi]]ju tijekom [[Ožujak|ožujka]] [[1973.]] godine.<ref name = "Karnow 1997 672_674">{{Harvnb|Karnow|1997|pp=672. – 4.}}.</ref>

Kao vrhovni zapovjednik Vietkona, Tra je sudjelovao u nekoliko takvih sastanaka. Nakon prestanka američkog [[Bombardiranje|bombardiranja]] Sjevernog Vijetnama, rad na [[Ho Ši Minov put|Ho Ši Minovom]] putu te ostalim logističkim strukturama mogao se nastaviti. Logistika se nastavljala sve dok Sjever ne bi došao u poziciju napraviti masovnu invaziju na Jug, a koju je planirao tijekom sušne sezone [[1975.]]/[[1976.|76.]] godine. Tra je izračunao da bi to mogao biti posljednji pokušaj Hanoija da udari na južnjake prije nego Sajgon bude u potpunosti pripravan za bitku.<ref name = "Karnow 1997 672_674"/>
[[File:ElectoralCollege1972.svg|thumb|right|300px|Karta [[SAD|SAD-a]] koja pokazuje pobjedu predsjednika [[Richard Nixon|Richarda Nixona]] na predsjedničkim izborima [[1972.]] godine u 49 od sveukupno 50 država.]]
Na predsjedničkim izborima [[1972.]] godine održanim u [[Studeni|studenom]], [[Demokratska stranka (SAD)|demokratski kandidat]] George McGovern izgubio je 49 od sveukupno 50 država od predsjednika [[Richard Nixon|Richarda Nixona]]. Dana [[15. ožujka]] [[1973.]] godine predsjednik Nixon natuknuo je da će se SAD ponovno uplesti u sukob ako Komunisti naruše prekid vatre. Međutim, javnost i [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres SAD-a]] nisu podupirali predsjednika pa je u [[Travanj|travnju]] za američkog ambasadora u [[Vijetnam]]u Nixon postavio Grahama Martina. Upravo njegovo postavljanje za ambasadora bio je rani signal da je [[Washington]] odustao od Vijetnama. Tijekom njegovog saslušanja u [[Lipanj|lipnju]] 1973. godine, ministar obrane James R. Schlesinger izjavio je da predlaže  nastavak američkog bombardiranja Sjevernog Vijetnama u slučaju da Sjeverni Vijetnam krene s velikom ofanzivom prema Južnom Vijetnamu. Dana [[4. lipnja]] 1973. godine [[Senat Sjedinjenih Američkih Država|američki Senat]] donio je tzv. ''Case-Church'' amandman kako bi spriječio takvu intervenciju.<ref name = "Karnow 1997 670_672">{{Harvnb|Karnow|1997|pp=670. – 2.}}.</ref>

[[Naftna kriza]] u [[listopad]]u 1973. godine koja je uslijedila nakon [[Jomkipurski rat|Jomkipurskog rata]] u [[Egipat|Egiptu]] uzrokovala je znatnu štetu u gospodarstvu Južnog Vijetnama. Vietkong je nastavio sa svojim ofanzivnim operacijama kada je započela sezona suše i do [[Siječanj|siječnja]] [[1974.]] godine ponovno zauzela teritorij kojeg je izgubila u prethodnoj sušnoj sezoni. Nakon dva sukoba u kojem je poginulo 55 pripadnika vojske Južnog Vijetnama, predsjednik Thieu je dana [[4. siječnja]] 1974. godine obznanio da je rat ponovno započeo te da mirovni sporazum u Parizu više nije na snazi. Tijekom trajanja prekida vatre poginulo je preko 25 tisuća ljudi iz Južnog Vijetnama.
[[File:Hanoi-taxi-march1973.jpg|thumb|Nedavno pušteni američki ratni zarobljenici iz zatvoreničkih logora [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] [[1973.]] godine.]]
Dana [[9. kolovoza]] [[1974.]] godine [[Gerald Ford]] preuzeo je predsjedništvo SAD-a nakon što je predsjednik Nixon podnio ostavku uslijed [[Afera Watergate|Watergate skandala]]. U to vrijeme Kongres SAD-a je smanjio financijsku pomoć Južnom Vijetnamu s jedne milijarde [[Američki dolar|dolara]] na 700 milijuna dolara. Te iste godine izabran je novi Kongres SAD-a u kojem su dominirali demokrati koji su bili još odlučniji konfrontirati se s predsjednikom u vezi rata. Kongres je odmah izglasao restrikcije za financiranje i vojnu aktivnost tijekom 1975. godine uz uvjet da do 1976. godine SAD u potpunosti raskinu bilo kakve veze sa sukobom u Vijetnamu.<ref>{{Citiranje weba|url= http://www.history.com/this-day-in-history/thieu-announces-war-has-resumed |title=This Day in History 1974: Thieu announces war has resumed |publisher=History.com |accessdate=17. listopada 2009.}}</ref>

Uspjeh ofanzive 1973./74. tijekom sezone suše inspirirao je Traa da se u listopadu 1974. godine vrati u Hanoi i zatraži veću ofanzivu tijekom sljedeće sušne sezone. Ovoga puta Tra je mogao putovati autocestom što je bila znatna promjena u odnosu na dane kada su se za putovanja koristile nesigurne planinske ceste Ho Ši Minovog puta.<ref name = "Karnow 1997 676">{{Harvnb|Karnow|1997|p=676}}.</ref> Giap, ministar obrane Sjevernog Vijetnama, nije želio odobriti Traov plan zbog toga što je mislio da bi veća ofanziva mogla nanovo isprovocirati američku reakciju te tako narušiti njegov plan za veliku invaziju planiranu 1976. godine. Tra je zbog toga zatražio pomoć od prvog tajnika [[La Duan]]a koji je odobrio operaciju koja je zahtijevala ograničenu ofanzivu iz [[Kambodža|Kambodže]] u provinciju Phước Long. Cilj napada bio je riješiti logističke probleme, izazvati reakciju snaga Južnog Vijetnama, ali i vidjeti hoće li se Amerika ponovno uplesti u sukob.

Dana [[13. prosinca]] 1974. godine snage Sjevernog Vijetnama napale su rutu 14 provincije Phước Long. Phuoc Binh, glavni grad provincije, pao je [[6. siječnja]] [[1975.]] godine. Predsjednik Ford očajnički je pokušao od svog Kongresa dobiti odobrenje za sredstva kako bi pomogao vojsci Južnog Vijetnama prije nego bude pregažena, ali Kongres je to odbio učiniti. Pad Phuoc Binha i nedostatak američkog odgovora na napad ostavio je vojsku Južnog Vijetnama potpuno demoraliziranom.

Brzina uspjeha nagnala je Politburo da preispita svoju strategiju. Odlučeno je da će operacije u središnjem gorju biti povjerene generalu Vănu Tiếnu Dũngu te da bi se Pleiku trebao zauzeti, ako bi to bilo moguće. Prije nego je otišao na Jug, Le Duan je rekao Dungu: "Nikada prije nismo imali tako savršene vojne i političke uvjete ili takvu stratešku prednost kao što ih imamo sada."<ref>Clark Dougan, David Fulgham et al., ''The Fall of the South.'' Boston: Boston Publishing Company, 1985., str. 22.</ref>

Početkom 1975. godine Južni Vijetnam imao je tri puta više [[Artiljerija|artiljerije]] i dva puta više [[tenk]]ova i ostalih naoružanih vozila nego njegovi neprijatelji. Također je imao i 1400 zrakoplova, a bio je i duplo brojniji u samim vojnim jedinicama od svojih komunističkih neprijatelja.<ref>[http://www.counterpunch.org/kolko04292005.html The End of the Vietnam War, 30 Years Ago] by Gabriel Kolko, CounterPunch 30. travnja / 1. svibnja 2005.</ref> Međutim, rast cijene nafte značio je da je većina toga bila neupotrebljiva. Bili su suočeni s dobro organiziranim, izrazito odlučnim i solidno financiranim Sjevernim Vijetnamom. Većina materijala i financija Sjevernog Vijetnama dolazila je iz komunističkog bloka. Unutar Južnog Vijetnama zavladao je kaos. Odlazak američke vojske kompromitirao je njihovu gospodarsku ovisnost o američkoj financijskoj pomoći i američkim trupama. Južni Vijetnam također je trpio od globalne rececije uzrokovane [[Naftna kriza|naftnom krizom]].

=== Finalna ofanziva Sjevernog Vijetnama ===
Nakon što se sjeverni dio zemlje našao pod njihovom kontrolom, Politburo je naredio generalu Dungu da krene u finalnu ofanzivu prema [[Sjagon|Sajgonu]]. Prema operativnom planu Ho Ši Minove kampanje, Sajgon je trebao biti zauzet prije [[1. svibnja]] budući su u [[Hanoi]]ju željeli izbjeći nadolazeći [[monsun]] koji bi u teoriji mogao pomoći snagama [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] za pregrupiranje i jaču obranu njihovog glavnog grada. Moral snaga [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] zbog posljednjih pobjeda bio je na visokoj razini i uskoro su zauzeli Nha Trang, Cam Ranh i Da Lat.

Dana [[7. travnja]] tri divizije Sjevernog Vijetnama napale su grad Xuan Loc koji se nalazi 64 kilometara istočno od Sajgona. Snage Sjevernog Vijetnama u bitci kod Xuan Loca naišle su na žestoki otpor 18. divizije Južnog Vijetnama koja je bila brojčano nadjačana šest naprema jedan. U sljedeća dva krvava tjedna vodit će se žestoke bitke tijekom kojih će snage Južnog Vijetnama pokušati zadržati prodor Sjevernjaka. Međutim, do [[21. travnja]] izmučeni garnizon morao se povući prema Sajgonu.

Istoga dana ogorčeni predsjednik Thieu dao je ostavku uz izjavu da su [[SAD|Sjedinjene Države]] izdale Južni Vijetnam. U oštrom verbalnom napadu rekao je da ga je američki državni tajnik [[Henry Kissinger]] prevario te nagovorio da potpiše [[mirovni sporazum]] u [[Pariz]]u prije dvije godine obećavši mu vojnu pomoć koju mu je kasnije uskratio. Nakon što je prenio predsjedničke ovlasti na Trầna Văna Hươnga, Thieu je [[25. travnja]] otišao u [[Tajvan]]. U isto vrijeme, [[tenk]]ovi Sjevernog Vijetnama došli su do Biên Hòa i okrenuli se prema Sajgonu, usput uništavajući izolirane trupe Južnog Vijetnama. Do kraja [[Travanj|travnja]] snage Južnog Vijetnama poražene su na svim frontama osim u regiji Mekong Delta. Tisuće izbjeglica krenule su u najjužnije predjele zemlje bježeći pred komunističkim jurišem. Dana [[27. travnja]] stotinu tisuća vojnika Sjevernog Vijetnama okružilo je Sajgon. Grad je branilo 30 tisuća pripadnika vojske Južnog Vijetnama. Kako bi ubrzali kolaps grada i stvorili paniku, vojnici Sjevernog Vijetnama granatirali su [[aerodrom]] i prisilili njegovo zatvaranje nakon čega je veliki broj civila shvatio da više nigdje ne mogu pobjeći.

=== Pad Sajgona ===
Kaos, nemir i panika izbili su na ulicama [[Sajgon]]a dok su histerični državni dužnosnici i civili Južnog Vijetnama pokušali pobjeći iz grada. Proglašeno je izvanredno stanje. Američki [[helikopter]]i započeli su s evakuacijom Južnih Vijetnamaca, američkih i stranih državljanja iz raznih dijelova grada te iz američke [[Ambasada|ambasade]]. Američki ambasador Graham Martin je s tzv. operacijom ''Frequent Wind'' čekao do posljednjeg mogućeg trenutka zbog svojih uvjerenja da će obrana Sajgona izdržati te da će se moći postići politički dogovor.

Ministar obrane Schlesinger ranog jutra [[29. travnja]] [[1975.]] godine objavio je da je posljednji helikopter iz Sajgona evaukirao američko diplomatsko, vojno i civilno osoblje. Operacija ''Frequent Wind'' bila je vjerojatno najveća helikopterska evakuacija u povijesti. Započela je 29. travnja u očajničkoj atmosferi dok se histerični narod Vijetnamaca otimao za ograničeni prostor. Martin je molio [[Washington]] da pošalje 700 milijuna [[Američki dolar|dolara]] pomoći kako bi se pokušale mobilizirati svježe vojne snage. Međutim, američko mišljenje o ovom sukobu već je odavno bilo izrečeno.

Za to vrijeme u [[SAD|SAD-u]] na Južni Vijetnam se gledalo kao na propalu državu. Predsjednik [[Gerald Ford]] je u televizijskom obraćanju od [[23. travnja]] izjavio da je Vijetnamski rat završio te da je s njim završila i sva američka pomoć. Operacija ''Frequent Wind'' nastavila se bez prestanka dok su tenkovi Sjevernog Vijetnama probili zadnje linije obrane i ušli u predgrađe Sajgona. Ranog jutra [[30. travnja]] 1975. godine posljednji [[američki marinci]] evaukirani su helikopterom iz ambasade, dok su civili preplavili područje ambasade u očajničkim pokušajima da se ukrcaju. Ironija je da su mnoge od njih zaposlili upravo Amerikanci koji su ih sada ostavili vlastitoj sudbini.

Tog istog dana, trupe Sjevernog Vijetnama ušle su u Sajgon i brzo se oduprijele svakom otporu te zauzele ključne zgrade. Otprilike oko 11:30 sati po lokalnom vremenu [[tenk]] iz 324. divizije razbio je vrata palače ''Independence'' na kojoj se nekoliko minuta potom započela vioriti zastava [[Vietkong]]a. Predsjednik Dương Văn Minh, koji je naslijedio to mjesto od Huonga dva dana ranije, bio je prisiljen predati se.<ref name = "Tucker 1999 29">{{Harvnb|Tucker|1999|p=[http://books.google.com/?id=WZry2NaH2_sC&pg=PA29 29]}}</ref>

== Afroamerikanci u Vijetnamu ==
[[File:Haeberlewounded.jpg|thumb|190px|Ranjenom [[Afroamerikanci|Afroameričkom]] vojniku ukazuje se pomoć [[1968.]] godine.]]
Iskustva [[Afroamerikanci|Afroameričkog]] vojnog osoblja tijekom Vijetnamskog rata dobila su značajnu pozornost. Na primjer, [[internet]]ska stranica ''African-American Involvement in the Vietnam War'' sadržava popriličan broj primjera takve pozornosti<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.aavw.org/served/homepage_wetoo_integrated.html|title='Fully Integrated' |work=African-American Involvement in the Vietnam War (aavw.org)|accessdate=prosinac 2013.}}</ref> kao i [[knjiga]] i televizijski izvještaji autora Wallacea Terryja.

Epigraf Terryjeve knjige naslova ''Bloods: An Oral History of the Vietnam War by Black Veterans'' iz [[1984.]] godine uključuje sljedeći citat: "Intuicija mi govori da Afroamerički vojnik ima puno bolje razumijevanje o tome o čemu se u ovom ratu radi od bilo kojeg bijelog vojnika" - general [[William Westmoreland|William C. Westmoreland]], [[Sajgon]], [[1967.]] godine. Uvod knjige također uključuje i obzervacije o utjecaju rata na crnačku zajednicu općenito te posebno na Afroameričke vojnike koji su služili vojni rok tijekom sukoba. Što se potonjeg tiče, autor pogotovo upućuje na sljedeće: veću proporciju ratnih žrtava Afroameričkih vojnika u [[Vijetnam]]u nego bilo kojih drugih američkih vojnika drugih rasa, različito ponašanje crnačkih vojnih karijerista prema običnim crnim vojnicima, diskriminaciju na koju su nailazili Afroamerički vojnici "na fronti u smislu dobivanja odličja, promocije ili vojnih zadataka" kao i činjenicu što su morali izdržavati situacije poput "rasnih uvreda, paljenja križeva i zastava [[Konfederativne države Amerike|Konfederacije]] koje su nosili njihovi bijeli kolege" te iskustva crnih vojnika u kontinentalnom dijelu Amerike tijekom rata i nakon američkog povlačenja iz sukoba.<ref>{{Citiranje knjige|last=Terry |first=Wallace |authorlink=Wallace Terry |year=1984|title=Bloods: An Oral History of the Vietnam War by Black Veterans |publisher=Random House. |isbn=978-0-394-53028-4|pages = Epigraph and pages xv–xvii}}</ref> Nakon što je rat završen došlo se do brojke od 12,5 posto poginulih Afroameričkih vojnika tijekom sukoba.<ref name="Appy-Working-Class War">[http://books.google.com/books?id=sEygbABXmFUC&printsec=frontcover&dq=Working-Class+War:+American+Combat+Soldiers+and+Vietnam&hl=en&sa=X&ei=V2fwUvSiD437kQf-5IGgDA&ved=0CDQQ6AEwAA#v=onepage&q=how%20many%20black%20soldiers%20served%20and%20died&f=false Working-Class War: American Combat Soldiers and Vietnam: American Combat]</ref>

== Ratni zločini ==
[[File:My Lai massacre.jpg|thumb|right|Žrtve masakra Mai Lai.]]
Tijekom trajanja Vijetnamskog rata počinjen je veliki broj [[Ratni zločini|ratnih zločina]]. Odgovornih za ratne zločine bilo je na objema sukobljenim stranama, a zločini su uključivali [[Silovanje|silovanja]], masakre nad civilima, [[bombardiranje]] civilnih ciljeva, [[terorizam]] i široku uporabu mučenja i [[Ubojstvo|ubijanja]] ratnih zarobljenika. Dodatni slični zločini uključivali su pljačke, palež i uništavanje imovine koja se nije smatrala vojnom potrebom.<ref>{{Citiranje knjige|author=Gary D. Solis|title=The Law of Armed Conflict: International Humanitarian Law in War|url=http://books.google.com/books?id=6FKf0ocxEPAC&pg=PA301|date=15 February 2010|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-1-139-48711-5|pages=301.– 303.}}</ref>

=== Ratni zločini Sjevernog Vijetnama, Vietkonga i Crvenih Kmera ===
Pobunjenici [[Vietkong]]a navodno su odsijecali [[genitalije]] voditeljima sela i šivali ih u njihovim krvavim ustima, odsijecali jezike bespomoćnim žrtvama, gurali koplja bambusa kroz jedno i drugo uho, otvarali utrobe [[Trudnoća|trudnih žena]], ubijali djecu, sjekli muškarce i žene na komade i odsijecali prste maloj djeci koja su se pokušala obrazovati.<ref name="Reader's Digest">{{Cite journal |last= Hubbel |first=John G. |title= The Blood-Red Hands of Ho Chi Minh |journal= Readers Digest |date= studeni 1968. |pages=61. – 67. }}</ref><ref>{{cite journal |title=Off With Their Hands |journal=Newsweek |date=15. svibnja 1967.}}</ref> Prema izvještajima američkog senata, odredi su dobivali mjesečne kvote za ubojstva.<ref>U.S. Senate Judiciary Committee, ''[http://www.vietnam.ttu.edu/star/images/239/2390710003B.pdf The Human Cost of Communism in Vietnam]'' (1972.), str.49.</ref> Bivši načelnik [[CIA|CIA-e]] u [[Sajgon]]u Peed De Silva napisao je da su se od rane [[1963.]] godine postrojbe Vietkonga koristile metodama vađenja utroba i drugim, a sve u svrhu psihološkog načina rata.<ref name=desilva>{{Citiranje knjige |last=De Silva |first=Peer |title=Sub Rosa: The CIA and the Uses of Intelligence |page=249 |year=1978. |publisher=Time Books |place=New York |isbn=0-8129-0745-0}}</ref>
[[File:Hue Massacre Interment.jpg|thumb|right|Žrtve masakra u gradu Huế.]]
Prema procjeni Guentera Lewyja, odredi Vietkonga ubili su najmanje 37 tisuća civila u [[Južni Vijetnam|Južnom Vijetnamu]] te redovno provodili teror na dnevnoj bazi.<ref name = "Lewy 1978 270_279">{{Harvnb|Lewy|1978|pp=270–9}}.</ref> Ami Pedahzur je napisao da je "ukupan broj i obim terorizma kojeg je provodio Vietkong jednak ili čak veći od najvećih terorističkih kampanja vođenih bilo gdje u svijetu u zadnjoj trećini [[20. stoljeće|20. stoljeća]]".<ref>Pedahzur, Ami (2006), ''Root Causes of Suicide Terrorism: The Globalization of Martyrdom'', Taylor & Francis, str.116.</ref> Najpoznatija zvjerstva koja je počinio Vietkong uključuju masakr preko tri tisuće nenaoružanih civila u gradu Huếu tijekom Ofenzive Tet te spaljivanje stotina civila bacačima plamena u masakru Đắk Sơn.<ref>{{Citiranje knjige | last=Pike |first=Douglas |title=PAVN: Peoples Army of Vietnam |year=1996. |publisher=Presidio}}</ref> Na putu za Tuy Hòu [[1975.]] godine ubijeno je ili oteto gotovo 155 tisuća izbjeglica koje su bježale od posljednje tzv. ''Proljetne ofenzive'' [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnam]]a.<ref>Wiesner, Louis (1988), ''Victims and Survivors: Displaced Persons and Other War Victims in Viet-Nam, 1954–1975'' Greenwood Press, str. 318–9.</ref> Prema Rummelu, trupe Sjevernog Vijetnama i Vietkonga ubile su između 106 i 227 tisuća civila u Južnom Vijetnamu.<ref name="Rummel">Rummel, Rudolph, [http://www.hawaii.edu/powerkills/SOD.CHAP6.HTM Statistics of Vietnamese Democide], in his ''Statistics of Democide'', 1997.</ref> Sjeverni Vijetnam također je bio poznat po nehumanom i užasnom tretmanu američkih ratnih zraobljenika od kojih je najpoznatiji bio zatvor Hỏa Lò (drugog imena ''Hanoi Hilton'') u kojem su se provodile drastične metode mučenja čiji je cilj bio dobivanje "informacija".<ref name = "Karnow 1997 655">{{Harvnb|Karnow|1997|p=655}}.</ref>

Pobunjenici [[Crveni Kmeri|Crvenih Kmera]] također su navodno počinili stravične zločine tijekom Vijetnamskog rata. Ti zločini uključuju ubojstva civila i ratnih zarobljenika na način da su im odsijecane glave i to svaki dan po malo<ref>{{cite news|author=Kirk, Donald |title=I watched them saw him 3 days |journal=[[Chicago Tribune]] |date=14. srpnja 1974.}}</ref>, uništavanje [[Budistički hram|budističkih hramova]] i ubijanje [[monah]]a<ref>{{cite news|author=Kirk, Donald|title=Khmer Rouge's Bloody War on Trapped Villagers|journal=Chicago Tribune|date= 14. srpnja 1974.}}</ref>, napadi na izbjegličke logore uz namjerno ubijanje malih beba<ref>{{cite news|author=Yates, Ronald|title=Priest Won't Leave Refugees Despite Khmer Rouge Threat|journal=Chicago Tribune |date=17. ožujka 1975.}}</ref>, otmicu i smaknuća novinara<ref>{{Citiranje knjige|author=Power, Samantha |year=2002|title=A Problem From Hell |publisher=Perennial Books|pages= 98–99}}</ref> te sustavno granatiranje grada [[Phnom Penh]]a više od godinu dana.<ref>{{cite news|author=Becker, Elizabeth|title=The Agony of Phnom Penh|journal=Washington Post|date= 28. siječnja 1974.}}</ref> Novinarski iskazi govorili su u prilog granatiranju Crvenih Kmera koji su "gotovo kontinuirano mučili glavni grad" uz "nasumične smrti i osakaćivanje" gotovo 2 milijuna zatočenih civila.<ref>{{Citiranje knjige|authors=[[John Barron (journalist)|Barron, John]] &Paul, Anthony |year=1977|title=Murder of a Gentle Land|publisher=Reader's Digest Press |pages= 1–2}}</ref>

Odredi Crvenih Kmera nasilno su evakuirali cijeli grad nakon što su ga preuzeli u onome što je kasnije opisano kao "koračanje prema smrti": Francois Ponchaud je napisao: "Nikada neću zaboraviti invalida koji nije imao niti ruke niti noge, a koji se kretao po zemlji poput slomljenog crva; ili oca u plaču koji u naručju nosi svoju 10-godišnju djevojčicu omotanu s plahtom oko njegovog vrata poput remena; ili muškarca čije je stopalo visjelo s ostatka noge povezano s ničim osim s njegovom vlastitom kožom".<ref>{{Citiranje knjige|author=Ponchaud, François |year=1978.|title=Cambodia Year Zero|publisher=Holt, Rinehart and Winston |pages= 6–7}}</ref> John Swain je napisao da su pripadnici Crvenog Kmera "iznosili pacijente iz bolnica poput smeća na ulice... U pet godina ratovanja, ovo je bio najveći karavan ljudske mizerije koji sam ikada vidio."<ref>{{Citiranje knjige|author=Swain, John |year=1999.|title=River of Time: A Memoir of Vietnam and Cambodia|publisher= Berkley Trade}}</ref>

=== Američki ratni zločini ===
Godine [[1968.]] pod okriljem [[Pentagon]]a osnovana je ''Radna skupina za ratne zločine Vijetnamskog rata'' utemeljena nakon masakra u selu Mai Lai, a kako bi se pokušala ustanoviti istinitost rastućih tvrdnji o ratnim zločinima koje su počinile američke vojne snage u Vijetnamu tijekom trajanja Vijetnamskog sukoba.

Istraga je u konačnici imala preko 9 tisuća istraživačkih dosjea, svjedočanstava pod zakletvom i statusnih izvještaja glavnih vojnih zapovjednika na temelju kojih je potvrđeno 320 različitih incidenata.<ref name = "Turse Nelson">{{Citiranje weba|author=Nick Turse; Deborah Nelson|date=6 August 2006|title=Civilian Killings Went Unpunished|url=http://www.latimes.com/news/la-na-vietnam6aug06,0,7018171,full.story|work=latimes.com|accessdate=14. rujna 2013.}}</ref> Navedeni slučajevi uključivali su 7 masakara počinjenih u razdoblju od [[1967.]] do [[1971.]] godine u kojima je ubijeno minimalno 137 civila; 78 drugih napada na ciljeve koji se nisu nalazili u direktnoj borbi, a koji su uključivali najmanje 57 mrtvih, 56 ranjenih i 15 seksualno napastovanih civila; 141 slučaj američkih vojnika koji su mučili civile ili ratne zarobljenike tukući ih rukama, štapovima ili palicama, polijevali ih vodom ili davali elektrošokove.<ref name = "Turse Nelson"/> Istraživano je preko 800 navodnih zvjerstava, ali su u konačnici samo 23 vojnika osuđena za optužbe te su odslužili kazne manje od godine dana.<ref>US army continues to avoid legacy of concealed Vietnam crimes, Global Times | 27. rujna 2012. 0:30:03, by James Palmer, [http://www.globaltimes.cn/content/735650.shtml]</ref> Izvještaj Los Angeles Timesa na temelju dosjea iz arhive zaključuje da ratne zločine nisu počinjavale samo neke vojne skupine, već da su se zločini događali u svakom vodu koji je bio aktivan u Vijetnamu.<ref name = "Turse Nelson"/>

Godine [[2003.]] serija istraživačkih izvještaja Toledo Bladea otkrila je veliki broj neprijavljenih američkih ratnih zločina pogotovo onih koje su počinile posebne jedinice ''Tiger Force''.<ref>16. studenog 2003, [http://hnn.us/articles/1802.html "The Vietnam War Crimes You Never Heard Of"], Nick Turse, History News Network</ref> Neki od najnasilnijih ratnih zločinaca bili su Sam Ybarra<ref>"Slično, ''Toledo Blade'' stavlja posebnu pozornost na Sama Ybarru, "ozloglašenog sumnjivca" koji se spominje u sedam od sveukupno trideset ratnih zločina koje su počinile strane jedinice ''Tiger Force'' uključujući silovanje i fatalno probadanje 13-godišnje djevojčice te brutalno ubojstvo 15-godišnjaka." 16. studenog 2003., [http://hnn.us/articles/1802.html "The Vietnam War Crimes You Never Heard Of"], Nick Turse, History News Network</ref> i narednik Roy E. "the Bummer" Bumgarner.<ref>"Čuo sam da je Bumgarner to radio i ranije - postavljao oružja na tijela za koje se sumnjalo da su imali bilo kakav vojni status. Čuo sam nekoliko glasina o tome kako je Bumgarner ubijao nenaoružane ljude. Prije nekoliko tjedana čuo sam da je Bumgarner ubio vijetnamsku djevojčicu i dva mala dječaka koji su bili nenaoružani." 16. studenog 2003., [http://hnn.us/articles/1802.html "The Vietnam War Crimes You Never Heard Of"], Nick Turse, History News Network</ref>
[[File:Vietconginterrogation1967.jpg|thumb|Pripadnik [[Vietkong]]a, zatvorenik kojeg su [[1967.]] godine uhitile američke vojne postrojbe, a koji čeka na ispitivanje.]]
Godine 1971. kasniji američki predsjednički kandidat [[John Kerry]] svjedočio je pred američkim senatom i izjavio da je preko 150 američkih veterana svjedočilo tijekom istrage naziva ''Winter Soldier'', a koji su u detalje opisali ratne zločine počinjene u [[Jugoistočna Azija|Jugoistočnoj Aziji]].

<blockquote>"Pričali su nam o događajima iz vremena kada su osobno silovali, odsijecali uši i glave, vezali genitalije žicama od telefona i puštali struju, odsijecali udove, dizali tijela u zrak, nasumično pucali na civile, sravnjavali sela u maniri [[Džingis Kan|Džingisa Kana]], pucali na stoku i pse iz zabave, trovali zalihe hranom i općenito uništavali zaselke Južnog Vijetnama uz dodatak normalnom ratnom uništavanju."<ref name = "Nelson 2008 3">{{Harvnb|Nelson|2008|p=3}}.</ref></blockquote>

Prema procjeni političkog znanstvenika R. J. Rummela, američke vojne trupe ubile su oko 6 tisuća vijetnamskih civila tijekom Vijetnamskog rata.<ref name="Rummel"/> Što se, pak, zločina Južnog Vijetnama tiče, u razdoblju od [[1964.]] do [[1975.]] godine Rummel procijenjuje da je otprilike 1500 ljudi ubijeno tijekom prisilnog preseljavanja 1 200 000 civila i da je dodatnih 5 tisuća zatvorenika umrlo uslijed lošeg tretmana te da je vojska Južnog Vijetnama pogubila oko 30 tisuća onih koje je smatrala [[Komunisti]]ma ili koji su se borili za "krivu stvar". Dodatnih 6 tisuća civila poginulo je uslijed razornih bombardiranja. Procjenjuje se da su trupe Južnog Vijetnama sveukupno uzrokovale između 42 i 118 tisuća [[smrt]]i.<ref>[http://www.hawaii.edu/powerkills/SOD.TAB6.1B.GIF Rummel 1997] Lines 540, 556, 563, 566, 569, 575</ref>

U svojoj knjizi ''Kill Anything that Moves'' iz [[2013.]] godine autor Nick Turse objašnjava da su nemilosrdan nagon prema što većem broju mrtvih tijela, raširena upotreba slobodne paljbe u regiji, pravila vođenja borbe u kojima su civili koji su bježali pred vojnicima ili helikopterima bili smatrani pripadnicima Vietkonga te općenito raširen prijezir vijetnamskog naroda prema [[Amerikanci]]ma doveli do masovnih civilnih žrtava i endemskih ratnih zločina koje su počinile američke trupe.<ref name = "Turse 2013 251">{{Harvnb|Turse|2013|p=251}}.</ref> Jedan takav primjer kojeg Turse citira je onaj iz operacije ''Speedy Express'' koju je provela 9. pješačka divizija, a koju je John Paul Vann opisao kao "mnogi Mai Laievi".<ref name = "Turse 2013 251"/> Detaljan citat:

{{Quote box |width=90% |align=center |quote=Kapetan ratnog zrakoplovstva Brian Wilson vidio je rezultate iz prve ruke. "Bilo je to oličenje nemorala... Jedanput sam brojio tijela nakon zračnog napada - koji su uvijek završavali s ispucavanjem dvaju bombi napalma koje bi jednostavno spalile sve što je preostalo - i nabrojio sam šezdeset i dva tijela. U svom izvještaju napisao sam da je bilo mnogo žena između petnaest i dvadeset i pet godina starosti i mnogo djece - koja su se obično nalazila u naručju svojih majki ili vrlo blizu njih - te mnogo staraca." Kada je poslije pročitao svoj izvještaj o mrtvima, ustanovio je da u njemu piše da je bilo 130 mrtvih pripadnika Vietkonga.<ref name = "Turse 2013 212">{{Harvnb|Turse|2013|p=212}}.</ref>}}

=== Ratni zločini Južne Koreje ===
Vojne snage [[Južna Koreja|Južne Koreje]] također su odgovorne za ratne zločine počinjene u vrijeme Vijetnamskog rata. Jedan od masakara bio je onaj u Tây Vinh tijekom kojeg su postrojbe Južne Koreje ubile 1200 nenaoružanih civila u razdoblju od [[12. veljače]] do [[17. ožujka]] [[1966.]] godine u selu Binh An (danas Tây Vinh), jednoj od provincija Južnog Vijetnama.<ref name="autogenerated1">{{Citiranje weba|url=http://www.hani.co.kr/h21/vietnam/eng-jujoo.html |title=한겨레 21 |publisher=Hani.co.kr |date=15. veljače 1966. |accessdate=24. veljače 2014.}}</ref> Drugi primjer južnokorejskih ratnih zločina je masakr u Gò Dàiju gdje je ubijeno 380 civila dana [[26. veljače]] 1966. godine.<ref name="autogenerated1"/>

== Posljedice sukoba ==
=== Događaji u jugoistočnoj Aziji ===
[[File:35 Vietnamese boat people 2.JPEG|thumb|upright|right|Izbjeglice bježe iz [[Vijetnam]]a [[1984.]] godine.]]
Dana [[2. srpnja]] [[1976.]] godine [[Sjeverni Vijetnam|Sjeverni]] i [[Južni Vijetnam]] službeno su ujedinjeni u [[Vijetnam|Socijalističku Republiku Vijetnam]].<ref name="Robbers 1021">{{Citiranje knjige|last=Robbers|first=Gerhard|title=Encyclopedia of world constitutions|url=http://books.google.com/?id=M3A-xgf1yM4C&pg=PA1021|accessdate=1. srpnja 2011.|date=30. siječnja 2007. |publisher=Infobase Publishing|isbn=978-0-8160-6078-8|page=1021}}</ref> Nakon [[Komunizam|komunističkog]] preuzimanja između milijun i dva i pol milijuna<ref name="Desbarats">Desbarats, Jacqueline.  "Repression in the Socialist Republic of Vietnam: Executions and Population Relocation", iz ''The Vietnam Debate'' (1990.) autora Johna Mortona Moorea.  "Zbog izjave Nguyena Coa Tacha iz 1985. godine sada znamo da je dva i pol milijuna, a ne samo jedan milijun ljudi poslano u logore za preodgoj... zapravo, vjerojatno je više od 100 tisuća Vijetnamaca bilo žrtvama izvansudskih smaknuća u posljednjih deset godina... vjerojatnije je minimalno milijun Vijetnamaca bilo žrtvama prisilnog premještanja stanovništva."</ref> Južnih Vijetnamaca poslano je u logore za preodgoj, a procjenjuje se da je tamo [[smrt|umrlo]] oko 165 tisuća zatvorenika.<ref>Anh Do and Hieu Tran Phan, [http://dartcenter.org/content/camp-z30-d-survivors Camp Z30-D: The Survivors], ''Orange County Register'', 29. travnja 2001.</ref><ref>Također pogledati Nghia M. Vo, ''The Bamboo Gulag: Political Imprisonment in Communist Vietnam'' (McFarland, 2004.)</ref> [[Smaknuće|Pogubljeno]] je između 50 i 100 tisuća Južnih Vijetnamaca.<ref name="Desbarats"/><ref>Morris, Stephen J. [http://www.paulbogdanor.com/left/vietnam/morris.pdf Glastnost and the Gulag: The Numbers Game], ''Vietnam Commentary'', svibanj - lipanj 1988.</ref><ref>''Human Events'', 27. kolovoza 1977.</ref> Analitičar političkih egzekucija R. J. Rummel procijenio je da je otprilike 50 tisuća stanovnika Južnog Vijetnama koji su bili poslani u "nove ekonomske zone" umrlo od [[Prisilni rad|prisilnog rada]]<ref name="Rummel"/> od sveukupno jednog milijuna ljudi koji su se tamo nalazili.<ref name="Desbarats"/> Prema informacijama [[UNHCR|UNHCR-a]] između 200 i 400 tisuća Vijetnamaca umrlo je u čamcima i brodovima na moru pokušavajući prebjeći iz Vijetnama.<ref>Associated Press, 23. lipnja 1979., ''San Diego Union'', 20. srpnja 1986. Vidjeti još Nghia M. Vo, ''The Vietnamese Boat People'' (2006.), 1954. i 1975. – 1992., McFarland.</ref>

Glavni grad [[Kambodža|Kambodže]], [[Phnom Penh]], pao je pod komunističku vlast [[Crveni Kmeri|Crvenih Kmera]] dana [[17. travnja]] [[1975.]] godine. Pod vodstvom [[Pol Pot|Pola Pota]] Crveni Kmeri u konačnici će od sveukupne populacije od osam milijuna stanovnika [[ubojstvo|ubiti]] između 1 i 3 milijuna Kambodžanaca u tzv. ''Poljima smrti''.<ref name = "Sliwinski 1995"/><ref name="Banister, Judith 1993"/><ref name=autogenerated2>Heuveline, Patrick (2001.). "The Demographic Analysis of Mortality in Cambodia." In Forced Migration and Mortality, eds. Holly E. Reed and Charles B. Keely. Washington, D.C.: National Academy Press. Heuveline suggests that a range of 1.17–3.42 million people were killed.</ref><ref name="Bruce Sharp">{{Citiranje weba
 | last = Sharp
 | first = Bruce
 | title = Counting Hell: The Death Toll of the Khmer Rouge Regime in Cambodia
 |date= 1. travnja 2005.
 | url = http://www.mekong.net/cambodia/deaths.htm
 | accessdate =16 February 2013 }}</ref> Minimalno 1 386 734 žrtvava pronađeno je u masovnim grobnicama dok se prema demografskoj analizi može zaključiti da je politika toga režima uzrokovala između 1,7 i 2,5 miljiuna prisilnih smrti (uključujući smrti uzrokovane bolešću ili glađu).<ref name="Bruce Sharp"/> Nakon učestalih pograničnih sukoba [[1978.]] godine, Vijetnam je napao Kambodžu i svrgnuo režim Crvenih Kmera u [[Kambodžansko-vijetnamski rat|kambodžansko-vijetnamskom ratu]]. Vijetnamci su postavili novu vladu koju su vodili prebjezi iz Crvenih Kmera, a koja je ubila desetke tisuća i porobila stotine tisuća stanovnika.<ref name = "Etcheson 2005 24,27">{{Harvnb|Etcheson|2005|pp=24, 27}}.</ref>

Kao odgovor na navedeno, [[Kina]] je napala Vijetnam [[1979.]] godine. Te dvije zemlje vodile su kratki pogranični rat poznat pod imenom [[kinesko-vijetnamski rat]]. Od [[1978.]] do [[1979.]] godine otprilike 450 tisuća etničkih [[Kinezi|Kineza]] napustilo je Vijetnam koristeći brodove kao izbjeglice ili su bili izbačeni duž granice s Kinom.<ref>[https://web.archive.org/web/20090327054154/http://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/4130.htm Vietnam (03/09)]. U.S. Department of State.</ref>

U [[Prosinac|prosincu]] 1975. godine komunistički [[Pathet Lao]] svrgnuo je rojalističku vladu Laosa i uspostavio [[Laos|Demokratsku republiku Lao naroda]].<ref>{{Citiranje weba|url = https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/la.html#history |title = CIA – The World Factbook – Laos |accessdate =11. lipnja 2008.}}</ref> Konflikti između pobunjenika Hmonga i Pathet Laoa nastavili su se, ali u izoliranim slučajevima. Vlada Laosa je skupa s vojskom republike Vijetnam<ref>{{Citiranje weba| url=http://www.unpo.org/article/5095| author=Unrepresented Nations and Peoples Organization| accessdate=20 April 2011|title=WGIP: Side event on the Hmong Lao, at the United Nations}}</ref><ref>Jane Hamilton-Merritt, ''Tragic Mountains: The Hmong, the Americans, and the Secret Wars for Laos'', 1942. – 1992. (Indiana University Press, 1999.), str. 337. - 460.</ref> optužena za počinjenje [[genocid]]a protiv naroda Hmong - od sveukupno 400 tisuća ljudi ubijeno je njih gotovo 100 tisuća.<ref>''Forced Back and Forgotten'' (Lawyers' Committee for Human Rights, 1989.), str. 8.</ref><ref>[http://www.hawaii.edu/powerkills/SOD.TAB15.1D.GIF Statistics of Democide] Rudolph Rummel</ref> U razdoblju od 1975. do [[1996.]] godine u [[SAD|Sjedinjene Države]] naselilo se otprilike 250 tisuća Lao izbjeglica iz [[Tajland]]a, uključujući i 130 tisuća pripadnika naroda Hmong.<ref>[https://web.archive.org/web/20090715000755/http://www.state.gov/r/pa/ei/bgn/2770.htm Laos (04/09)]. U.S. Department of State.</ref>

Tijekom Indokineske izbjegličke krize preko 3 milijuna ljudi napustilo je Vijetnam, Laos i Kambodžu. Većina zemalja [[Azija|Azije]] nije htjela prihvatiti te izbjeglice koje su uglavnom bježale brodovima.<ref>"[http://www.migrationpolicy.org/article/migration-asia-pacific-region Migration in the Asia-Pacific Region]". Stephen Castles, University of Oxford. Mark J. Miller, University of Delaware. Srpanj 2009.</ref> Između 1975. i [[1998.]] godine procijenjeno je da je 1,2 milijuna izbjeglica iz Vijetnama i ostalih južnoistočnih azijskih zemalja pobjeglo u Sjedinjene Države, dok su [[Kanada]], [[Australija]] i [[Francuska]] prihvatile preko 500 tisuća. Kina je prihvatila oko 250 tisuća izbjeglica.<ref>{{Citiranje knjige
  | first = William Courtland
  | last = Robinson
  | title = Terms of refuge: the Indochinese exodus & the international response
  | url = http://books.google.com/?id=_rjiOXMRd4sC&pg=PA127
  | publisher = Zed Books
  | year = 1998.
  | page = 127
  | isbn = 1-85649-610-4}}</ref> Godine [[1988.]] Vijetnam je pogodila masovna glad koja je utjecala na milijune stanovnika.<ref>Crossette, Barbara, [http://www.nytimes.com/1988/05/15/world/hanoi-citing-famine-fears-seeks-emergency-aid.html?src=pm Hanoi, Citing Famine Fears, Seeks Emergency Aid], ''The New York Times'', 15. svibnja 1988.</ref> U Aziji je Vijetnam igrao sličnu ulogu kao [[Kuba]] u [[Latinska Amerika|Latinskoj Americi]]: podupirao je lokalne revolucionarne grupe te bio sjedište sovjetskog komunističkog stila.<ref>Van, Canh Nguyen; Cooper, Earle (1983.). ''Vietnam under Communism, 1975. – 1982.'', str. 229. Hoover Press. {{ISBN|9780817978518}}.</ref>

Ostaci rata (uglavnom eksplozivne naprave) i danas ubijaju ljude. Prema podacima vijetnamske vlade otprilike 42 tisuće ljudi poginulo je od zaostalih mina i drugih eksplozivnih naprava nakon završetka sukoba.<ref>{{Citiranje weba| url=http://www.huffingtonpost.co.uk/2012/12/03/vietname-war-bomb-explodes_n_2229727.html| title= Vietnam War Bomb Explodes Killing Four Children |publisher=Huffington Post|date=3. prosinca 2012.}}</ref><ref>[http://www.theaustralian.com.au/news/latest-news/vietnam-war-shell-explodes-kills-two-fishermen/story-fn3dxix6-1226046291270 Vietnam war shell explodes, kills two fishermen] The Australian (28. travnja 2011.)</ref> Godine [[2012.]] prema izvještajima aktivista i vladinih službenih dokumenata od bombi i ostalih eksplozivnih naprava skrivenih tijekom rata poginulo je oko 500 ljudi u Vijetnamu, Laosu i Kambodži.<ref>{{Citiranje weba| url=http://www.huffingtonpost.com/2013/08/14/vietnam-war-bombs_n_3755066.html|title= Vietnam War Bombs Still Killing People 40 Years Later|publisher=The Huffington Post|date=14. kolovoza 2013.}}</ref>

Kemijska supstanca poznata pod imenom ''Agent Orange'' i druge vrste kemikalija također su uzele veliki broj žrtava i odgovorne su za ozljede stanovništva tijekom godina nakon završetka sukoba, uključujući i američke zrakoplovne snage koje su s njima baratale. Dana [[9. kolovoza]] [[2012.]] Sjedinjene Države i Vijetnam započeli su zajedničku operaciju čišćenja toksičnih kemikalija na dijelu međunarodnog aerodroma Danang što je označilo prvo američko uplitanje u čišćenje kemijske supstance ''Agent Orange'' u Vijetnamu od završetka sukoba.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.reuters.com/article/2012/08/09/us-vietnam-usa-agentorange-idUSBRE87803K20120809|title=U.S. starts its first Agent Orange cleanup in Vietnam|publisher=Reuters|date=9. kolovoza 2012.}}</ref>

=== Posljedice za SAD ===
[[File:Vietnamprotestors.jpg|thumb|Prosvjedi protiv Vijetnamskog rata ispred [[Pentagon]]a u [[listopad]]u [[1967.]] godine.]]
U razdoblju nakon rata [[Amerikanci]] su se borili sami sa sobom kako bi absorbirali lekcije svog vojnog uplitanja.<ref>Gerdes (ed). ''Examining Issues Through Political Cartoons: The Vietnam War'' str. 14. – 15.</ref> Jedan od glavnih vojnih arhitekata sukoba, general Maxwell Taylor, je napisao: "Prvo i osnovno - mi nismo poznavali sami sebe. Mislili smo da odlazimo u još jedan [[Korejski rat]], ali ovo je bila potpuno drugačija zemlja. Drugo - nismo poznavali naše južnovijetnamske saveznike... A o [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernom Vijetnamu]] znali smo gotovo ništa. Tko je uopće bio [[Ho Ši Min]]? Nitko to zapravo nije znao. Dok ne upoznamo svog neprijatelja, svoje saveznike i sami sebe, bolje nam je da se držimo podalje od ovog prljavog posla. To je vrlo opasno."<ref name = "Karnow 1997 23">{{Harvnb|Karnow|1997|p=23}}.</ref><ref>Taylor paraphrases Sun Tzu, ''The Art of War'', trans. Samuel B. Griffith. Oxford, UK. Oxford University Press, 1963.</ref> Predsjednik [[Ronald Reagan]] izmislio je termin ''Vijetnamski sindrom'' kako bi opisao nevoljkost američke javnosti i političara da podupiru američke međunarodne intervencije poslije Vijetnama.

Prema nekim mišljenjima "odgovornost ultimativne propasti ove politike (američkog povlačenja iz [[Vijetnam]]a) ne leži u onima koji su se borili, već u onima koji su sjedili u [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresu]]...".<ref>{{Citiranje weba | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090331152606/http://www.vietnamwar.com/presidentnixonsrole.htm | archivedate = 31 ožujka 2009 | url = http://www.vietnamwar.com/presidentnixonsrole.htm | title = President Richard Nixon's Role in the Vietnam War | publisher = Vietnam War | accessdate = 17. listopada 2009. }}</ref> Suprotno tome, službena povijest američke vojske ističe: "Činilo se kao da su vojne taktike često postojale same za sebe, a ne kao dio veće strategije i ciljeva. U Vijetnamu je vojska doživjela taktičke uspjehe i strateške neuspjehe... Naslijeđe Vijetnamskog rata može biti lekcija da jedinstvene povijesne, političke, kulturološke i drušvene faktore uvijek uništi vojska... Uspjeh ne počiva samo na vojnom progresu već i na točnoj analizi prirode određenog sukoba, razumijevanju neprijateljske strategije i procjeni jačine i slabosti saveznika. Nova poniznost i sofisticiranost mogli bi stvoriti najbolje dijelove kompleksnog naslijeđa koje ostaje vojsci nakon dugačkog i žestokog rata u Vijetnamu".<ref name = "Demma 1989"/>
[[File:Marine da nang.jpg|left|thumbnail|upright|Mladi [[Američki marinci|Američki marinac]] čeka na plaži tijekom iskrcavanja u [[Da Nang]]u, [[3. kolovoza]] [[1965.]] godine.]]
Američki državni tajnik [[Henry Kissinger]] u tajnom memorandumu predsjedniku [[Gerald Ford|Geraldu Fordu]] napisao je: "Što se vojne taktike tiče moramo iznijeti zaključak da naše oružane snage nisu bile spremne za ovakvu vrstu rata. Čak niti specijalne postrojbe koje su stvorene za ovakvo ratovanje nisu uspjele u svom zadatku."<ref>{{Citiranje weba|url = http://www.ford.utexas.edu/library/exhibits/vietnam/750512a.htm | title = Lessons of Vietnam – Secret Memoranda to The President of the United States by Secretary of State Henry Kissinger | date = ca. 12. svibnja 1975 | page = 3 |accessdate =11. lipnj 2008.}}</ref> Čak je i ministar obrane Robert McNamara zaključio da je "mišljenje o vojnoj pobjedi američkih snaga u Vijetnamu bila opasna iluzija."<ref name = "McNamara 1999 368">{{Harvnb|McNamara|1999|p=368}}.</ref>

Pojavile su se sumnje u efikasnost velikih, razornih i dugotrajnih [[Bombardiranje|bombardiranja]]. Predstojnik vojnog stožera Harold Keith Johnson je napisao: "Ako smo išta naučili iz Vijetnama, naučili smo da zračna sila ne može riješiti stvar."<ref name="Buzzano">Quoted in Bob Buzzano. {{Citiranje weba|url = http://www.commondreams.org/views/041700-106.htm |title = 25 Years After End of Vietnam War, Myths Keep Us from Coming to Terms with Vietnam |accessdate=11. lipnja 2008. |publisher= The Baltimore Sun Times | date = 17. travnja 2000.}}</ref> Čak je i general [[William Westmoreland]] priznao da je bombardiranje bilo izrazito neefikasno. Zaključio je: "I danas sumnjam da bi Sjeverni Vijetnam popustio."<ref name="Buzzano"/>

Nemogućnost dovođenja [[Hanoi]]ja za pregovarački stol također je ukazala na još jednu lošu procjenu [[SAD|SAD-a]]. Sjevernjački vođe bili su sastavljeni od čvrstih [[Komunisti|Komunista]] koji su se borili preko trideset godina. Porazili su [[Francuzi|Francuze]], a njihova ustrajnost kao [[Nacionalizam|nacionalista]] i komunista bila je jaka. Ho Ši Min je navodno rekao: "Možete ubiti deset mojih ljudi za svakog jednog kojeg ubijem ja... Ali čak i u takvim okolnostima vi ćete biti ti koji će izgubiti, a ja ću izaći kao pobjednik."<ref name = "Karnow 1997 17">{{Harvnb|Karnow|1997|p=17}}.</ref>
[[File:OperationHueCity1967wounded.jpg|thumb|Marincu previjaju rane tijekom operacija u gradu Hue [[1968.]] godine.]]
Vijetnamski rat također je doveo u pitanje amerčku vojnu doktrinu. General [[Američki marinci|marinaca]] Victor H. Krulak izrazito je kritizirao Westmorelandovu strategiju nazvavši je "gubitkom američkih života... s malom šansom za uspjeh."<ref name="Buzzano"/> Uz to pojavile su se i sumnje u mogućnost američkog vojnog obučavanja stranih vojski. Između [[1965.]] i [[1975.]] godine SAD su potrošile 111 milijardi [[Američki dolar|dolara]] na rat<ref>{{Cite journal
|url=http://fpc.state.gov/documents/organization/108054.pdf
|title=CRS Report to Congress : Costs of Major U.S. Wars
|author=Stephen Daggett
|date=24. srpnja 2008.
|publisher=Foreign press center, US Department of State
|ref=harv
}} (Order Code RS22926, see table on page 2/5).</ref> što je rezultiralo velikim saveznim deficitom budžeta.

U Vijetnamskom ratu sudjelovalo je preko 3 milijuna Amerikanaca od kojih je otprilike 1,5 milijuna sudjelovalo u pravim bitkama.<ref>"[http://www.stanford.edu/group/fredturner/cgi-bin/drupal/?q=node/7 Echoes of Combat: The Vietnam War in American Memory]". Stanford University.</ref> James E. Westheider je napisao: "Na vrhuncu američke upletenosti u sukob [[1968.]] godine, u Vijetnamu se nalazilo 543 tisuće američkog vojnog osoblja, ali samo 80 tisuća njih smatralo se borbenim trupama."<ref name = "Westheider 2007 78">{{Harvnb|Westheider|2007|p=78}}.</ref> Od [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] vojnu obvezu u SAD-u kontrolirao je sam [[Predsjednik SAD-a|Predsjednik]], ali je to završilo [[1973.]] godine.

Do kraja rata sveukupno je poginulo 58,220 Amerikanaca,<ref group=A name=USd&w /> više od 150 tisuća bilo ih je ranjeno, a minimalno 21 tisuća završila je s nekim oblikom invaliditeta.<ref name="Digital History">[https://web.archive.org/web/20080505035502/http://www.digitalhistory.uh.edu/database/article_display.cfm?HHID=513 The War's Costs]. Digital History.</ref> Prosječna starost američkih trupa ubijenih u Vijetnamu je iznosila 23,11 godina starosti.<ref>Combat Area Casualty File, November 1993. (The CACF is the basis for the Vietnam Veterans Memorial, i.e. The Wall), Center for Electronic Records, National Archives, Washington, D.C.</ref> Prema Daleu Kueteru "od svih ubijenih Amerikanaca, 86,3 posto je bilo bijelaca te 12,5 posto [[Afroamerikanci|Afroamerikanaca]] i pripadnika drugih rasa."<ref name=Kueter2007>{{Citiranje knjige
  | first = Dale
  | last = Kueter
  | title = Vietnam Sons: For Some, the War Never Ended
  | url = http://books.google.com/?id=wAXvYWx5QxUC&pg=PR8
  | publisher = AuthorHouse
  | year = 2007.
  | isbn = 1-4259-6931-3}}</ref> Otprilike 830 tisuća vijetnamskih veterana obolilo je od nekog stupnja [[PTSP|PTSP-a]] poslije sukoba.<ref name="Digital History" /> Procjenjuje se da je otprilike 125 tisuća Amerikanaca pobjeglo u [[Kanada|Kanadu]] kako bi izbjegli odlazak u rat<ref>{{Cite news|url= http://abcnews.go.com/WNT/story?id=1325339 |title = War Resisters Remain in Canada with No Regrets |work = ABC News|date = 19. studenog 2005.|accessdate =26. veljače 2010.}}</ref> te da je dodatnih 50 tisuća vojnika [[Dezerter|dezertiralo]].<ref>[http://news.newamericamedia.org/news/view_article.html?article_id=24009b4dc8fe8dadcfa96c37bce9dea6 Vietnam War Resisters in Canada Open Arms to U.S. Military Deserters]. Pacific News Service. 28. lipnja 2005.</ref> Predsjednik [[Jimmy Carter]] je [[1977.]] godine potpisao puni i bezuvjetni oprost svima onima koji su bježali ili dezertirali tijekom Vijetnamskog rata.<ref>{{Citiranje weba|url = http://www.usdoj.gov/pardon/carter_proclamation.htm |title = Proclamation 4483: Granting Pardon for Violations of the Selective Service Act |accessdate =11. lipnja 2008.}} By The President of the United States of America, ''A Proclamation Granting Pardon For Violations of the Selective Services Act, 4 August 1964 To 28 March 1973.'' 21. siječnja 1977.</ref>

Do [[2013.]] godine američka vlada na vijetnamske veterane i njihove obitelji i preživjele troši više od 22 milijarde dolara godišnje.<ref name="AP 2013">{{Cite news |title=US still making payments to relatives of Civil War veterans, analysis finds |date=20. ožujka 2013. |agency=[[Associated Press]] |newspaper=Fox News |url=http://www.foxnews.com/us/2013/03/20/us-still-paying-for-costs-civil-war-analysis-finds/ }}</ref><ref>{{Cite news |title=Iraq, Afghanistan Wars Will Cost U.S. 4–6 Trillion Dollars: Report |author=Jim Lobe |agency=[[Inter Press Service]] |date=30. ožujka 2013.|url=http://www.ipsnews.net/2013/03/iraq-afghanistan-wars-will-cost-u-s-4-6-trillion-dollars-report/ }}</ref>

=== Broj žrtava ===
Procjene ukupnog broja žrtava Vijetnamskog sukoba variraju ovisno o izvorima, a prema jednom od njih sveukupno je poginulo 3,8 milijuna ljudi tijekom rata.<ref>{{cite news |title=fifty years of violent war deaths: data analysis from the world health survey program: BMJ |url=http://www.bmj.com/content/336/7659/1482| date=23. travnja 2008.|accessdate=5. siječnja 2013.}}Prema dostupnim podacima u razdoblju od 1955. do 2002. godine zabilježeno je 5,4 milijuna nasilnih smrti uslijed vođenja ratova... 3,8 milijuna samo u Vijetnamu.</ref> Između 195 i 430 tisuća civila iz [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] te između 50 i 65 tisuća civila [[Sjeverni Vijetnam|Sjevernog Vijetnama]] poginulo je u ratu. Tijekom sukoba [[Vietkong]] je izgubio između 171,331 i 220,357 ljudi.<ref>{{Harvnb|Thayer|1985|p=106}}.</ref> Službena brojka [[Ministarstvo obrane Sjedinjenih Američkih Država|Ministarstva obrane SAD-a]] o ubijenim [[komunisti]]čkim snagama tijekom Vijetnamskog rata između [[1965.]] i [[1974.]] godine iznosi 950,765. Službenici ministarstva vjeruju da je taj broj napumpan za minimalno 30 posto. Uz to, Guenter Lewy ističe da su jedna trećina ubijenih "neprijatelja" najvjerojatnije civili te zaključuje da je stvarna brojka [[smrt]]i komunističkih vojnih snaga vjerojatno bliža brojci od 444 tisuće. Prema detaljnoj demografskoj studiji izračunato je da se sveukupna brojka smrti svih sudionika vijetnamskog sukoba kreće između 791 000 i 1 141 000 žrtava.<ref name="Hirschman"/> Između 240 i 300 tisuća Kambodžanaca, oko 60 tisuća pripadnika [[Lao narod]]a<ref>{{Harvnb|Obermeyer|Murray|Gakidou|2008}}.</ref> te 58,220 tisuće [[Amerikanci|Amerikanaca]] poginulo je tijekom rata u Vijetnamu.

=== Popularna kultura ===
Vijetnamski rat korišten je za potrebe [[Televizija|televizije]], [[film]]a, [[Videoigra|videoigara]] i [[Književnost|literature]] u zemljama sudionicama sukoba. U [[SAD|američkoj]] popularnoj kulturi izraz ''Ludi vijetnamski veteran'' (eng. ''Crazy Vietnam Veteran'') koji opisuje izluđenog ili mentalno poremećenog čovjeka zbog njegovih osobnih iskustava u sukobu postao je čest izraz u upotrebi nakon rata.

Jedan od prvih velikih filmova o Vijetnamskom ratu je bio proamerički [[Zelene beretke (1968)|Zelene beretke]] iz [[1968.]] godine redatelja i glavnog glumca [[John Wayne|Johna Waynea]]. Tijekom [[70-ih]] i [[80-ih]] godina [[20. stoljeće|prošlog stoljeća]] snimljen je niz filmova čija se tema na ovaj ili onaj način doticala sukoba u Vijetnamu uključujući [[Lovac na jelene|Lovca na jelene]] redatelja [[Michael Cimino|Michalea Cimina]] iz [[1978.]] godine, [[Apokalipsa danas|Apokalipsu danas]] redatelja [[Francis Ford Coppola|Francisa Forda Coppole]] iz [[1979.]] godine, [[Vod smrti]] redatelja [[Oliver Stone|Olivera Stonea]] iz [[1986.]] godine (temeljenog na njegovim osobnim iskustvima), [[Full Metal Jacket]] redatelja [[Stanley Kubrick|Stanleyja Kubricka]] iz [[1987.]] godine, [[Hamburger Hill]] iz 1987. godine i [[Žrtve rata]] iz [[1989.]] godine. Noviji filmovi koji se dotiču teme Vijetnamskog rata su [[Bili smo vojnici]] iz [[2002.]] te ''Rescue Dawn'' iz [[2007.]] godine.

Rat je također znatno utjecao i na generaciju glazbenika u [[Vijetnam]]u i SAD-u s obje strane - antiratne i pro/antikomunističke. Glazbena skupina Country Joe and the Fish snimila je pjesmu ''I-Feel-Like-I'm-Fixin'-To-Die Rat / The "Fish" Cheer'' iz [[1965.]] godine koja je brzo postala jedna od najutjecajnijih himni antiratnih prosvjeda.

Trinh Cong Son bio je poznati kantautor iz [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]] poznat po svojim antiratnim pjesmama.

== Vidi još ==
* [[Tuneli Cu Chija]]
* [[Ho Ši Minov put]]

== Izvori ==
<div style="height: 220px; overflow: auto; padding: 3px; border:1px solid #AAAAAA; reflist4" >
{{izvori}}
</div>

== Bilješke ==
{{izvori|group="A"|30em}}

== Literatura ==
=== Primarni izvori ===
{{Refbegin|30em|indent=yes}}
:Carter, Jimmy. ''[http://www.usdoj.gov/pardon/carter_proclamation.htm By The President Of The United States Of America, A Proclamation Granting Pardon For Violations Of The Selective Service Act], 4. kolovoza 1964. do 28. ožujka 1973.'' (21. siječnja 1977.)
:Central Intelligence Agency. "[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/la.html#history Laos]", ''CIA World Factbook'''
:[http://guides.lib.jjay.cuny.edu/content.php?pid=227219&sid=1880539 Cora Weiss Collection] (materijali koji se odnose na otpor prema ratu i mirovne aktivnosti tijekom Vijetnamskog rata), Lloyd Sealy Library Special Collections, John Jay College of Criminal Justice
:Eisenhower, Dwight D. ''Mandate for Change.'' (1963.) predsjednički politički memoar
:Ho, Chi Minh. "Vietnam Declaration of Independence", ''Selected Works.'' (1960. – 1962.)
:LeMay, General Curtis E. and Kantor, MacKinlay. ''Mission with LeMay'' (1965.) autobiografija kontroverznog bivšeg Predsjednika združnog stožera američkog ratnog zrakoplovstva
:Kissinger, United States Secretary of State Henry A. [http://www.ford.utexas.edu/library/exhibits/vietnam/750512a.htm "Lessons on Vietnam", (1975.) secret memoranda to U.S. President Ford]
:{{Citiranje knjige|last=O'Connell|first=Kim A.|year=2006.|title=Primary Source Accounts of the Vietnam War|location=Berkeley Heights, New Jersey|publisher=MyReportLinks.com|isbn=978-1-598-45001-9|ref=harv}}
:McCain, John. ''[[Faith of My Fathers: A Family Memoir]]'' (1999.) :Marshall, Kathryn. ''In the Combat Zone: An Oral History of American Women in Vietnam, 1966–1975'' (1987.)
:Martin, John Bartlow. ''Was Kennedy Planning to Pull out of Vietnam?'' (1964.) oralna povijest za Knjižnicu Johna F. Kenneyja, vrpca V, čin 1.
:Myers, Thomas. ''Walking Point: American Narratives of Vietnam'' (1988.)
:''Public Papers of the Presidents, 1965'' (1966.) službeni dokumenti američkih predsjednika.
:Schlesinger, Arthur M. Jr. ''Robert Kennedy and His Times.'' (1978.) svjedočanstva iz prve ruke o Kennedyjevoj administraciji jednog njezinog predstavnika
:Sinhanouk, Prince Norodom. "Cambodia Neutral: The Dictates of Necessity." ''Foreign Affairs.'' (1958.) opisuje geopolitičku situaciju Kambodže
:Tang, Truong Nhu. ''A Viet Cong Memoir'' (1985.)
:Terry, Wallace, ed. ''Bloods: An Oral History of the Vietnam War by Black Veterans'' (1984.)
:{{Citiranje knjige|ref=harv| last =Truong|first= Như Tảng; David Chanoff, Van Toai Doan| authorlink = Trương Như Tạng| title = A Vietcong memoir|edition=1985|year=1985| publisher = [[Harcourt Brace Jovanovich]]| isbn= 978-0-15-193636-6}}<small>- Ukupno stranica: 350 </small>
:The landmark series Vietnam: A Television History, first broadcast in 1983, is a special presentation of the award-winning PBS history series, American Experience.
:''The Pentagon Papers'' (Gravel ed. 5 vol 1971.); kombinacija narativnih i tajnih dokumenata koje je prikupio Pentagon. [http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/pentagon/pent1.html excerpts]
:U.S. Department of State. ''Foreign Relations of the United States'' (kolekcija službenih tajnih dokumenata)
:U.S. Department of Defense and the House Committee on Armed Services. ''U.S.-Vietnam Relations, 1945. – 1967.'' Washington, D.C. Department of Defense and the House Committee on Armed Services, 1971., 12 volumes.
{{refend}}

=== Sekundarni izvori ===
{{Refbegin|30em|indent=yes}}
:{{Citiranje knjige|last=Anderson|first=David L.|year=2004.|title=Columbia Guide to the Vietnam War|location=New York|publisher=Columbia University Press|isbn=0-231-11492-3|ref=harv}}
:Angio, Joe. ''Nixon a Presidency Revealed'' (2007.) Televizijski dokumentarac History Channela
:{{Citiranje knjige
  |last= Appy  |first= Christian G.  |authorlink= Christian G. Appy  |year= 2006.
  |title= Vietnam: The Definitive Oral History, Told from All Sides
  |location= London  |publisher= Ebury Press
  |isbn= 978-0-091-91011-2  |ref= harv }}
:Baker, Kevin. "Stabbed in the Back! The past and future of a right-wing myth", ''Harper's Magazine'' (lipanj 2006.) {{Citiranje weba|url = http://www.harpers.org/archive/2006/06/0081080 |title = Stabbed in the back! The past and future of a right-wing myth (Harper's Magazine) |accessdate =11. lipnja 2008.}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Berman  |first= Larry  |year= 1989.
  |title= Lyndon Johnson's War: The Road to Stalemate in Vietnam
  |location= New York  |publisher= W. W. Norton & Company
  |isbn= 978-0-393-02636-8  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Blaufarb  |first= Douglas S.  |year= 1977.
  |title= The Counterinsurgency Era: U.S. Doctrine and Performance, od 1950. do danas
  |location= New York  |publisher= Free Press
  |isbn= 978-0-029-03700-3  |ref= harv }}
:———. ''The Counterinsurgency Era'' (1977.) povijest uplitanja Kennedyjeve administracije u Južni Vijetnam.
:Brigham, Robert K. ''Battlefield Vietnam: A Brief History'' interaktivna web stranica PBS-a
:{{Citiranje knjige|last=Brocheux|first=Pierre |title=Ho Chi Minh: a biography|year=2007.|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-85062-9|page=198|ref=harv}}
:Buckley, Kevin. [http://chss.montclair.edu/english/furr/Vietnam/buckley.html "Pacification's Deadly Price"], ''Newsweek'', 19. lipnja 1972. <!--accessed 7, 5. kolovoza 2008.-->
:Buzzanco, Bob. "25 Years After End of Vietnam War: Myths Keep Us From Coming To Terms With Vietnam", ''The Baltimore Sun'' (17. travnja 2000.) {{Citiranje weba|url = http://www.commondreams.org/views/041700-106.htm |title = 25 Years After End of Vietnam War Myths Keep Us From Coming To Terms With Vietnam |accessdate =11. lipnja 2008.}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Carney  |first= Timothy  |year= 1989.
  |chapter= The Unexpected Victory
  |title= ''In Karl D. Jackson, ed.,'' Cambodia, 1975. – 1978.: Rendezvous with Death ''(pp.&nbsp;13–35)''
  |location= Princeton, New Jersey  |publisher= Princeton University Press
  |isbn= 978-0-691-07807-6  |ref= harv }}
:Church, Peter ed. ''A Short History of South-East Asia'' (2006.).
:Cooper, Chester L. ''The Lost Crusade: America in Vietnam'' (1970.) bilješke o događajima iz Washingtona.
:{{Citiranje knjige
  |last= Courtwright  |first= David T.  |year=2005.
  |title= Sky as Frontier: Adventure, Aviation, and Empire
  |location= College Station, Texas  |publisher= Texas A&M University Press
  |isbn= 978-1-585-44384-0  |ref= harv }}
:{{Cite journal
  |last= Crook  |first= John R.  |year= 2008.
  |title= Court of Appeals Affirms Dismissal of Agent Orange Litigation
  |journal= American Journal of International Law  |volume= 102  |number= 3  |pages= 662–664
  |jstor= 20456664  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Demma  |first= Vincent H.  |year= 1989.
  |chapter= The U.S. Army in Vietnam
  |chapterurl= http://www.history.army.mil/books/AMH/AMH-28.htm
  |title= ''In'' [http://www.history.army.mil/books/AMH/amh-toc.htm American Military History] ''(pp.&nbsp;619. – 694.)''
  |location= Washington, D.C.  |publisher= US Army Center of Military History
  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige |last=Dennis |first=Peter |author2=et al  |title=The Oxford Companion to Australian Military History |publisher=Oxford University Press Australia & New Zealand |location=Melbourne |year=2008. |edition=Second |isbn=978-0-19-551784-2}}
:{{Citiranje weba|ref=harv|last=DoD|date= 6. studenog 1998.|url = http://www.defense.gov/releases/release.aspx?releaseid=1902|title = Name of Technical Sergeant Richard B. Fitzgibbon to be added to the Vietnam Veterans Memorial|publisher = Department of Defense (DoD)| accessdate =31. ožujka 2010. |quote=}}
:Duiker, William J. (1996.). ''The Communist Road to Power in Vietnam''. 
:Duncanson, Dennis J. (1968.). ''Government and Revolution in Vietnam''.
:{{Citiranje knjige
  |last= Etcheson  |first= Craig  |year= 2005.
  |title= After the Killing Fields: Lessons from the Cambodian Genocide
  |location= New York  |publisher= Praeger
  |isbn= 978-0-275-98513-4  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Fall  |first= Bernard B.  |authorlink= Bernard B. Fall  |year= 1967.
  |title= The Two Viet-Nams: A Political and Military Analysis  |edition= 2nd
  |location= New York  |publisher= Praeger
  |isbn= 978-0-999-14179-3  |ref= harv }}
:Fincher, Ernest Barksdale, ''The Vietnam War'' (1980.).
:Ford, Harold P. ''CIA and the Vietnam Policymakers: Three Episodes, 1962. – 1968.'' (1998.).
:Gerdes, Louise I. ed. ''Examining Issues Through Political Cartoons: The Vietnam War'' (2005.).
:Gettleman, Marvin E.; Franklin, Jane; Young, Marilyn ''Vietnam and America: A Documented History.'' (1995.).
:Hammond, William. ''Public Affairs: The Military and the Media, 1962–1968'' (1987); ''Public Affairs: The Military and the Media, 1968–1973'' (1995.). Potpuna povijest rata američke vojske; puno šire nego što naslov govori.
:{{Citiranje knjige|last=Healy|first=Gene |title=The Cult of the Presidency: America's Dangerous Devotion to Executive Power|url=http://books.google.com/?id=MRA2jIyejwAC|year=2009.|publisher=Cato Institute|isbn=978-1-933995-19-9|ref=harv}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Herring  |first= George C.  |year= 2001.
  |title= America's Longest War: The United States and Vietnam, 1950. – 1975.  |edition= 4th
  |location= New York  |publisher= McGraw-Hill
  |isbn= 978-0-072-53618-8  |ref= harv }}
:Hitchens, Christopher. ''The Vietnam Syndrome''.
:{{Citiranje knjige
  |last= Holm  |first= Jeanne  |authorlink= Jeanne M. Holm  |year= 1992.
  |title= Women in the Military: An Unfinished Revolution  |edition= Rev.
  |location= Novato, California  |publisher= Presidio Press
  |isbn= 978-0-891-41450-6  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Karnow  |first= Stanley|authorlink = Stanley Karnow  |year= 1997.
  |title= Vietnam: A History |edition= 2nd
  |location= New York  |publisher= Penguin Books
  |isbn= 978-0-140-26547-7  |ref=harv}}
:Khong, Yuen Foong (1992). ''Analogies at War: Korea, Munich, Dien Bien Phu, and the Vietnam Decisions of 1965.'' Princeton University Press. 
:{{Citiranje knjige
  |last= Kiernan  |first= Ben  |authorlink= Ben Kiernan  |year= 2008.
  |title= The Pol Pot Regime: Race, Power, and Genocide in Cambodia Under the Khmer Rouge  |edition= 3rd
  |location= New Haven, Connecticut  |publisher= Yale University Press
  |isbn= 978-0-300-14434-5  |ref=harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last1= ———  |first1= <!--N/A-->  |last2= Owen  |first2= Taylor
  |title= Bombs over Cambodia
  |url= http://www.yale.edu/cgp/Walrus_CambodiaBombing_OCT06.pdf
  |journal= [[The Walrus]]  |issue= October 2006 |pages= 62–69
  |ref= CITEREFKiernanOwen2006 }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Kolko  |first= Gabriel  |authorlink= Gabriel Kolko  |year= 1985.
  |title= Anatomy of a War: Vietnam, the United States, and the Modern Historical Experience
  |location= New York  |publisher= Pantheon Books
  |isbn= 978-0-394-74761-3  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |editor-last= Kutler  |editor-first= Stanley I.  |authorlink= Stanley Kutler  |year= 1996.
  |title= Encyclopedia of the Vietnam War
  |location= New York  |publisher= Charles Scribner's Sons
  |isbn= 978-0-132-76932-7  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Lawrence  |first= A. T.  |year= 2009.
  |title = Crucible Vietnam: Memoir of an Infantry Lieutenant
  |location= Jefferson, North Carolina  |publisher= McFarland
  |isbn= 978-0-786-44517-2  |ref= harv }}
:Lawrence, Mark Atwood (2008). ''The Vietnam War: A Concise International History''. Oxford University Press.
:Leepson, Marc ed. (1999). ''Dictionary of the Vietnam War''. New York: Webster's New World.
:{{Citiranje knjige
  |last= Lewy  |first= Guenter  |authorlink= Guenter Lewy  |year= 1978.
  |title= America in Vietnam
  |location= New York  |publisher= Oxford University Press
  |isbn= 978-0-195-02732-7  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Logevall  |first= Fredrik  |authorlink= Fredrik Logevall   |year= 2001.
  |title= The Origins of the Vietnam War
  |location= Harlow  |publisher= Longman
  |isbn= 978-0-582-31918-9  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= ———  |first= <!--N/A-->  |year= 2010
  |chapter= The Indochina wars and the Cold War, 1945. – 1975.
  |title= ''In Melvyn P. Leffler and Odd Arne Westad, eds.,'' The Cambridge History of the Cold War, Volume II: Crises and Détente ''(pp.&nbsp;281. – 304.)''
  |location= Cambridge  |publisher= Cambridge University Press
  |isbn= 978-0-521-83720-0  |ref= CITEREFLogevall2010 }}
:{{Citiranje knjige |last=McGibbon|first=Ian|author2=ed  |title=The Oxford Companion to New Zealand Military History |publisher=Oxford University Press |location=Auckland |year=2000 |edition= |isbn=0-19-558376-0}}
:{{Citiranje knjige|last=McMahon|first=Robert J.|year=1995|title=Major Problems in the History of the Vietnam War: Documents and Essays|ref=harv}}
:{{Citiranje knjige
  |author= McNamara, Robert S. sa Jamesom Blightom, Robertom Brighamom, Thomasom Bierstekerom, Herbertom Schandlerom  |year= 1999.
  |title= Argument Without End: In Search of Answers to the Vietnam Tragedy
  |location= New York  |publisher= PublicAffairs
  |isbn= 978-1-891-62087-4  |ref= CITEREFMcNamara1999 }}
:{{Citiranje knjige|last=McNeill |first=Ian |title=To Long Tan: The Australian Army and the Vietnam War 1950. – 1966. |publisher=Allen & Unwin |location=St Leonards |year=1993 |isbn=1-86373-282-9|ref=harv}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Milne  |first= David  |year= 2008.
  |title= America's Rasputin: Walt Rostow and the Vietnam War
  |location= New York  |publisher= Hill & Wang
  |isbn= 978-0-374-10386-6  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Moïse  |first= Edwin E.  |authorlink= Edwin E. Moise  |year= 1996.
  |title= Tonkin Gulf and the Escalation of the Vietnam War
  |location= Chapel Hill, North Carolina  |publisher= University of North Carolina Press
  |isbn= 978-0-807-82300-2  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= ———  |first= <!--N/A-->  |year= 2002.
  |title= Historical Dictionary of the Vietnam War
  |location= Lanham, Maryland  |publisher= Scarecrow Press
  |isbn= 978-0-810-84183-3  |ref= CITEREFMoïse2002 }}
:Moss, George D. ''Vietnam'' (4th ed 2002) textbook.
:{{Citiranje knjige
  |last= Moyar  |first= Mark  |authorlink= Mark Moyar  |year= 2006.
  |title= Triumph Forsaken: The Vietnam War, 1954–1965
  |location= New York  |publisher= Cambridge University Press
  |isbn= 978-0-521-86911-9  |ref= harv }}
:Major General [[Spurgeon Neel]]. ''Medical Support of the U.S. Army in Vietnam 1965–1970'' (Department of the Army 1991) official medical history
:{{Citiranje knjige
  |last= Neale  |first= Jonathan  |year= 2001.
  |title= The American War: Vietnam, 1960. – 1975.
  |location= London  |publisher= Bookmarks
  |isbn= 978-1-898-87667-0  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Nelson  |first= Deborah  |year= 2008.
  |title= The War Behind Me: Vietnam Veterans Confront the Truth about U.S. War Crimes
  |location= Philadelphia, Pennsylvania  |publisher= Basic Books
  |isbn= 978-0-465-00527-7  |ref= harv }}
:Nulty, Bernard.''The Vietnam War'' (1998) New York: Barnes and Noble.
:{{Citiranje knjige
  |last= Oberdorfer  |first= Don  |authorlink= Don Oberdorfer  |year= 2001.  |origyear= 1971.
  |title= Tet! The Turning Point in the Vietnam War
  |location= Baltimore, Maryland  |publisher= Johns Hopkins University Press
  |isbn= 978-0-801-86703-3  |ref=harv }}
:{{Cite journal
  |last1= Obermeyer  |first1= Ziad  |last2= Murray  |first2= Christopher J. L.
  |last3= Gakidou  |first3= Emmanuela  |year= 2008
  |title= Fifty years of violent war deaths from Vietnam to Bosnia: analysis of data from the world health survey programme
  |url= http://www.bmj.com/content/336/7659/1482
  |journal= [[BMJ]]  |volume= 336  |page= 1482
  |doi= 10.1136/bmj.a137  |ref= harv |pmid=18566045 |issue=7659 |pmc=2440905}}
:{{Citiranje knjige
  |last1= Olson  |first1= James S.  |last2= Roberts  |first2= Randy  |year= 2008.
  |title= Where the Domino Fell: America and Vietnam, Where the Domino Fell: America and Vietnam 1945. – 1995.  |edition= 5th
  |location= Malden, Massachusetts  |publisher= Blackwell Publishing
  |isbn= 978-1-405-18222-5  |ref= harv }}
:Palmer, Bruce, Jr. ''The Twenty-Five Year War'' (1984.), vojna povijest starijeg američkog generala.
:{{Citiranje knjige
  |last= Palmer  |first= Dave R.  |authorlink= Dave Richard Palmer  |year= 1978.
  |title= Summons of Trumpet: U.S.-Vietnam in Perspective
  |location= Novato, California  |publisher= Presidio Press
  |isbn= 978-0-891-41550-3  |ref= harv }}
:{{Cite journal
  |last= Palmer  |first= Michael G.  |year= 2007.
  |title= The Case of Agent Orange
  |journal= Contemporary Southeast Asia  |volume= 29  |number= 1  |pages= 172.– 195.
  |jstor= 25798819  |ref= harv |doi=10.1355/cs29-1h}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Prados  |first= John  |year= 2006.
  |chapter= The Road South: The Ho Chi Minh Trail
  |title= ''In Andew Wiest, ed.,'' Rolling Thunder in a Gentle Land ''(pp.&nbsp;74. – 95.)''
  |location= Oxford  |publisher= Osprey Publishing
  |isbn= 978-1-846-03020-8  |ref= harv }}
:{{Cite journal
  |last= Roberts  |first= Anthea  |year= 2005.
  |title= The Agent Orange Case: Vietnam Ass'n for Victims of Agent Orange/Dioxin v. Dow Chemical Co.
  |journal= ASIL Proceedings  |volume= 99  |number= 1  |pages= 380. – 385.
  |jstor= 25660031  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Schandler  |first= Herbert Y.  |year= 2009.
  |title= America in Vietnam: The War That Couldn't Be Won
  |location= Lanham, Maryland  |publisher= Rowman & Littlefield
  |isbn= 978-0-742-56697-2  |ref= harv }}
:Schell, Jonathan. ''The Time of Illusion'' (1976.).
:Schulzinger, Robert D. ''A Time for War: The United States and Vietnam, 1941. – 1975.'' (1997.).
:{{Citiranje knjige
  |last= Sheehan  |first= Neil  |authorlink= Neil Sheehan  |year= 1989.
  |title= A Bright Shining Lie: John Paul Vann and America in Vietnam
  |location= New York  |publisher= Vintage
  |isbn= 978-0-679-72414-8  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Sliwinski  |first= Marek  |year= 1995.
  |title= Le Génocide Khmer Rouge: Une Analyse Démographique
  |location= Paris  |publisher= L'Harmattan
  |isbn= 978-2-738-43525-5  |ref= harv }}
:Sorley, Lewis, ''A Better War: The Unexamined Victories and Final Tragedy of America's Last Years in Vietnam'' (1999.), temeljena na još uvijek povjerljivim audio zapisima sastanaka američkih zapovjednika u Vijetnamu, {{ISBN|0-15-601309-6}}
:Spector, Ronald. ''After Tet: The Bloodiest Year in Vietnam'' (1992.), vrlo široki pregled 1968. godine
:{{Citiranje knjige|ref=harv|last=Stanton|first=Shelby L.| title = Vietnam order of battle|edition=2003|year=2003.| publisher = Stackpole Books| isbn= 0-8117-0071-2}}
:{{Cite journal
  |last= Stone  |first= Richard  |year= 2007.
  |title= Agent Orange's Bitter Harvest
  |journal= Science  |volume= 315  |pages= 176. – 179.
  |jstor= 20035179  |ref= harv |doi=10.1126/science.315.5809.176}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Stuart-Fox  |first= Martin  |authorlink= Martin Stuart-Fox  |year= 1997.
  |title= A History of Laos
  |location= Cambridge  |publisher= Cambridge University Press
  |isbn= 978-0-521-59235-2  |ref= harv }}
:Summers, Harry G. [http://books.google.com/?id=-Z4l-ZySVWwC ''On Strategy: A Critical Analysis of the Vietnam War''], Presidio press (1982.), {{ISBN|0-89141-563-7}} (225 stranica)
:{{Citiranje knjige
  |last= Thayer  |first= Thomas C.  |year= 1985.
  |title= War Without Fronts: The American Experience in Vietnam
  |location= Boulder, Colorado  |publisher= Westview Press
  |isbn= 978-0-813-37132-0  |ref= harv }}
:Tucker, Spencer. ed. ''Encyclopedia of the Vietnam War'' (1998.) 3 vol. reference set; also one-volume abridgement (2001).
:{{Citiranje knjige
  |last= ———  |first= <!--N/A-->  |year= 1999.
  |title= Vietnam
  |location= London  |publisher= UCL Press
  |isbn= 978-1-857-28921-3  |ref= CITEREFTucker1999 }}
*{{ cite book 
  | last = Tucker | first = Spencer 
  | title = The Encyclopedia of the Vietnam War: A Political, Social, and Military History 
  | publisher = ABC-CLIO 
  | origyear = 1998 
  | year = 2011 
  | isbn = 978-1851099603 
  | ref = harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Turner  |first= Robert F.  |year= 1975.
  |title= Vietnamese Communism: Its Origins and Development
  |location= Stanford, California  |publisher= Hoover Institution Press
  |isbn= 978-0-817-96431-3  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Turse  |first= Nick  |authorlink= Nick Turse  |year= 2013.
  |title= Kill Anything That Moves: The Real American War in Vietnam
  |location= New York  |publisher= Metropolitan Books
  |isbn= 978-0-805-08691-1  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige
  |author= Vietnam Task Force  |year= 1969.
  |title= [http://www.archives.gov/research/pentagon-papers/ Report of the Office of the Secretary of Defense Vietnam Task Force] ''<nowiki></nowiki>"The Pentagon Papers"''
  |location= Washington, D.C.  |publisher= Office of the Secretary of Defense
  |ref= CITEREFVTF1969 }}
:{{Citiranje knjige
  |last= Westheider  |first= James E.  |year= 2007.
  |title= The Vietnam War
  |location= Westport, Connecticut  |publisher= Greenwood Press
  |isbn= 978-0-313-33755-0  |ref= harv }}
:{{Citiranje knjige|last=Willbanks|first=James H. |title=Vietnam War almanac|url=http://books.google.com/?id=X5WWklFB5O4C|year=2009|publisher=Infobase Publishing|isbn=978-0-8160-7102-9|ref=harv}}
:Witz, James J. ''The Tet Offensive: Intelligence Failure in War'' (1991.).
:{{Citiranje knjige |first=Mark |last=Woodruff |title=Unheralded Victory:  The Defeat of The Viet Cong and The North Vietnamese |location=Arlington, Virginia |publisher=Presidio Press |year=2005 |isbn=0-8914-1866-0|ref=harv}}
:{{Citiranje knjige
  |last= Young  |first= Marilyn B.  |authorlink= Marilyn B. Young  |year= 1991.
  |title= The Vietnam Wars, 1945–1990
  |location= New York  |publisher= HarperPerennial
  |isbn= 978-0-060-92107-1  |ref= harv }}
:Xiaoming, Zhang. "China's 1979 War With Vietnam: A Reassessment", ''China Quarterly.'' izdanje br. 184, (prosinac 2005.) {{Citiranje weba|url = http://journals.cambridge.org/action/displayAbstract?fromPage=online&aid=358806 |title = CJO – Abstract – China's 1979 War with Vietnam: A Reassessment |accessdate =11. lipnja 2008.}}
{{Refend}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.americanethnography.com/article.php?id=63 American Ethnography&nbsp;– On collecting engraved Zippos from the Vietnam War]
* [http://www.mtholyoke.edu/acad/intrel/vietnam.htm Documents Relating to American Foreign Policy-Vietnam] primarni izvor američke involviranosti 
* [http://repository.library.georgetown.edu/handle/10822/552505 Fallout of the War] iz [http://repository.library.georgetown.edu/handle/10822/552494 Dean Peter Krogh Foreign Affairs Digital Archives]
* [http://www2.iath.virginia.edu/sixties/HTML_docs/Resources/Glossary/Sixties_Term_Gloss_K_P.html Glossary of Military Terms & Slang from the Vietnam War]
* [http://content.library.ccsu.edu/cdm4/item_viewer.php?CISOROOT=/VHP&CISOPTR=5558&CISOBOX=1&REC=1 Impressions of Vietnam and descriptions of the daily life of a soldier from the oral history of Elliott Gardner, U.S. Army]
* [http://www.robertankony.com/publications/vietnam-magazine/ "No Peace in the Valley," ''Vietnam'' magazine, cover story, Oct. 2008, 26—31.]
* [http://www.gettysburg.edu/special_collections/collections/manuscripts/collections/ms044.dot Stephen H. Warner Southeast Asia Photograph Collection at Gettysburg College]
* [http://www.militaryhistoryonline.com/vietnam/vietnamization/default.aspx The Effects of Vietnamization on the Republic of Vietnam's Armed Forces, 1969–1972]
* [http://www.historycommons.org/timeline.jsp?timeline=vietnam Timeline US&nbsp;– Vietnam (1947. – 2001.)]
* [http://www.ibiblio.org/pub/academic/history/marshall/military/vietnam/short.history/chap_28.txt The U.S. Army in Vietnam] službena povijest vojske SAD-a
* [http://www.history.com/topics/vietnam-war The Vietnam War] na History Channelu
* [http://www.lib.berkeley.edu/MRC/pacificaviet/ UC Berkeley Library Social Activism Sound Recording Project: Anti-Vietnam War Protests]
* [http://www.gisearch.com/ Vietnam Casualties database searchable by first name, last name and location]
* [http://tigger.uic.edu/~rjensen/vietnam.html Vietnam War Bibliography] pokriva internetske i objavljene izvore
* [http://www.pbs.org/wgbh/amex/vietnam/timeline/ Vietnam war timeline] sveobuhvatna vremenska crta Vijetnamskog rata
* [http://www.vietnam.ttu.edu/virtualarchive/ Virtual Vietnam Archive]&nbsp;– Sveučilište Texas Tech
* [http://watch.opb.org/video/2285035194/ A Vietnam Diary’s Homecoming] Video kojeg je producirao PBS

{{HladniRat}}

[[Kategorija:Ratovi]]
[[Kategorija:Vijetnamska vojna povijest]]
[[Kategorija:Hladni rat]]
[[Kategorija:Povijest SAD-a (1945. – 1989.)]]